7. saziv Hrvatskoga sabora (22.12.2011. - 28.12.2015.)

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 72. sjednici, održanoj 17. rujna 2015. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio Veljko Kajtazi, zastupnik u Hrvatskome saboru, aktom od 3. srpnja 2015. godine. 

Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom izlaganju predlagatelj, zastupnik i član ovog Odbora, Veljko Kajtazi obrazložio je razloge zbog kojih je predložio izmjene i dopune Zakona o hrvatskom državljanstvu, a koje su usmjerene na rješavanje konkretnih nedostataka uočenih u primjeni spomenutoga Zakona u proteklih nekoliko godina.

Naglasio je da je zakonodavac prilikom donošenja Zakona o hrvatskom državljanstvu preuzeo načelo kontinuiteta zakonskih rješenja iz bivšeg sustava, koja su odlikovala kompleksnost i nedosljednost u njihovoj provedbi, prvenstveno zbog različitog vrednovanja republičkih državljanstava u odnosu na savezno. Istaknuo je da su se takva rješenja pokazala kao loša osnova za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, dijelom zbog nedorečenosti, a dijelom zbog pogrešaka pri upisivanju i nikakvih pravnih posljedica koje bi one prouzročile. Ukazao je na činjenicu da ranije republičko državljanstvo, koje je služilo kao pravna osnova za stjecanje hrvatskog državljanstva, nije imalo nikakvo značenje, s obzirom na važnost koju je tada imalo savezno državljanstvo. Sve je to, kako je konstatirao, prouzrokovalo brojne probleme u vođenju evidencija o republičkom državljanstvu, a koji su se preslikali i na evidencije o hrvatskom državljanstvu.

Posebno je ukazao da se to osobito negativno odrazilo na status pojedinih pripadnika nacionalnih manjina tako što su gubili status hrvatskih državljana. Problem je posebice došao do izražaja informatizacijom evidencije o osobnim stanjima građana, državnih matica i knjiga državljana. Do uočavanja pogrešaka, ti su građani smatrani hrvatskim državljanima jer su im nadležna tijela, temeljem izvršenog upisa u knjigu državljana, izdavala domovnice kao javne isprave kojima se dokazuje hrvatsko državljanstvo. Naknadnim ispravljanjem pogrešaka, tim su građanima oduzete osobne iskaznice te se više ne smatraju hrvatskim državljanima nego strancima, a oni najčešće, kako je naglasio, nisu ni imali drugo državljanstvo niti su znali gdje su i jesu li upisani u knjigu državljana. Ovo tim prije jer pojedine bivše republike nisu ni vodile zasebne evidencije o državljanstvu već su matice rođenih služile istodobno kao evidencije o državljanstvu.

Posebno je istaknuo da je gubitak državljanstva značajno otežao život tih građana, osobito onih koji su se iselili ih Republike Hrvatske, a nisu pripadnici hrvatskoga naroda. Uglavnom su to pripadnici nacionalnih manjina koje bi trebale biti pod posebnom ustavnom zaštitom, a ne da ih se zbog pogreške matičara dovodi u iznimno težak položaj.

Naglasio je da je cilj predloženih izmjena i dopuna Zakona o hrvatskom državljanstvu spriječiti sve situacije u kojima ispravljanje pogrešaka u evidencijama o državljanstvu, u slučajevima kad se podaci ne poklapaju s onima iz matice rođenih, rezultira oduzimanjem hrvatskog državljanstva. Predloženo rješenje na tragu je Odluke Ustavnog suda iz svibnja 2009. godine u kojoj se naglašava da pogreške i propusti nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana, a isto stajalište iznio je i Europski sud za ljudska prava u predmetu Gashi protiv Hrvatske.

Odbor je bez rasprave jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese 

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
                              

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 71. sjednici, održanoj 8. rujna 2015. godine, Konačni prijedlog zakona o stečaju potrošača, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 1. rujna 2015. godine. 

Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su članovi Odbora posebno ukazali na važnost educiranja službenika Financijske agencije i povjerenika koje će za područje nadležnosti svakoga suda putem liste povjerenika utvrditi ministar nadležan za pravosuđe. Mišljenja su da je ostao relativno kratak rok za provedbu pripremnih radnji kako bi se osiguralo provođenje ovog Zakona, budući da predlagatelj predlaže da Zakon stupi na snagu 1. siječnja 2016. godine.

Imajući u vidu namjeru predlagatelja da zaštiti dostojanstvo potrošača i kroz odredbu čl. 63., a polazeći od ustavne odredbe koja jamči zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti svakog građanina, predloženo je da se izbjegne korištenje termina pošteni potrošač, jer se nigdje ne koristi termin pošteni proizvođač ili vjerovnik, a implicira moguće nepoštenje samo potrošača. Osim toga, iz predloženog teksta proizlazi da o poštenju potrošača odlučuje sud, a kroz pojedine odredbe se uređuje i da se na temelju pojedinih dokumenata može o tome rješavati.

Zatraženo je i preciznije pojašnjenje predloženih zakonskih odredbi od kojih pojedine, kako je istaknuto, dovode u pitanje ostvarivanje prava na pošteno suđenje. Tako se u čl. 24. st. 2 određuje da sud može donositi odluke i bez usmene rasprave, a kako je postupak stečaja potrošača vrlo složen, s ozbiljnim posljedicama koje utječu na egzistenciju samog potrošača, upitno je onemogućavanje njegova usmenog izjašnjavanja na sudu.

Osim toga, izneseno je mišljenje da se u čl. 33. koji uređuje koja fizička osoba može biti upisana na listu povjerenika, ne bi smjela ostaviti općenita odredba da povjerenici trebaju imati diplomski sveučilišni studij, odnosno završeno visoko obrazovanje, već da treba precizirati da moraju biti stručnjaci u području prava ili ekonomije, imajući u vidu ovlasti koje su im ovim Zakonom dane.

Istaknuto je i da je potrebno razmotriti korištenje pojma savjetovališta budući da ono s jedne strane predstavlja instituciju (ustrojstvene jedinice FINA-e), a s druge strane istodobno i osobe - pojedince (koje su dobile dozvolu za obavljanje poslova savjetovališta).

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese 

Zakon o stečaju potrošača

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
                              

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 70. sjednici, održanoj 3. srpnja 2015. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. lipnja 2015. godine. 

Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao matično radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, s Konačnim prijedlogom zakona.

U raspravi su se članovi Odbora osvrnuli na pojedine proceduralne aspekte vezane za donošenje predloženih dvaju zakona. Prije svega, istaknuto je da je Zakon o ravnopravnoj služenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj Hrvatski sabor donio dvotrećinskom većinom 11. svibnja 2000. godine, sukladno odredbi članka 83. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske koja utvrđuje da zakone (organske zakone) kojima se uređuju prava nacionalnih manjina Hrvatski sabor donosi dvotrećinskom većinom. Stoga su mišljenja da se, sukladno istoj ustavnoj odredbi, i ovaj prijedlog zakona treba donijeti dvotrećinskom većinom. Kako je rečeno, osim Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, dvotrećinskom većinom doneseni su i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina te Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Ostali zakoni koji su, u nekim slučajevima i u značajnoj mjeri, razrađivali pojedina prava nacionalnih manjina donosili su se većinom glasova svih zastupnika, kako će to biti slučaj i s predloženim izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.
Predlagatelj naglašava da su predložene izmjene i dopune oba zakona upućene u saborsku proceduru kako bi se provela obveza Vlade Republike Hrvatske koja proizlazi iz Odluke Ustavnog suda U-VII-4640/2014 od 12. kolovoza 2014. godine prema kojoj je Vlada dužna utvrditi prikladan pravni mehanizam za slučajeve kada predstavnička tijela jedinica ne provode obveze iz Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, u roku od godine dana od dana objave predmetne Odluke u „Narodnim novinama“ (28. kolovoza 2014.). Kako je u raspravi istaknuto, s obzirom na dani rok, predlagatelj je imao dovoljno vremena da o predloženim zakonima provede javnu raspravu sukladno Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, propisa i drugih akata, a ne da se ovako važni zakoni donose po hitnom postupku i bez rasprave u kojoj bi sudjelovala zainteresirana javnost.

Izraženo je mišljenje da je proteklih godinu dana trebalo kontinuirano raditi na usuglašavanju stavova koji su tijekom posljednjih godina izazivali podjele i nemir u društvu. Kako je rečeno, iznimno je važno posebno obzirno pristupiti rješavanju nastalih problema kako bi se izbjegle ponovne podjele i nepovjerenje dijela građana u način na koji se provode ili tumače važeći propisi kojima se uređuju prava nacionalnih manjina. Skrenuta je pozornost i na pojedine dijelove spomenute Odluke Ustavnog suda koji upućuju na to da se pri rješavanju ovih pitanja vodi računa o uvažavanju stvarnog stanja u pojedinim lokalnim sredinama. Kako je naglašeno, cilj predloženih zakonskih izmjena trebao bi biti trajno rješenje problema, a ne njegovo ponovno naglašavanje i otvaranje prostora za nova suprotstavljanja. U tom smislu iznesen je prijedlog da se preispita odredba članka 2. izmjena i dopuna Zakona o područnoj i lokalnoj (regionalnoj) samoupravi o raspuštanju predstavničkog tijela općine, grada, županije, ako predstavničko tijelo općim aktom ne uredi prava nacionalnih manjina ili ih uredi suprotno posebnim propisima kojima su uređena prava nacionalnih manjina. Mišljenja su da je predložena mjera preoštra s obzirom na to da je riječ o raspuštanju predstavničkog tijela koje su izabrali građani na izborima, te je predloženo da se razmotri mogućnost da u spomenutom slučaju tijelo više razine odluči umjesto tijela niže razine koje u zadanom roku ne izvrši potrebno usklađivanje sa važećim zakonskim odredbama, što je u pravnim sustavima poznato kao pravo evokacije.

U raspravi je također istaknuto da se državni sustav može urediti jedino zakonom i provođenjem zakona. U Republici Hrvatskoj su, kako je naglašeno, posljednjih dvadeset godina doneseni brojni zakoni, sporazumi (Erdutski sporazum), statuti gradova i općina, koji su u danom povijesnom trenutku odigrali značajnu ulogu u procesu mirne reintegracije, a u čijem su donošenju sudjelovali najvećim dijelom politički akteri koji su i sada u poziciji da odlučuju te, osim moguće politizacije ovog pitanja, ne postoje nikakvi drugi razlozi za odluke suprotne onima za koje su ranije glasovali. Naglašeno je da je važno u predloženim zakonima izrijekom odrediti mjere za neprovođenje zakonskih odredbi kako se njihova provedba ne bi unedogled odgađala ili se provodila suprotno namjeri zakonodavca. Kada je riječ o ravnopravnoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, istaknuto je da je 27 jedinica lokalne samouprave u obvezi propisati statutom ravnopravnu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina. Od toga je 10 jedinica lokalne samouprave u svojim statutima ovu uporabu detaljno propisalo, 11 samo djelomično, a 5 to nije učinilo ni na koji način. Kako je istaknuto, riječ je o neprovođenju zakona u većem broju jedinica lokalne samouprave, te stoga zakonodavac mora predvidjeti odgovarajuće mjere koje bi razriješio ovakvo stanje i osigurao provedbu zakona.

 
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio zastupnicu Melitu Mulić, članicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 70. sjednici, održanoj 3. srpnja 2015. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. lipnja 2015. godine. 

Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, s Konačnim prijedlogom zakona.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio zastupnicu Melitu Mulić, članicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 69. sjednici, održanoj 17. lipnja 2015. godine, Konačni prijedlog zakona o sustavu civilne zaštite, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 11. lipnja 2015. godine. 

Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Članovi Odbora izrazili su zadovoljstvo činjenicom da je predlagatelj prihvatio značajan dio primjedbi i prijedloga Odbora iznesenih u raspravi kod prvog čitanja ovoga zakonskog prijedloga. Mišljenja su da je time tekst Konačnog prijedloga znatno poboljšan u dijelu koji se odnosi na područje zaštite ljudskih prava. Prije svega se to odnosi na uvođenje načela humanosti i načela zabrane diskriminacije kojim se u sustav civilne zaštite uvodi izrijekom odredba iz Zakona o suzbijanju diskriminacije u kojoj se nabrajaju sve diskriminacijske osnove. Između ostaloga, prihvaćena je i primjedba da se obveznicima civilne zaštite ne smatraju osobe koje brinu o osobama s invaliditetom, starijim osobama ili odraslom članu obitelji koji nije sposoban brinuti se za sebe, a žive u istom kućanstvu, osobe s invaliditetom i osobe trajno nesposobne za rad. U obveznike civilne zaštite uključeni su i državljani Europske unije, stranci kojima je odobren stalni boravak te osobe bez državljanstva s reguliranim statusom u Republici Hrvatskoj. Posebno važnim ocijenjeno je uvođenje obveze osnivanja izvanproračunskog fonda civilne zaštite na temelju posebnog zakona kako bi se osigurala financijska sredstva za zaštitu i spašavanje u velikim nesrećama i katastrofama.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese 

Zakon o sustavu civilne zaštite

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

                              
PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, na svojoj 69. sjednici održanoj 17. lipnja 2015. godine, utvrdio je tekst javnog poziva za podnošenje prijedloga za imenovanje članova i zamjenika članova povjerenstava za rad po pritužbama u pojedinim policijskim upravama.

Imajući u vidu ovlasti ovog Odbora utvrđene člankom 5., 5.a do 5.f spomenutog Zakona, Odbor je u „Narodnim novinama“, broj 46/15., od 24. travnja 2015. godine i na internetskoj stranici Hrvatskoga sabora objavio javni poziv za podnošenje prijedloga za imenovanje članova i zamjenika članova Povjerenstva za rad po pritužbama u sjedištu MUP-a te članova i zamjenika članova povjerenstava za rad po pritužbama u policijskim upravama.

Temeljem javnog poziva u utvrđenom roku od 15 dana u Odboru su zaprimljene 23 kandidature (od traženih 126):
- za Povjerenstvo u sjedištu MUP-a: 4 kandidature za člana i 5 za zamjenika člana Povjerenstva,
- za Policijsku upravu splitsko-dalmatinsku: 2 kandidature (jedna je osobna uz podršku udruge, a druga je prijedlog udruge koja nije s područja PU),
- za Policijsku upravu brodsko-posavsku: 4 kandidature za člana i 5 za zamjenika člana (3 ista kandidata prijavila su se i za povjerenstvo u sjedištu MUP-a za zamjenike članova),
- za Policijsku upravu požeško-slavonsku: 1 kandidatura za člana i 1 za zamjenika člana,
- za Policijsku upravu vukovarsko-srijemsku: 1 kandidatura za člana.

Odbor je na 63. sjednici održanoj 15. travnja 2015. usvojio zaključak kojim je imenovao Radnu skupinu za razmatranje pristiglih prijedloga. Radna skupina sastala se 27. svibnja i 17. lipnja 2015. te je utvrdila da je, između pristiglih prijedloga, zaprimljen dovoljan broj kandidata za Povjerenstvo za rad po pritužbama u sjedištu MUP-a i za Povjerenstvo za rad po pritužbama u Policijskoj upravi brodsko-posavskoj.

Za imenovanje članova i zamjenika članova za preostale policijske uprave nije pristigao dovoljan broj prijava.

Kako bi se pristupilo imenovanju članova i zamjenika članova povjerenstava u ostalim policijskim upravama, Odbor je utvrdio tekst kojim se ponavlja javni poziv za preostala povjerenstva te je donio sljedeće

Z A K LJ U Č K E

1. Upućuje se javni poziv organizacijama civilnog društva, organizacijama stručne javnosti i nevladinim organizacijama da u roku od 15 dana od dana objave u „Narodnim novinama“ Odboru dostave obrazložene prijedloge za imenovanje članova i zamjenika članova povjerenstava za rad po pritužbama u pojedinim policijskim upravama. Tekst javnog poziva u privitku je ovih zaključaka i njihov je sastavni dio.

2. Javni poziv objavit će se u „Narodnim novinama“, na službenoj internetskoj stranici Hrvatskoga sabora te u jednom dnevnom listu koji izlazi na području Republike Hrvatske.

3. Pristigle prijedloge razmotrit će radna skupina koju čine: dr.sc. Furio Radin, predsjednik Odbora, Ivan Šimunović, potpredsjednik Odbora te članovi Odbora: Domagoj Hajduković, Ante Babić i Dragan Crnogorac.
Radna skupina će između pristiglih prijedloga Odboru predložiti kandidate za imenovanje članova i zamjenika članova povjerenstava.

4. Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina utvrdit će i podnijeti Hrvatskom saboru prijedlog za imenovanje članova i zamjenika članova povjerenstava.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 67. sjednici održanoj 28. svibnja 2015. godine, Izvješće o radu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2014. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, aktom od 27. travnja 2015. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su članovi Odbora iznijeli mišljenje da razmatrano Izvješće daje cjelovit pregled rada Državnog odvjetništva, USKOK-a te svih županijskih i općinskih državnih odvjetništava.
Govoreći o predstavljenom kretanju i strukturi prijavljenog kriminala u Republici Hrvatskoj, složili su se s ocjenom izvjestitelja kako pad broja kaznenih prijava protiv nepoznatih počinitelja (14%), znatan pad protiv poznatih osoba i to maloljetnih osoba (13%) i mlađih punoljetnih osoba (14%) samo jednim dijelom može ukazivati na pozitivne trendove u padu kaznenih djela kod mlađih punoljetnika i maloljetnika. Međutim, većim dijelom je do toga pada došlo zbog primjene pravnih shvaćanja Vrhovnog suda o neodređenim vrijednostima kod pojedinih imovinskih kaznenih djela, uslijed čega je smanjen broj prijava za imovinske delikte, kao i zbog izmjena Zakona o kaznenom postupku,  ali i drugih zakona.
Izražena je zabrinutost zbog činjenice da nisu u potpunosti osigurani potrebni materijalni i kadrovski preduvjeti kako bi Državno odvjetništvo moglo postupati u zakonskim rokovima. Kako je rečeno, nedopustivo je da državna odvjetništva nisu u mogućnosti nabaviti potrebnu informatičku opremu za sve djelatnike kojima je ona nužna za svakodnevni rad, da su suočeni s ozbiljnim prostornim problemima te s velikim odljevom kadrova. Kao dugoročni problem posebno je istaknuta kadrovska nepopunjenost odvjetništava, osobito nedostatak kadrova koji su specijalizirani za određena područja te nemogućnost zapošljavanja vježbenika, što će se kasnije odraziti na odabir kadrova u državnom odvjetništvu.

S obzirom na otežano zapošljavanje uzrokovano prvenstveno nedostatnim financijskim sredstvima, postavljeno je pitanje na koji se način može osigurati ravnomjerna zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u državnim odvjetništvima. Istaknuto je da se izneseni podatci ponavljaju već nekoliko godina zaredom te da još uvijek nije došlo do potrebnog zaokreta u ovom području.
Zatraženo je i pojašnjenje podataka koji govore o velikoj zastupljenosti žena u državnim odvjetništvima (iznad 60%), osobito podataka koji pokazuju da postotak žena u pojedinim općinskim državnim odvjetništvima prelazi i 90% (ODO Karlovac), a u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu od svih dužnosnika njih 84% su žene.

Naglašeno je da je Odbor, sukladno svom djelokrugu utvrđenom Poslovnikom Sabora, osobito zainteresiran za praćenje kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – osobito za kaznena djela ratnog zločina i trgovanja ljudima, kaznena djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda te kaznena djela počinjena iz mržnje. Budući da je broj kaznenih prijava, pokrenutih postupaka te osobito osuđujućih presuda za ova djela relativno mali, zatraženo je objašnjenje takvih podataka. Naime, za kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva podneseno je ukupno 37 novih prijava (u 2013. g. bilo je 59 podnesenih prijava), od čega se 21 prijava odnosi na kaznena djela ratnih zločina, 8 prijava odnosi se na kaznena djela trgovanja ljudima, a 2 prijave odnose se na ostala kaznena djela. Kada je riječ o kaznenim djelima vezanim za zločine iz mržnje, evidentirano je 45 prijava, od kojih su u 30 predmeta u tijeku izvidi ili provođenje dokaznih radnji, a u 10 predmeta je tijekom prošle godine podignuta optužnica. Svega je 6 zaprimljenih zahtjeva za mirno rješavanje spora zbog diskriminacije, od kojih 5 zahtjeva nije prihvaćeno, a za 1 zahtjev zatraženo je očitovanje nadležnih tijela. Tijekom 2014. zaprimljeno je ukupno 5 prvostupanjskih presuda, od kojih su u 2 presude odbijeni tužitelji s tužbenim zahtjevima da bi se radilo o diskriminaciji, u 2 su tužitelji povukli tužbu, a jednom je presudom djelomično usvojen tužbeni zahtjev, koji je na koncu odbijen nakon uložene žalbe Državnog odvjetništva.

Kada je riječ o radu državnog odvjetništva u procesuiranju ratnih zločina, članovi Odbora su podržali suradnju s državnim odvjetništvima drugih zemalja i međunarodnim institucijama, kako bi se došlo do potrebnih podataka o počiniteljima tih kaznenih djela. Međutim, mišljenja su da su u Izvješću izneseni podatci o kaznenim djelima ratnog zločina nedostatni i vrlo sažeti te bi o tome u narednim izvješćima trebalo dati iscrpnije podatke, budući da Državno odvjetništvo očito raspolaže potpunijim informacijama, što je razvidno iz činjenice da se one nalaze na internetskoj stranici DORH-a. Isto tako, s obzirom na broj predmeta pred Europskim sudom za ljudska prava vezanih za istrage kaznenog djela ratnog zločina, a osobito imajući u vidu porast broja odluka Suda koje se odnose na istrage ratnih zločina u kojima su zahtjevi proglašeni nedopuštenima, ali i odustajanje tužitelja od zahtjeva, potrebno je bolje predstaviti suradnju Državnog odvjetništva s Uredom zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.

Imajući u vidu ovlast Državnog odvjetništva da na zahtjev državnih tijela daje mišljenja na nacrte ugovora kojima država stječe ili otuđuje nekretnine, zatraženo je očitovanje je li Državno odvjetništvo dalo mišljenje o sklapanju nagodbe između dva pravna subjekta kojom se tereti treći subjekt - korisnici stanova na područjima od posebne državne skrbi, konkretno u Vukovaru, a koja korisnicima priječi otkup stanova.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o radu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2014. godinu.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.                         

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 66. sjednici, održanoj 20. svibnja 2015. godine, Prijedlog zakona o osobnoj iskaznici, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 30. travnja 2015. godine. 

Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su članovi Odbora iznijeli ocjenu kako ne postoje nikakvi opravdani razlozi za primjenu hitnog postupka kod donošenja predloženog zakona te da bi redovita procedura, uz provođenje šire rasprave, pridonijela kvalitetnijem zakonskom rješenju.

Posebno je naglašeno da je pravo na osobnu iskaznicu na jezicima i pismima nacionalnih manjina postojalo i u bivšoj državi s tim da je tada ono bilo vezano za određeno područje. Tako su u Istri svi iz dvojezičnih područja, neovisno o njihovoj nacionalnoj pripadnosti, dobivali dvojezične iskaznice. U Republici Hrvatskoj je to pravo vezano za pojedinca, odnosno pripadnika talijanske nacionalne manjine, što se ne može smatrati napretkom u ovom području. U članku 7. navodi se da je pravo na dvojezičnu osobnu iskaznicu utvrđeno posebnim zakonom ili međunarodnim ugovorima, ali ono je utvrđeno i županijskim, gradskim i općinskim statutima, što se izrijekom ne spominje u ovoj odredbi. Osim toga, budući da se izraz obrazac osobne iskaznice odnosi i na konačni izgled osobne iskaznice i na obrazac na kojem se predaje zahtjev za izdavanje osobne iskaznice, ukazano je na važnost da oba ova obrasca, kao i sadržaj koji će se nalaziti na elektroničkom nosaču podataka, budu na jezicima i pismima nacionalnih manjina.
Kada je riječ o izradi nove osobne iskaznice, skrenuta je pozornost na zakonsku odredbu prema kojoj ministar pravilnikom određuje cijenu izrade iskaznice što je ocijenjeno kao dodatni teret za hrvatske građane, s tim da se u zakonskom prijedlogu nigdje ne spominje činjenica da će građani morati kupiti i odgovarajući čitač kojeg će moći nabaviti na slobodnom tržištu i po tržišnoj cijeni.
Dodatno opterećenje građana predstavljat će i obveza izrade nove osobne iskaznice svakih pet godina. Budući da je člankom 4. određeno da je rok važenja osobne iskaznice 5 godina, s tim da predloženi rok nije ničim obrazložen, postavljeno je pitanje kako je moguće da, s obzirom na razinu napretka tehnologije i na ograničen broj podataka koji će se nalaziti na elektronskom nosaču podataka, ne postoje takva rješenja koja bi osigurala čuvanje tih podataka sljedećih 10 godina, koliko bi mogla vrijediti iskaznica.
Izraženo je mišljenje da su predviđene kazne od 3.000,00 do 4.500,00 kuna za osobe koje moraju, a nisu ishodile novu osobnu iskaznicu ili ako su joj se promijenili pojedini osobni podaci, a oni nisu podnijeli zahtjev za izdavanje nove iskaznice, nerazmjerne prekršaju. Istaknuto je da je u pojedinim slučajevima, primjerice za građane koji žive na otocima ili na područjima od posebne državne skrbi u selima koji su udaljeni od policijskih postaja ili uprava, postoje objektivne okolnosti da premaše predviđeni rok.
Skrenuta je pozornost i na činjenicu da je tijekom 2014. gotovo 260 tisuća hrvatskih državljana izbrisano iz evidencije prebivališta i boravišta, što je važno i zbog toga što je prilikom odjave prebivališta osoba bila dužna vratiti osobnu iskaznicu radi njenog fizičkog poništenja. Istim tim osobama, kako je istaknuto, sada se daje mogućnost ishođenja osobne iskaznice, što predstavlja ponovni trošak za one osobe kojima je iskaznica tek nedavno poništena.
Budući da predloženi zakon utvrđuje da svi hrvatski državljani imaju pravu na osobnu iskaznicu, iznesen je prijedlog da se u zakonskim odredbama predvidi mogućnost da i diplomatsko-konzularna predstavništva mogu izdavati osobne iskaznice. Ovo je osobito važno za hrvatske državljane koji žive u prekooceanskim zemljama u kojima su i sama predstavništva često jako udaljena, ali i zbog nemogućnosti dolaska u Republiku Hrvatsku da bi ishodili osobnu iskaznicu.
S obzirom na to da predlagatelj zakona ističe kako je svrha uvođenja elektroničke osobne iskaznice poticanje i praćenje razvoja informacijskog društva te razvoja sustava državne uprave (e-uprava), pružanje korisnički orijentiranih elektroničkih javnih usluga te potreba javnog sudjelovanja svih korisnika u korištenju i razvoju elektroničkih servisa, istaknuto je da je prethodno trebalo napraviti potrebne analize koje bi potvrdile mogućnost ostvarivanja ove svrhe. Naglašeno je da je bilo potrebno ranije utvrditi koliko uopće hrvatskih građana ima pristup internetu, koliko se od onih domaćinstava koja imaju pristup uopće njime zna služiti, kolika je prostorna pokrivenost i dostupnost mreža na teritoriju Republiku Hrvatske i slično.
Skrenuta je pozornost da su „kontaktni čipovi“ koji se predviđaju ovim zakonskim prijedlogom već zastarjeli i da je stoga njihovo uvođenje u suprotnosti s važećim direktivama Europske unije, postavlja se pitanje zašto Republika Hrvatska to sada radi.
Izražena je i sumnja da će u slučaju krađe identiteta ili drugih zlouporaba biti moguće osigurati potrebnu zaštitu podataka koji će sadržavati osobna iskaznica.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese 

Zakon o osobnoj iskaznici

uz sljedeći AMANDMAN

Na članak 7.

Stavak 2. i 3. mijenjaju se i glase:

„(2) Kada je to utvrđeno posebnim zakonom ili međunarodnim ugovorima, obrazac za zahtjev, obrazac osobne iskaznice i sadržaj iskaznice za osobu – pripadnika nacionalne manjine, tiska se i na jeziku i pismu nacionalne manjine.
(3) Obrazac za zahtjev, obrazac osobne iskaznice i sadržaj iskaznice iz stavka 2. ovoga članka popunjava se na hrvatskom jeziku latiničnim pismom i jeziku i pismima pripadnika nacionalnih manjina.“

Obrazloženje:

Predloženim amandmanom se želi naglasiti da, osim što sama osobna iskaznica mora biti napisana na jeziku i pismu nacionalnih manjina, sukladno odredbama posebnog zakona koji to pitanje uređuje te međunarodnim ugovorima, potrebno je da i zahtjev za osobnu iskaznicu, kao i sadržaji koji će se nalaziti na elektroničkom nosaču podataka, budu također napisani na jeziku i pismima nacionalnih manjina, kako bi se izbjegla svaka dvojba u ovoj zakonskoj odredbi.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
                              

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 66. sjednici održanoj 20. svibnja 2015. godine, Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijski poslova u 2014., koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio ministar unutarnjih poslova, aktom od 24. ožujka 2015.
 
Odbor je Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
 
U raspravi su članovi Odbora, sukladno djelokrugu Odbora utvrđenom člankom 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora,  detaljnije razmotrili one dijelove Izvješća koji se odnose na primjenu policijskih ovlasti kojima se zadire u temeljna ljudska prava i slobode. Razmotrena je također i provedba zakonom propisanog parlamentarnog i građanskog nadzora nad postupanjem policije te pitanja koja se odnose na zakonom zajamčenu zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u okviru policije.

Članovi Odbora su rad MUP-a posebno promatrali kroz rad sada već bivšeg Povjerenstva za rad po pritužbama u MUP-u koje je Odbor imenovao sukladno tada važećoj odredbi čl. 5. Zakona o policiji. Istaknuto je da je tijekom 2014. godine Povjerenstvo zaprimilo 276 predmeta, što je povećanje od 55 predmeta u odnosu na 2013. godinu. Odluka nije donesena u 417 predmeta iz 2013. i 2014. godine. Tijekom 2014. rješavani su predmeti iz 2013., i to 42 predmeta (2013. riješeno je 50 predmeta). Od toga je 8 predmeta bilo u radu, u 1 predmetu podnositelj pritužbe odustao je od svog zahtjeva, dok su u preostala 33 predmeta, prema ocjeni Povjerenstva, samo 3 pritužbe utemeljene, u 5 predmetna ocijenjeno je da su pritužbe djelomično utemeljene, dok je za 18 razmatranih pritužbi ocijenjeno da su neutemeljene. U 7 predmeta Povjerenstvo je utvrdilo da se ne radi o pritužbama, već o upravnom postupku koje stranke vode s MUP-om, a za što Povjerenstvo nije bilo nadležno.
Zbog otežanog rada Povjerenstva uzrokovanog razrješenjem i imenovanjem jednog člana, predstavke zaprimljene tijekom 2014. uopće nisu razmatrane niti je Povjerenstvo bilo u mogućnosti upućivati odgovore strankama u propisanom roku od 90 dana, te je taj rok već tada bio daleko izvan razumnog roka.
Donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 46/2015) ovo Povjerenstvo prestalo je s radom te je Odbor pokrenuo postupak imenovanja novih članova Povjerenstva upućivanjem javnog poziva za podnošenje prijedloga za imenovanje članova i zamjenika članova Povjerenstva za rad po pritužbama u sjedištu MUP-a te članova i zamjenika članova povjerenstava za rad po pritužbama u policijskim upravama. Kako je naglašeno, temeljem broja zaprimljenih prijava, već sada je očito da će biti vrlo teško imenovati ova povjerenstva, što će znatno otežati građanski nadzor nad postupanjem policijskih službenika u primjeni policijskih ovlasti.
U raspravi je, također, istaknuto da je pučka pravobraniteljica u svojemu Izvješću o radu za 2014. godinu navela podatak kako je MUP ukupno odjavio 257.231 osobu. Kako je rečeno, s obzirom na veliki broj osoba koji je MUP odjavio, bilo je potrebno u Izvješću iznijeti potpune podatke koji bi sadržavali zakonske osnove temeljem kojih su odjave izvršene. Izneseno je mišljenje da bi prikaz podataka po navedenim kategorijama u velikoj mjeri smanjio razna prozivanja hrvatskih državljana koji žive u pograničnim područjima.

Kada je riječ o zaštiti prava azilanata, istaknuto je da pučka pravobraniteljica navodi kao primjer kontinuirane diskriminatorne prakse prema tražiteljima azila, izbjeglicama i strancima na privremenom ili stalnom boravku to što se tečaj hrvatskog jezika nije provodio u 2014. godini, čime se otežava njihova integracija. Postavljeno je pitanje što se poduzima kako bi se azilantima omogućilo učenje hrvatskog jezika i osiguralo njihovo bolje uključivanje u hrvatsko društvo.
Osim toga, imajući u vidi podatak o malom broju azilanata u Republici Hrvatskoj, postavljeno je pitanje ima li Ministarstvo unutarnjih poslova potrebne kapacitete za smještaj, ukoliko bi se usvojio prijedlog Vijeća Europske unije o prihvatu oko 300 izbjeglica. Isto tako, s obzirom na broj raspoloživih policijskih službenika, zatraženo je pojašnjenje može li Republika Hrvatska u očekivanom roku ući Schengenski prostor.

Članovi Odbora osvrnuli su se i na podatke o pojedinim kaznenim djelima iz glave Kaznenog zakona protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, ljudskih prava i temeljnih sloboda i opće sigurnosti. Istaknuto je da su prijavljena 33 kaznena djela iz ove skupine, što je za 42,1% manje nego 2013. godine te da nije zabilježeno nijedno kazneno djelo povezano s terorizmom. Kada je riječ o podacima o počinjenim zločinima iz mržnje, posebno je istaknut podatak iz Izvješća da nisu zabilježeni pojavni oblici ili organiziranje u svrhu provedbe nasilja nad pojedincima ili skupinama. U Izvješću se navodi da je tijekom 2014. godine zabilježeno 14 kaznenih djela za koja je kriminalističkim istraživanjem utvrđeno da su motivirana mržnjom te da je broj ovih kaznenih djela u padu za 60%.

Postavljeno je pitanje kakva je suradnja Ministarstva unutarnjih poslova s ostalim nadležnim tijelima u procesuiranju ratnih zločina, imajući u vidu podatak da su potvrđena saznanja o 34 moguće lokacije masovnih i (ili) pojedinačnih grobnica iz Domovinskog rata i 128 lokacija grobnica iz II. svjetskog rata.
Skrenuta je pozornost i na činjenicu da se prilikom istraga ratnih zločina u koje je uključena policija kroz provođenje obavijesnih razgovora i obavljanje izvida, pojedine osobe pozivaju i po desetak puta, što je ocijenjeno potpuno neprihvatljivim.

Imajući u vidu podatke koji se odnose na kaznena djela protiv spolne slobode i skupine kaznenih djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, članovi Odbora su ocijenili zabrinjavajućim podatak da je tijekom 2014. godine prijavljeno ukupno 610 kaznenih djela počinjenih na štetu djece ili 27,6% više u odnosu na 2013. godinu, kada je prijavljeno ukupno 478 kaznenih djela. Izneseno je mišljenje da je potrebna znatno bolja suradnja svih nadležnih tijela kako bi se preveniralo i smanjilo počinjenje ovih kaznenih djela.

Članovi Odbora su naglasili da predloženo Izvješće ne sadrži podatke o nacionalnoj strukturi zaposlenih u MUP-u, odnosno o sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina u strukturi zaposlenih, kao ni podatak o tome je li među novozaposlenima tijekom 2014. godine bilo zapošljavanja pripadnika nacionalnih manjina. Na ovaj problem se kontinuirano upozorava u raspravama na sjednicama Odbora, ali bez očekivanih pomaka.
Isto tako, kada je riječ o zaštiti pripadnika nacionalnih manjina, ističe se problem izostanka postupanja policijskih službenika u pojedinim slučajevima. Podaci izneseni u Izvješću ocijenjeni su nedostatnim i nepotpunim pa stoga, kako je rečeno, nije moguće o njima objektivno razgovarati.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova u 2014. godini.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora.
                                                                            

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 65. sjednici održanoj 6. i 8. svibnja 2015. godine, Godišnje izvješće pučke pravobraniteljice za 2014. godinu, koje je Hrvatskom saboru dostavila pučka pravobraniteljica, aktom od 31. ožujka 2015. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo.

U raspravi su se članovi Odbora složili s ocjenom da je razmatrano Izvješće izbalansirano u pogledu ukazivanja na ključne probleme u zaštiti ljudskih prava te da daje realnu sliku stanja ljudskih prava u Republici Hrvatskoj. Posebno je istaknuto da predloženo Izvješće obuhvaća i područja kojima ranije nije posvećivana veća pozornost u okviru neprihvatljivog i diskriminatornog izražavanja u javnom prostoru kao što su diskriminatorni sadržaji na Internetu i izražavanje netolerancije na sportskim natjecanjima. Izraženo je mišljenje kako, s obzirom na to da se osobito mladi u velikoj mjeri koriste modernim tehnologijama, a koje često koriste za širenje neprimjerenih sadržaja koje se mogu smatrati i međuvršnjačkim nasiljem, ovoj problematici u narednim izvješćima treba posvetiti znatno više pozornosti. 

Posebno je ukazano na važnost praćenja preporuka pučke pravobraniteljice u proteklom razdoblju s obzirom na veliki broj preporuka i upozorenja koja su dana po pojedinim područjima, a za koje nije poznato jesu li ih nadležna tijela uvažila i po njima postupila. Naime, sukladno odredbi stavka 1. članka 16. Zakona o pučkom pravobranitelju, godišnje izvješće mora sadržavati i ocjenu o mjeri u kojoj su državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima postupala u skladu s prethodnim preporukama, mišljenjima, prijedlozima i upozorenjima pučke pravobraniteljice. Ukoliko postoji obveza pučke pravobraniteljice da do 31. ožujka tekuće godine podnese izvješće za prethodnu godinu, onda i, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, sva tijela koja su utvrđena člankom 4. spomenutoga Zakona moraju dostaviti potrebna očitovanja nadležnom vladinom uredu kako bi se Vlada Republike Hrvatske mogla na vrijeme očitovati o prihvaćenim preporukama, odnosno o razlozima neprihvaćanja preporuka, te kako bi pučka pravobraniteljica do trenutka podnošenja izvješća imala povratne informacije o tome. Naglašeno je da se preporuke pučke pravobraniteljice moraju više uvažavati kako se ne bi ponavljale iz godine u godinu i kako bi u krajnjoj liniji izvješćivanje Hrvatskog sabora ostvarilo svoju svrhu.

Kada je riječ o diskriminaciji temeljem vjere, naglašeno je da je ona teško dokaziva te su se stoga i manje vjerske zajednice rijetko odlučivale prijavljivati pojedine slučajeve. Međutim, skrenuta je pozornost da se ne smiju relativizirati pojave u kojima je osobito izraženo vrijeđanje vjerskih osjećaja pripadnika kako većinske vjerske zajednice tako i pojedinih manjinskih vjerskih zajednica, osobito kada diskriminatorno postupanje dolazi iz institucija koje se financiraju iz državnog proračuna, kao što su primjerice pojedine kazališne kuće te javna televizija.

Ovdje je također važno napomenuti da sklapanjem Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Saveza crkava Riječ života, Crkve cjelovitog evanđelja i Protestantske reformirane kršćanske crkve, unatoč tome što je time prekinuta višegodišnja i dugogodišnja diskriminacija temeljem vjere, u formalnom smislu nije izvršena presuda Europskog suda za ljudska prava kako se navodi u Izvješću, jer nije okončan postupak pred Odborom ministara.
Istaknuto je da se kod davanja preporuka mora voditi računa o određenim pravnim institutima, posebice uzimajući u obzir praksu Europskog suda za ljudska prava. Primjerice, u području ovrha daje se preporuka da Ministarstvo pravosuđa u Ovršni zakon unese odredbu o zaštiti prava na dom. Kako je rečeno, o pravu na dom sudovi ne odlučuju u ovršnom postupku, već u parničnom postupku u kojem se utvrđuju činjenice. Osim toga, kada se u Izvješću govori o primjeni načela razmjernosti kod donošenja odluka o iseljenju kod povrede prava na dom, važno je imati u vidu da se nijedna presuda Europskog suda za ljudska prava u kojoj se odlučivalo o povredi prava na dom nije odnosila na predmet čije su stranke dvije privatne osobe, već se uglavnom odlučivalo o iseljenjima neovlaštenih posjednika koje je tražila država ili jedinice lokalne vlasti. Ovo je važno istaknuti zbog krivih predodžbi u javnosti kada je riječ o zaštiti prava na dom.

Isto tako, naglašeno je da se u predmetima pred Europskim sudom za ljudska prava koji se odnose na zaštitu civilnih žrtava rata ne može očekivati ustaljivanje postupanja Vlade Republike Hrvatske, budući da postoji ustaljeni postupak temeljem Uredbe o Uredu zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. S obzirom na to da o svakom pojedinom predmetu (tijekom 2014. pred Sudom je bilo 27 predmeta) Sud traži od države mišljenje te se, ako se procijeni da je to korisno, pristupa postupku nagodbe.

Podržana je preporuka pučke pravobraniteljice da se što prije u saborsku proceduru uputi Prijedlog zakona o najmu stanova, imajući u vidu presude Suda koje obvezuju stranke na plaćanje nemalih naknada za povredu prava na mirno uživanje vlasništva. U presudi Statileo protiv Republike Hrvatske utvrđuje se da je ravnoteža između vlasnika i zaštićenih najmoprimaca već duže vrijeme narušena, ali na štetu vlasnika stanova, a ne zaštićenih najmoprimaca. Naglašeno je da će se donošenjem spomenutog Zakona znatno smanjiti priljev predmeta pred Sudom vezanih za ovu problematiku.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (8 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se Godišnje izvješće pučke pravobraniteljice za 2014. godinu.

2. Zadužuje se pučka pravobraniteljica da poduzme sve potrebne mjere kako bi tijela iz članka 4. Zakona o pučkom pravobranitelju („Narodne novine“, br. 76/2012.) osigurala provođenje odredbe stavka 1. članka 16. spomenutog Zakona koja se odnosi na izvješćivanje o poduzetim mjerama u skladu s prethodnim preporukama, mišljenjima, prijedlozima i upozorenjima pučke pravobraniteljice.

3. Mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi o Izvješću, kao i primjedbe, prijedlozi i preporuke pučke pravobraniteljice dani u Izvješću, dostavljaju se Vladi Republike Hrvatske radi poduzimanja mjera za učinkovitiji rad nadležnih državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.                                                       

  PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora održao je raspravu na 65. sjednici, održanoj 8. svibnja 2015. godine, povodom izjave zastupnice u Europskom parlamentu Ruže Tomašić dane u Vukovaru 3. svibnja 2015. godine.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (8 glasova „za“) usvojio sljedeći

ZAKLJUČAK

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina oštro osuđuje retoriku i sadržaj izgovorenih riječi zastupnice u Europskom parlamentu Ruže Tomašić u Vukovaru. Budući da to nije prvi put da zastupnica Tomašić upotrebljava etnocentričnu i diskriminirajuću retoriku u svojim govorima, ovaj Odbor smatra da bi se Ruža Tomašić morala suzdržati od upućivanja poruka koje kompromitiraju Hrvatsku na unutarnjem i vanjskopolitičkom planu i koje proizvode nemir i nesigurnost kako kod pripadnika nacionalnih manjina, tako i kod svih slobodnih i tolerantnih građana.

Odbor također apelira na toleranciju i na izbjegavanje svih aktivnosti usmjerenih ka polarizaciji hrvatskog društva i njenih demokratskih temelja.

                                                                                           PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                               dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 64. sjednici, održanoj 22. i 29. travnja 2015. godine, Prijedlog zakona o humanitarnoj pomoći, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 2. travnja 2015. godine. 

Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Odboru je dostavljeno mišljenje pučke pravobraniteljice.

U raspravi su članovi Odbora posebno istaknuli da je povodom Izvješća pučke pravobraniteljice o ljudskim pravima u kontekstu katastrofe uzrokovane poplavom u Vukovarsko-srijemskoj županiji u 2014. godini Odbor održao širu raspravu o pitanjima prikupljanja i distribucije humanitarne pomoći, s osobitim naglaskom stavljenim na važnost određivanja jedinstvenih kriterija za dodjelu pomoći te objedinjavanja svih ljudskih i materijalnih resursa različitih subjekata u Republici Hrvatskoj.

S obzirom na to da je psihosocijalna pomoć prepoznata kao jedan od važnih segmenata humanitarne pomoći stradalim osobama i žrtvama katastrofa i drugih velikih nesreća, predloženo je da se u članku 1. predloženog Zakona, kojim se definira pojam humanitarne pomoći, stavak 2. proširi na način da pojam humanitarne pomoći obuhvaća i psihosocijalnu pomoć, kao i da se humanitarna pomoć prikuplja i pruža i u svrhu podmirivanja životnih potreba i poboljšanja kvalitete života socijalno osjetljivih skupina. Stoga je predloženo da se i u članku 2. doda novi podstavak kojim se dodaje da se prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći poduzima u svrhu osiguravanja mjera kojima se smanjuju ili sprečavaju mogući uzroci i posljedice socijalne isključenosti.

Isto tako, radi preciziranja i jasnoće zakona predloženo je u članku 3. definirati izraze „humanitarne aktivnosti“ i „socijalno  osjetljive skupine“ te jasnije odrediti izraz „korisnik“ i dodati izraz „žrtva katastrofe i velikih nesreća“.

Naglašeno je da se jedna od ključnih preporuka pučke pravobraniteljice iz spomenutoga Izvješća odnosila na potrebu utvrđivanja jedinstvenih kriterija za dodjelu pomoći.  Stoga je predloženo da se u čl. 8. doda stavak 4. kojim se određuje da tijela državne uprave te neprofitna pravna osoba registrirana u Republici Hrvatskoj kojoj je djelatnost prikupljanja i pružanja humanitarne pomoći javna ovlast propisana posebnim zakonom, pružaju financijska sredstva žrtvama katastrofa i velikih nesreća te žrtvama kriza izazvanih ljudskim djelovanjem prema kriterijima koje određuje Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog tih tijela, neprofitne pravne osobe registrirane u Republici Hrvatskoj kojoj je djelatnost prikupljanja i pružanja humanitarne pomoći javna ovlast propisana posebnim zakonom i čelnika tijela područne (regionalne) samouprave sa stradalog područja.

Naglašeno je da je potrebno izmijeniti članak 48. na način da neprofitna pravna osoba kojoj je odobreno stalno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći obvezno vodi pojedinačne evidencijske kartone o primateljima pomoći, da svi uredi na razini županije vode evidenciju o ukupno prikupljenoj i pruženoj humanitarnoj pomoći te da izvješća budu dostupna javnosti na mrežnim stranicama tih ureda. Uz to, predloženo je da nadležni uredi vode i mjesečnu evidenciju o prikupljenoj i pruženoj pomoći, a objedinjena izvješća dostave jednom godišnje ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi.

Isto tako, predloženo je da se članak 49. izmijeni na način da se u stavku 1. doda da ministarstvo nadležno za socijalnu skrb vodi i jedinstveni registar primatelja humanitarne pomoći žrtava katastrofe i velikih nesreća te žrtava kriza izazvanih ljudskim djelovanjem. Istaknuto je da bi takav registar trebao obuhvatiti popis stradalih osoba s podatcima o njihovom broju, okolnostima stradavanja i potrebama, što bi olakšalo koordinaciju svih vrsta pomoći koje su humanitarnog karaktera. Takav bi registar omogućio lakše praćenje trenutačnog statusa svake stradale osobe, a pridonio bi izbjegavanju mogućih nesporazuma koji su često dovodili do dodatnog traumatiziranja stradalih.

Postavljeno je i pitanje na koji se način planira osigurati tajnost i zaštitu osobnih podataka korisniku humanitarne pomoći, kako je to propisano člankom 7. Prijedloga zakona, ako se primjerice humanitarna akcija provodi za određenu osobu čije određene osobne podatke javnost mora znati ako joj želi pružiti pomoć.
Osim toga, iako je člankom 10. stavkom 3. rok trajanja humanitarne akcije produžen na 90 dana, predloženo je da se razmotri mogućnost određivanja fleksibilnosti roka, s obzirom na moguće specifične situacije.

Isto tako, predloženo je da se precizira odredba članka 15. stavka 2. podstavka 2. koja utvrđuje da je neprofitna pravna osoba, uz zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava stalno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći, dužna dostaviti i program rada za naredne tri godine od dana podnošenja zahtjeva, koji bi već trebao postojati i prije podnošenja bilo kakvog zahtjeva. U stavku 3. istog članka utvrđuje se dostava preslike vjerodostojne dokumentacije kojom se dokazuje da je u razdoblju od dvije godine prije podnošenja zahtjeva provela najmanje pet humanitarnih akcija, međutim, kako je istaknuto, nije precizirano čime dokazati provođenje ovih akcija prije stupanja na snagu predloženog zakona.

U ovom članku potrebno je pojasniti i uvjet iz stavka 2. podstavka 6. kojim se određuje dostavljanje uvjerenja da se protiv pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi ne vodi prekršajni postupak, budući da postoje ograničenja kad fizička osoba traži takvo uvjerenje. Naime, prekršajnu evidenciju ustrojava i vodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema Pravilniku koji donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa („Narodne novine“, broj 1/2014.). Kako je istaknuto, evidencija i spisi na temelju kojih se podaci upisuju u evidenciju službena su tajna. Podaci iz Evidencije smiju se dati samo tijelima nadležnim za vođenje prekršajnog postupka ili pravosudnim i državnoodvjetničkim tijelima za postupke iz njihove nadležnosti, odnosno za potrebe upravnog postupka nadležnih upravnih tijela na njihovo službeno traženje, utemeljeno na posebnom propisu. Iznimka je postupak javne nabave u kojem javni naručitelj može zatražiti podatke o prekršajnoj kažnjavanosti natjecatelja ili ponuditelja. Naglašeno je da se podaci iz evidencije izdaju fizičkoj ili pravnoj osobi, samo ako ta osoba dokaže da su joj podaci potrebni radi ostvarivanja prava u stranoj državi, stoga neće biti moguće pribaviti uvjerenje određeno ovim podstavkom.

Predloženo je da se u odredbama koje uređuju članstvo u Odboru za dodjelu državne nagrade za humanitarni rad izrijekom navede je li riječ o počasnoj funkciji ili će za rad članova Odbora biti predviđena određena naknada.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (8 glasova „za“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeće
 

ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o humanitarnoj pomoći.

2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.
                

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
                                         
                                      

                                                                                         PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                               dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 64. sjednici održanoj 22. i 29. travnja 2015. godine, Konačni prijedlog zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 2. travnja 2015. godine. 

Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Odboru su dostavljeni prijedlozi amandmana udruge Centar za žene žrtve rata – Rosa.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na odredbu članka 14. kojom se uređuju uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi utvrdio status žrtve seksualnog nasilja. Izraženo je mišljenje da nisu dovoljno obrazloženi razlozi zbog kojih se ostalo kod uvjeta da je osoba u vrijeme počinjenja seksualnog nasilja bila državljanin Republike Hrvatske, s obzirom na to da veliki broj ljudi u vrijeme počinjenja nasilja nije imao regulirano državljanstvo Republike Hrvatske. Isto tako, velika je vjerojatnost da mnoge žrtve nisu imale uredno regulirano prebivalište ili boravište, osobito kada je riječ o izbjegličkoj ili prognaničkoj populaciji. Stoga se predlaže da predlagatelj ukloni ovu formalnu prepreku koja bi zapriječila priznavanje statusa žrtve, na način da se omogući prilaganje i drugih dokaza kojima bi se moglo potvrditi da je osoba u to vrijeme bila na području Republike Hrvatske. Također je upitno rješenje iz stavka 4. jer žrtve seksualnog nasilja mogu biti i pripadnici, pomagači i suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi, pripadnici međunarodnih snaga, državljani Europske unije i trećih zemalja. Naime, iako su jednim dijelom razumljiva ograničenja s obzirom na proračunske mogućnosti obeštećenja žrtava, svim žrtvama seksualnih delikata, počinjenih u određenom razdoblju i od strane počinitelja definiranih ovim Zakonom treba biti omogućeno utvrđivanje statusa žrtve, a što je u nadležnosti Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja.

Zatraženo je dodatno obrazloženje stavka 3. članka 10. kojim se uređuje da se za tajnika Povjerenstva imenuje diplomirani pravnik odnosno magistar prava zaposlen u Ministarstvu. Izraženo je mišljenje da ne postoje nikakvi dobro obrazloženi razlozi zašto bi tu dužnost obavljao samo pravnik, a ne primjerice i socijalni pedagog, socijalni radnik, psiholog ili osoba s nekom drugom strukom ili specijalizacijom koja je bolje upoznata s ovom problematikom.

Isto tako, zatraženo je pojašnjenje odredbe članka 27. koja uređuje pravo nasljednika žrtve seksualnog nasilja koja je preminula prije stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na koga se sve iz reda nasljednika može odnositi ta odredba.
Izražena je i sumnja u mogućnost provedbe odredbe članka 37. stavka 7. koja uređuje da Republika Hrvatska ima pravo regresa od štetnika odnosno od pravomoćno osuđenih osoba za počinjeno seksualno nasilje do iznosa isplaćene novčane naknade.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (5 glasova „za“, 1 „protiv“ i 3 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese 

Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu

uz sljedeći

AMANDMAN

U članku 2. u stavku 1. briše se riječ „izravno“, te se dodaju podstavci 6. i 7. koji glase:
„- bludnje radnje, spolno uznemiravanje, mučenje i druge radnje seksualnog nasilja koje vrijeđaju ljudsko dostojanstvo, naročito ponižavajući i degradirajući postupci, sva teška zlostavljanja spolne prirode koja se nanose tjelesnom i moralnom integritetu osobe,
- prisila na brak,“.
Podstavak 6. postaje podstavak 8..

U stavku 2. ovoga članka iza riječi „ili prijetnje,“ dodaju se riječi „ili zbog straha od nasilja, prinude, zatočenja, psihološkog ugnjetavanja ili zlouporabe položaja moći protiv te osobe ili neke druge osobe iskorištavanjem prisilnog okruženja, kao i prema osobi koja nije u stanju dati stvarni pristanak,“.

Obrazloženje:

Amandmanom se predlaže proširenje definicije seksualnog nasilja na način da se proširuje popis protupravnih radnji kako bi odredbe predloženog Zakona išle što više u prilog žrtava ovog nasilja.

Unatoč tome što bludne radnje i spolno uznemiravanje nemaju istu težinu kao djela seksualnog nasilja koja su već nabrojana u stavku 1. članka 2. Konačnog prijedloga zakona, ocijenjeno je da bi ih zakonom trebalo obuhvatiti kako bi se osiguralo pravo i onim osobama koje su po ovim osnovama mogle zadobiti trajnu traumu s obzirom na ratne uvjete počinjenja djela.
Isto tako, predlaže se da se kao seksualno nasilje propiše i prisila na brak sukladno međunarodnom humanitarnom i ratnom pravu.
U stavku 1. predlaže se brisanje riječi „izravno“ povezane s Domovinskim ratom tako da ostane ranije rješenje koje se odnosi na okolnosti povezane s Domovinskim ratom u širem smislu.

Osim toga, u stavku 2. članka 2. propisano je da je seksualno nasilje ono koje je počinjeno prema drugoj osobi bez njenog pristanka ili upotrebom sile i prijetnje, čime se ograničava mogućnost da se utvrdi nepostojanje pristanka žrtve na seksualni čin samo u situacijama u kojima je upotrijebljena sila ili prijetnja. Međutim, s obzirom da je riječ o ratu, ocijenjeno je da itekako relevantna mogu biti i druga sredstva prisile za vrijeme sukoba kao što je strah od nasilja i  zatočeništvo, što proizlazi  iz Rimskog statuta i prakse međunarodnih tribunala koji su ustvrdili kako postoje i drugi faktori osim sile i prijetnje koje mogu dovesti do seksualnog nasilja (najčešće silovanja) bez pristanka žrtve, a uzimajući u obzir cjelokupnu ratnu situaciju.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.                                                                                                                         

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 64. sjednici, održanoj 22. i 29. travnja 2015. godine, Prijedlog zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 26. ožujka 2015. godine. 

Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na način na koji se u hrvatski zakonodavni sustav prenosi Direktiva 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. godine, o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“), a s kojom se sve države članice Europske unije moraju uskladiti do 18. siječnja 2016. godine.

Kako je istaknuto, Direktivom 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija jamči se nositeljima stručnih kvalifikacija koji su stekli svoje stručne kvalifikacije u jednoj od država članica pristup istoj profesiji i ista prava prilikom obavljanja te profesije u drugoj državi članici kao i državljanima te države članice. Nositelju kvalifikacije omogućava se pristup reguliranoj profesiji za koju je osposobljen u matičnoj državi članici te obavljanje te profesije pod uvjetima koji vrijede za njezine državljane. Međutim, iako je ovaj Prijedlog zakona jedan u nizu zakona kojim će se implementirati spomenuta Direktiva, članovi Odbora su istaknuli kako je potrebno unaprijed ukazati na brojna pitanja i probleme koji se javljaju u ovom području. Naime, već sada postoji nekoliko zakona koji reguliraju predmetnu materiju, pri čemu često dolazi do nesporazuma zbog nedovoljnog razlikovanja postupaka priznavanja obrazovnih od stručnih kvalifikacija, tj. licence ili dozvole za rad. Kako je naglašeno, trenutačno je ovo područje regulirano općenito, a ovaj Prijedlog zakona odnosi se samo na uređivanje minimalnih uvjeta osposobljavanja za pristup i obavljanje profesija takozvanih sektorskih profesija - doktora medicine i dentalne medicine, medicinskih sestara, magistara farmacije, doktora veterinarske medicine i arhitekata, za koje vrijedi načelo automatskog priznavanja kvalifikacija. Međutim, članovi Odbora su zatražili pojašnjenja vezana za priznavanje profesija iz područja društvenih znanosti koja nisu predmet ovog zakonskog prijedloga.

Istaknuto je da su zapravo strukovne komore ona tijela koja odlučuju na koji će se način provoditi postupak priznavanja, iako je najveći dio toga određen Direktivom. Naglašeno je da iz brojnih pritužbi građana proizlazi da su ti postupci slabo kontrolirani od nadležnih tijela te osim što su iznimno zahtjevni, često su i dugotrajni i skupi. Stoga su ukazali na nužnost iznalaženja odgovarajućih rješenja pri daljnjem zakonskom reguliranju kako bi se uspostavio određeni oblik automatizma kod uređivanja postupaka priznavanja uz nastojanje da se postupak što više pojednostavi i ubrza njegovo provođenje.

Ovo je tim važnije što je Republika Hrvatska suočena sa značajnim porastom odlazaka mladih ljudi, ali i iskusnih stručnjaka u inozemstvo, te bi se i s tim u vezi moralo inzistirati na stvaranju što povoljnijeg okvira kako bi se zadržali mladi ljudi koji su studirali u inozemstvu i sada imaju određenih problema s priznavanjem njihovih kvalifikacija. Osim spomenutih poteškoća s dugim trajanjem postupka priznavanja i visokim troškovima postupka, čest je problem nekompatibilnosti programa u stranim državama s programom u Republici Hrvatskoj. Naime, ako nadležno tijelo smatra da su programi znatno drugačiji od onih u Republici Hrvatskoj, može nametnuti dodatne uvjete, što cijeli postupak čini dugotrajnijim i složenijim. Ove dodatne uvjete za priznavanje ponekad je gotovo nemoguće ispuniti (polaganje velikog broja ispita u jednom danu, obimna stručna literatura). Predloženo je također da se u određenim slučajevima razmotri mogućnost djelomičnog priznavanja određenih kvalifikacija te olakšavanje priznavanja onih stručnih kvalifikacija za koje ne postoji obrazovanje u Republici Hrvatskoj (primjerice obrazovanje za pojedine manjinske jezike).

Isto tako, članovi Odbora su istaknuli da je u postupku priznavanja stručnih kvalifikacija važno osigurati provjeru poznavanja naše pravne regulative koja uređuje određeno područje, jer svaka zemlja ima svoju specifičnu regulativu koju se mora poznavati. Osim toga, gotovo sve države traže i poznavanje službenog jezika zemlje, kao jednog od preduvjeta za priznavanje kvalifikacije, te i o tome treba voditi računa pri daljnjem uređivanju postupaka priznavanja stručnih kvalifikacija.

Istaknuto je također da prije upućivanja zakonskog prijedloga kojim će se urediti priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija treba uzeti u obzir i spomenute primjedbe i prijedlozi, imajući u vidu i činjenicu da rješenje o priznavanju konkretne obrazovne kvalifikacije ne može biti temelj za zapošljavanje u javnim službama.

Naglašeno je da unatoč tome što ovaj Prijedlog zakona regulira priznavanje stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama, dakle i izvan kruga članica Europske unije, treba otkloniti brojne prepreke i kroz podzakonske akte koji će dalje razrađivati ovu problematiku, kako bi se što više olakšalo priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (5 glasova „za“ i 4 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija.

2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.
                

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
                                         
                                      

                                                                                         PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                               dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 64. sjednici održanoj 22. i 29. travnja 2015. godine raspravljao je o statusu članica Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova, temeljem traženja Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova upućenog Odboru (Klasa: 050-01/15-1, Urbroj: 694-01-15-5 od 20. ožujka 2015. godine).

Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 33/2015.) nije uređen status postojećeg Povjerenstva čija je dva člana iz redova civilnog društva i stručne javnosti izabrao ovaj Odbor, a trećeg je člana, predstavnika Ministarstva unutarnjih poslova, imenovao ministar unutarnjih poslova. Odbor je, na prijedlog organizacija civilnog društva, organizacija stručne javnosti i nevladinih udruga, imenovao dvije članice Povjerenstva na razdoblje do 19. rujna 2016. godine te je stoga bilo potrebno zatražiti od Ministarstva unutarnjih poslova mišljenje o statusu imenovanih članova Povjerenstva.

Ministarstvo unutarnjih poslova je dopisom od 20. travnja 2015. dostavio mišljenje prema kojemu Povjerenstvo za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova prestaje s radom stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji, s obzirom na to da prijelaznim odredbama ovoga Zakona nije reguliran nastavak rada ranije imenovanog Povjerenstva. Izneseno je mišljenje da će postojeće neriješene predmete, kao i predmete zaprimljene nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji, rješavati nova povjerenstva. Istaknuto je da sukladno odredbama ovoga Zakona, svaki postupak po pritužbi nije izravno u nadležnosti povjerenstva za rad po pritužbama, odnosno spis predmeta dostavlja se nadležnom povjerenstvu tek ukoliko podnositelj pritužbe, u roku od 15 dana od primitka odgovora ustrojstvene jedinice za unutarnju kontrolu, izrazi nezadovoljstvo postupkom provedenih provjera i sadržajem odgovora. Također je naglašeno da će, sukladno čl. 9. Zakona, do stupanja na snagu novog pravilnika koji će biti donesen u najkraćem roku, na snazi ostati Pravilnik o načinu rada i postupanja po predstavkama i pritužbama, vođenju evidencije predstavki i pritužbi te o radu Povjerenstva („Narodne novine“, broj 58/2014. i 43/2013.).

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno donio sljedeću:

ODLUKU

1. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji (Narodne novine broj 33/2015.)  prestaje s radom Povjerenstvo za rad po pritužbama.

2. Razrješuju se Lidija Grčić i Tadijana Vukušić dužnosti članica Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova.

                                                                                        PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                   dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora održao je raspravu na 64. sjednici, održanoj 22. i 29. travnja 2015. godine, o Drugom nacionalnom izvješću Republike Hrvatske prema proceduri Univerzalnog periodičnog pregleda Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda, koje je Odboru dostavilo na razmatranje Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, aktom od 25. veljače 2015. godine.

U raspravi su članovi Odbora posebno istaknuli kako se razmatranjem Drugog nacionalnog izvješća prema proceduri Univerzalnog periodičkog pregleda Ujedinjenih naroda nastavlja s dobrom praksom ovog Odbora u praćenju obveza Republike Hrvatske prema Vijeću za ljudska prava UN-a.

Naglašeno je da zbog stanke u zasjedanju Hrvatskog sabora koja je utvrđena Ustavom, Odbor nije bio u mogućnosti razmotriti predloženo Izvješće prije negoli je ono potvrđeno na sjednici Vlade Republike Hrvatske te stoga neće biti moguće intervenirati u tekst samog Izvješća. Unatoč tome, izraženo je mišljenje da treba nastaviti s praksom iz prvog kruga izvješćivanja pred Vijećem za ljudska prava (2010.), kada su predstavnici ministarstva nadležnog za vanjske poslove izvijestili članove Odbora o najvažnijim temama koje su obuhvaćene predmetnim Izvješćem a koje se u najvećem dijelu nalaze u djelokrugu Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Osim toga, članovi Odbora bili su izvješteni i o preporukama Vijeća za ljudska prava, budući da je Odbor pokazao veliki interes za povratnu reakciju zemalja članica Vijeća za ljudska prava.

Stoga je predstavnicima Ministarstva vanjskih i europskih poslova predloženo da se održi još jedna rasprava nakon predstavljanja Izvješća u Ženevi u svibnju ove godine, kako bi se upoznali s novim preporukama Vijeća za ljudska prava. Naime, kako je rečeno, Odbor pridaje poseban značaj daljnjem praćenju implementiranja preporuka te inzistira na većem angažmanu svih nadležnih tijela kako bi se one provele u praksi. Istaknuto je da Odbor, kao radno tijelo Hrvatskog sabora, sustavno prati ovu problematiku kroz raspravu o državnom proračunu, suradnju sa svim pravobraniteljicama, DORH-om, vladinim uredima i drugim tijelima kojima je u djelokrugu rada zaštita i promocija ljudskih prava.

Članovi Odbora su upoznati i s obvezom pučke pravobraniteljice koja u svojstvu akreditirane neovisne nacionalne institucije za ljudska prava sa statusom A također podnosi alternativno izvješće prema proceduri Univerzalnog periodičkog pregleda Vijeću za ljudska prava UN-a. Pučka pravobraniteljica je Izvješće izradila u suradnji s pravobraniteljicom za djecu,  pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom i pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, te su tijekom izrade konzultirane i ključne organizacije civilnog društva.

Izvješće je predstavljeno i Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na okruglom stolu održanom u rujnu 2014. godine.
U svezi Izvješća pučke pravobraniteljice pojedini članovi Odbora izrazili su mišljenje da ono nije obuhvatilo brojne teme koje su tijekom proteklih godina naglašavane na sjednicama Odbora kao što su sva pitanja vezana za ostvarivanje prava na rad, zaštitu prava osoba s duševnim smetnjama, prava hrvatskih branitelja i brojna druga pitanja. U isto vrijeme u pojedinim područjima, osobito kad je riječ o području diskriminacije, iznose se teške kvalifikacije kojim se opisuje stanje u hrvatskom društvu, a koje karakterizira, kako se navodi u Izvješću, visoki postotak ksenofobije, dodatno zaoštreni međuetnički odnosi, mržnja temeljem nacionalnog podrijetla, rasistički i ksenofobni ispadi i homofobija. Istaknuto je da se u pojedinim zemljama članicama gotovo svakodnevno događaju teški rasistički i ksenofobni zločini i napadi, te je neopravdano korištenje neprimjerenih kvalifikacija koje se odnose na Republiku Hrvatsku, a koje nisu potkrijepljene podatcima niti su obrazložene na odgovarajući način, ne umanjujući pritom postojanje problema u bilo kojem dijelu obuhvaćenim predmetnim Izvješćem.

Naglašeno je da će ovo Izvješće razmatrati 188 zemalja država članica UN-a, koje će ovako steći potpuno krivu sliku o stvarnom stanju u hrvatskome društvu.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) usvojio sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Drugo Nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema proceduri Univerzalnog periodičnog pregleda Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda.

                                                                                           PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                               dr. sc.  Furio Radin

O tome obavijest:

- Vlada Republike Hrvatske
- Ministarstvo vanjskih i europskih poslova

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 63. sjednici održanoj 15. travnja 2015. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 26. ožujka 2015. godine. 

Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Odboru su dostavljeni prijedlozi amandmana pravobraniteljice za djecu, udruge Centar za žene žrtve rata - Rosa te zajednički amandman Lezbijske grupe Kontra, Bolja budućnost – Udruga žena Romkinja Hrvatske i Srpskog demokratskog foruma.

U raspravi su članovi Odbora zatražili od predlagatelja obrazloženje razloga izostavljanja kaznenog djela psihičkog nasilja u obitelji koje je bilo navedeno u Prijedlogu zakona, neovisno o tome što je Konačnim prijedlogom zakona predloženo da se u Kazneni zakon vrate kaznena djela nasilja u obitelji i nasilničkog ponašanja. Osim toga, u prvom čitanju je obrazloženo da je propisivanje kaznenog djela psihičkog nasilja u obitelji obveza Republike Hrvatske iz članka 33. Konvencije Vijeća Europe o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, prema kojoj je dužna kažnjavati psihičko nasilje u obitelji.
Također je predloženo da se uvede kao novo kazneno djelo „ratni avanturizam“ s obzirom na trenutačnu situaciju uključivanja pojedinaca i skupina iz naše zemlje u ratna zbivanja u Ukrajini. Naglašeno je da zbog posljedica njihovog sudjelovanja, osobito s obzirom na moguće narušeno zdravstveno stanje, može doći do opterećenja zdravstvenog sustava. Isto tako, istaknuto je da brojne zemlje ovakva djela uređuju kao kaznena djela.

Zatraženo je i obrazloženje amandmana Vlade s obzirom na to da je njihova intencija zaštita odvjetnika od prijetnji, odnosno da se propisuje strože kažnjavanje i progon po službenoj dužnosti kaznenih djela prisile ili ozbiljne prijetnje počinjenih na štetu odvjetnika. Međutim, predmet amandmana nije i zaštita odvjetnika od ubojstava, iako su u posljednje vrijeme takvi slučajevi izazvali uznemirenost u javnosti.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (8 glasova „za“ i 3 glasa „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese 

Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona

uz sljedeće amandmane:

AMANDMAN I.

U članku 72. kojim se mijenja članak 323.a dodaje se stavak 2. koji glasi:

„Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovog članka počinjeno u grupi ili prema većem broju osoba ili je počinjeno iz mržnje, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.“

Obrazloženje:

Dodan je kvalificirani oblik osnovnog djela. Nasilničko ponašanje, uz tjelesne ozljede, jedno je od najčešćih kaznenih djela koja se javljaju na štetu pripadnika manjina prema podacima organizacija za zaštitu ljudskih prava. Zakonodavac se, prilikom uvođenja u novi Kazneni zakon kvalificiranih oblika iz mržnje za pojedina kaznena djela kao što su teško ubojstvo, tjelesna ozljeda, teška tjelesna ozljeda, osobito teška tjelesna ozljeda, teška kaznena djela protiv spolne slobode, izazivanje nereda, rukovodio time koja se kaznena djela učestalo javljaju s takvim motivom, a u cilju suzbijanja zločina iz mržnje kao izrazito društvenih opasnih djela. Uvođenje kvalificiranog oblika iz mržnje kod kaznenog djela nasilničkog ponašanja na jednak način kao što je to učinjeno kod gore navedenih kaznenih djela, osiguralo bi dosljedno sankcioniranje zločina iz mržnje kroz ovaj zakon te usklađivanje članka koji regulira nasilničko ponašanje s ostatkom Kaznenog zakona.

AMANDMAN II.

U članku 19. kojim se mijenja članak 76. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
„Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:
Iznimno od odredbe stavka 2. ovog članka, kada je riječ o počinjenom kaznenom djelu na štetu djeteta, vrijeme provjeravanja traje tri godine i sud može vrijeme provjeravanja prije njegova isteka na prijedlog nadležnog tijela za probaciju produljiti za još jednu godinu.“

Obrazloženje:

Amandmanom se predlaže propisivanje mogućnosti da sud ovu mjeru izriče i u trajanju duljem od jedne, odnosno dvije godine. Ovako propisana odredba, kod određene vrste kaznenih djela počinjenih na štetu djece, osobito onih spolne naravi, važna je za provođenje zaštitnog nadzora, pa i u slučajevima kada je počinitelju izrečena blaža kazna, budući da iskustva drugih zemalja koja tu mjeru provode (Francuska, Velika Britanija) pokazuju kako je provođenje zaštitnog nadzora nad počiniteljima spolnih delikata važna mjera prevencije, čemu osobito pridonose i  sankcije za nepridržavanje obveza koje proizlaze iz nadzora. Zaštitni nadzor, osobito počinitelja spolnih delikata na štetu djece, trebao bi trajati i dulje od sada propisane jedne, odnosno maksimalno dvije godine.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.                                                                                                                         

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 63. sjednici, održanoj 15. travnja 2015. godine, Prijedlog zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 26. ožujka 2015. godine. 

Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su članovi Odbora ukazali na potrebu preciznijeg uređivanja pojma „nezavisni zastupnik“ koji je u članku 1. stavku 2. uređen na način da obuhvaća samo nezavisne zastupnike izabrane s nezavisne liste, ali u praksi može doći do određenih dvojbi kada su u pitanju zastupnici nacionalnih manjina koji nisu birani s nezavisnih lista. Kako bi odredba bila što jasnija, predloženo je da se pojam „nezavisnog zastupnika“ treba urediti na način da se dodaju i zastupnici nacionalnih manjina. Naime, člankom 1. stavkom 1. utvrđuje se da se ovim Zakonom, između ostaloga, uređuje način financiranja političkih stranaka, nezavisnih zastupnika, članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabranih s liste grupe birača, nezavisnih lista, odnosno lista grupe birača i kandidata, a člankom 5. stavkom 1. da pravo na redovito godišnje financiranje iz sredstava državnog proračuna imaju političke stranke koje su osvojile zastupničko mjesto u Hrvatskome saboru i nezavisni zastupnici koji su izabrani s nezavisnih lista. U oba se slučaja ne spominju zastupnici nacionalnih manjina koji nisu izabrani s nezavisnih lista, već su izabrani s lista grupe birača, udruga nacionalnih manjina ili stranačkih lista.

Isto tako, zatraženo je da se u Konačnom prijedlogu zakona precizira financiranje zastupnika nacionalnih manjina koje je kandidirala politička stranka na način kako je to bilo uređeno čl. 42. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe (NN 27/2013.). Spomenuta odredba utvrđivala je da zastupnici nacionalnih manjina koje je kandidirala politička stranka, a koji su otvorili poseban račun za redovito financiranje svoje djelatnosti, mogu nastaviti financirati svoju redovitu djelatnost putem tog računa do prestanka mandata u tekućem sazivu Hrvatskoga sabora ili u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu spomenutoga Zakona zatvoriti poseban račun za redovito godišnje financiranje te sredstva s navedenog računa uplatiti na središnji račun političke stranke koja ih je kandidirala.

Postavljeno je i pitanje na koji će se način sredstva raspodijeliti ukoliko je zastupnik nacionalnih manjina izabran sa stranačke koalicijske liste, budući da se člankom 6. stavkom 4. Prijedloga zakona uređuje da ako nezavisni zastupnik u Hrvatskome saboru postane član političke stranke koja participira u Hrvatskome saboru, sredstva za redovito godišnje financiranje iz državnog proračuna pripadaju političkoj stranci čiji je on postao član i doznačuju se na račun političke stranke.

Izneseno je mišljenje da, iako je intencija predlagatelja da se uređivanjem referendumskih aktivnosti i referendumske promidžbe, koje važeći Zakon nije obuhvaćao, pridonese transparentnosti svih aktivnosti koje su vezane za referendumsko odlučivanje, treba imati u vidu da će, osim postojećeg Prijedloga zakona o referendumu koji je prošao prvo čitanje u Hrvatskome saboru, i ovaj Zakon značajno destimulirati referendumske inicijative. Kako je istaknuto, važeći zakoni koji uređuju pitanje referenduma već su predvidjeli niz teških prepreka koje treba savladati da bi uopće došlo do izjašnjavanja naroda na referendumu, a sada će to biti gotovo nemoguće s obzirom na odredbe ovoga Prijedloga zakona koje se odnose na financiranje i ostvarivanje svih logističkih preduvjeta za organiziranje referenduma. Naglašeno je kako je ovakvo uređivanje izravno u suprotnosti s ustavnim odredbama da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu te narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Postavljeno je i pitanje zašto se zabranjuje financiranje referendumskih aktivnosti i referendumske promidžbe od strane vjerskih zajednica, humanitarnih organizacija i udruga, a isto je dozvoljeno političkim strankama i udrugama radnika i poslodavaca. Kako je naglašeno, predlagatelj ovakvo rješenje nije obrazložio, a potrebno je izložiti razloge zbog kojih se gotovo svim udrugama i svim vjerskim zajednicama zabranjuje sudjelovanje u financiranju referendumskih aktivnosti. Isto tako, nije obrazloženo zašto se dozvoljava na primjer volonterski rad, ali ako se prostorije neke vjerske zajednice daju na korištenje bez naknade, onda se to smatra uslugom, a samim time i financiranjem referendumske aktivnosti.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 2 glasa „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeće
 

ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma.

2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.
                

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
                                         
                                      

                                                                                         PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                               dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, na svojoj 63. sjednici održanoj 15. travnja 2015. godine, utvrdio je tekst javnog poziva za podnošenje prijedloga za imenovanje članova i zamjenika članova povjerenstva za rad po pritužbama u sjedištu Ministarstva unutarnjih poslova te članova i zamjenika članova povjerenstava za rad po pritužbama u policijskim upravama.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o policiji (NN 33/15.) na nov način uređuje rad i izbor članova povjerenstava za rad po pritužbama u sjedištu ministarstva i policijskim upravama.

Članci 5., 5.a i 5b uređuju da fizička ili pravna osoba koja smatra da su njoj ili drugoj osobi djelovanjem ili propuštanjem djelovanja policijskog službenika u primjeni policijskih ovlasti povrijeđena prava ili slobode, ima pravo Ministarstvu podnijeti pritužbu u roku od 30 dana od dana saznanja za povredu. Detaljno se utvrđuje što takva pritužba mora sadržavati te daljnji rad na pritužbi.

Tako se uređuje da pritužbu razmatra rukovoditelj ustrojstvene jedinice Ministarstva u kojoj je raspoređen policijski službenik na kojeg se pritužba odnosi ili policijski službenik kojeg on ovlasti, radi utvrđivanja činjeničnog stanja koji u roku od 30 dana od dana primitka pritužbe obavještava podnositelja pritužbe utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama. Ukoliko je podnositelj pritužbe nezadovoljan sadržajem obavijesti može u roku od 15 dana od dana primitka obavijesti podnijeti prigovor ustrojstvenoj jedinici nadležnoj za unutarnju kontrolu Ministarstva, koja je obvezna podnositelju prigovora odgovoriti u roku od 30 dana od dana primitka prigovora. Ako podnositelj pritužbe, u roku od 15 dana od primitka odgovora ustrojstvene jedinice za unutarnju kontrolu, izrazi nezadovoljstvo postupkom provedenih provjera i sadržajem odgovora, spis predmeta bez odgode dostavlja se na rješavanje nadležnom povjerenstvu za rad po pritužbama o čemu se obavještava podnositelja pritužbe.

Člankom 5.c uređuje se sastav povjerenstava i njihov izbor. Temeljem te odredbe, za rješavanje pritužbi na rad policijskih službenika u sjedištu Ministarstva osniva se Povjerenstvo za rad po pritužbama koje čine 3 predstavnika građana, a za rješavanje pritužbi na rad policijskih službenika u policijskim upravama osnivaju se povjerenstva za svaku policijsku upravu koja čine po 3 predstavnika građana, s tim da svaki član povjerenstva ima zamjenika koji ga zamjenjuje u slučaju spriječenosti.

U radu Povjerenstva za rad po pritužbama u sjedištu Ministarstva i u povjerenstvima za rad po pritužbama u policijskim upravama, bez prava odlučivanja, sudjeluje policijski službenik kojeg imenuje ministar, a koji pruža stručnu i administrativnu pomoć povjerenstvu.

Članove Povjerenstva za rad po pritužbama u sjedištu Ministarstva, kao i njihove zamjenike, te  članove povjerenstva za rad po pritužbama u policijskim upravama, kao i njihove zamjenike, imenuje i razrješuje Hrvatski sabor po prijedlogu Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na prijedlog organizacija civilnog društva, organizacija stručne javnosti i nevladinih organizacija.

Člankom 5.d uređuju se uvjeti za izbor članova povjerenstava te se utvrđuje da članovi povjerenstava za rad po pritužbama su osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti te svoju funkciju obavljaju kao počasnu funkciju. Kao i ranije, članovi povjerenstava za rad po pritužbama, za dolazak na sjednicu povjerenstva, imaju pravo samo na naknadu prijevoznih troškova u visini stvarnih troškova ili naknadu troškova za korištenje privatnog automobila u službene svrhe, kako je utvrđeno za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske.

Za članove povjerenstava za rad po pritužbama provodi se postupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera. Član povjerenstva za rad po pritužbama dužan je čuvati tajnost podataka koje je doznao sudjelujući u rješavanju pritužbi na rad policijskih službenika.

Mandat članova povjerenstava za rad po pritužbama određen je na vrijeme od četiri godine, s mogućnošću ponovnog imenovanja.

Kako bi se osigurala potpuna javnost i transparentnost postupka imenovanja člana Povjerenstva, Odbor je utvrdio tekst javnog poziva i donio sljedeće

Z A K LJ U Č K E

1. Upućuje se javni poziv organizacijama civilnog društva, organizacijama stručne javnosti i nevladinim organizacijama da u roku od 15 dana od dana objave u „Narodnim novinama“ Odboru dostave obrazložene prijedloge za imenovanje članova i zamjenika članova povjerenstva za rad po pritužbama u sjedištu Ministarstva unutarnjih poslova te članova i zamjenika članova povjerenstava za rad po pritužbama u policijskim upravama. Tekst javnog poziva u privitku je ovih zaključka i njihov je sastavni dio.

2. Javni poziv objavit će se u „Narodnim novinama“ i na službenoj internetskoj stranici Hrvatskoga sabora.

3. Pristigle prijedloge razmotrit će radna skupina koju čine: dr.sc. Furio Radin, predsjednik Odbora, Ivan Šimunović, potpredsjednik Odbora te članovi Odbora: Domagoj Hajduković, Ante Babić i Dragan Crnogorac.
Radna skupina će između pristiglih prijedloga Odboru predložiti kandidate za imenovanje članova i zamjenika članova povjerenstava.

4. Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina utvrdit će i podnijeti Hrvatskom saboru prijedlog za imenovanje članova i zamjenika članova povjerenstava.

PREDSJEDNIK ODBORA

       dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 62. sjednici održanoj 5. ožujka 2015. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji, s Konačnim prijedlogom zakona koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 19. veljače 2015. godine. 

Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
Članovi Odbora raspolagali su mišljenjem udruge „Centar za mirovne studije“:

U raspravi su članovi Odbora izrazili različita stajališta oko novih odredbi koje je predlagatelj predložio dodavanjem novih članaka 5.a do 5.f., a koje se odnose na osnivanja Povjerenstva za rad po pritužbama u sjedištu Ministarstva unutarnjih poslova te povjerenstava koja će se osnovati u svakoj policijskoj upravi.

S jedne strana istaknuta su dosadašnja iskustva Odbora s izborom članova i radom već postojećeg Povjerenstva za rad po pritužbama koje je Odbor imenovao sukladno odredbi čl. 5. važećeg Zakona.

Istaknuto je da je upravo ovaj Odbor, na svojoj 46. sjednici održanoj 21. svibnja 2014., prilikom razmatranja Izvješća ministra unutarnjih poslova u 2013. godini donio zaključak koji je potvrdio i Hrvatski sabor 26. rujna 2014., a kojim se zadužuje Vlada Republike Hrvatske da u roku od 6 mjeseci predloži izmjene i dopune Zakona o policiji, u cilju stvaranja pretpostavki za učinkovitije postupanje Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova, kao i da poduzme odgovarajuće mjere za učinkovitiji nadzor postupanja policijskih službenika pojačanim djelovanjem nadležnih tijela Ministarstva unutarnjih poslova.

Ovakav zaključak Odbora donesen je temeljem podataka iz spomenutoga Izvješća kao i iz godišnjeg Izvješća koje Povjerenstvo za rad po pritužbama podnosi Odboru. Posebno je skrenuta pozornost na podatke da je od ukupnog broja riješenih predstavki (2.238) tijekom 2013. godine Služba unutarnje kontrole Ministarstva ocijenila je da ih je svega 3,4% bilo utemeljeno, 5,7% djelomice utemeljeno, dok je  90,9% nepotvrđeno ili neutemeljeno. Iste godine, Povjerenstvo za rad po pritužbama u MUP-u zaprimilo je 221 pritužbu, što je 10,9% od 2034 predstavke koliko ih je Služba unutarnje kontrole MUP-a ocijenila nepotvrđenima ili neutemeljenima. Povjerenstvo je od zaprimljene 221 pritužbe riješilo 45 (20,4%) te je, kako se navodi u Izvješću, u njih 77,8% potvrđena neutemeljenost. Posebno je naglašeno da je Povjerenstvo tijekom 2013. godine uspjelo razmotriti samo 20,4% od zaprimljenih pritužbi, a tijekom 2014. nastavljeno je s rješavanjem predmeta iz 2013. te je riješeno svega 42 predmeta ili dodatnih 19% (samo su 3 pritužbe utemeljene, u 5 slučajeva ocijenjeno je da su pritužbe djelomično utemeljene, dok je za 18 razmatranih pritužbi ocijenjeno da su neutemeljene). Posebno je ocijenjeno zabrinjavajućim da predstavke zaprimljene tijekom 2014. nisu ni razmatrane. Osim toga, Povjerenstvo nije bilo u mogućnosti upućivati odgovore strankama u propisanom roku od 90 dana, te je taj rok, kako je naglašeno, već sada daleko izvan razumnog roka, što umanjuje zaštitu prava građana i dovodi u pitanje samu svrhu postojanja Povjerenstva.

Kako bi se otklonili razlozi neučinkovitosti u radu, Povjerenstvo je Odboru predlagalo da se kod izmjena Zakona o policiji predvidi da se, ukoliko je podnositelj pritužbe nezadovoljan odgovorom i provedenim postupkom provjere navoda koji je dobio od rukovoditelja mjerodavne ustrojstvene jedinice MUP-a, nakon toga još obrati i unutarnjoj kontroli MUP-a. (Pravilnikom o načinu rada i postupanja po predstavkama i pritužbama ovo je na predloženi način riješeno samo za predstavke, odnosno prigovor podnositelja predstavke na primljeni odgovor šalje se dalje na razmatranje unutarnjoj kontroli MUP-a.). Isto tako, predloženo je da se precizira djelokrug rada Povjerenstva, odnosno da ono razmatra samo predmete koji se odnose na zakonitosti postupanja policijskih službenika prilikom primjene policijskih ovlasti, a ne i predmete koji se najvećim dijelom odnose na imovinsko-pravne, prekršajne, upravne i slične sporove u kojima se u samo manjem dijelu stranke žale i na postupanje policije. Mišljenja su da, s obzirom da je riječ o zahtjevnom radu koji traži česta zasjedanja, što za članove iz civilnog društva znači česte izostanke s njihovih radnih mjesta, razina angažmana u Povjerenstvu nije razmjerna volonterskoj funkciji. Predloženo je da se predvide zamjenski članovi te da se poveća broj vijeća u kojima zasjeda Povjerenstvo, kako svaki izostanak bilo kojeg člana Povjerenstva ne bi dovodio do blokade rada.

Kod dosadašnjeg izbora članova Povjerenstva posebno je istaknuto da je temeljem javnog poziva za imenovanje 2 člana Povjerenstva koji je upućen 20. lipnja 2012. godine zaprimljeno je svega 4 valjane kandidature koje su predložile organizacije civilnog društva, organizacije stručne javnosti i nevladine organizacije. Na ponovljeni javni poziv za 1 člana Povjerenstva koji je upućen 16. svibnja 2014., zaprimljene su svega 2 kandidature.

Osim spomenutoga, naglašeno je da postoje još dva tijela građanskog nadzora: Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija (sukladno Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu) te Vijeće za građanski nadzor nad primjenom pojedinih policijskih ovlasti (sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima) koje predlaže Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, a koji također teško popunjava mjesta za članove Vijeća te će ponoviti javni poziv kako bi se predložili što kvalitetniji kandidati.

S obzirom na dosadašnji slab odaziv organizacija civilnog društva i stručne javnosti na dosadašnja dva javna poziva koji je uputio Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih izraženo je mišljenja da su zakonske odredbe kojima se predlaže imenovanje povjerenstava u svim policijskim upravama (ukupno 20) neprovedivo, odnosno da će Odbor teško moći imenovati 60 članova i 60 zamjenika povjerenstava na razini policijskih uprava te još šest članova Povjerenstva u sjedištu Ministarstva. Iznesen je prijedlog da se osnuje samo jedno Povjerenstvo od 5 članova, s tim da svaki član ima svoga zamjenika, čime bi se osigurao lakši izbor članova te češće sjednice Povjerenstva, odnosno njegova veća učinkovitost u radu.
Isto tako, budući da predlagatelj predlaže da članovi povjerenstva svoju funkciju obavljaju kao počasnu, predloženo je da članovi povjerenstva trebaju ostvarivati određenu naknadu za svoj rad, odnosno da visinu naknade utvrdi Vlada Republike Hrvatske, te da ostane i pravo i na naknadu na prijevozne troškove u visini stvarnih troškova ili naknadu troškova za korištenje osobnog automobila u službene svrhe. Naglašeno je da je moguće ostvariti uštedu sredstava, kako je to predlagano i u javnoj raspravi, kroz racionalizaciju pojedinih troškova kao što je korištenje službenih vozila 24 sata, a da se tako ušteđena sredstva mogu koristiti za naknade članovima povjerenstva ili za otpremnine policijskih službenika.

S druge strane, pojedini članovi Odbora zalagali su se za prijedlog da povjerenstva u svim policijskim upravama biraju županijske skupštine te da se na taj način omogući lokalnim organizacijama civilnog društva da se uključe u neposredan nadzor zakonitosti postupanja lokalnih policijskih službenika prilikom primjene policijskih ovlasti, odnosno da se izbor članova povjerenstava a time i građanski nadzor nad primjenom policijskih ovlasti decentralizira.

Istaknuto je također da nije jasno zašto predlagatelj uređuje da član povjerenstva ne može biti član političke stranke. Izraženo je mišljenje da je ovakav prijedlog u suprotnosti s člankom 44. Ustava Republike Hrvatske te brojnim europskim konvencijama.

Predlagano je također da se građanima omogući podnošenje pritužbi bez ograničavanja na razdoblje do 30 dana od dana saznanja na povredu, odnosno da građani sami mogu odlučiti kada će podnijeti pritužbu.

Isto tako nije jasno zašto se obveza čuvanja tajnosti podataka odnosi samo na članove povjerenstava, a ne i na službenike koje imenuje ministar.

Na koncu, a temeljem dosadašnjih iskustava, članovi Odbora izrazili su sumnju da će predložena rješenja pridonijeti većoj učinkovitosti u rješavanja predstavki i pritužbi građana, prije svega ostvarivanju njihovog prava na žalbu i rješavanje te žalbe kao i dobivanja odgovora u razumnom roku.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 3 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese 

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o policiji

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 62. sjednici održanoj 5. ožujka 2015. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakon o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprječavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 15. siječnja 2015. godine. 

Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao matično radno tijelo.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese 

Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprječavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja

uz sljedeći amandman na tekst Konačnog prijedloga zakona:

AMANDMAN
U članku 4. kojim se mijenja članak 6., u stavku 2. iza riječi „propisuje“ dodaju se riječi „postupak izbora i“.

Obrazloženje:

Člankom 4. kojim se mijenja članak 6. važećeg Zakona uređuje se da pučki pravobranitelj pravilnikom propisuje postupak izbora udruga registriranih za obavljanje djelatnosti iz područja zaštite ljudskih prava te način rada njihovih članova u obavljanju poslova Nacionalnog preventivnog mehanizma. Istim Pravilnikom pučki pravobranitelj propisuje način rada neovisnih stručnjaka u obavljanju poslova Nacionalnog preventivnog mehanizma, a predloženim amandmanom želi se obuhvatiti i postupak izbora neovisnih stručnjaka.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 61. sjednici, održanoj 19. veljače 2015. godine, Prijedlog zakona o sustavu civilne zaštite, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 11. veljače 2015. godine. 

Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
 
Odbor je raspolagao mišljenjem pučke pravobraniteljice.

U opsežnoj raspravi članovi Odbora posebno su ukazali na važnost zakonskog uređivanja sustava civilne zaštite kako bi on bio što učinkovitiji i jasno razrađen. Posebno je istaknuto kako je riječ o iznimno složenoj materiji koja se predloženim Zakonom uređuje, a koja ima za cilj poboljšati cjelokupni sustav civilne zaštite u Republici Hrvatskoj kako bi se zaštitili vitalni interesi nacionalne sigurnosti, prije svega osigurala zaštita zdravlja i života stanovnika, materijalna dobra i okoliš. Da bi se to postiglo, kako je rečeno, potrebno je uključiti sve subjekte koji mogu pomoći u ostvarivanju toga cilja, iznimno je važno uskladiti donošenje odluka te osigurati provođenje mjera i aktivnosti. Osobito je naglašeno da se predloženim Zakonom mora osigurati usuglašeno djelovanje svih nadležnih institucija kroz sve etape djelovanja sustava civilne zaštite.

Istaknuto je da ovaj Odbor razmatra odredbe ovoga zakonskog prijedloga u svjetlu zaštite i promicanja ljudskih prava u uvjetima katastrofa i velikih nesreća koje mogu značajno utjecati ne samo na razinu ostvarenja prava, već u krajnjoj liniji i na živote svih nas. S tim u vezi, potrebno je imati u vidu naglaske iznesene u raspravi povodom Izvješća pučke pravobraniteljice o ljudskim pravima u kontekstu katastrofe uzrokovane poplavom u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Posebno je naglašeno da predloženi Zakon ne rješava pitanje održivosti sustava zaštite i spašavanje na dulje razdoblje, a što sama Vlada Republike Hrvatske u svome mišljenju o spomenutom Izvješću ističe da će se učiniti kroz odredbe ovoga zakona. Točnije Vlada precizira da će se jasno definirati dugotrajni modeli financiranja vatrogastva i civilne zaštite, a što nije uređeno na odgovarajući način u predloženom Zakonu.
Predloženi zakon ne utvrđuje ni koje će tijelo definirati jedinstvene, transparentne i svima dostupne kriterije i načine distribucije humanitarne pomoći, status korisnika pomoći te vrijeme do kada će se nastaviti s njenim pružanjem, a o čemu bi, na načelu suradnje, trebala odlučivati najvažnija tijela državne uprave, odnosno sama Vlada. U raspravi je predloženo da središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove civilne zaštite preuzme tu obvezu. Osim toga, naglašeno je da bi ovo tijelo trebalo voditi i jedinstvenu bazu podataka ugroženih osoba, uz vođenje osobnih kartona kako bi se evidentirale njihove osnovne životne potrebe i pružena pomoć. Isto tako, ono bi trebalo osiguravati ujednačenu kvalitetu i funkcioniranje sustava civilne zaštite na čitavom prostoru Republike Hrvatske.
Potrebno je također dodatno urediti pitanje informiranja javnosti na način da ono bude pravovremeno i dostupno u mjestima ugroženih osoba u vidu informacija o pravima koje imaju te o vrstama pomoći koja se pruža, prije svega o besplatnoj pravnoj pomoći.

Posebno je naglašena važnost financiranja sustava civilne zaštite na način da ono bude ujednačeno i održivo kako na državnoj tako i na područnoj a osobito na lokalnoj razini. Pritom se mora imati u vidu da se brojne jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nalaze na područjima od posebne državne skrbi (više od jedne trećine) te nemaju dostatnih sredstava za potrebe sustava civilne zaštite. Konstatirano je da predloženi zakon ne daje potrebna obrazloženja u svezi ocjene i izvora potrebnih sredstva za njegovo provođenje što dovodi u pitanje i samu održivost financiranja sustava civilne zaštite na lokalnim razinama. Skrenuta je pozornost i na obvezu izrade uglavnom jednoobrazne studije o procjeni rizika od velikih nesreća za što izdvajaju značajna sredstva a što predstavlja dodatno opterećenje za proračune jedinica lokalne samouprave. Isto tako, jedinice lokalne samouprave preuzimaju poslove upravljanja i održavanja javnih skloništa pa je i to područje potrebno definirati, precizirati potrebne standarde postojećih skloništa i mogućnost osnivanja novih.
Zbog svega toga je u raspravi podržano osnivanje Fonda civilne zaštite te je ocijenjeno da bi takav Fond mogao pridonijeti izgradnji ujednačenog i kvalitetnog sustava civilne zaštite. Međutim, istaknuto je da osnivanje Fonda treba biti obveza, a ne samo mogućnost te da i dalje ostaje otvoreno pitanje iz kojih će se izvora financirati.

Kada je u pitanju zaštita i promocija ljudskih prava u uvjetima katastrofa i velikih nesreća, posebno je naglašena važnost uređivanja ovog područja i kroz odredbe predloženog Zakona.
S tim u vezi predloženo je da se kao jedno od načela na kojima se temelji civilna zaštita (čl. 4) uvede i načelo poštivanja ljudskih prava te da se uvede i cijela anti-diskriminacijska odredba, odnosno da se potrebna pomoć u sustavu civilne zaštite pruža svima kojima je potrebna, neovisno o rasi ili etničkoj pripadnosti ili boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, obrazovanju, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu, izražavanju ili spolnoj orijentaciji. Predloženo je da se ova odredba proširi i na sve osobe neovisno o državljanstvu budući da se na pogođenom području mogu naći i državljani drugih država.
Isto tako, potrebno je dodatno urediti odredbu koja definira obveznike civilne zaštite (čl. 42) na način da ona ne obuhvaća samo hrvatske državljane od navršenih 18 do 65 godina života koji su uvedeni u evidenciju obveznika civilne zašite jedinice lokalne samouprave, već i osobe bez državljanstva s reguliranim statusom u Republici Hrvatskoj (osobe koje imaju reguliran stalni ili privremeni boravak, azilante s odobrenim azilom i osobe pod supsidijarnom zaštitom). Predloženo je također da u obveznike civilne zaštite budu uključeni i svi državljani Europske unije koji imaju boravište u Republici Hrvatskoj te da im budu dostupna sva mjesta osim onih u kojima se vrši suverena vlast države, kao što je to slučaj i u drugim članicama EU.
Osim predviđenih iznimki u stavku 2. čl. 42. koji utvrđuje koje osobe ne bi trebale biti obveznici civilne zaštite trebalo bi dodati i osobe koje brinu o osobama s invaliditetom, starijim osobama ili o odraslom članu obitelji koji nije sposoban brinuti se za sebe, a žive u istom kućanstvu, osobe s invaliditetom i osobe trajno nesposobne za rad. Međutim, ukoliko pojedine osobe s invaliditetom žele i mogu biti obveznici civilne zaštite, to im treba i omogućiti.
Predloženo je i da se na neki način uredi i privremena nesposobnost za rad, odnosno da se uvede mogućnost privremenog oslobađanja od obveze civilne zaštite, u slučajevima kad se zbog opravdanih okolnosti, primjerice uslijed bolesti, obveznici civilne zaštite ne mogu odazvati na poziv.
Naglašeno je da se odredbama kojima se uređuje nalaganje obveza građanima kao i mogućnost privremenog izvlaštenja i oduzimanja imovine značajno zadire u područje ljudskih prava te je dobro da se nakon usmenog naloga mora donijeti rješenje u pisanom obliku kao i da se protiv takvog rješenja može pokrenuti upravni spor. Međutim, trebalo bi predvidjeti i mogućnost žalbe jer građani ne moraju znati odredbe o upravnom postupku ili sporu, a važno je da imaju mogućnost zaštite svojih prava na što dostupniji način.

Predloženo je da se dorade i prekršajne odredbe kako bi se ujednačila težina prekršaja s visinom predviđene novčane kazne za izvršna tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i za pravne osobe.

Skrenuta je pozornost i na važnost suradnje s brojnim institucijama i mehanizmima civilne zaštite na europskoj razini, prije svega na „Mehanizam zajednice za civilnu zaštitu“, postojanje Europske agencije za pomorsku zaštitu, a koje bi se mogle spomenuti u ovom zakonskom prijedlogu. Isto tako važno je imati u vidu da Europska komisija sufinancira troškove prijevoza, i to ne samo pomoći. Također treba uzeti u obzir da i NATO ima odjel za potpore civilnom sektoru s kvalitetnim ustrojem, osobito s obzirom na činjenicu da su njegove snage odigrale značajnu ulogu u pružanju pomoći u pojedinim zemljama koje su prošle godine zadesile poplave.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o sustavu civilne zaštite.

2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.                

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora raspravljao je, na 60. (tematskoj) sjednici održanoj 18. veljače 2015. godine, o ljudskim prava osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskim ustanovama u okviru djelovanja Nacionalnog preventivnog mehanizma (u daljnjem tekstu: NPM).

Tematska sjednica sazvana je na inicijativu pučke pravobraniteljice s ciljem unaprjeđenja poštivanja ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama koje se nalaze na liječenju u psihijatrijskim ustanovama, posebice onih koji se nalaze na prisilnom smještaju.

Kao podlogu za raspravu Odboru je dostavljen dokument koji daje ocjenu stanja ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskim ustanovama u okviru djelovanja NPM-a, pripremljen temeljem pojedinačnih izvješća nakon nenajavljenih obilazaka pet psihijatrijskih ustanova: Klinike za psihijatriju Vrapče, Neuropsihijatrijske bolnice „Dr. Ivan Barbot“, Psihijatrijske bolnice Rab, Psihijatrijske bolnice Ugljan te Psihijatrijske bolnice Lopača.

Osim članova Odbora, u raspravi su sudjelovali pučka pravobraniteljica i pravobraniteljica za djecu, ravnatelji i predstavnici spomenutih psihijatrijskih ustanova, predstavnici Ministarstva socijalne politike i mladih i Ministarstva pravosuđa te predstavnici pojedinih nevladinih udruga. Pozivu Odbora nisu se odazvali predstavnici Ministarstva zdravlja.

Rasprava na sjednici Odbora provedena je s ciljem poboljšanja postupanja prema osobama s duševnim smetnjama, kao jednoj od najranjivijih skupina građana, tijekom njihova smještaja u psihijatrijskim ustanovama te jačanja zaštite i unaprjeđenja poštivanja njihovih prava.
Kako je u raspravi istaknuto, obilaskom navedenih psihijatrijskih ustanova dobio se uvid u prava pojedinih kategorija osoba koje su u njima smještene, a riječ je o:
- prisilno smještenim neubrojivim osobama (Vrapče, Popovača, Rab i Ugljan)
- osobama s težim duševnim smetnjama koje ozbiljno i izravno ugrožavaju vlastiti život ili zdravlje ili sigurnost, odnosno život ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba, a koje su prisilno smještene temeljem odluke županijskog suda („civilno“ prisilno smještene osobe)
- djeci s duševnim smetnjama (Lopača)
- korisnicima socijalnih usluga (Ugljan, Lopača)
- osobama koje same plaćaju smještaj u psihijatrijskim ustanovama (Lopača).

Izneseni su podaci da se tijekom obilazaka u pregledanim psihijatrijskim ustanovama nalazilo ukupno 2.107 pacijenata, pri čemu je najviše pacijenata bilo u NPB Popovača (623), a najmanje u PB Lopača (126). Najveći je broj osoba u pregledane psihijatrijske ustanove smješteno temeljem vlastitog dobrovoljnog pristanka (dobrovoljni smještaj) ili, ako osoba nije sposobna dati pristanak, temeljem pristanka njihovog zakonskog zastupnika ili nadležnog centra za socijalnu skrb (smještaj bez pristanka). Udio prisilno smještenih osoba u ukupnom broju pacijenata iznosi 18%, odnosno prisilno je smješteno 376 pacijenata. Pri tome je potrebno razlikovati „civilni“ prisilni smještaj (32 pacijenta) od prisilnog smještaja neubrojivih osoba kojima je prisilni smještaj odredio sud u kaznenom postupku (344 pacijenta). Naglašeno je kako upravo ovih 376 osoba prisilno smještenih predstavlja posebno osjetljivu skupinu za koju je nužno otkloniti postojanje bilo kakve sumnje da im se krše ljudska prava.  Isto tako je istaknuto da je PB Lopača jedina od pregledanih ustanova u kojoj se smještaju i djeca, a tijekom obilaska u bolnici je bilo šest dječaka u dobi od 14 do 16 godina.

Posebno je naglašeno da kod razmatranja ove problematike treba imati u vidu kako NPM nije ovlašten analizirati psihijatrijske prosudbe i proces dijagnosticiranja duševne bolesti te donositi mišljenje je li sa stručne strane bilo opravdano u psihijatrijskoj ustanovi prisilno zadržati te prisilno smjestiti pojedine osobe, što znači da NPM ne može ulaziti u meritum sudskih odluka. Istaknuto je da je cilj NPM-a proučiti opće pojave, stanja i situacije koje mogu dovesti do mučenja i nehumanog postupanja prema bolesnicima te predložiti mjere za njihovo otklanjanje.

Imajući to vidu, ocjena je NPM-a da tijekom obilazaka nisu utvrđena postupanja koja mogu predstavljati mučenje i nečovječno postupanje kao i da je postupanje zdravstvenih radnika prema osobama s duševnim smetnjama u pravilu vrlo profesionalno.
Međutim, utvrđena su postupanja koja mogu predstavljati ponižavajuće postupanje te kršenja pojedinih ustavnih i zakonskih prava osoba s duševnim smetnjama. Kako je rečeno, ona proizlaze prije svega iz normativnih nedostataka, dijelom i iz nedovoljnog poznavanja međunarodnih standarda i odredbi Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama te iz nedovoljnih materijalnih i ljudskih resursa.

S ciljem otklanjanja uočenih nedostataka dano je niz preporuka od kojih u najvažnije sljedeće:
- Potrebno je poboljšati propise, posebice u dijelu koji se odnose na ograničavanje prava osoba s duševnim smetnjama, provoditi kontinuiranu edukaciju zdravstvenih radnika, te osigurati dostatna financijska sredstva kako bi se otklonile uočene manjkavosti.
- Nužno je uložiti dodatne napore kako bi se svim pacijentima u psihijatrijskim ustanovama osigurao smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i propisanim standardima, s tim da se uvjeti smještaja moraju prilagoditi zdravstvenom stanju i dobi pacijenata te sigurnosnim zahtjevima.
- Iznimno je važno uskladiti primjenu mjera prisile prema osobama s duševnim smetnjama s međunarodnim standardima te preporukama koje je Europski odbor za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) uputio Republici Hrvatskoj. Država je dužna osigurati jasne procedure postupanja i predvidjeti odgovarajuće i djelotvorne zaštitne mehanizme koji će sprječavati mogućnost zloporabe i tako osigurati ujednačenu praksu i otkloniti arbitrarnost u primjeni mjera prisile.
- Nužno je standardizirati postupke prisilne primjene psiho-farmakološke terapije koja mora biti jasno naznačena u medicinskoj dokumentaciji, a u slučajevima kada pacijent ne pristaje na individualno liječenje potrebno je osigurati da takve slučajeve razmotri stručni kolegij.
- Potrebno je ojačati službu za zaštitu mentalnog zdravlja na lokalnoj razini, kako bi, između ostalog, bila u mogućnosti svojim djelovanjem smanjiti institucionalizaciju osoba s duševnim smetnjama i olakšati im ostanak u vlastitim obiteljima.
- Važno je pristupiti zakonskim izmjenama kako bi se osiguralo da niti jedna prisilno smještena osoba s duševnim smetnjama ne participira u troškovima svog bolničkog liječenja.
- Osobe s duševnim smetnjama, ali i njihove osobe od povjerenja i zakonski zastupnici, moraju biti informirane o svojim pravima i načinima njihove zaštite kako usmenim tako i  pisanim putem.

U raspravi su se članovi Odbora osvrnuli i na potrebu sagledavanja ove problematike i sa socijalnog i pravnog aspekta, prvenstveno polazeći od toga da svi pacijenti moraju imati pravo na jednako dostupnu i kvalitetnu uslugu neovisno od koje bolesti boluju.

Ukazano je nekoliko slučajeva prisilnog smještaja i liječenja u psihijatrijskim ustanovama o kojima se u javnosti dosta govorilo. U takva dva najistaknutija slučaja može se reći kako je došlo do kršenje ljudskih prava zbog prisilnog smještaja jer je, kako je naglašeno, neutemeljeno lišavanje slobode jedno od najtežih kršenja ljudskih prava. Skrenuta je pozornost da su se u ovim slučajevima oglasili Ustavni sud i Visoki prekršajni sud utvrdivši postupovne povrede u postupcima pred sudovima, odnosno arbitrarnost u postupovnom i materijalnopravnom smislu  a time i povredu prava na pravično suđenje. Istaknuto je da osoba ne može biti prisilno smještena, bez obzira na dijagnozu, osim ako nije nedvojbeno utvrđeno da predstavlja opasnost za sebe ili druge, a događa se da takve procjene nisu ničim bile potkrijepljene.

Ocijenjeno je da je pritisak javnosti pridonio otvaranju brojnih pitanja vezanih za moguće nepravilnosti unutar samog sustava. Skrenuta je, primjerice, pozornost na slučajeve oduzimanja poslovne sposobnosti zbog ostvarivanja imovinske koristi, odnosno na moguću zlouporabu skrbničke zašite, ali i na sudsku praksu prema kojoj ovlašteni sudski vještaci psihijatrijske struke nemaju jednak tretman pred sudovima, odnosno njihovi nalazi nemaju jednaku težinu. Isto tako, pacijenti često nisu upoznati sa sudskim odlukama u kojima je odlučeno o njihovom prisilnom smještaju te im je time onemogućeno ostvarivanje ustavnog prava na žalbu, odnosno prava na korištenje pravnog lijeka. Često ne postoji odgovarajuća medicinska dokumentacija o danim pristancima za smještaj, uporabi farmaceutika i biomedicinskih istraživanja, suglasnostima za liječenje i sl. Osim toga,  obrana po službenoj dužnosti često nije na odgovarajućoj razini te je predloženo da se određene aktivnosti koordiniraju s Hrvatskom odvjetničkom komorom kako bi se osigurala potrebna pravna zaštita.

Ukazano je i na nužnost zaštite mentalnog zdravlja djece na kvalitetniji način i uz posvećivanje veće pozornosti djeci s duševnim smetnjama. Istaknuto je kako podatak da je u Lopači trenutačno smješteno samo šest dječaka nikako ne može odgovarati stvarnomu stanju u ovoj populaciji. Djeca s duševnim smetnjama posebno su stigmatizirana i zbog toga se često gubi dragocjeno vrijeme za njihovo kvalitetno liječenje tijekom djetinjstva, a što se ne može nadoknaditi u odrasloj dobi. Činjenica je da pojedine opće bolnice imaju psihijatrijske odjele, ali nemaju specijalizirane psihijatrijske odjele za djecu i potrebne liječnike specijaliste dječje psihijatrije. Veliki problem predstavlja i nepostojanje praćenja stanja djece nakon što završe liječenje u tim ustanovama.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova donio sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se informacija pučke pravobraniteljice o stanju ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskim ustavama u okviru djelovanja Nacionalnog preventivnog mehanizma.
2. Poziva se pučka pravobraniteljica da Hrvatskomu saboru uputi izvješće o radu Nacionalnog preventivnog mehanizma na zaštiti prava osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskim ustanovama, posebice onih koji se nalaze na prisilnom smještaju.
3. Mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi o ljudskim pravima osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskim ustanovama, dostavljaju se Vladi Republike Hrvatske radi poduzimanja odgovarajućih mjera s ciljem unaprjeđenja zaštite prava osoba s duševnim smetnjama.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc.  Furio Radin

zapisnik sa sjednice

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmatrao je na 59. sjednici održanoj 4. veljače 2014. godine, Izvješće o radu Povjerenstva za postupanje po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova za 2014. godinu, koje je Povjerenstvo dostavilo Odboru  i ministru unutarnjih poslova, aktom od 12. siječnja 2015. godine.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na podatke iz Izvješća o radu Povjerenstva koji pokazuju da je zbog zadanog zakonskog okvira došlo do daljnjeg povećanja zaostataka u radu Povjerenstva. Objektivni razlozi za to leže i u činjenici da se Povjerenstvo nije sastajalo od 21. veljače do 20. lipnja 2014. zbog imenovanja nove članice Povjerenstva koju je Odbor imenovao temeljem javnog poziva, što je zahtijevalo tomu sukladnu proceduru.

Povjerenstvo u Izvješću navodi da je tijekom 2014. godine zaprimljeno 276 predmeta što je povećanje od 55 predmeta  odnosu na 2013. godinu a da odluka nije donesena u 417 predmeta iz 2013. i 2014. godine. Tijekom 2014. rješavani su predmeti iz 2013. i to 42 predmeta (2013. je riješeno 50 predmeta). Od toga je 8 još u radu, u 1 slučaju je podnositelj pritužbe odustao od svog zahtjeva, u preostala 33 predmeta prema ocjeni Povjerenstva samo su 3 pritužbe utemeljene, u 5 slučajeva ocijenjeno je da su pritužbe djelomično utemeljene, dok je za 18 razmatranih pritužbi ocijenjeno da su neutemeljene. U 7 predmeta Povjerenstvo je utvrdilo  da se ne radi o pritužbama već o upravnom postupku koje stranke vode s MUP-om, a za što Povjerenstvo nije nadležno.

Članovi odbora osvrnuli su se i na konstataciju iznesenu u Izvješću u kojoj se kaže da uslijed velikog broja pristiglih predmeta i poteškoća u radu  „Povjerenstvo nije više u mogućnosti upućivati odgovore strankama u propisanom roku od 90 dana“. Ovaj rok utvrđen je Pravilnikom o načinu rada i postupanja po predstavkama i pritužbama, vođenju evidencije predstavki i pritužbi te o radu Povjerenstva - NN br. 58/12 i 43/13, kojim je utvrđena i obveza Povjerenstva da u slučaju probijanja utvrđenog roka o razlozima mora obavijestiti podnositelja. Povjerenstvo također upozorava da će „nastavak rada Povjerenstva u postojećem zakonskom okviru neminovno dovesti do produljenja roka u kojem će Povjerenstvo biti u mogućnosti dostavljati odgovore građanima“. Naglašava se također da trenutačno stranke čekaju na odgovore i više od godinu dana te da će se taj rok vjerojatno još produljiti.

S obzirom na podatke koji su izneseni u Izvješću, članovi Odbora složili su se s ocjenom Povjerenstva da se postojeće poteškoće ne mogu svladati bez izmjene čl. 5. Zakona o policiji (NN 34/11) odnosno bez uvođenja zamjenskih članova Povjerenstva, uvođenja Službe za unutarnju kontrolu MUP-a kao drugog stupnja provjere i rješavanja pritužbi te rješavanja statusa članova Povjerenstva iz civilnog društva.

Stoga su prije svega istaknuli kako je, u cilju poboljšanja učinkovitosti rada Povjerenstva, potrebno od Vlade Republike Hrvatske ponovno zatražiti izmjene čl. 5. Zakona o policiji i to na način da se ograniči rad Povjerenstva na pritužbe koje se direktno odnose na moguće povrede Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (NN 76/09) počinjene postupanjem policijskih službenika, ili u smislu povećanja broja vijeća u kojima zasjeda Povjerenstvo.

Osim toga potrebno je urediti da Služba za unutarnju kontrolu Ministarstva unutarnjih poslova provodi provjere navoda iz pritužbi građana u drugom stupnju radi kvalitetnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja (kao što je predviđeno Pravilnikom kada su u pitanju predstavke), a da Povjerenstvo postupa temeljem pritužbi na odgovore Službe za unutarnju kontrolu.

Kako je u raspravi istaknuto, prilikom izmjena spomenutog Zakona treba se imati u vidu da predložena rješenja moraju osigurati nužne pretpostavke za učinkovit rad ovoga tijela čiji je osnovni zadatak građanski nadzor nad postupanjem i ovlastima tijela i službenika Ministarstva unutarnjih poslova. Osim već spomenutog, to se prije svega odnosi na potrebu da tijelo građanskog nadzora ima kompetentan sastav Povjerenstva te osigurane uvjete za ekonomičan i učinkovit rad.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno usvojio sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Izvješće o radu Povjerenstva za postupanje po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova.

2. Odbor ponovno poziva Vladu Republike Hrvatske da predloži odgovarajuće zakonske izmjene kako bi se stvorile nužne pretpostavke za učinkovit rad Povjerenstva.

                                                                                        PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                   dr. sc.  Furio Radin

O tome obavijest:

- Predsjednik Hrvatskoga sabora
- Povjerenstvo za postupanje po pritužbama
  u Ministarstvu unutarnjih poslova

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 59. sjednici održanoj 4. veljače 2015. godine, Izvješće pučke pravobraniteljice o ljudskim pravima u kontekstu katastrofe uzrokovane poplavama u Vukovarsko-srijemskoj županiji, koje je Hrvatskom saboru dostavila pučka pravobraniteljica, aktom od 5. prosinca 2014. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo.

Članovima Odbora dostavljeno je očitovanje Hrvatskog crvenog križa te preporuke pravobraniteljice za djecu, a u raspravi su sudjelovali i načelnici općina Gunje i Drenovaca, predstavnici Hrvatskog crvenog križa, Hrvatskog Caritasa, Društva za psihološku pomoć, Državnog ureda za zaštitu i spašavanje te nadležnih ministarstava.

U raspravi su se članovi Odbora složili s ocjenom pučke pravobraniteljice kako predloženo izvješće daje priliku za cjelovitim sagledavanjem trenutačne situacije nakon katastrofalnih poplava u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Istaknuli su da je cilj ove rasprave pridonijeti unaprjeđenju sustava i ispravljanju uočenih propusta temeljem iskustava svih dionika u sustavu zašite i spašavanja te na taj način pridonijeti ostvarivanju bolje zaštite ljudskih prava u najtežim kriznim situacijama.

Svi sudionici u raspravi posebno su ukazali na nužnost uspostave stalne koordinacije svih nadležnih institucija u sustavu zaštite i spašavanje, uspostave protočnog sustava informiranja na nacionalnoj i lokalnoj razini koji će omogućiti dostupnost informacija svim građanima, te osobito na važnost postojanja jedinstvene i cjelovite službene evidencije svih stradalih. Posebno je ukazano je i na izostanak traženja međunarodne pomoći, prije svega s razine Europske unije, unatoč još uvijek golemim potrebama u području obnove i revitalizacije života u poplavljenim područjima.

Naglašeno je da je sustav zaštite i spašavanja potrebno dodatno ojačati te uložiti posebne napore u njegovu održivost na dulje razdoblje. S tim u vezi, posebno je važno unaprijed definirati nadležnosti svake pojedine institucije kroz donošenje novih propisa ali i izmjene postojećih, uz stavljanje posebnog naglaska na njihovu primjenu i nadzor provedbe. Zajednička je ocjena kako Hrvatskog crvenog križa tako i Hrvatskog Caritasa kako je od osobite važnosti definiranje jedinstvenih kriterija za dodjelu pomoći. Istaknuli da su u tom smislu Vladi Republike Hrvatske predlagali osnivanje koordinacijskog tijela za procjenu sveukupnih šteta na poplavljenim područjima kako bi se omogućilo da se svi ljudski, materijalni i novčani resursi za pomoć različitih subjekata u Republici Hrvatskoj objedine. Takvo bi tijelo osiguralo i objedinjavanje svih podataka, odnosno osiguralo bi stvaranje jedinstvene baze podataka za pružanje pomoći što bi onda značajno pridonijelo najracionalnijem korištenju svih resursa, ne bi dolazilo do dupliciranja te bi se postigao najbolji učinak. Izraženo je žaljenje što na takav prijedlog Vlada uopće nije dala nikakav odgovor. Uz to su se pojedina nadležna ministarstva u potpunosti oglušile na ponudu Hrvatskog Caritasa za stavljanjem na raspolaganje svih ljudskih i materijalnih kapaciteta, iako su na lokalnim razinama pojedini Biskupijski Caritasi ostvarili iznimno dobru suradnju s pojedinim tijelima ministarstva nadležnog za socijalnu skrb u dijelu osiguranja smještaja i prehrane stradalih osoba. Nasuprot tome, posebno je naglašena izvrsna suradnja i koordiniranost Hrvatskog crvenog križa, Hrvatskog Caritasa i Državne uprave za zaštitu i spašavanje.
Pučka pravobraniteljica također je istaknula važnost propisivanja transparentnih i svima dostupnih kriterija i načina distribucije humanitarne pomoći u čijem bi određivanju na načelu suradnje trebala odlučivati najvažnija tijela državne uprave odnosno Vlada Republike Hrvatske. U raspravi je posebno naglašeno da humanitarna novčana pomoć mora biti distribuirana svima kojima su ugrožene osnovne životne potreba na jednak način i u jednakom vremenskom razdoblju, neovisno o stanju vlasničkih prava i statusu kojeg su stradale osobe imale prije katastrofe. Prigovor o dijeljenju pomoću na osnovu vjerske pripadnosti demantirali su predstavnici institucija uz napomenu da će se izvršiti i dodatne provjere na terenu.

Predstavnik Hrvatskog crvenog križa posebno je ukazao na iznimno veliku solidarnost koju su pokazali hrvatski građani, a koja se ogleda ne samo u visokim iznosima doniranih financijskih sredstava već i prikupljenoj humanitarnoj pomoći a osobito u velikom odazivu volontera i njihovom nesebičnom angažmanu. Međutim, zbog nesmotrenih izjava o problemima u distribuciji financijske pomoći došlo je do značajnog narušavanja povjerenja građana u rad institucija uključenih u pružanje pomoći te je, kako je istaknuto, potrebno uložiti velike napore kako bi se vratilo poljuljano povjerenje i uvjerilo građane da će sva prikupljena pomoć doći u prave ruke. Trenutačna situacija na terenu je takva da su pojedina društva Crvenog križa ostala gotovo u cijelosti bez pojedinih prehrambenih artikala zbog znatnog smanjenja donacija i humanitarne pomoći te je stoga značajno smanjena i opskrba javnih kuhinja. Unatoč tome, još uvijek se 4.400 korisnika opskrbljuje s osnovnim normativima hrane i higijenskih potrepština na dnevnoj bazi, no budući da je po važećim normativima za to potrebno osigurati na mjesečnoj razini milijun kuna, doveden je u pitanje nastavak takve pomoći. Kako je istaknuto, čak i uz neosporno veliku potporu Ministarstva gospodarstva koju svakodnevno daje iz robnih zaliha opskrbljujući ih s najvažnijim namirnicama, bit će nemoguće osigurati sve potrebno. Ono što posebno predstavlja problem na terenu je i neizostavno pitanje koji su to kriteriji za određivanje kojim se osobama tako veliki broj obroka dnevno treba pripremati i tko te kriterije treba odrediti.

Stoga je temeljno pitanje koje iz navedenoga slijedi, a na koje bi najviši predstavnici vlasti trebali što žurnije dati odgovor, do kada će se nastaviti s pružanjem humanitarne pomoći i s kojih pozicija će se ta pomoć financirati, uz prethodno spomenuto određivanje statusa korisnika i utvrđivanja kriterija za dodjelu pomoći.

Propisivanje vođenja pravovremene, sveobuhvatne i cjelovite službene evidencije stradalih osoba, uz vođenje osobnih kartona, iznimno je važno kako bi se evidentirale njihove osnovne životne potrebe i pružena pomoć te izbjegli nesporazumi koji dodatno traumatiziraju stradale. Predstavnici nadležnih tijela posebno su istaknuli da su u sustav pomoći, osim stradalih stanovnika poplavljenih područja, uključeni i stradali strani državljani s obzirom da je riječ o pograničnom području i imajući u vidu teška stradanja u susjednim državama. Također su uključeni i građani koji su pokazali veliku solidarnost pružajući smještaj evakuiranim osobama u svojom domovima, međutim činjenica je da njima financijska pomoć nije dostavljana budući da je ona prikupljana samo za stradale u poplavi. Stoga je preporučeno da se u njihovom slučaju iznađu modaliteti za financiranje primjerice režijskih troškova i drugih izdataka povezanih sa smještajem stradalnika.

Kada je riječ o smještaju stradalih osoba nakon poplava koji su osigurale nadležne institucije, prije svega ministarstvo nadležno za socijalnu skrb, ocijenjeno je da su učinjeni veliki napori kako bi standardi smještaja bili na odgovarajućoj razini, neovisno o tome radi li se o smještaju u ustanovama socijalne skrbi, samačkom hostelu u Vukovaru ili smještaju u kontejnerskim naseljima. Kako je naglašeno, učinjeni su iznimni napori i ulažu se i danas velika sredstva kako bi se osigurala prehrana i prijevoz do pogođenih naselja za one koji to žele. Istaknuto je da je, unatoč postojanju slobodnih mjesta u osiguranom smještaju, svakoj stradaloj osobi ostavljena mogućnost izbora smještaja kako bi se im se što više izišlo u susret u njihovim potrebama. Međutim, u raspravi je izražena i bojazan da se privremeni smještaj ne pretvori u trajni, osobito za one osobe koje su smještene u kontejnerskim naseljima,  kako što je to slučaj sa stradalnicima iz Domovinskog rata, naime, njih nešto više od 400 još uvijek je smješteno u školama i drugim neodgovarajućim prostorima.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na tijek povratka i obnove na pogođenim područjima. Ocijenili su da je ministarstvo nadležno za graditeljstvo, unatoč brojnim problemima i objektivnim ograničenjima samog tijeka obnove, učinilo velike napore kako bi se osigurala obnova ne samo kuća već i javnih objekata, prije svega škola.

Istaknuto je da se kod obnove kuća posebno potrebno voditi računa o socijalnim prioritetima, osobito o obiteljima s više djece, starijim osobama i osobama s invaliditetom. Pune i pravovremene informacije o tijeku i rokovima obnove moraju biti svima dostupne na razumljiv način i u primjerenom roku, po mogućnosti u izravnom kontaktu sa stradalim građanima kako bi se izbjegli bilo kakvi nesporazumi i spriječilo njihovo daljnje traumatiziranje.

Tvrtke koje vrše obnovu moraju biti kontinuirano nadzirane kako bi se osigurala stručna i kvalitetna obnova. Naime, u nekim stradalim općinama, kako je istaknuto, pojedini izvođači radova i nadzorna tijela umanjuju standarde obnove koji su zadani u elaboratima te vrše pritisak na vlasnike kuća da prihvate izmjene u elaboratu ili će im biti uskraćena daljnja humanitarna pomoć. Upozoreno je da je nadležna ministrica izrijekom naložila da se elaborat može mijenjati samo uz dobrovoljnu suglasnost vlasnika kuće te da su ovakvi pritisci protivni njenim odlukama.
Istaknuto je također da u pojedinim općinama obnova infrastrukture još nije ni započela, a posebno je ukazano na problem obnove cesta i javnih objekata koji su tek u postupku odabira.

U raspravi je posebno skrenuta pozornost na važnost nastavka programa javnih radova i na taj način zapošljavanja određenog broja stradalih osoba kako bi im se olakšala trenutačna situacija i život u iznimno teškim uvjetima. Javni radovi na području općine Drenovac obustavljeni su 31. studenoga prošle godine i još uvijek nisu dobili odgovor na zamolbu za produženjem radova za 150 osoba u narednih 6 mjeseci. Skrenuta je pozornost i na činjenicu da će prihodi općina biti znatno smanjeni i zbog oslobađanja od plaćanja komunalnih naknada što će dodatno otežati funkcioniranje općinskih službi.

Članovi Odbora posebno su istaknuli da se najbolji oblik pomoći stradalim osobama treba pronaći u razvojnim projektima i zapošljavanju, tim prije što su pogođena područja već bila izložena velikim ratnim stradanjima, pripadaju područjima posebne državne skrbi, i ranije su bilježila visok postotak nezaposlenih, te se stoga ne smiju ponovno zaboraviti nakon obnove.

Posebno je ukazano na važnost pružanja psihosocijalne pomoći stradalim osobama. Predstavnici Društva za psihosocijalnu pomoć obišli su stradala područja i dali preporuke nadležnom ministarstvu socijalne skrbi koje je onda preuzelo na sebe pružanje same pomoći. Hrvatski crveni križ je također davao psihosocijalnu podršku stradalima neposrednim obilaskom u domovima prema mjestu smještaja i stanovanja korisnika. Naglašeno je da se kroz predstojeće normativno uređivanje sustava zaštite i spašavanje treba osigurati i odgovarajući organizacijski položaj psihosocijalnoj komponenti. Skrenuta je pozornost i na potrebu kontinuirane dostupnosti takve pomoći kroz izravan i proaktivan pristup svim mjestima boravka u kojima se nalaze stradale osobe, ali i njenu dostupnost volonterima i drugim osobama koje su bile uključene u zbrinjavanje stradalih i obranu od katastrofe. Ukazano je i na važnost uključivanja i drugih udruženja psihoterapeuta te brojnih stručnjaka iz ovog područja koji su se stavili na raspolaganje kako bi takva pomoć bila dostupna svim potrebitima. Preporučeno je da se kod pružanja ovakve pomoći iskoriste analize i preporuke provedenih istraživanja Instituta za društvena istraživanja o ponašanju ljudi u izvanrednim i kriznim situacijama u prošlosti.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se Izvješće pučke pravobraniteljice o ljudskim pravima u kontekstu katastrofe uzrokovane poplavama u Vukovarsko-srijemskoj županiji.

2. Mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi o Izvješću, kao i primjedbe, prijedlozi i preporuke pučke pravobraniteljice dane u Izvješću, dostavljaju se Vladi Republike Hrvatske radi poduzimanja odgovarajućih mjera s ciljem unaprjeđenja sustava i obnove povjerenja u nadležne institucije te bolje zaštite ljudskih prava u kriznim situacijama.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.                                                       

     
           PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                   dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 58. sjednici održanoj 28. siječnja 2015. godine Prijedlog zakona o referendumu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav, aktom od 3. prosinca 2014. godine. 

Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
 
Odbor je raspolagao mišljenjem pučke pravobraniteljice.

Članovi Odbora složili su se s konstatacijom predlagatelja da su promjene Ustava Republike Hrvatske iz 2010. godine značajno promijenile odredbe u svezi referenduma, osobito u dijelu koji se odnosi na izostavljanje određivanja potrebne izlaznosti birača na državnom referendumu što je učinjeno zbog ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju. Naglašeno je da se jedino promjenama ustavnih odredbi može na cjelovit način urediti i poboljšati ostvarivanje ustavnog prava birača na neposredno odlučivanje, a što bi bila temeljna pretpostavka otklanjanju postojećih nedorečenosti i manjkavosti zakonodavnog okvira za provođenje referenduma u Republici Hrvatskoj.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na one odredbe predloženog zakona koje mogu otežati a dijelom i ograničiti ostvarivanje prava na neposredno i samostalno izražavanje volje birača.

Prije svega se to odnosi na odredbu članka 3. Prijedloga zakona koja uređuje Ustavna i zakonska ograničena referendumskih pitanja. Većina članova Odbora pozdravlja predloženo rješenje da se na referendumu ne mogu donositi odluke koje bi ugrozile vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske propisane Ustavom Republike Hrvatske i odluke koje bi bile suprotne načelu nadređenosti pravnih akata Europske unije. Mišljenja su da ovako uređena odredba sažima Ustavne odredbe, odluke Ustavnog suda u ovom području te preuzete međunarodne obveze koje su nadređene nacionalnom zakonodavstvu. Iznesen je i prijedlog da se ova odredba proširi i propišu sva ona pitanja koja ne mogu biti predmet referendumskih inicijativa koje pokreću građani.

U raspravi je izraženo i suprotno mišljenje te je ukazano na odredbe čl. 1. Ustava koje utvrđuju da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu te da narod ostvaruje vlast, osim izborom svojih predstavnika, i neposrednim odlučivanjem pa se u čl. 2. st. 4. Ustava određuje o čemu sve Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuju. Kako je naglašeno, spomenute odredbe daju povjerenje narodu kojega se ne bi smjelo ograničavati u odlučivanju tim prije što je bilo i neuspjelih referendumskih inicijativa. Osim toga, brojni su čimbenici koji mogu utjecati na ishod referenduma i koje su koristili i protivnici i zagovornici građanskih inicijativa.

Isto tako, posebno je ukazano na odredbu članka 13. Prijedloga zakona kojom se propisuju mjesta za izjašnjavanje birača o potrebi raspisivanja referenduma, a koja će, kako je istaknuto, kod same primjene ograničiti Ustavno pravo na neposredno odlučivanje građana. Ovom se odredbom određuje da se potpisi za državni referendum prikupljaju u uredima državne uprave, dok je za prikupljanje potpisa za lokalni referendum predviđeno da se prikupljaju u uredima državne uprave na području te jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave i uredima upravnih tijela jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave. Prijedlogom se također predviđa da se prikupljanje potpisa može organizirati putem sustava e-Građani s ciljem olakšavanja izjašnjavanja birača o potrebi raspisivanja referenduma.

Kako je u raspravi naglašeno, temeljni nedostatci ovako predloženog rješenja su ograničen broj ureda državne uprave koji su određeni za prikupljanje potpisa za državni referendum, njihova prostorna udaljenost i u nekim područjima nedostupnost te radno vrijeme ureda. Znatno se otežava mogućnost davanja potpisa birača u ruralnim sredinama, manjim i slabo povezanim mjestima, starijim osobama i osobama s invaliditetom. Osim toga, radno vrijeme ureda državne uprave uglavnom je od 8 do 16 sati radnim danom, čime će primjerice svim zainteresiranima koji imaju isto radno vrijeme biti onemogućeno davanje potpisa inicijativi. Isto tako, dolazak u ured državne uprave predstavlja veliku otegotnu okolnost, osobito na lokalnim razinama, i po sebi predstavlja suprotnost samoj zamisli građanske referendumske inicijative. Izražena je i bojazan da će takvo rješenje zasigurno obeshrabrivati građane na davanje potpisa jer bi se mogli osjećati kao da ih državne vlasti na određeni način nadziru. Mišljenja su da bi se trebao iznaći kompromis i propisati mogućnost prikupljanja na javnim mjestima, uz moguće određivanje takvih mjesta (trgovi, ulice i sl.). Ovo tim prije što je svaki referendum znak da građani misle kako institucije vlasti nisu ostvarile ono što su oni očekivali te je prikupljanje potpisa na javnim mjestima i određena promotivna aktivnost, koja u sebi nužno sadrži javnost i otvorenost svima.

Istaknuto je da je izostavljanje javnih mjesta i ograničavanje aktivizma civilnih udruga u suprotnosti s Kodeksom dobre prakse o referendumima Venecijanske komisije.

Svi su članovi Odbora podržali prijedlog da se prikupljanje potpisa organizira i putem sustava e-Građani te su iznijeli ocjenu da je potrebno dalje usavršavati ovaj sustav kako bi se u dogledno vrijeme moglo na predloženi način i glasovati. Međutim, naglasili su da ovakvo rješenje također može dovesti u neravnopravan položaj one građene koji se ne služe internetom i nemaju potrebne vještine i znanja, a možda ni sredstava da nabave potrebnu opremu (računala, pametne telefone). Postavljeno je i pitanje je li moguće, ukoliko za to bude iskazano zanimanje, promatrati prikupljanje potpisa putem sustava e-Građani.

Iznesen je i prijedlog da glasački listić, osim na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, bude i na jeziku i pismu nacionalnih manjina koje na području jedinice lokalne samouprave čine najmanje trećinu stanovništva.

Kada je riječ o odredbi članka 22. Prijedloga zakona prema kojoj odluka koja je donesena na referendumu vrijedi samo 2 godine, istaknuto je kako je takvo rješenje u suprotnosti s čl. 87. st. 5. Ustava o obvezatnosti odluke donesene na referendumu. Stoga je predloženo da se predložena odredba promijeni u smislu da se odluka donesena na referendumu može izmijeniti samo novom referendumskom olukom. Predložena je i druga  mogućnost - da propisani rok tijekom kojeg nadležno tijelo nema pravo donijeti pravni akt ili odluku koja je suprotna onoj donesenoj na referendumu, bude znatno duži od predložene 2 godine.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 „za“ i 2 „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeće
 
ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se Prijedlog zakon o referendumu.

2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 57. sjednici, održanoj 4. prosinca 2014. godine, Prijedlog odluke o proglašenju Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve Porajmosa/Holokausta, koji se obilježava 2. kolovoza, koje je Predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio Klub nacionalnih manjina, aktom od 13. listopada 2014. godine.

Odbor je prijedlog ove odluke razmatrao kao matično radno tijelo.

Zastupnik romske nacionalne manjine obrazložio je prijedlog za donošenje ove Odluke za proglašenje Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve Porajmosa/Holokausta budući da je i Vijeće Europe dalo s tim u vezi podršku inicijativi brojnih romskih međunarodnih organizacija. Istaknuo je da je predloženi datum izabran u spomen na 2. kolovoza 1944. kada je 2897 Roma ubijeno u koncentracijskom logoru Auschwitz. Osim toga, kako je naglasio, tijekom ustaškog režima od 1941.-1945.  godine u Koncentracijskom logoru Jasenovac utvrđeno je više od 16 tisuća žrtava romske narodnosti. Romska zajednica od 2012. godine svake godine komemorativnim skupom obilježava ovaj dan na groblju Uštica u okviru Spomen-područja Jasenovac. Posebno je ukazao na zaključke i preporuke konferencije o „Povezivanju povijesnog iskustva Roma u Europi s promicanjem tolerancije i nediskriminacije Roma“, a koji su objedinjeni u Jasenovačkoj deklaraciji. Tom se deklaracijom inzistira na državnom i općedruštvenom priznavanju romskog stradanja u Drugom svjetskom ratu u europskim i drugim zemljama te poticanje znanstvenih i drugih istraživanja vezanih uz ta stradanja.

Većina članova Odbora podržala je donošenje ove Odluke. Osobito su istaknuli da je jedna od posebnosti romske zajednice to što nemaju svoju matičnu zemlju pa je s tim u vezi važno staviti naglasak na stradanje pripadnika romske zajednice o čemu se tijekom posljednjih nekoliko desetljeća uopće nije govorilo.
U raspravi su pojedini članovi Odbora izrazili zadršku u pogledu forme kojom se izdvajaju žrtve samo jedne nacionalnosti od ostalih žrtava holokausta. Ukazali su na mogućnost da svaka od njih može slijediti ovaj primjer i proglasiti svoj dan stradanja što bi, kako su istaknuli, razvodnilo obilježavanje primjerice obljetnice proboja logoraša koncentracijskog logora Jasenovac.

Spomenuta je i mogućnost da će po primjeru ove inicijative njemačka nacionalna manjina moći isto tako predložiti obilježavanje dana progona Podunavskih Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata kada je stradalo nekoliko desetaka tisuća pripadnika ove zajednice.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese 

ODLUKU O PROGLAŠENJU MEĐUNARODNOG DANA SJEĆANJA NA ROMSKE

ŽRTVE PORAJMOSA/HOLOKAUSTA, KOJI SE OBILJEŽAVA 2. KOLOVOZA

                                                                                        PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                 dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 57. sjednici održanoj 4. prosinca 2014. godine, Izvješće o provedbi Akcijskog plana za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma, za razdoblje 2013..- 2015., za 2013. godinu, koje je Odboru dostavio Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina temeljem Zaključka Vlade Republike Hrvatske usvojenog na sjednici Vlade održanoj 16. listopada 2014. godine.

Konstatirano je da je tijekom 2013. godine nastavljeno provođenje mjera iz Akcijskog plana u cilju poboljšanja položaja pripadnika romske zajednice u Republici Hrvatskoj te da se provedba Akcijskoga plana u većini područja može ocijeniti zadovoljavajuće.

Osobiti napredak ostvaren je u području odgoja i obrazovanja. Nastavljen je trend povećanja broja djece u predškolskom odgoju i obrazovanju i u programu predškole, kao i povećanje broja učenika u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju, te povećanje broja učenika u produženom boravku. I tijekom 2013. godine osiguravane su stipendije za redovite učenike srednjih škola i studente – polaznike visokoškolskih programa. Pozitivni pomak u 2013. godini je i značajno veće uključivanje djece u redovite programe predškolskog odgoja od najranijeg uzrasta. Sve to rezultiralo je i povećanim utroškom sredstava za provedbu mjera Akcijskog plana. Kako je dio sredstva koji je Državnim proračunom bio predviđen za odgoj i obrazovanje na jeziku pismu nacionalnih manjina, u cilju realizacije Nacionalne strategije za uključivanje Roma preusmjeravan s programa ostalih manjina na odgoj i obrazovanje djece pripadnika romske nacionalne manjine, zatraženo je obrazloženje utroška tih sredstava, jer se to u Izvješću ne spominje.

Nastavljen je i kontinuitet mjera koje se poduzimaju u području zdravstava, te na području zapošljavanja, pri čemu je u raspravi ocjenjeno da tu rezultati još uvijek nisu zadovoljavajući. Poduzimaju se i mjere socijalne skrbi te aktivnosti na suzbijanju diskriminacije, a nastavljeno je i s rješavanjem statusnih pitanja, kao i s pružanjem pomoći u ostvarivanju prava pripadnika romske nacionalne manjine (odobravanje privremenog i stalnog boravka, primitak u hrvatsko državljanstvo i dr.), na čemu su kao i ranijih godina bili angažirani i mobilni timovi koji djeluju na području Grada Zagreba i devet županija u kojima je najveća koncentracija pripadnika romske nacionalne manjine.

Trend unaprjeđenja kvalitete programa koji pridonose  očuvanju jezičnog i kulturnog identiteta nastavljen je i u 2013. godini. Značajan doprinos poboljšanju ukupnog položaja romske zajednice bio je  i izbor vijeća i predstavnika romske manjine i uključivanjem mlađe generacije Roma u educiranje i osposobljavanje za društvenu angažiranost u svim segmentima, te formiranje i rad Vladinog Povjerenstava za praćenje provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma, za razdoblje 2013.-2020. godine.

Što se tiče mjera koje se odnose na prostorno uređenje, stanovanje i zaštitu okoliša, naglasak je bio na pomoći pri predaji u zakonskom roku zahtjeva za legalizaciju nezakonito izgrađenih stambenih objekata pripadnika romske nacionalne manjine te pronalaženju izvora sredstava za sufinanciranje troškova legalizacije i rješavanje pripremnih radnji za legalizaciju (rješavanje imovinskih odnosa i izrada potrebne dokumentacije). U ovim aktivnostima značajan doprinos dali su predstavnici same romske zajednice, osobito zastupnik romske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru, koji su izravno sudjelovali u rješavanju brojnih problema kojima je ova zajednica opterećena kada je u pitanju stanovanje i prostorno (komunalno i drugo) uređenje naselja u kojima u većem broju stanuju pripadnici romske nacionalne manjine. Pri tome je u raspravi naglašeno da se u narednom razdoblju osobita pažnja mora obratiti na mjere koje se trebaju poduzimati na razini jedinica lokane i područne samouprave, jer se tu rješavaju brojni životni problemi s kojima se suočavaju pripadnici romske nacionalne manjine. Stanje nije zadovoljavajuće, što pokazuje i podatak, da je od ukupno 33 općine i županije, koje prema Nacionalnoj strategiji imaju obvezu donijeti svoje akcijske planove, svega njih pet to do sada učinilo.

Naglašena je i potreba unaprjeđenje prikupljanja statističkih podataka, obzirom da su pouzdani podaci  pretpostavka za učinkovitije poduzimanje mjera kojima se nastoji poboljšati položaj pripadnika romske nacionalne manjine. Jednako tako i dalje se mora inzistirati na transparentnom trošenju sredstva, koja se u državnom proračunu i u proračunima županija i općina osiguravaju za potrebe romske nacionalne manjine, kako bi se ta sredstva stvarno i trošila za predviđene namjene. U protivnom se stječe utisak da se u proračunima osiguravaju značajna sredstva, a da stvarni učinci ne odgovaraju osiguranim sredstvima.
Istaknuto je, također, da se čim prije mora pristupiti korigiranju Nacionalne strategije za uključivanje Roma, kao i donošenju novog Akcijskog plana, kako bi se ti dokumenti uskladili s novonastalom situacijom i aktualnim potrebama romske zajednice.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno donio sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prima se na znanje i podržava Izvješće o provedbi Akcijskog plana za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2015. godine, za 2013. godinu.
2. Ocjena je Odbora kako je potrebno da Vlada Republike Hrvatske kao i do sada kontinuirano nadzire provedbu Akcijskog plana. Očekuje se također da Vlada  i nadalje putem Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina informira Odbor o provedbi  navedenog dokumenta.    
                        

                                                                                        PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                 dr.sc. Furio Radin

O tome obavijest:
- Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 56. sjednici održanoj 20. studenoga 2014. godine, Prijedlog Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2015. godinu i projekcije za 2016. i 2017. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 13. studenoga 2014. godine.

Odbor je Prijedlog Državnog proračuna razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Sukladno svome Poslovnikom Sabora utvrđenom djelokrugu, Odbor je u raspravi najviše pažnje usmjerio na one dijelove Prijedloga državnog proračuna koji se izravno odnose na financiranje aktivnosti od značaja za promicanje i zaštitu ljudskih prava, te na financiranje programa i aktivnosti u funkciji ostvarivanja Ustavom i zakonima zajamčenih prava nacionalnih manjina.

Konstatirano je da su kod dijela financiranih programa u razmatranom Prijedlogu Državnog proračuna za 2015. godinu, sredstva predviđena na razini 2014. godine, uz korekcije (smanjenja) koje su u međuvremenu izvršene rebalansima, dok se za jedan broj programa predviđa značajno smanjenje sredstava.

Sredstva koja raspoređuje Savjet za nacionalne manjine udrugama i ustanovama nacionalnih manjina, kao potpore za programe ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina, prema prijedlogu za 2015. godinu, bila bi na razini utvrđenoj rebalansom Državnog proračuna za 2014. godinu (iz ožujka mjeseca 2014. godine), kojim su ta sredstva smanjena  za 7,3% u odnosu na prethodno planirani iznos za 2014. godinu. Na taj način sredstva za navedene namjena zadržala bi se na najnižoj razini u proteklih 5 godina, tijekom kojih su kontinuirano smanjivana.

Sredstva za potrebe odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina koja se osiguravaju u okviru Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, značajno se umanjuju kada je u pitanju osnovnoškolsko obrazovanje. Smanjenje tih sredstava predloženo je i aktualnim rebalansom Državnog proračuna za 2014. godinu. Prema Prijedlogu proračuna za 2015. godinu dalje se smanjuju sredstva za „Poticaje obrazovanja nacionalnih manjina“ 17,8%, te sredstva za „Posebne programe obrazovanja nacionalnih manjina“ koja se smanjuju za 38,2%. Povećavaju se 17,4% sredstva za odgoj i obrazovanje djece pripadnika romske nacionalne manjine u okviru provedbe Nacionalnog programa za Rome – REF.

Vladinom Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u ukupnom iznosu sredstva ostaju na razini 2014. godine, ali se mijenja struktura sredstava i financiranih programa. Na nekim ranijim projektima sredstva se smanjuju (za „Programe za Rome“ sa 850.000 na 648.000 kn, zatim na stavci „Provedba Nacionalne strategije za uključivanje Roma“ sa 191.000 na 155.000 kn, te za Romsko nacionalno vijeće sa 3.000.000 kn na 1.500.000 kn, tj. za iznos koji je tom Vijeću rebalansom iz ožujka ove godine bio dodatno odobren kao pomoć za kapitalnu investiciju od značaja za romsku nacionalnu manjinu). Istovremeno se uvede novi programi u okviru IPA 2012, i to „Potpora lokalnim inicijativama za integraciju pripadnika romske zajednice“(s iznosom od 1.535.000 kn), „Potpora vijećima nacionalnih manjina na lokalnoj razini“ (s iznosom od 1.475.000 kn) i „Implementacija, nadzor i evaluacija Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina“ (s iznosom od 615.000 kn).

Zbirni iznos sredstava koji se u okviru Ureda osigurava za promicanje ljudskih prava smanjuje se za 9,4% (s 5.885.790 na 5.333.700 kn).
Istaknuto je da se višegodišnjim smanjivanjem proračunskih sredstva za nacionalne manjine došlo do minimuma te da bi svako daljnje reduciranje tih sredstva, poništilo sve ono što je do sada učinjeno u provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i dovelo u pitanje i izvršavanje preuzetih obveza Republike Hrvatske kada su u pitanju nacionalne manjine.
 
Uredu zastupnika Republike Hrvatske pred  Europskim sudom za ljudska prava, sredstva se smanjuju za 21,6%, a u okviru toga sredstva za zastupanje pred Sudom i izvršenje presuda za 34,7%.
Veliko smanjenje sredstava od 21,6% predviđeno je za Vladin Ured za ravnopravnost spolova, što nije u skladu s usvojenim zakonima i strategijama.
Uredu za udruge sredstva se smanjuju  za 12%.

Naglašeno je da će predložena smanjenja sredstava za programe koji se tiču zaštite i promicanja ljudskih prava imati dodatni negativni učinak jer zainteresirani korisnici neće moći osigurati participaciju za projekte koje je spremna financirati Europska unija, čime će se značajno smanjiti mogućnost povlačenja sredstva iz europskih fondova..  

U raspravi je naglašeno da predlagatelj treba imati u vidu da su tri manjinske vjerske zajednice dobile presudu pred Europskim sudom za ljudska prava, te da one i po pitanju financijske potpore trebaju imati ravnopravan položaj, za što se u predloženom proračunu rješenje može naći u okviru ukupno planiranih sredstava za vjerske zajednice.
 
Državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske sredstva ostaju na razini dostignutoj u 2014. godini, s tim što treba imati u vidu da su tijekom 2014. godine (rebalansom iz ožujka mjeseca) ta sredstva bila smanjena za 4,7%. 
Za „Hrvatsku nastavu u inozemstvu“ sredstva se smanjuju za 10%  u odnosu na 2014.g., dok se na stavci „Obrazovanje djece hrvatskih građana u inozemstvu“ iznos smanjuje za 15,6% u odnosu na prvobitni iznos utvrđen Državnim proračunom za 2014. godinu.

Sredstva za besplatnu pravnu pomoć koja su aktualnim rebalansom Državnog proračuna za 2014. godinu smanjena za oko 30%, po Prijedlogu proračuna za 2015. godinu vraćaju se na razinu koja je prvobitno bila utvrđena Državnim proračunom za 2014. godinu, dok se sredstva koja se isplaćuju vezano za povrede prava na suđenje u razumnom roku smanjuju za oko 33% u odnosu na iznos planiran Državnim proračunu za 2014. godinu.

Sredstva za pravobraniteljstva ostaju na razini 2014. godine (osim kada je u pitanju Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova koja se povećavaju za oko 30%). Istaknuto je da zadržavanje sredstava za pravobraniteljstva na sadašnjoj razini u situaciji kada se stalno povećava broj stranaka koje im se obraćaju te raste potreba  za otvaranjem njihovih terenskih ureda, kao i druge obveze, izravno otežava zaštitu ljudskih prava najranjivijih kategorija stanovništva. Obzirom da su u pitanju relativno mali iznosi sredstava sugerirano je predlagatelju da još jednom razmotri mogućnost da se predloženi iznosi povećaju.
 
Upozoreno je i na predviđeno smanjenje sredstva u okviru Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 6,5% u odnosu na 2014. godinu, čime se nastavlja trend stalnog smanjivanja sredstva za potrebe koje se financiraju preko tog Ureda. Predloženo smanjenje sredstva za: „Skrb o prognanicima“, za „Potporu povratka u BiH“, za „Regionalni stambeni program“, za „Stambeno zbrinjavanje“ te za „Financiranje pojedinačnih komunalnih priključaka“,  još više će obeshrabriti povratak koji je već duže vremena u potpunom zastoju, što je u potpunoj koliziji s načelno proklamiranom podrškom povratku ratom raseljenog stanovništava.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 „za“ i 2 „protiv“) odlučio  Hrvatskome saboru predložiti da donese

DRŽAVNI PRORAČUN REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2015. GODINU I
PROJEKCIJE  ZA 2016. I 2017. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika  Odbora.

                                                                                          PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 56. sjednici održanoj 20. studenoga 2014. godine, Konačni prijedlog zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2015. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 13. studenoga 2014. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogu Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2015. godinu i projekcijama za 2016. i 2017. godinu.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

ZAKON O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2015. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina.
                                                                 
                                                                                         

                                                                                             PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 55. sjednici, održanoj 13. studenoga 2014. godine, Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2014. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 30. listopada 2014. godine.
Navedeni Prijedlog Odbor je razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su detaljnije razmotreni oni dijelovi Prijedloga izmjena i dopuna državnog proračuna koji se odnose na financiranje programa u oblasti zaštite i promicanja ljudskih prava te na programe i aktivnosti usmjerene na ostvarivanje Ustavom i zakonima zajamčenih prava nacionalnih manjina.

Kada je u pitanju zaštita i promicanje ljudskih prava ukazano je na predloženo smanjenje sredstava za nekoliko iznimno značajnih proračunskih stavki.
Tako se sredstva predviđena za financiranje besplatne pravne pomoći koja su namijenjena socijalno ugroženim kategorijama građana, smanjuju predloženim rebalansom za više od 30% (od sadašnjih 4.020.000 na 2.801.000 kn). Upozoreno je da je postala gotovo praksa da se rebalansom smanjuju sredstva koja se prethodno utvrde za te potrebe kod usvajanja državnog proračuna. U međuvremenu je mijenjan i Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći upravo s namjerom da se ta pomoć učini pristupačnijom onima kojima je najpotrebnija, međutim i ovaj rebalans pokazuje da rješenje očito nije pronađeno. Nema obrazloženja zašto se sredstva smanjuju i pored činjenice da smo svjedoci pada standarda velikog broja građana, iz čega bi kao posljedicu trebalo očekivati povećani interes i potrebu za besplatnom pravnom pomoći. Stoga bi ovaj problem trebalo ponovno razmotri i konačno iznaći rješenje koje bi pomoglo socijalno najugroženijim kategorijama stanovništva. Slična je situacija i sa sredstvima predviđenim u proračunu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koja se predloženim rebalansom smanjuju za 25% (od 12.000.000 na 9.000.000 kn).
Rebalansom se predviđa i iznimno veliko smanjenje sredstava predviđenih za izgradnju kapaciteta u području azila, viznog sustava i ilegalnih migracija. Najprije su sredstva za te potrebe u Državnom proračunu za 2014. godinu bila planirana u iznosu od 17.110.000 kn. Rebalansom u ožujku mjesecu ove godine smanjena su za oko 27%, a predloženim rebalansom smanjuju se za daljnjih 28% (tako da bi sada iznosila 8.990.000 kn).

Što se tiče proračunskih sredstava predviđenih za potrebe nacionalnih manjina, upozoreno je da se i ovim rebalansom na pojedinim iznimno značajnim stavkama ide na daljnje smanjenje. Tako se sredstva za poticaje obrazovanja nacionalnih manjina (koja se koriste za sufinanciranje nabave udžbenika i drugih sredstava i nastavnih pomagala u funkciji obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina) smanjuju za 12,6%, s tim da su ta sredstva i prethodnim rebalansom već bila smanjena 27,5%, pa su od prvobitno proračunom predviđenih 2.182.000 kn svedena na 1.382.000 kn. Smanjuju se također i sredstva predviđena za posebne programe obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina (ljetne škole, seminari i stručni skupovi za učitelje i nastavnike te dopisna manjinska nastava) i to za 31,3% (od 1.277.100 kn na 877.000 kn).
Proračunska sredstva koja Savjet za nacionalne manjine raspoređuje udrugama i ustanovama nacionalnih manjina ostala bi prema prijedlogu ovog rebalansa, na razini utvrđenoj rebalansom iz ožujka mjeseca ove godine, kada su smanjena za 7,3%, a što je bio nastavak trenda započetog s proračunom za 2010. godine od kada se ta sredstva konstantno smanjuju, pa je njihov sadašnja razina manja za oko 20% u odnosu na sredstva koja su osiguravana prije 5 godina. Ocijenjeno je da su ova sredstva svedena na minimalnu razinu i da bi svako daljnje smanjenje, imajući u vidu njihov ne samo nominalni nego i realni pad u proteklih 5 godina, dovelo do urušavanja svega onog što je urađeno od usvajanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina 2002. godine. Izraženo je i mišljenje, da se treba imati u vidu činjenicu da je broj pripadnika kod nekoliko manjina (Albanci, Bošnjaci i Romi) prema rezultatima popisa stanovništva u međuvremenu značajnije povećan, te da bi sukladno tome trebalo iznaći i dodatna sredstva za financiranje njihovih kulturnih i vjerskih potreba. Istaknuto je također, da je tijekom razmatranja provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ukazano na izostanak aktivnosti mješovitih odbora koji su ustanovljeni kao tijela za provedbu bilateralnih sporazuma o zaštiti manjina koje Republika Hrvatska ima potpisane s nekoliko država. I pored te činjenice rebalansom se ne predviđaju sredstva potreban za aktiviranje njihovog rada, što je od iznimnog značaja ne samo za pojedine manjine u Hrvatskoj već i za hrvatsku manjinu u državama s kojima su sporazumi zaključeni.
Iznesena je i primjedba da su proračunske stavke koje se odnose na sredstva za sufinanciranje potreba nacionalnih manjina previše sintetizirane pa iz njih nije moguće ostvariti detaljniji uvid u njihovu namjenu i učinke promjena koje se rebalansom predlažu. Pri tome je iznesen  konkretan primjer proračunskih sredstava predviđenih za potrebe romske nacionalne manjine. Zatraženo je da se provede ili detaljnije sistematiziranje tih sredstava u tekstu proračuna  ili da se uz proračun odnosno rebalans dade detaljna specifikacija i obrazloženje sredstava kako bi se moglo pratiti njihovo namjensko trošenje. 
Iako se sredstva za Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske prema predloženom rebalansu zadržavaju na sadašnjoj razini, istaknuto je da valja imati u vidu da su ona prethodnim rebalansom bila smanjena za 4,7% u odnosu na iznos koji je bio utvrđen Državnim proračunom za 2014. godinu. Upozoreno je da je neophodno iznaći odgovarajući model podrške hrvatskoj manjini u susjednim zemljama, pogotovo kada imamo zaključene međudržavne sporazume. Naveden je primjer hrvatske manjine u Mađarskoj koja gradi profesionalno hrvatsko kazalište  u Pečuhu (jedino takvo kazalište u zemljama s hrvatskom manjinom) i to bez ikakve pomoći Republike Hrvatske kao matične države. Problem je što nije nađeno rješenje kojim im bi se omogućilo da hrvatska manjina sudjeluje u natječajima koje raspisuje naše Ministarstvo kulture.

U raspravi je također upozoreno i na preraspodjele koje se rebalansom predlažu u okviru Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, a prama kojima se: sredstva za „Potporu povratka u BiH smanjuju 3.000.000 kuna ili 31,6%, za „Regionalni stambeni program“ 10.000.000 kn ili za 9,8%, a za „Obnovu i izgradnju u ratu oštećenih stambenih jedinica“ za 4.500.000 kn ili 12,7% - s tim da su sredstva za obnovu smanjena i prethodnim rebalansom i to za 37,6%, pa se od prvobitno predviđenih 56.876.000 kn u Državnom proračunu za ovu godinu, sada predloženim rebalansom  smanjuju na 31.000.000 kn, što je u odnosu na početni iznos ukupno smanjenje od 45,5%.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 1 glas „protiv“) odlučio  Hrvatskome saboru predložiti da donese

IZMJENE I DOPUNE DRŽAVNOG PRORAČUN REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2014. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 55. sjednici održanoj 13. studenoga 2014. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2014. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 30. listopada 2014. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogu izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2014. godinu.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 1 „protiv“) odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2014. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 54. sjednici održanoj 22. listopada 2014. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakon o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprječavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. listopada 2014. godine. 

Odbor je ovaj zakon razmatrao kao matično radno tijelo.

U raspravi je podržano donošenje izmjena i dopuna Zakona kojima bi se stvorile pretpostavke za veću učinkovitost Nacionalnog preventivnog mehanizma. Naglašeno je da je ključna mjera u tom pravcu povećanje broja obilazaka mjesta gdje se nalaze ili bi se mogle nalaziti osobe lišene slobode. Dosadašnja praksa je pokazala da su obilasci i utvrđivanje činjeničnog stanja na licu mjesta iznimno značajni za prevenciju i zaštitu osoba lišenih slobode od najtežih oblika kršenja njihovih temeljnih ljudskih prava. Podatak naveden u obrazloženju Prijedloga zakona prema kojem je od srpnja 2012. godine, kada je započelo obavljanje poslova Nacionalnog preventivnog mehanizma, pa do kraja 2013. godine provedeno svega 19 obilazaka (što je znatno manje nego u drugim zemljama koje imaju takav mehanizam zaštite), ukazuje da je nužno stvoriti zakonske pretpostavke da se broj obilazaka znatnije poveća.

Postavljeno je također i pitanje kriterija za odabir udruga i neovisnih stručnjaka koji uz pučku pravobraniteljicu sudjeluju u provedbi mjera Nacionalnog preventivnog mehanizma. Ovo tim prije što će se udruge birati na temelju javnog poziva, dok to kod odabira neovisnih stručnjaka nije slučaj, iako i o jedinima i drugima odlučuje samo pučka pravobraniteljica.

Također je ukazano na činjenicu da se iz Prijedloga zakona ne vidi kako će se financirati participiranje predstavnika udruga i neovisnih stručnjaka u radu Nacionalnog preventivnog mehanizma, obzirom da se u obrazloženju Prijedloga zakona navodi da za provedbu ovog Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu. Nejasno je i tko će određivati visinu naknade za predstavnike udruga i neovisne stručnjake budući da je brisana dosadašnja odredba koja je uređivala da pučka pravobraniteljica posebnom odlukom određuje visinu naknade.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese  sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se Prijedlog zakon o izmjenama i dopunama Zakon o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprječavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja.

2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.
                

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
                                                                                

                                                                                         PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                               dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 54. sjednici održanoj 22. listopada 2014. godine, Izvješće o provedbi Akcijskog plana za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za razdoblje od 2011. - 2013. godine, za 2013. godinu, koje je Odboru dostavio, aktom od 16. srpnja 2014. godine, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih  manjina temeljem Zaključka Vlada Republike Hrvatske (Klasa: 022-03/14-14/56, Urbroj: 50301-04/12-14-3, od 10. srpnja 2014. godine).

Konstatirano je da Izvješće daje uglavnom cjelovit pregled provedbe Akcijskog plana, odnosno stanja pojedinih manjinskih prava zajamčenih Ustavnim zakonom. Razvidno je tako da su realizirane one mjere koje se tiču manjinskih prava u čijem ostvarivanju u proteklom razdoblju uglavnom nije bilo većih problema. Međutim, jednako tako ostaje činjenica da i nakon proteka trogodišnjeg Akcijskog plana (2011-2013.g.), ostaju neostvarene ili su samo djelomično provedene one mjere koje se odnose na  manjinska prava u čijem ostvarivanju već godinama nema značajnijeg pomaka, a zbog kojih je Akcijski plan najviše i donesen.

Radi se o mjerama koje su trebale pridonijeti ostvarivanju prava na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, prava na zastupljenost/zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne i lokalne uprave te pravosudnim tijelima, rješavanju pojedinih pitanja u oblasti odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina (donošenje nastavnih planova i programa za sve modele nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina sukladno NOK-u, izrada i objava programa romskog jezika i kulture, usklađivanja statuta pojedinih osnovnih škola sa Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina), organiziranje regionalnih savjetovanja pripadnika nacionalnih manjina i predstavnika tijela jedinica lokalne samouprave s ciljem motiviranja i poticanja pripadnika nacionalnih manjina na korištenje prava zajamčenih čl. 22. st. 2. i 3. Ustavnog zakona, provođenje edukacije državnih službenika o primjeni Ustavnog zakona, uspostava jedinstvenog e-sustava za praćenje i ažuriranje podataka o ostvarivanju prava nacionalnih manjina zajamčenih Ustavnim zakonom, i dr.

Izneseno je mišljenje da je Akcijski plan trebalo tijekom njegove provedbe prilagođavati realnom stanju, kako bi se novim i prilagođenim mjerama odgovorilo na izazove koji se javljaju u ostvarivanju Ustavnim zakonom zajamčenih prava nacionalnih manjina. Pojedini problemi o kojima je  ovaj Odbor zbog njihove aktualnosti imao i posebne tematske sjednice, nisu kroz odgovarajuće mjere uvršteni u Akcijski plan (pojave govora mržnje i pitanje sloboda govora i nacionalna ravnopravnost u medijima, osobito kada je u pitanju HRT, ostvarivanje i zaštita stečenih prava srpske zajednice u RH temeljenih na Erdutskom sporazumu i Pismu Vlade RH Vijeću sigurnosti UN-a o dovršenju mirne reintegracije od 13. siječnja 1997. godine i dr.).

Neizvršavanje pojedinih mjera iz Akcijskog plana opravdava se nespremnošću lokalnih vlasti da izvrše svoj dio zakonskih obveza. Obzirom da se radi o problemima koji se godinama ponavljaju, istaknuto je da je krajnje vrijeme da središnja tijela vlasti sukladno Ustavnom zakonu učinkovitije reagiraju i prema potrebi predlože i zakonodavna rješenja za situacije kada lokalne vlasti ne poduzimaju korake koje su po zakonu dužne poduzeti.

Ukazano je i na problem nepoštivanja Ustavnog zakona i Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina i od strane i onih subjekata kojima za to nije prepreka lokalna samouprava. Kao primjer navedeno je nepoštivanje zakona od strane Hrvatskih cesta koje  i pored zakonske obveze i zamolbi jedinica lokane samouprave ne postavljaju dvojezične pisane prometne znakove i druge prometne oznake. Za takve situacije ni u Akcijskom planu ni u zakonskoj normativi nije predviđeno nikakvo rješenje.

U vezi s pitanjem ciljanog nadzora nad statutima jedinica lokalne samouprave koje su dužne svojim statutom urediti ostvarivanje prava na ravnopravnu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, ukazano je da pri izvršavanju te mjere treba imati u vidu i Odluku i preporuke Ustavnog suda od 12. kolovoza 2014. godine u vezi s inicijativom za raspisivanje referenduma o članku 12. st. 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (8 „za“, 1 „protiv“ i 1 „suzdržan“) donio sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Prima se na znanje i podržava Izvješće o provedbi Akcijskog plana za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina  za razdoblje od 2011. - 2013. godine, za 2013. godinu, uz primjedbe i prijedloge iznesene u raspravi.

2. Ocjena je Odbora da Vlada Republike Hrvatske treba i dalje nastaviti nadzirati provedbu neizvršenih ili samo djelomično izvršenih mjera iz Akcijskog plana i nakon isteka razdoblja za koje je donesen, imajući u vidu da se radi o mjerama koje se izravno tiču ostvarivanja Ustavnim zakonom zajamčenih prava nacionalnih manjina (dvojezičnost, zastupljenost i zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina, obrazovanje i dr.). Očekuje se da Vlada i nadalje putem Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina po pojedinim područjima primjene Ustavnog zakona a na osnovu zaključaka Odbora, informira Odbor o provedbi  navedenih mjera.
                   

                                                                                        PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                              dr.sc. Furio Radin

O tome obavijest:
Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je na 53. sjednici, održanoj 9. listopada 2014. godine, Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2013. godinu za potrebe nacionalnih manjina, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 10. srpnja 2014. godine. Odbor je Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo, sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora.

Ocjena je većine članova Odbora da su Izvješćem obuhvaćeni uglavnom svi aspekti provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina te da su navedeni brojni statistički podaci iz kojih se može steći uvid u stanje njegove provedbe, međutim kada su u pitanju uzroci problema u ostvarivanju nekih od temeljnih zakonom zajamčenih manjinskih prava, nedostaje kritički osvrt  i prijedlozi konkretnih mjera.
 
U raspravi je konstatirano kako je iz Izvješća razvidno da je, kao i ranijih godina, najviše učinjeno u područjima: odgoja i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina, ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina, ostvarivanja vjerskih prava, zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave, te u provedbi Nacionalne strategije za uključivanje Roma i Akcijskog plana za provedbu te Strategije, iako to ne znači da u ostvarivanju i tih manjinskih prava nema problema. Međutim istaknuto je da se već godinama ponavljaju isti problemi, odnosno da još uvijek nema značajnijeg napretka u područjima: uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina, zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne i lokalne uprave i  pravosudnim tijelima, pristupu nacionalnih manjina sredstvima javnog priopćavanja, sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima, kao i kada je u pitanju stambeno zbrinjavanje i povratak.

Što se tiče prava na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina naglašeno je da gotovo nema nikakvog pomaka u odnosu na ranija razdoblja a stječe se i utisak da se ozračje u kojemu se to pravo treba realizirati, osobito u proteklih  godinu dana, pogoršalo. Od 27 jedinica lokalne samouprave u kojima pripadnici nacionalnih manjina imaju zakonske pretpostavke za ostvarivanje ovog manjinskog prava u njih 17 statutima ni 12 godina nakon donošenja Ustavnog zakona to pitanje još uvijek nije uopće uređeno ili nije uređeno na način koji bi osigurao pretpostavke da se to pravo u praksi realizira. U samom Izvješću se navodi da je razina ostvarivanja prava na dvojezičnost u postupcima prvog i drugog stupnja pred upravnim tijelima jedinica samouprave, kao i u postupcima pred tijelima sudbene vlasti i u 2013. godini na vrlo niskoj razini i gotovo zanemariva, te da uredi državne uprave u županijama nisu, kao ni u prethodnom izvještajnom razdoblju izvijestili niti o jednom slučaju ostvarivanja prava na uporabu manjinskog jezika i pisma u postupcima koje su vodili. Pred sudovima su u protekloj godini vođena svega 3 postupaka na manjinskom jeziku i to sva tri pred prekršajnim sudovima, a niti jedan pred općinskim i županijskim sudovima. Isto tako, iako se u Izvješću konstatira da je značajno povećan broj izdanih dvojezičnih osobnih iskaznica, iz priloženih statističkih podataka razvidno je da tu nema većeg napretka, jer se gotovo 97% takvih osobnih iskaznica odnosi i dalje samo na jednu (talijansku) nacionalnu manjinu, dok je participiranje ostalih manjina u ostvarivanju navedenog prava gotovo zanemarivo.

Ukazano je na potrebu da se na svim razinama i od strane svih subjekata uključenih u ostvarivanje zajamčenih prava nacionalnih manjina mora puno više raditi na ohrabrivanju pripadnika nacionalnih manjina da koriste svoja prava. Izneseni su primjeri loše prakse koji ne pridonose pozitivnom ozračju, ne samo u medijima već i u postupanju službenika i tijela koja su u izravnom kontaktu s pripadnicima nacionalnih manjina, kao što su postupanja izbornih komisija u prošlogodišnjim lokalnim izborima kada birači nisu bili dovoljno informirani o mogućnosti glasovanja za manjinske liste ili postupanja službenika kada pripadnici nacionalnih manjina žele promijeniti ili dopuniti podatak o  nacionalnoj pripadnosti u evidencijama birača. Naglašeno je da nije prihvatljivo objašnjenje navedeno u Izvješću prema kojem se neostvarivanje prava na uporabu manjinskog jezika i pisma može pripisati nepostojanju interesa kod pripadnika nacionalnih manjina,  jer se ne uzima u obzir  ambijent u kojem se to pravo treba ostvariti, a koji nije poticajan. Isto tako izostanak statutarnog uređivanja ovog manjinskog prava ne može se opravdavati lokalnim izborima koji su provedeni polovinom 2013. godine,  jer se radi o dugogodišnjem problemu za koji adekvatne mjere nisu poduzete ni prije i ni nakon tih izbora. Isto tako nije u pitanju samo (ne)postupanje lokalne samouprave već i  drugih tijela. Naveden je i primjer nepoštivanja Ustavnog  zakona i Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina (čl. 10.) od strane Hrvatskih cesta, koje i pored izričite zakonske obveze i zamolbi jedinica lokalne samouprave već godinama ne postavljaju dvojezične pisane prometne znakove i druge oznake u prometu.

U području odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina i pored postignutih rezultata još uvijek su i brojni problemi, a strategija obrazovanja i ne dotiče to pitanje. Značajno su smanjena sredstva za prevođenje udžbenika, svi nastavni planovi i programi manjinskog obrazovanja još nisu doneseni, a i registracija pojedinih škola na manjinskom jeziku i pismu nije još uvijek riješena iako se radi o problemu na koji se ukazuje već 11 godina. Iznesen je i podatak prema kojem je u predškolskom odgoju bilo osiguravano najprije 75 kuna po djetetu za razdoblje od 11 mjeseci, a sada se sredstva osiguravaju samo za 8 mjeseci, čime je dovedeno u pitanje ostvarivanje tog manjinskog prava u pojedinim ustanovama (vrtićima) za djecu predškolskog uzrasta.

Pristup nacionalnih manjina sredstvima javnog priopćavanja i dalje je otežan. HRT još uvijek nema posebne redakcije za nacionalne manjine, a njegovi centri na područjima gdje u značajnijem broju žive pripadnici nacionalnih manjina nemaju emisija za manjine. Raspodjelom sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija i pored svih primjedbi ne daje se odgovarajući doprinos rješavanju problema pristupa manjina medijima. Ne samo što se iz navedenog Fonda ne osigurava dovoljan iznos sredstava za potrebe manjina (participacija manjina u sredstvima Fonda je oko 10%), već i alokacija sredstava ne ide u prilog rješavanju ovog problema. Ne potiče se razvoj manjinskih medija, već se sredstva često odobravaju nakladnicima koji ih formalno traže za emisije za manjine, a stvarno ih koriste za druge potrebe i programske sadržaje. Ima i primjera, kako je rečeno, da se sredstva odobravaju nakladnicima na područjima na kojima nema većeg broja pripadnika nacionalnih manjina, a ne tamo gdje za to ima potrebe.

Ukazano je i na višegodišnje slabljenje materijalnih i financijskih pretpostavki za ostvarivanje manjinskih prava. Sredstva za udruge i ustanove nacionalnih manjina od 2010. godine se kontinuirano smanjuju, a povrat njihove nacionalizirane imovine se i pored svih obećanja ne rješava. Zakonom zajamčena zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne, lokalne i sudbene vlasti i dalje nije ostvarena. Objašnjenje da je razlog tome Odluka Vlade kojom je zabranjeno novo zapošljavanje ne može se prihvatiti bez rezerve jer novog zapošljavanja za vrijeme postojanja te Odluke ipak ima, a kada su u pitanju manjine ne osigurava se niti zamjena za one koji su otišli u mirovinu. Na lokalnoj i županijskoj razini taj proces je također u zastoju, što pokazuje i podatak iz Izvješća prema kojem je u protekloj godini broj službenika i namještenika pripadnika nacionalnih manjina smanjen za 30 iako je ukupan broj zaposlenih povećan za 192. Za rad vijeća i predstavnika nacionalnih manjina nisu osigurane potrebne pretpostavke. Vlada svojim odlukama osigurava minimalna sredstva koja su nedovoljna za bilo kakvu značajniju aktivnost. Općine, gradovi i županije uz rijetke iznimke uglavnom ne participiraju, pri čemu je taj problem osobito izražen u jedinicama samouprave u kojima živi veći broj pripadnika nacionalnih manjina.

Stambeno zbrinjavanje povratnika je već drugu godinu u potpunom zastoju, što sasvim obeshrabruje povratak, a što najbolje pokazuje i podatak iz Izvješća prema kojem se tijekom cijele 2013. godine iz izbjeglištva vratilo ukupno svega 11 raseljenih osoba. Ocijenjeno je da ovom problemu nije u Izvješću dana odgovarajuća pažnja niti se vide rješenja. Što se tiče prava na očitovanje vjere i  osnivanje vjerskih zajednica, članovi Odbora složili su se s ocjenom iz Izvješća da je u Republici Hrvatskoj postignuta visoka razina vjerskih sloboda. U raspravi je međutim postavljeno pitanje zašto nije osigurana potpora Reformističkoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj kojoj pripada većina pripadnika mađarske nacionalne manjine, pa je to pitanje vezano i za ravnopravnosti pripadnika te nacionalne manjine.

Kada je u pitanju Nacionalna strategija za uključivanje Roma i Akcijski plan za provedbu ove Strategije, istaknuto je da su ostvareni značajni rezultati, ali da ostaju i brojni problemi. Kroz javne radove poboljšano je zapošljavanje pripadnika romske nacionalne manjine, međutim radi se o vremenski ograničenom i povremenom zapošljavanju koje trajnije ne rješava problem. S druge strane, nema zapošljavanja obrazovanih Roma, tj. onih koji su stekli srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje što bi uz ostalo bio značajan poticaj pripadnicima ove manjine da se školuju jer im to osigurava bolju životnu perspektivu. Izražena je rezerva prema podacima u Izvješću o broju romske djece u školama, jer su oni u nerazmjeru s podacima o sudjelovanju romske manjine u stanovništvu Republike Hrvatske. Jedan od problema je i to što se stipendije za učenike i studente romske nacionalne manjine ne odobravaju od početka školske godine već se obično isplaćuju u svibnju ili lipnju, kada se približava završetak nastave. Zatraženo je i uključivanje romskog jezika među priznate manjinske jezike u Republici Hrvatskoj. Naglašeno je da je jedan od najtežih problema s kojima se suočavaju pripadnici ove manjine, pitanje stambenog zbrinjavanja koje se treba rješavati zakonom koji bi uredio socijalno stanovanje. Ukazano je također da dosadašnja provedba Strategije i Akcijskog plana pokazuje da se ovi dokumenti trebaju korigirati, kao i da se daleko više mora raditi na lokalnoj i županijskoj razini imajući uz ostalo u vidu da je od ukupno 33 jedinice lokalne samouprave koje su trebale donijeti svoje akcijske planove, to učinilo samo njih 5.

Članovi Odbora u raspravi su osobito naglasili da je razvijanje tolerancije prema različitosti i suzbijanje diskriminacije u izravnoj vezi s ostvarivanjem prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina. Neka od neostvarenih prava, kao što je praksa do sada pokazala, nisu blokirana zbog nedostatka financijskih sredstava, već upravo zbog nedostataka volje i spremnosti da se tolerira različitost i pravo drugog. Stoga je to pitanje kojem će se u narednom razdoblju morati posveti znatno veća pažnja. U raspravi je izneseno mišljenje da i manjine trebaju više pridonositi stvaranju snošljivijeg okružja te da, uz nužnu osudu neprimjerenih istupa, govora mržnje te nasilja pripadnika većinskog naroda prema manjinama, nije dobro da pojedina manjinska tijela ignoriraju slučajeve međunacionalnog nasilja te govora mržnje i nasilja pripadnika manjina usmjerenih prema drugim manjinama i većinskom narodu. Kao primjer je u više navrata na sjednicama Odbora isticano jedno manjinsko glasilo koje često objavljuje neprimjerene tekstove koji bi se mogli karakterizirati govorom mržnje, što nikako ne može naići na odobravanje većinskog naroda. Spomenuto je glasilo financirano iz sredstava Savjeta za nacionalne manjine čija je glavna uloga poticanje programa koji pridonose unaprjeđivanju tolerancije i uspostavljanju međuetničkog povjerenja. Isto je tako naglašeno da je za stvaranje konstruktivne atmosfere bitan i odnos prema pripadnicima hrvatske manjine u zemljama s kojima Republika Hrvatska ima potpisane bilateralne sporazume o zaštiti manjina. Ovom je pitanju u Izvješću posvećeno svega nekoliko rečenica, uz to kontradiktornih, jer se s jedne strane naglašava da se provođenju bilateralnih sporazuma posvećuje kontinuirana pažnja, a s druge strane navodi se podatak da tijekom 2013. nije bilo nikakvih aktivnosti vezano za sastanke mješovitih odbora za manjine. Također se navode nepotpuni podaci vezano za financiranje manjina temeljem bilateralnih sporazuma. Tako se navode sredstava koja hrvatske manjine dobivaju iz državnog proračuna u ukupnom iznosu od 3 milijuna kuna, ali se ne navode ona sredstva koja se izdvajaju iz proračuna za pojedine manjine u Hrvatskoj temeljem tih istih sporazuma (samo za dvije manjine na poziciji Savjeta za nacionalne manjine izdvojeno je 2,3 milijuna kuna).

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese slijedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina  i o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2013. godinu za potrebe nacionalnih manjina.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.                                                        
                             

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 52. sjednici održanoj 17. rujna 2014. godine, Izvješće o radu državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2013. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, aktom od 24. lipnja 2014. godine. Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Članovi Odbora jednoglasno su podržali razmatrano Izvješće te iznijeli ocjenu da ovo Izvješće osigurava cjelovit uvid u rad Državnog odvjetništva, USKOK-a te svih županijskih i općinskih državnih odvjetništava. Detaljno je predstavljeno kretanje i struktura prijavljenog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj, dani su i statistički pokazatelji o uspješnosti u postupcima, o materijalnom i kadrovskom stanju državnog odvjetništva, te je ukazano i na poteškoće s kojima se  Državno odvjetništvo susreće u radu, osobito na nedostatna sredstva, zastarjelu opremu, te manjak kadrova koji su specijalizirani za pojedina područja. Složili su se ocjenom Državnog odvjetnika kako posebno zabrinjava podatak da je prvi puta broj prijava protiv nepoznatih počinitelja (36.021) premašio broj prijava protiv poznatih počinitelja (35.257), što je većim dijelom uzrokovano stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona. Međutim, kako je istaknuto, može se dovesti u pitanje i učinkovitost rada tijela otkrivanja.

Budući da je Odbor, sukladno svom djelokrugu utvrđenom Poslovnikom Sabora, osobito zainteresiran za praćenje kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – osobito za kaznena djela ratnog zločina i trgovanja ljudima, kaznena djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda, te kaznena djela počinjena iz mržnje, nakon obrazloženja Državnog odvjetnika, konstatirano je da je broj kaznenih prijava, pokrenutih postupaka te osobito osuđujućih presuda relativno mali i upitno je koliko odražava stvarno stanje. Tako je za kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva podneseno ukupno 59 prijava od čega 37 prijava za kazneno djelo ratnog zločina, 21 kaznena prijava za kaznena djela trgovanja ljudima te 1 kaznena prijava za kaznena djela poticanja na terorizam.

Članovi Odbora podržali su rad državnog odvjetništva u procesuiranju ratnih zločina neovisno o nacionalnosti počinitelja te suradnju s drugim državnim odvjetništvima i međunarodnim institucijama kako bi se došlo do potrebnih podataka o počiniteljima ovog kaznenog djela. Skrenuta je pozornost na porast broja predmeta pred Europskim sudom za ljudska prava vezano za istrage ratnih zločina, osobito onih kod kojih se problematizira nepostupanje nadležnih institucija koje su trebale poduzeti sve raspoložive mjere pogodne za utvrđivanje relevantnih postupaka u ranijem razdoblju. Ovdje je posebno ukazano na potrebu edukacije svih dionika o konvencijskom pravu. Istaknuto je također da je iznenađujuće mali broj prijava za kazneno djelo trgovanja ljudima s obzirom na činjenicu da je Republika Hrvatska ušla u Europsku uniju, te da se problem može jednim dijelom obrazložiti time da je riječ o tranzitnom kriminalu. Izneseno je mišljenje da se još uvijek nedovoljno pozornosti posvećuje pitanju imigracija te da s ciljem prevencije problema s kojima se susreću pojedine članice Europske unije treba znatno ozbiljnije pristupiti ovoj problematici. Kada je riječ o kaznenim djelima počinjenim iz mržnje, zbog povrede ravnopravnosti i spolnog uznemiravanja, državna odvjetništva su u 2013. evidentirala svega 55 prijava zbog ovog kaznenog djela, a sudovi su donijeli 8 presuda protiv odraslih osoba. Izražena je sumnja da ovakvi podaci odražavaju stvarno stanje u svezi ovog kaznenog djela.

Tijekom 2013. godine zaprimljeno je svega 5 zahtjeva za mirno rješavanje spora zbog diskriminacije i svi su zahtjevi odbijeni kao neosnovani nakon čega je u odnosu na 4 zahtjeva podnesena tužba nadležnom sudu. Ocijenjeno je da bi trebalo razmotri razloge tako malog broja prijava za kršenje odredbi zakona koji uređuju ovu materiju, prije svega Zakona o suzbijanju diskriminacije. U svezi kretanja prijava protiv maloljetnika, ukazano je i na visok postotak recidiva (36%) kod maloljetničke populacije. Članovi Odbora složili su se s ocjenom da je potreban multidisciplinarni pristup ovom problemu s naglaskom na preventivno postupanje počevši od vrtića i škola, a osobito je važan rad centara za socijalnu skrb.

Postavljeno je i pitanje na koji se način namjerava osigurati ravnomjerna zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u državnom odvjetništvu. Također je zatraženo obrazloženje u svezi odugovlačenja davanja mišljenja na kupoprodajne ugovore i stavljanje klauzule na prodaju stanova, prije svega za stanove u Vukovaru koji su u vlasništvu države, imajući u vidu ovlast državnog odvjetništva iz čl. 87. st. 4. Zakona o državnom odvjetništvu da daje mišljenja na zahtjev državnih tijela na nacrte ugovora kojima država stječe ili otuđuje nekretnine.

Nakon provedene rasprave Odbor jednoglasno je odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o radu državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2013. godinu.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

                            
                                                  
PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 52. sjednici održanoj 17. rujna 2014. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 23. srpnja 2014. godine. Odbor je prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Članovi Odbora jednoglasno su podržali predložene izmjene i dopune Kaznenog zakona, osobito u  dijelu koji se odnosi na uređivanje kaznenih djela protiv časti i ugleda. Složili su se s ocjenom predlagatelja da kazneno djelo sramoćenja ostane u Kaznenom zakonu unatoč traženju dijela javnosti da se izbaci. Ovo tim prije što se uvođenjem kaznenog djela teškog sramoćenja, ono dodatno sužava tako da će samo najteža kršenja časti i ugleda dovesti do kaznene odgovornosti počinitelja. Novi članak 148.a određuje da nema kaznenog djela uvrede i teškog sramoćenja ako je počinitelj njihova obilježja ostvario u znanstvenom, stručnom, književnom, umjetničkom djelu ili javnoj informaciji, političkoj djelatnosti ili pak novinarskom poslu, pod uvjetom da je to učinio u javnom interesu, ali i iz drugih opravdanih razloga. Postavljeno je pitanje je li moguće na neki način definirati što je to javni interes, budući da iz dosadašnjih sudskih presuda proizlazi da ga suci različito percipiraju te su pojedine presude prilično negativno odjeknule u javnosti.

Podržan je prijedlog predlagatelja da se inkriminira psihičko nasilje u obitelji kao zasebno kazneno djelo. Članovi Odbora složili su se ocjenom predlagatelja kako ovo kazneno djelo često može imati daleko teže posljedice od fizičkog nasilja, međutim ukazano je na činjenicu da će dokazivanje i vještačenje ovakvog kaznenog djela biti vrlo teško provedivo.

Posebno je podržan prijedlog da se odredba o pokretanju kaznenog postupka po službenoj dužnosti proširi za kaznena djela prisile i prijetnje u situaciji kada je djelo počinjena prema zdravstvenim radnicima, učiteljima i nastavnicima. Ovakvo rješenje dodatno će zaštiti ove javne radnike koji su u svakodnevnom radu izloženi i težim oblicima  nasilja, a što su do sada morali rješavati privatnom tužbom od čega su često odustajalo iz niza razloga.

Kada je riječ o zaštiti djece predloženo je da se u slučajevima kad je počinitelju kaznenog djela na štetu djeteta izrečena kazna u trajanju kraćem od dvije godine može izreći zaštitni nadzor te da se nadzor može i produžiti i na veći broj godina. Isto tako, predloženo je da se uvede nezastarijevanje kaznenog progona počinitelja teških spolnih delikata na štetu djeteta te da zastara počinje teći od punoljetnosti žrtve. Također se predlaže da se isključenje protupravnosti za neprijavljivanje teškog kaznenog djela ne odnosi na one situacije u kojima je kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta.

Nakon provedene rasprave Odbor jednoglasno je odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona.

2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
                                             
                                                                
           

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora, razmotrio je na 52 sjednici održanoj 17. rujna 2014. godine, Konačni prijedlog zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 10. srpnja 2014. godine. Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Članovi Odbora su u raspravi naglasili kako je Konačni prijedlog ovog zakona poboljšan u odnosu na Prijedlog zakona te da je kod pojedinih rješenja došlo do nužnog kompromisa s kojim su se složile sve zainteresirane strane. Tako je Konačnim prijedlogom zakona uređeno da se predložene zakonske odredbe koje se odnose na vođenje poslovnih knjiga i upis u Registar neprofitnih organizacija primjenjuju i na političke stranke. Kada su u pitanju vjerske zajednice, na njih se odnose isključivo one odredbe Zakona koje uređuju obveznu dostavu izvještaja o potrošnji proračunskih sredstava. Uvedena je i mogućnost kontrole od strane nadležnih tijela državne uprave i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja su im doznačila ta sredstva, a osiguran je i financijski nadzor sredstava iz javnih izvora.

Zatražena su dodatna obrazloženja razloga brisanja čl. 33. kojim se propisivao iznos od 230 tisuća kuna prihoda ostvarenih tijekom jedne godine od obavljanja gospodarske djelatnosti kao granice iznad koje je za obavljanje gospodarske djelatnosti potrebno osnovati trgovačko društvo. Izneseno je mišljenje da su time neprofitne organizacije dovedene u povoljniji položaj u odnosu na trgovačka društva, što može dovesti do ugrožavanja pojedinih gospodarskih djelatnosti.

Nakon provedene rasprave Odbor jednoglasno je odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese

ZAKON O FINANCIJSKOM POSLOVANJU I RAČUNOVODSTVU NEPROFITNIH ORGANIZACIJA

Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora, razmotrio je na 51 sjednici održanoj 9. srpnja 2014. godine, Konačni prijedlog zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. lipnja 2014. godine. Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su se članovi Odbora složili s konstatacijom predlagatelja kako su rješenja predložena u Konačnom prijedlogu zakona rezultat demokratskog kompromisa s obzirom na dosegnutu razinu razvoja društva. Rezultat tog kompromisa je jedino razlika u nazivu životne zajednice istospolnih osoba u odnosu na zajednicu heteroseksualnih osoba te u tome što nije predviđena mogućnost posvajanja djece za životne partnere.

Predloženo je da se razmotri prijedlog pravobraniteljice za djecu kojim bi se izbjegla mogućnost pogrešne interpretacije članka 40. Konačnog prijedloga zakona prema kojemu bi životni partner roditelja mogao odlukom suda biti ovlašten skrbiti o djetetu zajedno s roditeljima kojima to pravo nije ograničeno. Stoga se predlaže promjena stavka 1. ovoga članka na način da se utvrdi kako životni partner roditelja djeteta može ostvarivati roditeljsku skrb o djetetu umjesto roditelja temeljem odluke suda, dakle samo u situacijama kad su roditelji u nemogućnosti ostvarivati roditeljsku skrb. Time bi se položaj životnog partnera djetetovog roditelja izjednačio s položajem maćehe ili očuha u odnosu na dijete s kojim živi u obiteljskoj zajednici. Kada je riječ o posvajanju djece,  oko čega su se tijekom donošenja ovog zakona pojavili najveći prijepori, u raspravi je izraženo mišljenje da je izostala šira rasprava o ovom pitanju, u kojoj bi se iznijeli svi postojeći podaci iz provedenih istraživanja o položaju posvojene djece i djece u udomiteljskim obiteljima te ukoliko postoje i podaci o djeci koja odrastaju u zajednicama istospolnih osoba. Tek nakon takve sveobuhvatne analize, stvorili bi se uvjeti da se o problemu usvajanja djece donese odluka koja bi se temeljila ne na pretpostavkama već na realnim činjenicama.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (8 glasova „za“ i 2 „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O ŽIVOTNOM PARTNERSTVU OSOBA ISTOG SPOLA

Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
                                                                  

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 51. sjednici održanoj 9. srpnja 2014. godine Prijedlog zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. lipnja 2014. godine. Odbor je ovaj Prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo. Odbor je raspolagao mišljenjem Centra za žene žrtve rata – Rosa.

U raspravi su članovi Odbora izrazili žaljenje što se tek sada u saborskoj proceduri nalazi prijedlog zakona koji ima za cilj osigurati žrtvama seksualnog nasilja u Domovinskom ratu sva prava koja bi pokazala brigu društva za žrtve koje su pretrpjele stravična zlostavljanja i proživjele veliku patnju i stradanja. Istaknuto je da je potrebno dodatno urediti pojedina predložene rješenja kako bi se stvarno, a ne samo formalno, osiguralo prije svega pravo na društveno priznanje patnje, a potom i podršku društva kroz podizanje kvalitete života žrtava osiguravanjem prava na punu medicinsku, psihološku i pravnu pomoć, ali i prava na pravičnu i odgovarajuću naknadu. S tim u vezi, posebno je ukazano na obrazloženje u kojem se ističe da za provedbu ovoga zakona neće biti potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu, između ostaloga i zbog toga što će se uređivanje prava na novčanu naknadu i druga novčana prava predviđena ovom Zakonom, te sredstva potrebna za osnivanje fundacije za žrtve, urediti posebnim zakonom koji će se naknadno donijeti. Naglašeno je da se ni u kom slučaju pitanje naknada ne smije vezati za bilo kakvu fundaciju, već da država bez odlaganja mora preuzeti obvezu za brigu o žrtvama i osigurati potrebna sredstva u državnom proračunu. Stoga se predlaže brisanje članka 39. te članka 25. Prijedloga zakona, ali i da se u članku 21. izostavi da će se pravo na novčanu naknadu i povećanu novčanu naknadu, osim ovim, urediti i posebnim zakonom. To je u ovom slučaju moguće dodatno urediti ovim zakonom, a sva ostala pitanja doraditi i propisati pravilnikom. Također se predlaže brisanje roka od 5 godina za podnošenje zahtjeva, odnosno brisanje članka 28. u cijelosti, prije svega iz razloga nezastarijevanja ratnog zločina, ali i zbog činjenice da je, s obzirom na narav pretrpljenog nasilja, za podnošenje zahtjeva presudno psihičko stanje žrtava koje su se sa svojom traumom sve ove godine same nosile i kojima stoga treba omogućiti da pomoć i prava zatraže kada se osjećaju za to spremnima.

Budući da se člankom 26. podstavkom 1. određuje da je za priznavanje statusa žrtve uvjet da je osoba u vrijeme počinjenja seksualnog nasilja bila državljanin Republike Hrvatske, te imajući u vidu vremensko razdoblje u kojem su se događali zločini kao i da veliki broj ljudi u ratno vrijeme nije imao regulirano državljanstvo Republike Hrvatske, a vjerojatno ni uredno regulirano prebivalište ili boravište, ovaj bi kriterij predstavljao formalnu prepreku koja bi zapriječila priznavanje statusa žrtve. Stoga bi trebalo omogućiti da se mogu priložiti i drugi dokazi  kojima bi se moglo potvrditi da je osoba u to vrijeme bila na području Republike Hrvatske. U čl. 33. predviđeno je da Povjerenstvo daje mišljenje o preživjelom seksualnom nasilju postupajući na temelju medicinske i druge dokumentacije, dok kao dokaz nije predviđeno svjedočenje. Obzirom na ratne okolnosti u kojima se nasilje dogodilo, teško je osigurati dokumentaciju o istom, pa bi zato kao dokaz trebalo predvidjeti i svjedočenje, obzirom da u pojedinim slučajevima postoje samo svjedoci nasilja. Kada je riječ o rješenju iz članka 34. kojim se uređuje da troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna, ako je postupak za stranku povoljno okončan, istaknuto je da to znači da će stranka za koju je postupak nepovoljno okončana sama snositi troškove. Naglašeno je da će ovakvo rješenje dodatno traumatizirati stranku koja možda iz formalnih razloga neće uspjeti ostvariti prava prema ovom Zakonu za koja je očekivala da joj pripadaju s obzirom na proživljeno nasilje. Stoga se predlaže da troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.

Iznesena je konstatacija da se ovim zakonskim prijedlogom uređuju prava koja su većim dijelom već svima dostupna, osim prava na zdravstveno osiguranje ili prava na smještaj u veteranske centre koji uopće ne postoje i upitno je hoće li i kada biti osnovani (čl. 20.). Osim toga, izraženo je mišljenje da je u čl. 4., u kojem se određuje tko je počinitelj seksualnog nasilja, potrebno izrijekom navesti tko je bio agresor u Domovinskom ratu sukladno Deklaraciji Hrvatskoga sabora o Domovinskom ratu umjesto riječi „pripadnika vojnih ili paravojnih postrojbi neprijateljske vojske“. Zatraženo je obrazloženje i preciziranje odredbe čl. 36. prema kojoj rješenja kojima se utvrđuje status i prava iz ovoga Zakona ne pretpostavljaju kaznenu odgovornost počinitelja i ne utječu na odluke nadležnih tijela o činjenici počinjenja kaznenog djela seksualnog nasilja.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK
 

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o prvima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu.

2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.

Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

                                                                                        
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora, razmotrio je na 51 sjednici održanoj 9. srpnja 2014. godine, Prijedlog odluke u povodu zahtjeva za raspisivanje državnog referenduma građanske inicijative „Stožer za obranu hrvatskog Vukovara“, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav, aktom od 7. srpnja 2014. godine. Odbor je Prijedlog odluke razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi je podržan prijedlog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da se Hrvatski sabor u povodu Zahtjeva za raspisivanje državnog referenduma koji je podnijela građanska inicijativa „Stožer za obranu hrvatskog Vukovara“, sukladno članku 95. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, obrati Ustavnom sudu sa zahtjevom da Ustavni sud utvrdi je li sadržaj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 87. st. 1. do 3. Ustava za raspisivanje državnog referenduma.
 
Naglašeno je da obraćanje Hrvatskog sabora Ustavnom sudu u ovom konkretnom slučaju nije motivirano dvojbom oko (ne)ustavnosti predloženog referendumskog pitanja i referenduma, već je razlog prije svega u činjenici da je Ustavni sud u svom Rješenju od 13. siječnja 2014. godine (Broj: U-VIIR-164/2014), rješavajući o zahtjevu za nadzor nad ustavnošću i zakonitošću provođenja državnog referenduma, zauzeo stajalište da Hrvatski sabor nije ovlašten donijeti odluku kojom bi se odlučilo da državni referendum neće biti raspisan ili pak odbiti donošenje odluke u raspisivanju državnog referenduma, a da prije toga Ustavni sud o tim pitanjima nije donio odgovarajuću odluku na temelju članka 95. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odnosno da je Hrvatski sabor dužan u svakom slučaju kad ocjeni da je potrebno ili da postoji sumnja u ustavnost referendumskog pitanja ili uvjerenje o neustavnosti referendumskog pitanja, uputiti zahtjev Ustavnom sudu na temelju članka 95. navedenog Ustavnog zakona.

Podržana je argumentacija Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, navedena u obrazloženju Prijedloga odluke, u pogledu neustavnosti predloženog referendumskog pitanja i provođenja traženog referenduma, uz ocjenu da se radi o postupku koji je u neskladu ne samo s Ustavom Republike Hrvatske, već i s brojnim međunarodnim dokumentima koji su sastavni dio ustavno-pravnog sustava Republike Hrvatske, te bi njihovo kršenje nesumnjivo imalo i šire negativne posljedice. Upozoreno je da je donošenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina bilo sastavni dio procesa pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji te da je provedba tog zakona bila konstantno sastavni dio monitoringa tijekom pregovaračkog procesa, kao i da je pregovarački proces završio Ugovorom uz koji je Republika Hrvatska preuzela posebnu obvezu (Prilog VII., t. 7.) da će „nastaviti jačati zaštitu manjina, uključujući i kroz djelotvornu provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina“. Suprotno tako definiranoj obvezi Republike Hrvatske, referendumsko pitanje ide u smjeru umanjenja prava nacionalnih manjina na uporabu svoga jezika i pisma, budući da se traži da se ravnopravna službena uporaba manjinskog jezika i pisma primjenjuje samo u onim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojima pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje polovinu stanovnika (a ne najmanje 1/3 stanovnika kako je sada utvrđeno člankom 12. st. 1. Ustavnog zakona), što znači da bi u slučaju uspjeha referenduma, ravnopravna službena primjena jezika i pisma nacionalnih manjina bila moguća samo u jedinicama samouprave u kojima nacionalna manjina predstavlja većinu, čime bi velikom broju pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj bilo uskraćeno pravo na dvojezičnost. Pri tome treba imati u vidu da je i sadašnja granica od najmanje 1/3, jedna od najvećih u zakonodavstvu kojim se uređuju manjinska prava.

Istaknuto je također da se u raspravama o dvojezičnosti, često ispušta iz vida činjenica da dvojezičnošću nisu povrijeđena prava niti većine niti manjine, obzirom da dvojezičnost znači da se manjinski jezik i pismo uvijek i samo koristi uz obveznu upotrebu većinskog jezika i pisma. Isto tako u raspravama se pokretanje predmetnog referenduma uglavnom objašnjava kao namjera da se ograničenje propiše za uporabu ćirilice (što bi bilo u suprotnosti s Ustavnom kojim se jamči ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina - čl. 15. st. 1. Ustava). Međutim, referendumsko pitanje je definirano tako da se njime ide na ograničavanje prava na uporabu jezika i pisma svih nacionalnih manjina. Upozoreno je i na činjenicu da se protivnici primjene zakonom zajamčene dvojezičnosti pozivaju na odredbu članka 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina tumačeći je restriktivno, odnosno suprotno namjeri s kojom je ona unesena u Ustavni zakon. Ta odredba, kako je  u raspravi istaknuto, unesena je u zakon s namjerom da se naglasi da će se dosljednom provedbom Ustavnog zakona doprinositi razvijanju razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti, dijaloga i međusobnog poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda kao većine. Tumačenja ove zakonske odredbe na način da ona dopušta da se Ustavnim zakonom zajamčena prava nacionalnih manjina mogu uvijek preispitivati i dovoditi u pitanje od slučaja do slučaja i od sredine do sredine, relativizira smisao i značaj samog zakona i zakonitosti, iako se radi o zakonu koji je sukladno Ustavu donesen po posebnoj proceduri, po kojoj je za njegovo usvajanje bila potrebna 2/3 većina glasova svih zastupnika Hrvatskog sabora, što praktično znači i uz suglasnost gotovo svih političkih stranaka zastupljenih u Hrvatskom saboru. Postavljeno je stoga i pitanje može li se o pravima koja su zajamčena Ustavom, Ustavnim zakonom i brojnim međunarodnim dokumentima koji su po pravnoj snazi iznad zakona, uopće provoditi referendum.   

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ODLUKU U POVODU ZAHTJEVA ZA RASPISIVANJE DRŽAVNOG REFERENDUMA GRAĐANSKE INICIJATIVE ''STOŽER ZA OBRANU HRVATSKOG VUKOVARA''

Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

                                                                                     
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora, razmotrio je na 50 sjednici održanoj 2. srpnja 2014. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 11. lipnja 2014. godine. 

Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Sukladno  svom djelokrugu Odbor je detaljnije razmotrio predložene izmjene i dopune zakonskog teksta koje uređuju policijske poslove i ovlasti čija bi eventualna nezakonita primjena u praksi mogla uzrokovati teža kršenja ljudskih prava.

S osobitom pozornošću razmotrene su odredbe koje uređuju specifične policijske poslove i ovlasti koje se ne primjenjuju javno pa  je u cilju osiguravanja zakonitosti postupanja policije i zaštite ljudskih prava potrebno zakonom ustanoviti učinkovit mehanizam građanskog nadzora nad primjenom takvih policijskih ovlasti. To se odnosi prije svega na policijske mjere „provjere uspostavljanja elektroničkih komunikacija“ (tzv.„izlisti komunikacija“ i druge mjere praćenja elektroničkih komunikacija - čl. 27. Konačnog prijedloga zakona),  te na poduzimanje prikrivenih policijskih radnji (promatranje, pratnja i druge prikrivene policijske radnje - čl. 28. Konačnog prijedloga zakona), koje se poduzimaju radi sprječavanja i otkrivanja kaznenih djela, kada se drugim postupcima ne može postići cilj policijskog posla.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA

uz sljedeće amandmane na tekst Konačnog prijedloga zakona:

AMANDMAN 1.

U članku 32. kojim se dodaje novi članak 102.a:

- iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:
„(5) O izvršenom nadzoru izvješćuje se podnositelj zahtjeva.“
- u stavku 5. koji postaje stavak 6. iza riječi „Vijeće će“ dodaju se riječi „najmanje jednom u šest mjeseci, a u slučaju opravdane sumnje u prekoračenje ovlasti iz st. 1. ovoga članka u roku od petnaest dana,“.

Obrazloženje:

Amandmanom se utvrđuje obveza Vijeća da o izvršenom nadzoru izvijesti podnositelja zahtjeva za provođenje nadzora.
Amandmanom se također utvrđuje rok u kojem je Vijeće obvezno dostaviti izvješće o saznanjima i podacima prikupljenim u obavljanju nadzora nad primjenom policijskih ovlasti iz čl. 68. i 80. ovoga Zakona predsjedniku Hrvatskog sabora, predsjednicima Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora, ministru unutarnjih poslova i glavnom. Prijedlog je Odbora da to bude najmanje jednom u 6 mjeseci, a u slučaju opravdane sumnje u prekoračenje ovlasti iz čl. 68. i 80. ovoga Zakona u roku od 15 dana.

AMANDMAN 2.

U članku 32. kojim se dodaje novi članak 102.b, podstavak 1.  mijenja se i glasi:
„- programa nadzora koji utvrđuje Hrvatski sabor na prijedlog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost uz prethodno pribavljeno mišljenje Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina,“

Iza podstavka 3. dodaje se novi podstavak 4. koji glasi:
„- vlastitih indicija u vezi sa sumnjom na nezakonitu primjenu ovlasti iz članaka 68. i 80. ovoga Zakona. “

Obrazloženje:

Imajući u vidu odredbu čl. 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora kojom se utvrđuje da je Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, između ostaloga, matično radno tijelo za kontrolu i nadzor nad radom policije, te imajući u vidu ovlasti Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u području ljudskih prava iz čl. 79. Poslovnika, mijenja se predložena odredba na način da Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina iznese svoje mišljenje o programu nadzora koji će predložiti Hrvatskomu saboru Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.
Predlaže se također ovaj članak nadopuniti odredbom (novi podstavak 4.) koja utvrđuje da Vijeće može provesti nadzor i na temelju vlastitih indicija u vezi sa sumnjom na nezakonitu primjenu ovlasti iz članaka 68. i 80. ovoga Zakona.

AMANDMAN 3.

U članku 32. novi članak 102.c mijenja se i glasi:

„(1) Vijeće je sastavljeno od pet članova. Svaki član Vijeća ima jednog zamjenika.

(2) Članovi Vijeća i njihovi zamjenici biraju se na način da su zastupljena oba spola najmanje jednom trećinom članova.

(3) U radu Vijeća, bez prava odlučivanja, sudjeluje policijski službenik Ravnateljstva policije kojeg odredi glavni ravnatelj, čija zadaća je pružanje stručne pomoći članovima Vijeća.

(4) Članove Vijeća i njihove zamjenike imenuje Hrvatski sabor na temelju javnog poziva na prijedlog organizacija civilnog društva, znanstvenih i stručnih organizacija.

(5) Vijeće je sastavljeno od najmanje po jednog člana s iskustvom iz područja pravnih znanosti, elektrotehnike ili informacijske tehnologije ili komunikacijske tehnologije i kriminalistike.

(6) Za člana Vijeća i njegovog zamjenika može biti imenovana osoba koja:
- je hrvatski državljanin s prebivalištem na području Republike Hrvatske,
- je završila stručni ili specijalistički stručni studij, preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij ili integralni preddiplomski i diplomski sveučilišni studij,
- nije osuđivana za kazneno djelo i protiv koje se ne vodi kazneni postupak za kaznena djela za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti,
- nije osuđivana za prekršaj i protiv koje se ne vodi postupak za prekršaj s obilježjem nasilja ili za teži prekršaj za koji je propisana kazna zatvora.

 (7) Članovi Vijeća i njihovi zamjenici, kada mijenjaju članove Vijeća, imaju pravo na novčanu naknadu za obavljanje svoje dužnosti u visini koju utvrdi Vlada Republike Hrvatske svojim aktom, te ostvaruju i pravo na prijevozne troškove u visini stvarnih troškova ili naknadu troškova za korištenje osobnog automobila u službene svrhe, kako je utvrđeno za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske.

(8) Sredstva za rad Vijeća osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske.

(9) Za članove i zamjenike članova Vijeća provodi se postupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno posebnom zakonu kojim je uređeno područje sigurnosnih provjera.

(10) Za pristup klasificiranim podacima članovi i zamjenici članova Vijeća moraju ispunjavati uvjete utvrđene posebnim zakonom kojim je uređeno područje zaštite tajnosti podataka.

(11) Članove i zamjenike članova Vijeća imenuje se na vrijeme od četiri godine, s mogućnošću ponovnog imenovanja.

(12) Člana i zamjenika člana Vijeća razriješit će Hrvatski sabor prije isteka roka na koji je imenovan ako:
- sam to zatraži,
- nastupi neki od razloga zbog kojih ne može biti imenovan članom ili zamjenikom člana Vijeća,
- iz neopravdanog razloga nije prisustvovao na dvije sjednice Vijeća u roku od jedne godine ili nemarno obavlja poslove člana Vijeća,
- nadležno tijelo za izdavanje uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri za pristup klasificiranim podacima (certifikata) u predviđenom postupku donese odluku o ukidanju izdanog certifikata,
- Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost utvrdi nezakonitosti u njegovom postupanju.

(13) Član i zamjenik člana Vijeća dužan je s klasificiranim podacima postupati sukladno propisima kojima je uređeno područje informacijske sigurnosti.“

Obrazloženje:
Predloženim izmjenama  čl. 102.c preciznije se uređuje sastav, način i uvjeti za izbor članova i zamjenika članova vijeća.
Precizira se  da svaki član Vijeća ima svoga zamjenika te da se pri izboru članova mora voditi računa o zastupljenosti oba spola s najmanje jednom trećinom članova podzastupljenog spola. Također se precizira da se članovi i njihovi zamjenici biraju temeljem javnog poziva te da u Vijeću mora biti izabran najmanje po jedan član s iskustvom iz područja pravnih znanosti, elektrotehnike ili informacijske tehnologije ili komunikacijske tehnologije i kriminalistike. S tim u vezi utvrđuje se i obveza da članovi Vijeća moraju imati završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integralni preddiplomski i diplomski sveučilišni studij.
Odbor je mišljenja da funkcija člana Vijeća ne može biti počasna funkcija s obzirom na važnost uloge Vijeća i njegove ovlasti te stoga predlaže da se osiguraju sredstva za rad Vijeća u državnom proračunu Republike Hrvatske. Visinu novčane naknade za obavljanje dužnosti člana vijeća utvrđivala bi Vlada RH svojim aktom.
Stavci 2., 6., 7., 8. i 10. ovoga članka (102.c) ostaju u tekstu kako je predloženo u Konačnom prijedlogu zakona, ali s izmijenjenom numeracijom zbog amandmanom predloženih dopuna zakonskog teksta.

Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 49. sjednici, održanoj 11. lipnja 2014. godine, proveo je postupak imenovanja jednog člana Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova za preostali dio mandata – do 19. rujna 2016. godine.

Zakon o policiji („Narodne novine“ br. 34/2011 i 130/2012) u članku 5. stavku 3. propisuje da Povjerenstvo za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova čine tri člana: policijski službenik Ministarstva te dva predstavnika javnosti koje imenuje saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na prijedlog organizacija civilnog društva, organizacija stručne javnosti i nevladinih organizacija.

Odbor je temeljem navedene zakonske odredbe, na svojoj 11. sjednici održanoj 19. rujna 2012. godine, imenovao na četiri godine dvije članice Povjerenstva: Sandru Benčić i Lidiju Grčić.

Na svojoj 45. sjednici održanoj 14. svibnja 2014. godine, Odbor je razriješio dužnosti članicu Povjerenstva Sandru Benčić na vlastiti zahtjev i pokrenuo postupak imenovanja novog člana Povjerenstva – za preostali dio mandata do 19. rujna 2016. godine.

Sukladno jednoglasno usvojenim zaključcima na toj sjednici, Odbor je uputio javni poziv organizacijama civilnog društva, organizacijama stručne javnosti i nevladinim organizacijama, da u roku od 15 dana od dana objave u „Narodnim novinama“ Odboru dostave obrazložene prijedloge za jednog člana Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova. Javni poziv je objavljen u „Narodnim novinama“ br. 60 od 16. svibnja 2014.  i na Internetskoj stranici Hrvatskoga sabora.

U zakonskom roku zaprimljene su dvije kandidature, obje pravodobne i valjane.

Nakon razmatranja pristiglih kandidatura, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina jednoglasno je donio sljedeću

ODLUKU

1. Za člana Povjerenstva za postupanje po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova koje, sukladno članku 5. stavku 3. Zakona o policiji („Narodne novine“, br. 34/2011, 130/2012), na prijedlog organizacija civilnog društva, organizacija stručne javnosti i nevladinih udruga imenuje se:

Tadijana Vukušić, na prijedlog Pravne klinike Pravnog fakulteta u Zagrebu i Europske udruge studenata prava – ELSA Hrvatska

2. Članica Povjerenstva Tadijana Vukušić imenuje se za preostali dio mandata - do 19. rujna 2016. godine.

3. Odluka o imenovanju člana Povjerenstva o postupanju po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova objavit će se na Internetskim stranicama Hrvatskoga sabora i Ministarstva unutarnjih poslova.

                                                                                           PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                   dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 47. i 48. sjednici održanim 28. svibnja i 4. lipnja 2014. godine, Izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2013. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila povjerenica za informiranje, aktom od 31. ožujka 2014. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su članovi Odbora pozitivnim ocijenili činjenicu da su tijela državne uprave u potpunosti ispunila obvezu dostave izvješća (100%). Nešto slabija u izvršavanju obveza su županije, gradovi, općine, ali i sudovi, škole, komore (56%) te trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu (41%). Kako je istaknuto, iako je izvješća dostavilo nešto više od 60% tijela javne vlasti, a s obzirom da je znatno olakšano dostavljanje izvješća, ostalo je još dosta prostora za daljnja poboljšanja u ostvarivanju prava na pristup informacijama. Ovo tim prije što je sama kvaliteta izvješća nezadovoljavajuća i ukazuje na nepoznavanje propisa te time i ne odražava stvarno stanje.

Iznesen je podatak da su tijela javne vlasti zaprimila 2013. godine 29.223 zahtjeva od čega je 83% zahtjeva usvojeno, 3%  djelomično usvojeno, 1,7% odbijeno, 0,5% odbačeno, za 11,3% izdane su obavijesti, 0,96% nije riješeno, dok je kod 0,21% obustavljen postupak.

Zabrinjavajućom je ocijenjena činjenica da je gotovo 2/3 svih žalbi izjavljeno temeljem tzv. „šutnje uprave“. Kao što je rečeno, velik broj žalbi odnosi se na postupke u kojima su korisnici prava na informacije stranke u postupcima kojima je dostupnost informacija osigurana temeljem posebnih propisa, što zapravo znači da tijela javne vlasti strankama ne omogućuju uvid u spis, odnosno ne poštuju zakon.

U raspravi je posebno istaknuto da kapaciteti Ureda nisu dovoljni za provedbu Zakona o pravu na pristup informacijama i promociju prava na pristup informacijama te da se samo 4 zaposlena gotovo u cijelosti bave postupanjem po žalbama i odgovaranjem na upite, kao i provedbom edukacija.
U ovom dijelu je osobito naglašen problem neustrojavanja inspekcije jer nisu osigurana potrebna materijalni ni financijski preduvjeti za rad. Slijedom toga nije se ni provodio inspekcijski nadzor koji je predviđen zakonom. Stoga su članovi Odbora podržali prijedlog da se, u cilju stvaranja uvjeta za inspekcijski nadzor, zaposli potreban broj službenika te osiguraju ostale pretpostavke za obavljanje poslova nadzora, kako institucija povjerenika za informiranje ne bi bila u situaciji da funkcionira samo formalno.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 „za“ i 2 „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2013. godinu.

2. Zadužuje se Vlada Republike Hrvatske da kod sljedećih izmjena i dopuna državnog proračuna osigura sredstva za ostvarenje potrebnih kadrovskih i materijalnih preduvjeta za funkcioniranje Ureda povjerenika za informiranje i provedbu Zakona o pravu na pristup informacijama.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

                                                                                           PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                               dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, na svojoj 48. sjednici održanoj 4. lipnja 2014. godine, razmatrao je Godišnje izvješće o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu  Republike Hrvatske za 2013. godinu (NN 139/2012 i 145/2013) u razdjelu 020 Vlada Republike Hrvatske, glava 21 Savjet za nacionalne manjine, aktivnost: A732003 - nacionalne manjine, pozicija 3811 tekuće donacije u novcu, koje je Odboru dostavio Savjet za nacionalne manjine, aktom od 13. svibnja 2014. godine. Ovo Izvješće Odbor je razmatrao kao matično radno tijelo temeljem članka 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, te sukladno Ustavnom zakona o pravima nacionalnih manjina (NN 155/02, 47/10, 80/10 i 93/11).

U raspravi je istaknuto da  Izvješće daje iscrpne podatke o trošenju proračunskih sredstva koja Savjet raspoređuje udrugama i ustanovama nacionalnih manjina. Konstatirano je da je Savjet za nacionalne manjine donošenjem i objavljivanjem Kriterija za utvrđivanje financijske pomoći za programe nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina, te propisivanjem Metodologije praćenja ostvarivanja programa za koja  odobrava sredstva, uspostavio visoke standarde u trošenju javnih (proračunskih) sredstava. Takav način rada i postupanja, uz ostalo, daje mogućnost udrugama nacionalnih manjina koje nisu zadovoljne odlukama Savjeta, kao i najširoj javnosti, da ostvari uvid u način raspodjele i trošenje  proračunskih sredstava, što je iznimno značajno kada su u pitanju sredstva iz javnih izvora. Zbog toga bi ovaj model raspodjele i kontrole trošenja, kako je u raspravi rečeno, mogao poslužiti kao putokaz i drugim  tijelima koja raspoređuju i/ili troše proračunska sredstva.

Istaknuto je da je i iz ovog Izvješća razvidno od kolikog su značaja proračunska sredstva  koja Savjet raspoređuje, za ostvarivanje Ustavom i Ustavnim zakonom zajamčenih prava nacionalnih manjina u području kulturne autonomije i očuvanja identiteta pripadnika nacionalnih manjina. U protekloj godini tim sredstvima sufinancirano je 76 udruga i ustanova 19 nacionalnih manjina, s više od 250 njihovih podružnica diljem Republike Hrvatske i više stotina različitih programa. Na tim sredstvima među ostalim zasniva se izdavačka i informativna djelatnost na jeziku i pismu nacionalnih manjina, te kulturni amaterizam koji okuplja veliki broj pripadnika nacionalnih manjina u aktivnostima kojima se čuva i razvija njihova kulturna baština, kao značajan dio ukupnog kulturnog stvaralaštva u Republici Hrvatskoj. Upravo zbog te činjenice, u raspravi je izražena zabrinutost zbog kontinuiranog smanjivanja proračunskih sredstava za ove potrebe, koja traje od 2010. godine, a osobito je izražena u posljednje dvije godine kada su ta sredstva smanjena za gotovo 18%. Daljnje smanjivanje ovih sredstva, kako je istaknuto, dovelo bi do urušavanje svega onog što je postignuto u proteklom razdoblju.

Naglašeno je da se i nadalje treba inzistirati na pridržavanju propisane financijske discipline, jer se samo tako može postići svrha zbog koje se u proračunu osiguravaju sredstva za ove namjene. Na to ukazuje i činjenica, da su prema Izvješću kod 25 udruga odnosno njihovih terenskih podružnica uočene „tehničke pogreške“ pri izvještavanju o utrošku sredstava. Stoga se nakon proteka roka koji im je dat za otklanjanje uočenih pogrešaka treba, onako kako je u Izvješću i navedeno, provjeriti da li je obveza izvršena, odnosno da li postoje uvjeti za nastavak financiranja. Zatražena je također provjera nekoliko zbirnih pokazatelja iznesenih u Izvješću, obzirom da je u raspravi izraženo mišljenje da postoji određena nepodudarnost između pojedinih grafički i tabelarno prikazanih podataka.
  
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 „za“ i 2 „suzdržana“) donio sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Godišnje izvješće o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu  Republike Hrvatske za 2013. godinu (NN 139/2012 i 145/2013) u razdjelu 020 Vlada Republike Hrvatske, glava 21 Savjet za nacionalne manjine, aktivnost: A732003 - nacionalne manjine, pozicija 3811 tekuće donacije u novcu

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora, razmotrio je na 48 sjednici održanoj 4. lipnja 2014. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. svibnja 2014. godine. Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi je podržano donošenje izmjena i dopuna Zakona o područjima posebne državne skrbi, imajući u vidu brojne probleme koji su se pojavljivali u njegovoj provedbi, a koji su među ostalim dovodili u pitanje i ostvarivanje  pojedinih Ustavom zajamčenih prava građana. Pokrenute su brojne tužbe i vode se sporovi. Neki od sporova  traju i po više od deset godina, osobito oni pokrenuti u vezi s povratom vlasnicima imovine koja je predana na privremeno korištenje, a privremeni korisnici su  bez dopuštenja vlasnika ili države vršili intervencije na korištenoj imovini. To je zakompliciralo povrat imovine vlasnicima, dovelo u pitanje ustavom zajamčenu nepovredivost vlasništva, pravo na dom i poštivanje osobnog i obiteljskog života. Isto tako brojni sporovi pojavili su se vezano uz provedbu pojedinih zakonskih odredbi kojima su uređena prava i obveze u postupku ostvarivanja prava na obnovu i stambeno zbrinjavanje, te propisana  ograničenja pri korištenju sredstava za te namjene. U vezi sa svim spomenutim pitanjima konstantno raste i broj predstavki i pritužbi građana institucijama koje se bave zaštitom ljudskih prava, kao i radnim tijelima Sabora. Ne mali broj tih predmeta završava i pred Europskim sudom za ljudska prava. Sve to, kako je istaknuto u raspravi, ukazuje na potrebu da se moraju donijeti zakonska rješenja koja će ove probleme konačno razriješiti.

U raspravi je zatraženo i objašnjenje za produženje roka za povrat sredstava hrvatskim braniteljima i članovima obitelji smrtno stradalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, koja su uložili u otkup obiteljskih kuća u državnom vlasništvu na područjima posebne državne skrbi (čl. 1. Konačnog prijedloga zakona). Uz puno uvažavanje problema državnog proračuna, rečeno je da se mora poduzeti sve kako ovaj produženi rok povrata sredstva ne bi bio doveden u pitanje.

Kada je u pitanju predloženo zakonsko rješenje u vezi s okončavanjem preostalih sudskih sporova koji se vode u vezi s povratom imovine vlasnicima u čiju imovinu su ulagali sredstva privremeni korisnici (čl. 5. Konačnog prijedloga zakona), zatraženo je od predlagatelja da razmotri prijedloge pučke pravobraniteljice za korekciju predloženih zakonskih odredbi, što je predstavnica predlagatelja prihvatila.   
 
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PODRUČJIMA POSEBNE DRŽAVNE SKRBI

Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 47. sjednici održanoj 28. svibnja 2014. godine, Redovito godišnje izvješće pučke pravobraniteljice za 2013. godinu, koje je Hrvatskom saboru dostavila pučka pravobraniteljica, aktom od  31. ožujka 2014. godine.
Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo.

Izvješće za 2013. godinu prvo je koje je pripremljeno sukladno novom Poslovniku pučkog pravobranitelja, odnosno specifično je po tome što objedinjuje ranija 3 posebna izvješća, i to: godišnje izvješće koje pučki pravobranitelj podnosi Saboru po Zakonu o pučkom pravobranitelju, zatim godišnje izvješće koje se podnosi po Zakonu o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprječavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, te izvješće pučkog pravobranitelja o pojavama diskriminacije, sukladno  Zakonu o suzbijanju diskriminacije.

Većina članova Odbora složila se u ocijeni da je razmatrano Izvješće sveobuhvatno, da je izbalansirano u pogledu ukazivanja na ključne probleme u zaštiti ljudskih prava, kao i da daje realnu sliku stanja ljudskih prava u Republici Hrvatskoj. 

Međutim, u raspravi je izraženo i mišljenja da je nekim problemima ipak trebalo posvetiti više pažnje, imajući u vidu da su se u javnosti nametnuli kao pitanja od šireg interesa. Posebno je ukazano na probleme u ostvarivanju prava na rad, na pojave kršenja ljudskih prava u raspravama o Odluci o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama, te na nekoliko slučajeva težih kršenja prava pojedinaca s kojima je javnost upoznata putem medija, a koji još uvijek nisu do kraja razjašnjeni (slučajevi prisilnog smještanja u psihijatrijske ustanove, uskraćivanje prava na drugo liječničko mišljenje, teška povreda jednog prosvjednika prilikom policijske intervencije zbog skidanja dvojezičnog natpisa i sl.). Kako je rečeno, u tim slučajevima radi se o kršenju ljudskih prava zajamčenih člancima 35. i 40. Ustava, i kao takvi bi se trebali naći i u razmatranom Izvješću. Pučka pravobraniteljica je dala objašnjenje da je Ured razmatrao sve slučajeve kršenja ljudskih prava za koje su mu se građani obratili, ali u Izvješću dostavljenom Saboru oni nisu pojedinačno navođeni. U svim slučajevima poduzete su aktivnosti sukladno zakonskim ovlastima pučkog pravobranitelja, osim gdje se radilo o sudskim postupcima i odlukama, na koje pučki pravobranitelj po Ustavu i zakonu ne može utjecati.

U raspravi je istaknuto da činjenica da je u 2013. u odnosu na 2012.g. broj predmeta povećan za 63% (odnosno za oko 50% ako se izuzmu pritužbe dostavljene po osnovu Zakona o suzbijanju diskriminacije), ukazuje da je u pojedinim područjima zaštite ljudskih prava u kojima se građani najviše pritužuju, potrebno poduzeti dodatne napore kako bi se stanje značajnije popravilo. Iz porasta broja pritužbi razvidno je da se to posebno odnosi na: stambeno zbrinjavanje, prava branitelja, postupanje policijskih službenika, ostvarivanje prava na rad, prava na zdravlje i zdravstveno osiguranje, ovrhe, vlasničke i stambene odnose te na graditeljstvo i prostorno uređenje.

Kada su u pitanju institucije sistema na čiji se rad pritužbe najviše odnose, razvidno je da je to i dalje neučinkovitost pravosuđa i upravnih tijela na svim razinama. Dugotrajnost i neučinkovitost postupaka rezultira kršenjem prava građana, što za izravnu posljedicu ima i to, da se sve više građana obraća međunarodnim institucijama, prije svega Europskom sudu  za ljudska prava. U konačnici neučinkovitost domaćih institucija završava sve češće presudama za koje se moraju izdvajati sredstva iz Državnog proračuna, pa su poslije svega oštećeni i građani i država.

Kako se u Izvješću po prvi puta obrađuje i ostvarivanje zajamčenih prava nacionalnih manjina, Odbor je sukladno Poslovnikom Sabora utvrđenom djelokrugu, razmotrio i tu problematiku. Naglašeno je da se u Izvješću s pravom ukazuje na to da su problemi najviše izraženi u nedostatnoj provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, a što se osobito očituje u problemima zapošljavanja i  nedovoljne zastupljenosti u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima i tijelima uprave jedinica samouprave, kao i kada je u pitanju  ostvarivanje zajamčenih prava na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina,  ali i u pitanjima ostvarivanja prava povratnika. Što se tiče zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina, odnosno ostvarivanje prava zajamčenih člankom 22. Ustavnog zakona, istaknuto je da stanje ilustrira podatak iznesen u razmatranom Izvješću, prema kojem je zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave na dana 31.12.2013. godine još uvijek na razini od 3,5%, što je daleko od predviđene zastupljenosti od 5,5%. Osim toga, ukazano je na negativne tendencije koje se očituju u činjenici da je u broju državnih službenika kojima je po raznim osnovama prestala služba nerazmjerno velik broj pripadnika nacionalnih manjina. Također, zbog iskustava s pozivanjem na pravo prednosti pod istim uvjetima, koje je utvrđeno člankom 22. Ustavnog zakona, kako je rečeno, kandidati iz reda nacionalnih manjina se uglavnom više i ne pozivaju na to zakonsko pravo. Za objašnjenje, da je problem otežan zbog odluke o zabrani zapošljavanja u državnoj upravi koja se jednako odnosi na sve bez obzira na nacionalnost, rečeno je da nije uvjerljivo, jer i pored te zabrane zapošljavanja ipak ima, ali u njemu ne participiraju pripadnici nacionalnih manjina. Obzirom na navedeno stanje i činjenicu da se zapošljavanjem pripadnika nacionalnih manjina u planiranim okvirima ne bi značajno utjecalo na povećanje broja zaposlenih u državnoj upravi, izneseno je i mišljenje da bi trebalo razmotriti svrhovitost spomenute zabrane kada se radi o pripadnicima nacionalnih manjina.
Ukazano je i na konstataciju u Izvješću da na općoj razini građani ne podržavaju diskriminaciju, odnosno da podržavaju multikulturalizam, ali da je ipak prisutan problem javnog iskazivanja netolerancije spram manjinskih skupina uopće, s tim daje to, kada su u pitanju nacionalne manjine, izraženo najviše prema pripadnicima romske i srpske nacionalne manjine. Član Odbora i zastupnik iz reda romske nacionalne manjine posebno je istaknuo probleme s kojima se pripadnici te manjine suočavaju kada je u pitanju ostvarivanje prava na državljanstvo, reguliranje boravišta, plaćanje doprinosa za zdravstveno osiguranje onih pripadnika manjine koji nemaju hrvatsko državljanstvo, te probleme u vezi legalizacijom stambenih objekata. Član Odbora i zastupnik iz reda srpske nacionalne manjine osobito je  upozorio na probleme povratka izbjeglica koji je u nekoliko posljednjih godina potpuno usporen, na probleme obnove i stambenog zbrinjavanja povratnika (nerješavanje i dugotrajnost u rješavanju zahtjeva, što je povećalo broj pritužbi pučkoj pravobraniteljici po tom osnovu 2013./2012.g. za 115% ), na probleme bivših nositelja stanarskog prava, na još uvijek neriješene slučajeve povrata imovine, neisplate mirovina  i nemogućnost zapošljavanja povratnika, uslijed čega nema niti minimalnih uvjeta za održivi povratak.

U raspravi je također ukazano i na probleme koji se u Izvješću iznose vezano za pitanje  migranata i azila. Istaknuto je da je to problem s kojim se suočavaju gotovo sve članice EU, pa tako i Hrvatska, koja ulaskom u EU postaje sve privlačnija za imigrante. Obzirom na to, pristup ovom problemu mora biti osmišljen i ne smije se tretirati prvenstveno kao sigurnosno pitanje, već kao pitanje što uspješnije integracije koja će biti u funkciji uz ostalo i gospodarskih potreba zemlje.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 „za“ i  2 „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće

ZAKLJUČKE

1.Prihvaća se Redovito godišnje izvješće pučke pravobraniteljice za 2013. godinu.
2. Mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi o Izvješću, kao i primjedbe, prijedlozi i preporuke pučkog pravobranitelja dani u Izvješću, dostavljaju se Vladi Republike Hrvatske radi poduzimanja mjera za učinkovitiji rad nadležnih državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora raspravljao je na 47. sjednici održanoj 28. svibnja 2014. godine o Informaciji o izvršenju presuda Europskog suda za ljudska prava za razdoblje od 1. siječnja do 30. travnja 2014. godine koju je Zastupnica Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava dostavila Odboru 27. svibnja 2014. godine.

Članovi Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina pokazali su veliko zanimanje za rad Ureda zastupnice Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Temeljem dogovora na ranijim sjednicama Odbora prema kojemu će zastupnica povremeno izvješćivati Odbor o izvršenju presuda Suda, Odboru su dostavljeni sljedeći materijali:

- Informacija o izvršenju presuda ESLJP za razdoblje 1.1. do 30.4.2014.
- Prikaz načela ESLJP u „pritvorskim predmetima“ i predmetima koji se odnose na povredu prava na dom
- Pregled prakse ESLJP – informacija o najnovojim presudama i odlukama ESLJP siječanj-ožujak 2014.

Zastupnica RH pred ESLJP istaknula je da je na dan 1. siječnja 2014. godine pod nadzorom Odbora ministara bilo ukupno 158 predmeta izvršenja u odnosu na Republiku Hrvatsku (konačnih presuda i odluka Europskog suda). Tijekom prva četiri mjeseca započeo je postupak izvršenja još 11 presuda i 14 odluka o prijateljskim rješenjima spora (koje su u tom razdoblju postale konačne).
Na dan 30. travnja 2014. u postupku izvršenja nalazilo se ukupno 183 predmeta protiv Republike Hrvatske. To je ujedno i broj predmeta koji zahtijevaju koordinaciju Ureda zastupnika s drugim državnim tijelima u svrhu izvršenja. Sukladno tome, tijekom prva četiri mjeseca 2014. ukupan broj predmeta izvršenja protiv Republike Hrvatske porastao je za otprilike 15 % u odnosu na stanje na dan 31. prosinca 2013. godine.

Posebno je naglasila da je pri uredu Zastupnice RH pred ESLJP osnovano međuresorno i međuinstitucionalno tijelo – Stručni savjet za izvršenje presuda i odluka ESLJP, koji čine stručnjaci iz svih ministarstava i drugih tijela državne uprave, državnih agencija i ureda, te predstavnici Ustavnog suda RH, Vrhovnog suda RH i Državnog odvjetništva RH.
Stručni savjet definirao je prioritete rada u 2014. godini:
1. predmeti tzv. prava na dom (prisilno iseljenje neovlaštenih korisnika iz nekretnina u vlasništvu države odnosno jedinica lokalne i regionalne samouprave);
2. tzv. pritvorski predmeti (problematika predugog trajanja pritvora i nepostojanja dostatnih
pritvorskih osnova), te
3. problematika neučinkovitih istraga raznih vrsta kaznenih djela (npr. ratni zločini, rasno motivirano nasilje, nasilje prema osobama s invaliditetom, nasilje pripadnika policije i pravosudne policije, nasilje bez specifičnih karakteristika u pogledu motiva, te neučinkovite istrage navoda o liječničkim pogreškama).

Kako je istaknula, izvršenje grupe presuda u predmetima „prava na dom“ zahtijeva promjenu sudske prakse. Sudovi bi trebali provoditi test razmjernosti ukoliko se tuženik pozove na zaštitu prava na dom. Aktivnu ulogu u izvršenju ovih mjera preuzeli su Ustavni sud RH, Vrhovni sud RH i Ministarstvo pravosuđa. S tim u vezi, Ured zastupnice izradio je sažet pregled provođenja testa razmjernosti u postupanju domaćih sudova prilikom donošenja odluka u parnicama za iseljenje neovlaštenih stanara iz nekretnina u vlasništvu džave odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

I u skupini presuda vezanih za povredu prava na osobnu slobodu i sigurnost zbog predugog trajanja pritvora koji određuju hrvatski sudovi također ukazuje na potrebu promjene sudske prakse jer je do povreda došlo isključivo zbog postupanja domaćih sudova koje nije bilo sukladno s konvencijskim pravom. ESLJP je do sada donio 35 presuda i odluka o nedopuštenosti zahtjeva i prijateljskim rješenjima koje se odnose na čl. 5. Konvencije (pravo na slobodu i osobnu sigurnost). Znatan dio tih presuda i odluka odnosi se na postupanje hrvatskih sudova u tzv. pritvorskim, odnosno predmetima istražnog zatvora. Unatoč jasno izraženim načelima sadržanim u postojećim presudama, pred Europskim sudom se trenutno nalazi 12 novih predmeta iste tematike, a nije primjetan trend smanjenja ove vrste predmeta.

Ured zastupnice RH pred ESLJP također je dao pregled najvažnijih načela koja je ESLJP razvio i naglašavao u predmetima koji su se vodili protiv RHj, a odnose se na „pritvorske predmete/predmete istražnog zatvora, osobito opravdanost, trajanje i utvrđivanje razloga za pritvor odnosno istražni zatvor. Iz navedenih načela slijedi da je prilikom odlučivanja o pritvoru/istražnom zatvoru potrebno tijekom cijelog postupka voditi računa o svrsi pritvora/istražnog zatvora uvažavajući načela presumpcije nevinosti, iznimnosti i razmjernosti pritvora/istražnog zatvora. Pritvor/istražni zatvor mora uvijek biti iznimka, te ne smije postati kazna prije kazne. Pored toga, tijekom cijelog postupka potrebno je razmatrati mogućnost primjene alternativnih mjera za osiguranje prisutnosti okrivljenika posebno u slučajevima dugotrajnih kaznenih postupaka.

U predmetima neučinkovitih istraga navoda o liječničkim pogreškama istaknula je da je temeljno pitanje je li pacijetima u domaćem zdravstvenom sustavu osiguran učinkovit način ispitivanja navoda o liječničkim pogreškama i eventualne odgovornosti liječnika izvan kazenenopravne sfere.

Ured zastupnice RH pred ESLJP posebno se osvrnuo na podnormiranost djelatnosti sudskih vještaka i posljedice takvog stanja s aspekta presuda ESLJP u odnosu na RH. Naime, u postupcima pred ESLJP vještaci se smatraju predstavnicima države, oni su povjerenici domaćeg suda koji u ime države vrši sudbenu vlast (imenuje ih sud, sud im izdaje nalog za njihov rad, te je ovlašten nadzirati njihov rad). ESLJP je do sada donio 5 presuda u kojima se bavio pitanjima provedbe vještačenja u postupcima pred hrvatskim tijelima te je utvrdio da je način rada vještaka pridonio povredama Konvencije. Problem je što u RH ne postoji „krovna“ organizacija sudskih vještaka koja bi se bavila pitanjima organizacije rada vještaka, njihovim kontinuiranim stručnim usavršavanjem i utvrđivanjem eventualne disciplinske odgovornosti. Budući da ni jedan domaći propis ne sadrži opće norme o načinu organizacije, dužnostima i ovlastima, te funkcioniranju i ulozi strukovnih udruga vještaka, na njih se primjenjuju opća pravila o udrugama. Nadzor koji nad radom vještaka provodi sud obuhvaća isključivo poštivanje procesnih pravila u kontekstu postupaka u kojem se provodi vještačenje, ali prema važećim propisima o vještacima, ne postoji ni jedno tijelo koje bi bilo nadležno za nadzor nad pitanjima stručnosti rada vještaka (poštivanju pravila struke).

Kada je riječ o financijskom aspektu izrvšenja presuda ESLJP, naglasila je da je u prva 4. mjeseca 2014. g. s proračunskih stavki Ureda zastupnika namijenjenih za isplate pravičnih naknada utrošeno ukupno 56.180,00 EUR (429.479,61 kuna). Od toga je 19.645,00 EUR (odnosno 150.053,95 kn) isplaćeno na temelju preuda Europskog suda kojima su utvrđene povrede Konvencije, 35.500,00 EUR (odnosno 271.493,37 kn) na temelju odluka o prijateljskom rješenju spora, te 1.035,00 EUR (odnosno 7.932,28) kuna na ime tzv. unilateralnih deklaracija (kojima se priznaje da su nadležna tijela povrijedila Konvenciju te se obvezuje podnositelju isplatiti određeni iznos pravične naknade po osnovi te povrede).
Osim toga, na temelju presuda koje su postale konačne te odluka o prijateljskim rješenjima i prihvaćenih unilateralnih deklaracija u prva četiri mjeseca 2014.g. za Republiku Hrvatsku nastale su dodatne financijske obveze u iznosu od 109.786 EUR, koje dospijevaju na naplatu najkasnije 30. srpnja 2014. godine.

Kao jedan od najvećih problema s kojima se Ured susreće u radu ističe se nedovoljno razumijevanje uloge i nadležnosti Ureda te obveza države na temelju Konvencije. U tom smislu je važno da Pravosudna akademija, Odvjetnička akademija, Državna škola za javnu upravu te ostale institucije kontinuirano prate i uče sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava.
Veliki problem predstavljaju nedostatna financijska sredstava za pravovremeno ispunjenje obveza, prije svega prevođenja presuda i dokumenata Odbora ministara na hrvatski jezik ali i potkapacitiranost Ureda zastupnica u kadrovskom i prostornom smislu.

Nakon provedene rasprave Odbor je odlučio još jedanput uputiti Vladi Republike Hrvatske zaključke koje je donio na svojoj 36. sjednici održanoj 6. studenoga 2013. godine kada je razmatrao Izvješće zastupnice Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava za 2012. godinu.

Zaključke Odbora potvrdio je i Hrvatski sabor na 12. sjednici održanoj 14. veljače 2014. kada je jednoglasno prihvatio predmetno Izvješće zajedno sa zaključcima Odbora, od kojih ponovno posebno ističemo zaključak kojim Hrvatski sabor:

- Zadužuje Vladu Republike Hrvatske da pripremi i podnese Hrvatskome saboru prijedlog zakona kojim bi se cjelovito uredila suradnja svih tijela čiji je rad povezan s postupcima pred Europskim sudom za ljudska prava i izvršenjem presuda i odluka tog Suda.

-Zadužuje Vladu Republike Hrvatske da u pripremi Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2014. godinu osigura potrebna sredstava kako bi se stvorile nužne kadrovske, prostorne i tehničke pretpostavke za uspješan rad Ureda zastupnice Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 46. sjednici održanoj 21. svibnja 2014. godine, Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijski poslova u 2013.,  koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio ministar unutarnjih poslova, aktom od 28. ožujka 2014. Odbor je Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su članovi Odbora sukladno djelokrugu Odbora utvrđenom člankom 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, detaljnije razmotrili one dijelove Izvješća koji se odnose na primjenu policijskih ovlasti kojima se  zadire u temeljna ljudska prava i slobode. Razmotrena je također i provedba zakonom propisanog parlamentarnog i građanskog nadzora nad postupanjem policije, te pitanja koja se tiču zakonom zajamčene zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u okviru policije.

Ukazano je na podatak u Izvješću prema kojem je tijekom 2013.g. zaprimljeno 2.520 pritužbi, predstavki i anonimnih podnesaka koji su se odnosili na postupke policijskih službenika, a što je 52,5%  više nego u 2012. godini. Od ukupnog broja riješenih predstavki (2.238) Služba unutarnje kontrole Ministarstva ocijenila je da ih je 3,4% bilo utemeljeno, a 5,7% djelomice utemeljeno, dok je  90,9% nepotvrđeno ili neutemeljeno.

Povjerenstvo za postupanje po pritužbama u Ministarstvu, kao tijelo građanskog nadzora ustanovljeno temeljem  Zakona o policiji (čija 2 člana imenuje Odbor), zaprimilo je tijekom 2013. godine 221 pritužbu, što je 10,9% od 2034 predstavke koliko ih je Služba unutarnje kontrole MUP-a ocijenila nepotvrđenima ili neutemeljenima. Povjerenstvo je od zaprimljene 221 pritužbe  riješilo 45 (20,4%), i kako se kaže u Izvješću, u njih 77,8% potvrđena je neutemeljenost. Međutim, ovaj podatak istovremeno pokazuje da je u 22,2% slučajeva Povjerenstvo utvrdilo potpunu ili djelomičnu utemeljenost pritužbi, i to u predmetima u kojima je prethodno u tijelima MUP-a ocjenjeno da se radi o nepotvrđenim ili neutemeljenim pritužbama građana. U raspravi je istaknuto da navedeni podaci ukazuju na značaj građanskog nadzora. S druge strane, podatak da je Povjerenstvo u tijeku 2013. godine uspjelo razmotriti samo 20,4% od zaprimljenih pritužbi, ukazuje na potrebu da se zakonom učinkovitije urede pitanja vezana uz njegov rad.

Odbor je na svojoj 42. sjednici održanoj 11. veljače ove godine razmatrao Izvješće o radu Povjerenstva za 2013. godinu, i o raspravi i usvojenim zaključcima izvijestio je Vladu Republike Hrvatske. Odbor je pozvao Vladu  da razmotri Izvješće Povjerenstva i žurno predloži odgovarajuće izmjene i dopune Zakona o policiji (NN 34/11), kako bi se stvorile nužne pretpostavke za učinkovit rad tog tijela građanskog nadzora.  U međuvremenu je došlo i do potpunog zastoja u radu Povjerenstva, što također pokazuje da se moraju naći bolja zakonska rješenja. Predstavnici Ministarstva izvijestili su Odbor da je ovaj problem u Ministarstvu razmatran i da je s tim u vezi pripremljen koncept izmjena i dopuna Zakona. Imajući u vidu navedeno, članovi Odbora složili su se da bi Sabor svojim zaključkom trebao zatražiti od Vlade da u najkraćem roku predloži navedene zakonske promjene, tako da se zakonodavni postupak završi najkasnije u roku od narednih 6 mjeseci.

Dana je i primjedba da je u Izvješće trebalo uključiti i očitovanje policije o slučajevima koji su široj javnosti poznati, najviše zahvaljujući medijskom izvještavanju, a koji ukazuju na moguće prekoračenje zakonskih ovlasti od strane policije s težim posljedicama kršenja ljudskih prava (slučaj prisilnog smještaja uhićenog u psihijatrijsku ustanovu na 10 mjeseci uz istovremeno uskraćivanje prava na drugo liječničko mišljenje, te teška povreda jednog prosvjednika prilikom policijske intervencije zbog skidanja dvojezičnog natpisa).
 
U raspravi je također ukazano i na slučajeve kaznenih djela u kojima su oštećena strana pripadnici srpske nacionalne manjine, od kojih su neka bila iznimno zabrinjavajuća (kao što je podmetanje eksplozivne naprave u prostorijama te zajednice u Splitu, i dr.) . Počinitelji često nisu otkriveni, a postupanje policije bilo je takvo da je upućivalo ili na nedovoljnu angažiranost ili u nekim slučajevima na moguće prekoračenje ovlasti i kršenje ljudskih prava pripadnika te nacionalne manjine. Postavljeno je i pitanje ispunjavanja preuzetih obveza u pogledu zastupljenosti pripadnika srpske nacionalne manjine u policiji. Odbor je o tome raspravljao na svojoj 31. sjednici održanoj 10. srpnja 2013. godine i o raspravi i usvojenom zaključku izvijestio Vladu Republike Hrvatske. Pozvao je tada Vladu Republike Hrvatske da osigura ostvarivanje i zaštitu stečenih prava srpske zajednice u Republici Hrvatskoj koja je zajamčena Temeljnim sporazumom o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema od 12. studenoga 1995. (Erdutski sporazum) i Pismom Vlade RH Vijeću sigurnosti UN-a o dovršenju mirne reintegracije od 13. siječnja 1997. godine. Istaknuto je da se tim aktima koji imaju i međunarodni karakter, jamči uz ostalo, pravo imenovanja  u Ministarstvu unutarnjih poslova na razini ne manjoj od mjesta pomoćnika ministara, te zastupljenost uključujući i najviše položaje u policiji na lokalnoj razini. Član Odbora i zastupnik iz reda srpske nacionalne manjine u raspravi je istaknuo da je ova zajamčena zastupljenost bila ostvarivana do 2011. godine, a da poslije toga još uvijek nije i pored poziva koji je Odbor uputio Vladi Republike Hrvatske.      
 
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova u 2013. godini.

2. Zadužuje se Vlada Republike Hrvatske da u roku od 6 mjeseci predloži izmjene i dopune Zakona o policiji, u cilju stvaranja pretpostavki za učinkovitije postupanje Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova, kao i da poduzme odgovarajuće mjere za učinkovitiji nadzor postupanja policijskih službenika pojačanim djelovanjem nadležnih tijela Ministarstva unutarnjih poslova.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.                                                         
                  

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 45. sjednici održanoj 14. svibnja 2014. godine, Konačni prijedlog zakona o udrugama, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 17. travnja 2014. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O UDRUGAMA

uz sljedeće amandmane:

AMANDMAN 1.
U članku 34. stavku 3. umjesto riječi „sudjelovati, niti davati“ stavljaju se riječi „davati financijsku i materijalnu potporu“.

Obrazloženje: Ustavom Republike Hrvatske (čl. 43.) zajamčeno je pravo na slobodno udruživanje radi zaštite probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna i druga uvjerenja i ciljeve te se slobodno mogu osnivati udruge, svatko se može uključivati u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom. Pojedine udruge su i osnovane da bi utjecale na politiku u određenim područjima kao što su primjerice zaštita okoliša, poljoprivredne politike, promicanje i ostvarivanje manjinskih prava i sl. Tako je Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina u članku 24. stavak 4. propisano da kandidate za članove vijeća nacionalnih manjina odnosno kandidate za predstavnike nacionalnih manjina mogu predlagati udruge nacionalnih manjina. Štoviše, Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, člankom 18 st. 1. (NN br. 120/11 – pročišćeni tekst) utvrđeno je da pravo predlaganja kandidata za zastupnike nacionalnih manjina i njihovih zamjenika imaju političke stranke, birači i udruge nacionalnih manjina. S obzirom na navedeno, amandmanom se predlaže usklađivanje odredbe članka 34. Konačnog prijedloga zakona o udrugama s naprijed navedenim ustavnim i zakonskim odredbama.

AMANDMAN 2.
Stavak 6. članak 11. mijenja se i glasi: „(6) Osoba ovlaštena za zastupanje udruge može biti samo poslovno sposobna osoba ako joj poslovna sposobnost nije oduzeta u dijelu sklapanja pravnih poslova.“

Obrazloženje: Člankom 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske propisano je da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. I odredbama važećeg kao i predloženog Obiteljskog zakona propisano je da lišenju poslovne sposobnosti prethodi poseban, izvanparnični postupak kada u svakom pojedinom slučaju o tom lišenju odlučuje sud. Odredbom iz čl. 11. st. 6. Konačnog prijedloga zakona o udrugama propisano je zakonsko ograničenje poslovne sposobnosti za zastupanje udruge za sve osobe djelomično lišene poslovne sposobnosti, bez obzira na opseg lišenja, a koje je automatsko i ne predviđa mogućnost neposredne sudske zaštite pa je takvo ograničenje u suprotnosti sa citiranom odredbom Ustava Republike Hrvatske da se ograničenje prava primjenjuje u svakom pojedinom slučaju.

Predložena odredba nije usklađena sa čl. 12. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, koji traži napuštanje instituta lišenja poslovne sposobnosti za osobe s invaliditetom. Osoba koja nije lišena poslovne sposobnosti za poduzimanje svih pravnih poslova, poslovno je sposobna zastupati sebe u pojedinačnim pravnim poslovima, a ona osoba koja uopće nije lišena poslovne sposobnosti za poduzimanje pravnih poslova poslovno je sposobna poduzimati sve pravne poslove. Prema tome, ne može joj se protivno osnovnim načelima vezanim uz ograničenje poslovne sposobnosti propisanim odredbama Obiteljskog zakona ta sposobnost automatski i šire oduzeti na temelju drugog zakona.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora raspravljao je na 45. sjednici održanoj 14. svibnja 2014. godine o zamolbi za razrješenjem Sandre Benčić dužnosti člana Povjerenstva za rad po pritužbama koju je uputio voditelj Povjerenstva Hrvoje Đuran.

U zamolbi se navodi da je 9. travnja 2014. godine održana sjednica Povjerenstva na kojoj je Sandra Benčić podnijela zamolbu za razrješenjem dužnosti člana Povjerenstva zbog osobnih razloga te je predloženo da se Sandru Benčić razriješi dužnosti i pokrene postupak izbora novog člana Povjerenstva. Također je zatražena suglasnost Odbora da se obavijesti javnost o nemogućnosti rada Povjerenstva do izbora novog člana.

Napominjemo da je Odbor na svojoj 11. sjednici održanoj 19. rujna 2012. godine donio odluku kojom je imenovao 2 člana Povjerenstva za rad po pritužbama u MUP-u (Sandra Benčić i Lidija Grčić) na prijedlog organizacija civilnog društva, organizacija stručne javnosti i nevladinih organizacija. Istom odlukom određeno je da su ove dvije članice Povjerenstva imenovane na razdoblje od 4 godine, odnosno da im mandat ističe 19. rujna 2016. godine.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno donio sljedeću:

ODLUKU

1. Razrješuje se Sandra Benčić dužnosti članice Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova na vlastiti zahtjev.

2. Pokreće se postupak imenovanja novog člana Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova za preostali dio mandata (do 19. rujna 2016. godine).

3. Daje se suglasnost voditelju Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova da obavijesti javnost putem internetske stranice Ministarstva unutarnjih poslova o tome da je pokrenut postupak imenovanja novog člana Povjerenstva te da će Povjerenstvo nastaviti s radom nakon njegovog imenovanja.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, na svojoj 45. sjednici održanoj 14. svibnja 2014. godine, razmatrao je pitanja vezana uz imenovanje jednoga člana Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova za preostali dio mandata.

U Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina zaprimljena je 15. travnja 2014. godine zamolba za razrješenjem dužnosti člana Povjerenstva za rad po pritužbama koju je uputila Sandra Benčić. Zamolba za razrješenjem upućena je iz osobnih razloga.

Odbor je na ovoj sjednici donio odluku kojom se razrješuje Sandra Benčić dužnosti članice Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova, na vlastiti zahtjev te se pokreće postupak imenovanja novog člana Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova za preostali dio mandata (do 19. rujna 2016. godine).

Naime, sukladno članku 5. stavku 3. Zakona o policiji (NN br. 34/11 - u daljem tekstu: Zakon) propisano je da Povjerenstvo za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova čine tri člana: policijski službenik Ministarstva te dva predstavnika javnosti koje imenuje saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na prijedlog organizacija civilnog društva, organizacija stručne javnosti i nevladinih organizacija. O načinu rada i postupanja po predstavkama i pritužbama, vođenju evidencije predstavki i pritužbi te o radu povjerenstva, ministar unutarnjih poslova, temeljem stavka 5. članka 5. Zakona donosi pravilnik. Sukladno ovoj zakonskoj ovlasti ministar unutarnjih poslova je donio Pravilnik o načinu rada i postupanja po predstavkama i pritužbama, vođenju evidencije predstavki i pritužbi te o radu Povjerenstva (NN 58/2012, 43/2013) čime su osigurane pretpostavke za rad Povjerenstva te je obavijestio Odbor (dopisom od 4.6.2012.g.) da je Ministarstvo imenovalo jednog člana Povjerenstva.

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na svojoj 11. sjednici održanoj 19. rujna 2012. imenovao je preostala dva člana Povjerenstva na razdoblje od 4 godine. Konstituirajuću sjednicu Povjerenstvo je održalo 20. prosinca 2012. godine.

Odbor je također donio odluku kojom se pokreće postupak imenovanja novog člana Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova za preostali dio mandata (19. rujna 2016.). Kako bi se osigurala potpuna javnost i transparentnost postupka imenovanja člana Povjerenstva, Odbor je utvrdio tekst javnog poziva i jednoglasno donio sljedeće

Z A K LJ U Č K E

1. Upućuje se javni poziv organizacijama civilnog društva, organizacijama stručne javnosti i nevladinim organizacijama, da u roku od 15 dana od dana objave u „Narodnim novinama“, Odboru dostave obrazložene prijedloge za jednoga člana Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova. Tekst javnog poziva u privitku je ovih zaključka i njihov je sastavni dio.

2. Javni poziv će se objaviti u „Narodnim novinama“ i na službenoj internetskoj stranici Hrvatskoga sabora.

3. Pristigle prijedloge razmotrit će radna skupina koju čine: predsjednik Odbora dr.sc. Furio Radin, potpredsjednik Odbora Ivan Šimunović i članica Odbora Melita Mulić. Radna skupina će između pristiglih prijedloga Odboru predložiti kandidate za imenovanje jednog člana Povjerenstva.

4. Odbor će člana Povjerenstva imenovati za preostali dio mandata (do 19. rujna 2016. godine).

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 43. sjednici održanoj 11. ožujka 2014. godine, Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2014. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 5. ožujka 2014. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Polazeći od svog djelokruga utvrđenog Poslovnikom Hrvatskoga sabora, Odbor je u raspravi detaljnije razmotrio one dijelove Prijedloga izmjena i dopuna državnog proračuna koji se odnose na financiranje programa i aktivnosti usmjerenih na ostvarivanje prava nacionalnih manjina te na zaštitu i promicanje ljudskih prava.

U raspravi je izraženo nezadovoljstvo činjenicom da se predloženim rebalansom državnog proračuna nastavlja tendencija smanjenja sredstava namijenjenih programima i aktivnostima koje predstavljaju temeljne pretpostavke za ostvarivanje Ustavom i zakonima Republike Hrvatske zajamčenih prava nacionalnih manjina. 

Od donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina 2002. godine, sredstva za njegovu provedbu, koja Savjet za nacionalne manjine raspoređuju udrugama i ustanovama nacionalnih manjina, postepeno su se povećavala do 2009. godine, od tada konstantno opadaju. Iznos predložen rebalansom je za 2.645.000 kn ili 7,3% manji od onog predviđenog u proračunu za 2014.godinu. U odnosu na 2013. godinu, iznos predviđen rebalansom je manji za 13%, a za 18% od iznosa osiguranog u 2012. godini, odnosno na razini je sredstava osiguravanih prije 8 godina (u razdoblje 2006./2007. godine).

Smanjuje se i iznos  koji se u okviru Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta osigurava za poticaje obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Radi se o sredstvima namijenjenim za sufinanciranje izrade i nabave udžbenika za nastavu na jeziku i pismu nacionalnih manjina, te za druga nastavna sredstava i pomagala u funkciji te nastave. Za navedene potrebe sredstva se smanjuju od prvobitno planiranih 2.181.713 kn na 1.581.713 kn, odnosno za 600.000 kn ili  za 27,5%.

Iako sredstva za predškolski odgoj djece pripadnika nacionalnih manjina ostaju na ranije planiranom iznosu, upozoreno je da ona u pojedinim predškolskim ustanovama mogu pokriti troškove tek za 8 mjeseci.
Isto tako smanjuju se i sredstva predviđena za pojedine aktivnosti provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma 2013.-2020., kao i sredstva za Akcijski plan Desetljeća za uključivanje Roma namijenjena poticanju zapošljavanja koja se od ranije planiranih 9.100.000 kn smanjuju na 2.216.000 kn, odnosno  za 6.884.000 kn ili 75,6%.

Naglašeno je da se u svim naprijed navedenim slučajevima radi o minimalnim uštedama za proračun, ali o smanjenjima koja imaju ozbiljne posljedice za ostvarivanje prava nacionalnih manjina, a moguće su i teškoće u provedbi pojedinih međudržavnih (bilateralnih) sporazuma kojima su zajamčena prava nacionalnih manjina.

Ukazano je i na smanjenje sredstva za Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske za 4,7%, a osobito na smanjenje sredstava predviđenih za poticaje za obrazovanje, kulturu, znanost i zdravstvo u BiH za 2.000.000 kn (10%).

Zatraženo je također objašnjenje predloženog smanjenja sredstava za obnovu i izgradnju u ratu oštećenih stambenih jedinica. Ova sredstva se smanjuju za 21.376.005 kn (od 56.876.005 na 35.500.000 kn) odnosno za 37,6%, iako se konstantno upozorava da je došlo do zastoja u obnovi.

Kada su u pitanju sredstva predviđena za promicanje i zaštitu ljudskih prava upozoreno je također na negativne učinke predloženih smanjenja, osobito kada se radi o sredstvima za urede pravobranitelja. I u ovom slučaju predložena smanjenja predstavljaju iznimno male uštede za proračun, ali s osjetnim posljedicama za funkcioniranje tih ureda, kojima se obraćaju brojni pojedinci za pomoć u zaštiti temeljnih ljudska prava. Pravobraniteljice upozoravaju da niti sredstva predviđena u proračunu nisu bila dovoljna za obavljanje osnovnih funkcija ureda, a predložena smanjenja još više će otežati situaciju (nema mogućnosti ne samo za zapošljavanja novih kadrova potrebnih uredima nego niti mogućnosti zamjene onih koji su otišli u mirovinu ili su na bolovanju).
 
Upozoreno je i na potrebu da se čim prije osiguraju sredstva za izvođenje radova kojima bi se omogućio fizički pristup osobama s invaliditetom državnim tijelima. Riječ je o problemu na koji se godinama upozorava, ali je u tom pogledu učinjeno vrlo malo, iako se ne radi o investicijama koje zahtijevaju značajnija sredstva. 

Zaključno je zatraženo da predlagatelj još jednom razmotri predložene restrikcije na stavkama koje se odnose na zaštitu zajamčenih prava nacionalnih manjina i promicanje i zaštitu temeljnih ljudskih prava.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (8 „za“ i  1 „suzdržan“) odlučio  predložiti Hrvatskome saboru da donese

IZMJENE I DOPUNE DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2014. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika  Odbora.

                                                                                          PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 43. sjednici održanoj 11. ožujka 2014. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2014. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 5. ožujka 2014. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogu izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2014. godinu.

Nakon provedene rasprave Odbor jednoglasno odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2014. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
                                                                 
                                                                                         

                                                                                             PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 43. sjednici održanoj 11. ožujka 2014. godine Prijedlog zakona o zaštiti potrošača, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 27. veljače 2014. godine. 

Odbor je ovaj Prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi je istaknuto da se radi o iznimno važnom Zakonu obzirom da se njime uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, odnosno one životne situacije u kojima se gotovo dnevno nalazi velika većina građana, i u kojima zakonom moraju biti zaštićeni njihovi ekonomski interesi, ali i pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu. Obzirom na to u nekim zemljama zaštita prava potrošača uključena je u korpus temeljnih ljudskih prava.

Imajući u vidu takav značaj predloženog Zakona, postavljeno je pitanje mora li se on doista donositi po hitnom postupku, ili bi ipak trebalo naći načina da se provedu dva čitanja, kako bi se zainteresiranoj javnosti dala veća mogućost da izrazi svoje mišljenje i iznese prijedloge kojima bi se došlo do najboljih zakonskih rješenja.

Naglašeno je da se u obrazloženju Prijedloga zakona kao razlog za hitni postupak navodi usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije, iako iz dijela Prijedloga zakona koji uređuje stupanje na snagu pojedinih odredbi proizlazi da odredbe koje odnose na europsko zakonodavstvo (sklapanja ugovora izvan poslovnih prostora i ugovora na daljinu i dr.) stupaju na snagu 13. lipnja ove godine, a odredbe koje se odnose na posebne oblike prodaje (akcijska prodaja, rasprodaja, sezonska sniženja i dr.) tek 1.1.2015. godine.

Upozoreno je na nedovoljnu preciznost nekih od predloženih zakonskih odredbi koje izravno utječu na zaštitu prava potrošača. Tako se u tekstu Zakona kaže da podaci o proizvodima koji se na području Republike Hrvatske nude potrošačima moraju biti „jasni, vidljivi i čitljivi“, ali se pri tome ne precizira što to konkretno znači, odnosno koja se veličina fonta mora koristiti, pa se u praksi vrlo često nude podaci s fontom koji nije čitljiv bez upotrebe pomagala. Kako bi spomenuta odredba u praksi bila provediva odnosno zadovoljila potrebe većine potrošača, zakonom se mora precizirati minimalna veličina fonta kojim se ispisuju podaci o proizvodu (dosadašnja istraživanja su pokazala, kako je  u raspravi istaknuto, da je to font od 1,2 mm).
Rečeno je također da bi zakonom trebalo propisati da se hrvatski prijevod teksta ne smije lijepiti preko teksta na stranom jeziku, tj. preko originalnog teksta podataka o proizvodu, koji je obično detaljniji, jer se time uskraćuje potrošačima detaljnija informacija o proizvodu, već bi se hrvatski prijevod trebao stavljati na drugom odgovarajućem mjestu na proizvodu. Ukazano je i na brzinu kojom se obavijesti o proizvodima i uslugama objavljuju na elektroničkim medijima, a koja je često takva da ih prosječni potrošač ne može razumjeti, pa bi valjalo razmotriti ne bi li i to pitanje trebalo zakonski urediti, obzirom da za to postoje standardi.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

  ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA

Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

                                                                                         PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                               dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 42. sjednici održanoj 11. veljače 2014. godine, Prijedlog zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 30. siječnja 2014. godine. Odbor je prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su članovi Odbora jednoglasno ocijenili kako predložena zakonska rješenja predstavljaju značajan napredak u ostvarivanju i zaštiti prava osoba s duševnim smetnjama. Zatražena su dodatna obrazloženja predloženih odredbi koja se odnose prije svega na primjenu posebnih medicinskih postupaka i biomedicinskih istraživanja. Iako su u članku 18. navedeni kumulativni uvjeti za primjenu elektrokonvulzivnog liječenja, između ostaloga i uz pisani pristanak osobe s duševnim smetnjama, izražena je sumnja u autonomnost takvog pristanka. Kako je istaknuto, osobe s duševnim smetnjama najčešće su prisilno dovedene u psihijatrijsku ustanovu te sama ta okolnost zasigurno umanjuje autonomnost osobe. Isto tako, zatražena su obrazloženja onih članaka iz kojih se može protumačiti da se zadržavanje i smještaj osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu temelji na odluci samo jedne osobe, a ne na timskom radu stručnjaka. Tako se primjerice u čl. 3. t. 12. prisilno zadržavanje osobe s duševnim smetnjama do odluke suda temelji na odluci psihijatra, a iz čl. 28. st. 1. proizlazi da prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu predlaže doktor medicine na temelju uputnice.

Izražena su očekivanja da će ovako predložene zakonske odredbe predstavljati snažan mehanizam kojim će se spriječiti moguće zlouporabe instituta prisilnog smještaja s ciljem ostvarivanja određene političke, imovinske ili osobne koristi, kao što se to dogodilo u nekoliko slučajeva koji su proteklih godina praćeni u javnim medijima. Značajan doprinos raspravi dale su pučka pravobraniteljica, pravobraniteljica za djecu i zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.

Pučka pravobraniteljica je posebno istaknula da njezin ured zaprima veliki broj pritužbi osoba s duševnim smetnjama te da se u okviru Nacionalnog preventivnog mehanizma o sprečavanju mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja obilaze i psihijatrijske ustanove. Kako bi se predloženi zakon dodatno poboljšao, predložila je zakonsko propisivanje vrste, svrhe i uvjeta primjene mjera prisile prema osobama s duševnim smetnjama koje su smještene u psihijatrijsku ustanovu te ograničenja primjene mjera prisile prema pojedinim kategorijama osoba s duševnim smetnjama, primjerice djeci. Osim toga, predložila je da se ovaj zakon primjenjuje, između ostaloga, i na osobe s duševnim smetnjama kojima je određen istražni zatvor, a ne samo na one koji se nalaze na izdržavanju kazne zakona. Isto tako, u postupanju policije koje uređuje čl. 65. predlaže da se precizira kako se sredstva prisile koriste sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima. Mišljenja je da bi psihijatrijska ustanova trebala biti dužna obavijestiti nadležni sud o primjeni mjere prisile ne samo na pisano traženje osobe s duševnim smetnjama, već i kada ona to usmeno zatraži, zbog moguće otežane pisane komunikacije te osobe (čl. 66.). U istom članku predlaže dopunu na način da je o primjeni mjera prisile psihijatrijska ustanova dužna obavijestiti nadležni sud i ako to pisano zatraži osoba od povjerenja ili zakonski zastupnik osobe s duševnim smetnjama prema kojoj se primijenjene mjere prisile.

Kada je riječ o zaštiti prava djece, pravobraniteljica za djecu smatra dobrim rješenje koje je predloženo u čl. 20. st. 2. prema kojemu pristanak na posebni medicinski postupak i biomedicinsko istraživanje umjesto osobe s duševnim smetnjama ne može dati zakonski zastupnik, budući da se pod skrbništvom mogu naći i djeca, a ona nikako ne bi smjela biti podvrgnuta predloženim postupcima i istraživanjima.
Kako se čl. 26. uređuje obveza psihijatrijske ustanove da o smještaju bez pristanka obavijesti pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom koja će onda provjeravati opravdanost takvog smještaja, zamjenica pravobraniteljice istaknula je da su suglasni s predloženim rješenjem te je konstatirala da su odredbe ovoga zakonskog prijedloga znatno bolje u odnosu na važeće zakonske norme. Skrenula je pozornost i na pojedine odredbe koje bi se mogle dodatno poboljšati. U tom smislu predložila je da se obavijest iz st. 4. ovoga članka osim nadležnom sudu dostavi i pravobraniteljici za osobe s invaliditetom čime će se značajno olakšati postupanje u slučaju kada se osoba usprotivi pristanku zakonskog zastupnika. Ukazala je na nemogućnost ostvarivanja određenih prava koja su navedena u čl. 14. kao što je pravo na osiguranu podršku za život u zajednici budući da takva podrška službeno ne postoji i stoga je nema tko provoditi. Također predlaže da se odredba čl. 18. dopuni sličnim rješenjem iz čl. 19. t.3. tako da se elektrokonvulzivno liječenje objasni osobi s duševnim smetnjama na precizan i razumljiv način. Mišljenja je da se treba razmotriti mogućnost skraćivanja trajanja prisilnog zadržavanja osobe, bez sudskog rješenja kojim se određuje prisilni smještaj, na razdoblje kraće od predloženih osam dana.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
                                            
                                                                            

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 42. sjednici održanoj 11. veljače 2014. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 6. veljače 2014. godine. Odbor je prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi je podržano donošenje predloženog zakona. Odbor je sukladno svom djelokrugu detaljnije razmotrio predložene izmjene i dopune zakonskog teksta koje uređuju policijske poslove i ovlasti čija bi eventualna nezakonita primjena u praksi mogla uzrokovati teža kršenja ljudskih prava. Riječ je osobito o uporabi sredstava prisile od strane policijskih službenika, obvezi policijskih službenika da osobe prema kojima postupaju upoznaju s njihovim zakonskim pravima te  o policijskim ovlastima u postupanju prema osobama mlađim od 18 godina (djeca, maloljetne osobe i mlađi punoljetnici) kao i o primjeni policijskih ovlasti prema osobama s invaliditetom.

S osobitom pozornošću razmotrene su odredbe koje uređuju specifične policijske poslove i ovlasti koje se ne primjenjuju javno pa  je u cilju osiguravanja zakonitosti postupanja policije i zaštite ljudskih prava potrebno zakonom ustanoviti učinkovit mehanizam građanskog nadzora nad primjenom takvih policijskih ovlasti. To se odnosi prije svega na policijske mjere „provjere uspostavljanja elektroničkih komunikacija“ (tzv. „izlisti komunikacija“ i druge mjere praćenja elektroničkih komunikacija - čl. 27. Prijedloga zakona), te na poduzimanje prikrivenih policijskih radnji (promatranje, pratnja i druge prikrivene policijske radnje - čl. 28. Prijedloga zakona), koje se poduzimaju radi sprječavanja i otkrivanja kaznenih djela, kada se drugim postupcima ne može postići cilj policijskog posla.

Prijedlog predlagatelja da se uvede građanski nadzor nad navedenim mjerama ocijenjen je kao važan demokratski iskorak koji bi mogao unaprijediti rad policije i povećati standard zaštite ljudskih prava. Međutim, članovi Odbora su mišljenja da predloženi model građanskog nadzora nije cjelovito uređen i da ima otvorenih pitanja koja bi prije drugog čitanja zakona trebalo detaljnije razmotriti. U raspravi je ukazano na činjenicu da, kada je u pitanju građanski nadzor nad policijskim i sigurnosnim službama, prema važećem zakonodavstvu već postoje dva tijela nadzora. Temeljem Zakona o policiji formirano je Povjerenstvo za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova, a po Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske ustanovljeno je Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija. Predloženim zakonom ustanovilo bi se i treće tijelo građanskog nadzora - Vijeće za građanski nadzor nad primjenom pojedinih policijskih ovlasti, pa bi tako, premda s nešto različitim nadležnostima, postojala dva tijela koja ostvaruju građanski nadzor nad postupanjima i ovlastima Ministarstva unutarnjih poslova. Istaknuto je da je ključno pitanje kako osigurati učinkovit i ekonomičan nadzor, što se dosadašnjim zakonskim rješenjima još uvijek nije uspjelo postići. U traženju odgovarajućeg rješenja, trebalo bi, kako je u raspravi konstatirano, poći od iskustva s radom Povjerenstva za rad po pritužbama u MUP-u. To tijelo ima tri člana, od kojih je sukladno zakonskom rješenju (čl. 5. Zakona o policiji) jedan policijski službenik iz MUP-a,  a dva imenuje saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na prijedlog organizacija civilnog društva, koji angažman obavljaju volonterski, s obzirom da Zakonom nisu osigurana sredstva za financiranje Povjerenstva. Slična, ili gotovo ista koncepcija Prijedlogom zakona previđena je i za Vijeće za građanski nadzor nad primjenom pojedinih policijskih ovlasti, a koja se na primjeru Povjerenstva pokazala neefikasnom. Naime, prema Izvješću koje je Povjerenstvo podnijelo Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina - za prvu godinu svoga rada (2013.g.) ono je zaprimilo 221 predmet od čega je uspjelo postupiti po svega 50 predmeta ili 23% od ukupno zaprimljenog broja (s tim da su 4 predmeta još u radu, a za 11 predmeta traži se nadopuna dokumentacije ili dodatne promjene). Po 171 predmetu, što je 77% od ukupnog broja zaprimljenih predmeta, Povjerenstvo nije uspjelo postupiti tijekom izvještajne (2013.) godine. Temeljem dosadašnjeg iskustva, članovi Povjerenstva ističi da ovo tijelo nije u mogućnosti upućivati odgovore pritužiteljima u propisanom roku od 90 dana te da će u postojećom zakonskom okviru  neizostavno doći do produženja rokova za više od 180 dana, što u velikoj mjeri umanjuje zaštitu prava građana koji se Povjerenstvu obraćaju. Kao razloge za ovakvo stanje, a koje bi trebalo imati u vidu kada se predloženim zakonom uređuje Vijeće za građanski nadzor, ističe se uz ostalo: nedovoljno precizno uređen djelokrug rada i ovlasti, neriješen status volonterskih članova (kada su u pitanju zaposleni članovi nije riješeno njihovo odsustvovanje s posla i obveze prema poslodavcu, te pokrivanje troškova), nije riješeno pitanje zamjene ukoliko zbog poslovnih i drugih obveza neki od članova ne mogu doći na sjednice Povjerenstva, nema odgovarajuće službe koja bi pomagala u radu volontera - članova Povjerenstva, što dovodi u pitanje i učinkovitost i neovisnost rada Povjerenstva

Naglašeno je također da Prijedlog zakona ne definira kvalifikacije članova vijeća koje bi bile garancija za njegov učinkovit rad. Obzirom da se radi o specifičnim poslovima, to je bitna pretpostavka za neovisnost u radu Vijeća koja se, kako je istaknuto u raspravi, teško može ostvariti ako se rad Vijeća zasniva na volonterskom radu njegovih članova i ako ovisi o stručnoj pomoći policijskog službenika iz Ravnateljstva policije, dakle o instituciji čiji bi pojedine ovlasti Vijeće trebalo nadzirati. Osim toga u Prijedlogu zakona nema procjene potrebnih sredstava za rad Vijeća, niti na kojoj bi se proračunskoj stavci ona osiguravala. Nije razvidno tko predsjeda Vijećem i tko i kako bira predsjedavajućeg Vijeća, kome i u kojim rokovima Vijeće podnosi izvješće o svom radu i kome odgovara za svoj rad, temeljem čijih naloga Vijeće provodi nadzor i kakve su obveze MUP-a prema Vijeću koje nadzire primjenu pojedinih policijskih ovlasti. Iako je Prijedlogom zakona predviđeno da se pitanja bitna za rad Vijeća koja nisu uređena ovim Zakonom uređuju aktom Sabora, ocjenjeno je da se ključna pitanja koja uređuju status Vijeća i njegov rad ipak moraju urediti zakonom.

Članovi Odbora naglasili su da se sva navedena pitanja trebaju razjasniti tijekom pripreme konačnog prijedloga zakona, te još jednom procijeniti koja je varijanta optimalna, odnosno treba li osnovati Vijeće s djelokrugom i načinom rada kakav je predviđen u Prijedlogu zakona i uz njega da nastavi egzistirati i Povjerenstvo za rad po pritužbama uz zakonsko redefiniranje tog tijela (izmjenama i dopunama Zakona o policiji) koje bi mu stvorilo uvjete za učinkovitiji rad, ili poslove Povjerenstva i Vijeća objediniti u jednom tijelu za građanski nadzor policijskih postupanja i ovlasti, ili kao treća mogućnost u cilju ostvarivanja učinkovitosti i ekonomičnosti formirati jedno tijelo građanskog nadzora koje bi uz naprijed spomenuta dva tijela nadzora policijskih postupanja i ovlasti uključilo i nadzor koji je sada u djelokrugu Vijeća za građanski nadzor nad radom sigurnosno-obavještajnih agencija. 

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima.

2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.                                                   
                                                                                        

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmatrao je na 42. sjednici održanoj 11. veljače 2014. godine, Izvješće o radu Povjerenstva za postupanje po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova za 2013. godinu, koje je Povjerenstvo dostavilo Odboru  i ministru unutarnjih poslova, aktom od 16. siječnja 2014. godine.

Odbor je u raspravi s posebnom pozornošću razmotrio razloge zbog kojih je Povjerenstvo uspjelo postupiti po samo 23% od ukupnog broja predmeta koje je zaprimilo tijekom 2013. godine. Naime, u svom Izvješću Povjerenstvo navodi da je tijekom 2013. godine zaprimilo 221 predmet od čega po 171 predmetu još nije postupalo, a što je 77,4% od broja ukupno zaprimljenih predmeta. Pri tome, od ukupno 50 predmeta koje je razmatralo: 4 su još u radu, u 1 slučaju podnositelj pritužbe je odustao od svog zahtjeva, u preostalih 45 predmeta prema ocjeni Povjerenstva samo su 4 pritužbe bile utemeljene (8,9% od obrađenih predmeta) u 6 slučajeva ili 13,3% slučajeva ocijenjeno je da su pritužbe djelomično utemeljene, dok je za 35 razmatranih pritužbi  ili 77,8% ocijenjeno da su neutemeljene, a u 11 predmeta Povjerenstvo je zatražilo nadopunu dokumentacije ili dodatne provjere, pa ni oni nisu završeni. Uza sve to u Izvješću se naglašava da uslijed velikog broja pristiglih predmeta i poteškoća u radu, Povjerenstvo nije više u mogućnosti upućivati odgovore strankama u propisanom roku od 90 dana, te da će nastavak rada Povjerenstva u postojećem zakonskom okviru neminovno dovesti do produljenja roka u kojem će moći dostavljati odgovori građanima. To bi kako se ističe moglo dovesti do kršenja u rokovima za više od 180 dana, a što u velikoj mjeri umanjuje zaštita prava građana i dovodi u pitanje samu svrhu postojanja Povjerenstva.

Za ovako veliku neažurnost i neučinkovitost u radu, članovi Povjerenstva navode nekoliko razloga. Mišljenja su da je formulacija čl. 5. Zakona o policiji jedan od razloga što Povjerenstvo zaprima (pre)veliki broj različitih predmeta s lokalne, regionalne i nacionalne razine. Naime, članak 5. st. 2. Zakona formuliran je tako da kada su u pitanju „pritužbe“ nije predviđena dvostepenost postupanja unutar MUP-a. Prema spomenutoj zakonskoj odredbi, ukoliko podnositelj pritužbe nije zadovoljan odgovorom i provedenim postupkom provjere navoda, spis predmeta se bez odgode dostavlja na daljnje postupanje i rješavanje Povjerenstvu. Dakle, nije predviđeno da se pritužitelj ako je nezadovoljan odgovorom koji je dobio od rukovoditelja mjerodavne ustrojstvene jedinice MUP-a (načelnika policijske uprave ili drugog rukovoditelja ustrojstvene jedinice MUP-a) nakon toga obrati još i unutarnjoj kontroli MUP-a, već se pritužba odmah šalje Povjerenstvu. Za razliku od toga, kada su u pitanju „predstavke“ Zakonom nije propisano takvo ograničenje, pa je ministar u Pravilniku o načinu rada i postupanja po predstavkama i pritužbama (čl. 15.) predvidio da se prigovor podnositelja predstavke na primljeni odgovor, daje na razmatranje unutarnjoj kontroli MUP-a. Povjerenstvo predlaže da se dvostepenost uvede i za „pritužbe“, tako da bi Povjerenstvo postupalo tek nakon što se građani prituže na odgovore Službe za unutarnju kontrolu. Kao drugi problem Povjerenstvo ističe da je djelokrug njegovog rada nedovoljno precizno uređen člankom 5. Zakona o policiji, pa umjesto da razmatra samo predmete koji se odnose na zakonitost postupanja policijskih službenika prilikom primjene policijskih ovlasti, događa se da Povjerenstvo vrlo često dobiva u rad i predmete koji se odnose na upravne, prekršajne, imovinsko-pravne i slične sporove u kojima se u manjem segmentu stranke žale i na postupanje policije.

Članovi Povjerenstva temeljem dosadašnjeg iskustva u radu s pritužbama ističu da je u pitanju vrlo zahtjevan rad koji traži često zasjedanje. Tijekom 2013. godine održano je 25 sjednica, a 25 puta se Povjerenstvo zbog drugih obveza članova nije uspjelo sastati. Članovi Povjerenstva iz civilnog društva upozoravaju da učestalost održavanja sjednica značajno utječe na njihove poslovne obveze na radnom mjestu odnosno da dovodi do poteškoća u obavljanju redovnih poslova, te smatraju kako razina angažmana koji se traži u Povjerenstvu nije razmjerna volonterskoj funkciji. Problem je odsustvovanje s posla, obveze prema radnom mjestu i poslodavcu te pokrivanje troškova. S druge strane Zakon nije predvidio zamjenike članova Povjerenstva, pa svaka odsutnost bilo kojeg od njih (zbog poslovne zauzetosti, službenog putovanja, godišnjeg odmora ili bolovanja) dovodi do blokade rada i nemogućnosti održavanja sjednica. Uslijed svega navedenog, rješenje se vidi u naprijed spomenutim zakonskim izmjenama, uključujući i ideju da se poveća broja vijeća u kojima zasjeda Povjerenstvo.

Članovi Odbora podržali su Izvješće i objašnjenja koja su dali članovi Povjerenstva, istaknuvši da njihov dosadašnji volonterski angažman zaslužuje istinsko priznaje, imajući u vidu da i sama činjenica postojanja tijela kojem se građani nezadovoljni postupanjem policije mogu obratiti predstavlja doprinos zaštiti ljudskih prava. Međutim, istaknuto je da bi Vlada RH trebala razmotriti ovo Izvješće i predložiti odgovarajuće zakonsko rješenje kojim bi se osigurale pretpostavke za ažuran i učinkovit rad tijela čija je svrha građanski nadzor nad postupanjem i ovlastima tijela i službenika MUP-a. U svakom slučaju mora se osigurati da tijela građanskog nadzora imaju kompetentan sastav i da imaju uvjete za ekonomičan i učinkovit rad, jer samo takva imaju smisao postojanja. Odbor je ovo Izvješće razmatrao zajedno s Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima i u svom Izvješću s te rasprave dao je prijedloge i sugestije u vezi sa zakonskim uređivanjem tijela građanskog nadzora nad obavljanjem policijskih poslova.   

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno usvojio sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Izvješće o radu Povjerenstva za postupanje po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova.

2. Poziva se Vlada Republike Hrvatske da razmotri Izvješće Povjerenstava te da predloži odgovarajuće zakonske izmjene kako bi se stvorile nužne pretpostavke za učinkovit rad Povjerenstva.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora održao je raspravu na 41. sjednici, 29. siječnja 2014. godine, o provedbi zaključka o izradi Prijedloga zakona o Spomen-području Goli otok, donesenog na sjednici Odbora 14. prosinca 2005. te ponovno potvrđenog na sjednicama Odbora održanim 14. travnja 2010., 30. lipnja 2011. te 20. lipnja 2012. godine.

U raspravi je istaknuto da Odbor već u tri mandata poziva Vladu Republike Hrvatske da pripremi i u saborsku proceduru dostavi prijedlog zakona kojim bi se uredilo uspostavljanje Spomen-područja Goli otok, ali to pitanje i dalje nije riješeno.
Postupak je započeo inicijativom Udruge Goli otok „Ante Zemljar“ iz Zagreba, upućenom Odboru još 2005. godine. Na sjednici Odbora održanoj 14. prosinca 2005. godine iznesen je usuglašeni prijedlog Upravnog odbora spomenute Udruge, predstavnika Grada Raba, Primorsko-goranske županije, Udruženja hrvatskih arhitekata, Studija UP Zagreb i Multimedijskog centra Rijeka, a na sjednici Odbora tu ideju podržalo je i Hrvatsko društvo političkih zatvorenika.

Odbor je s tim u vezi jednoglasno usvojio zaključak kojim je pozvao Vladu Republike Hrvatske da u suradnji sa svim zainteresiranim stranama pripremi Prijedlog zakona o Spomen-području Goli otok. Od nadležnog Ministarstva kulture zaprimljeno je više očitovanja u vezi provedbe ovog zaključka. Jedan od problema u izradi prijedloga zakona bila je „nemogućnost identifikacije terena“, tj. obuhvata Spomen-područja iz razloga što na odgovarajući način nisu bile uređene zemljišne knjige i katastar za područje Golog otoka, a što je prema očitovanju nadležnog ministarstva iz 2007. bio preduvjet za upućivanje već izrađenog prijedloga zakona u proceduru. Naznačeni problem, kako je Odbor obaviješten, riješen je 2007. godine.

Međutim, i unatoč izvedenim pripremnim radnjama i obećanjima prijedlog zakona nije bio upućen u saborsku proceduru, pa je Odbor ponovno razmotrio ovo pitanje na sjednici održanoj 14. travnja 2010. i ponovno jednoglasno donio zaključak kojim se od Vlade RH tražilo da do 30. lipnja 2010. uputi u saborsku proceduru Prijedlog zakona o Spomen-području Goli otok. Kako niti na ovaj zaključak nije bilo reakcije, Vladi RH upućena je požurnica 1. srpnja 2010. Nakon toga Ministarstvo kulture izašlo je s idejom da se problem riješi u okviru Zakona o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata (usvojen 4.3.2011.). Odbor se nije složio s takvom koncepcijom, smatrajući da se, kada je u pitanju Goli otok, ne radi samo o žrtvama ljudi koji su izgubili život u kaznionicama, već i o sustavu najgrubljeg kršenja ljudskih prava, s teškim posljedicama za logoraše, njihove obitelji i društvo u cjelini, pa spomen-područje treba biti koncipirano tako da posjetiteljima ukazuje na značaj trajne borbe za poštivanje temeljnih ljudskih prava, kako se ono što se događalo u tom vremenu, nikada više ne bi ponovilo.
 
S ciljem iznalaženja najprihvatljivijeg rješenja za obilježavanje spomen-područja Goli otok u Ministarstvu kulture 9. ožujka 2011. održan je sastanak svih zainteresiranih dionika u kojem su sudjelovali i predstavnici Odbora, ali niti nakon toga prijedlog zakona nije upućen u saborsku proceduru, pa je Odbor na sjednici održanoj 30. lipnja 2011. godine, ovo pitanje stavio još jednom na dnevni red i ponovno jednoglasno usvojio zaključak kojim je zatražio od Vlade Republike Hrvatske da temeljem dotadašnjih zaključaka Odbora i dogovora s održanih sastanaka u Ministarstvu kulture, žurno izvijesti Odbor o svemu poduzetom kao i da predloži zakonsko rješenje kojim bi se osigurala spomenička valorizacija Golog otoka i dostojno obilježio spomen na njegove žrtve.

Obzirom da i pored svega poduzetog do kraja tadašnjeg mandata tekst prijedloga zakona nije dostavljen u saborsku proceduru, Odbor je ovo pitanje ponovno stavio na dnevni red svoje 9. sjednice u ovom mandatu, održane 20. lipnja 2012. godine. U toj raspravi predstavnica Ministarstva kulture izvijestila je Odbor da je ministrica kulture upoznata sa svim aspektima ovoga pitanja. Posebno je istaknula činjenicu da je izrađena podloga za spomeničku valorizaciju Golog otoka koja obuhvaća sva povijesna događanja i različite inicijative koje su se u međuvremenu upućivale iz nevladinih udruga i udruga mladih. Osim toga, potvrdila je da je Nacrt prijedloga zakona o Spomen-području Goli otok izrađen, no da je osnovni problem pitanje koordinacije ministarstva koje se svako u svom dijelu trebaju uključiti u realizaciju ovog prijedloga, a najvažnije od svega je pitanje iznalaženje značajnih financijskih sredstava potrebnih za njegovo ostvarenje. Odbor je i nakon te rasprave  jednoglasno usvojio zaključak kojim je zatražio od Vlade RH da u roku od 6 mjeseci u saborsku proceduru uputi Prijedlog zakona o Spomen-području Goli otok.

Kako niti nakon spomenutog zaključka od 20. lipnja 2012. godine u proceduru nije upućen traženi zakonski prijedlog, Odbor je pitanje zakonskog uređenja Spomen-područja Goli otok stavio na dnevni red svoje aktualne - 41. sjednice koja je održana 29. siječnja 2014. godine. Predstavnica Ministarstva kulture izvijestila je Odbor da se za upućivanje traženog zakona u proceduru mora provesti postupak uvrštavanja Golog otoka u popis kulturnih dobara Republike Hrvatske, o čemu odlučuje za to nadležno povjerenstvo, te da je taj postupak u tijeku i da bi trebao biti uskoro proveden, nakon čega bi se moglo ići na model sličan kao što je spomen-područje Petrova Gora, kao i da će Odbor biti obaviješten o  učinjenom.

Članovi Odbora izrazili su nezadovoljstvo sporošću postupka. Istaknuli su da se rad na ovom zakonu ne može tretirati kao obveza jedne Vlade RH, već se problem mora promatrati u kontinuitetu bez obzira na stranački sastav vlada u pojedinim mandatnim razdobljima, a u praksi ispada da svaka Vlada kreće ispočetka pa proces traje već više od 8 godina bez praktičnog rezultata. Naglašeno je da u Odboru oko ovog pitanja ni u jednom od tri mandata u kojima se raspravlja o navedenom zakonu nije bilo dvojbe. Bez obzira na stranačku strukturu, zaključci o ovom pitanju uvijek su donošeni jednoglasno. Odbor prihvaća činjenicu da smo kao društvo suočeni s iznimno teškom ekonomskom i financijskom situacijom, međutim od početka kada je u pitanju ovaj zakon Odbor se zalagao za iznalaženje rješenja u okviru već postojećih muzejskih i drugih za to nadležnih institucija, državnih tijela i tijela lokalne i područne samouprave, a na samom terenu da se ide na najnužnija ulaganja koja bi se mogla pokriti kroz gospodarsku/turističku valorizaciju cijelog projekta. Stalno odlaganje sve više otežava i poskupljuje projekt, objekti na terenu propadaju, a svjedoci i žrtve logora su sve malobrojniji. Zato je, kako je u raspravi naglašeno, potrebno maksimalno ubrzati donošenje ovog zakona.
 
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno usvojio sljedeći

ZAKLJUČAK

Poziva se Vlada Republike Hrvatske da žurno uputi u saborsku proceduru Prijedlog zakona o Spomen-području Goli otok, imajući u vidu da je inicijativa za donošenje navedenog zakona pokrenuta prije više od osam godina (2005. godine) kao i da su u tom razdoblju provedene sve potrebne pripremne radnje te da je izrađen Nacrt prijedloga zakona o Spomen - području Goli otok.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 41. sjednici održanoj 29. siječnja 2014. godine, Prijedlog zakona o životnom partnerstvu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. prosinca 2013. godine. 

Odbor je prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Članovima Odbora dostavljena su mišljenja pravobraniteljice za djecu, pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, udruga Iskorak i Kontra, koji su na početku rasprave dodatno obrazložili svoje prijedloge. Također je dostavljen Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava o pravima istospolnih zajednica koji je pripremio Ured zastupnice RH pred Europskim sudom za ljudska prava. Ministar uprave posebno je istaknuo da će još jedanput pažljivo razmotriti sve iznesene prijedloge te, ukoliko za to bude osnove, uvrstiti ih u konačni prijedlog zakona.

U raspravi je većina članova Odbora podržala prihvaćanje ovog Prijedloga zakona te ocijenila kako predložene zakonske odredbe predstavljaju značajan iskorak u području zaštite ljudskih prava, ali i da postoji još dosta prostora za njegovo daljnje poboljšanje.

Iznesene su brojne primjedbe kako formalne tako i sadržajne naravi. Predloženo je tako da se razmotri moguća promjena naziva samog zakonskog prijedloga na način da se za zajednice osoba istog spola zadrži postojeći naziv 'istospolne zajednice'. Prijedlog je obrazložen time da predloženi naziv 'životno partnerstvo' predstavlja znatno širi pojam i obuhvaća cijeli niz različitih oblika životnih zajednica koje se ne odnose samo na osobe istog spola. U tom je smislu predloženo da se razmotri, ukoliko se ostane kod sadašnjeg naziva zakonskog prijedloga, da sklapanje životnog partnerstva bude omogućeno i heteroseksualnim osobama s obzirom da mnogi parovi ne žele sklopiti brak, ali žele biti na neki način registrirani i koristiti pripadajuća im prava. Naglašeno je da je čak i predloženi Obiteljski zakon dosta fleksibilan u tumačenju ljudskih prava kad su u pitanju bračne i izvanbračne zajednice koje bi formalno trebale imati ista prava. Međutim, izvanbračne zajednice se ne registriraju te primjerice nemaju pravo na posvajanje djece. Nelogično je, kako je istaknuto, da jedan partner u bračnoj zajednici može posvojiti dijete uz suglasnost drugog partnera u bračnoj zajednici, dok u izvanbračnoj zajednici to nije moguće. Stoga je izneseno mišljenje da se taj dodatni prostor za poboljšanje ovog zakona prije svega vidi u otvaranju mogućnosti posvajanja djece barem u onom dijelu koji se odnosi na partnera biološkog roditelja djeteta.
Osim toga, pojedini članovi Odbora su mišljenja da, unatoč tome što se slažu s većinom prijedloga spomenutih nevladinih udruga, treba imati u vidu postojeće društvene i socijalne okolnosti i to prije svega s gledišta položaja djeteta u trenutačnom društvenom okruženju koje, kako se čini, nije spremno prihvatiti homoseksualne zajednice.

Članovi Odbora koji nisu podržali predloženi zakon mišljenja su da, iako predlagatelj u obrazloženju navodi da predložene odredbe uvažavaju realni društveni kontekst i predstavljaju pokušaj demokratskog kompromisa između vrijednosnih stajališta i svjetonazora  u hrvatskom društvu, ovako predloženi zakon ima za cilj potpuno izjednačavanje životnog partnerstva s bračnim zajednicama. Pri tom predlagatelj ne uvažava volju građana izraženu na nedavnom referendumu čiji smisao nije definiranje naziva braka već zaštita onoga što brak sadržajno predstavlja. Isto tako, mišljenja su da se, kroz uređivanje partnerske skrbi ovim zakonskim prijedlogom, ali i predloženim Obiteljskim zakonom koji je već prošao prvo čitanje u Hrvatskom saboru, želi istospolnim parovima dopustiti posvajanje djece. Naglašeno je da se kroz reguliranje odnosa odraslih osoba i njihovih želja uređuju prava djeteta, odnosno pravo na dijete, umjesto da prava djece budu prioritetna. Zatraženo je također da se razmotri uvrštenje instituta priziva savjesti u predloženi zakon, imajući u vidu vjerske i svjetonazorske stavove osoba koje bi bile uključene u provođenje predloženih zakonskih odredbi.

Nakon provedene rasprave Odbor većinom glasova (6 glasova „za“ i 2 glasa „protiv“) odlučio je predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o životnom partnerstvu.
2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora temeljem članka 79. stavka 1. podstavka 5. Poslovnika Hrvatskog sabora proveo je, na 40. sjednici održanoj 12. prosinca 2013. godine, raspravu o izjavi predsjednika Republike Srbije o bunjevačkim Hrvatima.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno donio sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Izjavu predsjednika Republike Srbije o bunjevačkim Hrvatima Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina smatra neprimjerenom i protivnom duhu Sporazuma između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj (NN – Međunarodni ugovori, br. 3/2005).

2. Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina poziva nadležne institucije da, sukladno svojim Ustavom i zakonima utvrđenim ovlastima u oblikovanju i provođenju vanjske politike te zaštiti prava i interesa hrvatskog naroda u drugim državama, ulože maksimalne napore u zaštiti hrvatskih nacionalnih manjina u susjednim i drugim državama s ciljem zaštite njihovih manjinskih prava, nacionalnog, jezičnog i kulturnog identiteta, a osobito sprječavanja asimilacije i podjele hrvatskog nacionalnog korpusa na subetničke skupine.

3. Odbor također poziva nadležna tijela na intenziviranje rada međuvladinih mješovitih odbora, osnovanih temeljem do sada zaključenih bilateralnih sporazuma o uzajamnoj zaštiti nacionalnih manjina, s ciljem unaprjeđivanja njihovog položaja te rješavanja brojnih problema s kojima se susreću u ostvarivanju svojih prava.

4. Odbor poziva Ministarstvo vanjskih i europskih poslova te Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske da kroz bilateralne i multilateralne razgovore poduzmu sve potrebne mjere kako bi se osiguralo priznavanje statusa manjine hrvatskim zajednicama u susjednim i drugim zemljama u kojima one još uvijek nisu priznate, kao što je primjerice Slovenija i Makedonija.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora raspravljao je, na 39.  sjednici održanoj 27. studenoga 2013. godine, o netoleranciji i ksenofobiji na nogometnim utakmicama na inicijativu Kluba zastupnika nacionalnih manjina.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno donio sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Odbor osuđuje svako iskazivanje netolerancije i ksenofobije na sportskim događanjima i u javnosti, a osobito oštro osuđuje svako pozivanje na skandiranje ustavno neprihvatljivih poruka i slogana te isticanje simbola kojima se veličaju totalitarni režimi.

2. Odbor poziva Hrvatski nogometni savez (HNS) da preuzme svoj dio odgovornosti za propuste u organizaciji sportskih natjecanja na kojima se učestalo javljaju takva skandiranja te da sukladno čl. 47. Zakona o sportu poduzme sve zakonom predviđene mjere kako bi se utvrdila odgovornost sportaša i sportskih djelatnika ukoliko potiču nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu nesnošljivost i netoleranciju. Također se poziva HNS da u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta zaštiti ugled Republike Hrvatske pred međunarodnim nogometnim organizacijama kada na međunarodnim gostovanjima dođe do povrede temeljenih vrijednosti Ustava Republike Hrvatske ali i uništavanja i izvrgavanja ruglu državnog znamenja i simbola Republike Hrvatske.

3. Odbor ponavlja da je Hrvatska radiotelevizija (HRT) dužna ostvariti potpunu neovisnost ovog javnog servisa, osigurati objektivno informiranje javnosti, jačati profesionalnost svojih djelatnika te uspostaviti najviše standarde medijskog djelovanja. Odbor također ponovno podsjeća da je HRT, sukladno programskim načelima utvrđenim Zakonom o HRT-u, u pripremi i praćenju sportskih natjecanja dužna pridonositi razvijanju sportskog duha te promicati temeljna ljudska prava i slobode, toleranciju i poštivanje različitosti i demokratskih vrijednosti. Stoga Odbor poziva da HRT pravovremeno i energično osudi svako iskazivanje nesnošljivosti i poticanje na diskriminaciju.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 38. sjednici održanoj 20. studenoga 2013. godine, Konačni prijedlog zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2014. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. studenoga 2013. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogom Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2014. godinu.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (8 „za“ i 1 „protiv“) odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese predloženi

ZAKON O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2014. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 38. sjednici održanoj 20. studenoga 2013. godine, Prijedlog državnog proračuna Republike Hrvatske za 2014. godinu i projekcije za 2015. i 2016. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. studenoga 2013. godine.

Odbor je Prijedlog Državnog proračuna razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
 
Većina članova Odbora složila se s objašnjenjem predlagatelja da je Prijedlog državnog proračuna za 2014. godinu, odraz stanja s kojim smo kao društvo i država suočeni.  Kada je u pitanju vođenje ekonomske politike,  pokretanje održivog ekonomskog rasta je s jedne strane nužnost, a s druge strane očita je potreba odlučne konsolidacije javnih financija, uslijed visoke razine deficita i  rastućih troškova u kojima se pojavljuju i nove stavke vezane za  članstvo u EU, te značajno povećanje troškova financiranja duga. S tim u vezi, postavljeno je pitanje jesu li se i u kojoj mjeri pri izradi predloženog državnog proračuna imale u vidu preporuke EU i MMF-a.
 
Odbor je, polazeći od svog djelokruga utvrđenog Poslovnikom Hrvatskoga sabora, detaljnije raspravio one dijelove Prijedloga Državnog proračuna koji se odnose na financiranje programa i aktivnosti usmjerenih na ostvarivanje prava nacionalnih manjina i zaštitu i promicanje ljudskih prava.

Konstatirano je da se potpore za ostvarivanje programa kulturne autonomije nacionalnih manjina, odnosno  sredstva koja se udrugama i ustanovama nacionalnih manjina raspoređuju putem Savjeta za nacionalne manjine, planiraju u 2014. godini u iznosu za 6% manjem od iznos predviđenog proračunom za 2013. godinu (od 38.708.240 kn na 36.358.000 kn). I rebalansom proračuna za 2013. godinu također je predloženo smanjenje tih sredstva u odnosu na prvobitni plan za 2,7%. Na taj način nastavlja se trend smanjenja proračunskih sredstva namijenjenih za programe ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina koji je započeo 2010. godine, i koji je posebno izražen u posljednje dvije proračunske godine (2013. i 2014. godine) kada se ta sredstva u odnosu na prethodne godine smanjuju za po 6%.

Primjetno je i smanjenje dijela sredstava namijenjenih nacionalnim manjinama koja se osiguravaju iz europskih izvora (IPA projekti), a koja se putem Vladinog Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina koriste za projekte namijenjene prvenstveno romskoj nacionalnoj manjini.

Kada su u pitanju sredstva koja se u okviru Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta osiguravaju za programe odgoja i obrazovanja djece pripadnika nacionalnih manjina (predškolska i školska razina odgoja i obrazovanja), istaknuto je da se sredstva predviđena za predškolski odgoj smanjuju u proračunu za 2014. godinu za 1% u odnosu na plan za 2013. godinu. Pri tome treba imati u vidu da se rebalansom proračuna sredstva planirana za te namjene u 2013. godini također smanjuju i to za 11,8%. Obzirom da su i planirana sredstva za 2013. godinu smanjena u odnosu na prethodnu (2012.) godinu, naglašeno je da se sve više produbljuju teškoće s kojima se suočavaju manjinske predškolske ustanove. Smanjenim sredstvima  najprije je bilo moguće pokriti troškove za 10 mjeseci, a sada bi moglo postati upitno pokrivanje troškova i za 8 mjeseci.  Kada je u pitanju osnovnoškolsko obrazovanje, sredstva se u odnosu na planirani proračun za 2013. godinu povećavaju za 6,4%, ali je pri tome konstatirano da su i ta sredstva rebalansom proračuna za 2013. godinu smanjena, i to na stavci „Poticaji obrazovanja nacionalnih manjina“ (udžbenici i nastavna sredstva) za 12%, a na stavci „Posebni programi obrazovanja“ (provođenje ljetnih škola, seminara za učitelje u nastavi na jeziku i pismu nacionalnih manjina i dr.) za 18%. Pozitivan pomak je  povećanje sredstva za obrazovanje djece romske nacionalne manjine, koja su za predškolski odgoj i predškolu povećavaju za 11,4%, a za provedbu Nacionalnog programa za Rome 10,6%.
 
Što se tiče programa pomoći hrvatskoj manjini u inozemstvu, konstatirano je da bi prema Prijedlogu državnog proračuna ta sredstva ostala na razini 2013. godine.

Razmotreno je i smanjenje sredstva namijenjenih zaštiti i promicanju ljudskih prava, na pojedinim proračunskim stavkama. Stajalište je Odbora da poseban problem predstavlja predviđeno smanjenje sredstva Uredu pučkog pravobranitelja koja su za 4,4% manja nego što su planirana za 2013. godinu. U situaciji kada broj predstavki i obraćanja građana Uredu izrazito raste, te kada je Ured i u međunarodnim razmjerima prihvaćen kao središnje tijelo za zaštitu i promicanje ljudskih prava u Republici Hrvatskoj, a uz to je zakonima usvojenim u Hrvatskom saboru dobio nove složene obveze (kao što je uloga nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja), smanjenjem sredstva dovodi se u pitanje izvršavanje njegovih Ustavom, zakonom i međunarodnim dokumentima utvrđenih obveza. Odbor stoga poziva Vladu da razmotri ovaj problem i u tijeku donošenja predloženog proračuna za 2014. godinu iznađe odgovarajuće rješenje.

U raspravi je ukazano i na nedostatan iznos sredstava predviđen za Povjerenika za informacije, čiji je ured nova institucija u sustavu zaštite ljudskih prava. Kako je Hrvatski sabor po prvi puta nedavno imenovao Povjerenika, za funkcioniranje njegovog ureda neophodno je osigurati sredstva kojima će se stvoriti temeljne pretpostavke za obavljanje brojnih poslova koji su Zakonom o pravu na pristup informacijama stavljeni u njegovu nadležnost.   
   
Podržano je predloženo povećanje sredstava za besplatnu pravnu pomoć, što je sukladno sve većim potrebama građana za tom vrstom pomoći u uvjetima izražene ekonomske krize i pada životnog standarda.
Obzirom na probleme na koje u svom Izvješću Saboru ukazuje zastupnica Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, povećanje sredstava u proračunu za taj Ured pokazuje se nužnim, a uvjetovano je najviše porastom izdataka za izvršenje presuda Europskog suda. Međutim, ukazano je da povećanje te vrste izdatka ukazuje na ozbiljne posljedice nedovoljne učinkovitosti našeg upravnog i pravosudnog sustava, koje se ne odražavaju samo na stanje ljudskih prava, već sve više preko presuda Europskog suda opterećuju i državni proračun.

Postavljeno je i pitanje visine sredstva  predviđenih za Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Naime, u raspravi je  upozoreno da je baza za utvrđivanje sredstava za taj Državni ured bila osmomjesečni rad Ureda u 2013. godini. Radi se o novom tijelu koje je u funkciji od svibnja ove godine i na koje su preneseni poslovi iz Ministarstva regionalnog razvoja, a koji se odnose na obnovu i stambeno zbrinjavanje te skrb o prognanicima, povratnicima i izbjeglicama. Gotovo na svim programima i aktivnostima koje se financiraju putem tog Ureda predloženo je smanjenje sredstava osim kada je u pitanju Regionalni stambeni program. Uslijed svega navedenog zatraženo je da Vlada razmotri taj problem.
   
Kada je u pitanju priprema proračuna kao akta za koji postoji osobit interes javnosti, izneseno je mišljenje da bi se umjesto sadašnjeg tabelarnog oblika, koji nije dovoljno informativan, trebalo usmjeriti na izradu programskog oblika teksta u kome bi programi i aktivnosti bili detaljno obrazloženi, kako bi zainteresirana javnost imala cjelovit uvid  u proračunsku materiju.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (8 „za“ i 1 „protiv“) odlučio  Hrvatskome saboru predložiti da donese

DRŽAVNI PRORAČUN REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2014. GODINU I PROJEKCIJE  ZA 2015. I 2016. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika  Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora raspravljao je, na 37.  sjednici održanoj 13. studenoga 2013. godine, o prijedlogu nevladinih udruga vezanih za ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja o ustavnoj definiciji braka.

Članovima Odbora dostavljen je prijedlog triju nevladinih udruga: Lezbijske udruge Kontra, Rišpet i Ženske mreže Hrvatske kojim se od Odbora traži da „Ustavnom sudu uputi zahtjev za provođenjem nadzora nad raspisivanjem referenduma i provođenjem referenduma o ovom pitanju iz razloga što takav referendum protuustavno zadire u područje zaštite ljudskih prava“.

Predsjednik Odbora je u uvodnom dijelu istaknuo da je Hrvatski sabor 8. studenoga 2013. godine donio Odluku o raspisivanju državnog referenduma. Također je naglasio da Hrvatski sabor, kod glasovanja o Prijedlogu Odluke o raspisivanju državnog referenduma, nije prihvatio zaključak koji je podnio Klub nezavisne zastupnice Jadranke Kosor i zastupnika HGS-a o upućivanju zahtjeva Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti.
Napomenuo je da je o spomenutoj inicijativi nevladinih udruga raspravljao i Odbor za ravnopravnost spolova 12. studenoga 2013. godine te prijedlog nevladinih udruga o ocjeni ustavnosti  referendumskog pitanja nije dobio potrebnu većinu.
Istaknuo je da je tijekom rasprava na sjednicama odbora i raspravama u Hrvatskomu saboru prevladalo mišljenje da sukladno članku 95. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu jedino na zahtjev Hrvatskoga sabora Ustavni sud, u slučaju kad deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj zatraži raspisivanje referenduma, utvrđuje je li sadržaj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom i jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 86. stavka 1. do 3. Ustava Republike Hrvatske za njegovo raspisivanje.
S obzirom da se spomenuti članak izrijekom odnosi na glavu IX. o nadzoru nad ustavnošću i zakonitošću izbora i državnog referenduma kojeg provodi Ustavni sud, izneseno je mišljenje da članak 35. koji se odnosi na glavu IV. o ocjeni suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, a prema kojem zahtjev kojim se pokreće postupak pred Ustavnim sudom može podnijeti, između ostalih, i radno tijela Hrvatskoga sabora, u konkretnom slučaju i nakon što je Hrvatski sabor već donio Odluku nije moguće primijeniti.
Međutim, nevladine udruge, sukladno članku 38. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, imaju mogućnost kao pravne osobe i već su predložile pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti donesene Odluke s Ustavom. Stoga je iznesen prijedlog da Odbor podrži ovu inicijativu nevladinih udruga pred Ustavnim sudom.

U raspravi su pojedini članovi Odbora ponovili da je Hrvatski sabor o ovom pitanju već odlučio kao i da su zastupnici imali priliku izjasniti se o kako o Odluci o referendumu tako i o upućivanju zahtjeva Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti, te da će, s obzirom na navedeno, jednako se izjasniti i na sjednici ovoga Odbora kao što su se izjasnili i kod glasovanja na sjednici Hrvatskoga sabora.

Također su izražena i mišljenja prema kojima se definicija braka nikako ne bi trebala nalaziti u Ustavu Republike Hrvatske budući da se već nalazi u Obiteljskom zakonu, a njenim unošenjem u Ustav priječi se unaprijed jednom dijelu manjinske populacije ostvarivanje jednakih prava. S obzirom na to, izražena su očekivanja da se Ustavni sud sam izjasni o meritumu ovoga pitanja te time otkloni sve nedoumice koje se iznose u javnosti. Također je izraženo žaljenje što Hrvatski sabor nije iskoristio sve pravne instrumente koji mu stoje na raspolaganju kako ovako važno područje ljudskih prava ne bi ostalo nedorečeno.
S druge strane izraženo je i mišljenje da se ne može govoriti o neustavnosti definicije braka kako je ona predložena u Odluci o referendumu budući da se ona već desetljećima nalazi u istoj formulaciji u Obiteljskom zakonu, a u jednoj od presuda Europskog suda za ljudska prava navodi se da brak nije ljudsko pravo.

Nakon provedene rasprave predsjednik Odbora predložio je zaključak prema kojemu Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina podržava pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Odluke o raspisivanju državnog referenduma (NN 134/13) s Ustavom i zakonima, koju su pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske pokrenule nevladine udruge.

Kod glasovanja o predloženom zaključku, pet članova Odbora bilo je „za“, četiri „protiv“ i jedan „suzdržan“ te stoga Odbor nije zauzeo stajalište o predloženoj inicijativi.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 36. sjednici održanoj 6. studenoga 2013. godine, Izvješće zastupnice Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava za 2012. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila zastupnica Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, aktom od 17. listopada 2013. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo.

Članova Odbora podržali su razmatrano Izvješće ocjenjujući da daje cjelovit uvid u rad zastupnice Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.

U raspravi su s osobitom pozornošću razmotreni podaci iz Izvješća prema kojima je broj predmeta iz Republike Hrvatske pred Europskim sudom gotovo u stalnom porastu kao i da se taj trend nastavlja i u tekućoj godini te da se osobito povećava broj kompleksnijih predmeta koji se odnose na teže povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda, uslijed čega se razmjeno povećavaju i poslovi Ureda. Imaju pri tome ima u vidu da je u Uredu popunjeno svega 50% od sistematiziranih radnih mjesta, te da Ured nema odgovarajuće prostorne uvjete za rad i potrebnu opremu, u raspravi su podržani zahtjevi zastupnice za povećanjem sredstva kojima bi se osiguralo zapošljavanje odgovarajućih kadrova i stvorile prostorne i tehničke pretpostavke (nabavka potrebne IT opreme), kako bi Ured mogao uspješno izvršavati svoje obveze. Kako presude protiv Republike Hrvatske dovode do sve većih obveza za državni proračun (2012. godine u odnosu na 2011. godinu izdaci su povećani za 70%), ali i do povećanja nepovjerenja u pravni sustav države, izneseno je mišljenje da se mora postaviti pitanje odgovornosti tijela uslijed čijeg načina postupanja dolazi do kršenja konvencijskih prava, a što onda generira i financijske i političke posljedice za državu.

S obzirom da presude i odluke Europskog suda za ljudska prava postaju sastavni dio našeg domaćeg pravnog sustava, postavljeno je pitanje u kojoj mjeri se provodi edukacija u tijelima na čiji se rad presude odnose. S ciljem da se propusti u postupanju ne bi ponavljali, zatraženo je da se rad odgovornih tijela konstantno analizira kako bi se utvrdilo dolazi li do kvalitativnih promjena u njihovom radu, o čemu bi Sabor također trebalo izvještavati. Podržano je stajalište izneseno u Izvješću da sadašnje rješenje prema kojem se dosuđene pravične naknade isplaćuju iz proračunskih sredstava Ureda, nije stimulativno za promjenu ponašanja tijela koja su svojim djelovanjem ili propustima izravno uzrokovala povredu konvencijskih prava i uz to prouzročila trošak za državni proračun. Obzirom na to, mišljenje je da bi, kako to čini i sve veći broj članica Vijeća Europe, trebalo ići na model izravne financijske odgovornosti tijela koja su svojim postupanjem i propustima odgovorna za kršenje konvencijskih prava.

Da bi se osigurala kvalitetnija suradnja Ureda i svih tijela čiji je rad u vezi s postupcima pred Europskim sudom i učinkovitije izvršavanje presuda tog Suda, u raspravi je podržan prijedlog iznesen u Izvješću da se treba donijeti poseban zakon kojim bi se ta pitanja uredila.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se Izvješće zastupnice Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava za 2012. godinu.

2. Zadužuje se Vlada Republike Hrvatske da pripremi i podnese Hrvatskome saboru prijedlog zakona kojim bi se cjelovito uredila suradnja svih tijela čiji je rad povezan s postupcima pred Europskim sudom za ljudska prava i izvršenjem presuda i odluka tog Suda.

3. Zadužuje se Vlada Republike Hrvatske da u pripremi Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2014. godinu osigura potrebna sredstava kako bi se stvorile nužne kadrovske, prostorne i tehničke pretpostavke za uspješan rad Ureda zastupnice Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 36. sjednici održanoj 6. i 7. studenoga 2013. godine, Izvješće o radu Agencije za zaštitu osobnih podataka za 2012. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Agencija za zaštitu osobnih podataka, aktom od 6. lipnja 2013. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na ostvarivanje projekta u sklopu Programa za cjeloživotno učenje o percepciji zaštite podataka i pitanja privatnosti među djecom i mladeži. Istaknuto je da djeca nekritički iznose svoje podatke na internetu te da je potrebno educirati ih o važnosti zaštite osobnih podataka ali i njihovom pravu na zaštitu privatnost. Pri tome je potrebno u edukacijske programe uključiti i Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa, ukoliko to već nije učinjeno, jer iz Izvješća nije razvidno hoće li se s ovim programom nastaviti, s obzirom da se jedan od partnera (Mađarska) povukao iz programa. Postavljeno je i pitanje zašto je provedena anketa o percepciji zaštite podataka i privatnosti djece i mladih putem interneta samo među djecom 6. razreda OŠ i 2. razreda SS, kada se zna da se djeca i mlađe dobi u velikom broju koriste internetom i na društvenim su mrežama. Isto tako, predloženo je da se u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta provedu i edukacije osoba koje su u školama zadužene za zaštitu osobnih podatka, budući da mnogi nisu u dovoljnoj mjeri upoznati s novim tehnologijama i mogućim zlouporabama u ovom području.

Zatraženi su, također, i dodatni podaci o radu Centra za sigurniji internet te o okvirnom broju djece i mladih koji su sudjelovali na radionicama i predavanjima o korištenju interneta i društvenih mreža, budući da informacije o tome nisu predstavljene u dovoljnoj mjeri.

Kada je riječ o nadzoru koji je Agencija provela u području telekomunikacija, osobito vezano za prikupljanje, obradu i korištenje osobnih podataka pretplatnika, ali i u svezi raznih zlouporaba do kojih dolazi uslijed neovlaštenog prikupljanja osobnih podataka putem interneta u širem smislu, postavljeno je pitanje o rezultatima takvog nadzora. S tim u vezi posebno je pokazano zanimanje za mogućnost sankcioniranja pojedinih operatera kod kojih se nadzorom utvrdi da su prekršili zakonske odredbe o zaštiti osobnih podataka te je postavljeno pitanje kakve su ovlasti Agencije u slučaju ponovljenog kršenja zakona od strane istog operatera.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da prihvati

Izvješće o radu Agencije za zaštitu osobnih podataka za 2012. godinu.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA dr. sc.

Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 35. sjednici održanoj 24. listopada 2013. godine, Izvješće o radu državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2012. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, aktom od 24. rujna 2013. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Većina članova Odbora podržala je razmatrano Izvješće ocjenjujući da daje cjelovit uvid u rad Državnog odvjetništva, u kretanje i strukturu prijavljenog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj,  te pokazatelje o uspješnosti u postupcima, o materijalnom i kadrovskom stanju u  državnom odvjetništvu, kao i prijedloge u cilju unaprjeđenja rada institucije državnog odvjetništva.

U raspravi je izneseno više prijedloga i sugestija u vezi s poboljšanjem rada državnog odvjetništva. Ukazano je na potrebu da se razmotri pitanje moguće dorade zakonskih rješenja koja se odnose na ovlasti državnog odvjetništva i odnosa više i niže razine državnih odvjetništava kako bi rad ove institucije bio još učinkovitiji, kao i da se razmotri potreba dorade zakonskih odredbi kojima su uređena pojedina kaznena djela.

Posebno je ukazano na problem progona i procesuiranja kaznenih djela na lokalnoj i regionalnoj razini, na koja se u javnosti često upozorava, ali se stječe utisak da nema odgovarajućeg reagiranja pravosudnih institucija. Postavljeno je pitanje postoje li tu zakonska ograničenja koja ne daju dovoljno ovlasti višim instancama državnog odvjetništva da osiguraju ažurniji i učinkovitiji rad državnih odvjetništava na općinskoj i županijskoj razini.

Naglašena je potreba učinkovitije suradnje državne revizije i državnog odvjetništva, imajući u vidu činjenicu da se u izvješćima državne revizije godinama ukazuje na nepoštivanje zakona u tijelima vlasti kako na razini države tako i na lokalnoj i regionalnoj razini te kod drugih korisnika proračunskih sredstava i pravnih osoba u većinskom vlasništvu države i lokalne i područne samouprave. Nema međutim povratnih informacija o tome što je poduzeto temeljem revizijskih nalaza, odnosno je li državna revizija i u kojoj mjeri koristila mogućnost izravnog podizanja kaznenih prijava u slučajevima gdje za to ima uvjeta, kao i je li državno odvjetništvo koristilo nalaze revizije za pokretanje postupaka iz svoje nadležnosti. U tom smislu i jedno i drugo državno tijelo trebalo bi u svojim izvješćima uz ostalo obavijestiti Sabor i o tome što je učinjeno temeljem njihove međusobne suradnje.

Kada su u pitanju kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, kaznena djela rasne i druge diskriminacije, te kaznena djela učinjena iz mržnje, za koja Odbor sukladno svom djelokrugu utvrđenom Poslovnikom Sabora ima osobit interes, konstatirano je da je prema Izvješću i statističkim podacima danim uz Izvješće, u protekloj godini bio relativno mali broj  kaznenih prijava i kaznenih postupaka, kao i osuđujućih sudskih odluka.

Tako je kada se radi o kaznenom djelu protiv slobode i prava čovjeka i građanina broj kaznenih prijava smanjen od 4.654 koliko ih je bilo u 2011. godini na 3.527 u 2012. godini ili za oko 24%, na što je najviše utjecalo smanjenje broja prijava za kazneno djelo prijetnje koje je najčešće u ovoj skupini kaznenih djela, a kod kojeg je temeljem stajališta Europskog suda za ljudska prava isključena mogućnost dvostrukog optuživanja (kaznena i prekršajna). Izneseno je mišljenje da bi trebalo razmotriti potrebu pooštravanja sankcija prema počiniteljima ovakvog kaznenog djela kada su u pitanju osobe koje ga učestalo ponavljaju.

Obzirom da je Republika Hrvatska tranzitna zemlja, interesantna i zbog njezinog članstva u EU, zatraženo je objašnjenje malog broja kaznenih prijava za kaznena djela trgovanja ljudima i ropstva te ilegalnog prebacivanja osoba preko državne granice (ukupno 133 prijavljene osobe, a nakon istrage optuženo 18), te predloženo da se s tim u vezi razmotri i potreba dorade zakonodavstva.

Ocjenjeno je, također, da bi trebalo razmotriti razloge relativno malog broja prijava za postupanje po Zakonu o suzbijanju diskriminacije, obzirom da je prema Izvješću u državnim odvjetništvima tijekom 2012. godine primljeno ukupno 14 zahtjeva za mirno rješenje takve vrste spora i da su svi odbijeni. Pozornost u raspravi skrenuta je i na podatak iz Izvješća prema kojem je za kazneno djelo rasne i druge diskriminacije primljeno 8 prijava, kao i na to da je za kaznena djela učinjena iz mržnje bilo ukupno 27 prijava. Izraženo je mišljenje da je dvojbeno odražavaju li ovi statistički podaci realno stanje. Predloženo je da se doradi Kazneni zakon kada se radi o zločinu iz mržnje, jer sadašnja zakonska odredba (čl. 87. st. 20. Kaznenog zakona) tu vrstu kažnjivog djela tretira kao otegotnu okolnost pri kažnjavanju, ali ne uređuje detaljnije samo kazneno djelo. Na potrebu dorade Kaznenog zakona ukazano je i kada je u pitanju sankcioniranje nasilničkog ponašanja u obitelji na način kako to i predlaže Državno odvjetništvo da se pojedine teže oblike nasilja koji su prekvalificirani u prekršaje vrati u odredbe Kaznenog zakona.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (5 „za“ i 3 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o radu državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2012. godinu

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

                            
                                                  
           PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                    dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 34. sjednici održanoj 16. listopada 2013. godine, Izvješće o obavljanju poslova Nacionalnog preventivnog mehanizma za 2012. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila pučka pravobraniteljica, aktom od 28. lipnja 2013. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na podatke o ustanovama u kojima su smještene osobe lišene slobode, a koje su članovi Nacionalnog preventivnog mehanizma obišli. Budući da se navodi kako su obiđena 3 zatvora, 2 pritvorske jedinice i prostorije za zadržavanje u MUP-u te 2 doma za psihički bolesne odrasle osobe, skrenuta je pozornost na potrebu nadziranja i prisilnog smještanja u psihijatrijske ustanove protiv volje same osobe ili članova obitelji. Takvi su slučajevi izazvali veliku pozornost u javnosti, a o njima su izvještavali i tiskani i elektronički mediji jer je riječ o osobama koje su primjerice ukazivale na kriminal u razminiranju ili su kritizirali poteze nekih visokih dužnosnika na način i putem medija koji njima nije bio prihvatljiv, odnosno ukazivale na druga društveno neprihvatljiva ponašanja. Osim toga, istaknuto je i prisilno smještanje starijih osoba u ovakve ustanove, čemu je u većini slučajeva prethodilo oduzimanje poslovne sposobnosti, a sve s ciljem otuđivanja njihove imovine. Predloženo je stoga da pučka pravobraniteljica ovoj problematici posveti više pozornosti, osobito s obzirom na ovlast Nacionalnog preventivnog mehanizma da može nenajavljeno pregledati prostorije u kojima se nalaze osobe lišene slobode te slobodno s njima razgovarati bez nazočnosti službene osobe, ali i razgovarati s drugim osobama koje im mogu dati odgovarajuće informacije vezane uz sumnju na kršenje ljudskih prava postupanjem u tijelu ili ustanovi koja se obilazi.

Skrenuta je pozornost i na potrebu preventivnog obilaska psihijatrijskih ustanova, ne samo državnih već i privatnih, u kojima su uvjeti smještaja često potpuno neprimjereni. Izraženo je mišljenje da bi obilaženje ovakvih ustanova pomoglo ministarstvu nadležnom za socijalnu politiku kako ono ne bi moralo zatvarati takve ustanove zbog neispunjavanja zakonskih preduvjeta za obavljanje djelatnosti.

Ukazano je i na činjenicu da su gotovo sve presude Europskog suda za ljudska prava koje se odnose na Hrvatsku u području zatvorskog sustava, donesene zbog stanja u Zatvoru u Zagrebu, a budući da je taj zatvor obiđen prošle godine, postavljeno je pitanje je li Ministarstvo pravosuđa dostavilo podatke što je poduzeto kako bi se otklonile nepravilnosti u tom zatvoru. Postavljeno je i pitanje zašto se obilazilo tursku novinarku u Zatvorskoj bolnici kada se zna da nije bilo nikakvih pritužbi na postupanje prema njoj u Hrvatskoj te stoga ni kršenja njezinih ljudskih prava dok je čekala odluku o izručenju.

Kako je jedan od posjećenih zatvora bio i Zatvor u Osijeku postavljeno je pitanje što se dodatno može poduzeti da bi se spriječili tragični ishodi koji su rezultat neprimjerenog smještaja u tom zatvoru, a koji su uzrokovani prevelikim brojem zatvorenika smještenih u jednoj prostoriji tijekom ljetnih mjeseci, pri iznimno visokim temperaturama.

Istaknuto je i pitanje zdravstvene zaštite, osobito u velikim zatvorima kao što je primjerice Zatvor u Glini kojemu nedostaju liječnici, terapiju često dijele pravosudni policajci, a problem je kako uopće doći do osnovne medicinske njege. S obzirom na preporuku pravobraniteljice da je u ovom području potrebno izdvojiti zdravstvenu zaštitu iz sustava pravosuđa, izražena je bojazan da bi pojedini zatvori mogli u potpunosti ostati bez ikakve liječničke pomoći.

Obzirom da je u ranijim raspravama zatraženo da zatvorski sustav mora osigurati uvjete i za ostvarivanje seksualnih prava zatvorenika, zatraženo je da se i tom pitanju obrati pažnja, te da u narednom izvješću bude sadržana informacija što je s tim u vezi urađeno.

Budući da je temeljni zadatak Nacionalnog preventivnog mehanizma redovito obilaženje mjesta u kojima se nalaze ili bi se mogle nalaziti osobe lišene slobode radi jačanja njihove zaštite od mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, predloženo je da se plan posjeta dostavi Odboru kako bi se članove Odbora upoznalo s planiranim aktivnostima te otvorio prostor za eventualne prijedloge za obilazak.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da prihvati 

Izvješće o obavljanju poslova Nacionalnog preventivnog mehanizma za 2012. godinu   

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

                                                                                           PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                               dr. sc.  Furio Radin

- PREDSJEDNIKU HRVATSKOGA SABORA
                                      - VLADI REPUBLIKE HRVATSKE

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 34. sjednici održanoj 16. listopada 2013. godine, Izvješće o provedbi Akcijskog plana za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za razdoblje od 2011. - 2013. godine, za 2012. godinu, koje je Odboru dostavio, aktom od 1. kolovoza 2013. godine, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina temeljem Zaključka Vlada Republike Hrvatske (Klasa: 022-03/13-14/12, Urbroj: 50301-04/04-13-5, od 25. srpnja 2013. godine).

U raspravi je istaknuto kako razmatrano Izvješće pokazuje da u provedbi pojedinih dijelova Ustavnog zakona i dalje postoje ozbiljne teškoće, prije svega kada je u pitanju ostvarivanje zakonom zajamčenog prava na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, ostvarivanje prava na zastupljenost nacionalnih manjina u državnoj i lokalnoj upravi i pravosudnim tijelima, te ostvarivanje prava na pristup sredstvima javnog priopćavanja.

Posebna pozornost dana je konstataciji iz Izvješća da je od ukupno 88 mjera utvrđenih Akcijskim planom tijekom 2011. i 2012. godine provedeno ukupno njih 77 (u 2011. godini: 5 mjera i u 2012. godini: 72 mjere) ili 87,5% planiranih mjera, te da je djelomično provedeno 5, a da još uvijek nije provedeno samo 6 planiranih mjera.

Rečeno je da je donošenje Akcijskog plana, kao dijela pregovaračkog procesa s EU, i provedba nekih od mjera utvrđenih tim dokumentom, zasigurno pridonijelo učinkovitijoj provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Međutim, naglašeno je da naprijed navedeni pokazatelji provedbe Akcijskog plana samo djelomično ilustriraju stvarno stanje provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, jer se upravo mjere koje nisu provedene odnose na neka od temeljnih prava nacionalnih manjina, čija se provedba odlaže već godinama. Tako je naglašeno da je pravo nacionalnih manjina na uporabu jezika i pisma, zakonski uređeno još 2000. godine, dakle i prije donošenja Ustavnog zakona (2002. godine) i do danas, poslije više od 12 godina, još uvijek u praksi velikim dijelom nije zaživjelo. Pri tome se, kako je istaknuto, može imati razumijevanje za objašnjenje dano u Izvješću da je mjera ciljanog nadzora nad statutima jedinica lokalne samouprave koje su dužne svojim aktima urediti navedeno pitanje, predviđena da se izvrši tijekom 2012. godine, odložena za drugu polovicu 2013. godine zbog kašnjenja objave rezultata Popisa stanovništva izvršenog 2011. godine. Upozoreno je, međutim, da se ne bi smjela ponoviti dosadašnja praksa odugovlačenja, jer je sastav stanovništva bio poznat i temeljem ranijih Popisa, pa ipak ovo manjinsko pravo u proteklom razdoblju nije realizirano na zadovoljavajući način. Iznoseći svoje mišljenje o ovom problemu, pojedini članovi Odbora su istaknuli da se pri realizaciji ovog manjinskog prava treba imati u vidu članak 8. Ustavnog zakona, odnosno da se u sredinama gdje se pojavljuju problemi u provedbi treba razgovarati, jer se u protivnom postavlja pitanje svrhe provedbe nečega o čemu u praksi ne postoji suglasje i što izaziva tenzije.  U vezi s ovakvim stajalištem, istaknuto je da je dijalog o svakom spornom pitanju, pa tako i o pitanju dvojezičnosti poželjan, ali da se članak 8. Ustavnog zakona treba tumačiti u kontekstu cjeline tog zakona, jer je ta odredba unesena u tekst zakona s namjerom da se naglasi potreba stvaranja uvjeta za njegovu provedbu, a ne kao odredbu temeljem koje se može preispitivati, odnosno dovoditi u pitanje ostvarivanje prava manjina koje upravo Ustavni zakon jamči. Upozoreno je, također, da dosadašnje odlaganje provedbe pojedinih dijelova Ustavnog zakona sasvim sigurno utječe i na aktualno pitanje dvojezičnosti, koja se u djelu javnosti prezentira kao nešto potpuno novo, o čemu sada treba razgovarati, iako zakonsko pravo i obveza da se ono u praksi primjeni, već godinama formalno egzistira.

Naglašeno je, također, da je ostvarivanje prava na zastupljenost nacionalnih manjina u državnoj i lokalnoj upravi i pravosudnim tijelima, jedno od najznačajnijih pitanja za nacionalne manjine, za koje se za sada ne vidi rješenje, jer se zastupljenost smanjuje, umjesto da se kreće u smjeru zakonom zajamčene. Objašnjenje dano u Izvješću da je na snazi odluka o zabrani zapošljavanja, ocjenjeno je dvojbenim, jer je i u vrijeme trajanja zabrane bilo zapošljavanja, ali ne takvog koje bi pridonijelo povećanju zastupljenosti nacionalnih manjina, pa bi stoga žurno trebalo naći modalitete koji će ovakve trendove promijeniti, obzirom da je zastupljenost izostala i u pojedinim sredinama u kojima je ona ranije gotovo tradicionalno  postojala.

I druge nerealizirane ili samo djelomično realizirane mjere navedene u Izvješću, ocjenjene su iznimno značajnim za nacionalne manjine.

Kako je u Izvješću za veliki broj mjera navedeno da su odgođene, odnosno da će biti realizirane do kraja 2013. godine,  očekuje se da izvješće o tome što je učinjeno, Odboru bude dostavljeno odmah početkom 2014. godine, odnosno da se neće čekati druga polovica godine, obzirom da se radi o aktivnostima koje su već davno prije trebale biti provedene.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno donio sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Prima se na znanje i podržava Izvješće o provedbi Akcijskog plana za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za razdoblje od 2011. - 2013. godine, za 2012. godinu, uz primjedbe i prijedloge iznesene u raspravi.

2. Ocjena je Odbora da je potrebno da Vlada Republike Hrvatske nastavi nadzirati provedbu Akcijskog plana za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, te se očekuje da i nadalje putem Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina informira Odbor o provedbi  navedenog dokumenta.                                
                   

                                                                                        PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                              dr.sc. Furio Radin

O tome obavijest:
- Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 34. sjednici održanoj 16. listopada 2013. godine, Izvješće o radu Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije za 2012. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Agencija za elektroničke medije, aktom od 21. kolovoza 2013. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo. Pri tome je sukladno  djelokrugu utvrđenom Poslovnikom Sabora, posebno razmatrano ostvarivanje  uloge Vijeća i Agencije u provedbi odredbi Zakona o elektroničkim medijima kojima je uz ostalo, kao djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku, definirano objavljivanje TV i radijskih programa koji se odnose na ostvarivanje prava na javno informiranje, i osobito na ostvarivanje ljudskih i političkih prava građana i prava nacionalnih manjina, kao i na promicanje ravnopravnosti spolova i prava osoba s invaliditetom.

S tim u svezi, posebno je raspravljeno u kojoj mjeri  je Vijeće podržavalo proizvodnju i emitiranje navedenih programskih sadržaja u postupku raspodjele sredstva Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Odbor je također razmotrio i ostvarivanje zakonom utvrđene obveze Vijeća u pogledu nadzora namjenskog trošenja sredstava Fonda, te ostvarivanje obveza Vijeća u slučajevima kada pojedini nakladnici elektroničkih medija krše Zakon emitirajući programske sadržaje  koji mogu značiti promicanje diskriminacije na temelju spola, rase, etničke pripadnosti, nacionalnosti, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije.
Konstatirano je da je u nekim segmentima bilo poboljšanja u odnosu na prethodno razdoblje, kao kada je u pitanju promicanje svijesti o ravnopravnosti spolova, pa su tako povećana sredstva za tu namjenu kao i broj televizijskih i radijskih emisija koje se bave tim pitanjem.

Međutim, kada je u pitanju pristup manjina sredstvima javnog priopćavanja i programi namijenjeni očuvanju jezika pripadnika nacionalnih manjina, stanje je i dalje nezadovoljavajuće. Za TV programe te vrste iz sredstava Fonda izdvojen je nešto veći iznos nego u 2011. godini, ali je i pored toga smanjen postotni udio tih programa u ukupno raspodijeljenim sredstvima Fonda, od 9,1% koliko je iznosio u 2011. godini na 7,1% u 2012. godini, uslijed čega je smanjen i postotni udio programa namijenjenih nacionalnim manjinama u ukupnom broju programa poticanih sredstvima Fonda sa 9,7%  u 2011. godini na 8,1%  u 2012. godini. Situacija je još nepovoljnija kada su u pitanju radio programi namijenjeni nacionalnim manjinama, za koje su sredstva dodijeljena iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u 2012. godini manja za oko 18,8% nego u 2011. godini.

Naglašeno je također da iz Izvješća nije razvidno jesu li sredstva Fonda namjenski korištena od strane TV i radio nakladnika kojima su dodijeljena, obzirom da o tome u Izvješću nema detaljnijih podataka, iako je nadzor namjenskog trošenja tih sredstava jedna od zakonskih zadaća Vijeća.

U raspravi je također ponovno pokrenuto pitanje reagiranja na pojave govora mržnje u elektroničkim medijima, osobito u elektroničkim publikacijama - internetskim portalima, odnosno na forumima i komentarima na pojedine članke, te ukazano na odgovornost nakladnika za takve pojave. Istaknuto je da, uz puno poštivanje prava na slobodu izražavanja, nakladnici  jednako tako imaju obvezu i onemogućiti prelazak tog prava u izražavanje govora mržnje i promoviranje ideja koje su suprotne temeljenim vrijednostima Ustava Republike Hrvatske. Istaknuto je da ukoliko se nakladnici odluče za objavljivanje komentara na svoje članke onda moraju imati obvezu osigurati i administratora koji će onemogućiti objavljivanje tekstova koji sadrže govor mržnje, ili odustati od mogućnosti komentiranja članaka, jer to i nije njihova obveza. S tim vezi ukazano je na obvezu Vijeća da uloži dodatne napore kako bi se ovakve pojave onemogućile, jer do sada poduzete mjere očito nisu dale očekivane učinke.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da prihvati

Izvješće o radu Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije za 2012. godinu

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

                                                                                           PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                               dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je na 33. sjednici, održanoj 25. rujna 2013. godine, Izvješće o pojavama diskriminacije, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora, dostavila pučka pravobraniteljica, aktom od 28. lipnja 2013. godine.

Odbor je Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo, sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora.

U raspravi je većina članova Odbora ocijenila kako je riječ o iznimno složenim područjima u kojima najčešće dolazi do pojava diskriminacije, a koja su najvećim dijelom obuhvaćena predloženim Izvješćem. Budući da se pojedina područja preklapaju u sva tri izvješća koja je pučki pravobranitelj, sukladno zakonskim odredbama, dužan podnijeti Hrvatskome saboru, članovi Odbora podržali su stajalište pučke pravobraniteljice da se od sljedeće godine podnosi objedinjeno godišnje izvješće Hrvatskom saboru, a posebna izvješća prema potrebi, kako je to i uređeno Poslovnikom pučkog pravobranitelja.

Istaknuto je da je, unatoč podacima koji pokazuju kako je tijekom 2012. godine zaprimljen rekordan broj prituži na diskriminaciju, i dalje potrebno raditi na približavanju građanima same uloge Ureda pučke pravobraniteljice jer tu instituciju mnogi građani još uvijek vide kao onu koja može preinačiti sudske presude ili se umiješati u sve sudske postupke.

Unatoč tome što predloženo Izvješće obuhvaća 17 diskriminacijskih osnova koje su pobrojane u Zakonu o suzbijanju diskriminacije a koje obuhvaćaju brojna područja društvenog, političkog, gospodarskog i kulturnog života, članovi su Odbora naglasili da bi se u narednom Izvješću više pozornosti trebalo posvetiti i brojnim pitanjima koja nisu dovoljno obuhvaćena, a koja se trebaju promatrati kao diskriminacijska postupanja.

S tim u vezi iznesen je problem starije populacije, posebice bolesnika koji su smješteni u bolnice i ustanove za  psihički bolesne starije osobe. Spomenut je primjer gerijatrijskog odjela u bolnici u Vrapču gdje starije osobe, kako je naglašeno, borave u potpuno nehumanim uvjetima. Ukazano je na potrebu urgentnog poboljšanja njihovog položaja s obzirom da je u mnogim takvim ustanovama briga za starije osobe ujedno i najslabija, a riječ je o najbližim članovima obitelji, očevima i majkama. Pristup ovom pitanju, kako je naglašeno, potrebno je iz korijena promijeniti i to što prije.

Isto tako, iako je područja rada i zapošljavanja spomenuto u Izvješću, članovi Odbora su mišljenja da se problemima ovrhe u kojima tisuće građana ostaju bez svojih kuća i stanova, uz tisuće blokiranih računa, najčešće uzrokovanih gubitkom radnih mjesta a samim tim i prihoda, mora posvetiti više pozornosti jer je njima pogođen velik broj građana. Isti je slučaj i s područjem zdravstvene zaštite, osobito kada je riječ o problemu dugih lista čekanja kojima se u nekim slučajevima, osobito kod onkoloških bolesnika, dovodi u pitanje i sam ljudski život. Na ovim područjima očekuju se konkretnije preporuke ali i inicijative pučke pravobraniteljice.
Ukazano je i na potrebu posvećivanja veće pozornosti području vjere i slobode vjeroispovijesti. Istaknuto je da se očekuje jasniji stav pučke pravobraniteljice, osobito u slučajevima u kojima je dolazilo do vrijeđanja vjerskih osjećaja, ukidanja pojedinih vjerskih emisija, ispitivanje prava na vjeroučenje sukladno nauku vjerskih zajednica, a u kojima se posebice većinska vjerska zajednica često smatra diskriminiranom.

Kada su u pitanju nacionalne manjine, a imajući u vidu podatak da je upravo diskriminacija temeljem rase ili etničke pripadnosti, boje kože i nacionalnog podrijetla i najprisutnija (29,7% pritužbi od ukupno 202 pritužbe), izneseno je mišljenje da u Izvješću nije dovoljno skrenuta pozornost na cijeli niz problema s kojima se susreće srpska nacionalna manjina. Ti se problemi zasigurno mogu ubrojiti u diskriminacijska postupanja, a  radi se prije svega, kako je rečeno o: neizvršavanju obveza iz zakona koji uređuju stečena prava građana (mirovine i dr.),  nemogućnosti stjecanja statusa civilne žrtve rata za pripadnike srpske nacionalne manjine; neizvršavanju obveza vezanih za prava utvrđena Erdutskim sporazumom; o selektivnom suđenju za ratne zločine; nemogućnosti ostvarivanja naknade za žrtve terorističkih akata za pripadnike srpske zajednice; o krajnje sporom rješavanju pitanja vezanih uz povratak što je dovelo praktično do zaustavljanja tog procesa, o zastoju u rješavanju problema stambenog zbrinjavanja i otežanim uvjetima otkupa stanova; o neobnavljanju komunalne infrastrukture (voda, struja) i izostanku poticanja gospodarske aktivnosti na područjima od posebne državne skrbi; smanjivanju zastupljenosti pripadnika srpske zajednice u državnoj upravi, upravnim tijelima jedinica lokalne i regionalne samouprave, pravosudnim tijelima i otežanom zapošljavanju u policiji; višegodišnjem odgađanju registriranja škola na manjinskom jeziku i smanjivanju sredstava za obrazovanje; zanemarivanju uloge manjinskih vijeća u upravljanju lokalnim poslovima i ignoriranju izabranih zamjenika načelnika, gradonačelnika i dožupana u pojedinim jedinicama samouprave; o nepoštivanju zakonom zajamčenog prava na jezik i pismo; zapostavljanju u školskim programima doprinosa srpske zajednice i njezinih istaknutih pripadnika razvoju hrvatskog društava; nemogućnosti povratka imovine pojedinih srpskih institucija i drugim pitanjima.

Ukazano je i na potrebu dodatnog angažmana cjelokupne romske zajednice kada je u pitanju obrazovanje romske djece, osobito imajući u vidu velik postotak one djece koja napuštaju školovanje. Istaknuto je da su pojedine jedinice lokalne samouprave, posebice u Međimurju, kao i nadležno ministarstvu uložili značajna sredstva za uključivanje romske djece u predškole kao i u njihovo daljnje školovanje kroz stipendiranje obrazovanja, međutim očekuje se da i romska zajednica preuzme dio odgovornosti kako bi ta djeca i završila započeto školovanje.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o pojavama diskriminacije za 2012. godinu

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora.  

                          PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                 dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 32. sjednici održanoj 19. rujna 2013. godine, Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2012. godinu za potrebe nacionalnih manjina, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 25. srpnja 2013. godine.
Odbor je Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo, sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora.

Ocjenjeno je da je Izvješće iscrpno i da se na temelju predočenih podataka može steći realna slika o tome kako je provođen Ustavni zakon, odnosno u kojoj su mjeri u Republici Hrvatskoj tijekom 2012. godine ostvarivana zakonom zajamčena prava nacionalnih manjina, na kojim područjima je ostvaren zadovoljavajući napredak, a na kojima nije, i na čemu treba biti težište djelovanja nadležnih institucija u narednom razdoblju. Međutim, izraženo je i mišljenje da nisu u dovoljnoj mjeri obrazloženi uzroci nedovoljnog napretka u ostvarivanju pojedinih prava nacionalnih manjina, a što je bitna pretpostavka za poduzimanje učinkovitijih mjera u narednom razdoblju.

Članovi Odbora složili su se s konstatacijom iz Izvješća da su tijekom 2012. godine, usprkos problemima s kojima se susreće hrvatsko društvo u cjelini, uloženi značajni napori u provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. To se ogleda kako kroz sredstva osigurana u Državnom proračunu za potrebe nacionalnih manjina, tako i u  aktivnostima koje su Vlada i druga državna tijela poduzela u cilju njegove provedbe.

U raspravi je konstatirano kako je iz Izvješća razvidno da je, kao i ranijih godina, najviše učinjeno u područjima: odgoja i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina, ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina, ostvarivanja vjerskih prava, zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave, te u provedbi Nacionalnog programa za Rome i Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma 2005. - 2015. godine.
Međutim, istaknuto je da, kao i ranijih godina, nema zadovoljavajućeg napretka u područjima: uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina, zastupljenosti  pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne i lokalnom uprave, te u pravosudnim tijelima, kao i kada je u pitanju pristup nacionalnih manjina sredstvima javnog priopćavanja, i sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima.
 
Kada je u pitanju odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina, istaknuto je da uspješnost provedbe Ustavnog zakona u ovom dijelu pokazuje i činjenica da je povećan ukupan broj djece uključen u sva tri modela odgoja i obrazovanja (A,B i C) od 10.329 polaznika u šk.g. 2011./2012., na 10.592 u šk.g. 2012./2013. Od aktivnosti koje je potrebno  poduzeti u narednom razdoblju osobito je ukazano na intenziviranje postupka donošenja, odnosno dorade nastavnih planova i programa za sve modele nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina, te izrade i odobravanja udžbenika koji još nedostaju za ovu nastavu, izvršavanje prilagodbe obvezatnih ispita Državne mature i dovršenje postupka usklađivanja statuta („preregistracije“) nekoliko škola za nastavu na jeziku i pismu nacionalne manjine.  Kada su u pitanju djeca pripadnika romske nacionalne manjine, kao pozitivna činjenica istaknuto je zamjetno povećavanje broja uključenih u obrazovni sustav, ali  je istovremeno problem što velik broj polaznika (u nekim slučajevima i 70%) napusti školovanje prije završetka. Uslijed toga ne stječu odgovarajuću školsku kvalifikaciju, a time značajno umanjuju mogućnost zapošljavanja kao nužne pretpostavke za unaprjeđenje socioekonomskog položaja pripadnika romske zajednice u Republici Hrvatskoj.

Što se tiče prava na očitovanje vjere i  osnivanje vjerskih zajednica, članovi Odbora složili su se s ocjenom iz Izvješća da je u Republici Hrvatskoj postignuta visoka razina vjerskih sloboda. U raspravi je međutim postavljeno pitanje, zašto nije zaključen ugovor između protestantske vjerske zajednice i države, iako je ta vjerska zajednica registrirana u Republici Hrvatskoj, a izostanak spomenutog ugovora  je dovodi u neravnopravan položaj, prije svega zbog nemogućnosti da ostvari financijsku podršku države.
Pristup sredstvima javnog priopćavanja i pored izvjesnih pomaka, prema mišljenjima iznesenim u raspravi, i dalje nije zadovoljavajući. Programi i emisije koje se odnose na nacionalne manjine ne zadovoljavaju ni po broju i opsegu, ni po svojoj kvaliteti. Radio i televizijski programi uglavnom prezentiraju kulturni amaterizam nacionalnih manjina. Izvan toga, kulturno stvaralaštvo nacionalnih manjina i njihov doprinos ukupnom razvoju kulture na području Republike Hrvatske uglavnom se ne prezentira, pa su time uskraćeni ne samo pripadnici nacionalnih manjina, nego i šira javnost u cjelini. Upozoreno je da bi prije svega Ministarstvo kulture  trebalo učiniti značajniji iskorak kako bi se ovakav pristup promijenio.

U raspravi je osobita pozornost izražena u vezi s pitanjem službene i javne uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina, obzirom da se već niz godina u izvješćima o provođenju Ustavnog zakona konstatira da nisu evidentirane značajnije promjene u ostvarivanju ovog manjinskog prava. Tako je i u razmatranom Izvješću za 2012. godinu navedeno da uredi državne uprave, kao i u prethodnom izvještajnom razdoblju nisu izvijestili niti o jednom slučaju ostvarivanja prava na uporabu manjinskog jezika i pisma u postupcima koji su vođeni  tijekom 2012. godine.  U sudskim postupcima samo su 2 vođena na jeziku nacionalne manjine, dok su u 487 slučajeva pripadnici nacionalnih manjina odbili korištenje svog materinskog jezika. Povećan je jedino broj dvojezično izdanih osobnih iskaznica (u 2011. godini: 2.319, a u 2012. godini: 2.608), s tim što se to povećanje u značajnijoj mjeri odnosi samo na pripadnike jedne (talijanske) nacionalne manjine. Pokrenuto je i pitanje ostvarivanja prava na dvojezičnost na području Grada Vukovara, oko čega su izražena različita stajališta. Članovi Odbora su se složili da to manjinsko pravo, utvrđeno Ustavnim zakonom i utemeljeno i na međunarodnim standardima, nije sporno, ali su različita mišljenja izražena oko načina provedbe u praksi kada je u pitanju Grad Vukovar. Jedan broj članova Odbora mišljenja je kako se pri ostvarivanju toga manjinskog prava mora imati u vidu činjenica da se radi o sredini koja je simbol stradanja u Domovinskom ratu i koja je još uvijek  opterećena brojnim traumama, pa se stoga pri uvođenju dvojezičnosti treba imati u vidu ne samo odredba koja manjinama jamči pravo na dvojezičnost, već i odredba čl. 8. Ustavnog zakona, na način da se do konačnog rješenja dođe dijalogom. S druge strane jedan broj članova Odbora iznio je mišljenje da oko provođenje ovoga prava ne bi trebalo biti sporenja, jer se radi  o pitanju koje je uređeno ne samo Ustavnim zakonom, već i statutom Grada Vukovara, te da su kod uvođenja dvojezičnosti u gradski statut još 2009. godine vođeni razgovori izabranih predstavnika i većine i manjine, članova gradskog vijeća, kao i da je već tada zatraženo i dobiveno pozitivno mišljenje nadležnog ministarstva. Mišljenja su da je dijalog uvijek poželjan, ali da se moraju izbjegavati svi oblici pritiska i nasilja. Pri tome se, kako je rečeno, prije svega trebaju angažirati vodstva najvećih političkih stranaka. Naglašeno je da selektivno provođenje Ustavnog zakona, kako u ovom tako i u svakom drugom pitanju nije prihvatljivo, jer bi brojne sredine mogle otvoriti  pitanje svoje specifičnosti s različitih  aspekata, što bi značilo dovođenje u pitanje funkcioniranja pravnog sustava u cjelini.

Osobito je ukazano na nezadovoljavajuće stanje zastupljenosti manjina u tijelima državne i lokalne uprave te u pravosudnim tijelima. Iz podataka navedenih u Izvješću proizlazi da se u strukturi državnih službenika i namještenika i dalje smanjuje udio pripadnika nacionalnih manjina: od 3,92% koliko je iznosio u 2010. godini na 3,41% na dan 31.12.2011. te na 3,38% koliko je iznosio 31.12.2012. godine. Istaknuto je da objašnjenje dano u Izvješću, po kojem se smanjenje zastupljenosti manjina u tijelima uprave obrazlaže kao posljedica Odluke Vlade Republike Hrvatske iz prosinca 2009. godine o zabrani novog zapošljavanja u tijelima državne uprave i stručnim službama i uredima Vlade RH, nije zadovoljavajuće jer je za cijelo vrijeme trajanja te Odluke bilo zapošljavanja, ali je zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina bilo minimalno. S obzirom na ovakvo stanje puna pozornost mora se posveti donošenju i ostvarivanju planova prijama pripadnika nacionalnih manjina u tijela državne, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i u pravosudnim tijelima u kojima zastupljenost manjina također nije na razini zajamčenoj zakonom.

U raspravi je ukazano i na određene faktografske pogreške i nepreciznosti u tekstu (netočnost podatka u vezi s predlagateljem Odluke o stipendiji Grada Zagreba za učenike i studente pripadnike romske nacionalne manjine, te neke nepreciznosti u podacima o sredstvima za pojedine namjene).
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (9 „za“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese slijedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina  i utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2012. godinu za potrebe nacionalnih manjina.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 31. sjednici održanoj 10. i 11. srpnja 2013. godine, Prijedlog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. srpnja 2013. godine. 

Odbor je prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Podržano je donošenje cjelovitog, novog  Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, obzirom da se  aktualni sustav besplatne pravne pomoći, odnosno važeći Zakon kojim je uređen, u praksi pokazao kao neodgovarajući i nefunkcionalan, i to prije svega zbog složenosti postupka za odobravanje pravne pomoći, uskog kruga korisnika koje uključuje, ograničenog opsega pravnih problema u kojim se pravna pomoć može odobriti, prestrogih imovinskih kriterija i neodgovarajućeg sustava financiranja. Uslijed svega navedenog, postojeći sustav ostavljao je veliki broj građana bez adekvatne pravne pomoći, osobito socijalno ugrožene kategorije građana, zbog čega ga je potrebno značajno izmijeniti.
S tim u vezi posebno je ukazano na rješenja u Prijedlogu zakona koja pridonose većoj pristupačnosti primarne pravne pomoći, koja bi se prema predloženim zakonskim rješenjima odobravala izravno od strane ovlaštenih pružatelje te pomoći, tj. bez uvjetovanja prethodnim donošenjem rješenja od nadležnog ureda, kako se to traži važećim Zakonom. 

U raspravi je dano više prijedloga za poboljšanje predloženog teksta Zakona. Tako je između ostalog sugerirano predlagatelju da bi tekst zakona trebao dopuniti na način da se u njemu naznače svi vidovi besplatne pravne pomoći, bez obzira uređuju li se oni detaljnije ovim ili nekim drugim zakonima. Naime, konstatirano je da se u javnosti ovaj Zakon percipira kao cjeloviti/temeljni akt koji uređuje besplatnu pravnu pomoć, pa bi stoga njegov tekst trebao biti uz ostalo i instruktivan, odnosno uputiti potencijalne korisnike u to koji su oblici besplatne pravne pomoći uređeni detaljno ovim Zakonom, a koji u drugim zakonima, i koji su to drugi zakoni. Kao primjer navedeno je pitanje obiteljskog nasilja, koje je prema statistikama jedan od najčešćih oblika nasilja kod nas, s obzirom da iz teksta predloženog zakona nije sasvim razvidno mogu ili ne mogu žrtve tog nasilja, koje gotovo u pravilu trebaju žurnu besplatnu pravnu pomoć, istu ostvariti po ovom zakonu i je li ta pomoć eventualno uređena nekim drugim zakonom i kojim.

Kada se radi o potencijalnim korisnicima pravne pomoći (članak 5.) iznesen je prijedlog da bi u razmatrani Zakon trebalo uključiti i osobe koje uslijed raspada bivše države i uspostave neovisnosti Republike Hrvatske još uvijek nemaju reguliran status (državljanstvo i boravak - najčešće su to pripadnici romske nacionalne manjine). Ovo je osobito problem kada se radi o osobama koje su članovi obitelji hrvatskih državljana, pri čemu treba imati u vidu odredbu Ustava kojom je utvrđeno da je obitelj pod posebnom zaštitom države, kao i stajalište Ustavnog suda izneseno u više odluka o tom problemu. Obzirom da se radi o ostvarivanju jednog od temeljnih ljudskih prava, istaknuto je da bi osobe koje se nalaze u takvoj životnoj situaciji, svakako trebalo uključiti u red onih koji imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć, kao i osobe koje u nekim slučajevima desetljećima žive u Republici Hrvatskoj kao hrvatski državljani, a onda dobiju obavijest od matičnog ureda da je njihov upis u knjigu državljana bio rezultat pogreške matičara, odnosno da nisu hrvatski državljani, nakon čega se bez svoje krivnje nađu u situaciji da nemaju regulirano hrvatsko državljanstvo, ali niti bilo koje drugo državljanstvo.

Upozoreno je i na nisku razinu izdvajanja sredstava za besplatnu pravnu pomoć, koja je prema dostupnim podacima još uvijek daleko od planiranog cilja od 0,73 eura po glavi stanovnika, što je razina prosječnog izdvajanja u zemljama posljednjeg kruga proširenja EU. Do sada ni minimalna sredstva osigurana u Državnom proračunu za te potrebe uglavnom nisu bila iskorištena zbog načina odobravanja i propisanih kriterija, međutim, ukoliko se predloženim zakonom poveća pristupačnost, a time i broj korisnika besplatne pravne pomoći, pokazat će se da je dosadašnja razina  sredstava i ona predviđena u projekcijama proračuna za 2014. i 2015. godinu premala. Iznosi koji su proteklih godina odobravani ovlaštenim udrugama od po 10.000 ili 20.000 kuna su daleko od stvarnih potreba i nisu dovoljni niti za pokrivanje osnovnih troškova (električna energija, poslovni prostor i sl.), a pogotovu ne za angažiranje stručnih/kompetentnih kadrova za te poslove. Istaknuto je da se pri tome treba imati u vidu da sredstva za učinkovitu besplatnu pravnu  pomoć nisu samo trošak, odnosno da ona imaju i preventivni učinak, s obzirom da su ujedno i investicija koja treba rezultirati smanjenjem troškova upravnih i sudskih postupaka, jer bi se uz učinkovitu pravnu pomoć smanjio broj žalbi i tužbi, a time i rasteretila tijela koja po njima postupaju (državna uprava i sudovi). Kako u svemu navedenom iznimnu ulogu ima primarna pravna pomoć, u raspravi je iznesen prijedloga da se zakonom (čl. 35.) treba osigurati njen ravnopravniji tretman u raspodjeli proračunskih sredstava na način da se propiše da sredstva koja se dodjeljuju udrugama i pravnim klinikama iznose najmanje 40% od iznosa isplaćenog za besplatnu pravnu pomoć temeljem ovog Zakona u protekloj kalendarskoj godini.

Sugerirano je također da bi predloženi zakonski tekst trebalo doraditi i u cilju povećanja dostupnosti besplatne pravne pomoći pod jednakim uvjetima na cijelom području Republike Hrvatske, obzirom da je dosadašnja praksa pokazala da su radom ovlaštenih udruga, pravnih klinika i odvjetničkih ureda znatno bolje pokrivena razvijenija područja, dok je na područjima posebne državne skrbi na kojima živi u velikom broju stanovništvo slabog imovnog stanja, dostupnost besplatne pravne pomoći iznimno otežana.

Predloženo je i da se izraz „javnopravno tijelo“ (čl. 4.) treba preciznije uredi kako bi se znalo na koja se tijela odnosi, odnosno kako uslijed te nedorečenosti ne bi bilo teškoća u provedbi Zakona. 

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.
2. Mišljenja, stajališta, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, na svojoj 31. sjednici održanoj 10. srpnja 2013. godine, razmatrao je inicijativu člana Odbora, zastupnika Dragana Crnogorca da Odbor razmotri i sukladno tome donese zaključak u svezi ostvarivanja i zaštite stečenih prava srpske zajednice temeljnih na Erdutskom sporazumu i Pismu Vlade Republike Hrvatske za završetak mirne reintegracije.

Kao podloga za raspravu o ovoj temi, Odboru su dostavljeni sljedeći dokumenti: Temeljni sporazum o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema od 12. studenoga 1995. (Erdutski sporazum) i Pismo Vlade RH Vijeću sigurnosti UN-a o dovršenju mirne reintegracije od 13. siječnja 1997. godine, Odluka Vlade RH o organizaciji, statusu, sastavu, nadležnosti i financiranju Zajedničkog vijeća općina od 15. listopada 1998. godine, Obrazloženje Konačnog prijedloga Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina od 22. studenoga 2002. godine, Međunarodnopravno mišljenje o obvezama proisteklim iz Erdutskog sporazuma i Pisma namjere Vlade RH od 30. kolovoza 2001. godine, Uvodni dio Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, Zastupničko pitanje zastupnika Dragana Crnogorca od 7. prosinca 2012. godine i odgovor Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 3. siječnja 2013. godine (dokumenti u privitku).

U raspravi je posebno istaknuto da su dosadašnje Vlade, osim aktualne Vlade RH, sukladno navedenim dokumentima, imenovale „predstavnika srpske etničke zajednice temeljem prijedloga Zajedničkog vijeća općina na položaje pomoćnika ministara u ministarstvima unutarnjih poslova, pravosuđa, prosvjete, športa i kulture, te visoki položaj u Ministarstvu razvitka i obnove, te u uredu za prognanike“. Nepostupanje Vlade u ovom smislu nije razumljivo s obzirom da se Vlada RH u samom Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju RH Europskoj uniji pozivala na potpuno provedbu svih načela i odredbi, pored ostalih međunarodnih dokumenata, i Erdutskog sporazuma radi doprinosa regionalnoj stabilnosti i suradnji zemalja regije. Osim toga, kako iz odgovora Ministarstva vanjskih i europskih poslova na zastupničko pitanje i dalje nije razvidan stav Vlade RH u svezi sa spomenutim pitanjem, zatraženo je da Odbor, sukladno svojim ovlastima koje se odnose na provedbu potvrđenih međunarodnih akata koji uređuju zaštitu ljudskih prava, pozove Vladu RH da ispoštuje preuzete obveze.

Izraženo je i mišljenje kojim se podržava stav Ministarstva vanjskih i europskih poslova, a koje se poziva na tumačenje Ustavnog suda RH iznesenog u Odluci od 29. srpnja 2011. godine, da su stupanjem na snagu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina obuhvaćena sva ona prava koja je Republika Hrvatska prihvatila spomenutim Pismom Vlade. Budući da članovi Odbora ne raspolažu trenutačnim podacima o imenovanim predstavnicima srpske nacionalne manjine, a ni predstavnika drugih manjina, u ovom mandatu, istaknuto je da su i ti podaci bitni za daljnju raspravu o ovom pitanju.

U raspravi je također iznesen problem zastupljenosti pripadnika mađarske nacionalne manjine u tijelima državne uprave i javnim institucijama u gradu Belom Manastiru i Baranji, te je ukazano na potrebu konkretnog sagledavanja trenutačnog stanja te poduzimanja odgovarajućih mjera radi ostvarivanja razmjerne zastupljenosti sukladno nacionalnoj strukturi stanovništva tog područja.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 2 glasa „suzdržana“) donio sljedeći

ZAKLJUČAK

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina poziva Vladu Republike Hrvatske da osigura ostvarivanje i zaštitu stečenih prava srpske zajednice u Republici Hrvatskoj koja su zajamčena Temeljnim sporazumom o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema od 12. studenoga 1995. (Erdutski sporazum) i Pismom Vlade RH Vijeću sigurnosti UN-a o dovršenju mirne reintegracije od 13. siječnja 1997. godine, te da sukladno navedenim dokumentima imenuje predstavnike srpske etničke zajednice iz područja o kojemu je riječ za pomoćnika ministra u Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu pravosuđa, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta te Ministarstvu kulture.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 30. sjednici održanoj 19. lipnja 2013. godine, Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijski poslova u 2012.,  koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. svibnja 2013.
 
Odbor je Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na ona područja analizirana u izvješću koja su od posebnog interesa za ovaj Odbor s obzirom na njegovu nadležnost utvrđenu čl. 71. Poslovnika Hrvatskoga sabora.

Prije svega zatražene su dodatne informacije vezane za funkcioniranje Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova budući da ono nije spomenuto u predmetnom izvješću za 2012. godinu. Kako je istaknuto, sukladno čl. 5.st.3. Zakona o policiji, Odbor je imenovao dva člana povjerenstva u rujnu 2012. godine, a ministar unutarnjih poslova prethodno je u lipnju 2012. imenovao jednog službenika Ministarstva unutarnjih poslova. Time su stvoreni uvjeti za rad Povjerenstva te nije jasno zašto je ono počelo s radom tek u veljači ove godine. Predloženo je da se, ukoliko postoje određene prepreke za učinkoviti rad Povjerenstva, predlože potrebne izmjene bilo pravilnika bilo zakona u dijelu kojim se on uređuje.

S tim u vezi, skrenuta je pozornost na ogroman nerazmjer u broju zaprimljenih predstavki građana (1.848) koje su se odnosile na dvojbene postupke policijskih službenika i broju  riješenih predstavki koje su utemeljene (svega 60) ili djelomično utemeljene (87). Izraženo je mišljenje da je ove podatke potrebno obrazložiti i s obzirom na broj postupaka uporabe sredstava prisile (4.226), od čega predlagatelj navodi da je bilo opravdanih 4.198, neopravdanih 28, uz 1 stegovni postupak, te da je lako nastradalo 612 građana, teško njih 15. Osim toga, i u Izvješću pučkog pravobranitelja za prethodnu godinu u dijelu koji se odnosi na pritužbe građana vezene za postupanje policijskih službenika ističe se da su obrazloženja ministarstva bila uglavnom formalna te da se nije ulazilo dublje u ispitivanje svih okolnosti koje su relevantne za pojedine slučajeve. Naglašeno je da policija ne koristi mogućnost pokretanja prekršajnih postupaka i po odredbama Zakonu o suzbijanju diskriminacije, te je u tom smislu potrebno dodatno educirati policijske službenike.

Zatražena su dodatna obrazloženja o načinu praćenja zločina iz mržnje te o preventivnom djelovanju u slučajevima nasilja u obitelji, osobito kada je nasilnik i policijski službenik. U tom slučaju očekuje se daleko učinkovitije postupanje nadležnih službi kako bi se spriječili tragični ishodi.

S obzirom na sve inovativnije načine raspačavanja droga, kao i nove vrste droga, članove Odbora je zanimalo koliko je službenika policije angažirano u suzbijanju ovih kaznenih djela. Naime, kako je istaknuto, na poslovima suzbijanja kriminaliteta angažirano je 3062 službenika, a prema neslužbenim informacijama na razini pojedinih županija na sprječavanju kriminaliteta vezanog za krijumčarenje i zlouporabu droga radi svega po 2 ili 3 policijska službenika.

Imajući u vidu broj putnika koji su u protekloj godini prešli državnu granicu RH (gotovo 132 milijuna), od čega su drugi po brojnosti putnici koji su prešli granične prijelaze s BiH (oko 32% od ukupnog broja), članovi Odbora su posebno zatražili što žurnije postupanje nadležnih ministarstva kako bi se našlo rješenje za pojedine malogranične prijelaze koji su se najčešće koristili. Naglasili su također da je s obzirom na skorašnji ulazak RH u EU potrebo informirati građane koji će im dokumenti biti potrebni za prelazak granice s BiH.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova u 2012. godini.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.                                                         
                             

                                                                                        PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                 dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 30. sjednici održanoj 19. lipnja 2013. godine, Izvješće o provođenju Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma 2005.-2015., za 2011. i 2012. godinu, koje je Odboru dostavio Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina temeljem Zaključka Vlade Republike Hrvatske usvojenog na 83. sjednici održanoj 28. ožujka 2013. godine.

U raspravi je istaknuto da je Akcijskim planom Desetljeća za uključivanje Roma 2005. - 2015. godine zajedno s provedbenim akcijskim planovima i Nacionalnim programom za Rome koje je usvojila Vlada Republike Hrvatske, stvoren institucionalni okvir za dugoročno i cjelovito rješavanje problema s kojima se suočava romska nacionalna manjina. Obzirom da su tim dokumentom precizno definirane mjere, sredstva, rokovi i nositelji zadataka te konkretizirana odgovornost i nadzor nad provedbom usvojenih mjera, stvoreni su uvjeti za sustavno rješavanje problema romske populacije u Republici Hrvatskoj. Sve je to rezultiralo značajnim napretkom u rješavanju najsloženijih životnih pitanja pripadnika romske nacionalne manjine, osobito u  oblasti obrazovanja, zdravstva, zapošljavanja i stanovanja.
Osobit napredak ostvaren je u području obrazovanja. U predškolskom obrazovanju broj romske djece povećan je od 350 koliko ih je bilo uključeno u šk.g. 2005./2006. na 811 u šk.g. 2012./2013, pri čemu je sufinanciran roditeljski udio u ovom obrazovanju. Kad je u pitanju osnovnoškolsko obrazovanje, zahvaljujući aktivnoj politici i poduzetim mjerama za povećanje upisa  djece oba spola pripadnika romske nacionalne manjine, broj upisanih se upeterostručio: od 1.013 učenika u šk.g. 2005./2006. na 5.173 u šk.g. 2012./2013 (od toga 2.612 m i 2561 ž djece). I u srednjoškolskom obrazovanju povećava se broj romske djece. U šk.g. 2012/2013. bilo je upisano 480 učenika (286 m i 194 ž), od toga 15 u gimnazije, 77 u 4-godišnje strukovne škole, a 316 učenika u 3-godišnje strukovne škole. Školovanje je u značajnoj mjeri potaknuto stipendijama kojih je u šk.g. 2012./2013. odobreno 480 te osiguravanjem smještaja u učeničkim domovima. Potiče se i uključivanje pripadnika romske manjine u visokoškolsko obrazovanje, pa je broj studenata povećan od 10 koliko ih je bilo u ak.g. 2006./2007. na 29 u ak.g. 2011./2012. Odobreno je 29 studentskih stipendija. Naglašeno je da u narednom razdoblju kada je u pitanju obrazovanje, treba poduzimati dodatne mjere za povećanje obuhvata romske populacije u obrazovnom sustavu, jer je to jedna od temeljnih pretpostavki za uspješno uključivanje pripadnika romske nacionalne manjine u hrvatsko društvo. Pri tome je posebno istaknuta potreba da se poveća obuhvat djece predškolskog uzrasta (predškola), koji sada nije zadovoljavajući,  a radi se o bitnoj pretpostavci za uključivanje u daljnje školovanje. Isto tako potrebno je promijeniti sadašnji trend većeg usmjeravanja u 3-godišnje srednje škole i umjesto toga dati prednost upisivanju u 4-godišnje srednje škole, te stimulirati visokoškolsko obrazovanje pojačanim stipendiranjem, jer se samo tako mlade generacije romske nacionalne manjine mogu ravnopravno uključiti u sve društvene tokove. Također, još veće napore treba uložiti i u obrazovanje odraslih pripadnika romske nacionalne manjine, obzirom da njihova participacija u proteklom razdoblju nije bila zadovoljavajuća.
Što se tiče zdravstvene zaštite u raspravi je konstatirano da je ona putem HZZO pod jednakim uvjetima dostupna svim osiguranim osobama pa tako i pripadnicima romske nacionalne manjine, s tim što se dodatno i sustavno radi na poboljšanju zdravlja romske dojenčadi i djece osobito kroz povećavanje cjepnog obuhvata, izjednačavanjem procijepljenosti  s ostalom populacijom, a napori se ulažu i u zdravstvenu edukaciju roditelja uslijed čega su poboljšane zdravstvene navike.
Ocjenjeno je također da je od donošenja Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma 2005.-2015. povećano i uključivanje nezaposlenih pripadnika romske nacionalne manjine u mjere zapošljavanja i osposobljavanja za zapošljavanje. Hrvatski zavod za zapošljavanje kontinuirano radi na stvaranju pozitivne klime kod poslodavaca u cilju zapošljavanja nezaposlenih pripadnika romske nacionalne manjine kroz redovite posjete poslodavcima od strane savjetnika za zapošljavanje. Sve je to rezultiralo i povećanjem zapošljavanja nezaposlenih pripadnika romske nacionalne manjine na otvorenom tržištu rada. Međutim, ocjenjeno je da su to ipak tek početni rezultati i da je problem zapošljavanja jedno od područja na kojem se mora uložiti najviše napora, imajući u vidu i činjenicu da sve veći broj pripadnika mlađe generacije romske nacionalne manjine završava srednje škole i fakultete, ali nakon stečenih kvalifikacija ne mogu doći do zaposlenja.
Kontinuirano se radi i na poboljšavanju uvjeta stanovanja i stambenom zbrinjavanju pripadnika romske nacionalne manjine. Nastavljena je izrada županijskih programa uz nastavak sufinanciranja izrade prostornih planova jedinica lokalne samouprave za lokacije naseljene pripadnicima romske nacionalne manjine u svim županijama gdje za to ima potrebe. Posebna pozornost posvećena je stvaranju uvjeta za integraciju lokacija i objekata u prostorne planove i funkcionalne sustave naselja (izgradnja komunalne i socijalne infrastrukture). Navedenim mjerama u izvještajnom razdoblju stvoreni su uvjeti za legalizaciju 14 lokacija naseljenih pripadnicima romske nacionalne manjine, a poduzimaju se i mjere za legalizaciju bespravnih romskih naselja gdje god je to moguće. Upozoreno je međutim, da je velika većina mjera i uloženih sredstava koncentrirana na  samo jednu (Međimursku) županiju, te da se takav odnos mora promijeniti i osigurati ravnomjeran pristup prema svim područjima u Hrvatskoj naseljenim većim brojem pripadnika romske nacionalne manjine.
Kada su u pitanju sredstva koja se izdvajaju za programe namijenjene pripadnicima romske nacionalne manjine, izneseno je mišljenje da je od osobitog značaja osigurati njihovo namjensko trošenje, jer se na terenu ponekad stječe utisak nerazmjernog odnosa između visine sredstva osiguranih u državnom proračunu i onog što je s njima u praksi realizirano.
U raspravi je također upozoreno da ni jedan dokument posvećen unapređenju položaja Roma do sada ne spominje ekonomsku zlouporabu djece (osobito prosjačenje). Kako se radi o teškom kršenju prava djeteta s dalekosežnim posljedicama, preporučeno je da se ta činjenica ima u vidu kod pripreme novih dokumenta.

Nakon provedene rasprave Odbor je donio sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prima se na znanje i podržava Izvješće o provođenju Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma 2005.-2015., za 2011. i 2012. godinu.

2. Ocjena je Odbora kako je potrebno da Vlada Republike Hrvatske kao i do sada kontinuirano nadzire provedbu Akcijskog plana, odnosno dokumenata za uključivanje Roma. Očekuje se također da Vlada  i nadalje putem Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina informira Odbor o provedbi  tih dokumenta.    
                             

                                                                                        PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                 dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, na svojoj 30. sjednici održanoj 19. lipnja 2013. godine, razmatrao je Godišnje izvješće o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2012. godinu (NN 24/2012 i 36/2012), u razdjelu 020 Vlada Republike Hrvatske, glava 21 Savjet za nacionalne manjine, aktivnost A732003 - nacionalne manjine, pozicija 3811 tekuće donacije u novcu, koje je Odboru dostavio Savjet za nacionalne manjine, aktom od 18. travnja 2013. godine.

Ovo Izvješće Odbor je razmatrao kao matično radno tijelo temeljem članka 71. Poslovnika Hrvatskoga sabora, te sukladno Ustavnom zakona o pravima nacionalnih manjina (NN 155/02, 47/10, 80/10 i 93/11).

U raspravi je istaknuto da  Izvješće daje iscrpne podatke o trošenju proračunskih sredstva koja Savjet raspoređuje udrugama i ustanovama nacionalnih manjina.
Naglašeno je također da izdvajanje sredstava namijenjenih programima udruga i ustanova nacionalnih manjina nije od značaja samo za nacionalne manjine, već za hrvatsko društvo u cjelini. Namjenskim trošenjem tih sredstva realiziraju se kulturni i informativno-izdavački programi udruga i ustanova nacionalnih manjina koji doprinose s jedne strane očuvanju identiteta nacionalnih manjina i njihovoj integraciji u hrvatsko društvo, a s druge strane doprinosi se svekolikom kulturnom, društvenom i gospodarskom razvitku Republike Hrvatske.
Konstatirano je da su tijekom 2012. godine sredstvima državnog proračuna putem Savjeta za nacionalne manjine sufinancirani programi ukupno 77 udruga i ustanova nacionalnih manjina i veliki broj njihovih ispostava (podružnica/pododbora) diljem Republike Hrvatske. Od tog broja, dvije udruge su teže prekršile utvrđena pravila financijske discipline (nisu dostavile godišnje izvješće), uslijed čega im je obustavljeno daljnje financiranje, a doznačena sredstva moraju vratiti u državni proračun. Kod 18 udruga prema Izvješću uočene su „tehničke pogreške“ i nepravilnosti pri izvještavanju o trošenju sredstava, pa im je odlukom Savjeta dat rok od 60 dana u kojem uočene nedostatke moraju otkloniti ili će im u protivnom biti obustavljeno financiranje.
U raspravi je naglašeno da se i nadalje treba inzistirati na pridržavanju propisane financijske discipline, jer se samo tako može postići svrha zbog koje se u proračunu osiguravaju sredstva za ove namjene.
Zatražena su i pojašnjenja u vezi s Kriterijima temeljem kojih Savjet utvrđuje financijsku pomoć udrugama i ustanovama nacionalnih manjina, kao i pojašnjenje postupka raspodjele sredstva korisnicima, odnosno koje tijelo i na koji način ocjenjuje udovoljavaju li pojedini od ponuđenih programa utvrđenim Kriterijima.
Postavljeno je i pitanje sadržaja pojedinih tekstova koji se objavljuju u nekim tiskovinama nacionalnih manjina, za koje je izraženo mišljenje da ne pridonose unaprjeđivanju tolerancije i uspostavljanju multietničkog povjerenja, što je jedan od kriterija koji je Savjet utvrdio kao uvjet za pružanje financijske potpore iz sredstava državnog proračuna. U raspravi o ovom pitanju rečeno je da se dvojbeni tekstovi u navedenom smislu ne pojavljuju samo u manjinskim glasilima, već i u nekim drugima koji se financiraju proračunskim sredstvima. Ocjenjeno je da se o ovoj temi može i treba diskutirati, imajući pri tome u vidu da granicu između onog što se smatra prihvatljivo, odnosno neprihvatljivo pisanje nije uvijek lako odrediti. Neprihvatljiv je govor mržnje i on podliježe zakonskoj sankciji. Kada je u pitanju pisanje, izneseno je mišljenje da bi najlošija varijanta bila eventualna zabrana izlaženja neke tiskovine, odnosno postupak kojim bi se uskraćivanjem financiranja onemogućilo njezino izlaženje i dovela u pitanje Ustavom zajamčena sloboda mišljenja i izražavanja misli, u ovom slučaju Ustavom zajamčena sloboda tiska (čl. 38.). Umjesto toga treba se na pisane tekstove odgovarati i tražiti objavljivanje odgovora u spornoj tiskovini, onako kako to zakon uređuje, a eventualno nepoštivanje te zakonske obveze sankcionirati također u skladu sa zakonom. 

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 „za“ i 2 „suzdržana“) donio sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Godišnje izvješće Savjeta za nacionalne manjine o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2012. godinu (NN 24/2012 i 36/2012) u razdjelu 020 Vlada Republike Hrvatske, glava 21 Savjet za nacionalne manjine, aktivnost: A732003 - nacionalne manjine, pozicija 3811 tekuće donacije u novcu.              

PREDSJEDNIK ODBORA

       dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 29. sjednici održanoj 28. svibnja 2013. godine, Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2012. godinu, koje je Hrvatskom saboru dostavila pravobraniteljica za djecu, aktom od 29. ožujka 2013. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Članovi Odbora u raspravi su podržali razmatrano Izvješće, ukazujući na osobit značaj preporuka koje pravobraniteljica upućuje nadležnim tijelima i institucijama. Podatak da se od danih preporuka realizira njih tek oko 34%, ocijenjen je krajnje nezadovoljavajućim, te je naglašena potreba da nadležna tijela s daleko više uvažavanja moraju pristupati problemima na koje se u izvješćima ukazuje, uz obvezu izvještavanja o poduzetom.

Osobito zabrinjavajućim ocijenjene su konstatacije u Izvješću prema kojima, kao i prethodnih godina, razina zaštite djece koja su suočena s prekidom bračne ili izvanbračne zajednice roditelja i dalje nije zadovoljavajuća, kao i kada je u pitanju zaštita djece od nasilja i zanemarivanja. S tim u vezi podržani su zahtjevi pravobraniteljice da se novim Obiteljskim zakonom koji je u pripremi urede na učinkovitiji način pitanja konfliktnih razvoda, mjere obiteljsko-pravne zaštite, uzdržavanje i druga pitanja iz ove oblasti koja sada nisu riješena na zadovoljavajući način, kao i prijedlozi pravobraniteljice u pogledu zakonskih rješenja u oblasti socijalne skrbi i udomiteljstva, imajući u vidu potrebu poboljšanja usluga socijalnog zbrinjavanja djece i sustava udomiteljstva.

Istaknuto je da se znatno više pažnje mora usmjeriti na pravovremenu i stručnu zaštitu djece od nasilja i zanemarivanja. Nasilje u odgojno-obrazovnim ustanovama sve češće se prepliće i s nasiljem putem interneta i mobitela, a odgojno-obrazovni djelatnici javno izražavaju nemoć, pa se stječe utisak da se radi o nerješivom problemu, što je neprihvatljiva poruka, koja ukazuje na potrebu osmišljenog pristupa ovom problemu u čijem razrješavanju moraju sudjelovati svi odgovorni: roditelji, odgojno-obrazovne ustanove i nadležne društvene institucije. Uz ostalo, navedeni problemi ukazuju i na potrebu poboljšavanja sadržaja odgoja i obrazovanja, uključujući osiguravanje odgovarajućih prostornih i kadrovskih kapaciteta odgojno-obrazovnih ustanova, kao i kontinuirano stručno osposobljavanje i usavršavanje odgajatelja, učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja u području ljudskih prava i prava djece te uspostavljanje sustava vrednovanja rada i licencije za rad.

Izraženo je i mišljenje da i mediji u pogledu istaknutih problema ne ispunjavaju na zadovoljavajući način svoje obveze, obzirom da su neprihvatljivi sadržaji i dalje dostupni djeci bez većih ograničenja.

Širu društvenu akciju zahtjeva i činjenica, na koju se također ukazuje u Izvješću, da se iznimno velik broj djece i to čak one mlađe od 14 godina zatiče u kasnim noćnim satima bez nadzora roditelja na javnim mjestima (na ulici, u kafićima), pri čemu zabrinjava spremnost velikog broja roditelja da takve pojave dopuštaju i opravdavaju.

Ukazano je i na raširenu pojavu nepoštivanje zabrane točenja alkohola maloljetnicima i na potrebu da nadležna tijela pojačaju kontrolu i sankcioniranje takvih postupaka.

Zatraženo je da se u slijedeća izvješća pravobraniteljice uključi i problem iskorištavanja djece za prošnju, obzirom da se radi o raširenoj pojavi s teškim posljedicama, kojoj do sada nije posvećena odgovarajuća pažnja.

Upozoreno je i nedovoljan broj dječjih odjela u zdravstvenim ustanovama, kao i na loše održavanje i opremljenost postojećih, te na potrebu da se tom problemu posveti više pozornosti.

Naglašeno je također da se sve ugroženiji životni standard, život u neprimjerenim stambenim uvjetima, ovrhe sredstava roditelja i drugi problemi izazvani siromaštvom, snažno odražavaju i na život djece, što zahtjeva povećanu socijalnu osjetljivost društva.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2012 godinu.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 29. sjednici održanoj 28. svibnja 2013. godine, Izvješće o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2012. godinu, koje je Hrvatskom saboru dostavila pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, aktom od 31. ožujka 2013. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Članovi Odbora u raspravi su podržali razmatrano Izvješće ocjenjujući da se njime daje realna slika ostvarivanja prava osoba s invaliditetom, kao i aktivnosti koje je pravobraniteljica poduzimala tijekom 2012. godine sukladno svojim zakonskim ovlastima.

Razmatrajući strukturu pritužbi koje je Ured pravobraniteljice primio tijekom 2012. godine, Odbor je konstatirano da nije došlo do veće promjene u odnosu na prethodnu godinu, odnosno da su problemi koji su i u ranijim razdobljima označavani kao najizraženiji i u ovom Izvješću navedeni kao problemi koji su najviše opterećivali osobe s invaliditetom: oblast socijalne skrbi, problemi pristupačnosti, stanovanja i mobilnosti, zaštita od diskriminacije u području rada, pristupačnost sustava odgoja i obrazovanja osobama s invaliditetom, ostvarivanje prava iz oblasti zdravstvene zaštite i mirovinskog osiguranja, te položaj i financiranje udruga osoba s invaliditetom koje svojim uslugama nadopunjavaju sustav institucionalne pomoći.

Iako je problem osiguravanja potrebnih financijskih sredstva sigurno jedna od ključnih prepreka za ostvarivanje zakonom zajamčenih prava, u raspravi je istaknuto da je uz osiguravanje financijskih sredstava jednako bitno raditi i na jačanju svijesti, odnosno senzibiliteta za probleme osoba s invaliditetom, i to na svim razinama, jer se u praksi pokazalo da dovoljno senzibiliteta ponekad ne pokazuju niti pojedina državna tijela i njihovi predstavnici.

Istaknuto je da ima situacija kada se i s manjim sredstvima ali uz potrebno razumijevanje neki od problema mogu riješiti. Izneseni su primjeri institucija koje su vlastitim skromnim sredstvima, ne čekajući pomoć šire zajednice, uklonile arhitektonske i komunikacijske barijere i tako osigurale pristupačnost osobama s invaliditetom.

Predloženo je također da ministarstva i druga tijela koja izravno rade s osobama s invaliditetom, u okviru svoje unutarnje organizacije trebaju odrediti zaposlenike ili organizacijske jedinice zadužene za probleme osoba s invaliditetom, kako bi im se olakšala komunikacija i rješavanje problema zbog kojih se obraćaju. Naglašena je i potreba ustanovljavanja registra osoba s invaliditetom, kako bi se na svakom području i u svakoj instituciji (škole, fakulteti i druge ustanove) mogle planirati potrebne mjere i sredstva.

U raspravi je ukazano i na potrebu posvećivanja osobite pozornosti ženama s invaliditetom koje su žrtve nasilja u obitelji. Njihovim potrebama nisu u dovoljnoj mjeri prilagođena ni skloništa za žrtve nasilja, uslijed čega su dodatno diskriminirane.

Kada je u pitanju financiranje udruga osoba s invaliditetom, upozoreno je da se mora imati u vidu specifičan položaj i značaj udruga koje pružaju izravnu pomoć osobama s invaliditetom, obzirom da one popunjavaju praznine kada država ne osigurava usluge kroz sustav. Stoga, dok se pružanje usluga ne ustanovi na drugačiji način ili ne uspostavi drugačiji način financiranja programa i projekata koje one realiziraju, za njih bi se svakako morala osiguravati sredstva, kako ne bi bio doveden u pitanje uspostavljeni standard pomoći.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2012. godinu.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 29. sjednici održanoj 28. svibnja 2013. godine, Izvješće pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2012. godinu, koje je Hrvatskom saboru dostavila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, aktom od 28. ožujka 2013. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na istraživanje pravobraniteljice za ravnopravnost spolova o rodnom aspektu u udžbenicima vjeronauka za osnovnu i srednju školu te je izraženo mišljenje kako su pojedine kvalifikacije sadržaja potpuno neprimjerene. Istaknuli su da im nije omogućen uvid u cjelovitu analizu jer, iako se u Izvješću navodi da je objavljena na internetskoj stranici pravobraniteljice, ona nije dostupna. Izraženo je mišljenje da prilikom analize vjerskih udžbenika nije uzeto u obzir kako je riječ o sadržajima s izrazito svjetonazorskim odrednicama koje su u skladu s doktrinarnim učenjima vjerskih zajednica. Naglašeno je da pritom nije uspostavljen dijalog s predstavnicima vjerskih zajednica kako bi se moglo odgovoriti na primjedbe pravobraniteljice. Osim toga, istaknuto je da se nije vodilo računa o kulturnim i tradicijskim odrednicama našeg društva, a ni o osnovama antropološkog gledanja, već se nekritički nameće rodna ideologija i stereotipno prikazuju pojedina područja, dok se drugima posvećuje osobita pozornost.

S tim u vezi, izraženo je mišljenje da bi području zaštite žena na tržištu rada trebalo posvetiti puno više pozornosti nego što je to bio slučaj u protekloj godini, s obzirom na visoki udio žena u strukturi nezaposlenih, te unutar toga visoki udio visokoobrazovanih žena. Ukazano je i na važnost otvorenijeg nastupanja pravobraniteljice kada je u pitanju položaj žena koje su bile zaposlene primjerice u tekstilnoj industriji i koje su masovno gubile posao ili im nisu isplaćivanje plaće i po nekoliko godina, a da pritom nije bilo snažnije reakcije pravobraniteljice i zauzimanja za njihova prava.

Izraženo je mišljenje da su u ovom području izostale i konkretne aktivnosti i preporuke pravobraniteljice. Isto tako skrenuta je pozornost na potpuni izostanak bilo kakve reakcije pravobraniteljice na neprimjerene izjave pojedinih visokih dužnosnika kada su u pitanju žene žrtve silovanja u ratu te na nedovoljnu uključenost pravobraniteljice u rješavanje njihova statusa i zaštitu njihovih prava. Istaknuta je i potreba većeg zalaganja pravobraniteljice za osiguravanje daljnjeg financiranja sigurnih kuća s obzirom na nezamjenljivu ulogu koju one imaju u zaštiti žena žrtava nasilja. Izraženo je mišljenje da bi se zatvaranjem ovih skloništa dala potpuno suprotna poruka od one koja se deklaratorno naglašava u brojnim zakonima i nacionalnim politikama. U raspravi su članovi Odbora posebno pohvalili istraživanje o diskriminaciji trudnica i majki s malom djecom, koje ukazuje na njihov izrazito nepovoljan položaj na tržištu rada. Konstatirano je da su osobito važne preporuke koje se odnose na iznalaženje mehanizama za kontrolu postupaka poslodavaca kod razgovora za posao s obzirom na pitanja koja poslodavci postavljaju o bračnom statusu, planiranju obitelji i obiteljskom statusu.

Skrenuta je pozornost i na određenu pravnu nesigurnost žrtava partnerskog nasilja. Naime, u Izvješću se navodi da je policija podnijela 37 optužnih prijedloga, ali da ne raspolaže podacima o odlukama prekršajnih sudova o broju osuđenih te se skreće pozornost na poteškoće u postupanju policije s obzirom na pitanje ovlaštenog tužitelja za prekršajni progon prema čl. 31. Zakona o ravnopravnosti spolova. U praksi se događa da pojedini prekršajni sudovi odbacuju optužne prijedloge koje je podnijela policija jer smatraju da oni nisu ovlašteni tužitelji pa policija upućuje žrtve da sami podnose optužne prijedloge.

Kada je riječ o analizi provođenja Nacionalne politike za ravnopravnost spolova 2011.-2015. za 2012. godinu, nije u potpunosti razvidno koje se to mjere ne provode i koji su razlozi neprovođenja te na koji način se nadležna tijela potiču na aktivnije provođenje mjera iz njihovog djelokruga.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“, 1 „protiv“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2012 godinu.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 28. sjednici održanoj 22. svibnja 2013. godine, Izvješće o radu pučkog pravobranitelja za 2012. godinu, koje je Hrvatskom saboru dostavio pučki pravobranitelj, aktom od  29. ožujka 2013. godine.
Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo.

U raspravi je izraženo zadovoljstvo konstatacijom pučkog pravobranitelja da se, uspoređujući stupanj poštivanja ljudskih prava u Republici Hrvatskoj sa stanjem u drugim europskim zemljama, može konstatirati da spadamo među zemlje koje poštuju međunarodne standarde ljudskih prava, ali uz istovremeno upozorenje pučkog pravobranitelja da i dalje postoje brojni problemi koji otežavaju i onemogućavaju građanima potpuno uživanje prava koja su im zajamčena Ustavom i drugim propisima
Članovi Odbora s osobitom su pozornošću razmotrili konstataciju pučkog pravobranitelja da se pojedini problemi u ostvarivanju ljudskih prava u izvješćima već duži niz godina ponavljaju. To su prije svega pitanja iz područja socijalne skrbi, statusna prava građana, problemi koji proizlaze iz neriješenog odnosa vlasnika stanova i najmoprimaca, potom problemi iz oblasti radnih i službeničkih odnosa, te pitanje stambenog zbrinjavanja na područjima i izvan područja posebne državne skrbi, kao i problemi vlasnika čija je imovina bila privremeno preuzeta od strane države. Poseban je problem neažurnost i učestalost uočenih nepravilnosti u radu nadležnih tijela, od kojih su neka poimence navedena u razmatranom Izvješću (Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Ministarstvo graditeljstva, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, te Porezna uprava Ministarstava financija) budući da pravodobno ne odgovaraju na upite pučkog pravobranitelja upućene u vezi s pritužbama građana na njihov rad. 
Naglašeno je da takav odnos prema instituciji pučkog pravobranitelja predstavlja izravno kršenje Zakona kojim je izričito propisana obveza državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave  i pravnih osoba s javnim ovlastima da su dužna osigurati dostupnost informacija i dostaviti sve podatke, akte i drugu dokumentaciju vezanu za pritužbe građana, odnosno pružiti svu potrebnu pomoć pučkom pravobranitelju na njegov zahtjev.  Neažurno odgovaranje na zahtjeve pučkog pravobranitelja i njegove preporuke dodatno otežava ostvarivanje temeljnih prava građana i narušava kredibilitet ove institucije, koja je Ustavom definirana kao opunomoćenik Hrvatskog sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava zajamčenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska. Obzirom na to, u raspravi je zatraženo da Vlada utvrdi razloge takvog stanja i poduzme odgovarajuće mjere sukladno svojim ovlastima i obvezama koje proizlaze iz Zakona o pučkom pravobranitelju. 

Kada je u pitanju stambeno zbrinjavanje, obnova i povrat privremeno zauzete imovine, istaknuto je da se prema Izvješću broj pritužbi smanjuje, ali da i dalje postoji problem dugotrajnosti postupanja nadležnog Ministarstva, što u praksi izaziva niz problema. U raspravi je navedeno da ima situacija na terenu gdje se vidi da su na pojedinim područjima posebne državne skrbi stambene zagrade obnovljene i da sada stoje neiskorištene, jer Ministarstvo još uvijek nije izdalo rješenja korisnicima prava na stambeno zbrinjavanje. Osim što su time građani onemogućeni u ostvarivanju svojih zakonskih prava, uložena sredstva  državnog proračuna ostaju bez efekta, a nekorišteni objekti se ne održavaju pa se može dogoditi, ako se takvo stanje nastavi, da će ponovno trebati ulagati u već izgrađene zgrade. Zastoj je izražen i u izdavanju rješenja o pravu na stambeno zbrinjavanje kroz sustav dodjele građevinskog materijala. Dugotrajnost postupaka problem je i kada je u pitanju ostvarivanje prava na obnovu u ratu oštećenih i uništenih kuća, kao i kada se radi o rješavanju problema vlasnika (prema Izvješću preostalo je još oko 15-tak slučajeva) čije je nekretnine Republika Hrvatska svojevremeno preuzela na upravljanje, a ni do danas (više od 10 godina) nije pronađeno rješenje kojim bi se na odgovarajući način zaštitila njihova vlasnička prava.
Izostanak koordinacije među državnim tijelima, brojne reorganizacije i prebacivanje rješavanja navedenih problema na razna državna tijela, uključujući i najnovije osnivanje posebnog državnog ureda izazivaju sumnju da može doći do novog prolongiranja u rješavanju već ionako dugotrajnih problema. Stoga je u raspravi zatraženo da se krajnje odgovorno i žurno razmotre preporuke pučkog pravobranitelja i da se bez odlaganja priđe rješavanju uočenih problema. 

U iznimno složenoj ekonomskoj situaciji sve su izraženiji problemi i u oblasti socijalne skrbi, a zbog brojnosti i složenosti problema u ovoj oblasti u raspravi je ukazano na potrebu  donošenja odgovarajuće strategije kojom bi se utvrdio cjelovit sustav socijalne skrbi.
Ponovno je ukazano i na potrebu dorade sustava besplatne pravne pomoći sukladno već više puta iznesenim preporukama, kako bi ta pomoć postala dostupnija građanima koji, suočeni s egzistencijalnim problemima, nemaju uvjeta za učinkovitu pravnu zaštitu, a što dovodi u pitanje mogućnost ostvarivanje njihovih  temeljnih ljudskih prava.
Ukazano je i na probleme u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu, kao i na činjenicu da Zakon o zaštiti prava pacijenata još uvijek nije dopunjen odgovarajućom odredbom o djelotvornom pravnom lijeku, obzirom da je odlukom Ustavnog suda, zbog nedorečenosti odredbe prestao važiti (31.12.2008.g.) članak 35. spomenutog Zakona koji je uređivao pravo pacijenta na pritužbu.

U situaciji kada se duži niz godina u izvješćima pučkog pravobranitelja upozorava na nezadovoljavajuću kvalitetu rada javne uprave, posebno značajnim ocijenjena su upozorenja navedena u Izvješću koja se odnose na depolitizaciju i profesionalizaciju javne uprave i potrebu uspostave odgovarajućih kriterija za odabir kadrova i napredovanje u službi, na način da se poštuju pravila struke oslobođena političkog utjecaja. S tim u vezi ukazano je na potrebu preispitivanja zakonskih rješenja koja dopuštaju da se u pojedinim slučajevima prijam u državnu službu provodi bez provedbe javnog natječaja i oglasa, što je među ostalim dvojbeno i sa stajališta Ustava koji svakom državljaninu jamči pod jednakim uvjetima sudjelovanje u obavljanju javnih poslova i mogućnost da bude primljen u javne službe. Stoga je  podržana preporuka pučkog pravobranitelja da se pristupi usklađivanju Zakona o državnim službenicima i Uredbe o raspisivanju i provedbi javnog natječaja i internog oglasa za prijam u državnu službu koja otvara mogućnost isključivanja primjene Zakona o upravnom postupku (ZUP) u provedbi natječaja iako je Zakonom o državnim službenicima propisana primjena ZUP-a.
U raspravi je izneseno mišljenje da je bilo slučajeva izostanka reakcije Ureda pučkog pravobranitelja u situacijama kada je trebalo reagirati, kao u slučaju incidenata prilikom nedavnog prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma o definiranju braka u odredbama Ustava, koje je obavljeno u organizaciji udruge „U ime obitelji“.  Zatraženo je i da  Ured čim prije dostavi izvješće u vezi uvođenjem kurikuluma zdravstvenog odgoja u škole, koje je zatražio Odbor zaključkom usvojenim na tematskoj sjednici održanoj u vezi sa spomenutim kurikulumom.
Predloženo je također da se u okviru izvješća pučkog pravobranitelja posebno obrade pojave  kršenja prava pojedinih osjetljivijih kategorija stanovništva, kao što su pritužbe koje Ured prima u vezi s kršenjem prava pripadnika nacionalnih manjina.  

Ukazano je i na potrebu da se kontinuirano radi na javnom promoviranju uloge i ovlasti pučkog pravobranitelja, s ciljem da što širi krug građana bude upoznat s mogućnostima koje im u zaštiti njihovih ljudskih prava i sloboda pruža institucija pučkog pravobranitelja. Kako bi institucija pučkog pravobranitelja bila što dostupnija građanima podržano je stajalište izneseno u Izvješću da se sukladno Zakonu pristupi otvaranju regionalnih ureda u Osijeku, Rijeci i Splitu.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 „za“ i 2 „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se Izvješće o radu pučkog pravobranitelja za 2012 godinu.

2. Zadužuje se Vlada Republike Hrvatske da sukladno navodima iz Izvješća pučkog pravobranitelja ispita koji su razlozi neažurnosti u dostavi očitovanja nadležnih državnih tijela na upite pučkog pravobranitelja, čime se izravno krši Zakon o pučkom pravobranitelju i otežava ostvarivanje temeljnih ljudskih prava građana koji se obraćaju pučkom pravobranitelju.

3. Mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi o Izvješću, kao i primjedbe, prijedlozi i preporuke pučkog pravobranitelja dani u Izvješću, dostavljaju se Vladi Republike Hrvatske radi poduzimanja mjera za učinkovitiji rad nadležnih državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.                                                       
     

           PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                   dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 28. sjednici održanoj 22. svibnja 2013. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 3. svibnja 2013. godine. 

Odbor je prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
Odbor je raspolagao mišljenjem i prijedlozima amandmana pučke pravobraniteljice, pravobraniteljice za djecu i Centra za mirovne studije.

U raspravi su članovi Odbora podržali predložene izmjene i dopune Zakona o strancima, uz preporuku da je potrebno izdati pročišćeni tekst Zakona budući da je zbog brojnih i opsežnih usklađivanja s direktivama Europske unije iz ovog područja otežana preglednost zakonskih odredbi svim zainteresiranim strankama.

Isto tako, kako je najavljeno još jedno usklađivanje s europskim propisima, preporučeno je da se ispita usklađenost tog zakonskog prijedloga sa Zakonom o upravnom postupku i člancima 18. i 19. Ustava Republike Hrvatske. Predloženo je da se obrati pozornost na reguliranje statusa osoba u istospolnim zajednicama, a koji nisu hrvatski državljani, u slučajevima kada dolaze iz druge države u kojoj je pravni status ovih zajednica reguliran na drukčiji način.

U svezi reguliranja statusa djece ukazano je na potrebu jasnijeg definiranja toga statusa u slučajevima kada jedan roditelj (hrvatski državljanin ili stranac s odobrenim stalnim boravkom) sam skrbi za dijete. Osim toga, skrenuta je pozornost na nužnost uređivanja statusa djece na način da je relevantan status njihovih roditelja u trenutku podnošenja zahtjeva, a ne u vrijeme rođenja. Stoga dijete strani državljanin treba slijediti status roditelja te se mora osigurati da dijete živi uz svog roditelja i ostvaruje prava koja mu uz regulirani boravišni status pripadaju. Kada je riječ o djeci koja se u Republici Hrvatskoj nalaze na srednjoškolskom obrazovanju, predloženo je da se duljina privremenog boravka uskladi s duljinom predviđenog školovanja.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA

uz sljedeće amandmane:

AMANDMAN 1.
Uz članak 23.

U stavku 3. članka 53., iza točke dodati rečenicu:
"U slučaju nedonošenja odluke do isteka roka važećeg odobrenja za privremeni boravak, strancu se priznaju ostvarena prava do izvršnosti odluke o zahtjevu."

Obrazloženje:

U praksi se često javljaju slučajevi da postupci pokrenuti zahtjevom za produženje odobrenja privremenog boravka traju duže od rokova propisanih Zakonom o općem upravnom postupku. Takve situacije išle su na štetu podnositelja zahtjeva jer, iako im se odredbom Zakona o strancima omogućuje ostanak do izvršnosti odluke o zahtjevu, zbog nedonošenja rješenja u zakonskom roku te su se osobe ipak suočavale s gubitkom određenih prava, ponajprije prava na rad.
Stoga se predlaže dopuna odredbe na način da se propiše da u slučajevima nedonošenja odluke u zakonskom roku, dosadašnja prava koja je stranac ostvario budu zajamčena i tijekom zakonitog ostanka u zemlji do izvršnosti odluke o zahtjevu.

AMANDMAN 2.
Uz članak 38.

U članku 94. stavku 1. točki 3., brišu se alineje 3. i 4. 
U alineji 5., koja postaje alineja 3., brišu se riječi "ili je hrvatski državljanin“.
U članku 94. stavku 1. dodaje se točka 4. koja glasi:
"4. strancu koji je rođen i od rođenja živi na području Republike Hrvatske, ali zbog opravdanih razloga na koje nije mogao utjecati, nije imao reguliran boravak."

Obrazloženje:

Zakonom o hrvatskom državljanstvu propisano je da se državljanin Republike Hrvatske koji ima i strano državljanstvo, smatra pred tijelima državne vlasti Republike Hrvatske isključivo hrvatskim državljaninom. Istim Zakonom propisano je i kako podrijetlom, hrvatsko državljanstvo stječe dijete čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani, dijete čiji je jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, a rođeno je u Republici Hrvatskoj, kao i dijete rođeno u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njegova rođenja hrvatski državljanin ako do navršene 18. godine života bude prijavljeno radi upisa kao hrvatski državljanin kod nadležnoga tijela Republike Hrvatske u inozemstvu ili u Republici Hrvatskoj ili se nastani u Republici Hrvatskoj.

Predlaže se brisanje alineje 3. budući da dijete može steći hrvatsko državljanstvo sukladno članku 4. stavku 1. točki 1. ZHD-a ako roditelji u trenutku rođenja djeteta imaju uz hrvatsko i strano državljanstvo, te nema razloga da mu se odobrava stalni boravak. 
Predlaže se brisanje alineje 4. budući da dijete može steći hrvatsko državljanstvo sukladno članku 4. stavku 1. točki 2. ZHD-a ili članka 5. stavka 1. ZHD-a, ovisno o tome je li rođeno u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvu, te stoga nema razloga da mu se odobrava stalni boravak.
Predlaže se izmjena alineje 5. na način da se brišu riječi "ili je hrvatski državljanin", jer dijete kojem je roditelj hrvatski državljanin može steći hrvatsko državljanstvo na temelju prethodno navedenih odredbi ZHD-a pa nema razloga da mu se odobrava stalni boravak.
Predlaže se nova točka 4. budući da nema razloga da osobe, koje su nedvojbeno dio hrvatskog društva i koje su rođene i žive u Republici Hrvatskoj od svog rođenja, ali zbog postojanja različitih okolnosti i razloga na koje objektivno same nisu mogle utjecati i krivnjom drugih, nisu imale regulirani stalni boravak u Republici Hrvatskoj, te sukladno sadašnjem Zakonu o strancima moraju zatražiti odobravanje tek privremenog boravka. Njima se, unatoč činjenici rođenja i življenja u Republici Hrvatskoj, prema postojećim odredbama Zakona o strancima odobrava tek prvi privremeni boravak iz humanitarnih razloga ili iz razloga spajanja obitelji, čime im se tek nakon daljnjih pet godina reguliranog privremenog boravka, otvara mogućnost podnošenja zahtjeva za odobrenje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
                                                                                

                                                                                         PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                               dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i Odbor za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskoga sabora raspravljao je na zajedničkoj tematskoj sjednici održanoj 24. travnja 2013. godine o "Slobodi govora i nacionalnoj  ravnopravnosti u medijima u Hrvatskoj s osobitim osvrtom na HRT".

Rasprava o ovoj temi održana je temeljem inicijative predstavnika Kluba zastupnika Samostalne demokratske srpske stranke, iznesene na sjednici Hrvatskog sabora 18. travnja 2013. godine, a koju je podržao Klub zastupnika Hrvatske demokratske zajednice i Klub zastupnika Hrvatskih laburista – Stranke rada.

Na zasebnim sjednicama Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina (sjednica održana 22. svibnja 2013.) i Odbora za informiranje, informatizaciju i medije (sjednica održana 23. svibnja 2013.) jednoglasno su doneseni sljedeći

ZAKLJUČCI

1. Osuđuje se svaka diskriminacija, posebno po nacionalnoj osnovi, na privatnim i osobito javnim medijima, prije svega na HRT-u, zbog značaja ove institucije za javno mnijenje i obvezuje HRT i druge javne medije na poštivanje temeljnih vrijednosti Ustava RH kojim se jamči sloboda govora bez obzira na političku, etničku ili bilo koju drugu orijentaciju i sprječava svaki oblik diskriminacije.

2. Osuđuje se također svaki govor mržnje, posebno etničke, i upozorava se da se vijest mora donositi profesionalno i odvojeno od komentara te poziva HRT i druge javne medije da ustanove mehanizme za sprječavanje govora mržnje i mogućnosti kontaminiranja javnog prostora etničkom nesnošljivošću, stereotipima i mržnjom.

3. Ocjenjuje se potrebnim i dalje kontinuirano pratiti stanje na HRT-u s ciljem ostvarivanja potpune neovisnosti ovog javnog servisa, osiguravanja neovisnog informiranja javnosti, jačanja profesionalnosti njegovih djelatnika, te postizanja najviših standarda medijskog djelovanja kao i temeljnih vrijednosti Ustava RH, slobode govora i nacionalne ravnopravnosti.

PREDSJEDNIK ODBORA                                                                                                                                                                                                               PREDSJEDNIK ODBORA

 Furio Radin                                                                                                                                                                                                                                           Branko Vukšić

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 26. sjednici održanoj 17. travnja  2013. godine, Izvješće o ostvarivanju prava na pravnu pomoć i utrošku sredstava u 2012. godini,  koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. travnja 2013. godine.
Odbor je Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Članovi Odbora u raspravi su podržali tekst Izvješća, osobito stajalište Vlade Republike Hrvatske da se temeljem uočenih problema u praksi, u narednom razdoblju izvrše izmjene i dopune zakonskih rješenja i tako unaprijedi sustav besplatne pravne pomoći, koji još uvijek nije polučio očekivane efekte, iako je Zakon usvojen prije pet godina (2008.) i u međuvremenu je već jednom mijenjan i nadopunjavan.
Činjenica je, kako je u raspravi naglašeno, da i pored još uvijek nedovoljne informiranosti građana o mogućnosti korištenja pogodnosti besplatne pravne pomoći, broj zahtjeva za odobravanje te vrste pomoći raste. Prema podacima iz Izvješća u 2012. godini zaprimljeno je 7.068 zahtjeva, odnosno 27% više nego godinu dana ranije (u 2011.i: 5.541 zahtjev), što je  razumljivo kada se ima u vidu ekonomska kriza i porast nezaposlenosti. U takvim uvjetima  sve je teže podmirivati osnovne životne potrebe i uz to financirati troškove postupaka pred tijelima javne vlasti, koji su često vrlo skupi i iznad realnih mogućnosti građana, osobito onih s najnižim prihodima.
Zbog svega toga, mora se naći rješenje za stanje do kojeg se sada došlo, da se broj zahtjeva za besplatnom pravnom pomoći povećava, dok se sredstva za te potrebe u državnom proračunu smanjuju. Tako su u proračunu za 2009. godinu bila predviđena sredstva za besplatnu pravnu pomoć u iznosu od 8.245.155 kn. Potom su za 2010. godinu najprije planirana sredstva u iznosu od 6.835.000 kn, a onda rebalansom smanjena na 3.735.000 kn. U 2011. godini bio je predviđen iznos od oko 4.000.000 kn, ali je krajem godine smanjen na 1.550.000 kn. U 2012. godini državnim proračunom bio je predviđen iznos od 2.278.000 kn, a onda rebalansom smanjen na 1.261.500 kn, od čega je prema Izvješću utrošeno 1.258.134,89 kn. Proračunom za ovu godinu (2013.g.) predviđen je iznos od 1.800.000 kn. Primjetan je nesklad između planiranih i utrošenih sredstava i tendencija smanjenja iznosa sredstava za ove potrebe, što otvara pitanje dostupnosti besplatne pravne pomoći, a time i dostupnosti pravde i mogućnosti ostvarivanja  zajamčenih ljudskih prava najugroženijim kategorijama građana.

U raspravi je upozoreno i na kompliciranu proceduru odobravanja besplatne pravne pomoći, koja ne uzima dovoljno u obzir potrebe i mogućnosti potencijalnih korisnika. Traži se brojna dokumentacija, koju teško mogu isposlovati pravno nedovoljno educirane osobe, osobito one udaljene od urbanih centara u kojima su locirani pružatelji pravne pomoći, kao i osobe s invaliditetom, žrtve obiteljskog nasilja i druge najranjivije kategorije građana. S obzirom na to procedura bi se trebala pojednostaviti, tim više što tijela koja odlučuju o odobravanju ove vrste pomoći sama mogu doći službenim putem do potrebnih podataka.
Praksa također ukazuje na potrebu unapređenja sustava primarne pravne pomoći, odnosno jačanja pravnog savjetovanja, kao prvog koraka u ostvarivanju pravne zaštite, od čega umnogome zavisi tijek postupka pred  tijelima javne vlasti.
Iskustva tijela koja razmatraju predstavke građana, pokazuju da uslijed nedovoljne pravne educiranosti, odnosno izostanka valjanog pravnog savjeta, postupci iz upravnih prelaze u sudbene, tako da se ostvarivanje pojedinih prava produžava izvan svakog razumnog roka. Osim toga opterećuju se žalbena tijela i sudovi, a otvara se i potreba za sekundarnom (odvjetničkom) pravnom pomoć koja je znatno skuplja.

Ukazano je i na potrebu da se mreža pružatelja i primarne i sekundarne pravne pomoći treba prilagoditi stanju/potrebama na terenu, imajući pri tome u vidu specifičnosti populacije koja živi u pojedinim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Kada su u pitanju pripadnici romske nacionalne manjine navedeno je da je programom iz 2008. godine bila predviđena među ostalim i pomoć odvjetnika u županijama u kojima su pripadnici ove nacionalne manjine najviše koncentrirani. Obzirom na izražene potrebe romske nacionalne manjine, s tim vidom pomoći svakako bi  trebalo nastaviti.

U raspravi je ukazano i  na iznimno visok trošak građana za javnobilježničke pristojbe, te za odvjetničke, geodetske i druge slične usluge. S jedne strane brojnim propisima uvode se obveze temeljem kojih građani moraju plaćati takve pristojbe i usluge, a s druge strane propisuju se  visoke tarife ili se dopušta slobodno/tržišno formiranje cijena navedenih vrsta usluga. Izraženo je mišljenje da nije prihvatljivo i da nema opravdanja, da se slobodno formiranje cijena ovakvih vrsta usluga tumači kao pretpostavka stručne i profesionalne neovisnosti njihovih pružatelja. Obzirom da je s tom vrstom izdataka pogođen najširi krug građana s izravnim posljedicama za ostvarivanje njihovih temeljnih prava, ukazuje se potreba da se čim prije preispita zakonska regulativa koja uređuje ovo pravno područje.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o ostvarivanju prava na pravnu pomoć i utrošku sredstava u 2012. godini.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 26. sjednici održanoj 17. travnja 2013. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. travnja 2013. godine. 

Odbor je prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Članovi Odbora raspolagali su mišljenjem i prijedlozima amandmana udruge Trans Aid Hrvatska te vanjskog člana Odbora Željka Mraza.

U raspravi je su se članovi Odbora posebno osvrnuli na novi članak 7. kojeg nije bilo u prvom čitanju ovoga zakonskog prijedloga. Naime, tim je člankom dodan članak 9.a koji se odnosi na promjenu spola kao izmjene podataka u temeljnom upisu, a koji se upisuje u maticu rođenih na temelju rješenja nadležnog ureda. Ovo rješenje donosi se na temelju mišljenja nadležnog tijela o promjeni spola ili o životu u drugom rodnom identitetu, sukladno medicinskoj dokumentaciji nadležnog liječnika ili zdravstvene ustanove.

Predstavnicima LGBT udruga posebno je sporan drugi stavak predloženog članka koji se odnosi na propis kojim će se urediti način prikupljanja spomenute medicinske dokumentacije te utvrđivanje uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i života u drugom rodnom identitetu. Ova pitanja sada su uređena Naputkom za provedbu Zakona o državnim maticama (NN 107/93) te Pravilnikom o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije o promjeni spola (NN 121/11) s tim što su se ti akti selektivno provodili. Izneseno je mišljenje da provedba predložene zakonske odredbe ovisi o mišljenju nadležnog tijela (Ministarstva zdravlja) te da se ostvarivanje ovog prava odgađa do stupanja na snagu spomenutog propisa. Stoga je predložena izmjena koja znatno pojednostavljuje i ubrzava postupak upisa promjene spola u državne matice, a jamči jednaku vjerodostojnost tog upisa, na način da se „promjena spola kao izmjena podataka u temeljnom upisu, upisuje u maticu rođenih na temelju rješenja nadležnog ureda, s tim da se ovo rješenje o upisu promjene spola u maticu rođenih donese temeljem zahtjeva osobe koja traži promjenu spola ili njezinog zakonskog zastupnika, ukoliko je osoba maloljetna i potvrde psihologa da je podnositelj zahtjeva promijenio spol ili živi u drugom rodnom identitetu te potvrde izabranog liječnika opće/obiteljske medicine podnositelja zahtjeva o tome da je podnositelj zahtjeva promijenio spol ili živi u drugom rodnom identitetu”.

Pojedini zastupnici - članovi Odbora obvezali su se preuzeti spomenute amandmane LGBT udruga te ih osobno preložiti Hrvatskome saboru na usvajanje. Mišljenja su da je potrebno donijeti poseban zakon kojim bi se uredila skrb o rodno-distrofičnim osobama, odnosno  šire uredila ova iznimno osjetljiva problematika, dok se predloženim člankom u ovom Konačnom prijedlogu zakona uređuje samo dio o evidentiranju promjene spola, odnosnu naknadni upis u maticu rođenih.

U raspravi su iznesena i drugačija mišljenja koja se prije svega odnose na predmet ovog zakona, a to je evidentiranje osobnih stanja građana, odnosno upis činjenica kao što su primjerice rođenje, zaključenje braka i upis smrti, te da stoga promjene osobnih stanja ne bi trebale biti predmet ovog zakona nego posebnih zakona kojima bi se one sveobuhvatnije riješile, čime bi se, kako je istaknuto, postigla veća pravna sigurnost.
Izraženo je i mišljenje da predložena odredba čl. 7. izlazi izvan okvira ovoga Zakona budući da mijenja statusna obilježja te omogućava slobodan izbor spola, što predstavlja ozakonjenje rodne ideologije, a što nije predmet ovoga Zakona. Kako je rečeno, predloženom dopunom omogućuje se manipuliranje identitetom što može dovesti do pravne nesigurnosti.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNIM MATICAMA

uz sljedeći Amandman

Iza članka 28. dodaje se novi članak 29. koji glasi:

„Iza članka 44. dodaje se novi članak 44.a koji glasi:

Članak 44.a

Matične knjige oduzete vjerskim zajednicama za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, Republika Hrvatska obvezuje se dati u vlasništvo, ali ne u posjed vjerskim zajednicama.

Ovlašteni službenici vjerskih zajednica koje imaju regulirane odnose s Republikom Hrvatskom imaju pravo uvida u svoje matične knjige.

Matične knjige ostaju u posjedu u ustanovama Republike Hrvatske radi stručne obrade, zaštite i korištenja.“

Članak 29. postaje članak 30.

Obrazloženje:

Različite vjerske zajednice koje imaju potpisan Ugovor o pitanjima od zajedničkih interesa s Vladom RH – Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj; Islamska zajednica; Evangelička crkva, Reformirana kršćanska crkva, Evanđeoska pentekostna crkva, Kršćanska adventistička crkva i Savez baptističkih crkava u RH (Narodne novine 196/2003) u članku 16., a Koordinacija židovskih općina i Židovska vjerska zajednica Bet Israel (Narodne novine 4/2012) u članku 17. imaju određena prava koje na žalost ne mogu ostvariti zbog članka 44. Zakona o državnim maticama.

Naime, članak 16. navedenih Ugovora glasi:
„Kulturna i umjetnička baština Crkava, te brojni dokumenti pohranjeni u arhivima i knjižnicama crkava sačinjavaju dragocjeni dio cjelokupne hrvatske kulturne baštine. Crkve žele nastaviti služenje društvenoj zajednici i svojom kulturnom baštinom, omogućujući svima koje zanima da to bogatstvo upoznaju, da se njime koriste i da ga proučavaju.
Ugovorne strane će surađivati u popisu i zaštiti baštine iz stavka 1. ovog članka i brinuti se da ona bude dostupna građanima sukladno propisima o zaštiti i očuvanju kulturne baštine Republike Hrvatske.
Republika Hrvatska se obvezuje da će Crkvama dati u vlasništvo, ali ne i u posjed, sve njihove matične knjige i arhivsko gradivo koje je sada u vlasništvu Republike Hrvatske, a oduzeto za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, te se smatraju arhivskim gradivom. Matične knjige i arhivsko gradivo ostaju u posjedu u ustanovama kulture radi stručne obrade, zaštite i korištenja.“

Navedeni članak Ugovora predstavlja pravnu osnovu temeljem koje vjerske zajednice trebaju imati pravo uvida u svoje matične knjige oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a što mora biti uvaženo i kroz Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama  Zakona o državnim maticama, te je stoga i Odbor podržao predloženi amandman.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 26. sjednici održanoj 17. travnja 2013. godine, Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o zaštiti potrošača, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 13. ožujka 2013. godine. 

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su članovi Odbora posebno ukazali na nejasnost predložene izmjene u članku 3. Konačnog prijedloga zakona, a kojom se mijenja čl 145. st. 1 podstavak 12. važećeg Zakona. Naime, prema Konačnom prijedlogu zakona spomenuta odredba nakon promjene glasila bi:
„– podaci na obavijesti o proizvodu nisu jasni, vidljivi i čitljivi te ako nisu napisani ili piktogramima lako razumljivim potrošaču (članak 17. stavak 3.)”.

Ovu izmjenu predlagatelj je obrazložio time da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača iz lipnja 2009. godine člankom 75. stavkom 3. prijelaznih i završnih odredbi propisano da pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji prestaje važiti odredba članka 145. stavka 1. podstavka 10. važećeg Zakona. Obzirom da je u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača iz srpnja 2012. došlo do izmjene članka 145. stavka 1. važećeg Zakona, predlagatelj ističe da se ovim prijedlogom Zakon nužno usklađuje s navedenim izmjenama.

Međutim, Članovi Odbora su mišljenja da u predloženom tekstu odredbe čl. 145. st. 1. podstavaka 12. nije jasno koji je to drugi jezik lako razumljiv potrošaču u RH, a koji je alternativa hrvatskomu jeziku, osobito imajući u vidu sve službene jezike EU. Osim toga, ulaskom u Europsku uniju hrvatski jezik postaje jedan od službenih jezika Europske unije te je tim prije nerazumljiv motiv predložene izmjene. Isto tako, izraženo je mišljenje da je predložena odredba u suprotnosti s člankom 12. st. 1. hrvatskoga Ustava koji kaže da je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.

Stoga je predloženo da ostane na snazi važeća odredba koja glasi:
 „– podaci na obavijesti o proizvodu nisu jasni, vidljivi i čitljivi te ako nisu napisani hrvatskim jezikom i latiničnim pismom ili znakovima i piktogramima lako razumljivim potrošaču, što ne isključuje mogućnost uporabe i drugih jezika (članak 17. stavak 4.)“.

Budući da je predložena izmjena iz čl. 3. Konačnog prijedloga zakona samo usklađivanje s člankom 75. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/09), a koji nije predmet izmjena ovog zakonskog prijedloga te stoga poslovnički Odboru nije moguće uložiti amandman na taj članak, predloženo je da predlagatelj svojim amandmanom na članak 75. riješi ovo pitanje, s čime se predstavnik predlagatelja na sjednici Odbora složio.

Naime, spomenuti članak 75., zbog kojeg se i predlaže izmjena u ovom Konačnom prijedlogu zakona, propisuje da se danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, odredba članka 17. stavak 4. (koja postaje stavak 3.) promijeni te da glasi:
»(3) Podaci iz stavka 1. i 2. ovoga članka moraju biti jasni, vidljivi i čitljivi te napisani hrvatskim jezikom i latiničnim pismom ili nekim drugim jezikom, znakovima, simbolima ili piktogramima lako razumljivim potrošaču.«
Ovu promjenu koja se odnosi na jezik predlagatelj nije obrazložio ni kod izmjena i dopuna zakona izvršenih 2009. godine niti njenu svrhovitost objašnjava u ovom Konačnom prijedlogu zakona.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA ZAKONA O ZAŠTITI POTROŠAČA

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 25. sjednici održanoj 10. travnja 2013. godine, Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2013. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 21. ožujka 2013. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Polazeći od svog djelokruga utvrđenog Poslovnikom Hrvatskoga sabora, Odbor je u raspravi detaljnije razmotrio one dijelove Prijedloga izmjena i dopuna državnog proračuna koji se odnose na financiranje programa i aktivnosti usmjerenih na ostvarivanje prava nacionalnih manjina te na zaštitu i promicanje ljudskih prava. Konstatirano je da se proračunske stavke koje se izravno odnose na spomenuta područja ne mijenjaju, odnosno da ostaju na ranije planiranoj razini.

Međutim naglašeno je da se proračunske stavke koje se rebalansom značajnije smanjuju u velikoj mjeri odnose na neke od najranjivijih kategorija stanovništva.

Tako se sredstva za zbrinjavanje prognanika, povratnika i izbjeglica smanjuju za 85.000.000 kuna i to na stavci stambenog zbrinjavanja na područjima posebne državne skrbi, što je smanjenje od oko 30%, a što pokazuje da se programi stambenog zbrinjavanja prognaničke i izbjegličke populacije i dalje realiziraju nezadovoljavajućom dinamikom. Postavljeno je pitanje, da li je možda u danim okolnostima ta sredstva trebalo preusmjeriti na kupovinu stanova za stambeno zbrinjavanje izvan područja posebne državne skrbi, kako bi se ubrzalo rješavanje barem tog problema.

Sredstva na poziciji Ministarstva zdravlja smanjuju se za 120.000.000 kn, što će kako je u raspravi istaknuto imati izravne posljedice za kvalitetu zdravstvene zaštite, koja još uvijek nije na zadovoljavajućoj razini, kako kada su u pitanju odrasli tako i kada je u pitanju zaštita zdravlja djece. Osobito je ukazano na činjenicu da se i pored lošeg stanja, investicije u zdravstvenu infrastrukturu smanjuju za 15.500.000 kn, a naknade za bolovanja i isplate osiguranicima za 105.000.000.

Upozoreno je također da će na položaj najugroženijih kategorija stanovništva osjetne posljedice imati i činjenica da se sredstva predviđena za naknade nezaposlenima smanjuju za 55.000.000 kn, i to u situaciji kada nezaposlenost još uvijek raste.

Nakon provedene rasprave Odbor je odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

IZMJENE I DOPUNE DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2013. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 25. sjednici održanoj 10. travnja 2013. godine Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o obnovi, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 21. ožujka 2013. godine.

Odbor je ovaj Prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na ustrojavanje Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje temeljem posljednjih izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave, koje je Hrvatski sabor donio 22. ožujka 2013. godine. Kako je u raspravi istaknuto u nadležnost ovog ureda prešli su, između ostalog, upravljanje radom prognaničkih naselja; davanje u najam stambenih jedinica u provedbi programa stambenog zbrinjavanja; planiranje, pripreme, organizacija i nadzor provedbe obnove stambenih jedinica uništenih ratnim djelovanjem; upravljanje i raspolaganje stambenim jedinicama danim u najam u provedbi stambenih programa te naplata najamnina po posebnom propisu. Međutim, iako je po do sada korištenim modelima obnove i popravka u ratu oštećenih ili uništenih stambenih jedinica u Republici Hrvatskoj, popravljeno ili obnovljeno 149.610 obiteljskih kuća i stanova, čime je omogućen povratak za oko 500.000 članova obitelji korisnika prava u njihova prijeratna prebivališta, kako je naglašeno, s preostalim projektima se nepotrebno odugovlači, iako su osigurana sredstva.

Posebno je naglašena važnost što žurnijeg rješavanja stambenog zbrinjavanja onih koji se još uvijek nalaze u prognaničkim naseljima. Izneseno je mišljenje da će se provedbom Regionalnog stambenog programa ovo pitanje riješiti što skorije, budući da su osobe u organiziranom smještaju prioritetni korisnici ovoga programa.

Kada je riječ o rješavanju stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava, postavljeno je pitanje koliko je država kupila stanova za njihovo zbrinjavanje i koliko je takvih stanova trenutačno neuseljeno.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA ZAKONA O OBNOVI

Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 25. sjednici održanoj 10. travnja 2013. godine Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 21. ožujka 2013. godine.

Odbor je ovaj Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi je posebno zanimanje iskazano za realizaciju Regionalnog stambenog programa o trajnim rješenjima za izbjeglice i interno raseljene osobe koji je zajednička je inicijativa Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske, Crne Gore i Republike Srbije. Kako je istaknuto, za provedbu ovog programa planiraju se sredstva u iznosu od 584 milijuna eura, od čeka je na donatorskoj konferenciji održanoj u travnju 2012. u Sarajevu prikupljeno 260 milijuna eura (od toga je Europska unija donirala 230 milijuna eura). Budući da je predviđeno da Republika Hrvatska za ovaj program osigura oko 30 milijuna eura, te da će uz to iz donacija primiti oko 90 milijuna eura, što znači da će raspolagati s ukupno oko 120 milijuna eura za provedbu programa u trajanju od 5 godina (2013-2017.), postavljeno je pitanje na kojim proračunskim stavkama su predviđena ova planirana sredstva.

Naime, predlagatelj naglašava da za provedbu ovog Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske. Međutim, navodi se da će financijska sredstva za provedbu Regionalnog stambenog programa, s početkom provedbe 2013. godine, biti osigurana jednim dijelom u državnom proračunu Republike Hrvatske, dijelom iz donacija, u iznosu od 9,2 milijuna eura iz IPA programa Komponente I, a nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji iz strukturnih fondova, što je dosta široko i neprecizno obrazloženje.

Budući da je spomenutim programom određeno da je ciljana skupina korisnika osobe iz organiziranog smještaja i bivši nositelji stanarskog prava te da Republika Hrvatska planira provoditi tri modela stambenog zbrinjavanja: izgradnju stambenih objekata, kupnju stanova na tržištu te rekonstrukciju doma za stare i nemoćne osobe, od osobitog je značaja da se planirana sredstva osiguraju na pozicijama državnog proračuna iz kojih će biti jasna njihova namjena kao i da se osigura njihovo transparentno korištenje.

U raspravi je također ukazano na određene nedorečenosti u samom zakonu te je predloženo da se razmotri mogućnost izmjene članka 6. kojim se mijenjaju pojedini stavci članka 11. tako da se ne traži suglasnost svih suvlasnika u slučajevima kada iz opravdanih razloga, kao što su zdravstveno stanje, nepoznato boravište, nije moguće dati izjavu. U praksi je zbog toga dolazilo do dugogodišnjeg odugovlačenja postupaka koji su bez krivnje stranaka za njih nepovoljno okončani.

Isto tako, zatraženo je da se ne briše članak 27. kojim se redovitim učenicima trećih i četvrtih razreda srednjih škola koji imaju prebivalište na područjima posebne državne skrbi daje pravo na besplatan međumjesni prijevoz u javnom cestovnom ili željezničkom prijevozu od mjesta prebivališta do najbliže škole i natrag. Obrazloženo je da su, s obzirom na loše gospodarsko stanje u područjima posebne državne skrbi i lošu prometnu povezanost ovih krajeva, te većeg udjela nezaposlenih u odnosu na ostatak Republike Hrvatske, otežani uvjeti školovanja učenica/ka, te uočeni slučajevi roditelja koji nemaju sredstava za plaćanje prijevoza djece do škole.
Predloženo je da se zbog brojnih i opsežnih izmjena i dopuna ovoga Zakona objavi u Narodnim novinama pročišćeni tekst Zakona kako bi se omogućilo svim zainteresiranim strankama da ova iznimno složena materija bude u jednom dokumentu uređena i dostupna svima.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PODRUČJIMA POSEBNE DRŽAVNE SKRBI

Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 25. sjednici održanoj 10. travnja 2013. godine Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o statusu prognanika i izbjeglica, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 21. ožujka 2013. godine.

Odbor je ovaj Prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su članovi Odbora podržali namjeru predlagatelja da se predloženim zakonskim rješenjima okonča proces povratka za osobe koji su do danas zadržali status izbjeglice, prognanika i povratnika (305 osoba u statusu prognanika, 585 osoba u statusu izbjeglica i 109 osoba u statusu povratnika). Mišljenja su da će se revizijom statusa svih evidentiranih osoba doći do konačnog broja osoba zainteresiranih za povratak.

Međutim, izraženo je neslaganje s namjerom predlagatelja da se kod redefiniranja njihovih prava, izostavlja zakonsko reguliranje vrste i sadržaja prava, već se ono daje u nadležnost čelniku Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanja. Također se da je u nadležnost Vladi RH da odlukom utvrdi vrstu i visinu financijske potpore. Naglašeno je da je Odbor u više navrata pozivao predlagatelje zakona da se prava osobito osjetljivih skupina stanovništva, a prognanici i izbjeglice pripadaju upravo toj kategoriji stanovništva, urede zakonom, a ne pravilnicima ili bilo kojim drugim podzakonskim aktom, čime je onemogućeno samim korisnicima tih prava da na što transparentniji način budu s njima i upoznati.

Nakon provedene rasprave Odbor je odlučio većinom glasova (7 glasova „za“ i 1 „suzdržan“) predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA ZAKONA O STATUSU PROGNANIKA I IZBJEGLICA

uz sljedeći AMANDMAN

Članak 8. mijenja se i glasi:
"Članak 8.

Vlada Republike Hrvatske uredbom propisuje uvjete za utvrđivanje statusa i gubitak statusa te sadržaj, opseg i način ostvarivanja prava osoba kojima je utvrđen status izbjeglice, prognanika odnosno povratnika, kao i postupak provedbe revizije iz članka 11. stavka 1. ovoga Zakona.

Vlada Republike Hrvatske odlukom utvrđuje vrstu i visinu financijske potpore osobama s utvrđenim statusima u skladu s odredbama ovoga Zakona."

Obrazloženje:

Uvjeti za stjecanje i gubitak statusa prognanika i izbjeglica bili su do sada uređeni Zakonom, a ovim Konačnim prijedlogom Zakona predviđeno je da te uvjete pravilnikom propiše čelnik Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Sa stajališta zaštite pravne sigurnosti građana, upitno je propisati način prestanka stečenog prava (statusa) Zakonom (što je uređeno člankom 4.), dok se donošenje budućeg pravilnika o utvrđivanju/stjecanju i gubitku istog prava i propisivanje postupka utvrđenja postojanja prava stavlja u nadležnost čelniku tijela zaduženog za provedbu propisa. U situaciji kojoj to više neće biti regulirano Zakonom, postigla bi se veća pravna sigurnost kada bi utvrđivanje i gubitak statusa, a osobito sadržaj, opseg i način ostvarivanja prava propisivala Vlada uredbom, a ne čelnik tijela, koji će biti zadužen i za provedbu pravilnika.

Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 25. sjednici održanoj 10. travnja 2013. godine, Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o sportu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 13. ožujka 2013. godine.

Odbor je prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Sukladno svom djelokrugu, Odbor je s posebnom pozornošću razmotrio primjedbe i prijedloge koje je na Prijedlog zakona dala pravobraniteljica za osobe s invaliditetom i Hrvatski paraolimpijski odbor. U spomenutim primjedbama ukazuje se na neravnopravno tretiranje sportaša (osvajača medalja) iz reda osoba s invaliditetom u predloženim izmjenama članka 81.a Zakona o sportu, obzirom da osvajači medalja na svjetskim seniorskim prvenstvima u paraolimpijskim sportovima i disciplinama, i olimpijskim sportovima i disciplinama za gluhe, nisu uključeni među sportaše koji imaju pravo na trajnu mjesečnu naknadu predviđenu ovim Zakonom.

Naime, Prijedlogom zakona predviđeno je da pravo na navedenu naknadu ima sportaš koji je osvojio medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama, olimpijskim igrama gluhih i svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i disciplinama, dok su izostavljeni osvajači medalja na svjetskim seniorskim prvenstvima u paraolimpijskim sportovima i disciplinama i olimpijskim sportovima i disciplinama gluhih.

U raspravi je istaknuto da ovakvo zakonsko rješenje diskriminira navedenu kategoriju sportaša. Protivno je i međunarodnoj Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom kao i hrvatskom Zakonu o suzbijanju diskriminacije (NN br. 85/08, 112/12), a nije u skladu niti sa stajalištima Međunarodnog olimpijskog odbora koji ne pravi razliku među sportašima.

Uz sve to, prema objašnjenju Hrvatskog paraolimijskog odbora treba imati u vidu da je broj sportaša osvajača medalja na paraolimpijskim svjetskim prvenstvima vrlo mali, tako da bi izdatak za njih bio svega 1,5% od ukupno planiranog iznosa na godišnjoj razini za sportaše obuhvaćene ovim Zakonom.

Iz navedenih razloga, stajalište je Odbora da treba izvršiti odgovarajuće dopune kako u tekstu naslova ispred članka 81.a, tako i u samom novopredloženom tekstu članka 81.a Zakona o sportu, sukladno prijedlozima pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i Hrvatskog paraolimpijskog odbora.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

Z A K LJ U Č A K

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o sportu.

2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 25. sjednici održanoj 10. travnja 2013. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjeni o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2013. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 21. ožujka 2013. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogu izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2013. godinu.

Nakon provedene rasprave Odbor je odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

ZAKON O IZMJENI ZAKONA O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2013. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 24. sjednici održanoj 13. veljače 2013. godine Konačni prijedlog zakona o pravu na pristup informacijama, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 6. veljače 2013. godine.

Odbor je ovaj Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Većina članova Odbora podržala je donošenje Zakona u predloženom tekstu uz ocjenu da je otvorenost i javnost rada tijela javne vlasti, jedna od ključnih pretpostavki demokratizacije društva, borbe protiv korupcije i učinkovitog funkcioniranja pravnog sustava u cjelini.

Osobito je naglašen značaj uvođenja Povjerenika za informiranje kao tijela zaduženog za nadzor i praćenje provođenja ovog Zakona i drugih propisa koji uređuju pravo na pristup informacijama.

Ovlasti Povjerenika kao drugostupanjskog tijela u rješavanju žalbi i poduzimanju sankcija u slučajevima nepoštivanja Zakona, obveza informiranja i educiranja javnosti o ostvarivanju prava korisnika na pristup informacijama, obveza predlaganja mjera za stručno osposobljavanje i usavršavanje službenika za informiranje u tijelima javne vlasti i iniciranje donošenja i izmjene propisa u ovoj oblasti, kao i obveze Povjerenika u pogledu izvještavanja Hrvatskog sabora i sudjelovanja u radu radnih tijela, pretpostavka su, kako je u raspravi ocijenjeno, za značajan iskorak u ostvarivanju Ustavom zajamčenog prava na pristup informacijama.

U raspravi je također ukazano i na činjenicu da su tehnološke promjene u oblasti informacija iznimno brze, uslijed čega se i normativna rješenja moraju kontinuirano prilagođavati potrebama koje nameću nove tehnologije. Postavljeno je pitanje zaštite davatelja informacija od moguće blokade rada izazvane velikim brojem zahtjeva koji se mogu uputiti uporabom suvremene informacijske tehnike.

S tim u vezi izraženo je i mišljenje da bi trebalo razjasniti i zakonom decidirano urediti uz ostalo i pitanje zahtjeva za uvid u e-mail poruke koje se sve više koriste kao način komuniciranja između institucija javne vlasti, pa je stoga nužno precizirati predstavlja li davanje takvih informacija obvezu po ovom Zakonu.

Ukazano je i na to da Povjerenik i druga nadležna tijela u provedbi Zakona trebaju imati u vidu i moguće zlouporabe prava zajamčenog Ustavom i razmatranim Zakonom, zbog čega se treba uspostaviti normativni mehanizam koji bi takve pojave sprječavao ili ih barem sveo na najmanju mjeru. Izneseni su primjeri iz dosadašnje prakse, koji pokazuju da su pojedinci svojim brojnim i nerijetko neutemeljenim zahtjevima, pozivajući se na zakonom zajamčeno pravo na pristup informacijama, otežavali rad institucija od kojih traže informacije i uz to im nametali znatne troškove, koji su na kraju uglavnom padali na teret davatelja informacija. Razlog tome je činjenica što ovo pitanje do sada nije na odgovarajući način uređeno ni Zakonom ni provedbenim aktima koji se donose temeljem ovog Zakona.

Izraženo je mišljenje da bi kod višekratnih zahtjeva podnesenih od istih tražitelja/korisnika za istu informaciju, trebalo uvesti obvezu plaćanja ukupnih/stvarnih troškova, te propisati duže rokove za udovoljavanje njihovim zahtjevima.

Naglašeno je, međutim, da pri iznalaženju odgovarajućih normativnih rješenja pristup ne smije biti restriktivan, odnosno da ni na koji način ne smije biti dovedeno u pitanje ostvarivanje Ustavom i zakonom zajamčenog prava na pristup informacijama.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (8 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA

Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 24. sjednici održanoj 13. veljače 2013. godine Konačni prijedlog zakona o sudovima, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 6. veljače 2013. godine. 

Odbor je ovaj Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su se članovi Odbora osvrnuli na važnost iznalaženja najboljih rješenja kako bi se zaštitilo pravo na suđenje u razumnom roku te preveniralo kršenje ljudskih prava do čega dolazi uslijed dugog trajanja sudskih postupaka. Osim toga, značajno bi se smanjili i financijski izdaci iz državnog proračuna koji su do sada isplaćivani u značajnim iznosima. Kako je istaknuto, u Državnom proračunu za 2013. godinu na stavci Ministarstva pravosuđa za povrede prava na suđenje u razumnom roku predviđen je iznos od gotovo 22 milijuna kuna, dok je u 2012. taj iznos bio više od 36 milijuna kuna. Samo za kršenje jednog elementa prava na pošteno suđenje, odnosno prava na suđenje u razumnom roku, Republika Hrvatska u zadnjih 10 godina izdvojila je više od 30 milijuna eura.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O SUDOVIMA

uz sljedeći amandman na tekst Konačnog prijedloga zakona:

AMANDMAN

U članku 108. iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„Kod prijama sudskih službenika i namještenika u sudove mora se voditi računa o zastupljenosti službenika i namještenika pripadnika nacionalnih manjina.“

Stavci 4. i 5. postaju stavci 5. i 6.

Obrazloženje:

U članku 117. stavku 4. važećeg Zakona o sudovima navedena je istovjetna odredba, te bi njezino brisanje predstavljalo korak unatrag u uvažavanju prava nacionalnih manjina. Odbor je mišljenja da je ovu odredbu potrebno inkorporirati i u ovaj novi Zakon o sudovima, unatoč tomu što je ovo pravo zagarantirano Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina.

 Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

                                                                                         PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                              dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora raspravljao je, na 23. sjednici održanoj 6. veljače 2013. godine, o Kurikulumu zdravstvenog odgoja s gledišta ljudskih prava. Rasprava o ovoj temi održana je na inicijativu predsjednika Komisije „Iustitia et pax“ Hrvatske biskupske konferencije koji je predložio održavanje tematske sjednice Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina o kršenju ljudskih prava roditelja uvođenjem Zdravstvenog odgoja u nastavni program osnovnih i srednjih škola u ovoj školskoj godini (2012./2013.).

U uvodnom dijelu predsjednik Odbora ukazao je na osnovne činjenice vezane za Kurikulum zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama. Istaknuo je da je Ministar znanosti, obrazovanja i sporta 27. rujna 2012. godine donio Odluku o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama. Tom odlukom u osnovne i srednje škole uveden je Kurikulum zdravstvenog odgoja, a izrijekom je navedeno da će se provoditi kroz sadržaje integrirane u nastavne programe predmeta, sate razrednika, školske projekte i druge školske aktivnosti. Za stručno usavršavanje učitelja, nastavnika i stručnih suradnika vezano za sadržaje i teme zdravstvenog odgoja, sukladno Odluci, zadužena je Agencija za odgoj i obrazovanje, a za provedbu Kurikuluma zdravstvenog odgoja, kao i ishode učenja i poučavanje, odnosno praćenje i vrednovanje, zadužene su same škole (samovrednovanjem) te Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja.

U opsežnoj i polemičnoj raspravi iznesena su brojna različita stajališta, u pojedinim dijelovima i krajnje suprotstavljena, osobito kada je riječ o tumačenju određenih zakonskih i Ustavnih odredbi te međunarodnih konvencija kojima su uređena prava roditelja da samostalno odlučuju o odgoju djece te njihovo prvenstvo u izboru obrazovanja za djecu, prava djece na obrazovanje o pitanjima važnim za očuvanje zdravlja te dužnost države da pomaže roditeljima u ispunjavaju njihove uloge u podizanju djece te da osigura potrebno obrazovanje i osposobljavanje djece za život. Unatoč suprotstavljenim mišljenjima, svi su se sudionici rasprave složili s konstatacijom da je rasprava vođena u duhu tolerancije i uzajamnog uvažavanja, s ciljem približavanja stajališta te da je očito kako postoji cijeli niz tema oko kojih postoji puna usuglašenost. Prije svega se to odnosi na važnost poboljšanja zdravstvenog stanja djece. Naime, recentna istraživanja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o ponašanju u vezi sa zdravljem djece školske dobi, pokazala su zabrinjavajuće podatke u usporedbi s drugim zemljama, osobito kada je riječ o konzumaciji alkohola, pušenju, i pretilosti. Pokazatelji vezani uz spolno zdravlje su nešto bolji u usporedbi s drugim zemljama, ali ništa manje zabrinjavajući, osobito kada je riječ o maloljetničkim trudnoćama i sve ranijem stupanju u spolne odnose. Osim toga, istaknut je i problem sve raširenijeg nasilja u školama te porast ovisnosti o drogama, čemu se, po mišljenju članova Odbora, treba posvetiti puno veća pozornost te su nadležna tijela pozvana da ova područja nastave prilagođavati i unaprjeđivati uz stalno ocjenjivanje postojećeg stanja.

Jedna od najčešće spominjanih zamjerki bila je i izostanak javne rasprave te uvođenje kurikuluma mjesec dana nakon početka školske godine. U raspravi je istaknuto kako se zbog toga stječe dojam da se program nameće, a što se svako trebalo izbjeći. Iznesena je i ocjena da su time prekršene brojne zakonske i međunarodne norme te da je došlo do značajnog kršenja prava djece. S tim u vezi zatraženo je da Odbor pozove pučkog pravobranitelja da, uz redovito izvješće koje o svome radu podnosi Hrvatskom saboru, podnese i posebno izvješće o poštivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda roditelja u postupku uvođenja zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole.

Nasuprot ovakvim stajalištima, izneseno je mišljenje da se zanemaruje činjenica da je o uvođenju zdravstvenog odgoja tema o kojoj se raspravlja niz godina. Isto tako treba imati u vidu da do sada nisu dovoljno uzimana u obzir prava djece da iskažu svoje mišljenje o zdravstvenom odgoju. Upozoreno je da iz provedenih anketa proizlazi da djeca žele dobiti pouzdane informacije od odgovornih odraslih osoba koje skrbe o njima kako bi se izbjeglo da do informacija dolaze putem interneta i međusobnim dijeljenjem iskustava koja nisu zasnovana na stručnim i znanstvenim spoznajama.

Sudionici rasprave posebno su istaknuli da je u postupku donošenja ovako važnih programa, kao i drugih važnih akata, iznimno važno uključiti sve relevantne strane, od nadležnih državnih tijela do zainteresiranih institucija i udruga, kako bi se kroz otvoreni dijalog i suradnju došlo do najboljih rješenja koja će biti i usuglašena pa time i učinkovita. Pritom se, kako je naglašeno, mora voditi računa da javna rasprava treba biti u skladu s Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akta te smjernicama za primjenu tog Kodeksa.

Osobita pozornost u raspravi je bila usmjerena na dio Kurikuluma koji se odnosi na četvrti modul, odnosno na spolnu/rodnu ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje, koji je izazvao najviše prigovora dijela roditelja i zainteresirane javnosti. Sudionici rasprave su naglasak stavili na nužnost zaštite privatnosti i intime u području spolnog odgoja s jedne strane te odgovornosti suvremene države da osigura odgovarajuće instrumente da se očuva integritet djeteta.

Iznesen je niz primjedbi koje se najvećim dijelom odnose na moguću svjetonazorsku i ideološku obojenost pojedinih sadržaja koja su u domeni svakog pojedinca i predstavljaju njegovo Ustavom zajamčeno individualno pravo. Primjedbe se prije svega odnose na potrebu uvažavanja prava roditelja da odaberu odgoj i poučavanje svoje djece sukladno svojim vrijednosnim sustavima, odnosno vjerskim i filozofskim uvjerenjima, kako se ne bi potencirale razlike u vrijednostima koje djeca uče u svojoj obitelji od onih koje uče u školi.

Postavljeno je pitanje ako roditelj mora kazneno odgovarati zbog zanemarivanja svoga djeteta, kakva su onda njegova prava ukoliko svoju roditeljsku dužnost obavlja savjesno i odgovorno, jesu li onda ona veća ili manja od prava i obveza državnih institucija. Osim toga, iznesena su i mišljenja da pojedini sadržaji nisu prilagođeni dobi i zrelosti djeteta, te da kao takvi mogu polučiti suprotne učinke od onih koji se žele postići. Ovdje se posebno ukazalo na iznimnu važnost zaštite intime djeteta, osobito u ranijoj dobi, što je ključna pretpostavka za očuvanje njegovog dostojanstva, moralnog i tjelesnog integriteta. Naglašeno je, također, da u ovom modulu nije posvećena odgovarajuća pozornost odgoju, koji sam po sebi sadržava određene vrijednosti, a što je od iznimne važnosti za formiranje djeteta s obzirom na broj sati koje djeca provode u školi sa svojim učiteljima i nastavnicima.

Istaknuto je također da je iznimno značajno poduzeti sve potrebno kako bi se unaprijedilo reproduktivno zdravlje mladih i promoviralo odgovorno spolno ponašanje mladih. Naime, neovisno o svjetonazoru, podaci koji govore o broju maloljetničkih trudnoća, pobačajima, spolno prenosivim bolestima, seksualnom zlostavljanju, pokazuju da je mladima potrebno pružiti odgovarajuće obrazovanje i informacije kako bi mogli sagledati sve posljedice rizičnog ponašanja. Pritom je naglašeno da intencija države nije zadiranje u dječju intimu, već da je država odgovorna osigurati djeci relevantne informacije upravo kako bi zaštitila i očuvala njihovu intimu.

Budući da je nadležno ministarstvo najavilo izradu posebnog priručnika o zdravstvenom odgoju, Odbor je mišljenja da priručnik ili udžbenik treba biti sastavljen čim prije, te je posebno istaknuto da se u njegovu izradu moraju uključiti stručnjaci iz svih znanstvenih područja relevantnih za zdravstveni odgoj, što je preduvjet uspješnog provođenja ovog kurikuluma. Naglašena je i važnost provođenja sustavne edukacije nastavnika kroz stručno usavršavanje, s posebnim naglaskom na pedagoški pristup i metodički rad u prenošenju sadržaja kurikuluma.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova donio sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina mišljenja je kako je uvođenje zdravstvenog odgoja u nastavni program osnovnih i srednjih škola nužno i iznimno korisno za poboljšanje zdravstvenog stanja djece koje, sukladno recentnim istraživanjima, ukazuje na zabrinjavajuće pokazatelje.

2. Odbor posebno poziva na kontinuiranu evaluaciju i daljnje unaprjeđivanje modula koji se odnose na prevenciju nasilničkog ponašanja i ovisnosti te zdravog življenja.

3. Odbor smatra iznimno važnim da se u kreiranju učinkovitih i usuglašenih akata nadležnih tijela osigura otvoreni dijalog i suradnja između svih relevantnih zainteresiranih strana u duhu tolerancije i poštivanja ljudskih prava, sukladno Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akta (NN 140/09) te smjernicama za primjenu Kodeksa.

4. Kada je riječ o dijelu Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama koji se odnosi na spolnu/rodnu ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje (četvrti modul), koji izaziva najviše pažnje u javnosti i prigovore dijela roditelja i zainteresirane javnosti, Odbor preporuča nastavak dijaloga kako bi se došlo do najprihvatljivijeg rješenja s ciljem poštivanja prava djeteta, a osobito zaštite intime djeteta, kao ključne pretpostavke za očuvanje njegovog integriteta.

5. Odbor je, također, mišljenja kako je čim prije potrebno izraditi poseban priručnik ili udžbenik u čijoj će izradi sudjelovati stručnjaci iz svih znanstvenih područja relevantnih za sadržaje zdravstvenog odgoja, jer je to, kako navodi i samo Ministarstvo, preduvjet za uspješno provođenje Kurikuluma zdravstvenog odgoja u praksi.

6. Odbor poziva pučkog pravobranitelja da pored godišnjeg izvješća o svom radu koje podnosi Hrvatskom saboru, podnese Saboru i posebno izvješće o poštivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda roditelja u postupku uvođenja zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 22. sjednici održanoj 31. siječnja 2013. godine, kandidature za izbor pučkog pravobranitelja koje su Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav pristigle temeljem Javnog poziva za predlaganje kandidata za pučkog pravobranitelja od 14. prosinca 2012. godine, a koje je taj Odbor uputio Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina dopisom od 22. siječnja 2013. godine radi davanja prethodnog mišljenja, sukladno članku 10. stavak 3. Zakona o pučkom pravobranitelju („Narodne novine br. 76/12).

Nakon obavljenog razgovora s kandidatima održanog 30. siječnja 2013. godine zajedno s Odborom za Ustav, Poslovnik i politički sustav, razmatranja prijava pristiglih na Javni poziv i rasprave provedene na 22. sjednici Odbora održanoj 31. siječnja 2013. godine, Odbor daje sljedeće

PRETHODNO MIŠLJENJE

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, polazeći od uvjeta za izbor pučkog pravobranitelja utvrđenih člankom 11. Zakona o pučkom pravobranitelju („Narodne novine“ br. 76/12) te imajući u vidu djelokrug rada i značaj institucije pučkog pravobranitelja za promicanje i zaštitu ljudskih prava, u postupku utvrđivanja prijedloga kandidata za izbor pučkog pravobranitelja prednost daje sljedećim kandidatima:

- Lana Petö Kujundžić (7 glasova „za“)

- Lora Vidović (6 glasova „za“)

Za svog izvjestitelja na sjednici Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 20. sjednici održanoj 23. siječnja 2013. godine, Izvješće o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2011. godinu, koje je Hrvatskom saboru dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 17. listopada 2012. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na položaj osoba s invaliditetom i na uvjete smještaja, jer uglavnom nije osigurana prilagodba s obzirom na vrstu i stupanj invaliditeta, niti odgovarajuća zdravstvena skrb. Konstatirano je da, primjerice, Zatvorska bolnica u Zagrebu nema dizala, što znači da je onemogućeno kretanje osobama s invaliditetom.

Ukazano je i na problem izvršavanja kazne zatvora za maloljetnike koji su smješteni zajedno s odraslim osobama, te je preporučeno da se što žurnije iznađe rješenje ovog problema. To je osobito izraženo kada je u pitanju izdržavanje istražnog zatvora maloljetnika.  Također je ukazano na potrebu daljnjeg zapošljavanja stručnih radnika s ciljem što kvalitetnije provedbe psihosocijalnog tretmana, jer bez toga sama kazna postaje nesvrsishodna.

Naglašeno je da se izdržavanje kazne mora zasnivati, kako se to ističe i u samom Izvješću, na rehabilitacijskom  pristupu, a što je osobito značajno kada su u pitanju zatvorenici mlađe životne dobi. U tom smislu osobit značaj imaju specijalizirani programi tretmana: pedagoški (izobrazba zatvorenika), radni, zdravstveni, psihološki, socijalni i drugi, prilagođeni osobinama i potrebama zatvorenika.

Konstatirano je da je došlo do značajnog napretka kod prilagodbe prostora u zatvorima i kaznionicama za posjete malodobne djece roditelju. Međutim, i ovdje se javlja problem nedostatka stručnjaka kako bi se djeca pripremila za sve okolnosti susreta. Osim toga, posebno je ukazano na problem kontrole djece kod ulazaka te je preporučeno da se prilagodi uzrastu djeteta i provede na način koji neće vrijeđati njihovo dostojanstvo. Isto tako, istaknuto je da je projekt „Odgovorno roditeljstvo u zatvorskim sustavima“ pridonio održavanju obiteljskih kontakata, pa i očuvanju brojnih obitelji nakon izdržane kazne i izlaska iz zatvora.

Iznesen je i prijedlog da bi u sklopu mjera za humanizaciju zatvorskih uvjeta i podizanja standarda poštivanja i zaštite ljudskih prava zatvorenika trebalo više pažnje posveti i seksualnim pravima zatvorenika, jer je tu sada zamjetan restriktivan pristup zatvorskog sustava, pa su ta prava trenutačno limitirana samo na susrete supružnika.

Obzirom da je prenapučenost zatvora problem koji generira brojne druge probleme zatvorenika i ispunjavanje hrvatskih i međunarodnih standarda, ukazano je na potrebu da se čim prije realiziraju mjere predviđene Akcijskim planom za unaprjeđenje zatvorskog sustava 2011. - 2014., osobito planirano proširivanje kapaciteta kaznionica i zatvora, koje je planirano uz sufinanciranje sredstvima iz europskih izvora.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2011. godinu.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 20. sjednici održanoj 23. siječnja 2013. godine, Posebno izvješće pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, koje je Hrvatskom saboru dostavila pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, aktom od 15. studenoga 2012. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom izlaganju pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, a i tijekom rasprave, naglašeno je da Konvencija o osobama s invaliditetom nadopunjuje ostale međunarodne ugovore o zaštiti ljudskih prava te pojašnjava obveze država kada je riječ o poštivanju i osiguravanju jednakog uživanja ljudskih prava osoba s invaliditetom. Posebno je istaknuto da je najvažnija novina koju uvodi Konvencija odmicanje od medicinskog modela invaliditeta i usvajanje socijalnog modela i modela ljudskih prava, što znači da se invaliditet shvaća kroz interakciju oštećenja i okoline koja uslijed svoje neprilagođenosti oštećenje pretvara u invaliditet. Naglasak je stavljen na preostale sposobnosti i oslonjen je na procjenu sustava potpore koji društvo treba osigurati osobi kako bi se njezine mogućnosti izjednačile s mogućnostima ostalih građana bez oštećenja.

Kada je riječ o Republici Hrvatskoj koja je među prvim zemljama potpisala i ratificirala  Konvenciju, posebno je istaknuto da je temeljem dosadašnjeg rada Ureda pravobraniteljice, ocijenjeno kako hrvatska javnost i sve razine vlasti nisu dovoljno upoznate s tim tko su osobe s invaliditetom i koje su obveze države u osiguravanju socijalnog modela u politici za osobe s invaliditetom. Naglašeno je da se uglavnom smatra kako su osobe s invaliditetom samo one osobe koje imaju tjelesna ili osjetilna oštećenja, a zaboravlja se na osobe s intelektualnim teškoćama te osobe s metalnim ili psiho-socijalnim oštećenjima. Osim toga, posebno je istaknuto da se građanska i politička prava moraju odmah zaštiti i dalje promicati, a da se moraju poduzeti sve potrebne mjere kako bi se postupno ostvarivala ekonomska, socijalna i kulturna prava. Naveden je i podatak da je u Republici Hrvatskoj 520.488 osoba s invaliditetom koja u sustavu koriste neka od predviđenih prava.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Posebno izvješće pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
2. Mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi o Izvješću, kao i primjedbe, prijedlozi i preporuke pravobraniteljice za osobe s invaliditetom dani u Izvješću, dostavljaju se Vladi Republike Hrvatske radi poduzimanja mjera za učinkovitiji rad nadležnih državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 20. sjednici održanoj 23. siječnja 2013. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. prosinca 2012. godine. 

Odbor je prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi je podržano donošenje predloženog zakona uz izmjene i dopune predloženog teksta Zakona.

Predloženo je tako da se u novom članku 48. stavak 1. i 2. (čl. 4. Prijedloga zakona) izvrši dopuna kojom bi se među programe i sadržaje od interesa i potreba javnosti uključili i programi i sadržaji koji zadovoljavaju vjerske potrebe (iza riječi „kulturnih“ dodati riječ „vjerskih“), te sukladno tome u stavku 2. istog članka među neprofitne nakladnike obuhvaćene tom zakonskom odredbom uključiti i „vjerske zajednice“.
Kada su u pitanju kriteriji za određivanje statusa neprofitnih audiovizualnih i/ili radijskih programa (čl. 48. st. 1.) izraženo je mišljenje da bi u cilju postizanja što veće transparentnosti bilo poželjno da se oni definiraju u samom zakonu (a ne pravilnikom Vijeća za elektroničke medije), tim više ako se ima u vidu da će se prema članku 64. stavak 4. (čl. 6. Prijedloga zakona) omjeri za raspoređivanje sredstva Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija utvrđivati uz prethodno mišljenje nadležnog ministarstva.
 
Predloženo je, također, da se zadrži dosadašnje rješenje sadržano u članku 48. stavak 2. važećeg Zakona prema kojem nakladnici neprofitne televizije i/ili radija mogu biti samo udruge i ustanove s najmanje 3 godine neprekidnog i javno priznatog rada, jer bi korisnici sredstva Fonda ipak morali imati prethodno nekoliko godina uspješnog rada ukoliko žele aplicirati za sredstva Fonda, što bi bila izvjesna garancija da će odobrena sredstva uspješno i namjenski koristiti.
Kada su u pitanju nacionalne manjine, upozoreno je da je predložena formulacija čl. 48. st. 2. (čl. 4. Prijedloga zakona) nepotpuna i neprecizna. Naime, u spomenutoj zakonskoj odredbi kojom se definiraju nakladnici neprofitne televizije i/ili radija i drugi neprofitni pružatelji medijski usluga i pružatelji elektroničkih publikacija, koristi se izraz „manjinske ustanove“. Naglašeno je da prema čl. 15. st. 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, pripadnici nacionalnih manjina mogu osnivati ustanove za obavljanje djelatnosti javnog priopćavanja, pa sukladno  tome i u predloženom zakonu treba precizirati da se radi o ustanovama nacionalnih manjina. Osim toga, treba se imati u vidu i čl. 18. st. 3. Ustavnog zakona u kojem je propisano da „u cilju ostvarivanja prava pripadnika nacionalnih manjina na informiranje putem tiska te radija i televizije na pismu i jeziku nacionalne manjine pripadnici  nacionalnih manjina, njihova vijeća nacionalnih manjina i predstavnici nacionalnih manjina, njihove udruge mogu obavljati djelatnost javnog priopćavanja (izdavati novine, proizvoditi i emitirati radijski i televizijski program i obavljati djelatnost novinskih agencija) u skladu sa zakonom“. Svi navedeni subjekti, a ne samo ustanove nacionalnih manjina imaju status neprofitnih pravnih osoba (udruge sukladno čl. 2. Zakonu o udrugama, a vijeća nacionalnih manjina sukladno čl. 25. Ustavnog zakona i  čl. 5. Zakona o registru vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina). Zbog svega navedenog predlagatelj bi trebao tijekom pripreme konačnog prijedloga zakona doraditi formulaciju novog čl. 48. st. 2. (čl. 4. Prijedloga zakona) i uskladiti je s odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (koristiti termin „udruge, ustanove i vijeća nacionalnih manjina“). Istaknuto je da  je u dosadašnjoj provedbi i Ustavnog zakona kao i Zakona o elektroničkim medijima bilo dosta problema kada su u pitanju mediji nacionalnih manjina. Ustavnim zakonom je ne samo ustanovama već i udrugama i vijećima nacionalnih manjina omogućeno da se bave proizvodnjom i emitiranjem radijskog i televizijskog programa i drugim oblicima medijske djelatnosti na jeziku i pismu nacionalnih manjina, pa bi ti subjekti ukoliko su svojima aktima predvidjeli obavljanje takve djelatnosti trebali imati mogućnost aplicirati za sredstva Fonda.

Isto tako nije predviđeno da za nezavisne vrednovatelje budu, među ostalima, angažirani i stručnjaci iz reda nacionalnih manjina kompetentni za medije, iako je Zakonom o elektroničkim medijima propisano (čl. 64.) da će se sredstvima Fonda poticati i proizvodnja i objavljivanje programa  u elektroničkim medijima koji su od interesa za nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Ovo je tim značajnije, ako se ima u vidu da je u svim dosadašnjim izvješćima Vlade Republike Hrvatske o ostvarivanju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina istaknuto da je pristup medijima i ostvarivanje prava na informiranje na jeziku i pismu nacionalne manjine, jedno od prava nacionalnih manjina u čijem ostvarivanju ima najviše problema, pa bi stoga bilo iznimno važno sudjelovanje predstavnika nacionalnih manjina u vrednovanju prijava podnesenih na javni natječaj za sredstva Fonda.

Kada je riječ o dodjeljivanju sredstava Fonda, predloženo je također da se u članku 6. Prijedloga zakona kojim se mijenja članak 64., nadopuni stavak 1. podstavak 9. tako da se navede da programi koji se potiču sredstvima Fonda trebaju biti prilagođeni osobama s invaliditetom, što je sukladno odredbi članka 21. Konvencije o osobama s invaliditetom. Kako je istaknuto, veliki broj osoba s invaliditetom koje imaju oštećenja vida ili sluha, nema mogućnost pratiti sadržaje putem interneta s obzirom na svoju vrstu oštećenja.
 
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 „za“ i 1 „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima.
2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.
           
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 19. sjednici održanoj 11. prosinca 2012. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 6. prosinca 2012. godine.

Odbor je prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su osobitu pozornost izazvale odredbe koje se odnose na izbor i status zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika i župana. Ocjenjeno je da tu postoji dosta otvorenih pitanja koja bi zakonom trebalo preciznije urediti. Izraženo je mišljenje da zakonom predviđeni različiti statusi za prvog zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana, kojemu se zakonom daje ovlast da u određenoj situaciji obavlja dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana, i ostalih zamjenika koji takvu ovlast ne mogu imati, u praksi može stvoriti niz problema. Nije sasvim razvidno kako će birači imati saznanje o tome tko će nakon izbora biti u statusu „prvog“ zamjenika, što nije bez značaja za njihovo opredjeljivanje na izborima. Isto tako prema predloženom zakonskom rješenju proizlazi da drugi zamjenici ne mogu dobiti status „prvog“ zamjenika u slučaju da ovaj podnese ostavku, što u određenim slučajevima može dovesti do potrebe da se raspisuju prijevremeni izbori, čime se stvaraju dodatni troškovi.

Kada je u pitanju zamjenik općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana iz reda nacionalnih manjina (ili iz reda pripadnika hrvatskog naroda u jedinicama samouprave u kojima pripadnici nacionalnih manjina čine većinu stanovništva), naglašeno je da je potpuno otvoreno pitanje njegove nadležnosti. Iz teksta Konačnog prijedloga zakona proizlazi da taj zamjenik ne može obnašati dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana, a nigdje nije definirano koji bi drugi poslovi bili u njegovom djelokrugu, što znači da je to prepušteno isključivo odlukama i volji općinskog načelnika, gradonačelnika, te župana, odnosno njihovoj spremnosti da im dodijele određene poslove. Imajući u vidu činjenicu da pravo pripadnika nacionalnih manjina na izbor zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana proizlazi iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i da je ono u funkciji ostvarivanja prava zajamčenih nacionalnim manjinama, ovlasti tog zamjenika morale bi biti zakonom precizirane. U protivnom se može dogoditi da će njegova uloga biti određivana od slučaja do slučaja ili da će se raditi o zamjeniku koji je to samo nominalno, a u suštini bez ikakve ovlasti i uloge, što nije smisao odredaba Ustavnog zakona kojima je to pravo zajamčeno nacionalnim manjinama.

Postavljeno je i pitanje opravdanosti zakonskog rješenja prema kojem se referendum za opoziv općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika ne smije raspisati prije proteka roka od 12 mjeseci od održanih izbora. Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (5 glasova „za“, 1 „protiv“ i 2 „suzdržana“ ) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O LOKALNOJ I PODRUČNOJ (REGIONALNOJ) SAMOUPRAVI

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
 dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 19. sjednici održanoj 11. prosinca 2012. godine, Konačni prijedlog zakona o lokalnim izborima, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 6. prosinca 2012. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, pri čemu je sukladno Poslovnikom Sabora utvrđenom djelokrugu, osobitu pozornost usmjerio na odredbe kojima se uređuje ostvarivanje Ustavom i Ustavnim zakonom zajamčenih prava nacionalnih manjina.

U raspravi je ukazano na potrebu da se predloženim zakonom trebaju stvoriti uvjeti za što učinkovitije ostvarivanje izbornog prava pripadnika nacionalnih manjina, imajući u vidu iskustva iz dosadašnje prakse provođenja izbora i probleme na koje su pripadnici nacionalnih manjina ukazivali.

S tim u vezi predloženo je preformuliranje odredbe stavka 2. članka 60. Konačnog prijedloga zakona, prema kojoj je predsjednik biračkog odbora ili od njega ovlašteni član dužan na traženje birača pripadniku nacionalne manjine predati mu glasački listić za izbor zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana iz reda pripadnika nacionalne manjine. Imajući u vidu činjenicu da veliki broj birača pripadnika nacionalnih manjina nije dovoljno educiran o svojim pravima, da ih veliki broj živi u ruralnim područjima gdje je edukacija još uvijek nedostatna ili nedostupna, kao i da je u strukturi tog biračkog tijela u velikoj mjeri zastupljena starija populacija, birački odbori bi trebali imati obvezu ponuditi glasački listić biraču pripadniku nacionalne manjine i ukazati mu na taj način na mogućnost ostvarivanja manjinskog prava da glasa za predstavnika nacionalne manjine. Takav pristup pozitivno bi utjecao i na one manjinske birače koji se iz različitih razloga još uvijek ne odlučuju na korištenje svojih Ustavom i zakonima Republike Hrvatske zajamčenih manjinskih prava. Istaknuto je da bi takvo poticajno zakonsko rješenje trebalo predvidjeti i za sve druge izbore u kojima pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo birati svoje predstavnike, imajući u vidu da se u izvješćima o ostvarivanju manjinskih prava često ukazuje na nedovoljan interes pripadnika nacionalnih manjina za njihova zakonom zajamčena prava, a da se pri tome ne sagledavaju uzroci problema i potreba da se stvaraju poticajni uvjeti za ostvarivanje tih prava u praksi.

U cilju pozitivnog pristupa ostvarivanju zajamčenih prava nacionalnih manjina, predloženo je također da se dijelom preciznije uredi odredba stavka 1. članka 103. Konačnog prijedloga zakona. Tom odredbom predviđeno je da se broj članova predstavničkog tijela iz reda pripadnika pojedine nacionalne manjine, sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, utvrđuje tako da se udio pojedine nacionalne manjine u ukupnom stanovništvu jedinice samouprave pomnoži brojem članova predstavničkog tijela, a dobiveni broj da se zaokružuje na cijeli broj bez decimalnog ostatka. Ovakvim pristupom čini se izuzetak kada su u pitanju nacionalne manjine, jer se kod njih kod određivanja broja članova predstavničkog tijela iz reda pripadnika pojedine nacionalne manjine ne uvažava decimalni ostatak, kojim se inače u izbornim postupcima zaokružuje cijeli broj sukladno matematičkim pravilima o zaokruživanju brojeva. Stoga je naglašeno da je ta pravila potrebno jednako primijeniti i kada su u pitanju nacionalne manjine.

Ukazano je i na potrebu da predlagatelj preispita odredbe članka 99. Konačnog prijedloga zakona kojim je predviđeno da se kandidati za općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i njihovo zamjenika na glasačkom listiću navode abecednim redom prezimena kandidata. Obzirom na to, moguće su situacije da se iz takvog glasačkog listića neće moći utvrditi tko je predložen za „prvog“ zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana, što nije bez značaja za opredjeljivanje birača.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 „za“ i 1 „protiv“) odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

 ZAKON O LOKALNIM IZBORIMA

uz sljedeće AMANDMANE:

Amandman 1.

U članku 60. stavak 2. riječi „na njegovo traženje predati“ zamjenjuju se riječju „ponuditi“.

Obrazloženje:

Predloženim amandmanom stvaraju se primjereniji zakonski uvjeti za ostvarivanje prava pripadnika nacionalnih manjina na sudjelovanje u izboru zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana iz reda pripadnika nacionalnih manjina, a što je potrebno imajući uz ostalo u vidu i iskustva iz dosadašnjih izbora za predstavnike nacionalnih manjina na svim razinama.

Amandman 2.

U članku 103. u stavku 1. iza riječi „cijeli broj“ dodaju se riječi „temeljem matematičkog pravila o zaokruživanju“, a riječi „bez decimalnog ostatka“ brišu se.

Obrazloženje:

Predloženom izmjenom postiže će se precizniji izričaj odredbe stavka 1. članka 103. Konačnog prijedloga zakona i izjednačava utvrđivanje broja članova predstavničkog tijela iz reda pripadnika pojedine nacionalne manjine s načinom koji se primjenjuje u izbornim postupcima pri zaokruživanju brojeva uz uvažavanje decimalnog ostatka.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 19. sjednici održanoj 11. prosinca 2012. godine, Konačni prijedlog zakona o registru birača, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 6. prosinca 2012. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su članovi Odbora posebno pohvaliti prihvaćanje prijedloga Odbora iznesenog na inicijativu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom koji se odnosio na osobe lišene poslovne sposobnosti i njihovo biračko pravo. Temeljem toga je predlagatelj u Konačnom prijedlogu zakona člankom 64. propisao da se sve osobe, koje su do stupanja na snagu Zakona o registru birača pravomoćnim rješenjem nadležnog suda u potpunosti lišene poslovne sposobnosti, smatraju biračima te će se upisati u registar birača. Time je, kako je istaknuto, napravljen veliki iskorak u poštivanju biračkog prava gotovo 17 tisuća osoba kojima je to temeljno ljudsko pravo do sada bilo onemogućeno.

S tim u vezi, otvoreno je i pitanje glasovanja osoba koje se nalaze u bolnicama i koje sukladno važećim odredbama, ne mogu ostvariti svoje biračko pravo. S obzirom na broj bolnica i nemogućnost odlaska na biračka mjesta najvećeg broja bolesnika, članovi Odbora su mišljenja da se ovom problemu do sada nije posvetila nikakva pozornost te da se treba iznaći odgovarajuće rješenje, moguće i u okviru članka 27. kojim se uređuju posebne kategorije birača.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na rješenje koje je predloženo u članku 51. stavku 3., a koje je u prvom čitanju ovog zakonskog prijedloga bilo navedeno kao druga alternativa. Predlagatelj je prihvaćanje te alternative obrazložio dogovorom s Državnim izbornim povjerenstvom. Predstavnici nacionalnih manjina u Odboru mišljenja su da predloženo rješenje izražava stavove samo jednog manjeg broja pripadnika nacionalnih manjina, budući da se njime želi postići anonimnost na biračkom mjestu. Kako je istaknuto, cilj svih nastojanja oko ostvarivanja prava nacionalnih manjina puna je integracija nacionalnih manjina, bez asimilacije. Međutim, integracija nacionalnih manjina ne može se postići putem anonimnosti, već uz slobodno izražavanje svoje nacionalne pripadnosti. Stoga je mišljenje većine članova Odbora da treba zadržati postojeće rješenje kojim se osigurava izrada izvatka po osnovi nacionalne pripadnosti. Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 2 „protiv“) odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

ZAKON O REGISTRU BIRAČA

uz sljedeći AMANDMAN

U članku 51. stavak 3. mijenja se i glasi:

„Za pripadnike nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj koji imaju pravo na zastupljenost u Hrvatskom saboru i pravo na izbor zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika i župana u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, za svako biračko mjesto izrađuje se izvadak po osnovi nacionalne pripadnosti, sukladno odredbama izbornog zakona.“

Obrazloženje:

Amandmanom se u tekst zakona vraća odredba članka 51. stavka 3. iz Prijedloga zakona koja se primjenjivala na dosadašnjim izborima, obzirom da odredba iz Končanog prijedloga zakona zbog svoje nedorečenosti može izazvati probleme u ostvarivanju biračkog prava nacionalnih manjina zajamčenih Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 17. sjednici održanoj 27. studenoga 2012. godine, Prijedlog državnog proračuna Republike Hrvatske za 2013. godinu i projekcije za 2014. i 2015. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 19. studenoga 2012. godine.

Odbor je Prijedlog Državnog proračuna razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Odbor je u raspravi, polazeći od svog djelokruga utvrđenog Poslovnikom Hrvatskoga sabora,  detaljnije raspravio one dijelove Prijedloga Državnog proračuna koji se odnose na financiranje programa i aktivnosti usmjerenih na ostvarivanje prava nacionalnih manjina i zaštitu i promicanje ljudskih prava.

Konstatirano je da se potpore za ostvarivanje kulturne autonomije nacionalnih manjina, odnosno  sredstva koja udrugama i ustanovama nacionalnih manjina raspoređuje Savjet za nacionalne manjine, planiraju u 2013. godini u iznosu od 38.663.240 kn, što je za oko 6% manje nego u 2012. godini.

Značajno se umanjuju i sredstva koja se u okviru Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta osiguravaju za programe odgoja i obrazovanja djece pripadnika n.manjina (predškolska i školska razina odgoja i obrazovanja).
Tako se sredstva za poticaj obrazovanja djece pripadnika nacionalnih manjina, kojima se sufinancira izrada i nabava udžbenika i nastavnih sredstava i pomagala za nastavu na jeziku i pismu nacionalnih manjina smanjuju za 26,9% (od 2.802.500 kn na 2.050.000 kn.), a sredstva za „Posebne programe obrazovanja za provođenje  programa nacionalnih manjina“ iz kojih se financira provođenje ljetnih škola, seminara i stručnih skupova za učitelje u nastavi na jeziku i pismu nacionalnih manjina, natjecanja i smotre za učenike u toj nastavi, te učenje materinskog jezika i kulture na daljinu (dopisna nastava) i slične aktivnosti, smanjuju se za 34,9% (od 1.844.000 na 1.200.000 kn).
Sredstva za potrebe predškolskog odgoja djece pripadnika n.manjina smanjuju se od 1.445.500 na 1.400.708 kn, odnosno za 3,1%.
Prema obrazloženju predlagatelja financiranje povećanih potreba koje proizlaze iz integracije djece pripadnika romske nacionalne manjine u odgojno-obrazovni sustav, provodilo bi se u okviru postojećih sredstava, na način da se dio sredstva namijenjenih odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina preraspodjelom usmjeri na aktivnosti za predškolski odgoj, predškolu i stipendije za romsku nacionalnu manjinu.
Kao rezultat naprijed navedenih preraspodjela, sredstva za djecu pripadnike romske nacionalne manjine povećavaju se na stavci „Provedba Nacionalnog programa za Rome“ od 2.610.885 na 3.301.730 kn, odnosno za 26,5%, a na stavci „Poticaji predškolskog odgoja i predškole za Rome“ od 1.600.000 na 2.000.000 kn, odnosno za 25%.

Prema prijedlogu proračuna na stavci „Programi pomoći hrvatskoj manjini u inozemstvu“  planiraju se sredstva u iznosu od 1.500.000 kn (to su sredstva koja se raspoređuju putem povjerenstava pri veleposlanstvima Republike Hrvatske kao potpora udrugama hrvatske manjine u Crnoj Gori, Makedoniji, Srbiji, Mađarskoj i Kosovu), sredstva predviđena za hrvatsku nastavu u inozemstvu predviđaju se u iznosu od 360.800 kn što je 9,8% manje nego što je bilo predviđeno proračunom za 2012. godinu (400.000 kn), dok se na stavci „Sredstva za obrazovanje djece hrvatskih građana u inozemstvu“  planira iznosu od 25.883.588 kn, što je za 12,8% više nego što je planirano u proračunu za 2012. godinu.

Kada su u pitanju sredstva za zaštitu i promicanje ljudskih prava, Prijedlogom proračuna također je predviđeno njihovo smanjivanje.
U okviru Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, sredstva namijenjena poticanju djelovanja nevladinih udruga u području zaštite i promicanja ljudskih prava, smanjuju se od  1.010.000 kn u 2012. godini na 960.000 u slijedećoj (2013.) godini, što znači za 5%. 
Još veće smanjenje predloženo je na sredstvima za besplatnu pravnu pomoć, koja bi prema Prijedlogu proračuna u 2013. godini iznosila 1.800.000 kn, što je 21% manje nego što je bilo predviđeno proračunom za 2012. godinu (2.278.000 kn). U obrazloženju proračuna nema detaljnijeg obrazloženja za ovo smanjenje, već se samo konstatira da je „sustav besplatne pravne pomoći u potpunosti funkcionalan na cijelom teritoriju Republike Hrvatske“.
Međutim, u raspravi je istaknuto da pri tome treba imati da se u izvješćima pučkog pravobranitelja već duže vremena upozorava, a na to je ukazivao i ovaj Odbor, kako su prestrogi kriteriji i komplicirana procedura odobravanja besplatne pravne pomoći. Uslijed toga izuzetno je teško ostvariti tu vrstu besplatne pomoći,  pa osobito u uvjetima ekonomske krize pri sadašnjem sustavu besplatne pravne pomoći veliki broj građana ostaje bez pravne zaštite.       

Restrikcija sredstva predviđena je u Prijedlogu proračuna i kada su u pitanju sredstva za pravobranitelje. Za Ured pučkog pravobranitelja sredstva se predviđaju u iznosu od 8.948.988  kn ili 15,1 % manje nego u 2012. g. (Na ovo najvećim dijelom utječe smanjenje sredstava koja su Uredu osiguravana iz programa IPA 2009 I komponenta - Uspostava cjelovitog sustava za zaštitu od diskriminacije na kojem se u 2013.g. planiraju sredstva u iznosu od 367.000 kn, dok su u proračunu za 2012. godinu ta sredstva iznosila 1.341.100 kn ili 62,6% više).
Sredstva za pravobraniteljicu za djecu predviđena su u iznosu od 5.330.888 kn što je smanjenje u odnosu na 2012. od 0,5%, za pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova planiran je iznos od 2.644.062 kn što je manje za 5,4 %, a za pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom iznos od 2.970.849 kn što je manje za 5,7 % u odnosu na proračun za 2012. godinu.

U raspravi je kao i ranijih godina ponovljen zahtjev za objedinjenim – sektorskim iskazivanjem sredstava za pojedine društvene potrebe, kao što su sredstva za djecu (što je i obveza temeljem zahtjeva UN-ovog Odbora za prava djeteta), sredstva za osiguranje ravnopravnosti spolova (rodni proračun), sredstva za razvoj civilnog društva i sredstva za mlade.

Odbor je podržao predloženo povećavanje sredstava predviđenih za odgoj i obrazovanje djece pripadnika romske manjine, no ne slaže se s predloženim smanjivanjem sredstava s kojima se treba financirati ostvarivanje zajamčenih prava nacionalnih manjina, kao i financiranje aktivnosti kojima se promiču i štite ljudska prava, jer se uz predložene restrikcije te aktivnosti ne mogu pokrivati na zadovoljavajućoj razini. Međutim, imajući u vidu težinu ekonomske situacije, većina članova Odbora, ocijenila je potrebnim podržati predloženi proračun u cilju konsolidacije javnih financija, što je jedan od ključnih koraka u prevladavanju ekonomske krize s kojom smo kao društvo suočeni.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (glasova 7 glasova „za“ i 1 „protiv“) odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

DRŽAVNI PRORAČUN REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2013. GODINU I PROJEKCIJE ZA 2014. I 2015. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika  Odbora.

                                                                                          PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 17. sjednici održanoj 27. studenoga 2012. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2012. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 19. studenoga 2012. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogu izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2013. godinu.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 1 „protiv“) odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

ZAKON O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2013. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina.
                                                                 

                                                                                          PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 16. sjednici održanoj 21. studenoga 2012. godine, Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2012. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 15. studenoga 2012. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Polazeći od svog djelokruga utvrđenog Poslovnikom Hrvatskoga sabora,  Odbor je u raspravi detaljnije razmotrio one dijelove Prijedloga izmjena i dopuna Državnog proračuna koji se odnose na financiranje programa i aktivnosti usmjerenih na ostvarivanje prava nacionalnih manjina te na zaštitu i promicanje ljudskih prava.
S tim u vezi zatraženo je objašnjenje za predloženo smanjivanje sredstava namijenjenih poticanju obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Navedena sredstva u Državnom proračunu smanjuju se za 900.000 kn - od ranije predviđenih 2.802.500 kn na 1.902.500 kn, odnosno za oko 32%. Isto tako i sredstva na stavci „Posebni programi obrazovanja za provođenje programa nacionalnih manjina“, smanjuju se s 1.844.000 kn na 1.244.000 kn (600.000 kn), što znači za 32,5%.
Istovremeno je prijedlogom izmjena Državnog proračuna predviđeno da se povećaju sredstva za obrazovanje pripadnika romske nacionalne manjine za ukupno 700.000 kn. Kako su na ranije spomenutim stavkama namijenjenim za obrazovne programe nacionalnih manjina sredstva smanjena za ukupno 1.500.000 kn, očito je da je samo dio tog smanjenja usmjeren na pomoć obrazovanju romske nacionalne manjine, dok je drugi (veći) dio preusmjeren za druge proračunske potrebe.
Postavljeno je pitanje kako će se predloženo smanjenje sredstava odraziti na programe obrazovanja djece pripadnika nacionalnih manjina, kao i koji su razlozi da se ti programi čije je financiranje predviđeno Državnim proračunom ne ostvaruju na zadovoljavajući način.
Upozoreno je također da predlagatelj treba imati u vidu da još uvijek nije riješeno pokrivanje troškova obrazovanja (36) pripadnika romske nacionalne manjine u pučkom otvorenom učilištu, kao niti pokrivanje troškova upisa djece - pripadnika romske nacionalne manjine u srednje škole, iako se radi o rashodima koji su nastali u okviru aktivnosti predviđenih Nacionalnim programom za Rome.
Izneseno je i mišljenje da se kada su u pitanju nacionalne manjine treba imati u vidu i činjenica da pripadnici nacionalnih manjina, osobito pojedinih, u velikom ili najvećem broju žive na područjima posebne državne skrbi, gdje je standard života u dosta slučajeva daleko ispod prosjeka države. Prometna izoliranost, zastarjelost ili nepostojanje osnovne komunalne infrastrukture i ustanova i objekata koji čine temelj društvenog života i osobnog standarda, kao i nemogućnost zapošljavanja, umanjuju učinak sredstava koja se izdvajaju za kulturnu autonomiju nacionalnih manjina. Stoga je sugerirano da se pri izradi Državnog proračuna imaju u vidu takve potrebe i da one postanu sastavni dio politike ravnomjernog regionalnog razvoja u Republici Hrvatskoj.  
U raspravi je ukazano i na smanjenje sredstva koja su predviđena za „Hrvatsku nastavu u inozemstvu“ sa ranije predviđenih 400.000 kn na 361.000 kn, odnosno za 9,8%, kao i na smanjenje sredstva na stavci „Pomoći BiH u sustavu  znanosti, obrazovanja i športa“, za što se sredstva od ranije planiranih 5.290.000 kn smanjuju na 2.400.000 kn, ili za više od 50%. Obzirom da se radi o velikim razlikama, zatraženo je objašnjenje razloga za ovakve promjene. Predstavnik predlagatelja istaknuo je da je kod nekih proračunskih stavki utvrđeno kako su za iste namjene sredstva planirana u okviru više državnih tijela, a kada su u pitanju sredstva namijenjena Hrvatima izvan Republike Hrvatske, da treba imati u vidu i činjenicu da je u međuvremenu započeo s radom novoosnovani Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske za čije aktivnosti su u Državnom proračunu osigurana sredstva, koja se razmatranim Prijedlogom izmjena i dopuna Državnog proračuna dijelom povećavaju.

Što se tiče sredstva namijenjenih zaštiti i promicanju ljudskih prava, upozoreno je na posljedice restrikcija na pojedinim proračunskim stavkama. Pri tome je osobito istaknut problem smanjivanja sredstava za besplatnu pravnu pomoć. Ta sredstva se smanjuju od 2.278.000 kn na 1.261.500 kn, odnosno za 44,6%. Na sjednicama Odbora, a i u izvješćima pučkog pravobranitelja višekratno je upozoravano da u uvjetima ekonomske krize, sadašnji sustav besplatne pravne pomoći veliki broj građana ostavlja bez pravne zaštite. Prestrogi kriteriji i komplicirana procedura za dobivanje besplatne pravne pomoći, onemogućuju građane da ostvare pravo na takvu pomoć, uslijed čega ionako skromna sredstva osigurana u Državnom proračunu za tu namjenu ostaju neiskorištena. Naglašeno je da sve to ukazuje na potrebu da se treba pristupiti izmjeni zakonske regulative kako bi se građanima osigurao funkcionalan sustav besplatne pravne pomoći.

Ukazano je i na problem sredstava predviđenih za pomoć u zaštiti prava pacijenata, koja iako su planirana u iznosu od svega 92.000 kn, razmatranim Prijedlogom se umanjuju za 50.000 kn ili za više od 50%, tako da bi iznosila samo 42.000 kn, pa je postavljeno pitanje što se s tako malim sredstvima može uopće napraviti na zaštiti prava pacijenata i to u situaciji kada je taj problem iznimno aktualan.
 
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 „za“, 1 „protiv“ i 1 „suzdržan“) odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

IZMJENE I DOPUNE DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2012. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika  Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 16. sjednici održanoj 21. studenoga 2012. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2012. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 15. studenoga 2012. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogu izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2012. godinu.

U raspravi je postavljeno pitanje razloga za predloženo povećanje sredstava proračunske zalihe, od dosadašnjih 118.500.000 kn na 168.500.000 kn, odnosno za 50.000.000 kn. Zatraženo je objašnjenje za koje se namjene troše ta sredstva i kako se osigurava njihova namjenska uporaba.

Predstavnik predlagatelja dao je objašnjenje da je namjena proračunske zalihe propisana zakonom, a o njenom korištenju  Ministarstvo financija svaki mjesec izvještava Vladu Republike Hrvatske te da se iz tih sredstva najčešće  namiruju ovrhe koje padaju na teret Državnog proračuna.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 „za“, 1 „protiv“ i 1 „suzdržan“) odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2012. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 15. sjednici održanoj 13. studenoga 2012. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 17. listopada 2012. godine. 

Odbor je prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi je podržano donošenje predloženog zakona, imajući u vidu činjenicu da se izmjene i dopune odnose na odredbe koje su u provedbi važećeg Zakona izazivala teškoće, pa ih je stoga nužno urediti na drugačiji način ili na određena pitanja za koja je praksa pokazala da ih treba detaljnije normirati.

Sukladno svom djelokrugu utvrđenom Poslovnikom Sabora, Odbor je posebno razmotrio  odredbe koje se odnose na ostvarivanje Ustavom zajamčenog prava građana na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, te na Ustavnim zakonom zajamčeno pravo pripadnika nacionalnih manjina na sudjelovanje u upravljanju lokalnim poslovima.
S tim u vezi u raspravi je posebno pokrenuto pitanje članka 15. Prijedloga zakona, kojim se predlaže biranje članaka 40.b i 40.c iz važećeg Zakona. Navedenim  člancima uređeno je  razrješenje općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovih zamjenika putem referenduma, koji može raspisati predstavničko tijelo na vlastitu inicijativu, kada spomenuti nositelji izvršnih funkcija u jedinici samouprave krše ili ne izvršavaju odluke predstavničkog tijela, ili kada svojim radom prouzroče znatnu materijalnu štetu. Također spomenutim odredbama (čl. 40.c) propisana je i mogućnost da građani/birači imaju pravo predložiti predstavničkom tijelu raspisivanje referenduma o pitanju razrješenja općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovih zamjenika.
U vezi s obrazloženjem predlagatelja da se brisanje navedenih članka iz Zakona predlaže zbog toga što se institut razrješenja putem referenduma kao jedinog mogućeg načina, nije u praksi pokazao adekvatnim, a što potvrđuje i činjenica da u protekle 4 godine od kako taj institut postoji u Zakonu, nije realizirano niti jedno razrješenje, u raspravi je ukazano na potrebu da se ovo pitanje  još jednom detaljno razmotriti u pripremi konačnog prijedloga zakona.
Konstatirano je da brisanjem navedenih odredbi predstavničko tijelo i građani/birači gube bilo kakvu mogućnost da pokrenu pitanje smjenjivanja nositelja funkcija izvršnih tijela u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, bez obzira na rezultate njihovog rada.
Izraženo je mišljenje da novi institut istovremenog raspuštanja predstavničkog tijela i razrješenja općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovih zamjenika, u slučaju nedonošenja proračuna, odnosno odluke o privremenom financiranju u zakonom propisanom roku (članak 47. Prijedloga zakona), teško može biti zamjena za pravo birača da traže smjenu nositelja spomenutih funkcija, ukoliko nisu zadovoljni njihovim radom.
Istaknuto je da je proračun samo jedan od  problema zbog kojih bi se trebalo omogućiti pokretanje postupka razrješenja. Osim toga, u raspravi je bilo i mišljenja da bi dodatna 3 mjeseca u kojima bi se u slučaju nedonošenja proračuna primjenjivala odluka o privremenom financiranju, u praksi  mogla biti korištena za različite vrste nagodbi između općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i članova  predstavničkog tijela, kako bi se izbjegli prijevremeni izbori, a što bi u nekim slučajevima moglo biti i na štetu općeg interesa, odnosno interesa birača/građana. Zbog svega toga, umjesto brisanja spomenutih odredbi iz Zakona, predloženo je da se ide na njihovu doradu, kako bi u praksi bile provedive. Sugerirano je predlagatelju da se u pripremi konačnog prijedloga zakona razmotre rješenja kojima bi se olakšalo provođenje referenduma, kao i to da se zakonom propiše  posebna većina u predstavničkom tijelu za donošenje odluke o razrješenju.

Kada su u pitanju prava nacionalnih manjina koja se uređuju predloženim zakonom, u raspravi  je osobita pozornost bila usmjerena na odredbe koje definiraju funkciju zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana iz reda pripadnika nacionalnih manjina. Naime, u članku 16. Prijedloga zakona kaže se da zamjenik iz reda pripadnika nacionalnih manjina ne može postati zamjenik koji obnaša dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana, dok članak 18. sadrži odredbu prema kojoj je izabrani zamjenik predstavnik nacionalne manjine u izvršnom tijelu. Ocjenjeno je da iz ovih odredbi nije sasvim jasna funkcija zamjenika koji je pripadnik nacionalne manjine, odnosno da bi se navedene odredbe mogle tumačiti i tako da je u pitanju zamjenik koji je to samo nominalno, ali u suštini bez ikakve funkcije, što ne bi mogao biti smisao primjene načela pozitivne diskriminacije, temeljem kojeg je u Ustavni zakon uvedeno pravo nacionalnih manjina (i pripadnika hrvatskog naroda u jedinicama samouprave u kojima pripadnici nacionalnih manjina čine većinu stanovništva) na zastupljenost u izvršnom tijelu, odnosno pravo na izbor zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika i župana. Predloženo je stoga da se u tijeku pripreme konačnog prijedloga zakona dorade odredbe koje reguliraju ovo pitanje.
   
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 „za“ i 1 „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.                                                                            

                                                                                         PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                               dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 15. sjednici održanoj 13. studenoga 2012. godine, Prijedlog zakona o lokalnim izborima, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 17. listopada 2012. godine. 

Odbor je prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi je podržano donošenje predloženog zakona i objedinjavanje izbornog zakonodavstva za izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave   i izbor općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba.

Konstatirano je da Prijedlog zakona nema odredbe koje bi uređivale provedbu politike ravnopravnosti spolova na lokalnim izborima, odnosno osiguravanje odgovarajuće zastupljenosti oba spola u tijelima koja se biraju po odredbama predloženog zakona. Predstavnik predlagatelja je izjavio da će se ta pitanja urediti izmjenama Zakona o ravnopravnosti spolova.
Ukazano je i na potrebu da se predloženi zakon dopuni odredbama kojima bi se uredila neka od pitanja koja su do sada tretirana kao „tehnička“, pa su u ranijim izborima uređivana uputama Državnog izbornog povjerenstva, a zapravo spadaju u područje ostvarivanja Ustavom zajamčenog glasačkog prava, te se kao takva trebaju detaljnije urediti zakonom (obveza biračkog odbora prema biračima kojima je biračko mjesto nedostupno osobito u situacijama kada nisu osigurani odgovarajući uvjeti za pristup biračkom mjestu osoba s invaliditetom, zaštita serijskog broja glasačkog listića kao bi se osigurala tajnost glasovanja, i druga pitanja na koja je u svojem ranijem mišljenju i preporukama upozorilo Državno izborno povjerenstvo).

Iznijeto je također mišljenje da bi u pripremi konačnog prijedloga zakona trebalo razmotriti i propisivanje zabrane kandidiranja osoba osuđenih za specifična teška kaznena djela, kao što su osuđeni za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, zlouporabu položaja i ovlasti, gospodarskog kriminala i ratnog profiterstva do isteka perioda rehabilitacije. 

Kada su u pitanju izbori za članove vijeća i predstavnike nacionalnih manjina, podržano je stajalište predlagatelja da se ti izbori urede posebnim zakonom, na što se u saborskim raspravama ukazuje još od donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Upozoreno je međutim da se u prelaznim odredbama propisuje (čl. 139.) da u odnosu na te izbore do donošenja spomenutog zakona, ostaje na snazi Zakon o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Primjena tog zakona na izbore članova vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u dosadašnjoj praksi izazivala je niz problema, jer njime nisu na odgovarajući način uređena pitanja koja se tiču manjinskih izbora. Naglašeno je stoga da je čim prije potrebno u saborsku proceduru dostaviti najavljeni zakon, kojim će se spomenuti problem riješiti.
        
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 „za“ i 1 „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o lokalnim izborima.

2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.

           
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
                                                                                

                                                                                         PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                               dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 14. sjednici održanoj 17. listopada 2012. godine, Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2011. godinu za potrebe nacionalnih manjina, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 19. srpnja 2012. godine.

Odbor je Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo, sukladno članku 71. Poslovnika Hrvatskoga sabora.

Ocijenjeno je da se na temelju podataka iznesenih u Izvješću može steći dosta realna slika o tome kako je provođen  Ustavni zakon, odnosno u kojoj su mjeri u Republici Hrvatskoj tijekom 2011. godine ostvarivana zakonom zajamčena prava nacionalnih manjina, na kojim je područjima ostvaren zadovoljavajući napredak, a na kojima nije, i na čemu treba biti težište djelovanja nadležnih institucija  u narednom razdoblju.

Članovi Odbora složili su se s konstatacijom iz Izvješća da su tijekom 2011. godine, i unatoč problemima s kojima se susreće hrvatsko društvo u cjelini, uloženi značajni napori u provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. To se ogleda kako kroz sredstva osigurana u Državnom proračunu za potrebe nacionalnih manjina, tako i u  aktivnostima koje su Vlada i druga državna tijela poduzela u cilju njegove provedbe.
 
U raspravi je konstatirano da je  iz Izvješća razvidno kako je kao i ranijih godina najviše učinjeno u oblasti: odgoja i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina, ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina, ostvarivanja vjerskih prava, zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave, zatim u provedbi Nacionalnog programa za Rome i Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma 2005. - 2015., te u razvijanju tolerancije prema različitosti i suzbijanje diskriminacije.
Međutim, iz Izvješća je, kako je u raspravi istaknuto, također evidentno da kao i ranijih godina nema zadovoljavajućeg napredaka: u području uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina, sudjelovanja pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne i lokalne uprave te u pravosudnim tijelima, u pristupu nacionalnih manjina sredstvima javnog priopćavanja, te u sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima  (a što je uočljivo kroz probleme u ostvarivanju Ustavnim zakonom utvrđene uloge vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, odnosno njihovom participiranju u rješavanju problema na lokalnoj razini, kao i kroz probleme u registriranju i financiranju vijeća, i još uvijek otvoreno pitanje normativnog uređivanja izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina).

Izraženo je također i mišljenje da je u Izvješću trebalo više pažnje posvetiti posljedicama Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 29. srpnja 2011. godine, kojom je praktično izmijenjen Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor u dijelu koji se odnosi na izbor zastupnika nacionalnih manjina. Odluka je donesena 4 mjeseca prije održavanja izbora i 3 mjeseca prije zakonskog raspuštanja Sabora, iako je Ustavnim zakonom za provedbu Ustava Republike Hrvatske  (NN br. 121/10) izričito propisano da se zakoni kojima se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor moraju donijeti najkasnije godinu dana prije održavanja redovitih izbora. Kako se kod drugih prijedloga za preispitivanje zakona koji se odnose na izbor, Ustavni sud pridržavao spomenutog roka, postavljeno je pitanje ravnopravnosti nacionalnih manjina, odnosno tretiranja zakonodavne problematike koja se odnose na prava pripadnika nacionalnih manjina, pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.
 
Ukazano je i na potrebu da se u Izvješću detaljnije obrade razlozi zbog kojih se pojedina prava zajamčena Ustavnim zakonom ne ostvaruju na zadovoljavajući način, kako bi se u narednom razdoblju mogle poduzimati učinkovitije mjere i aktivnosti. Upozoreno je tako na konstataciju u Izvješću da nije ostvaren zadovoljavajući napredak u području uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina, kao i da pripadnici nacionalnih manjina ni u 2011. godini nisu iskazivali interes za korištenje ovog zakonom zajamčenog manjinskog prava. Istovremeno je iz Izvješća razvidno da za ostvarivanje tog prava nisu stvorene sve potrebne pretpostavke. Naime, u samom Izvješću navodi se da tijekom 2011. godine Ministarstvo uprave nije provodilo mjere iz Akcijskog plana za provedbu Ustavnog zakona koje se odnose na službenu i javnu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, jer je izvršavanje tih mjera vezano uz prethodno donošenje Naputka za dosljednu provedbu Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, koji je iako predviđen u 2011. godini, donesen tek 1. ožujka 2012. godine (NN br. 33/12). Isto tako, vezano uz donošenje spomenutog Naputka, prema Izvješću, odgođeno je provođenje planiranih mjera ciljanog nadzora nad  statutima jedinica samouprave, pa će se i te mjere umjesto u 2011. godini realizirati u 2012. godini. U raspravi je izraženo mišljenje da je upitno u kojoj mjeri sam Naputak može riješiti ovaj problem, ako se ima u vidu da su zakonska rješenja koja datiraju iz 2000. i 2002. godine jasna, ali da i unatoč toga pojedine jedinice samouprave nisu još ni svoje statute uskladile s odredbama zakona, iako su na to višekratno upozorene, što ukazuje na potrebu da državna tijela razmotre poduzimanje i drugih mjera predviđenih zakonom.

U raspravi je upozoreno i na nezadovoljavajuće stanje zastupljenosti manjina u tijelima državne i lokalne uprave i pravosudnim tijelima, jer iz podataka navedenih u Izvješću proizlazi da je u strukturi državnih službenika i namještenika smanjen udio pripadnika nacionalnih manjina od 3,92% koliko je iznosio u 2010. godini na 3,41% koliko je iznosio 31.12.2011. godine, a što je rezultat činjenice da je ukupan broj državnih službenika i namještenika u razdoblju 2010.-2011. godine smanjen za 633, od čega je 291 bio pripadnik nacionalnih manjina. Kada je u pitanju lokalna i područna (regionalna) samouprava, od 97 jedinica samouprave (85 gradova i općina i 12 županija) u kojima je sukladno zakonu potrebno osigurati zastupljenost  pripadnika nacionalnih manjina, to pravo je na dan 31.12.2011. godine ostvareno u njih 64 ili 7 više nego 2010. godine, ali u 33 jedinice samouprave to pravo još uvijek nije realizirano. S obzirom na ovakvo stanje, puna pozornost mora se posveti donošenju i ostvarivanju planova prijama pripadnika nacionalnih manjina u tijela državne, lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i u pravosudnim tijelima u kojima zastupljenost manjina također nije na razini zajamčenoj zakonom.
Zatraženo je i detaljnije objašnjenje za probleme s registracijom i financiranjem vijeća nacionalnih manjina. Prema Izvješću od ukupno izabrana 273 vijeća 2011. godine, do kraja travnja 2012. u Registar vijeća bilo je upisano njih svega 27. Kako je registracija vijeća preduvjet za donošenje Vladine odluke o financiranju, ni više od godine dana od izbora nisu stvorene osnovne pretpostavke za redovito funkcioniranje vijeća, osobito onih na područjima posebne državne skrbi, koja u velikoj mjeri ovise o sredstvima iz državnog proračuna. Pritom je ukazano i na iznimno velike razlike u financijskoj podršci koju pojedine jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odobravaju vijećima.   

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina  i utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2011. godinu za potrebe nacionalnih manjina.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 14. sjednici održanoj 17. listopada 2012. godine, Prijedlog zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. listopada 2012. godine. 

Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su članovi Odbora ukazali na potrebu preispitivanja pojedinih odredbi s ciljem iznalaženja najboljih rješenja kojima bi se osigurala što veća uravnoteženost između općeg interesa da se osigura javni red i mir te s druge strane individualnih sloboda građana i poštivanja njihovih temeljnih ljudskih prava.
Posebno je skrenuta pozornost na nesrazmjer u visini kako novčanih tako i zatvorskih kazni s obzirom na ozbiljnost i težinu pojedinih prekršaja, a koje se kreću i do 15.000 kuna ili je određena kazna zatvora od 60 dana. Ovdje je, između ostalog, ukazano na nelogičnost u različitom sankcioniranju vrijeđanja državnih u odnosu na lokalne službenike koji se često puta nalaze u nezavidnom položaju i bez ikakve zaštite kao što su komunalni ili prometni redari, te se stoga predlaže određivanje jednake visine kazne u oba slučaju. Isto tako, izneseno je mišljenje da se za pokazivanje golotinje ne bi trebale predviđati zatvorske kazne, ali se s druge strane treba osigurati da se na javnom mjestu ne odvijaju performansi u tom smislu, osobito u slučajevima kada su ta mjesta dostupna i djeci.
Osim toga, istaknuto je da kvalificiranje nekog djela kao prekršaja (primjerice nošenje simbola, crteža i fotografija koje uznemiravaju građane) u velikoj mjeri ovisi u subjektivnoj ocjeni policijskog službenika koja se u sudskim postupcima uglavnom prihvaća kao relevantna. Stoga je potrebno pojedine odredbe precizirati kako bi se subjektivnost u prosuđivanju nekog prekršaja smanjila na što manju mjeru. U tom je smislu zatraženo i preciziranje odredbe kojom se prekršajem smatra i onaj prekršaj počinjen na prostoru koji nema značaj javnog mjesta ako je to mjesto dostupno pogledu ili čujnosti s javnog mjesta. Članovi Odbora istaknuli su da se mora zaštiti privatnost doma, odnosno kuće ili dvorišta koji je privatan prostor, i kad je on dostupan pogledu javnosti, tim prije što je teško objektivno tumačiti što sve može uznemiravati građane.
Članovi Odbora podržali su propisivanje odgovornosti i prekršajnih sankcija i za korisnike, a ne samo pružatelje usluga prostitucije. Istaknuli su da u tom smislu treba uvažiti sva pozitivna europska iskustva i dostupna rješenja s ciljem smanjivanja tog društveno neprihvatljivog oblika ponašanja. Izneseno je i mišljenje da je u onim zemljama, uglavnom skandinavskim, u kojima su sankcionirani samo korisnici tih usluga, značajno smanjena prostitucija. S druge strane u zemljama u kojima je ona liberalizirana, osim što je došlo do daljnjeg porasta prostitucije, značajno se povećalo i korištenje djece u tu svrhu.

Kada je riječ o djelu prošnje i skitnje, naglašeno je da se mora napraviti razlika između organiziranog prosjačenja i onoga iz čiste nužde, uzrokovanog teškom neimaštinom i nemogućnošću priskrbljivanja ikakvih sredstava za život. Isto tako se treba pristupiti i problemu skitnje. Potrebno je imati u vidu da se kroz odredbe drugih zakona nastoje iznaći rješenja kako bi se beskućnicima reguliralo boravište i time omogućilo reguliranje određenih prava koja iz toga proizlaze. I ovdje je često slučaj o pojedincima koji su postali beskućnici ne svojom voljom, ostali su bez posla, nesređenih su obiteljskih odnosa ili bez obitelji.
Osim toga, posebno je podržan prijedlog da se prekršajno kažnjava i traženje milostinje u pratnji djeteta (čl.15.st.2), čime bi se prevenirala učestalost takvog ponašanja. Naime, kaznenim zakonodavstvom dijete je zaštićeno samo u slučaju kada kazneno djelo zapuštanja i zlostavljanja djeteta počini roditelj, posvojitelj ili skrbnik. U praksi se često događa da neka druga osoba koja nije u tom svojstvu koristi dijete za prosjačenje pa se stoga ne može kazneno ni progoniti.
Naglašeno je i da se u čl. 2. treba naglasiti da je dijete osoba koja nije navršila osamnaest godina, kako bi se primjerice spriječilo da se daje alkohol djetetu i starijeg uzrasta (čl.19.st.2.).

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese slijedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja iznijeti u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.

                                   
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 14. sjednici održanoj 17. listopada 2012. godine, Prijedlog zakona o registru birača, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. listopada 2012. godine. 

Odbor je prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo

U raspravi je podržano donošenje predloženog zakona, imajući u vidu činjenicu da iskustvo dosadašnjih izbora provedenih u Republici Hrvatskoj, nedvojbeno pokazuje da evidencije birača ne prikazuju realnu sliku biračkog tijela. Stoga se mora iznaći zakonsko rješenje kojim će se sadašnje  evidencije birača iz kojih proizlazi da u Republici Hrvatskoj ima više birača nego stanovnika, dovesti u sklad sa stvarnim stanjem biračkog tijela. Istaknuto je da uvođenje predloženog registra birača kao jedinstvene elektroničke baze podataka osoba koje imaju biračko pravo, zajedno s rješenjima koja će sadržavati novi Zakon o boravištu čije je donošenje u tijeku, predstavlja značajan korak u tom pravcu. Naglašeno je, međutim, da bi neka od predloženih zakonskih rješenja trebalo doraditi.

U vezi s pitanjem aktivne registracije birača koji nemaju trajno boravište u Republici Hrvatskoj, a što je novina koja se uvodi predloženim zakonom, izraženo je mišljenje da bi to zakonsko rješenje moglo imati za posljedicu daljnje smanjivanje izlaznosti na izbore birača koji žive izvan Republike Hrvatske. Naime, promjenama Ustava iz 2010. godine utvrđeno je da birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj mogu glasovati samo u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske. Obzirom da su u velikom broju zemalja birači od malobrojnih diplomatsko-konzularnih predstavništava udaljeni stotinama pa i tisućama kilometara, već sama ta činjenica otežava im ostvarivanje biračkog prava i dovodi ih u neravnopravan položaj u odnosu na druge birače koji takve probleme nemaju. Izraženo je mišljenje da bi uvođenje aktivne registracije tim biračima  moglo dodatno otežati ostvarivanje Ustavom zajamčenog  biračkog prava. Imajući u vidu činjenicu da je broj zastupnika u Hrvatskom saboru koji mogu izabrati birači s prebivalištem izvan Republike Hrvatske, Ustavom limitiran na 3, iznesen je prijedlog da bi u novonastalim okolnostima trebalo razmotriti ideju da se za te birače uvede mogućnost i dopisnog glasovanja kako bi im se barem na taj način pomoglo u ostvarivanju biračkog prava.

U raspravi je iznesen i prijedlog (pravobraniteljica za osobe s invaliditetom i organizacije civilnog društva) da predlagatelj u pripremi konačnog prijedloga zakona preispita odredbe kojima se uređuje brisanje iz registra birača osoba koje su pravomoćnom sudskom odlukom potpuno lišene poslovne sposobnosti (čl. 14. st. 4., čl. 17. st. 1. i čl. 64. Prijedloga zakona). Izneseno je mišljenje, da predložene zakonske odredbe nisu u skladu s UN Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, odnosno da sudsko oduzimanje poslovne sposobnosti ne može biti razlog za uskraćivanje Ustavom zajamčenog  biračkog prava. Ukoliko je razlog za predloženo zakonsko rješenje sumnja da kod ovih osoba postoji mogućnost manipulacije s njihovim glasovima, istaknuto je da  se taj problem onda treba spriječiti kontrolom koja bi se zakonom propisala. Predstavnik predlagatelja je s tim u vezi naglasio da je predloženo rješenje usklađeno s najboljom europskom praksom, da su ograničenja individualizirana, odnosno da je zamišljeno da se temelje na sudskim odlukama, što isključuje mogućnost arbitrarnog uskraćivanja Ustavom zajamčenog biračkog prava. Prihvatio je da se tijekom pripreme Konačnog prijedloga zakona to pitanje još jednom razmotri i prema potrebi korigira odredba članka 64. Prijedloga zakona.

Kada su u pitanju zakonska rješenja predložena u članku 51. Prijedloga zakona, a koja se odnose na izradu izvadaka iz popisa birača za izbore kojima se ostvaruje Ustavom i Ustavnim zakonom zajamčena prava nacionalnih manjina, ocijenjeno je da ih zbog njihove nedorečenosti treba doraditi. Za osnovno rješenje predloženo u stavku 3. članka 51. Prijedloga zakona, konstatirano je da u suštini predstavlja ozakonjenje dosadašnje prakse. Njime se predviđa za svako biračko mjesto izrada posebnog izvatka iz popisa birača po osnovi nacionalne pripadnosti. Dosadašnji izbori pokazali su da se time krši Ustavom zajamčena tajnost glasovanja, zbog čega su predstavnici  nacionalnih manjina tražili da se to pitanje na odgovarajući način zakonski uredi. Što se tiče ponuđene dvije alternative za predloženu odredbu stavka 3. članka 51., naglašeno je da su ti prijedlozi nedorečeni i da otvaraju niz pitanja o tome kako bi se temeljem njih u praksi ostvarivalo biračko pravo pripadnika nacionalnih manjina. Predstavnik predlagatelja složio se da svaka od predloženih varijanti ima svoje i dobre i loše strane, te da postoji potreba da se ovo pitanje tijekom pripreme Konačnog prijedloga zakona detaljno razmotri i da se dođe do rješenja koje bi u danim okolnostima bilo optimalno.     

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 3 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o registru birača.
2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.

           
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 13. sjednici održanoj 10. listopada 2012. godine, kandidature za izbor pučkog pravobranitelja koje su Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav pristigle temeljem Javnog poziva za predlaganje kandidata za pučkog pravobranitelja od 19. srpnja 2012. godine, a koje je taj Odbor uputio Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina dopisom od 11. rujna 2012. godine radi davanja prethodnog mišljenja.

Naime, sukladno članku 10. stavku 3. Zakona o pučkom pravobranitelji („Narodne novine“, br. 76/12) Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskoga sabora uz prethodno pribavljeno mišljenje Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora, utvrđuje prijedlog najmanje dva kandidata za pučkog pravobranitelja na temelju pristiglih prijava iz javnog poziva te ga upućuje Hrvatskom saboru.

U uvodnom dijelu sjednice svim kandidatima/kandidatkinjama skrenuta je pozornost na Ustavom utvrđenu ulogu pučkog pravobranitelja kao opunomoćenika Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, te na odredbu članka 11. Zakona o pučkom pravobranitelju kojim se utvrđuju uvjeti koje moraju ispunjavati kandidati za pučkog pravobranitelja. Osim toga, naglašeno je da je stupanjem na snagu (1. siječnja 2009. godine) Zakona o suzbijanju diskriminacije pučki pravobranitelj postao i središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije. Isto tako, stupanjem na snagu Zakona o Nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (17. veljače 2011. godine) poslove Nacionalnog preventivnog mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja obavlja pučki pravobranitelj. Istaknuto je i da je važnost institucije pučkog pravobranitelja prepoznata i na međunarodnoj razini te da je tijekom 2008. godine Međunarodni koordinacijski odbor za nacionalne institucije pučkom pravobranitelju dodijelio status institucije za promicanje i zaštitu ljudskih prava sa "statusom A", što je najviši status kojeg se dodjeljuje instituciji za zaštitu ljudskih prava koja zadovoljava kriterije iz tzv. "Pariških načela". Naglašeno je da je Ured pučkog pravobranitelja od 1. siječnja 2009. godine postao i članom Europske  mreže tijela za suzbijanje diskriminacije.
Tijekom razgovora, članovi Odbora zatražili su od kandidata/kandidatkinja da obrazlože razloge koji su ih motivirali da se kandidiraju na ovu odgovornu društvenu funkciju, da iznesu svoju viziju obavljanja dužnosti pučkog pravobranitelja i da objasne kako sebe vide u odredbi članka 11. podstavka 4. Zakona kao „istaknutog stručnjaka koji u javnosti uživa ugled osobe visokih moralnih načela te zaštitnika i promicatelja ljudskih prava i sloboda, odnosno vladavine prava“.
Zatraženo je također da kandidati/kandidatkinje, uz ostalo, iznesu i svoje mišljenje o sljedećim pitanjima:
- kako vide suradnju pučkog pravobranitelja s civilnim sektorom, te tijelima državne i lokalne vlasti;
- da izlože svoje stajalište o osobito ranjivim društvenim skupinama i načinu na koji misle da pučki pravobranitelj može pomoći u ostvarivanju njihovih prava zajamčenih Ustavom, zakonom i međunarodnim dokumentima koje je Republika Hrvatska prihvatila;
- da iznesu svoje mišljenje o informiranosti građana o instituciji pučkog pravobranitelja i što bi poduzeli kako bi se ta institucija još više otvorila javnosti (da bude „vidljivija“ u javnosti);
- na koji bi se način uključili u rješavanje nekih sada aktualnih pitanja koja su vezana za ljudska prava i slobode;
- kako bi postupili u situacijama koje se godinama ponavljaju u izvješćima pučkih pravobranitelja kada i unatoč višekratnim intervencijama pojedina tijela državne i lokalne vlasti ne reagiranju sukladno zakonu na zahtjeve pučkog pravobranitelja;
- na koji bi način reorganizirali rad Ureda pučkog pravobranitelja, ako to smatraju potrebnim;
- i što bi po njihovom mišljenju trebale biti prioritetne zadaće novog pučkog pravobranitelja.

Nakon obavljenih razgovora s kandidatima i provedene rasprave Odbor daje sljedeće

PRETHODNO MIŠLJENJE

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, polazeći od uvjeta za izbor pučkog pravobranitelja utvrđenih člankom 11. Zakona o pučkom pravobranitelju („Narodne novine“ br. 76/12) te imajući u vidu djelokrug rada i značaj institucije pučkog pravobranitelja za promicanje i zaštitu ljudskih prava, nakon razmatranja pristiglih prijava iz javnog poziva i obavljenog razgovora s kandidatima, a s ciljem utvrđivanja najmanje dva kandidata za pučkog pravobranitelja koje će Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav uputi Hrvatskom saboru sukladno članku 10. st. 3. Zakona o pučkom pravobranitelju, mišljenja je da stručne sposobnosti i moralne kvalitete koje se traže od pučkog pravobranitelja kao zaštitnika i promicatelja ljudskih prava i sloboda, odnosno vladavine prava, imaju svi prijavljeni kandidati, pri čemu Odbor prednost daje sljedećim kandidatima/kandidatkinjama:

- Lana Petö Kujundžić (jednoglasno)
- Dejan Palić (7 glasova "za", 2 "suzdržana")
       
Za svog izvjestitelja na sjednici Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 12. sjednici održanoj 27. rujna 2012. godine, Izvješće o provedbi Akcijskog plana za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za razdoblje od 2011. - 2013. godine, za 2011. godinu, koje je Odboru dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 20. kolovoza 2012. godine.

U raspravi je istaknuto da razmatrano Izvješće pokazuje kako u provedbi pojedinih dijelova Ustavnog zakona i dalje postoje ozbiljne teškoće: ostvarivanje zakonom zajamčenog prava na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, ostvarivanje prava na pristup sredstvima javnog priopćavanja, prava na zastupljenost nacionalnih manjina u državnoj i lokalnoj upravi te u pravosudnim tijelima, kao i kada je u pitanju ostvarivanje prava na sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina.

Upozoreno je na konstataciju navedenu u Izvješću u kojoj se kaže da je vidljiv smanjen interes pripadnika nacionalnih manjina za korištenje prava na službenu i javnu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, dok se istovremeno u Izvješću navode podaci prema kojima brojne mjere predviđene Akcijskim planom za stvaranje uvjeta za korištenje tog manjinskog prava, nisu realizirane. Prema Izvješću, realizacija nekoliko mjera Akcijskoga plana iz 2011. prebačena je u 2012. godinu (među ostalim i mjera ciljanog nadzora nad statutima jedinica samouprave), zbog toga što je Naputak za dosljednu primjenu Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina donesen tek početkom 2012. godine (1.3.2012. godine). U raspravi je iznijeto mišljenje, da je upitno u kojoj mjeri sam Naputak može riješiti ovaj problem, ako se ima u vidu da su zakonska rješenja koja datiraju još iz 2000. i 2002. godine, sasvim jasna i da se u proteklom višegodišnjem razdoblju pokazalo da pojedine jedinice samouprave nisu spremne provesti zakon, odnosno da još uvijek nisu niti svoje statute uskladile s odredbama zakona, što ukazuje na potrebu da nadležna državna tijela trebaju razmotriti i druge mjere koje sukladno zakonu mogu poduzeti.

Drugi problem na koji je u raspravi ukazano pitanje je zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima i tijelima uprave jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Istaknuto je da podaci navedeni u Izvješću ukazuju na nepovoljne tendencije. Naime, ukupan broj državnih službenika i namještenika na dan 31.12.2011. godine (52.165) u odnosu na 31.12.2010. godine (52.798) smanjen je za 633 ili za 1,2%, dok je broj pripadnika nacionalnih manjina među državnim službenicima i namještenicima u istom razdoblju smanjen od 2.070 na 1.779, tj. za 291 ili za 14%, što znači da su pripadnici nacionalnih manjina činili 46% ukupnog smanjenja broja državnih službenika i namještenika (291 od ukupno 633). Uslijed toga smanjen je udio pripadnika manjina u ukupnom broju državnih službenika i namještenika - od 3,92% koliko je iznosio 31.12.2010. godine na 3,41% koliko je iznosio 31.12.2011. godine, tj. za 0,5 postotnih poena. Objašnjenje za ovakve tendencije dano Izvješću svodi se na pretpostavke. Obzirom na značaj ovog pitanja za položaj nacionalnih manjina, zatraženo je da Vlada detaljnije istraži naznačeni problem i da o rješavanju istog izvijesti Sabor.

U raspravi je također naglašeno da i stanje zastupljenosti nacionalnih manjina u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave još uvijek nije zadovoljavajuće, iako ima izvjesnih pomaka. Naime, prema podacima navedenim u Izvješću, od 576 jedinica samouprave njih 127 ima zaposlene pripadnike nacionalnih manjina u svojim upravnim tijelima, što je 12 jedinica samouprave više nego 2010. godine. Međutim od 97 jedinica samouprave (85 općina i gradova te 12 županija) u kojima je sukladno zakonu potrebno osigurati zastupljenost pripadnika manjina, to je pravo na dan 31.12.2011. godine ostvareno u njih 64 ili 7 više nego na dan 31.12.2010. godine, ali u 33 jedinice samouprave (34%), navedeno pravo nacionalnih manjina još uvijek nije ostvareno. Slični problemi s osiguravanjem zastupljenosti su i u pravosudnim tijelima (sudovi i državna odvjetništva).

Dosta otvorenih pitanja ima, kako je u raspravi istaknuto, i kada je u pitanju ostvarivanje prava manjina na pristup medijima (ne realiziraju se emisije na jezicima manjina, slaba zastupljenost u programima i uređivačkim redakcijama medija kako na državnoj tako i na regionalnoj i lokalnoj razini), kao i kada je u pitanju registracija, financiranje i rad vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, registracija pojedinih manjinskih škola, te stambeno zbrinjavanje povratnika i osiguravanje nužnih uvjeta za život u povratničkim naseljima (opskrba vodom, električnom energijom i dr.).

Kada je u pitanju registracija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, ocjenjeno je da se ta procedura provodi neshvatljivo sporo. Iako su izbori provedeni u srpnju prošle godine, prema podacima navedenim u Izvješću, od ukupno 273 izabrana vijeća, do kraja travnja 2012. godine u Registar vijeća upisano je bilo svega njih 27. Obzirom da je registracija preduvjet za odobravanje sredstva i da Vlada još uvijek nije donijela odluku o financiranju, ni više od godinu dana od izbora nisu stvorene pretpostavke za rad vijeća, osobito onih na područjima posebne državne skrbi, koja u cijelosti ovise o sredstvima osiguranim u državnom proračunu.

Naglašen je i značaj transparentnosti financiranja potreba nacionalnih manjina. U tom smislu obveze imaju i državna tijela i tijela jedinica samouprave koja sredstva osiguravaju u svojim proračunima, i raspoređuju ih i doznačavaju udrugama i ustanovama nacionalnim manjinama, kao i korisnici sredstava koji su dužni sukladno propisima detaljno izvještavati o korištenju odobrenih i doznačenih sredstava. Namjensko trošenje sredstva, nužna je pretpostavka za ostvarivanje zajamčenih prava nacionalnih manjina, a jednako tako i za stvaranje povjerenja pripadnika nacionalnih manjina i šire javnosti u rad manjinskih institucija.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno donio sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Prima se na znanje Izvješće o provedbi Akcijskog plana za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za razdoblje od 2011. i 2013. godine, za 2011. godinu.

2. Obzirom da u provedbi pojedinih dijelova Ustavnog zakona postoje ozbiljne teškoće, čime se dovodi u pitanje ostvarivanje nekih od temeljnih prava nacionalnih manjina, Odbor ocjenjuje potrebnim da Vlade Republike Hrvatske i nadalje izvještava Odbor o provedbi Akcijskog plana za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 11. sjednici održanoj 19. rujna 2012. godine Konačni prijedlog zakona izmjenama i dopunama Zakona o suzbijanju diskriminacije, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. srpnja 2012. godine.

Odbor je ovaj Konačni prijedlog zakona razmatrao kao matično radno tijelo.

U uvodnom je obrazloženju predstavnica predlagatelja istaknula kako se ovim zakonom nastojalo uvažiti sve primjedbe Europske komisije, koje su se najvećim dijelom odnosile na područje iznimki od načela zabrane diskriminacije, utvrđene čl. 9. st. 2. Zakona, a koje su preširoko postavljene. Naglasila je da se traži donošenje ovoga zakona po hitnom postupku, s obzirom da postoje opravdani državni razlozi radi usklađivanja hrvatskoga zakonodavstva s pravnom stečevinom EU u području „Socijalna politika i zapošljavanje“.

U raspravi su članovi Odbora posebno razmatrali prijedlog pravobraniteljice za osobe s invaliditetom da se briše članak 5. Prijedloga zakona kojim se u članku 8. Zakona dodaje stavak 2., a koji utvrđuje da se ovaj Zakon ne primjenjuje na uređivanje prava i obveza iz Obiteljskog zakona. Kako je obrazloženo, ovom dopunom izvršeno je usklađivanje Zakona s Direktivom Vijeća 2000/78/EC koja izričito navodi kako njezin sadržaj ne utječe na nacionalne zakonodavne odredbe koje se tiču bračnog statusa te pogodnosti koje proizlaze iz bračnog statusa. Ovom je dopunom predlagatelj želio osigurati autonomno uređenje bračnih i obiteljskih odnosa u Republici Hrvatskoj u pogledu statusa, prava i obveza, neovisno o odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije, jer se ovom dopunom izričito navodi da se Zakon ne primjenjuje na uređivanje prava i obveza uređenih Obiteljskim zakonom.

Članovi Odbora istaknuli su da je ova odredba preopćenita te su se složili s mišljenjem pravobraniteljice za osobe s invaliditetom u kojem se ističe da će se ovom dopunom onemogućiti pozivanje na ovaj Zakon osobama s invaliditetom koje su lišavane poslovne sposobnosti te stavljane pod skrbništvo u postupcima u kojima se može opravdano sumnjati na diskriminaciju. Kako je u raspravi istaknuto, Obiteljski zakon ne obuhvaća samo bračne odnose nego, između ostaloga, i postupke posvojenja i uzdržavanja, te se osobe s invaliditetom i u ovim predmetima neće moći pozivati na zaštitu od diskriminacije temeljem Zakona o suzbijanju diskriminacije

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUZBIJANJU DISKRIMINACIJE

uz sljedeći amandman na tekst Konačnog prijedloga zakona:

AMANDMAN

Briše se članak 5.

Obrazloženje:

Odredba članka 5. Konačnog prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o suzbijanju diskriminacije onemogućit će osobama s invaliditetom da se pozovu na ovaj Zakon u slučajevima diskriminacije kod primjene instituta kao što su primjerice lišavanje poslovne sposobnosti, uzdržavanje, posvajanje, koje regulira Obiteljski zakon.
Naime, postupanjem državnih i drugih tijela, pravnih i fizičkih osoba temeljem Obiteljskog zakona više se ne bi moglo propitivati o razlozima diskriminacije po Zakonu o suzbijanju diskriminacije, stoga se amandmanom predlaže brisanje navedene odredbe Konačnog prijedloga zakona.

Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora raspravljao je na 11. sjednici, održanoj 19. rujna 2012. godine, o zaprimljenim kandidaturama za članove Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova.

Zakon o policiji („Narodne novine“ broj 34/2011) u članku 5. stavku 3. propisuje da Povjerenstvo za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova čine tri člana: policijski službenik Ministarstva te dva predstavnika javnosti koje imenuje saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na prijedlog organizacija civilnog društva, organizacija stručne javnosti i nevladinih organizacija.

Obzirom da je donesen Pravilnik o načinu rada i postupanja po predstavkama i pritužbama, vođenju Evidencije predstavki i pritužbi te o radu Povjerenstva („Narodne novine“, broj 58/2012) te da je imenovan član Povjerenstva iz Ministarstva unutarnjih poslova, Odbor je pristupio imenovanju preostala dva člana kako bi se stvorili uvjeti za početak rada Povjerenstva.

Postupak imenovanja Odbor je pokrenuo na svojoj 9. sjednici, održanoj 20. lipnja 2012. Sukladno jednoglasno usvojenim zaključcima na toj sjednici, Odbor je uputio javni poziv organizacijama civilnog društva, organizacijama stručne javnosti i nevladinim organizacijama da Odboru dostave obrazložene prijedloge za dva člana Povjerenstva, imenovao radnu skupinu za razmatranje predloženih kandidatura te odlučio da se utvrdi mandat članova povjerenstva, budući da Zakonom o policiji, a ni Pravilnikom MUP-a, isti nije određen.

Temeljem prijedloga radne skupine za razmatranje predloženih kandidatura, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina jednoglasno je donio sljedeću

ODLUKU

1. Za dva člana Povjerenstva za postupanje po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova koje, sukladno članku 5. stavku 3. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/2011), imenuje Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na prijedlog organizacija civilnog društva, organizacija stručne javnosti i nevladinih udruga imenuju se:

i. Sandra Benčić, na prijedlog Centra za mirovne studije,

ii. Lidija Grčić, na prijedlog Udruge 108. brigade ZNG RH i Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom

2. Članovi Povjerenstva imenuju se na četiri godine.

3. Odluka o imenovanju dva člana Povjerenstva o postupanju po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova objavit će se na Internetskim stranicama Hrvatskoga sabora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 10. sjednici održanoj 4. srpnja 2012. godine Konačni prijedlog zakona izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 27. lipnja 2012. godine. 

Odbor je ovaj Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom obrazloženju istaknuo da je uvažena primjedba ovog Odbora kako je potrebno zakonom urediti mogućnost dolaska na Trg sv. Marka sudionicima koji su osobe s invaliditetom i osobe s teškoćama u kretanju kako bi sudjelovali u mirnom okupljanju i javnom prosvjetu i to iz smjera Kamenite ulice.
Predlagatelj nije uvažio prijedloge da se preispitaju odredbe koje se odnose na ograničenje broja sudionika, vrijeme održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda, te način održavanja javnih okupljanja, uz obrazloženje da su predloženim Zakonom u cijelosti uzeta u obzir stajališta Ustavnog suda izražena u Odluci od 6.07.2011., prema kojima pretpostavke za održavanje javnih okupljanja u blizini sjedišta Hrvatskoga sabora, Vlade i Ustavnog suda mogu biti strože u odnosu na opće pretpostavke koje vrijede za javna okupljanja na ostalim mjestima u Republici Hrvatskoj.

U raspravi je razmotren prijedlog pravobraniteljice za osobe s invaliditetom da se osobama s invaliditetom i osobama s teškoćama u kretanju pri mirnom okupljanju i javnom prosvjedu omogući pristup Trgu sv. Marka iz Mesničke ulice preko ulice A.G. Matoša, s čime se složila većina članova Odbora.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O JAVNOM OKUPLJANJU
 
uz sljedeći amandman na tekst Konačnog prijedloga zakona:

AMANDMAN

U članku 1. kojim se mijenja članak 11. u novom stavku 5. iza riječi „Kamenite ulice“ briše se točka i dodaju riječi „ odnosno ulice M. Mesnića preko ulice A.G. Matoša.“.

Obrazloženje:

Ovako predložena dopuna članka 1. predstavlja cjelovito rješenje za osobe s invaliditetom i osobe s teškoćama u kretanju koje se žele mirno okupiti i javno prosvjedovati na prostoru Trga sv. Marka.

Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 10. sjednici održanoj 4. srpnja 2012. godine, Izvješće o radu državnih odvjetništava u 2011. godini, koje je Hrvatskom saboru dostavilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, aktom od 30. svibnja 2012. godine.
Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Članovi Odbora složili su se s ocjenom Vlade Republike Hrvatske da je u razmatranom Izvješću temeljito prikazan rad državnih odvjetništva u 2011. godini, te da predstavljeni podaci pokazuju da je održana dostignuta razina ažurnosti i kvaliteta rada državnih odvjetništava na progonu počinitelja kaznenih djela i zaštiti imovine Republike Hrvatske.

U raspravi su se članovi Odbora koncentrirali na ona pitanja u Izvješću koja su sukladno Poslovniku Sabora vezana za djelokrug rada Odbora, i to osobito na kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, kaznena djela počinjena iz mržnje, povrede ravnopravnosti spolova, kaznena djela s osnova nasilničkog ponašanje u obitelji, te na  osiguravanje zaštite prava na suđenje u razumnom roku,  kao i na postupanja tijela kaznenog progona kada se u dokaznim radnjama (izvidnim mjerama) poduzimaju aktivnosti kojima se u značajnoj mjeri ograničavaju temeljna prava i slobode (osobito korištenje mjera prisluškivanja komunikacija i moguće zlouporabe u primjeni takvih mjera).

Kada su u pitanju kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, konstatirano je da je u 2011. godini broj prijava za ovu vrstu kaznenih djela (4.654) smanjen u odnosu na prethodnu godinu (2010. godine: 5510 prijava). Kao glavni razlog za to u Izvješću je  navedena promjena prakse dvostrukog optuživanja, odnosno činjenica da se ranije za kazneno djelo prijetnje, koje je u ovoj skupini kaznenih djela najbrojnije, podnosila i kaznena i prekršajna prijava, a sada ukoliko je pokrenut prekršajni postupak ne podnosi se kaznena prijava. Za ova kaznena djela  karakterističan je veliki broj odbačaja prijava (63,8%), osobito  kada je u pitanju kazneno djelo prijetnje (85% svih odbačaja). Zbog i inače visokog postotka odbačaja kaznenih prijava (oko 46%), u raspravi je zatraženo da Državno odvjetništvo u narednim izvješćima detaljnije obrazloži tu činjenicu. Naime, iako je opće poznato da se velik broj kaznenih prijava podnosi bez zakonskog utemeljenja, ipak je potrebno dati detaljnije obrazloženje za velik broj odbačenih kaznenih prijava, kako bi se stekla što realnija slika o učinkovitosti rada na suzbijanju kriminaliteta, kao iznimno negativne društvene pojave.
 
Kao i kod Izvješća za 2010. godinu, u raspravi je zatraženo da se u izvješćima Državnog odvjetništva dade detaljnija raščlamba za socijalno osjetljiva kaznena djela - čl. 114. - povreda prava na rad i drugih prava iz rada. Prema Izvješću, za ovu skupini kaznenih djela u 2011.g. podnijeto je 177 prijava, dok su iz ranijih godina ostale neriješene 102 prijave, a odluke su donesene u odnosu na 226 prijava. Odbačeno je 177 prijava, što je vrlo visok postotak, koji se u Izvješću obrazlaže činjenicom, da se najčešće radi o prijavama zbog povrede prava na zaradu (isplatu plaće), do koje nije došlo zbog insolventnosti - blokade žiro-računa poslodavca, pa sudovi uglavnom donose oslobađajuće presude, polazeći od stajališta: kada nema sredstva - nema niti namjere za neisplatu plaća. Međutim, imajući u vidu iznimnu osjetljivost problematike vezane uz egzistencijalna pitanja građana, kaznena djela u ovoj oblasti (uskraćivanje prava na isplatu zarade, pojave mobinga, strah od gubitka radnog mjesta zbog prijave uočenih nezakonitosti i dr.) treba u Izvješću što detaljnije obraditi, kako bi se vidjelo koje je mjere potrebno poduzeti da bi se stanje promijenilo, uključujući i eventualnu doradu zakonodavstva u ovoj oblasti.
Sukladno ranijim zahtjevima Odbora, Državno odvjetništvo posebno prati i objavljuje podatke o kaznenim djelima počinjenim iz mržnje (čl. 89. st. 36. Kaznenog zakona), kao i o kaznenim djelima povrede ravnopravnosti spolova. U 2011. godini, prema podacima navedenim u Izvješću, državna odvjetništva su evidentirala 48 prijava zbog kaznenog djela počinjenog iz mržnje, pri čemu su povodom 22 prijave podnijeti optužni akti od kojih 21 pozivom na članak 89. st. 36. Kaznenog zakona, a sudovi su donijeli 4 presude u izvještajnom razdoblju.
Podaci državnog odvjetništva o kaznenom djelu nasilničkog ponašanja u obitelji, pokazuju veliki pad broja prijava u zadnje dvije godine. Tako je u 2011. godini bilo ukupno 776 prijava (u 2010.g.: 925), optuženih je bilo 509 (u 2010.g.: 613), a osuđenih 489 (u 2010.g.: 652). I u ovom slučaju, pad broja kaznenih prijava državno odvjetništvo objašnjava činjenicom, da je došlo do usklađivanja prakse u Republici Hrvatskoj sa stajalištem Europskog suda, i to na način da se ne ide na dvostruko optuživanje, pa se za lakše modalitete ovog djela pokreću samo prekršajni postupci, uslijed čega je smanjen broj kaznenih prijava. Kako su u slučajevima nasilničkog ponašanja u obitelji, u najvećoj mjeri žrtve djeca, maloljetni članovi obitelji i žene, naglašeno je da i u narednom razdoblju treba nastaviti pažljivo pratiti kretanje ove vrste kaznenih djela.

U vezi s korištenjem posebnih dokaznih radnji (izvidnih mjera) kojima se zadire u temeljna ljudska prava i slobode pojedinca, Odbor je imajuću u vidu da se radi o osjetljivom pitanju, i da je u javnosti stvoreno uvjerenje da se takve mjere (posebno tzv. slušanje komunikacija) primjenjuje u odnosu na velik broj građana, i u ranijim raspravama tražio od Državnog odvjetništva da se nadzire korištenje takvih mjera i rezultata njihovog provođenja, kao i da Državno odvjetništvo  o tome izvještava Sabor. Sukladno tome, Državno odvjetništvo je ovo pitanje obradilo i u razmatranom Izvješću za 2011. godinu, iz kojeg se vidi da su tijekom 2011. godine suci istrage odlučujući o ukupno 729 zahtjeva državnog odvjetnika izdali  728 naloga u odnosu na 1781 osobu, što je manje nego u 2010. godini kada je izdano 876 naloga za provođenje posebnih dokaznih radnji  protiv 2534 osobe. Prema podacima Državnog odvjetništva ove dokazne radnje, kojima se značajno ograničavaju ustavna prava i slobode, korištene su prvenstveno za najopasnije oblike kaznenih djela, pa je tako najviše naloga izdano radi trgovine narkoticima, a zatim slijede korupcijska djela: od 719 naloga u nadležnosti USKOK-a njih 589 ili 81% izdano je za kazneno djelo udruživanja za zlouporabu opojnih droga, ilegalno prebacivanje osoba preko državne granice i za zločinačko udruživanje. U raspravi je naglašeno da se mora osigurati stalna kontrola korištenja spomenutih posebnih dokaznih radnji. Posebno je pri tome upozoreno na problem 'curenja' informacija dobivenih 'prisluškivanjem', što se u pojedinim slučajevima pretvara u vođenje sudskih postupaka preko medija, čime se krši Ustavom zajamčena presumpcija nevinosti. Osim toga, zlouporaba korištenja takvih mjera izravno dovodi u pitanje prava trećih osoba koje su slučajno obuhvaćene ovom mjerom, iako nemaju nikakve veze s kaznenim dijelom koje se istražuje.

Kada je u pitanju provedena racionalizacija mreže državnih odvjetništava, upozoreno je na probleme koji se pojavljuju u praksi. Izneseno je mišljenje da premještanje kaznenih predmeta iz lokalnih sredina (općinskih i gradskih) na županijsku razinu može polučiti i pozitivne učinke, jer se smanjuje mogućnost lokanih utjecaja na rad državnih odvjetnika, međutim, kada su u pitanju građanski predmeti, njihovo premještanje stvara građanima velike teškoće, jer i za najmanji problem moraju putovati u županijsko središte. Zatraženo je stoga da nadležna državna tijela razmotre ovaj problem i izvide mogućnost da se dođe do prihvatljivijeg rješenja.
Ukazano je i na neujednačenost u ažurnosti i kvaliteti rada među pojedinim državnim odvjetništvima, pa tako dok jedni istu vrstu predmeta (dan je primjer predmeta vezanih uz povrat privremeno zauzete imovine) rješavaju u razumnim rokovima, drugi s jednakom razinom opterećenosti, rješavanje istih takvih predmeta odužuju izvan svakog razumnog roka, što ukazuje na potrebu pojačavanja kontrole rada neažurnih državnih odvjetništava, pa i poduzimanje odgovarajućih sankcija.

U raspravi je postavljeno i pitanje u vezi s više presuda, osobito na području zapadne Slavonije, koje su donesene na prijedlog državnog odvjetništva, prema kojima građani kojima su obnovljene u ratu uništene kuće, a koji u istima stalno ne žive, moraju vratiti uložena državna sredstva zajedno s kamatama. Iako se radi o ugovornoj obvezi, u raspravi je izraženo mišljenje da se u takvim presudama ne uvažavaju realne okolnosti koje vlasnicima onemogućavaju ispunjavanje ugovorne obveze, prije svega ne uzima se u obzir činjenica da nisu stvoreni uvjeti za održivi povratak, pa za korištenje obnovljenih kuća nema elementarnih uvjeta. S tim u vezi izneseno je i mišljenje da je pristup u provedbi zakona u ovom slučaju selektivan, odnosno da se jednako ne primjenjuje prema svim korisnicima obnove. Zatraženo je stoga da nadležna državna tijela razmotre ovaj problem i da se uvažavajući objektivne okolnosti, prema potrebi ide i na izmjenu zakonskih rješenja.    
 

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o radu državnih odvjetništava u 2011. godini.

Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 9. sjednici održanoj 20. lipnja 2012. godine Prijedlog zakona o pučkom pravobranitelju, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. lipnja 2012. godine. 

Odbor je ovaj Konačni prijedlog zakona razmatrao kao matično radno tijelo.

Svoje mišljenje i prijedloge za izmjene i dopune teksta Konačnog prijedloga zakona dostavio je pučki pravobranitelj.

U raspravi su posebno razmotrena zakonska rješenja koja uređuju pravo pučkog pravobranitelja na pristup informacijama te na uvid u podatke i dokumente tijela na čiji rad su podnijete pritužbe. Isto tako detaljnije su razmotrene odredbe koje uređuju razrješenje pučkog pravobranitelja prije isteka vremena na koje su izabrani, kao i odredbe koje uređuju postupanje pučkog pravobranitelja po pritužbama. Razmotrena je i potreba da se  zakonom dade ovlast pučkom pravobranitelju da u postupku povodom pritužbe, ukoliko utvrdi da su povrijeđena prava podnositelja pritužbe - podnese prijedlog za poništenje ili ukidanje rješenja nadležnog tijela pod uvjetima propisanim Zakonom o općem upravnom postupku, kao i da pučki pravobranitelj, kada utvrdi da su povrijeđena prava podnositelja  pritužbe ima ovlast podnijeti prijedlog za obnovu upravnog postupka, ukoliko su za to ispunjeni zakonski uvjeti.

Većina članova Odbora u raspravi je podržala donošenje razmatranog Zakona o pučkom pravobranitelju, pri čemu je dano nekoliko prijedloga za poboljšanje predloženog teksta zakona. Tako, kada je u pitanju pravo pučkog pravobranitelja na pristup informacijama i uvid u podatke i dokumente tijela na čiji je rad podnijeta pritužba, izraženo je mišljenje da je odredba koja to pravo regulira u Konačnom prijedlogu zakona (članak 9.) restriktivnija od odredbi kojima je to pitanje uređeno u važećem Zakonu o pučkom pravobranitelju iz 1992. godine, kao i u Zakonu o pučkom pravobranitelju iz 2011. godine (koji odlukom Ustavnog suda  nije mogao stupiti na snagu prije nego se donese većinom glasova svih zastupnika). Naglašeno je da su prema Zakonu iz 1992. godine (članak 11.) pučkom pravobranitelju dostupni svi podaci i informacije i da ima pravo uvida u svu dokumentaciju iz nadležnosti Republike Hrvatske i u sve akte organa državne uprave i tijela s javnim ovlastima pa i one u kojima je odlučivano po pravu diskrecione ocjene, bez obzira na stupanj njihove tajnosti, uz obvezu pučkog pravobranitelja i njegovih zamjenika da se pridržavaju propisa o čuvanju tajne i nakon prestanka službe. Jednako tako i Zakonom o pučkom pravobranitelju iz 2011. godine, predviđeno je (članak 9.) da pučki pravobranitelj ima pravo dobiti sve informacije, kao i pravo uvida u sve podatke i dokumente tijela na čije je postupanje podnijeta pritužba, bez obzira na stupanj njihove tajnosti ili zaštićenosti.

Što se tiče razrješenja pučkog pravobranitelja prije isteka vremena na koje je izabran, upozoreno je da je Konačnim prijedlogom zakona takva mogućnost predviđena (članak 14.) za slučaj da nastupe okolnosti prema kojima pučki pravobranitelj više ne ispunjava uvjete predviđene zakonom za njegov izbor te za slučaj da je spriječen obavljati dužnost u razdoblju dužem od šest mjeseci. Međutim, nije predviđena mogućnost da pučki pravobranitelj bude razriješen i u slučaju da svoju dužnost ne obavlja sukladno zakonu. Ocjenjeno je da bi trebalo propisati i takvu mogućnost, pogotovo ako se ima uvidu uz ostalo i to da mandat pučkog pravobranitelja traje osam godina, i da njegovo eventualno nesavjesno i nezakonito obavljanje dužnosti u tako dugom razdoblju može imati ozbiljne posljedice za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim prvima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska. Pri tome je naglašeno da bi se morala isključiti svaka mogućnost da pučki pravobranitelj bude razriješen dužnosti iz političkih razloga, odnosno zbog  primjedbi na rad državnih i drugih tijela, kojima upozorava na uzroke problema s kojima se susreće promičući i štiteći ljudska prava i slobode, dakle, da njegova samostalnost i neovisnost u radu, koja mu se Ustavom i zakonom jamči, ni na koji način ne smije biti dovedena u pitanje. S tim u vezi izneseno je i mišljenje da bi trebalo ispitati mogućnost da se zakonom utvrdi da je i za izbor i za eventualno razrješenje pučkog pravobranitelja potrebna umjesto obične većine -  kvalificirana većina, dakle, većina glasova ukupnog broja zastupnika u Hrvatskom saboru, što bi bila u nekoj mjeri zaštita od zlouporabe zakonske mogućnosti razrješenja prije isteka mandata.

Izneseno je i mišljenje da bi trebalo još jednom procijeniti, imali potrebe zakonom nametati obvezu pučkom pravobranitelju da nakon provedenog ispitnog postupka po pritužbi, u svim slučajevima izrađuje izvješće, kako se to predlaže u članku 26. stavak 1. Konačnog prijedloga zakona, ili bi takvu obvezu valjalo propisati samo za one slučajeve u kojim se tijekom ispitivanja pritužbe utvrdi povreda prava. Naime, kako je u raspravi konstatirano, iskustvo pokazuje da je broj neosnovanih pritužbi dosta velik, pa obveza sastavljanja izvješća i za predstavke za koje se utvrdi da su neosnovane, dovodi do administriranja koje opterećuje Ured pučkog pravobranitelja, a ne doprinosi zaštiti prava pritužitelja. Postavljeno je pitanje ne bi li za takve situacije bila dovoljna obveza pučkog pravobranitelja da podnositelja pritužbe samo kratko izvijesti o neosnovanosti pritužbe.    

Isto tako predloženo je da se zakonom ostavi mogućnost slobodnije procjene pučkog pravobranitelja u predlaganju pokretanja kaznenog, prekršajnog ili disciplinskog postupka, predviđenog člankom 26. stavak 4. Konačnog prijedloga zakona.

Sugerirano je također da predlagatelj još jednom razmotri ima li potrebe ovim zakonom dati ovlast pučkom pravobranitelju da podnosi prijedloge za poništenje ili ukidanje rješenja u upravnom postupku i nakon isteka roka za žalbu, kao i da podnosi prijedloge za obnovu postupka, kada u ispitnom postupku povodom pritužbe dođe do saznanja da su povrijeđena prava podnositelja pritužbe. Ova mogućnost Zakonom o pučkom pravobranitelju iz 2011. godine bila je predviđena, a u Konačnom prijedlogu zakona je izostavljena.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 „za“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O PUČKOM PRAVOBRANITELJU

uz sljedeće amandmane na tekst Konačnog prijedloga zakona:

AMANDMAN I.

U članku 14. stavak 2. brisati riječ „ili“, a na kraju teksta iza riječi „mjeseci“ dodati riječi: „ili ako ne obavlja dužnost sukladno ovom Zakonu“.

Obrazloženje:

Konačnim prijedlogom zakona predviđena je mogućnost razrješenja pučkog pravobranitelja  dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran za slučaj da nastupe okolnosti prema kojima pučki pravobranitelj više ne ispunjava uvjete predviđene zakonom za njegov izbor, te za slučaj da je spriječen obavljati dužnost u razdoblju dužem od šest mjeseci. Međutim, nije predviđena mogućnost da pučki pravobranitelj bude razriješen i u slučaju da svoju dužnost ne obavlja sukladno ovom Zakonu, pa se stoga amandmanom predlože dopuna članka 14. stavak 2. Konačnog prijedloga zakona.

AMANDMAN II.

U članku 26. stavku 4., iza riječi "pučki pravobranitelj", brisati riječ "će" i umjesto nje dodati riječ: "može".

Obrazloženje:
Kao nezavisno i samostalno tijelo, pučki pravobranitelj treba imati slobodu procjene kada će pokretati kaznene, prekršajne ili stegovne postupke. Ovisno o okolnostima slučaja, moguće je procijeniti da pokretanje odgovarajućeg postupka ne bi bilo svrsishodno, a što je u dosadašnjoj praksi bio česti slučaj. Upravo specifična uloga pučkog pravobranitelja kao posrednika ukazuje na mogućnost rješavanja problema na alternativni način, pa nema potrebe nametati obvezu pokretanja postupaka u svim slučajevima. Osim toga, navedena odredba čl. 26. st. 4. na izvjestan je način u kontradikciji s odredbom čl. 27. st. 5. Konačnog prijedloga Zakona.

Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, na svojoj 9. sjednici održanoj 20. lipnja 2012. godine, razmatrao je pitanja vezana uz imenovanje dva člana povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova.

Naime, sukladno članku 5. stavak 1. Zakona o policiji (NN br. 34/11 - u daljem tekstu: Zakon), kad fizička ili pravna osoba podnese predstavku ili pritužbu na rad policijskog službenika ili drugog zaposlenika Ministarstva unutarnjih poslova (u daljem tekstu: Ministarstvo), odnosno ustrojstvene jedinice policije ili druge ustrojstvene jedinice Ministarstva, smatrajući da su njoj ili nekom drugom nezakonitom ili nepravilnom radnjom policijskog službenika ili drugog zaposlenika Ministarstva povrijeđena prava ili prekršen zakon, obveza je rukovoditelja mjerodavne ustrojstvene jedinice obavijestiti podnositelja predstavke ili pritužbe o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama u roku od 30 dana od dana primitka predstavke, odnosno pritužbe.
Sukladno članku 5. stavak 2. Zakona, ako je podnositelj pritužbe nezadovoljan odgovorom i provedenim postupkom provjere navoda, spis predmeta se bez odgode dostavlja na daljnje postupanje i rješavanje povjerenstvu za rad po pritužbama u Ministarstvu.
Stavkom 3. članka 5. Zakona propisano je da navedeno povjerenstvo čine tri člana: policijski službenik Ministarstva te dva predstavnika javnosti koje imenuje saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na prijedlog organizacija civilnog društva, organizacija stručne javnosti i nevladinih organizacija.
O načinu rada i postupanja po predstavkama i pritužbama, vođenju evidencije predstavki i pritužbi te o radu povjerenstva, ministar unutarnjih poslova, temeljem stavka 5. članka 5. Zakona donosi pravilnik. Sukladno ovoj zakonskoj ovlasti ministar unutarnjih poslova je donio Pravilnik, koji je objavljen u Narodnim novinama broj 58 od 25.05.2012. godine i stupio na snagu osmog dana od dana objave. Također ministar unutarnjih poslova  obavijestio je Odbor (dopisom od 4.6.2012.g. koji je u Saboru zaprimljen 8.6.2012. godine) da je obzirom da je Pravilnik stupio na snagu, a sukladno Zakonu, Ministarstvo imenovalo jednog člana Povjerenstva.
S obzirom na sve navedeno, ostalo je još da i Odbor sukladno Zakonu imenuje dva člana Povjerenstva. Nakon toga sastav Povjerenstva bio bi kompletan i ono bi moglo održati konstituirajuću sjednicu, imenovati voditelja, donijeti Poslovnik o svom radu i započeti s radom.
Kako bi se osigurala potpuna javnost i transparentnost postupka imenovanja Povjerenstva, Odbor je odlučio uputiti javni poziv za predlaganje kandidata za članove Povjerenstva. Odbor je također utvrdio tekst javnog poziva i jednoglasno donio sljedeće

Z A K LJ U Č K E

1. Upućuje se javni poziv organizacijama civilnog društva, organizacijama stručne javnosti i nevladinim organizacijama, da u roku od 15 dana od dana objave u „Narodnim novinama“, Odboru dostave obrazložene prijedloge za dva člana povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova. Tekst javnog poziva je u privitku ovih zaključka i njihov je sastavni dio.

2. Javni poziv će se objaviti u „Narodnim novinama“ i na Internet stranici Hrvatskoga sabora, a predsjednik Odbora će na konferenciji za medije upoznati javnost s objavljivanjem javnog poziva.

3. Pristigle prijedloge razmotrit će radna skupina koju čine: predsjednik Odbora dr.sc. Furio Radin, potpredsjednica Odbora Ruža Tomašić, članovi Odbora - zastupnici Ante Babić i Domagoj Hajduković i članica Odbora - zastupnica Melita Mulić. Radna skupina će  između pristiglih prijedloga  Odboru  predložiti kandidate za imenovanje dva člana Povjerenstva.

4. Odbor će članove Povjerenstva imenovati na četiri (4) godine.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin              

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora održao je raspravu na 9. sjednici, 20. lipnja 2012. godine, o provedbi zaključka o izradi Prijedloga zakona o Spomen-području Goli otok, donesenog 14. prosinca 2005. godine.

Imajući u vidu da je prepiska Odbora odvijala se u prethodna dva mandata Vlade Republike Hrvatske i nadležnog Ministarstva kulture, u nastavku navodimo najvažnije naglaske u svezi s ovom temom:

- Tematska sjednica Odbora na kojoj je jednoglasno usvojen zaključak kojim se poziva Vlada Republike Hrvatske da u suradnji sa svim zainteresiranim stranama pripremi Prijedlog zakona o Spomen području Goli otok održana je 14. prosinca 2005. godine.

- Zaključak Odbora upućen je Vladi RH, a od nadležnog Ministarstva kulture je zaprimljeno više očitovanja u svezi provedbe ovog zaključka. Jedan od problema u izradi prijedloga zakona bila je „nemogućnost identifikacije terena, tj. obuhvata Spomen-područja iz razloga što zemljišnoknjižni ulošci za katastarsku općinu Goli tada nisu sastavljeni, a bez njihovog sastavljanja nije bilo moguće staviti u službenu uporabu novi katastarski plan. Općinski sud u Rabu je konačno riješio ovo pitanje i cijeli je Goli otok razvrstan u katastarske čestice i označen ili kao opće dobro - pomorsko dobro i kao vlasništvo Republike Hrvatske. Prema očitovanju nadležnog ministarstva iz 2007. ovo je bio preduvjet za upućivanje već izrađenog prijedloga zakona u proceduru.

- Na sjednici Odbora održanoj 14. travnja 2010. ponovno je jednoglasno donesen zaključak kojim se od Vlade RH tražilo da do 30. lipnja 2010. uputi u saborsku proceduru Prijedlog zakona o Spomen-području Goli otok. Kako na ovaj zaključak Odbora nije bilo reakcije, Vladi RH upućena je 1. srpnja 2010. požurnica s ciljem provedbe zaključka.

- U odgovoru Ministarstva kulture od 15. listopada 2010. izneseno je mišljenje da su kroz Prijedlog zakona o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata obuhvaćene i žrtve stradale na otocima Goli otok i Sveti Grgur (Zakon je izglasan 4. ožujka 2011.).

- Odbor je u odgovoru od 7. prosinca 2010. naglasio da se slaže s konstatacijom Ministarstva kako je riječ o vrlo složenoj materiji koju je potrebno pažljivo razmotriti, no da je mišljenja da će se trajni spomen na žrtve zloglasnih kaznionica na spomenutim otocima u razdoblju od 1949. do 1988. moći jedino sačuvati multidisciplinarnim osmišljavanjem Spomen-područja Goli otok. Stoga je još jednom pozvao Ministarstvo kulture da okonča svoj rad na izradi posebnog Prijedloga zakona o Spomen-području Goli otok, budući da su osigurani potrebni preduvjeti te da ga uputi u proceduru.

- U Ministarstvu kulture je 9. ožujka 2011. održan sastanak svih zainteresiranih dionika s ciljem iznalaženja najboljeg rješenja kako bi se iznašao najbolji model obilježavanja i zaštite Golog otoka.

- Odbor je na svojoj 53. sjednici, održanoj 30. lipnja 2011. ponovno jednoglasno usvojio zaključak kojim Odbor traži od Vlade Republike Hrvatske da ga, temeljem dosadašnjih zaključaka Odbora i dogovora s održanih sastanaka u Ministarstvu kulture, žurno izvijesti o svemu do sada poduzetom kao i normativnim rješenjima kojima bi se osigurala spomenička valorizacija Golog otoka i dostojno obilježio spomen na njegove žrtve.

- Posljednje službeno očitovanje Ministarstva je od 12. rujna 2011.

Poslije svega tekst prijedloga zakona nije utvrđen niti je dostavljen u saborsku proceduru.

U raspravi na današnjoj sjednici Odbora, predstavnica Ministarstva kulture je nakon izlaganja predsjednika Odbora i predstavnika Udruge Goli otok „Ante Zemljar“ naglasila da je ministrica kulture upoznata sa svim aspektima ovoga pitanja. Posebno je istaknula činjenicu da je izrađena podloga za spomeničku valorizaciju Golog otoka koja obuhvaća sva povijesna događanja i različite inicijative koje su se u međuvremenu upućivale iz nevladinih udruga i udruga mladih. Osim toga potvrdila je da je Nacrt prijedloga zakona o Spomen-području Goli otok izrađen, no da je osnovni problem pitanje koordinacije ministarstva koje se svako u svom dijelu trebaju uključiti u realizaciju ovog prijedloga, a najvažnije od svega je pitanje iznalaženje značajnih financijskih sredstava potrebnih za njegovo ostvarenje.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno usvojio sljedeći

ZAKLJUČAK

Zadužuje se Vlada Republike Hrvatske da u roku od šest (6) mjeseci uputi u saborsku proceduru Prijedlog zakona o Spomen-području Goli otok.

PREDSJEDNIK ODBORA dr. sc. Furio Radin

PREDSJEDNIK HRVATSKOGA SABORA
VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO RH
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE
PUČKI PRAVOBRANITELJ
URED ZA LJUDSKA PRAVA I PRAVA NACIONALNIH MANJINA VHR

Predmet: Zaključci Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina o posljednjim događajima vezanim za položaj Roma u Škabrnji i Lici – dostavljaju se

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina održao je 17. svibnja 2012. godine raspravu o zaključku sa 8. sjednice Odbora o posljednjim događanjima vezanim za položaj Roma u Škabrnji i Lici.

Otvarajući sjednicu predsjednik Odbora obrazložio je razloge zbog kojih je Odbor odlučio provesti raspravu o navedenim problemima. Konstatirao je da su mediji početkom ovog mjeseca (svibanj 2012.) objavili vijest da je na području općine Škabrnja došlo do incidenata vezano za naseljavanje obitelji Roma, na zemljištu koje je 2 mjeseca ranije kupljeno na području spomenute općine. Postupanje jednog broja građana - stanovnika općine Škabrnja, koji su se usprotivili naseljavanju, kao i izjave načelnika općine, kako su ih prenijeli mediji, ocjenjeno je neprihvatljivim i diskriminirajućim. Obzirom na to, smatralo se neophodnim da Odbor reagira, sukladno svom djelokrugu utvrđenom Poslovnikom Sabora. Uz to, na 7. sjednici Odbora (održanoj 9. svibnja ove godine), član Odbora - zastupnik romske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru, izvijestio je Odbor da se uključio u razrješavanje nastalih problema, te da je po njegovom mišljenju bilo propusta i u postupanju nadležnih tijela, pa je obzirom na sve to i on zatražio da Odbor razmotri nastalu situaciju i da se očituje o navedenim događanjima.

Osim toga, na dan održavanja prošle sjednice Odbora, u medijima se pojavila i vijest da je osnovan tzv.“Krizni stožer za zaštitu Ličana od Roma“, a Odboru i Vladi Republike Hrvatske dostavljen je „Proglas“ tog „stožera“, u kojem se traži zaštita građana na području Like od nasilja, pljačke i uništavanja imovine, za što se kao počinitelje optužuje pojedine skupine pripadnika romske nacionalne manjine.

Uzevši u obzir sve navedeno, članovi Odbora suglasili su se da je potrebno zatražiti izvješće nadležnih državnih tijela o tome što se stvarno dogodilo, na temelju čega bi se onda provela utemeljena rasprava o svim aspektima problema, kako u Škabrnji tako i u Lici. Odbor je uz to jednoglasno donio i zaključak kojim je ovlastio predsjednika Odbora da u ime Odbora, na plenarnoj sjednici Sabora izrazi zabrinutost zbog ksenofobnih izjava protiv pripadnika romske nacionalne manjine, kao i zbog mogućnosti da dođe do pogoršavanja problema ukoliko Sabor i nadležne državne institucije pravovremeno ne reagiraju i ne osude ovakve nemile događaje i ne poduzmu učinkovite mjere kojima bi se spriječilo pojavljivanje sličnih situacija. Sukladno zaključku Odbora, predsjednik Odbora obratio se Saboru na plenarnoj sjednici 11. svibnja ove godine.

Odbor je, također, zaključio da se na sjednicu pozovu predstavnici nadležnih državnih tijela, te da od istih zatraži i pisana izvješća koja bi poslužila kao podloga za raspravu.

O navedenim događajima do početka sjednice, Odbor je primio: Izvješće MUP/Ravnateljstva policije (od 16. 5. 2012.) i očitovanje pučkog pravobranitelja (od 16. 5. 2012.), koji je u privitku svog izvješća dostavio i očitovanje načelnika Općine Škabrnja. Od Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske (od 14. 5. 2012.), Odbor je također primio očitovanje načelnika općine Škabrnja, te ranija izvješća policije u vezi s predstavkama koje je Uredu dostavila jedna udruga pritužujući se na kršenje ljudskih prava u Lici.

U međuvremenu, 10. 5. 2012., od načelnika Općine Udbina, Odbor je primio dopis kojim se moli da se na sjednici Odbora otvori rasprava o nekontroliranom držanju stoke, ugrožavanju privatnih posjeda, zastrašivanju stanovništva i kršenju temeljnih ljudskih prava stanovnicima nekoliko sela na području Općine (Krbava, Podlapača, Svračkovo Selo, Tolić, Mekinjar i Šalamunić), koje kako se u dopisu kaže, traje već gotovo pet godina, a da i pored brojnih zahtjeva i apela, nadležna državna tijela nisu riješila taj problem. S tim u vezi, Klub zastupnika SDSS-a dostavio je Odboru 17. 5. 2012. zapisnik o sastanku koji je na inicijativu i uz nazočnost saborskih zastupnika Veljka Kajtazija i dr. Milorada Pupovca održan najprije s mještanima spomenutih sela, a zatim i u prostorijama same Općine Udbina.

Predstavnik MUP-a (Ravnateljstva policije) obrazlažući na sjednici Odbora podneseno pisano Izvješće, izvijestio je Odbor najprije o utvrđenim činjenicama, te o postupanju policijskih službenika i o poduzetim mjerama i radnjama od strane PU zadarske. Iznio je kronologiju događaja u Škabrnji, postupanje aktera tih događaja i mjere i radnje koje je policija poduzela, uključujući i uhićenje načelnika općine, te podnošenje najprije prekršajne, a potom (9. 5. ove godine) i kaznene prijavu poradi osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo „Rasna i druga diskriminacija“ opisano i kažnjivo po čl. 174. st. 1. u svezi čl. 98. st. 6. Kaznenog zakona. Konstatirao je, također, da se radi o izoliranom incidentu i da pripadnici romske nacionalne manjine žive bez ikakvog uznemiravanja kako na području djelovanja PU zadarske tako i širom Republike Hrvatske, te da se stoga na temelju samo nekoliko incidentnih situacija ne može donositi zaključak o narušavanju međuetničkih odnosa, odnosno da policija svoj dio obveza i zadataka iz Nacionalnog programa za Rome korektno provodi te da nema razloga da tako ne bude i u budućnosti.

Kada su u pitanju događaji u Lici, predstavnik MUP-a izvijestio je Odbor da je odmah (isti dan 9. 5. 2012.) povodom objavljenog teksta u „Novom listu“ pod naslovom „Osnovan krizni stožer za zaštitu Ličana od Roma“, u PU ličko-senjsku upućen posebni stručni tim Ravnateljstva policije koji je održao radni sastanak s rukovoditeljima te policijske uprave. Sastanak je održan s ciljem utvrđivanja stvarnog stanja sigurnosti, a posebno preventivnog postupanja policijskih službenika, kao i kakve su mjere i radnje poduzete povodom zaprimljenih predstavki uz postupanje prema romskoj nacionalnoj manjini, te u slučajevima protupravnih ponašanja pripadnika romske nacionalne manjine. Utvrđeno je da je PU ličko-senjska uključena u rješavanje naznačenih problema koji su uglavnom prisutni na području PP Gospić, PP Otočac i PP Korenica. Iznio je podatke prema kojima je u razdoblju od 2009. do ožujka 2012. na području navedenih policijskih postaja evidentirano 35 slučajeva narušavanja javnog reda i mira za koje je prekršajno prijavljeno i procesuirano 35 osoba. Od tih predmeta njih 7 pravomoćno je riješeno, a počinitelji kažnjeni novčanom kaznom. Evidentirana su 132 slučaja prekršaja zbog ostavljanja stoke i drugih životinja bez nadzora od čega je 14 predmeta pravomoćno riješeno. U 129 slučajeva utvrđeni su prekršaji iz Zakona o stočarstvu za koje je ovlašten poljoprivredni inspektor, od kojih je do sada riješeno njih 28, a počinitelji kažnjeni novčanom kaznom. U istom razdoblju evidentirana su 43 kaznena djela i to uglavnom prijetnje, tjelesnih ozljeda, krađe, uništavanja i oštećenja tuđe stvari, te samovlasti. Naveo je, također, da se počinitelji navedenih protupravnih ponašanja ne izjašnjavaju kao pripadnici romske nacionalne manjine. PU ličko-senjskoj naloženo je da sačini detaljnu sigurnosnu prosudbu i plan aktivnosti u narednom razdoblju. Sporna problematika dignut će se na razinu PU i percipirati u strateškim dokumentima policijske uprave, a inicirati će se i međusektorski sastanci na kojima bi se u rješavanje uočenih problema uključile sve institucije nadležne za postupanje.

U svom obraćanju Odboru, pučki je pravobranitelj izvijestio o aktivnostima koje je njegov Ured poduzeo u vezi s nedavnim događajima u Škabrnji. Izdao je javno priopćenje u kojem je zatražio žurno postupanje nadležnih tijela vlasti, te izvješće policije o predmetnom skupu i svim činjenicama i okolnostima, kao i podatke o mjerama koje su ili će biti poduzete. Uputio je i posebno upozorenje načelniku općine koji mu je 4. 5. 2012. odgovorio na dopis, a na znanje svoj odgovor poslao i Uredu predsjednika RH, Hrvatskom saboru i Vladi RH. Oko događaja u Škabrnji pučki pravobranitelj ostvario je suradnju i s državnim odvjetništvom.

Što se tiče problema u vezi s kršenjem ljudskih prava u Lici o kojima je riječ na ovoj sjednici Odbora, pučki pravobranitelj je naveo da je još prošle godine (21. 3. 2011.) zaprimio pritužbu građana zbog članka objavljenog na portalu „slobodnalika.com“ koji, kako je konstatirao, obiluje uvredama i govorom mržnje prema Romima. Oko tog problema obratio se policiji i DORH-u, tražeći da sukladno svojim ovlastima istraže postojanje obilježja kaznenih i prekršajnih djela za koje se goni po službenoj dužnosti. Ocijenio je da u tom slučaju ima kašnjenja u postupanju nadležnih tijela, ali je nedavno ipak ostvaren pomak, jer je od DORH 14. 5. 2012. primio obavijest da je putem ŽDO u Karlovcu provjereno postupanje ODO u Gospiću koje je zatražilo provođenje izvida od PU ličko-senjske, uz najavu da će pučki pravobranitelj biti obaviješten o daljnjem postupanju. Kada su u pitanju pritužbe iz Općine Udbina, u kojima se upozorava na kršenje ljudskih prava stanovništvu nekoliko sela u toj općini u posljednjih nekoliko godina, pučki pravobranitelj je izjavio da je pritužbu primio nedavno i da po njoj još nije postupljeno, pa će nakon obrade i poduzimanja odgovarajućih aktivnosti o tom problemu Odbor izvijestiti naknadno.

Predstavnik Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH izvijestio je Odbor da su Vlada i Ured aktivno uključeni u rješavanje problema koji su predmet sjednice Odbora, nastojeći da se sporna pitanja čim prije riješe, pri čemu se ima u vidu i osjetljivost te problematike u procesu skorog pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji. Ured je stoga od samog početka u kontaktu s nadležnim državnim tijelima. U vezi s događajima u Škabrnji predviđeno je da se obavi i razgovor s načelnikom te općine. Oko problema u Lici Ured je uključen već dvije godine, od kada s tog područja pristižu predstavke jedne udruge za zaštitu ljudskih prava. I tu je u više navrata traženo postupanje nadležnih državnih tijela, a oko najnovijih događanja obavit će se uz ostalo i razgovor s predsjednikom udruge koja šalje predstavke.

Glavni državni odvjetnik izvijestio je Odbor, da državno odvjetništvo i u jednom i u drugom slučaju koji je predmet sjednice Odbora, postupa sukladno svojim nadležnostima. U vezi s nedavnim događajima u Škabrnji u stalnom je kontaktu s policijom, a i podnesena kaznena prijava za te događaje rezultat je zajedničkog djelovanja policije i državnog odvjetništva, na način predviđen zakonom. I u Lici su u tijeku zakonom predviđeni postupci. Po završetku tih postupaka, kako se planira u narednih desetak dana, DORH će Odboru dostaviti i pisanu informaciju.

Nakon ovih uvodnih obrazloženja otvorena je rasprava u kojoj su članovi Odbora jednoglasno i oštro osudili svako izražavanje mržnje i nesnošljivosti prema pripadnicima romske nacionalne manjine. Naglasili su da za ovakve pojave najmanje razloga ima u Republici Hrvatskoj koja i svojim Ustavom i zakonima, kao i posebnim Nacionalnim programom za Rome i Akcijskim planom Desetljeća za uključivanje Roma 2005.-2015., ali i nizom sasvim konkretnih mjera socijalne politike, zdravstvenim mjerama, politikom zapošljavanja, rješavanjem problema stanovanja, politikom obrazovanja, rješavanjem statusnih problema i značajnim financijskim izdvajanjima i u državnom proračunu i u proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, uvijek jasno i bez ikakve rezerve izražava svoj pozitivan stav prema pripadnicima romske nacionalne manjine, podržavajući punu afirmaciju romske nacionalne manjine i pomažući njezinim pripadnicima da se na ravnopravnoj osnovi integriraju u hrvatsko društvo i da u punoj mjeri održavaju i razvijaju svoj kulturni i nacionalni identitet. Iznenađujuća je stoga činjenica da se na čelo onih koji su vršili pritisak na naseljenu romsku obitelj na području Škabrnje, prema policijskom izvješću, stavio načelnik općine, što cijeli problem još više usložnjava, ali istovremeno traži i odlučnu osudu i pravovremenu zakonom propisanu reakciju nadležnih državnih tijela. Što se tiče reagiranja policije u ovom slučaju, u raspravi je bilo mišljenja da je postupanje moglo biti i žurnije i energičnije pa je i krajnji ishod tog slučaja onda mogao biti puno učinkovitiji.

Kada su u pitanju događanja u Lici i kršenje ljudskih i manjinskih prava na tom području, na koja se u raznim predstavkama već duže vremena ukazuje, u raspravi je ocjenjeno da se radi o slojevitom problemu, kojom se mora prići s dužnom pažnjom i žurno poduzeti potrebne mjere koje se u suštini svode na potrebu uspostavljanja učinkovitog funkcioniranje pravne države. Iako se u medijima problem zaštite ljudskih prava jednog broja građana u Lici pojavio gotovo u isto vrijeme kada i izvještavanje o problemima u Škabrnji, konstatirano je da se ta dva problema niti vremenski niti stvarno ne podudaraju. Naime, iz predstavke Općine Udbina vidi se da su nadležna tijela o ugrožavanju privatnih posjeda, zastrašivanju i maltretiranju stanovnika nekoliko sela u toj Općini, upozoravana još od 2007. godine. Kada su u pitanju iste ili slične pojave u drugim dijelovima Like i na širem prostoru područja posebne državne skrbi, Vladini uredi, nadležna ministarstava, pa i sama Vlada i ovaj Odbor, predstavkama su obavještavani od 2009. godine. Sam Odbor je od MUP-a i Vlade Republike Hrvatske tijekom 2010. i 2011. tražio da se ispita vjerodostojnost tih pritužbi i prema potrebi poduzmu zakonom predviđene mjere (u predstavkama se ukazivalo na počinjenje kaznenih djela kao što su razbojništvo, krađe, uništenje tuđe stvari, nanošenje tjelesnih ozljeda i dr.). Poslije svega, u medijima se pojavila vijest o osnivanju spomenutog „Kriznog stožera“, a kao razlog se navodi nepostupanje ili neučinkovito postupanje nadležnih državnih tijela u slučajevima koju su premet ranije dostavljenih predstavki. Iz samog naziva tog stožera vidi se da on stigmatizira pripadnike jedne (romske) nacionalne manjine, što je nedopustivo, jer je to već samo po sebi čin diskriminacije i mora se najoštrije osuditi. S druge strane iz izvješća Ravnateljstva policije dade se zaključiti da kaznenih dijela ima, da su evidentirana i prijavljena, da pripadaju u rješavanje različitim tijelima državne vlasti (državna odvjetništva, sudovi, policija, inspekcije), da je jedan broj postupaka okončan, ali da značajan broj još uvijek nije.

Složenost ove problematike, zaključili su članovi Odbora, traži s jedne strane i u ovom slučaju oštru osudu izražene nesnošljivosti prema pripadnicima romske nacionalne manjine, a s druge strane ukazuje na potrebu da MUP, državna odvjetništva, sudovi i inspekcije, u najkraćem roku osiguraju procesuiranje i sankcioniranje svih protupravnih i kažnjivih radnji, bez obzira na nacionalnu ili bilo koju drugu pripadnost počinitelja, kako bi se osigurala zaštita života, imovine i mirnog uživanja vlasništava građana, te jednakost svih pred zakonom.

Članovi Odbora suglasili su se da će Odbor kontinuirano pratiti izvršavanje obveza nadležnih državnih tijela u rješavanju naznačenih problema, od kojih uz to očekuje ažurno izvještavanje Odbora o poduzetim mjerama i aktivnostima i postignutim učincima. Naglašeno je da se polazeći od iskustva iz razmatranih događanja, mora poduzeti sve kako bi se spriječilo pojavljivanje istih ili sličnih problema bilo kada i bilo gdje u Republici Hrvatskoj.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio donijeti sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina oštro osuđuje svako izražavanje mržnje i nesnošljivosti prema pripadnicima romske nacionalne manjine te naglašava da će kontinuirano pratiti svako kršenje ljudskih prava.

2. Odbor poziva sve nadležne institucije da poduzmu potrebne mjere kako bi se osiguralo puno poštivanje zakona s ciljem omogućavanja mirnog suživota i razvoja tolerancije među svim građanima Republike Hrvatske.

3. Odbor posebno poziva Ministarstvo unutarnjih poslova, nadležna državna odvjetništva i sudove, kao i nadležna inspekcijska tijela, da osiguraju procesuiranje i sankcioniranje svih protupravnih i kažnjivih radnji bez obzira na nacionalnu ili bilo koju drugu pripadnost počinitelja, s ciljem zaštite života, imovine te mirnog uživanja vlasništva građana, vodeći računa o jednakosti svih pred zakonom.

4. Odbor poziva Vladu Republike Hrvatske da o poduzetim aktivnostima u svezi spomenutih problema izvijesti ovaj Odbor te traži da o ovoj problematici posebno izvijesti Hrvatski sabor u okviru Izvješća o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 7. sjednici održanoj 9. svibnja 2012. godine, Godišnje izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2011. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Agencija za zaštitu osobnih podataka, aktom od 30. ožujka 2012. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su članovi Odbora izrazili načelno zadovoljstvo kvalitetom predloženog izvješća, te su s ciljem daljnjeg poboljšanja kvalitete sadržaja izvješća predložili da u narednim izvješćima budu kratko predstavljeni karakteristični primjeri zatraženih informacija.

U potpunosti su se složili s ocjenom predlagatelja kako su vidljivi rezultati poboljšanja zakonodavnog okvira. To se prije svega očituje u znatno većem broju podnesenih zahtjeva za pristupom informacijama, a kojih je u protekloj godini zaprimljeno 51.930, što je gotovo 4 puta više u odnosu na godinu ranije.

Osim toga, budući da je posljednjim izmjenama Zakona o pravu na pristup informacijama proširen krug obveznika primjene Zakona, Agencija za zaštitu osobnih podataka utvrdila je minimalan broj od 5432 pravne osobe koje su obvezne dostaviti Izvješće o provedbi zakona. Iako je u odnosu na prethodne godine znatno veći broj tijela javne vlasti dostavio traženo izvješće, istaknuto je da još uvijek njih 51% to nije učinilo. Posebno je naglašeno da je neshvatljivo da je jedno od tih tijela i Ustavni sud Republike Hrvatske te da niti jedan od tri državna ureda Republike Hrvatske nije dostavio izvješće o provedbi zakona. Iako je većina ministarstva istaknuta kao primjer po dosegnutoj razini izvješćivanja, u raspravi je konstatirano da je, što se više spuštamo na niže razine tijela javne vlasti, vidljivija manja pozornost koja se posvećuje ovom pitanju te je stoga i manji odaziv u dostavljanju izvješća, ali i lošija kvaliteta izvješća koja su dostavljena. Osobito je zabrinjavajuće da sudovi, kao jedan od stupova vlasti, posebice na nižim razinama, u značajnim postotcima nisu dostavili izvješća. Još je gora situacija s trgovačkim društvima koja su u pretežitom vlasništvu RH (53% njih nije dostavilo izvješća), a na lokalnim razinama nedovoljan je odaziv općina (62% općina dostavilo je izvješće).

Članovi Odbora su posebno pohvalili rad Agencije za zaštitu osobnih podataka, ističući da je samo s 3 zaposlenika odradila ogroman posao Agencije kao neovisnog radnog tijela za zaštitu prava na pristup informacijama, u žalbenim postupcima u predmetima ostvarivanja prava na pristup informacijama te nadzora nad provedbom ovog zakona. Podržali su traženje Agencije za povećanjem broja službenika te ukazali na važnost daljnjeg educiranja službenika za informiranje u svim tijelima javne vlasti.

U raspravi je ukazano na potrebu daljnjeg poboljšanja zakonodavnog okvira kako bi se Agenciji osigurali jači mehanizmi, osobito prema tijelima javne vlasti koja ne dozvoljavaju uvid u klasificirane podatke. Istaknuto je da je podnositelju zahtjeva onemogućeno pokretanje upravnog spora, budući da su odbijajuća rješenja u tim predmetima „procesna pretpostavka“. Stoga je preporučeno da se Zakon o tajnosti podataka uskladi sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, na način koji bi omogućio drugostupanjskom tijelu provođenje testa proporcionalnosti i ostvarenja ustavnog prava na pristup informacijama.

Osobito je ukazano na važnost suradnje Agencije sa svim zainteresiranim nevladinim organizacijama te osobito s medijima kako bi se javnost upoznala s ostvarivanjem prava na pristup informacijama kao temeljenim ljudskim pravom. Ovo je posebice važno budući da najširi krug građana i drugih korisnika prava na informaciju ne znaju što je to informacija u smislu ovoga zakona, a mnoga tijela javne vlasti pod izgovorom zaštite osobnih podataka uskraćuju informacije te je stoga i visok postotak izjavljenih žalbi zbog „šutnje uprave“.

Predstavnica GONG-a koja je sudjelovala u radu Odbora, iznijela je mišljenje organizacija civilnog društva da bi Hrvatski sabor morao, prije rasprave i izbora kandidata za javne funkcije, učiniti dostupnima javnosti njihove životopise. Naglasila je da je pravo javnosti znati potpune informacije o kandidatima za javne funkcije. Također je podsjetila da već duži niz godina inzistiraju na osnivanju snažnog, stručnog i neovisnog tijela za zaštitu prava na pristup informacijama te na provođenju i argumentiranju rezultata testa javnog interesa na upravnim sudovima, što do sada nije bio slučaj, pa je s tim u vezi pokrenuta i ustavna tužba.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese slijedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Godišnje izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2011. godinu.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 7. sjednici održanoj 9. svibnja 2012. godine, Prijedlog zaključka o potpori međunarodnoj inicijativi o ustanovljenju 5. studenoga Svjetskim danom romskog jezika, kojeg su predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavili klubovi zastupnika Hrvatskoga sabora: Klub zastupnika SDP-a, Klub zastupnika HDZ-a, Klub zastupnika HNS-a, Klub zastupnika nacionalnih manjina, Klub zastupnika Hrvatskih laburista-Stranke rada, Klub zastupnika HDSSB-a, Klub zastupnika HSU-a, Klub zastupnika IDS-a i Klub zastupnika SDSS-a, aktom od 26. travnja 2012. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog zaključka razmatrao kao matično radno tijelo.

Predstavnik predlagatelja i zastupnik romske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru, obrazlažući razloge za podnošenje prijedloga, između ostaloga je istaknuo da Romi širom svijeta koriste 60-tak dijalekata, ali da većina ipak govori jezikom romani ćib (romani chib), kojega je Prvi svjetski kongres Roma 1971. godine proglasio službenim romskim jezikom. Zbog činjenice da je romski jezik nestandardiziran, a kako su uz to pripadnici romskog naroda bez svoje države i žive raseljeni širom svijeta, s razlogom se može se govoriti o ugroženosti ovog jezika.

Standardizacijom romskog jezika izravno se utječe na kvalitetu obrazovanja Roma na materinjem jeziku, kao i na ostvarivanje prava romske nacionalne manjine, čiji pripadnici žele naučiti jezik sredine u kojoj žive i istovremeno očuvati svoj materinji jezik.

U Hrvatskoj je 2008.godine javnosti predstavljen prvi Romsko-hrvatski i hrvatsko-romski rječnik, a stručnjaci i uglednici okupljeni tom prigodom u Zagrebu pokrenuli su međunarodnu inicijativu da se u čast tog događaja 5. studenoga proglasi Svjetskim danom romskog jezika. Predloženu je Povelju tada potpisao veći broj znanstvenika, sveučilišnih profesora iz Hrvatske i inozemstva, zastupnika i zastupnica u Hrvatskom saboru, nekoliko desetaka romskih udruga iz Republike Hrvatske i nekoliko drugih europskih zemalja, a inicijativu je prihvatila i Međunarodna unija Roma (IRU).

Imajući u vidu da je inicijativa za ustanovljenje Svjetskog dana romskog jezika potekla iz Hrvatske, predstavnik predlagatelja je zaključno istaknuo da se prijedlog referira na dan kada je promoviran prvi Romsko-hrvatski i hrvatsko-romski rječnik, te da je za uspješnost ovakve inicijative potrebna potpora što šire zajednice. Stoga se predlaže Hrvatskom saboru da se pridruži navedenoj inicijativi i da je osnaži svojim zaključkom. Na taj bi se način dao poticaj i primjer svim relevantnim i zainteresiranim hrvatskim institucijama i organizacijama, kao i drugim nacionalnim parlamentima i međunarodnim organizacijama, da podupru nastojanja pripadnika romske zajednice u očuvanju njihovoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta.

Članovi Odbora su u raspravi podržali donošenje predloženog Zaključka, izražavajući mišljenje da je dobro da jedna ovakva inicijativa, koja ima europsko i svjetsko značenje, potječe iz Republike Hrvatske. Naglasili su da upravo Republika Hrvatska i svojim Ustavom i zakonima, kao i posebnim Nacionalnim programom za Rome i Akcijskim planom Desetljeća za uključivanje Roma 2005.-2015., te nizom mjera socijalne politike, zdravstvenim mjerama, politikom zapošljavanja, rješavanjem problema stanovanja, politikom obrazovanja, rješavanjem statusnih problema i značajnim financijskim izdvajanjima kako u državnom proračunu tako i u proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, podržava afirmaciju romske nacionalne manjine, pomažući njezinim pripadnicima da se na ravnopravnoj osnovi integriraju u hrvatskog društvo i da u punoj mjeri održe svoj kulturni i nacionalni identitet.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese

Zaključak o potpori međunarodnoj inicijativi za ustanovljenje 5. studenoga Svjetskim danom romskog jezika u predloženom tekstu

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, na svojoj 6. sjednici održanoj 2. svibnja 2012. godine, razmatrao je Godišnje izvješće o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2011. godinu (NN 140/2010), u razdjelu 020 Vlada Republike Hrvatske, glava 21 Savjet za nacionalne manjine, aktivnost A732003 - nacionalne manjine, pozicija 3811 tekuće donacije u novcu, koje je Odboru dostavio Savjet za nacionalne manjine aktom od 13. travnja 2012. godine.

Ovo Izvješće Odbor je razmatrao kao matično radno tijelo temeljem članka 71. Poslovnika Hrvatskoga sabora, te sukladno Ustavnom zakona o pravima nacionalnih manjina (NN 155/02, 47/10, 80/10 i 93/11).

U raspravi je istaknuto da Izvješće daje iscrpne podatke o trošenju proračunskih sredstva koja Savjet raspoređuje udrugama i ustanovama nacionalnih manjina te da je na taj način osigurana potpuna transparentnost tog dijela proračunske potrošnje.

Naglašeno je da su proračunska sredstva namijenjena nacionalnim manjinama nekoliko godina (od 2003.g.) značajno povećavana, ali da je uslijed ekonomske krize u prethodne dvije godine došlo do stagnacije u proračunskim izdvajanjima, što zahtjeva pooštravanje kriterija pri raspodjeli tih sredstava, kao i još veću kontrolu njihovog namjenskog trošenja. Kako se radi o iznosu od oko 42.000.000 kuna koji se raspodjeljuje na oko 100 udruga i ustanova nacionalnih manjina i na brojne i raznovrsne programe, sa sadašnja samo 3 zaposlena u stručnoj službi Savjeta, teško da je moguće kvalitetno izvršiti tako zahtjevne zadatke. Zatraženo je stoga da Vlada razmotri ovaj problem, te da se nađe rješenje sukladno mjerama utvrđenim Akcijskim planom za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Obzirom da se prema Izvješću, još uvijek kod djela financiranih udruga i ustanova pojavljuju tehničke pogreške pri izvještavanju, odnosno da se dosljedno ne pridržavaju propisane Metodologije izvještavanja (NN br. 129/09, 70/11), ukazano je na potrebu da se nastavi u organizaciji Savjeta educiranje odgovornih osoba u tim udrugama. Osim toga, imajući u vidu činjenicu da se Republika Hrvatska nalazi pred ulaskom u Europsku uniju, nameće se također i potreba organiziranog educiranja udruga i ustanova nacionalnih manjina za pripremanje projekata kojima će moći aplicirati za sredstva strukturnih fondova EU-a.

Isto tako, naglašeno je da se čim prije treba pristupiti promjenama Zakona o udrugama, jer je iskustvo pokazalo da sadašnje rješenje po kojem udrugu mogu osnovati i samo 3 člana, potpuno neracionalno. Jednako je i s organiziranjem općenito u okviru civilnog društva (u Republici Hrvatskoj osnovano je preko 45.000 udruga) kao i s organiziranjem pripadnika nacionalnih manjina. Formirane su brojne male udruge koje vrše pritisak pri raspodjeli sredstva, a usitnjenim sredstvima nije moguće provesti niti jedan program od značaja za očuvanje i unaprjeđivanjem identiteta nacionalnih manjina, što je cilj proračunskih izdvajanja za te potrebe.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno donio sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Godišnje izvješće Savjeta za nacionalne manjine o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2011. godinu (NN 140/10), u razdjelu 020 Vlada Republike Hrvatske, glava 21 Savjet za nacionalne manjine, aktivnost: A732003 - nacionalne manjine, pozicija 3811 tekuće donacije u novcu.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

O tome obavijest:

Savjet za nacionalne manjine

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 6. sjednici održanoj 2. svibnja 2012. godine, Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2011. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, aktom od 18. travnja 2012. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Obrazlažući Izvješće pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je među ostalim istaknula da se tijekom 2011. godine radilo na ukupno 1391 predmetu, što je za 87,5% više nego u 2010. godini. Od toga je 1359 predmeta je otvoreno u 2011. godini, a 32 predmeta su prenesena iz ranijih godina.

Broj pritužbi nije povećan u odnosu na prethodnu godinu (308 u odnosu na 323 u 2010.), međutim, povećao se broj slučajeva u kojima je pravobraniteljica utvrdila diskriminaciju (76 u 2011., a 60 u 2010.). U 63,9% slučajeva diskriminirane su bile žene, a u 23,1% muškarci. Pritužbe su se pretežno odnosile na spolnu diskriminaciju (76,6%), dok su ostali oblici diskriminacije bili manje zastupljeni.

Najviše pritužbi i dalje dolazi u vezi s ostvarivanjem radnih i socijalnih prava. Udio žena u ukupnom broju nezaposlenih je 53,6%, iako predstavljaju 51,8% ukupnog stanovništva. Od svih novozaposlenih žena u 2011. godini, samo ih je 8,4% sklopilo ugovor na neodređeno vrijeme, dok je kod muškaraca taj postotak iznosio 19,5%. I nadalje ostaje jaz u plaćama: žene u prosjeku ostvare 89,8% prosječne bruto, odnosno 90,1% neto plaće koju mjesečno ostvare muškarci.

Žene su godinama žrtve svih oblika nasilja. Pravobraniteljica je konstatirala da Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji predstavlja efikasan mehanizam zaštite žrtava nasilja, te da je zamijećeno povećanje broja predloženih zaštitnih mjera, i izvršenih zaštitnih mjera koje su povjerene na izvršavanje policiji, kao i povećanje broja izjavljenih žalbi, uz smanjenje broja policijskih intervencija. Međutim, istaknula je da se analizom do sada dostupnih podataka došlo do zaključka da sudovi ne usvoje niti 50% predloženih zaštitnih mjera pa to ukazuje na potrebu utvrđivanja razloga takvom nerazmjeru. Naglasila je također da pitanje financiranja rada skloništa za žrtve nasilja u obitelji nije riješeno na zadovoljavajući način, obzirom da nije donesen zakon kojim bi se ta problematika regulirala.

Kada je u pitanju upotreba rodno-osjetljivog jezika pravobraniteljica je konstatirala da je vidljiv značajan pozitivan pomak, ali je ukazala na potrebu dosljednije primjene rodno-osjetljivog jezika na području zakonodavstva, obrazovanja, akata jedinica lokalne i područne samouprave, odnosno svih onih institucija koje svakodnevno korespondiraju s građanstvom.

Što se tiče medija, primjetno je da iako zakoni i drugi propisi koji reguliraju rad medija uključuju odredbe koje zahtijevaju uklanjanje seksizma, spolnih stereotipa i uvredljivo, omalovažavajuće i ponižavajuće prikazivanje žena i muškaraca da se zakonske odredbe u značajnoj mjeri ne poštuju.

Ukazala je i na potrebu dosljedne i ujednačene primjene Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u svim uredima državne uprave, zatim na pojednostavljenja procedure odobravanje te pomoći, a i na potrebu izmjene Zakona, kako bi se priznalo pravo na ostvarivanje besplatne pravne pomoći i u okviru kaznenog i prekršajnog postupka radi nasilja u obitelji, pri čemu bi kao jedini kriterij za besplatnu pravnu pomoć trebalo propisati materijalni status tražitelja.

Istaknula je također da ravnopravnost spolova u području političke participacije i dalje nije zadovoljavajuća, te da se unatoč obvezama utvrđenim u Zakonu o ravnopravnosti spolova, većina političkih stranaka pri sastavljanju lista za parlamentarne izbore održane 2011. godine, nije držala propisane kvote.

Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese slijedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2011. godinu.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 6. sjednici održanoj 2. svibnja 2012. godine, Izvješće pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2011. godinu, koje je Hrvatskom saboru dostavila pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, aktom od 31. ožujka 2012. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom je izlaganju pravobraniteljica za osobe s invaliditetom naglasila kako su postupanja Ureda bila usmjerena u tri pravca – radu na pojedinačnim slučajevima, promotivnim aktivnostima u koje je uključena i edukacija o pravima osoba s invaliditetom te provedbi Konvencije UN-a o osobama s invaliditetom. Naglasila je da je, sukladno Hrvatskom registru osoba s invaliditetom, u Hrvatskoj evidentirana 518 081 osoba s invaliditetom. Ured je tijekom 2011. imao 1446 postupanja u svrhu zaštite, praćenja i promicanja prava osoba s invaliditetom. Od tog broja zaprimljeno je 647 predmeta u svezi zaštite prava osoba s invaliditetom, a koji su se u najvećem dijelu odnosili na područje socijalne skrbi, osiguranje pristupačnosti, zdravstvenu zaštitu, zapošljavanje i mirovinsko osiguranje. Istaknula je da je u protekloj godini uputila 31 prijedlog za izmjene dopune ili donošenje u 23 propisa te 270 inicijativa prema tijelima državne i područne (regionalne) samouprave, savezima i udrugama osoba s invaliditetom, a koje su se odnosile na preporuke, upozorenja i upite s ciljem rješavanja pojedinačnih slučajeva, podizanja razine svijesti, osiguranja proračunskih sredstava te analize stanja.

Posebno se osvrnula na značajno smanjivanje sredstava, više od 60%, udrugama koje su pružatelji usluga pojedinim kategorijama osoba s invaliditetom, što će značajno narušiti započete procese deinstitucionalnizacije i decentralizirane pomoći ovim ugroženim skupinama. S druge strane, naglasila je da će se svi korisnici ovih projekata vratiti u sustav državne skrbi za što nisu osigurane ni materijalne ni kadrovske pretpostavke.

U raspravi su članovi Odbora osobito ukazali na važnost ostvarivanja svih projekata namijenjenih osobama s invaliditetom te su naglasili da se snaga nekog društva ogleda u njegovoj humanosti. Stoga se, kako su istaknuli, ne smije štedjeti na najranjivijim skupinama društva, ali se svakako mora voditi računa o transparentnosti i svrhovitom korištenju dodijeljenih sredstava. Na taj će se način osigurati nastavljanje određenih projekata, pa čak i povećanje sredstava za njihovo provođenje, dok će se projekti kod kojih se utvrde određeni nedostatci i propusti morati obustaviti.

Članovi Odbora pozvali su nadležna ministarstva da s većom pozornošću razmatraju preporuke i inicijative pravobraniteljice s invaliditetom, što je i do sada, kako se to navodi u Izvješću, u najvećem dijelu bio i slučaj.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Izvješće pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2011 godinu.

2. Mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi o Izvješću, kao i primjedbe, prijedlozi i preporuke pravobraniteljice za osobe s invaliditetom dani u Izvješću, dostavljaju se Vladi Republike Hrvatske radi poduzimanja mjera za učinkovitiji rad nadležnih državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 5. sjednici održanoj 25. travnja 2012. godine, Izvješće pučkog pravobranitelja za 2012. godinu, koje je Hrvatskom saboru dostavio pučki pravobranitelj, aktom od 4. travnja 2012. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo.

Članovi Odbora podržali su Izvješće istaknuvši da ono uvjerljivo oslikava stanje ljudskih prava u oblastima koje obrađuje, kao i da ukazuje na značajan stupanj povjerenja koji su građani stekli u instituciju pučkog pravobranitelja.

Imajući u vidu da je po Ustavu pučki pravobranitelj opunomoćenik Hrvatskog sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama, te broj i sadržaj pritužbi koje građani dostavljaju pučkom pravobranitelju, naglašena je potreba daljnjeg jačanja Ureda pučkog pravobranitelja. Pri tome je ukazano i na to kako je iznimno važno da se kontinuirano radi na javnom promoviranju uloge i ovlasti pučkog pravobranitelja. Time bi se pridonijelo da što širi krug građana bude upoznat s mogućnostima koje im u zaštiti njihovih ljudskih prava i sloboda pruža institucija pučkog pravobranitelja.

Osobito je istaknut značaj preporuka i prijedloga koje pučki pravobranitelj redovito daje u svojem Izvješću. U njima se sasvim konkretno ukazuje na to koji su najčešći problemi s kojima se građani suočavaju u ostvarivanju svojih Ustavom i zakonima zajamčenih prava, od strane kojih institucija se njihova prava najčešće krše i najteže ostvaruju te preporučuje što bi bilo potrebno učiniti, kao i koje bi propise s tim u vezi eventualno trebalo donijeti ili mijenjati. U Izvješću je osobito uočljivo, kako je u raspravi istaknuto, da se pojedini problemi, kao i preporuke pučkog pravobranitelja za njihovo rješavanje, već godinama ponavljaju. Takav je problem reforma javne uprave u kojoj još uvijek nije ostvaren zadovoljavajući napredak, a posebno je premalo učinjeno na depolitizaciji i profesionalizaciji uprave i na državnoj i na lokalnoj razini, čija je stručnost i profesionalnost temeljna pretpostavka ostvarivanja prava građana. Nema učinkovitog nadzora nad provedbom zakona, niti razrađene evidencije o postupanju javnopravnih tijela kao pružatelja javnopravnih usluga. I pored stajališta Ustavnog suda neka tijela državne uprave rješavajući o statusnim pitanjima građana i dalje izdaju rješenja bez obrazloženja ili s nepotpunim obrazloženjima, čime se otežava ostvarivanje prava građana na žalbu, odnosno punu pravnu zaštitu. Pritužbe na rad pravosuđa i dalje su brojne (i čine još uvijek 21% ukupnog broja pritužbi), što ukazuje na potrebu da pravosuđe i dalje treba ostati na listi društvenih prioriteta, kao što je to bilo do završetka pristupnih pregovora. Sustav besplatne pravne pomoći je neučinkovit, kriteriji za njezino dobivanje su prestrogi, a procedura komplicirana, što mnoge građane ostavlja bez zaštite, pri čemu je problem tim teži ako se ima u vidu ekonomska kriza i sve manja mogućnost velikog broja građana da vlastitim sredstvima financiraju postupke pred upravnim i sudskim tijelima.

Kada su u pitanju prava nacionalnih manjina, ona su u razmatrano Izvješće pučkog pravobranitelja uključena u onoj mjeri u kojoj su bila predmet pritužbi građana iz redova nacionalnih manjina, a to je prije svega vezano na probleme stambenog zbrinjavanja povratnika i povrata privremeno zauzete imovine. Naglašeno je da bi, osim rješavanja stambenih pitanja, bilo dobro da se u Izvješću obrade i problemi komunalne infrastrukture na područjima posebne državne skrbi, jer je rješavanje tog problema pitanje osiguravanja elementarnih pretpostavki za civiliziran život na tim prostorima. Obzirom na relativno mali preostali broj neriješenih zahtjeva za povrat privremeno zauzete imovine, ocjenjeno je da je potrebno da nadležna tijela čim prije nađu odgovarajuća rješenja kako se sporenja ne bi nastavila pred Europskim sudom za ljudska prava.
Imajući u vidu da je cjelovito izvještavanje o ostvarivanju Ustavom i zakonom zajamčenih prava nacionalnih manjina, predmet posebnog godišnjeg izvješća Vlade Republike Hrvatske, sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, a kako uslijed raspuštanja prethodnog saziva nije u Saboru razmatrano Vladino izvješće za 2010. godinu, u raspravi je zatraženo da Vlada čim prije dostavi u saborsku proceduru izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Zaključno je u raspravi istaknuto kako je potrebno da Vlada i druga tijela u čijem je djelokrugu rješavanje problema na koje se Izvješću pučkog pravobranitelja ukazuje, razmotre date prijedloge i preporuke za njihovo rješavanje s ciljem poduzimanja odgovarajućih mjera, a kod davanja mišljenja o narednom Izvješću pučkog pravobranitelja, Sabor treba izvijestiti o tome što je poduzeto po prijedlozima i preporukama iz prethodnog Izvješća. To je, kako je u raspravi naglašeno, jedini način da se isti problemi ne ponavljaju u svakom Izvješću jer se gotovo ništa ne poduzima kako bi se riješili, a s druge strane ako je nešto i poduzeto da se zna što je učinjeno i kakvi su učinci postignuti.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (9 „za“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Izvješće pučkog pravobranitelja za 2011 godinu.
2. Mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi o Izvješću, kao i primjedbe, prijedlozi i preporuke pučkog pravobranitelja dani u Izvješću, dostavljaju se Vladi Republike Hrvatske radi poduzimanja mjera za učinkovitiji rad nadležnih državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti.
3. Zadužuje se Vlada Republike Hrvatske da što žurnije uputi u saborsku proceduru Prijedlog zakona o pučkom pravobranitelju.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 5. sjednici održanoj 25. travnja 2012. godine, Izvješće pravobraniteljice za djecu za 2011. godinu, koje je Hrvatskom saboru dostavila pravobraniteljica za djecu, aktom od 30. ožujka 2012. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom dijelu rasprave pravobraniteljica za djecu izvijestila je članove Odbora o najvažnijim naglascima iz Izvješća, kao i preporukama koje je tijekom 2011. godine upućivala nadležnim institucijama. Posebno je istaknula kako je Ured pravobraniteljice za djecu jedini ured u odnosu na sva ostala pravobraniteljstva koji ima svoje ispostave na regionalnoj razini – u Splitu, Rijeci i Osijeku. Mišljenja je da je upravo rad ureda na regionalnoj razini znatno pridonio vidljivosti rada Ureda pravobraniteljice za djecu, ali i porastu broja pritužbi koji se bilježi iz godine u godinu. Naglasila je da je u Uredu tijekom 2011. godine otvoreno 2259 novih predmeta, od kojih su 1054 bile prijave povreda pojedinačnih prava djece, a 1205 opće inicijative Ureda. Pojedinačnim povredama prava djece u 2011. obuhvaćeno je 1616 djece. Istaknula je da je pored 1054 nove prijave, Ured postupao i u 864 prenesena predmeta iz prethodnih godina, što je od osobite važnosti jer se pojedini zahtjevniji predmeti prate i više godina kako bi se osiguralo ostvarivanje prava djece u svakom pojedinom slučaju. Najveći dio zaprimljenih pisanih prijava odnosio se na povredu osobnih prava djece vezanih za odnose roditelja i djece te nasilje u obitelji i zanemarivanje, a potom slijede povrede prava djece u obrazovnom sustavu i povrede njihovih ekonomskih prava. Posebno je istaknula sudjelovanje Ureda u izradi zakonskih prijedloga te je naglasila kako je tijekom 2011. upućeno 21 mišljenje na prijedloge zakona koji su upućeni u saborsku proceduru, te 9 inicijativa za izmjene pojedinih zakona koji su se doticali prava djece. Zaključno je naglasila kako su temeljem dosadašnjih izvješća iz godine u godinu vidljivi značajni pomaci u području zaštite i promoviranja prava djece.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na dio izvješća koji se odnosi na nasilje putem interneta i mobitela s obzirom na iznimno velik broj djece koja imaju mobitele i kojima je omogućen pristup internetu. Naglašeno je da posljednje istraživanju Ekonomskog fakulteta u Splitu o korištenju interneta sadrži podatak da su djeca između 6 i 7 sati dnevno na internetu, što je podatak koji dodatno ukazuje na važnost i složenost problema. Istaknuto je da se o problemu verbalnog nasilja na internetu u više navrata raspravljalo na ovom Odboru te da bi se ovoj temi trebala posvetiti puno veća pozornost budući da je vrlo teško odrediti kada se prelazi granica između prostora slobode i dolazi do narušavanja slobode i prava određenih društvenih skupina i pojedinaca. Posebno je ukazano na problem nedostatne informiranosti roditelja o opasnostima i snazi ovog medija. Članovi Odbora su mišljenja da se samo putem obrazovanja i razvijanjem bolje komunikacije s djecom kako bi ih se upoznalo s prednostima i opasnostima korištenja ovog medija, može utjecati na smanjenje kršenja prava djece u ovom području.

Budući da je pravobraniteljica posebno istaknula podatak o velikom broju obilazaka institucija u kojima borave djeca kako bi se promovirala dječja prava, članovi Odbora ukazali su na važnost upoznavanja djece i s njihovim obvezama koje imaju u skladu s njihovom dobi.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Izvješće pravobraniteljice za djecu za 2011 godinu.

2. Mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi o Izvješću, kao i primjedbe, prijedlozi i preporuke pravobraniteljice za djecu dani u Izvješću, dostavljaju se Vladi Republike Hrvatske radi poduzimanja mjera za učinkovitiji rad nadležnih državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 4. sjednici održanoj 18. travnja 2012. godine, Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova u 2011. godini, koje je Hrvatskom saboru dostavio ministar unutarnjih poslova, aktom od 12. ožujka 2012. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na ona područja analizirana u izvješću koja su od posebnog interesa za ovaj Odbor s obzirom na njegovu nadležnost utvrđenu čl. 71. Poslovnika Hrvatskoga sabora.

Prije svega se to odnosi na primjenu policijskih ovlasti i uporabu sredstava prisile za koje su ovlašteni policijski službenici kada su ispunjeni uvjeti za njihovu primjenu. Članovi Odbora osvrnuli su se na iznesene podatke o broju predstavki građana koje je zaprimila unutarnja kontrola Ministarstva (1862 predstavke), postotak utemeljenih predstavki (3,6%), kao i na uporabu sredstava prisile (4251 put) i broj slučajeva za koje je utvrđeno da je primjena uporabe sredstava prisile bila neopravdana (u samo 6 slučajeva). U svezi iznesenih podataka zatražena su dodatna pojašnjenja, osobito imajući u vidu da se i u Izvješću pučkog pravobranitelja za 2011. godinu posebno naglašava kako su ranija obrazloženja ministarstva bila uglavnom formalna te da se nije ulazilo dublje u ispitivanje svih okolnosti koje su relevantne za pojedine slučajeve.

Budući da se već duži niz godina ukazuje na važnost građanskog nadzora nad radom policije, zatražena su dodatna obrazloženja o razlozima neosnivanja povjerenstva za rad po pritužbama, odnosno nedonošenja pravilnika kojim bi se uredio rad toga povjerenstva. Imajući u vidu da će se u saborskoj proceduri uskoro naći i novi prijedlog zakona o policiji, članovi Odbora ukazali su na preporuke pučkog pravobranitelja koje se odnose na potrebu da se zakonom propišu ovlasti, poslovi i zadaće Odjela za unutarnju kontrolu, osobito u dijelu kojim se uređuje njegova samostalnost i neovisnost u organizacijskom i funkcionalnom smislu. Isto je tako naglašena važnost uspostavljanja neovisnog i objektivnog sustava rješavanja pritužbi građana, te je ukazano na potrebu što žurnijeg donošenja provedbenih propisa kako bi se osigurala zaštita ljudskih prava i sloboda.

Kako se u ovom Odboru posebna pozornost posvećuje praćenju kaznenih djela koja se odnose na zločin iz mržnje, članovi Odbora izrazili su zabrinutost porastom kaznenih djela motiviranih mržnjom od 67,6% u odnosu na prethodnu godinu (zabilježeno je 57 takvih kaznenih djela), unatoč tomu što je od toga razriješeno 96,49% (55 kaznenih djela). Nisu jasni ni kriteriji po kojima su se ta kaznena djela klasificirala na ona motivirana spolnom orijentacijom (45), etničkom pripadnošću (9), mržnjom prema Romima (1), podrijetlom (1) i nacionalizmom (1), s obzirom da bi kaznena djela iz zadnje tri kategorije mogle biti motivirana etničkom pripadnošću.

S obzirom na prekršajna djela nasilja u obitelji, ukazano je na neujednačenost predstavljenih podataka u tekstualnom dijelu izvješća. Istaknuto je kako su u ovom području vrlo šturo predstavljeni podaci s obzirom na velik broj podnesenih optužnih prijedloga (gotovo 15.000), no nema rodno obilježenih podataka, odnosno nema rodne statistike kako bi se znalo tko su nasilnici i u kojem su odnosu s žrtvama te je zatraženo da se u narednim izvješćima ti podaci ukratko prikažu.

Članovi Odbora osvrnuli su se i na potrebu donošenja odgovarajućih podzakonskih akata koji bi strancima olakšali dobivanje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj. S tim u vezi iznesen je i prijedlog da se donese upitnik o poznavanju hrvatskog jezika i pisma te kulture kojim bi se znatno olakšala procedura, ali i smanjili troškovi u postupku reguliranja stalnog boravka.

Isto je tako ukazano na negativna kretanja u području sigurnosti na cestama koja se odnose na porast stradavanja mladih (broj poginulih između 18 i 24 godine života porastao je za 39,4%) te je zatraženo da se veća pozornost posveti ovome problemu. U ovom je dijelu zatraženo prikazivanje podataka o djeci koja su stradala u prometu jer su oni samo djelomično izloženi (samo za dob od 0 do 13 godina), ali i u drugim područjima koja se odnose na djecu (kaznenopravna zaštita mladeži i obitelji, kriminalitet maloljetnika i djece, nasilje u obitelji i sl.).

Posebno je ukazano na važnost depolitizacije policijske službe te osiguravanje pune zaštite policijskih službenika za njihovo zakonito postupanje od političkih utjecaja. Naglašeno je da je i bez takvih utjecaja policijski posao iznimno zahtjevan i stresan te skromno nagrađen, pa bi se morali iznaći načini kako bi se policijske službenike zaštitilo od svih utjecaja koji bi priječili njihova postupanja utemeljena na zakonu.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova u 2011. godini.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 4. sjednici održanoj 18. travnja 2012. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 15. ožujka 2012. godine.

Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Članovi Odbora podržali su donošenje zakona, ističući da se predloženim izmjenama i dopunama ponovno stvaraju uvjeti za ostvarivanje Ustavom zajamčenog prava građana na javno okupljanje i mirni prosvjed i na Trgu sv. Marka u Zagrebu gdje su smještene središnje institucije zakonodavne i izvršne vlasti Republike Hrvatske (Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske), koje su sasvim sigurno najpoželjniji adresati kojima građani žele prenijeti poruke vezane uz politička, socijalna i nacionalna uvjerenja i probleme s kojima se suočavaju.

Što se tiče ograničenja koja se u Prijedlogu zakona predviđaju u pogledu najmanje udaljenosti sudionika javnog okupljanja od zagrada Sabora, Vlade i Ustavnog suda (10 metara), broja sudionika (1.500), vremena održavanja (8-22 sata) i smjera dolaska na Trg sv. Marka, većina članova Odbora mišljenja je da su ona nužna iz razloga koje je predlagatelj iznio u obrazloženju Prijedloga zakona.

Zatraženo je, međutim, da predlagatelj u pripremi konačnog prijedloga zakona iznađe rješenje kada su u pitanju osobe s invaliditetom i starije osobe, kojima je dopušteni smjer dolaska sudionika javnog okupljanja na Trg sv. Marka (Šetalište J.J.Strossmayera i Stube Ivana Zakmardija) teško ili gotovo nikako pristupačan (veliki usponi i stube).

Predstavnica organizacija civilnog društva (njih 60) posebno je istaknula iznimno dobru komunikaciju koju su udruge ostvarile s predlagateljem tijekom pripreme razmatranog zakona, ali je ukazala i na nekoliko primjedbi i prijedloga udruga u svezi s predloženim zakonskim ograničenjima kojih se organizatori moraju pridržavati kada je u pitanju okupljanje na Trgu sv. Marka. Između ostalog, njihovo je mišljenje da bi najmanju udaljenost od objekata Sabora, Vlade i Ustavnog suda s predloženih 10 m trebalo smanjiti na 4 m, da broj sudionika javnog okupljanja na Trgu ne bi trebalo zakonski ograničavati, kao niti vrijeme održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda, a za predloženi smjer dolaska sudionika na Trg, smatraju isto tako da dovodi u pitanje prava osoba s invaliditetom i starijih osoba.

Predstavnik predlagatelja dodatno je obrazložio razloge predloženih ograničenja, ističući da su ona usklađena sa stajalištima Ustavnog suda. Naglasio je da je predložena najmanja udaljenost od objekata državnih institucija na Trgu nužna kako bi se na ograničenom prostoru osigurao minimum kretanja potreban za njihovo redovito funkcioniranje, ali jednako tako i za kretanje građana koji nisu sudionici javnog okupljanja, a imaju potrebu da se kreću na Trgu ne samo zbog komunikacije s državnim institucijama koje su na Trgu smještene već i privatno, uz ostalo i kao turisti.

Što se tiče dopuštenog broja sudionika okupljanja na Trgu, pojašnjeno je da se do njega došlo izračunom koji se provodi za utvrđivanje kapaciteta prostora na kojima se održavaju javna okupljanja, pri čemu je predstavnik predlagatelja naglasio kako se treba imati u vidu da se predloženo ograničenje odnosi na sam Trg, ali ne i na okolni prostor.

Kada je u pitanju dopušteno vrijeme okupljanja (8-22 sata) predlagatelj ga je, između ostaloga, nastojao uskladiti i s vremenom održavanja sjednica državnih institucija kojima sudionici okupljanja žele prenijeti svoje poruke. Isto tako vodilo se računa da se i komunalnim službama osigura vrijeme potrebno za njihov rad na prostoru koji svojim izgledom treba biti reprezentativan. Osim toga, treba se imati u vidu da se mogućnost javnog okupljanja mora osigurati svakome tko se pridržava propisanih uvjeta, pa svako okupljanje mora imati neko vremensko ograničenje da bi svoja prava mogli ostvariti i drugi.

Predstavnik predlagatelja istaknuo je, također, da se ima potpuno razumijevanje za osobe s invaliditetom i starije osobe i da im se neovisno o tome postoji li zakonska odredba ili ne, mora omogućiti pristup Trgu prilagođen njihovim mogućnostima, stoga će se do drugog čitanja zakona razmotriti ima li potrebe za intervencijom u predloženi tekst zakona.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (9 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese slijedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju.

2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja iznijeti u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 3. sjednici održanoj 14. ožujka 2012. godine Prijedlog zakona izmjenama i dopunama Zakona o Registru vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. ožujka 2012. godine.

Odbor je ovaj Konačni prijedlog zakona razmatrao kao matično radno tijelo.

Obrazlažući razloge za hitnu promjenu važećeg Zakona o Registru vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, predstavnici predlagatelja u uvodnom obrazloženju istaknuli su da, iako su izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina održani u srpnju prošle godine, cijeli postupak registracije u proteklih sedam mjeseci sveo se na oko 90 izabranih predstavnika nacionalnih manjina, a još uvijek nije izdano niti jedno rješenje o upisu u Registar izabranih vijeća, odnosno da je postupak registracije koji je preduvjet ostvarivanje prava i obveza izabranih vijeća u potpunom zastoju. Analizirajući razloge takvog stanja, prema obrazloženju predlagatelja, došlo se do zaključka da teškoće stvaraju i pojedina zakonska rješenja, koja su ili nedorečena ili traže podatke i dokumentaciju koja je suvišna i bez ikakvog utjecaja za stjecanje pravne osobnosti i ostvarivanja prava i obveza vijeća i koordinacija vijeća nacionalnih manjina. Posebno se to odnosi na odredbu koja uređuje postupak preregistracije vijeća, za koju je ocjenjeno da je suvišna, zatim na zakonsku obvezu da se u rješenja o registraciji unose imena i OIB svih članova vijeća i koordinacija umjesto samo osoba ovlaštenih za zastupanje što je bitno za ostvarivanje pravne osobnosti vijeća i koordinacija.

Po ocjeni predlagatelja suvišna je i zakonska obveza da se pri upisu u Registar mora provesti i postupak odobravanja statuta svih vijeća i koordinacija, što također u značajnoj mjeri otežava i produžava postupak registracije. Iz tog razloga zadržala bi se kao zakonski obvezna ovjera statuta koordinacija vijeća, jer se radi o tijelima koja se osnivaju, a ne biraju na neposrednim izborima. Za razliku od toga, statuti vijeća nacionalnih manjina podlijegali bi postupku nadzora zakonitosti od strane ureda državne uprave u županijama, što je postupak kakav se primjenjuje i na statute jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, imajući u vidu da se vijeća nacionalnih manjina biraju po postupku koji je propisan za predstavnička tijela samouprave, na čije se statute također primjenjuje institut nadzora zakonitosti. Precizirana je i odredba koja propisuje tko određuje članove koordinacija vijeća nacionalnih manjina, jer su se u praksi oko tog pitanja pojavljivale nejasnoće.

Većina članova Odbora u raspravi je podržala predložene izmjene i dopune Zakona, ocjenjujući da je neprihvatljivo da niti sedam mjeseci nakon izbora nije registrirano niti jedno vijeće nacionalnih manjina. Postavljeno je pitanje jesu li problem samo zakonodavne prepreke ili se radi i o drugim razlozima nefunkcioniranju vijeća, što bi trebalo detaljnije istražiti.

Izraženo je mišljenje, da bi kada su u pitanju koordinacije vijeća koje se osnivaju za područje Republike Hrvatske, trebalo zakonsku odredbu precizirati naglašavajući da se radi o koordinacijama koje djeluju na području čitave Republike Hrvatske kako bi se izbjegle moguće dvojbe. Predstavnik predlagatelja je dajući objašnjenje u vezi s ovim prijedlogom konstatirao da su u članku 3. Zakona, koji nije predmet predloženih izmjena i dopuna, precizno definirani subjekti upisa u Registar, pa se ne očekuje da bi u praksi moglo biti dvojbi u provedbi ove zakonske odredbe.

U raspravi je predlagatelju ukazano i na pitanja čije je zakonsko uređivanje otvoreno, a na koja su predstavnici nacionalnih manjina u ovom Odboru ukazivali i u prethodnom mandatu. Neka od tih pitanja spadaju u zakonodavnu materiju koju uređuje razmatrani Zakon o registru vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, dok su druga predmet drugih zakona, ili posebnih zakona koje bi trebalo donijeti. Kako bi ih Vlada Republike Hrvatske imala u vidu u predstojećoj zakonodavnoj aktivnosti, ta su pitanja pokrenuta i na ovoj sjednici Odbora:

- Ukazano je tako na problem provedbe izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina, čije je cjelovito zakonsko uređivanje Odbor više puta zahtijevao. Pokazalo se da sadašnje zakonsko rješenje po kome se na te izbore na odgovarajući način primjenjuju propisi koji uređuju izbor predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kod svakih izbora otvara niz pitanja koja se u nedostatku odgovarajuće zakonske regulative pokušavaju rješavati uputama izbornog povjerenstva, čime se ne može riješiti probleme koji se u tim izborima pojavljuju.
- Uočen je problem nedostatne zakonske regulative kada je u pitanju manjinsko organiziranje, obzirom da sadašnji Zakon o udrugama koji se primjenjuje i na manjinske udruge ne uključuje specifičnosti organiziranja koje je karakteristično za udruge čija je svrha zaštita i unapređenje identiteta pripadnika nacionalnih manjina. Uslijed toga dolazi do nepotrebnog umnažanja takvih udruga, a time i do usitnjavanja i neracionalnog trošenja sredstva koja se osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina.
- Ostaje nedorečena pravna osobnost predstavnika nacionalnih manjina, što u praksi ograničava njihovu djelotvornost, a što je osobito značajno za one nacionalne manjine koje nemaju uvjete za izbor svojih vijeća.
- Isto tako, kada su u pitanju koordinacije vijeća nacionalnih manjina osnovane za područje Republike Hrvatske postavljeno je pitanje da li se zakonskim rješenjem po kojemu vijeća na koordinacije prenose kako svoja ovlaštenja tako zajedno s tim i sredstva, reducira uloga vijeća nacionalnih manjina utvrđena Ustavnim zakonom.
- Mada je donošenjem razmatranog Zakona o registru ostvaren napredak, izneseno je mišljenje da bi trebalo razmotriti sadrže li zakonska rješenja dovoljno učinkovit mehanizam kojim bi se onemogućilo nekontrolirano formiranje koordinacija, imajući pritom u vidu da Ustavni zakon omogućava formiranje koordinacija i unutar iste manjine kao i formiranje koordinacija vijeća različitih manjina, što bi u praksi moglo dovesti do bespotrebnog multipliciranja tih tijela.
- U postupku donošenja Zakona o Registru vijeća, koordinacija i predstavnika nacionalnih manjina nije prihvaćen prijedlog Odbora kojim se tražilo da se sredstva za rad koordinacija vijeća nacionalnih manjina osnovanih za područje Republike Hrvatske osiguravaju u državnom proračunu, obzirom da se radi o tijelima koja djeluju na državnoj razini. Time bi se slijedio princip koji proizlazi iz Ustavnog zakona, a prema kojemu sredstva za rad vijeća nacionalnih manjina na lokalnoj i regionalnoj razini, uključujući i sredstva za obavljanje administrativnih poslova, osiguravaju jedinice samouprave odgovarajuće razine (članak 28. Ustavnog zakona). Odredba Zakona o Registru (čl. 24.) prema kojoj sredstava za rad koordinacija vijeća nacionalnih manjina na državnoj razini osiguravaju jedinice područne (regionalne) samouprave, ocijenjena je neprovedivom, što potvrđuje i dosadašnja višegodišnja praksa. Na taj način ostaje otvoreno rješavanje elementarnih pretpostavki za rad tijela čiji je zadatak prema Ustavnom zakonu usklađivanje i unaprjeđivanje interesa nacionalnih manjina na razini države.
- Zatraženo je isto tako da se u zakonskim tekstovima, kao i u postupku provedbe upisa u Registar vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina uvažava zakonom zajamčena rodna ravnopravnost.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (8 „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REGISTRU VIJEĆA, KOORDINACIJA VIJEĆA I PREDSTAVNIKA NACIONALNIH MANJINA

Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 2. sjednici održanoj 16. veljače 2012. godine, Prijedlog državnog proračuna Republike Hrvatske za 2012. godinu i projekcije za 2013. i 2014. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 13. veljače 2012. godine.

Odbor je Prijedlog Državnog proračuna razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Dajući uvodno obrazloženje Prijedloga proračuna predstavnici predlagatelja naglasili su da je ovaj dokument rađen u trenutku kada je stanje javnih financija iznimno složeno, i kada se žurno mora napraviti zaokret u usmjerenju fiskalne i ekonomske politike. Istaknuli su da je Prijedlog proračuna utemeljen na smjernicama izloženim u Programu Vlada za razdoblje 2011.-2015. godine, u kojem je kao ključni cilj ekonomske politike predviđena uspostava konkurentnog gospodarstva usmjerenog na izvoz, osiguravanje rasta dodatne vrijednosti i zaposlenosti, uz poštivanje načela socijalne kohezije. Sukladno tome, osnovna načela proračuna za 2012. godinu i projekcija za 2013. i 2014. godinu temelje se na pretpostavkama stvaranja uvjeta za pokretanje gospodarstava, prije svega kroz investicijski ciklus i poboljšanje uvjeta poslovanja, te kroz stvaranje pretpostavki za održivost javnih financija, vodeći pritom u najvećoj mogućoj mjeri brigu o zaštiti socijalno najosjetljivijih skupina društva. Svi proračunski izdaci usklađivani su s ovakvim temeljnim opredjeljenjima uključujući stavke za koje je Odbor posebno zainteresiran, a koje u cjelini gledano nisu pretrpjele značajnije promjene u odnosu na prethodnu godinu.

Odbor je u raspravi, polazeći od svog djelokruga utvrđenog Poslovnikom Hrvatskoga sabora, detaljnije raspravio one dijelove Prijedloga državnog proračuna koji se odnose na financiranje programa i aktivnosti usmjerenih na ostvarivanje prava nacionalnih manjina i zaštitu i promicanje ljudskih prava. S tim u vezi članovi Odbora i predstavnici Ureda pučkog pravobranitelja i posebnih pravobranitelja koji su sudjelovali u radu Odbora, zatražili su dodatna pojašnjenja i iznijeli ove konstatacije i prijedloge:

Kada su u pitanju sredstava koja se nacionalnim manjinama usmjeravaju preko Ureda za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske otežano je uspoređivanje iznosa planiranih za 2011. i onih koji se planiraju za 2012., zbog institucionalnih promjena do kojih je u međuvremenu došlo. Naime, novim Zakonom o Vladi RH (NN br. 150/11) spojeni su Ured za nacionalne manjine i Ured za ljudska prava u jedno tijelo Vlade pod nazivom: Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Uslijed ove organizacijske promjene došlo je do preklapanja nekih proračunskih stavki, pa to otežava uspoređivanje iznosa koji se u okviru ovih institucija osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina. Jedan dio sredstava u Prijedlogu Državnog proračuna dat je na stavci koja nosi oznaku Ureda za nacionalne manjine, a jedan dio na stavci s oznakom Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Obzirom da se u okviru Ureda sredstva osiguravaju najvećim dijelom za programe namijenjene romskoj nacionalnoj manjini, zastupnik ove manjine zatražio je od predstavnika predlagatelja preciznije objašnjenje jesu li predviđena sredstva za 2012. godinu veća, manja ili ista u usporedbi s prošlom godinom.

Isto objašnjenje zatraženo je i za sredstva koja se u okviru Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta osiguravaju za programe odgoja i obrazovanja djece pripadnika nacionalnih manjina te za posebna sredstva koja se sukladno Nacionalnom programu za Rome i Akcijskom planu osiguravaju za stipendiranje učenika i studenata, zatim za pomoć u nastavi i poticaj predškole i predškolskog odgoja djece romske nacionalne manjine, kao i za programe obrazovanje odraslih pripadnika romske nacionalne manjine, za koje je iskazan velik interes.

Postavljeno je i pitanje razloga smanjenja sredstava predviđenih za hrvatsku nastavu u inozemstvu i za obrazovanje djece hrvatskih građana u inozemstvu, te zašto nisu predviđena sredstva za Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske čije je uspostavljanje predviđeno Zakonom o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske.

Konstatirano je također, da su u Prijedlogu proračuna kada su u pitanju sredstva namijenjena zaštiti i promicanju ljudskih prava i razvoju civilnog društva i nevladinih udruga, primjetne značajne razlike među financiranim nositeljima programa. Zatraženo je pojašnjenje značajnog povećanja sredstva kod pojedinih nositelja programa u oblasti zaštite i promicanja ljudskih prava te razvoja civilnog društva i nevladinih udruga. Konstatirano je tako da je za Vladin Ured za udruge planirano povećanje sredstava od 159,4%, a za Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva 139,6 % u odnosu na 2011. godinu.

Sredstva za Ured pučkog pravobranitelja predviđena su u iznosu od 10.538.450 kn ili 12% više nego u 2011.godine. Pritom je kao posebno značajno istaknuto da su u proračunu po prvi puta osigurana sredstva za izvršavanje obveza pučkog pravobranitelja koje proizlaze iz njegove zakonom utvrđene uloge u obavljanju poslova Nacionalnog preventivnog mehanizma.

Upozoreno je međutim, da u Prijedlogu proračuna nije cjelovito riješeno financiranje Centra za ljudska prava. Taj Centar po novom Zakonu o pučkom pravobranitelju (NN br. 125/11) s 1. srpnjem ove godine trebao je biti pripojen Uredu pučkog pravobranitelju, pa je u Prijedlogu proračuna predviđeno njegovo financiranje samo do tog datuma. Kako je nedavnom odlukom Ustavnog suda spomenuti Zakon ukinut, ostaje otvoreno financiranje spomenutog Centra nakon 1. srpnja 2012. godine.

Sredstva za urede ostalih pravobraniteljica su smanjena: pravobraniteljice za djecu 6,5%, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova 4,2%, a pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 6,4%, što će prema njihovom obrazloženju značajno otežati funkcioniranje tih institucija. Obzirom da je prema spomenutom novom Zakonu o pučkom pravobranitelju, bilo predviđeno da se poslovi posebnih pravobraniteljica prenesu u nadležnost pučkog pravobranitelja, to bi po njihovom mišljenju značajno otežalo ostvarivanje i zaštitu prava najranjivijih kategorija stanovništva, zbog čije su zaštite i specifičnih problema i utemeljena posebna pravobraniteljstva. Kada su pitanju osobe s invaliditetom, upozoreno je da je na nekoliko stavki proračuna predviđeno smanjenje sredstva. Obzirom da je Vlada obećala da se neće umanjivati zaštita najosjetljivijih kategorija stanovništva, zatraženo je da tijekom saborske rasprave o Prijedlogu proračuna, predlagatelj dodatno pojasni kako se taj problem namjerava riješiti.

U raspravi je, također, ukazano na značajno smanjivanje sredstva namijenjenih za potrebe zbrinjavanja prognanika, povratnika i izbjeglica za što se sredstva smanjuju za 21,3% (od 522.236.063 kn u 2011.g. na 410.810.000 kn u 2012. g.), za pomoć u obnovi kuća I-III kategorije smanjenje iznosi 17,6%, za obnovu u ratu oštećenih stambenih jedinica sredstva bi se smanjila za 18,4%, za stambeno zbrinjavanje izvan PPDS 20,6%, a za stambeno zbrinjavanje na PPDS smanjenje je 24%.

Ponovno je upozoreno kao i prethodnih godina na obvezu svih državnih tijela da su, sukladno preporuci Odbora za djecu UN-a, dužna posebno prikazati sredstva namijenjena ostvarivanju prava djeteta, a što još uvijek nije učinjeno.

Dajući objašnjenje u povodu iznesenih primjedbi i prijedloga predstavnici predlagatelja su istaknuli:
- Proračunske potpore za ostvarivanje kulturne autonomije nacionalnih manjina, odnosno sredstva koja se putem Savjeta za nacionalne manjine raspoređuju udrugama i ustanovama nacionalnih manjina (financiranje informativne i izdavačke djelatnosti nacionalnih manjina, poticanje kulturnog amaterizma, održavanje kulturnih manifestacija, stvaranje materijalnih pretpostavki za kulturne djelatnosti manjina, sufinanciranje programa koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovara kojih je Republika Hrvatska potpisnik i dr.), u Prijedlogu proračuna za 2012., predviđena su na približno istoj razini kao i u prošloj godini (odnosno umanjena su za oko 0,5% u odnosu na proračunska sredstva 2011. godine).
- Sredstva za nacionalne manjine koja su do sada osiguravana u okviru Ureda za nacionalne manjine, a koja će se u narednom razdoblju osiguravati u okviru Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina neće biti umanjena. Dio sredstva koji je bio osiguravan iz PHARE programa je smanjen, jer se ti programi gase, ali se nastavlja financiranje iz IPA programa.
- Sredstva za programe odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina u okviru Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta ostaju na razini prošle godine. To se odnosi i na sredstva u okviru tog Ministarstva namijenjena romskoj nacionalnoj manjini (stipendije, pomoć u nastavi i dr.). Razlika je samo na stavci programa REF, gdje se sredstva smanjuju zbog završetka programa financiranog iz inozemnog izvora, iako i tu postoji realna mogućnost nastavka projekta, obzirom da je lokalna uprava za istu namjenu aplicirala za sredstva iz inozemnog izvora.
- Kada je u pitanju hrvatska nastava u inozemstvu i obrazovanje djece hrvatskih građana u inozemstvu sredstva su uglavnom reducirana između 3 i 5 % i to na plaćama, pa se ne očekuje da će to stvarati probleme u realizaciji ove nastave.
- Što se tiče Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, predstavnici predlagatelja dali su objašnjenje da se radi o novoj instituciji koja još nije profunkcionirala, te da će se nakon njenog uspostavljanja sredstva privremeno osiguravati iz tekuće rezerve, a nakon toga biti će uključena u rebalans proračuna. Po istom principu biti će riješeni i eventualni problemi financiranja Centra za ljudska prava.
- Sredstva za jačanje održivosti i razvoja organizacija civilnog društva koja su u Prijedlogu proračuna značajnije povećana u odnosu na prošlu godinu, osiguravaju se iz inozemnih izvora (IPA programi), i ne terete izvorne prihode proračuna.
- Sva ostala smanjenja sredstava na koja je u raspravi posebno ukazano, po objašnjenu predstavnika predlagatelja, neće ići na štetu najranjivijih kategorija stanovništva.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (9 glasova „za“ i 2 „protiv“) odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

DRŽAVNI PRORAČUN REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2012. GODINU I
PROJEKCIJE ZA 2013. I 2014. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 2. sjednici održanoj 16. veljače 2012. godine, Konačni prijedlog zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2012. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 13. veljače 2012. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogom Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2012. godinu i projekcijama za 2013. i 2014. godinu.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (9 glasova „za“ i 2 „protiv“) odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

ZAKON O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2012. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 1. sjednici održanoj 14. veljače 2011. godine, Izvješće o radu državnih odvjetništava u 2010. godini, koje je Hrvatskom saboru dostavilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, aktom od 20. rujna 2010. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su se članovi Odbora složili s ocjenom Vlade Republike Hrvatske da je u Izvješću o radu državnih odvjetništava u Republici Hrvatskoj za 2010. godini vrlo stručno i temeljito prikazan rad državnih odvjetništva te da predstavljeni podaci pokazuju da je dostignut visok stupanj ažurnosti i kvalitete rada kako državnih odvjetnika tako i njihovih zamjenika na progonu počinitelja kaznenih djela i zaštiti imovine Republike Hrvatske.

Budući da je u rujnu 2011. stupio na snagu novi Zakon o kaznom postupku prema kojemu je sa sudova u nadležnost državnog odvjetništva prebačeno provođenje istraga, članovi Odbora su izrazili zabrinutost zbog smanjivanja sredstava planiranih u Državnom proračunu za 2012. na stavci Državnog odvjetništva. Istaknuto je da se spomenutim Zakonom daju značajne ovlasti državnom odvjetniku čime se znatno povećava opseg posla državnih odvjetništava što iziskuje povećanje potrebnih sredstava kako za zapošljavanje novih dužnosnika i službenika, tako i za uvođenje novih informatičkih tehnologija i tehničko opremanje, a potrebna su i znatna sredstva za stručna mišljenja i vještačenja koja se moraju provesti osobito u složenijim predmetima. Posebno je ukazano na problem s kojim se državno odvjetništvo susreće u zapošljavanju dužnosnika koji bi trebali raditi na složenim predmetima u nadležnosti županijskih odvjetništava ili biti na čelu državnih odvjetništava. Za takve poslove potrebna su i posebna znanja i odgovarajuća iskustva, a o kakvom se problemu radi pokazuje i podatak iznesen u Izvješću prema kojem je početkom 2011. bilo nepopunjeno 12 mjesta državnih odvjetnika i 63 mjesta zamjenika državnog odvjetnika.

Ukazano je na kontinuirani pad broja prijava u nadležnosti USKOK-a (organizirani kriminal i korupcijska kaznena djela), što ne odražava stvarno stanje. Članovi Odbora su se složili s ocjenom iznesenom u Izvješću da to ne znači kako su korupcijska djela u padu, već da se još uvijek takva djela 'toleriraju' i nema odgovarajuće društvene osude korumpiranih pojedinaca. Međutim, budući da se rad na ovim složenim i velikim predmetima odvija na najvišim razinama u USKOK-u, postavljeno je pitanje što je s izvidima predmeta na srednjim i nižim razinama korupcije, osobito na lokalnim razinama, a što ukazuje na potrebu preispitivanja rada policije i drugih državnih tijela.

Osim toga, ukazano je na nerazmjer u broju odbačenih prijava i broju osuđujućih presuda između pojedinih državnih odvjetništava, te je tako u Puli i Rijeci broj odbačaja iznad 50%, a u Šibeniku 25%. Istaknuto je da je potrebno posebnu pozornost obratiti na ujednačavanje rada državnih odvjetništava.

Kako je Državni odvjetnik u svomu izlaganju iznio i podatke koji nisu obuhvaćeni u predloženom Izvješću, a koji se odnose na kazneno djelo zločina iz mržnje prema čl. 89. st. 36. Kaznenog zakona, te na kaznena djela diskriminacije i povrede ravnopravnosti spolova prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije i Zakonu o ravnopravnosti spolova, kao i na kaznena djela rasne mržnje, članovi Odbora zatražili su da ti podaci budu predstavljeni u Izvješću državnih odvjetništava za 2011. godini kako bi svi zastupnici Hrvatskoga sabora bili upoznati s ovim kaznenim djelima.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na iznesene podatke koji se odnose na procesuiranje ratnih zločina. Podržali su intenziviranje suradnje s odgovarajućim institucijama država u regiji te ukazali na potrebu jačanja specijaliziranih državnih odvjetništava za ratne zločine. Zatražena su dodatna objašnjenja u svezi mogućeg kaznenog progona počinitelja ratnih zločina a koji su eventualno obuhvaćeni Zakonom o oprostu. Predloženo je da se baza podataka ratnih zločina učinim dostupnom javnosti u mjeri u kojoj to zakon dopušta.

Članovi Odbora posebno su iskazali zanimanje za rad na procesuiranju kaznenih djela silovanja počinjenih u ratu koja u Izvješću nisu detaljnije obrazložena.

Kada je riječ o određivanju posebnih izvidnih mjera/dokaznih radnji kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava, osobito kada je riječ o takozvanom 'prisluškivanju', odnosno posebnom slušanju komunikacija, istaknuto je da je iznesene podatke potrebno preciznije obrazložiti. Naime, u Izvješću se konstatira da je 82% naloga ili njih 719 od ukupno 876 izdano na zahtjev USKOK-a za kaznena djela organiziranog kriminaliteta i korupcije. Preostalih gotovo 20% naloga nije detaljnije obrazloženo. Posebno je ukazano na problem 'curenja' informacija dobivenih 'prisluškivanjem', što se pretvara u vođenje postupaka preko medija. Time se, uz ostalo, izravno dovode u pitanje prava trećih osoba koje su slučajno obuhvaćene ovom mjerom, iako nemaju nikakve veze s kaznenim dijelom koje se istražuje.

Kada su u pitanju kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina posebno je zatraženo da se u narednim izvješćima detaljnije obradi kazneno djelo povrede prava na rad kako bi se moglo pratiti kršenje Zakona o radu, broj slučajeva mobinga i povreda prava na rad, te analizirali uzroci malog broja prijava za tu vrstu kaznenih djela (kao što je strah od gubitka radnog mjesta, neinformiranost ili nešto drugo).

Zatraženo je i dodatno objašnjenje u svezi opravdanosti ukidanja pojedinih državnih odvjetništva obzirom da to u praksi izaziva niz poteškoća. S tim u vezi iznesen je slučaj ukidanja državnog odvjetništva u Imotskom i njegovo prebacivanje u Sinj.

Istaknuto je da je zabrinjavajuće veliki broj nedovršenih postupaka zbog neotkrivanja počinitelja kaznenih dijela što izravno utječe na osjećaj sigurnosti građana. Taj je problem potrebno detaljnije analizirati i utvrditi uzorke kako bi se poboljšala učinkovitost nadležnih tijela, prije svega policije.

Ukazano je i na nejednak odnos državnih odvjetništava kada su u pitanju kaznena djela tjelesnog kažnjavanja djece. Kako je istaknuto, pojedina županijska odvjetništva značajno se razlikuju u postotcima odbačaja prijava takvih kaznenih djela, a što iziskuje dodatnu analizu. Izneseno je i mišljenje da brojčani podaci u Izvješću o kaznenim djelima zlostavljanja djece ne odražavaju stvarno stanje problema.

Izražena je zabrinutost zbog porasta maloljetničkog kriminaliteta, prvenstveno zlouporabe droga. Osim toga, kako je u raspravi istaknuto, zabrinjavajuće je što unatoč neznatnom smanjenju maloljetničkog nasilja, svjedočimo značajnom porastu brutalnosti i prikazivanju takvog ponašanja kao društveno-prihvatljivog, osobito na društvenim mrežama, što iziskuje poseban angažman svih nadležnih institucija.

Članovi Odbora zatražili su dodatno objašnjenje podatka koji ukazuje na značajan pad broja prijava za kaznena djela nasilničkog ponašanja u obitelji, te konstatacije da to ne odražava stvarno stanje ovih kaznenih djela, već da je razlog tomu što se više ne podnose paralelno kaznene prijave i optužni prijedlozi za prekršaj. Obrazloženo je da se, prema presudi Europskog suda za ljudska prava, u slučaju osude za prekršaj ne može voditi kazneni postupak jer se radi o već presuđenoj stvari. Stoga se u slučajevima manjeg intenziteta nasilja podnose optužni prijedlozi za prekršaj uz istovremeno uhićenje okrivljenika. S tim u vezi zatraženo je i detaljnije izvješćivanje o strukturi prijavljenih osoba i oštećenika kod ovog kaznenog djela.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (devet glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o radu državnih odvjetništava u 2010. godini.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina,predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc. Furio Radin