Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 31. sjednici održanoj 10. i 11. srpnja 2013. godine, Prijedlog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. srpnja 2013. godine.
Odbor je prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
Podržano je donošenje cjelovitog, novog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, obzirom da se aktualni sustav besplatne pravne pomoći, odnosno važeći Zakon kojim je uređen, u praksi pokazao kao neodgovarajući i nefunkcionalan, i to prije svega zbog složenosti postupka za odobravanje pravne pomoći, uskog kruga korisnika koje uključuje, ograničenog opsega pravnih problema u kojim se pravna pomoć može odobriti, prestrogih imovinskih kriterija i neodgovarajućeg sustava financiranja. Uslijed svega navedenog, postojeći sustav ostavljao je veliki broj građana bez adekvatne pravne pomoći, osobito socijalno ugrožene kategorije građana, zbog čega ga je potrebno značajno izmijeniti.
S tim u vezi posebno je ukazano na rješenja u Prijedlogu zakona koja pridonose većoj pristupačnosti primarne pravne pomoći, koja bi se prema predloženim zakonskim rješenjima odobravala izravno od strane ovlaštenih pružatelje te pomoći, tj. bez uvjetovanja prethodnim donošenjem rješenja od nadležnog ureda, kako se to traži važećim Zakonom.
U raspravi je dano više prijedloga za poboljšanje predloženog teksta Zakona. Tako je između ostalog sugerirano predlagatelju da bi tekst zakona trebao dopuniti na način da se u njemu naznače svi vidovi besplatne pravne pomoći, bez obzira uređuju li se oni detaljnije ovim ili nekim drugim zakonima. Naime, konstatirano je da se u javnosti ovaj Zakon percipira kao cjeloviti/temeljni akt koji uređuje besplatnu pravnu pomoć, pa bi stoga njegov tekst trebao biti uz ostalo i instruktivan, odnosno uputiti potencijalne korisnike u to koji su oblici besplatne pravne pomoći uređeni detaljno ovim Zakonom, a koji u drugim zakonima, i koji su to drugi zakoni. Kao primjer navedeno je pitanje obiteljskog nasilja, koje je prema statistikama jedan od najčešćih oblika nasilja kod nas, s obzirom da iz teksta predloženog zakona nije sasvim razvidno mogu ili ne mogu žrtve tog nasilja, koje gotovo u pravilu trebaju žurnu besplatnu pravnu pomoć, istu ostvariti po ovom zakonu i je li ta pomoć eventualno uređena nekim drugim zakonom i kojim.
Kada se radi o potencijalnim korisnicima pravne pomoći (članak 5.) iznesen je prijedlog da bi u razmatrani Zakon trebalo uključiti i osobe koje uslijed raspada bivše države i uspostave neovisnosti Republike Hrvatske još uvijek nemaju reguliran status (državljanstvo i boravak - najčešće su to pripadnici romske nacionalne manjine). Ovo je osobito problem kada se radi o osobama koje su članovi obitelji hrvatskih državljana, pri čemu treba imati u vidu odredbu Ustava kojom je utvrđeno da je obitelj pod posebnom zaštitom države, kao i stajalište Ustavnog suda izneseno u više odluka o tom problemu. Obzirom da se radi o ostvarivanju jednog od temeljnih ljudskih prava, istaknuto je da bi osobe koje se nalaze u takvoj životnoj situaciji, svakako trebalo uključiti u red onih koji imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć, kao i osobe koje u nekim slučajevima desetljećima žive u Republici Hrvatskoj kao hrvatski državljani, a onda dobiju obavijest od matičnog ureda da je njihov upis u knjigu državljana bio rezultat pogreške matičara, odnosno da nisu hrvatski državljani, nakon čega se bez svoje krivnje nađu u situaciji da nemaju regulirano hrvatsko državljanstvo, ali niti bilo koje drugo državljanstvo.
Upozoreno je i na nisku razinu izdvajanja sredstava za besplatnu pravnu pomoć, koja je prema dostupnim podacima još uvijek daleko od planiranog cilja od 0,73 eura po glavi stanovnika, što je razina prosječnog izdvajanja u zemljama posljednjeg kruga proširenja EU. Do sada ni minimalna sredstva osigurana u Državnom proračunu za te potrebe uglavnom nisu bila iskorištena zbog načina odobravanja i propisanih kriterija, međutim, ukoliko se predloženim zakonom poveća pristupačnost, a time i broj korisnika besplatne pravne pomoći, pokazat će se da je dosadašnja razina sredstava i ona predviđena u projekcijama proračuna za 2014. i 2015. godinu premala. Iznosi koji su proteklih godina odobravani ovlaštenim udrugama od po 10.000 ili 20.000 kuna su daleko od stvarnih potreba i nisu dovoljni niti za pokrivanje osnovnih troškova (električna energija, poslovni prostor i sl.), a pogotovu ne za angažiranje stručnih/kompetentnih kadrova za te poslove. Istaknuto je da se pri tome treba imati u vidu da sredstva za učinkovitu besplatnu pravnu pomoć nisu samo trošak, odnosno da ona imaju i preventivni učinak, s obzirom da su ujedno i investicija koja treba rezultirati smanjenjem troškova upravnih i sudskih postupaka, jer bi se uz učinkovitu pravnu pomoć smanjio broj žalbi i tužbi, a time i rasteretila tijela koja po njima postupaju (državna uprava i sudovi). Kako u svemu navedenom iznimnu ulogu ima primarna pravna pomoć, u raspravi je iznesen prijedloga da se zakonom (čl. 35.) treba osigurati njen ravnopravniji tretman u raspodjeli proračunskih sredstava na način da se propiše da sredstva koja se dodjeljuju udrugama i pravnim klinikama iznose najmanje 40% od iznosa isplaćenog za besplatnu pravnu pomoć temeljem ovog Zakona u protekloj kalendarskoj godini.
Sugerirano je također da bi predloženi zakonski tekst trebalo doraditi i u cilju povećanja dostupnosti besplatne pravne pomoći pod jednakim uvjetima na cijelom području Republike Hrvatske, obzirom da je dosadašnja praksa pokazala da su radom ovlaštenih udruga, pravnih klinika i odvjetničkih ureda znatno bolje pokrivena razvijenija područja, dok je na područjima posebne državne skrbi na kojima živi u velikom broju stanovništvo slabog imovnog stanja, dostupnost besplatne pravne pomoći iznimno otežana.
Predloženo je i da se izraz „javnopravno tijelo“ (čl. 4.) treba preciznije uredi kako bi se znalo na koja se tijela odnosi, odnosno kako uslijed te nedorečenosti ne bi bilo teškoća u provedbi Zakona.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći
ZAKLJUČAK
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.
2. Mišljenja, stajališta, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin