Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora raspravljao je, na 23. sjednici održanoj 6. veljače 2013. godine, o Kurikulumu zdravstvenog odgoja s gledišta ljudskih prava. Rasprava o ovoj temi održana je na inicijativu predsjednika Komisije „Iustitia et pax“ Hrvatske biskupske konferencije koji je predložio održavanje tematske sjednice Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina o kršenju ljudskih prava roditelja uvođenjem Zdravstvenog odgoja u nastavni program osnovnih i srednjih škola u ovoj školskoj godini (2012./2013.).
U uvodnom dijelu predsjednik Odbora ukazao je na osnovne činjenice vezane za Kurikulum zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama. Istaknuo je da je Ministar znanosti, obrazovanja i sporta 27. rujna 2012. godine donio Odluku o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama. Tom odlukom u osnovne i srednje škole uveden je Kurikulum zdravstvenog odgoja, a izrijekom je navedeno da će se provoditi kroz sadržaje integrirane u nastavne programe predmeta, sate razrednika, školske projekte i druge školske aktivnosti. Za stručno usavršavanje učitelja, nastavnika i stručnih suradnika vezano za sadržaje i teme zdravstvenog odgoja, sukladno Odluci, zadužena je Agencija za odgoj i obrazovanje, a za provedbu Kurikuluma zdravstvenog odgoja, kao i ishode učenja i poučavanje, odnosno praćenje i vrednovanje, zadužene su same škole (samovrednovanjem) te Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
U opsežnoj i polemičnoj raspravi iznesena su brojna različita stajališta, u pojedinim dijelovima i krajnje suprotstavljena, osobito kada je riječ o tumačenju određenih zakonskih i Ustavnih odredbi te međunarodnih konvencija kojima su uređena prava roditelja da samostalno odlučuju o odgoju djece te njihovo prvenstvo u izboru obrazovanja za djecu, prava djece na obrazovanje o pitanjima važnim za očuvanje zdravlja te dužnost države da pomaže roditeljima u ispunjavaju njihove uloge u podizanju djece te da osigura potrebno obrazovanje i osposobljavanje djece za život. Unatoč suprotstavljenim mišljenjima, svi su se sudionici rasprave složili s konstatacijom da je rasprava vođena u duhu tolerancije i uzajamnog uvažavanja, s ciljem približavanja stajališta te da je očito kako postoji cijeli niz tema oko kojih postoji puna usuglašenost. Prije svega se to odnosi na važnost poboljšanja zdravstvenog stanja djece. Naime, recentna istraživanja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o ponašanju u vezi sa zdravljem djece školske dobi, pokazala su zabrinjavajuće podatke u usporedbi s drugim zemljama, osobito kada je riječ o konzumaciji alkohola, pušenju, i pretilosti. Pokazatelji vezani uz spolno zdravlje su nešto bolji u usporedbi s drugim zemljama, ali ništa manje zabrinjavajući, osobito kada je riječ o maloljetničkim trudnoćama i sve ranijem stupanju u spolne odnose. Osim toga, istaknut je i problem sve raširenijeg nasilja u školama te porast ovisnosti o drogama, čemu se, po mišljenju članova Odbora, treba posvetiti puno veća pozornost te su nadležna tijela pozvana da ova područja nastave prilagođavati i unaprjeđivati uz stalno ocjenjivanje postojećeg stanja.
Jedna od najčešće spominjanih zamjerki bila je i izostanak javne rasprave te uvođenje kurikuluma mjesec dana nakon početka školske godine. U raspravi je istaknuto kako se zbog toga stječe dojam da se program nameće, a što se svako trebalo izbjeći. Iznesena je i ocjena da su time prekršene brojne zakonske i međunarodne norme te da je došlo do značajnog kršenja prava djece. S tim u vezi zatraženo je da Odbor pozove pučkog pravobranitelja da, uz redovito izvješće koje o svome radu podnosi Hrvatskom saboru, podnese i posebno izvješće o poštivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda roditelja u postupku uvođenja zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole.
Nasuprot ovakvim stajalištima, izneseno je mišljenje da se zanemaruje činjenica da je o uvođenju zdravstvenog odgoja tema o kojoj se raspravlja niz godina. Isto tako treba imati u vidu da do sada nisu dovoljno uzimana u obzir prava djece da iskažu svoje mišljenje o zdravstvenom odgoju. Upozoreno je da iz provedenih anketa proizlazi da djeca žele dobiti pouzdane informacije od odgovornih odraslih osoba koje skrbe o njima kako bi se izbjeglo da do informacija dolaze putem interneta i međusobnim dijeljenjem iskustava koja nisu zasnovana na stručnim i znanstvenim spoznajama.
Sudionici rasprave posebno su istaknuli da je u postupku donošenja ovako važnih programa, kao i drugih važnih akata, iznimno važno uključiti sve relevantne strane, od nadležnih državnih tijela do zainteresiranih institucija i udruga, kako bi se kroz otvoreni dijalog i suradnju došlo do najboljih rješenja koja će biti i usuglašena pa time i učinkovita. Pritom se, kako je naglašeno, mora voditi računa da javna rasprava treba biti u skladu s Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akta te smjernicama za primjenu tog Kodeksa.
Osobita pozornost u raspravi je bila usmjerena na dio Kurikuluma koji se odnosi na četvrti modul, odnosno na spolnu/rodnu ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje, koji je izazvao najviše prigovora dijela roditelja i zainteresirane javnosti. Sudionici rasprave su naglasak stavili na nužnost zaštite privatnosti i intime u području spolnog odgoja s jedne strane te odgovornosti suvremene države da osigura odgovarajuće instrumente da se očuva integritet djeteta.
Iznesen je niz primjedbi koje se najvećim dijelom odnose na moguću svjetonazorsku i ideološku obojenost pojedinih sadržaja koja su u domeni svakog pojedinca i predstavljaju njegovo Ustavom zajamčeno individualno pravo. Primjedbe se prije svega odnose na potrebu uvažavanja prava roditelja da odaberu odgoj i poučavanje svoje djece sukladno svojim vrijednosnim sustavima, odnosno vjerskim i filozofskim uvjerenjima, kako se ne bi potencirale razlike u vrijednostima koje djeca uče u svojoj obitelji od onih koje uče u školi.
Postavljeno je pitanje ako roditelj mora kazneno odgovarati zbog zanemarivanja svoga djeteta, kakva su onda njegova prava ukoliko svoju roditeljsku dužnost obavlja savjesno i odgovorno, jesu li onda ona veća ili manja od prava i obveza državnih institucija. Osim toga, iznesena su i mišljenja da pojedini sadržaji nisu prilagođeni dobi i zrelosti djeteta, te da kao takvi mogu polučiti suprotne učinke od onih koji se žele postići. Ovdje se posebno ukazalo na iznimnu važnost zaštite intime djeteta, osobito u ranijoj dobi, što je ključna pretpostavka za očuvanje njegovog dostojanstva, moralnog i tjelesnog integriteta. Naglašeno je, također, da u ovom modulu nije posvećena odgovarajuća pozornost odgoju, koji sam po sebi sadržava određene vrijednosti, a što je od iznimne važnosti za formiranje djeteta s obzirom na broj sati koje djeca provode u školi sa svojim učiteljima i nastavnicima.
Istaknuto je također da je iznimno značajno poduzeti sve potrebno kako bi se unaprijedilo reproduktivno zdravlje mladih i promoviralo odgovorno spolno ponašanje mladih. Naime, neovisno o svjetonazoru, podaci koji govore o broju maloljetničkih trudnoća, pobačajima, spolno prenosivim bolestima, seksualnom zlostavljanju, pokazuju da je mladima potrebno pružiti odgovarajuće obrazovanje i informacije kako bi mogli sagledati sve posljedice rizičnog ponašanja. Pritom je naglašeno da intencija države nije zadiranje u dječju intimu, već da je država odgovorna osigurati djeci relevantne informacije upravo kako bi zaštitila i očuvala njihovu intimu.
Budući da je nadležno ministarstvo najavilo izradu posebnog priručnika o zdravstvenom odgoju, Odbor je mišljenja da priručnik ili udžbenik treba biti sastavljen čim prije, te je posebno istaknuto da se u njegovu izradu moraju uključiti stručnjaci iz svih znanstvenih područja relevantnih za zdravstveni odgoj, što je preduvjet uspješnog provođenja ovog kurikuluma. Naglašena je i važnost provođenja sustavne edukacije nastavnika kroz stručno usavršavanje, s posebnim naglaskom na pedagoški pristup i metodički rad u prenošenju sadržaja kurikuluma.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova donio sljedeće
ZAKLJUČKE
1. Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina mišljenja je kako je uvođenje zdravstvenog odgoja u nastavni program osnovnih i srednjih škola nužno i iznimno korisno za poboljšanje zdravstvenog stanja djece koje, sukladno recentnim istraživanjima, ukazuje na zabrinjavajuće pokazatelje.
2. Odbor posebno poziva na kontinuiranu evaluaciju i daljnje unaprjeđivanje modula koji se odnose na prevenciju nasilničkog ponašanja i ovisnosti te zdravog življenja.
3. Odbor smatra iznimno važnim da se u kreiranju učinkovitih i usuglašenih akata nadležnih tijela osigura otvoreni dijalog i suradnja između svih relevantnih zainteresiranih strana u duhu tolerancije i poštivanja ljudskih prava, sukladno Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akta (NN 140/09) te smjernicama za primjenu Kodeksa.
4. Kada je riječ o dijelu Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama koji se odnosi na spolnu/rodnu ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje (četvrti modul), koji izaziva najviše pažnje u javnosti i prigovore dijela roditelja i zainteresirane javnosti, Odbor preporuča nastavak dijaloga kako bi se došlo do najprihvatljivijeg rješenja s ciljem poštivanja prava djeteta, a osobito zaštite intime djeteta, kao ključne pretpostavke za očuvanje njegovog integriteta.
5. Odbor je, također, mišljenja kako je čim prije potrebno izraditi poseban priručnik ili udžbenik u čijoj će izradi sudjelovati stručnjaci iz svih znanstvenih područja relevantnih za sadržaje zdravstvenog odgoja, jer je to, kako navodi i samo Ministarstvo, preduvjet za uspješno provođenje Kurikuluma zdravstvenog odgoja u praksi.
6. Odbor poziva pučkog pravobranitelja da pored godišnjeg izvješća o svom radu koje podnosi Hrvatskom saboru, podnese Saboru i posebno izvješće o poštivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda roditelja u postupku uvođenja zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin