Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 43. sjednici održanoj 11. ožujka 2014. godine Prijedlog zakona o zaštiti potrošača, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 27. veljače 2014. godine.
Odbor je ovaj Prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
U raspravi je istaknuto da se radi o iznimno važnom Zakonu obzirom da se njime uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, odnosno one životne situacije u kojima se gotovo dnevno nalazi velika većina građana, i u kojima zakonom moraju biti zaštićeni njihovi ekonomski interesi, ali i pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu. Obzirom na to u nekim zemljama zaštita prava potrošača uključena je u korpus temeljnih ljudskih prava.
Imajući u vidu takav značaj predloženog Zakona, postavljeno je pitanje mora li se on doista donositi po hitnom postupku, ili bi ipak trebalo naći načina da se provedu dva čitanja, kako bi se zainteresiranoj javnosti dala veća mogućost da izrazi svoje mišljenje i iznese prijedloge kojima bi se došlo do najboljih zakonskih rješenja.
Naglašeno je da se u obrazloženju Prijedloga zakona kao razlog za hitni postupak navodi usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije, iako iz dijela Prijedloga zakona koji uređuje stupanje na snagu pojedinih odredbi proizlazi da odredbe koje odnose na europsko zakonodavstvo (sklapanja ugovora izvan poslovnih prostora i ugovora na daljinu i dr.) stupaju na snagu 13. lipnja ove godine, a odredbe koje se odnose na posebne oblike prodaje (akcijska prodaja, rasprodaja, sezonska sniženja i dr.) tek 1.1.2015. godine.
Upozoreno je na nedovoljnu preciznost nekih od predloženih zakonskih odredbi koje izravno utječu na zaštitu prava potrošača. Tako se u tekstu Zakona kaže da podaci o proizvodima koji se na području Republike Hrvatske nude potrošačima moraju biti „jasni, vidljivi i čitljivi“, ali se pri tome ne precizira što to konkretno znači, odnosno koja se veličina fonta mora koristiti, pa se u praksi vrlo često nude podaci s fontom koji nije čitljiv bez upotrebe pomagala. Kako bi spomenuta odredba u praksi bila provediva odnosno zadovoljila potrebe većine potrošača, zakonom se mora precizirati minimalna veličina fonta kojim se ispisuju podaci o proizvodu (dosadašnja istraživanja su pokazala, kako je u raspravi istaknuto, da je to font od 1,2 mm).
Rečeno je također da bi zakonom trebalo propisati da se hrvatski prijevod teksta ne smije lijepiti preko teksta na stranom jeziku, tj. preko originalnog teksta podataka o proizvodu, koji je obično detaljniji, jer se time uskraćuje potrošačima detaljnija informacija o proizvodu, već bi se hrvatski prijevod trebao stavljati na drugom odgovarajućem mjestu na proizvodu. Ukazano je i na brzinu kojom se obavijesti o proizvodima i uslugama objavljuju na elektroničkim medijima, a koja je često takva da ih prosječni potrošač ne može razumjeti, pa bi valjalo razmotriti ne bi li i to pitanje trebalo zakonski urediti, obzirom da za to postoje standardi.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese
ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA
Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin