Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 14. sjednici održanoj 17. listopada 2012. godine, Prijedlog zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. listopada 2012. godine.
Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
U raspravi su članovi Odbora ukazali na potrebu preispitivanja pojedinih odredbi s ciljem iznalaženja najboljih rješenja kojima bi se osigurala što veća uravnoteženost između općeg interesa da se osigura javni red i mir te s druge strane individualnih sloboda građana i poštivanja njihovih temeljnih ljudskih prava.
Posebno je skrenuta pozornost na nesrazmjer u visini kako novčanih tako i zatvorskih kazni s obzirom na ozbiljnost i težinu pojedinih prekršaja, a koje se kreću i do 15.000 kuna ili je određena kazna zatvora od 60 dana. Ovdje je, između ostalog, ukazano na nelogičnost u različitom sankcioniranju vrijeđanja državnih u odnosu na lokalne službenike koji se često puta nalaze u nezavidnom položaju i bez ikakve zaštite kao što su komunalni ili prometni redari, te se stoga predlaže određivanje jednake visine kazne u oba slučaju. Isto tako, izneseno je mišljenje da se za pokazivanje golotinje ne bi trebale predviđati zatvorske kazne, ali se s druge strane treba osigurati da se na javnom mjestu ne odvijaju performansi u tom smislu, osobito u slučajevima kada su ta mjesta dostupna i djeci.
Osim toga, istaknuto je da kvalificiranje nekog djela kao prekršaja (primjerice nošenje simbola, crteža i fotografija koje uznemiravaju građane) u velikoj mjeri ovisi u subjektivnoj ocjeni policijskog službenika koja se u sudskim postupcima uglavnom prihvaća kao relevantna. Stoga je potrebno pojedine odredbe precizirati kako bi se subjektivnost u prosuđivanju nekog prekršaja smanjila na što manju mjeru. U tom je smislu zatraženo i preciziranje odredbe kojom se prekršajem smatra i onaj prekršaj počinjen na prostoru koji nema značaj javnog mjesta ako je to mjesto dostupno pogledu ili čujnosti s javnog mjesta. Članovi Odbora istaknuli su da se mora zaštiti privatnost doma, odnosno kuće ili dvorišta koji je privatan prostor, i kad je on dostupan pogledu javnosti, tim prije što je teško objektivno tumačiti što sve može uznemiravati građane.
Članovi Odbora podržali su propisivanje odgovornosti i prekršajnih sankcija i za korisnike, a ne samo pružatelje usluga prostitucije. Istaknuli su da u tom smislu treba uvažiti sva pozitivna europska iskustva i dostupna rješenja s ciljem smanjivanja tog društveno neprihvatljivog oblika ponašanja. Izneseno je i mišljenje da je u onim zemljama, uglavnom skandinavskim, u kojima su sankcionirani samo korisnici tih usluga, značajno smanjena prostitucija. S druge strane u zemljama u kojima je ona liberalizirana, osim što je došlo do daljnjeg porasta prostitucije, značajno se povećalo i korištenje djece u tu svrhu.
Kada je riječ o djelu prošnje i skitnje, naglašeno je da se mora napraviti razlika između organiziranog prosjačenja i onoga iz čiste nužde, uzrokovanog teškom neimaštinom i nemogućnošću priskrbljivanja ikakvih sredstava za život. Isto tako se treba pristupiti i problemu skitnje. Potrebno je imati u vidu da se kroz odredbe drugih zakona nastoje iznaći rješenja kako bi se beskućnicima reguliralo boravište i time omogućilo reguliranje određenih prava koja iz toga proizlaze. I ovdje je često slučaj o pojedincima koji su postali beskućnici ne svojom voljom, ostali su bez posla, nesređenih su obiteljskih odnosa ili bez obitelji.
Osim toga, posebno je podržan prijedlog da se prekršajno kažnjava i traženje milostinje u pratnji djeteta (čl.15.st.2), čime bi se prevenirala učestalost takvog ponašanja. Naime, kaznenim zakonodavstvom dijete je zaštićeno samo u slučaju kada kazneno djelo zapuštanja i zlostavljanja djeteta počini roditelj, posvojitelj ili skrbnik. U praksi se često događa da neka druga osoba koja nije u tom svojstvu koristi dijete za prosjačenje pa se stoga ne može kazneno ni progoniti.
Naglašeno je i da se u čl. 2. treba naglasiti da je dijete osoba koja nije navršila osamnaest godina, kako bi se primjerice spriječilo da se daje alkohol djetetu i starijeg uzrasta (čl.19.st.2.).
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese slijedeći
ZAKLJUČAK
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja iznijeti u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin