Saborske povijesne zanimljivosti

Sabor kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 1916. godine donio je Zakon o priznanju islamske vjeroispovijesti u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji.

Stalno smanjenje hrvatskog kraljevstva, kao rezultat turskih osvajanja u 16. stoljeću, uvjetovalo je spajanje slavonskog i hrvatskog sabora u jedinstveni staleški sabor.

Hrvatski je sabor na zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine, na poticaj zagrebačkog biskupa Martina Borkovića, jednoglasnom odlukom proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskoga kraljevstva.

Uoči provedbe višestranačkih izbora za izbor zastupnika u Sabor 1990. bila je donesena Deklaracija o načelima ponašanja sudionika u izborima. 

Poslovnik Hrvatskoga sabora je akt utemeljen na Ustavu Republike Hrvatske, a njime se propisuje postupak donošenja odluka, unutarnje ustrojstvo i način rada parlamenta. Prvi poslovnik hrvatskoga parlamenta donesen je 1861. godine na sjednici Sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Sabor je nakon Drugog svjetskog rata do stvaranja samostalne Hrvatske više puta mijenjao organizacijski ustroj. Prvim Ustavom Narodne Republike Hrvatske iz 1947. Sabor je bio jednodomno vrhovno tijelo državne vlasti. Saborski Prezidij obavljao je funkcije kolektivnog državnog poglavara, a po potrebi i saborskog plenuma.

Skup narodnih predstavnika sazvan radi raspravljanja i odlučivanja o pitanjima važnim za zajednicu u cjelini ili jednog njezinog dijela nazivao se tijekom hrvatske prošlosti različitim nazivima. Stanak, shod, shodište, spravišće, sbor, sborište, sabor, vijeće, skupština, nazivi su među kojima je najčešće bio i ostao u upotrebi naziv - sabor.

Prvi poznati sabor sjeverno od Gvozda (najvjerojatnije Petrova gora) poznat kao „slavonski sabor“ održan je u Zagrebu 20. travnja 1273. godine za banovanja Matije Čaka Trenčinskoga. Na njemu su plemići i slobodni vojnici (jobogioni) sastavili i dali banu na potvrdu "prava kraljevstva i banovine" u 33 članka.

Hrvatska se nakon uspostavljanja personalne unije s Mađarskom dijelila administrativno na dvije banovine: slavonsku - zemlje sjeverno od Gvozda i hrvatsko-dalmatinsku - južno od Gvozda.

Nezadovoljni vladanjem hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda kao i činjenicom da je doživio poraz od turske vojske te se nije znalo je li uopće živ, hrvatski narod 1396. godine za novog kralja izabire napuljskog kralja Ladislava. Time se stvara hrvatska liga koju predvodi ban Stjepan Lacković.

Dolaskom Turaka na hrvatske granice te njihovim stalnim pljačkaškim pohodima ugroženost Slavonije rasla je iz dana u dan. Iz tog razloga mađarsko-hrvatski kralj Matijaš Korvin je 1472. priznao Slavoniji pravo da, radi jačanja vlastite obrane, ne plaća puni ratni porez nego samo polovicu.

Smrt mađarsko-hrvatskog kralja Ludovika II. i teški vojni poraz na Mohačkom polju 1526. godine nametali su politici hrvatskog i mađarskog plemstva tri važna zadatka: izbor novoga kralja, okupljanje snaga i nastavak borbe protiv Turaka.

Staleško ustrojstvo Sabora, započeto u 13. stoljeću, svoju je konačnu verziju dobilo u 17. stoljeću

Saborska zasjedanja do 16. stoljeća održavala su se isključivo po nalogu ili ovlaštenju kralja. S obzirom na neposrednu ratnu opasnost i nužnost hitnih održavanja sabora, kralj Maksimilijan Habsburg je 1567. priznao pravo hrvatsko-dalmatinsko-slavonskom banu da može samostalno, prema vlastitoj procjeni, sazvati Sabor Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.

Kontinuitet staleških sabora koji je važio do 1847., prekinut je 1848. godine kada se po prvi put saziva sabor u koji su neposredno i posredno birani njegovi zastupnici.

U studenom 2005. godine obilježena je 170. obljetnica nastanka stihova pjesme „Horvatska domovina“ čiji su dijelovi postali stihovi hrvatske državne himne „Lijepa naša domovino“.