Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 63. sjednici, održanoj 15. travnja 2015. godine, Prijedlog zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 26. ožujka 2015. godine. 

Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su članovi Odbora ukazali na potrebu preciznijeg uređivanja pojma „nezavisni zastupnik“ koji je u članku 1. stavku 2. uređen na način da obuhvaća samo nezavisne zastupnike izabrane s nezavisne liste, ali u praksi može doći do određenih dvojbi kada su u pitanju zastupnici nacionalnih manjina koji nisu birani s nezavisnih lista. Kako bi odredba bila što jasnija, predloženo je da se pojam „nezavisnog zastupnika“ treba urediti na način da se dodaju i zastupnici nacionalnih manjina. Naime, člankom 1. stavkom 1. utvrđuje se da se ovim Zakonom, između ostaloga, uređuje način financiranja političkih stranaka, nezavisnih zastupnika, članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabranih s liste grupe birača, nezavisnih lista, odnosno lista grupe birača i kandidata, a člankom 5. stavkom 1. da pravo na redovito godišnje financiranje iz sredstava državnog proračuna imaju političke stranke koje su osvojile zastupničko mjesto u Hrvatskome saboru i nezavisni zastupnici koji su izabrani s nezavisnih lista. U oba se slučaja ne spominju zastupnici nacionalnih manjina koji nisu izabrani s nezavisnih lista, već su izabrani s lista grupe birača, udruga nacionalnih manjina ili stranačkih lista.

Isto tako, zatraženo je da se u Konačnom prijedlogu zakona precizira financiranje zastupnika nacionalnih manjina koje je kandidirala politička stranka na način kako je to bilo uređeno čl. 42. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe (NN 27/2013.). Spomenuta odredba utvrđivala je da zastupnici nacionalnih manjina koje je kandidirala politička stranka, a koji su otvorili poseban račun za redovito financiranje svoje djelatnosti, mogu nastaviti financirati svoju redovitu djelatnost putem tog računa do prestanka mandata u tekućem sazivu Hrvatskoga sabora ili u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu spomenutoga Zakona zatvoriti poseban račun za redovito godišnje financiranje te sredstva s navedenog računa uplatiti na središnji račun političke stranke koja ih je kandidirala.

Postavljeno je i pitanje na koji će se način sredstva raspodijeliti ukoliko je zastupnik nacionalnih manjina izabran sa stranačke koalicijske liste, budući da se člankom 6. stavkom 4. Prijedloga zakona uređuje da ako nezavisni zastupnik u Hrvatskome saboru postane član političke stranke koja participira u Hrvatskome saboru, sredstva za redovito godišnje financiranje iz državnog proračuna pripadaju političkoj stranci čiji je on postao član i doznačuju se na račun političke stranke.

Izneseno je mišljenje da, iako je intencija predlagatelja da se uređivanjem referendumskih aktivnosti i referendumske promidžbe, koje važeći Zakon nije obuhvaćao, pridonese transparentnosti svih aktivnosti koje su vezane za referendumsko odlučivanje, treba imati u vidu da će, osim postojećeg Prijedloga zakona o referendumu koji je prošao prvo čitanje u Hrvatskome saboru, i ovaj Zakon značajno destimulirati referendumske inicijative. Kako je istaknuto, važeći zakoni koji uređuju pitanje referenduma već su predvidjeli niz teških prepreka koje treba savladati da bi uopće došlo do izjašnjavanja naroda na referendumu, a sada će to biti gotovo nemoguće s obzirom na odredbe ovoga Prijedloga zakona koje se odnose na financiranje i ostvarivanje svih logističkih preduvjeta za organiziranje referenduma. Naglašeno je kako je ovakvo uređivanje izravno u suprotnosti s ustavnim odredbama da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu te narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Postavljeno je i pitanje zašto se zabranjuje financiranje referendumskih aktivnosti i referendumske promidžbe od strane vjerskih zajednica, humanitarnih organizacija i udruga, a isto je dozvoljeno političkim strankama i udrugama radnika i poslodavaca. Kako je naglašeno, predlagatelj ovakvo rješenje nije obrazložio, a potrebno je izložiti razloge zbog kojih se gotovo svim udrugama i svim vjerskim zajednicama zabranjuje sudjelovanje u financiranju referendumskih aktivnosti. Isto tako, nije obrazloženo zašto se dozvoljava na primjer volonterski rad, ali ako se prostorije neke vjerske zajednice daju na korištenje bez naknade, onda se to smatra uslugom, a samim time i financiranjem referendumske aktivnosti.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 2 glasa „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeće
 

ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma.

2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.
                

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
                                         
                                      

                                                                                         PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                               dr.sc. Furio Radin