Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 32. sjednici održanoj 19. rujna 2013. godine, Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2012. godinu za potrebe nacionalnih manjina, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 25. srpnja 2013. godine.
Odbor je Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo, sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
Ocjenjeno je da je Izvješće iscrpno i da se na temelju predočenih podataka može steći realna slika o tome kako je provođen Ustavni zakon, odnosno u kojoj su mjeri u Republici Hrvatskoj tijekom 2012. godine ostvarivana zakonom zajamčena prava nacionalnih manjina, na kojim područjima je ostvaren zadovoljavajući napredak, a na kojima nije, i na čemu treba biti težište djelovanja nadležnih institucija u narednom razdoblju. Međutim, izraženo je i mišljenje da nisu u dovoljnoj mjeri obrazloženi uzroci nedovoljnog napretka u ostvarivanju pojedinih prava nacionalnih manjina, a što je bitna pretpostavka za poduzimanje učinkovitijih mjera u narednom razdoblju.
Članovi Odbora složili su se s konstatacijom iz Izvješća da su tijekom 2012. godine, usprkos problemima s kojima se susreće hrvatsko društvo u cjelini, uloženi značajni napori u provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. To se ogleda kako kroz sredstva osigurana u Državnom proračunu za potrebe nacionalnih manjina, tako i u aktivnostima koje su Vlada i druga državna tijela poduzela u cilju njegove provedbe.
U raspravi je konstatirano kako je iz Izvješća razvidno da je, kao i ranijih godina, najviše učinjeno u područjima: odgoja i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina, ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina, ostvarivanja vjerskih prava, zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave, te u provedbi Nacionalnog programa za Rome i Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma 2005. - 2015. godine.
Međutim, istaknuto je da, kao i ranijih godina, nema zadovoljavajućeg napretka u područjima: uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina, zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne i lokalnom uprave, te u pravosudnim tijelima, kao i kada je u pitanju pristup nacionalnih manjina sredstvima javnog priopćavanja, i sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima.
Kada je u pitanju odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina, istaknuto je da uspješnost provedbe Ustavnog zakona u ovom dijelu pokazuje i činjenica da je povećan ukupan broj djece uključen u sva tri modela odgoja i obrazovanja (A,B i C) od 10.329 polaznika u šk.g. 2011./2012., na 10.592 u šk.g. 2012./2013. Od aktivnosti koje je potrebno poduzeti u narednom razdoblju osobito je ukazano na intenziviranje postupka donošenja, odnosno dorade nastavnih planova i programa za sve modele nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina, te izrade i odobravanja udžbenika koji još nedostaju za ovu nastavu, izvršavanje prilagodbe obvezatnih ispita Državne mature i dovršenje postupka usklađivanja statuta („preregistracije“) nekoliko škola za nastavu na jeziku i pismu nacionalne manjine. Kada su u pitanju djeca pripadnika romske nacionalne manjine, kao pozitivna činjenica istaknuto je zamjetno povećavanje broja uključenih u obrazovni sustav, ali je istovremeno problem što velik broj polaznika (u nekim slučajevima i 70%) napusti školovanje prije završetka. Uslijed toga ne stječu odgovarajuću školsku kvalifikaciju, a time značajno umanjuju mogućnost zapošljavanja kao nužne pretpostavke za unaprjeđenje socioekonomskog položaja pripadnika romske zajednice u Republici Hrvatskoj.
Što se tiče prava na očitovanje vjere i osnivanje vjerskih zajednica, članovi Odbora složili su se s ocjenom iz Izvješća da je u Republici Hrvatskoj postignuta visoka razina vjerskih sloboda. U raspravi je međutim postavljeno pitanje, zašto nije zaključen ugovor između protestantske vjerske zajednice i države, iako je ta vjerska zajednica registrirana u Republici Hrvatskoj, a izostanak spomenutog ugovora je dovodi u neravnopravan položaj, prije svega zbog nemogućnosti da ostvari financijsku podršku države.
Pristup sredstvima javnog priopćavanja i pored izvjesnih pomaka, prema mišljenjima iznesenim u raspravi, i dalje nije zadovoljavajući. Programi i emisije koje se odnose na nacionalne manjine ne zadovoljavaju ni po broju i opsegu, ni po svojoj kvaliteti. Radio i televizijski programi uglavnom prezentiraju kulturni amaterizam nacionalnih manjina. Izvan toga, kulturno stvaralaštvo nacionalnih manjina i njihov doprinos ukupnom razvoju kulture na području Republike Hrvatske uglavnom se ne prezentira, pa su time uskraćeni ne samo pripadnici nacionalnih manjina, nego i šira javnost u cjelini. Upozoreno je da bi prije svega Ministarstvo kulture trebalo učiniti značajniji iskorak kako bi se ovakav pristup promijenio.
U raspravi je osobita pozornost izražena u vezi s pitanjem službene i javne uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina, obzirom da se već niz godina u izvješćima o provođenju Ustavnog zakona konstatira da nisu evidentirane značajnije promjene u ostvarivanju ovog manjinskog prava. Tako je i u razmatranom Izvješću za 2012. godinu navedeno da uredi državne uprave, kao i u prethodnom izvještajnom razdoblju nisu izvijestili niti o jednom slučaju ostvarivanja prava na uporabu manjinskog jezika i pisma u postupcima koji su vođeni tijekom 2012. godine. U sudskim postupcima samo su 2 vođena na jeziku nacionalne manjine, dok su u 487 slučajeva pripadnici nacionalnih manjina odbili korištenje svog materinskog jezika. Povećan je jedino broj dvojezično izdanih osobnih iskaznica (u 2011. godini: 2.319, a u 2012. godini: 2.608), s tim što se to povećanje u značajnijoj mjeri odnosi samo na pripadnike jedne (talijanske) nacionalne manjine. Pokrenuto je i pitanje ostvarivanja prava na dvojezičnost na području Grada Vukovara, oko čega su izražena različita stajališta. Članovi Odbora su se složili da to manjinsko pravo, utvrđeno Ustavnim zakonom i utemeljeno i na međunarodnim standardima, nije sporno, ali su različita mišljenja izražena oko načina provedbe u praksi kada je u pitanju Grad Vukovar. Jedan broj članova Odbora mišljenja je kako se pri ostvarivanju toga manjinskog prava mora imati u vidu činjenica da se radi o sredini koja je simbol stradanja u Domovinskom ratu i koja je još uvijek opterećena brojnim traumama, pa se stoga pri uvođenju dvojezičnosti treba imati u vidu ne samo odredba koja manjinama jamči pravo na dvojezičnost, već i odredba čl. 8. Ustavnog zakona, na način da se do konačnog rješenja dođe dijalogom. S druge strane jedan broj članova Odbora iznio je mišljenje da oko provođenje ovoga prava ne bi trebalo biti sporenja, jer se radi o pitanju koje je uređeno ne samo Ustavnim zakonom, već i statutom Grada Vukovara, te da su kod uvođenja dvojezičnosti u gradski statut još 2009. godine vođeni razgovori izabranih predstavnika i većine i manjine, članova gradskog vijeća, kao i da je već tada zatraženo i dobiveno pozitivno mišljenje nadležnog ministarstva. Mišljenja su da je dijalog uvijek poželjan, ali da se moraju izbjegavati svi oblici pritiska i nasilja. Pri tome se, kako je rečeno, prije svega trebaju angažirati vodstva najvećih političkih stranaka. Naglašeno je da selektivno provođenje Ustavnog zakona, kako u ovom tako i u svakom drugom pitanju nije prihvatljivo, jer bi brojne sredine mogle otvoriti pitanje svoje specifičnosti s različitih aspekata, što bi značilo dovođenje u pitanje funkcioniranja pravnog sustava u cjelini.
Osobito je ukazano na nezadovoljavajuće stanje zastupljenosti manjina u tijelima državne i lokalne uprave te u pravosudnim tijelima. Iz podataka navedenih u Izvješću proizlazi da se u strukturi državnih službenika i namještenika i dalje smanjuje udio pripadnika nacionalnih manjina: od 3,92% koliko je iznosio u 2010. godini na 3,41% na dan 31.12.2011. te na 3,38% koliko je iznosio 31.12.2012. godine. Istaknuto je da objašnjenje dano u Izvješću, po kojem se smanjenje zastupljenosti manjina u tijelima uprave obrazlaže kao posljedica Odluke Vlade Republike Hrvatske iz prosinca 2009. godine o zabrani novog zapošljavanja u tijelima državne uprave i stručnim službama i uredima Vlade RH, nije zadovoljavajuće jer je za cijelo vrijeme trajanja te Odluke bilo zapošljavanja, ali je zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina bilo minimalno. S obzirom na ovakvo stanje puna pozornost mora se posveti donošenju i ostvarivanju planova prijama pripadnika nacionalnih manjina u tijela državne, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i u pravosudnim tijelima u kojima zastupljenost manjina također nije na razini zajamčenoj zakonom.
U raspravi je ukazano i na određene faktografske pogreške i nepreciznosti u tekstu (netočnost podatka u vezi s predlagateljem Odluke o stipendiji Grada Zagreba za učenike i studente pripadnike romske nacionalne manjine, te neke nepreciznosti u podacima o sredstvima za pojedine namjene).
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (9 „za“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese slijedeći
ZAKLJUČAK
Prihvaća se Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2012. godinu za potrebe nacionalnih manjina.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin