Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 64. sjednici, održanoj 22. i 29. travnja 2015. godine, Prijedlog zakona o humanitarnoj pomoći, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 2. travnja 2015. godine. 

Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Odboru je dostavljeno mišljenje pučke pravobraniteljice.

U raspravi su članovi Odbora posebno istaknuli da je povodom Izvješća pučke pravobraniteljice o ljudskim pravima u kontekstu katastrofe uzrokovane poplavom u Vukovarsko-srijemskoj županiji u 2014. godini Odbor održao širu raspravu o pitanjima prikupljanja i distribucije humanitarne pomoći, s osobitim naglaskom stavljenim na važnost određivanja jedinstvenih kriterija za dodjelu pomoći te objedinjavanja svih ljudskih i materijalnih resursa različitih subjekata u Republici Hrvatskoj.

S obzirom na to da je psihosocijalna pomoć prepoznata kao jedan od važnih segmenata humanitarne pomoći stradalim osobama i žrtvama katastrofa i drugih velikih nesreća, predloženo je da se u članku 1. predloženog Zakona, kojim se definira pojam humanitarne pomoći, stavak 2. proširi na način da pojam humanitarne pomoći obuhvaća i psihosocijalnu pomoć, kao i da se humanitarna pomoć prikuplja i pruža i u svrhu podmirivanja životnih potreba i poboljšanja kvalitete života socijalno osjetljivih skupina. Stoga je predloženo da se i u članku 2. doda novi podstavak kojim se dodaje da se prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći poduzima u svrhu osiguravanja mjera kojima se smanjuju ili sprečavaju mogući uzroci i posljedice socijalne isključenosti.

Isto tako, radi preciziranja i jasnoće zakona predloženo je u članku 3. definirati izraze „humanitarne aktivnosti“ i „socijalno  osjetljive skupine“ te jasnije odrediti izraz „korisnik“ i dodati izraz „žrtva katastrofe i velikih nesreća“.

Naglašeno je da se jedna od ključnih preporuka pučke pravobraniteljice iz spomenutoga Izvješća odnosila na potrebu utvrđivanja jedinstvenih kriterija za dodjelu pomoći.  Stoga je predloženo da se u čl. 8. doda stavak 4. kojim se određuje da tijela državne uprave te neprofitna pravna osoba registrirana u Republici Hrvatskoj kojoj je djelatnost prikupljanja i pružanja humanitarne pomoći javna ovlast propisana posebnim zakonom, pružaju financijska sredstva žrtvama katastrofa i velikih nesreća te žrtvama kriza izazvanih ljudskim djelovanjem prema kriterijima koje određuje Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog tih tijela, neprofitne pravne osobe registrirane u Republici Hrvatskoj kojoj je djelatnost prikupljanja i pružanja humanitarne pomoći javna ovlast propisana posebnim zakonom i čelnika tijela područne (regionalne) samouprave sa stradalog područja.

Naglašeno je da je potrebno izmijeniti članak 48. na način da neprofitna pravna osoba kojoj je odobreno stalno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći obvezno vodi pojedinačne evidencijske kartone o primateljima pomoći, da svi uredi na razini županije vode evidenciju o ukupno prikupljenoj i pruženoj humanitarnoj pomoći te da izvješća budu dostupna javnosti na mrežnim stranicama tih ureda. Uz to, predloženo je da nadležni uredi vode i mjesečnu evidenciju o prikupljenoj i pruženoj pomoći, a objedinjena izvješća dostave jednom godišnje ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi.

Isto tako, predloženo je da se članak 49. izmijeni na način da se u stavku 1. doda da ministarstvo nadležno za socijalnu skrb vodi i jedinstveni registar primatelja humanitarne pomoći žrtava katastrofe i velikih nesreća te žrtava kriza izazvanih ljudskim djelovanjem. Istaknuto je da bi takav registar trebao obuhvatiti popis stradalih osoba s podatcima o njihovom broju, okolnostima stradavanja i potrebama, što bi olakšalo koordinaciju svih vrsta pomoći koje su humanitarnog karaktera. Takav bi registar omogućio lakše praćenje trenutačnog statusa svake stradale osobe, a pridonio bi izbjegavanju mogućih nesporazuma koji su često dovodili do dodatnog traumatiziranja stradalih.

Postavljeno je i pitanje na koji se način planira osigurati tajnost i zaštitu osobnih podataka korisniku humanitarne pomoći, kako je to propisano člankom 7. Prijedloga zakona, ako se primjerice humanitarna akcija provodi za određenu osobu čije određene osobne podatke javnost mora znati ako joj želi pružiti pomoć.
Osim toga, iako je člankom 10. stavkom 3. rok trajanja humanitarne akcije produžen na 90 dana, predloženo je da se razmotri mogućnost određivanja fleksibilnosti roka, s obzirom na moguće specifične situacije.

Isto tako, predloženo je da se precizira odredba članka 15. stavka 2. podstavka 2. koja utvrđuje da je neprofitna pravna osoba, uz zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava stalno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći, dužna dostaviti i program rada za naredne tri godine od dana podnošenja zahtjeva, koji bi već trebao postojati i prije podnošenja bilo kakvog zahtjeva. U stavku 3. istog članka utvrđuje se dostava preslike vjerodostojne dokumentacije kojom se dokazuje da je u razdoblju od dvije godine prije podnošenja zahtjeva provela najmanje pet humanitarnih akcija, međutim, kako je istaknuto, nije precizirano čime dokazati provođenje ovih akcija prije stupanja na snagu predloženog zakona.

U ovom članku potrebno je pojasniti i uvjet iz stavka 2. podstavka 6. kojim se određuje dostavljanje uvjerenja da se protiv pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi ne vodi prekršajni postupak, budući da postoje ograničenja kad fizička osoba traži takvo uvjerenje. Naime, prekršajnu evidenciju ustrojava i vodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema Pravilniku koji donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa („Narodne novine“, broj 1/2014.). Kako je istaknuto, evidencija i spisi na temelju kojih se podaci upisuju u evidenciju službena su tajna. Podaci iz Evidencije smiju se dati samo tijelima nadležnim za vođenje prekršajnog postupka ili pravosudnim i državnoodvjetničkim tijelima za postupke iz njihove nadležnosti, odnosno za potrebe upravnog postupka nadležnih upravnih tijela na njihovo službeno traženje, utemeljeno na posebnom propisu. Iznimka je postupak javne nabave u kojem javni naručitelj može zatražiti podatke o prekršajnoj kažnjavanosti natjecatelja ili ponuditelja. Naglašeno je da se podaci iz evidencije izdaju fizičkoj ili pravnoj osobi, samo ako ta osoba dokaže da su joj podaci potrebni radi ostvarivanja prava u stranoj državi, stoga neće biti moguće pribaviti uvjerenje određeno ovim podstavkom.

Predloženo je da se u odredbama koje uređuju članstvo u Odboru za dodjelu državne nagrade za humanitarni rad izrijekom navede je li riječ o počasnoj funkciji ili će za rad članova Odbora biti predviđena određena naknada.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (8 glasova „za“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeće
 

ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o humanitarnoj pomoći.

2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.
                

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
                                         
                                      

                                                                                         PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                               dr. sc. Furio Radin