Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 62. sjednici održanoj 5. ožujka 2015. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji, s Konačnim prijedlogom zakona koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 19. veljače 2015. godine. 

Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
Članovi Odbora raspolagali su mišljenjem udruge „Centar za mirovne studije“:

U raspravi su članovi Odbora izrazili različita stajališta oko novih odredbi koje je predlagatelj predložio dodavanjem novih članaka 5.a do 5.f., a koje se odnose na osnivanja Povjerenstva za rad po pritužbama u sjedištu Ministarstva unutarnjih poslova te povjerenstava koja će se osnovati u svakoj policijskoj upravi.

S jedne strana istaknuta su dosadašnja iskustva Odbora s izborom članova i radom već postojećeg Povjerenstva za rad po pritužbama koje je Odbor imenovao sukladno odredbi čl. 5. važećeg Zakona.

Istaknuto je da je upravo ovaj Odbor, na svojoj 46. sjednici održanoj 21. svibnja 2014., prilikom razmatranja Izvješća ministra unutarnjih poslova u 2013. godini donio zaključak koji je potvrdio i Hrvatski sabor 26. rujna 2014., a kojim se zadužuje Vlada Republike Hrvatske da u roku od 6 mjeseci predloži izmjene i dopune Zakona o policiji, u cilju stvaranja pretpostavki za učinkovitije postupanje Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova, kao i da poduzme odgovarajuće mjere za učinkovitiji nadzor postupanja policijskih službenika pojačanim djelovanjem nadležnih tijela Ministarstva unutarnjih poslova.

Ovakav zaključak Odbora donesen je temeljem podataka iz spomenutoga Izvješća kao i iz godišnjeg Izvješća koje Povjerenstvo za rad po pritužbama podnosi Odboru. Posebno je skrenuta pozornost na podatke da je od ukupnog broja riješenih predstavki (2.238) tijekom 2013. godine Služba unutarnje kontrole Ministarstva ocijenila je da ih je svega 3,4% bilo utemeljeno, 5,7% djelomice utemeljeno, dok je  90,9% nepotvrđeno ili neutemeljeno. Iste godine, Povjerenstvo za rad po pritužbama u MUP-u zaprimilo je 221 pritužbu, što je 10,9% od 2034 predstavke koliko ih je Služba unutarnje kontrole MUP-a ocijenila nepotvrđenima ili neutemeljenima. Povjerenstvo je od zaprimljene 221 pritužbe riješilo 45 (20,4%) te je, kako se navodi u Izvješću, u njih 77,8% potvrđena neutemeljenost. Posebno je naglašeno da je Povjerenstvo tijekom 2013. godine uspjelo razmotriti samo 20,4% od zaprimljenih pritužbi, a tijekom 2014. nastavljeno je s rješavanjem predmeta iz 2013. te je riješeno svega 42 predmeta ili dodatnih 19% (samo su 3 pritužbe utemeljene, u 5 slučajeva ocijenjeno je da su pritužbe djelomično utemeljene, dok je za 18 razmatranih pritužbi ocijenjeno da su neutemeljene). Posebno je ocijenjeno zabrinjavajućim da predstavke zaprimljene tijekom 2014. nisu ni razmatrane. Osim toga, Povjerenstvo nije bilo u mogućnosti upućivati odgovore strankama u propisanom roku od 90 dana, te je taj rok, kako je naglašeno, već sada daleko izvan razumnog roka, što umanjuje zaštitu prava građana i dovodi u pitanje samu svrhu postojanja Povjerenstva.

Kako bi se otklonili razlozi neučinkovitosti u radu, Povjerenstvo je Odboru predlagalo da se kod izmjena Zakona o policiji predvidi da se, ukoliko je podnositelj pritužbe nezadovoljan odgovorom i provedenim postupkom provjere navoda koji je dobio od rukovoditelja mjerodavne ustrojstvene jedinice MUP-a, nakon toga još obrati i unutarnjoj kontroli MUP-a. (Pravilnikom o načinu rada i postupanja po predstavkama i pritužbama ovo je na predloženi način riješeno samo za predstavke, odnosno prigovor podnositelja predstavke na primljeni odgovor šalje se dalje na razmatranje unutarnjoj kontroli MUP-a.). Isto tako, predloženo je da se precizira djelokrug rada Povjerenstva, odnosno da ono razmatra samo predmete koji se odnose na zakonitosti postupanja policijskih službenika prilikom primjene policijskih ovlasti, a ne i predmete koji se najvećim dijelom odnose na imovinsko-pravne, prekršajne, upravne i slične sporove u kojima se u samo manjem dijelu stranke žale i na postupanje policije. Mišljenja su da, s obzirom da je riječ o zahtjevnom radu koji traži česta zasjedanja, što za članove iz civilnog društva znači česte izostanke s njihovih radnih mjesta, razina angažmana u Povjerenstvu nije razmjerna volonterskoj funkciji. Predloženo je da se predvide zamjenski članovi te da se poveća broj vijeća u kojima zasjeda Povjerenstvo, kako svaki izostanak bilo kojeg člana Povjerenstva ne bi dovodio do blokade rada.

Kod dosadašnjeg izbora članova Povjerenstva posebno je istaknuto da je temeljem javnog poziva za imenovanje 2 člana Povjerenstva koji je upućen 20. lipnja 2012. godine zaprimljeno je svega 4 valjane kandidature koje su predložile organizacije civilnog društva, organizacije stručne javnosti i nevladine organizacije. Na ponovljeni javni poziv za 1 člana Povjerenstva koji je upućen 16. svibnja 2014., zaprimljene su svega 2 kandidature.

Osim spomenutoga, naglašeno je da postoje još dva tijela građanskog nadzora: Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija (sukladno Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu) te Vijeće za građanski nadzor nad primjenom pojedinih policijskih ovlasti (sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima) koje predlaže Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, a koji također teško popunjava mjesta za članove Vijeća te će ponoviti javni poziv kako bi se predložili što kvalitetniji kandidati.

S obzirom na dosadašnji slab odaziv organizacija civilnog društva i stručne javnosti na dosadašnja dva javna poziva koji je uputio Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih izraženo je mišljenja da su zakonske odredbe kojima se predlaže imenovanje povjerenstava u svim policijskim upravama (ukupno 20) neprovedivo, odnosno da će Odbor teško moći imenovati 60 članova i 60 zamjenika povjerenstava na razini policijskih uprava te još šest članova Povjerenstva u sjedištu Ministarstva. Iznesen je prijedlog da se osnuje samo jedno Povjerenstvo od 5 članova, s tim da svaki član ima svoga zamjenika, čime bi se osigurao lakši izbor članova te češće sjednice Povjerenstva, odnosno njegova veća učinkovitost u radu.
Isto tako, budući da predlagatelj predlaže da članovi povjerenstva svoju funkciju obavljaju kao počasnu, predloženo je da članovi povjerenstva trebaju ostvarivati određenu naknadu za svoj rad, odnosno da visinu naknade utvrdi Vlada Republike Hrvatske, te da ostane i pravo i na naknadu na prijevozne troškove u visini stvarnih troškova ili naknadu troškova za korištenje osobnog automobila u službene svrhe. Naglašeno je da je moguće ostvariti uštedu sredstava, kako je to predlagano i u javnoj raspravi, kroz racionalizaciju pojedinih troškova kao što je korištenje službenih vozila 24 sata, a da se tako ušteđena sredstva mogu koristiti za naknade članovima povjerenstva ili za otpremnine policijskih službenika.

S druge strane, pojedini članovi Odbora zalagali su se za prijedlog da povjerenstva u svim policijskim upravama biraju županijske skupštine te da se na taj način omogući lokalnim organizacijama civilnog društva da se uključe u neposredan nadzor zakonitosti postupanja lokalnih policijskih službenika prilikom primjene policijskih ovlasti, odnosno da se izbor članova povjerenstava a time i građanski nadzor nad primjenom policijskih ovlasti decentralizira.

Istaknuto je također da nije jasno zašto predlagatelj uređuje da član povjerenstva ne može biti član političke stranke. Izraženo je mišljenje da je ovakav prijedlog u suprotnosti s člankom 44. Ustava Republike Hrvatske te brojnim europskim konvencijama.

Predlagano je također da se građanima omogući podnošenje pritužbi bez ograničavanja na razdoblje do 30 dana od dana saznanja na povredu, odnosno da građani sami mogu odlučiti kada će podnijeti pritužbu.

Isto tako nije jasno zašto se obveza čuvanja tajnosti podataka odnosi samo na članove povjerenstava, a ne i na službenike koje imenuje ministar.

Na koncu, a temeljem dosadašnjih iskustava, članovi Odbora izrazili su sumnju da će predložena rješenja pridonijeti većoj učinkovitosti u rješavanja predstavki i pritužbi građana, prije svega ostvarivanju njihovog prava na žalbu i rješavanje te žalbe kao i dobivanja odgovora u razumnom roku.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 3 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese 

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o policiji

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.