Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je, na 14. sjednici održanoj 17. listopada 2012. godine, Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2011. godinu za potrebe nacionalnih manjina, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 19. srpnja 2012. godine.
Odbor je Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo, sukladno članku 71. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
Ocijenjeno je da se na temelju podataka iznesenih u Izvješću može steći dosta realna slika o tome kako je provođen Ustavni zakon, odnosno u kojoj su mjeri u Republici Hrvatskoj tijekom 2011. godine ostvarivana zakonom zajamčena prava nacionalnih manjina, na kojim je područjima ostvaren zadovoljavajući napredak, a na kojima nije, i na čemu treba biti težište djelovanja nadležnih institucija u narednom razdoblju.
Članovi Odbora složili su se s konstatacijom iz Izvješća da su tijekom 2011. godine, i unatoč problemima s kojima se susreće hrvatsko društvo u cjelini, uloženi značajni napori u provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. To se ogleda kako kroz sredstva osigurana u Državnom proračunu za potrebe nacionalnih manjina, tako i u aktivnostima koje su Vlada i druga državna tijela poduzela u cilju njegove provedbe.
U raspravi je konstatirano da je iz Izvješća razvidno kako je kao i ranijih godina najviše učinjeno u oblasti: odgoja i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina, ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina, ostvarivanja vjerskih prava, zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave, zatim u provedbi Nacionalnog programa za Rome i Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma 2005. - 2015., te u razvijanju tolerancije prema različitosti i suzbijanje diskriminacije.
Međutim, iz Izvješća je, kako je u raspravi istaknuto, također evidentno da kao i ranijih godina nema zadovoljavajućeg napredaka: u području uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina, sudjelovanja pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne i lokalne uprave te u pravosudnim tijelima, u pristupu nacionalnih manjina sredstvima javnog priopćavanja, te u sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima (a što je uočljivo kroz probleme u ostvarivanju Ustavnim zakonom utvrđene uloge vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, odnosno njihovom participiranju u rješavanju problema na lokalnoj razini, kao i kroz probleme u registriranju i financiranju vijeća, i još uvijek otvoreno pitanje normativnog uređivanja izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina).
Izraženo je također i mišljenje da je u Izvješću trebalo više pažnje posvetiti posljedicama Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 29. srpnja 2011. godine, kojom je praktično izmijenjen Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor u dijelu koji se odnosi na izbor zastupnika nacionalnih manjina. Odluka je donesena 4 mjeseca prije održavanja izbora i 3 mjeseca prije zakonskog raspuštanja Sabora, iako je Ustavnim zakonom za provedbu Ustava Republike Hrvatske (NN br. 121/10) izričito propisano da se zakoni kojima se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor moraju donijeti najkasnije godinu dana prije održavanja redovitih izbora. Kako se kod drugih prijedloga za preispitivanje zakona koji se odnose na izbor, Ustavni sud pridržavao spomenutog roka, postavljeno je pitanje ravnopravnosti nacionalnih manjina, odnosno tretiranja zakonodavne problematike koja se odnose na prava pripadnika nacionalnih manjina, pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.
Ukazano je i na potrebu da se u Izvješću detaljnije obrade razlozi zbog kojih se pojedina prava zajamčena Ustavnim zakonom ne ostvaruju na zadovoljavajući način, kako bi se u narednom razdoblju mogle poduzimati učinkovitije mjere i aktivnosti. Upozoreno je tako na konstataciju u Izvješću da nije ostvaren zadovoljavajući napredak u području uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina, kao i da pripadnici nacionalnih manjina ni u 2011. godini nisu iskazivali interes za korištenje ovog zakonom zajamčenog manjinskog prava. Istovremeno je iz Izvješća razvidno da za ostvarivanje tog prava nisu stvorene sve potrebne pretpostavke. Naime, u samom Izvješću navodi se da tijekom 2011. godine Ministarstvo uprave nije provodilo mjere iz Akcijskog plana za provedbu Ustavnog zakona koje se odnose na službenu i javnu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, jer je izvršavanje tih mjera vezano uz prethodno donošenje Naputka za dosljednu provedbu Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, koji je iako predviđen u 2011. godini, donesen tek 1. ožujka 2012. godine (NN br. 33/12). Isto tako, vezano uz donošenje spomenutog Naputka, prema Izvješću, odgođeno je provođenje planiranih mjera ciljanog nadzora nad statutima jedinica samouprave, pa će se i te mjere umjesto u 2011. godini realizirati u 2012. godini. U raspravi je izraženo mišljenje da je upitno u kojoj mjeri sam Naputak može riješiti ovaj problem, ako se ima u vidu da su zakonska rješenja koja datiraju iz 2000. i 2002. godine jasna, ali da i unatoč toga pojedine jedinice samouprave nisu još ni svoje statute uskladile s odredbama zakona, iako su na to višekratno upozorene, što ukazuje na potrebu da državna tijela razmotre poduzimanje i drugih mjera predviđenih zakonom.
U raspravi je upozoreno i na nezadovoljavajuće stanje zastupljenosti manjina u tijelima državne i lokalne uprave i pravosudnim tijelima, jer iz podataka navedenih u Izvješću proizlazi da je u strukturi državnih službenika i namještenika smanjen udio pripadnika nacionalnih manjina od 3,92% koliko je iznosio u 2010. godini na 3,41% koliko je iznosio 31.12.2011. godine, a što je rezultat činjenice da je ukupan broj državnih službenika i namještenika u razdoblju 2010.-2011. godine smanjen za 633, od čega je 291 bio pripadnik nacionalnih manjina. Kada je u pitanju lokalna i područna (regionalna) samouprava, od 97 jedinica samouprave (85 gradova i općina i 12 županija) u kojima je sukladno zakonu potrebno osigurati zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina, to pravo je na dan 31.12.2011. godine ostvareno u njih 64 ili 7 više nego 2010. godine, ali u 33 jedinice samouprave to pravo još uvijek nije realizirano. S obzirom na ovakvo stanje, puna pozornost mora se posveti donošenju i ostvarivanju planova prijama pripadnika nacionalnih manjina u tijela državne, lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i u pravosudnim tijelima u kojima zastupljenost manjina također nije na razini zajamčenoj zakonom.
Zatraženo je i detaljnije objašnjenje za probleme s registracijom i financiranjem vijeća nacionalnih manjina. Prema Izvješću od ukupno izabrana 273 vijeća 2011. godine, do kraja travnja 2012. u Registar vijeća bilo je upisano njih svega 27. Kako je registracija vijeća preduvjet za donošenje Vladine odluke o financiranju, ni više od godine dana od izbora nisu stvorene osnovne pretpostavke za redovito funkcioniranje vijeća, osobito onih na područjima posebne državne skrbi, koja u velikoj mjeri ovise o sredstvima iz državnog proračuna. Pritom je ukazano i na iznimno velike razlike u financijskoj podršci koju pojedine jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odobravaju vijećima.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći
ZAKLJUČAK
Prihvaća se Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2011. godinu za potrebe nacionalnih manjina.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin