Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 58. sjednici održanoj 28. siječnja 2015. godine Prijedlog zakona o referendumu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav, aktom od 3. prosinca 2014. godine.
Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
Odbor je raspolagao mišljenjem pučke pravobraniteljice.
Članovi Odbora složili su se s konstatacijom predlagatelja da su promjene Ustava Republike Hrvatske iz 2010. godine značajno promijenile odredbe u svezi referenduma, osobito u dijelu koji se odnosi na izostavljanje određivanja potrebne izlaznosti birača na državnom referendumu što je učinjeno zbog ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju. Naglašeno je da se jedino promjenama ustavnih odredbi može na cjelovit način urediti i poboljšati ostvarivanje ustavnog prava birača na neposredno odlučivanje, a što bi bila temeljna pretpostavka otklanjanju postojećih nedorečenosti i manjkavosti zakonodavnog okvira za provođenje referenduma u Republici Hrvatskoj.
U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na one odredbe predloženog zakona koje mogu otežati a dijelom i ograničiti ostvarivanje prava na neposredno i samostalno izražavanje volje birača.
Prije svega se to odnosi na odredbu članka 3. Prijedloga zakona koja uređuje Ustavna i zakonska ograničena referendumskih pitanja. Većina članova Odbora pozdravlja predloženo rješenje da se na referendumu ne mogu donositi odluke koje bi ugrozile vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske propisane Ustavom Republike Hrvatske i odluke koje bi bile suprotne načelu nadređenosti pravnih akata Europske unije. Mišljenja su da ovako uređena odredba sažima Ustavne odredbe, odluke Ustavnog suda u ovom području te preuzete međunarodne obveze koje su nadređene nacionalnom zakonodavstvu. Iznesen je i prijedlog da se ova odredba proširi i propišu sva ona pitanja koja ne mogu biti predmet referendumskih inicijativa koje pokreću građani.
U raspravi je izraženo i suprotno mišljenje te je ukazano na odredbe čl. 1. Ustava koje utvrđuju da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu te da narod ostvaruje vlast, osim izborom svojih predstavnika, i neposrednim odlučivanjem pa se u čl. 2. st. 4. Ustava određuje o čemu sve Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuju. Kako je naglašeno, spomenute odredbe daju povjerenje narodu kojega se ne bi smjelo ograničavati u odlučivanju tim prije što je bilo i neuspjelih referendumskih inicijativa. Osim toga, brojni su čimbenici koji mogu utjecati na ishod referenduma i koje su koristili i protivnici i zagovornici građanskih inicijativa.
Isto tako, posebno je ukazano na odredbu članka 13. Prijedloga zakona kojom se propisuju mjesta za izjašnjavanje birača o potrebi raspisivanja referenduma, a koja će, kako je istaknuto, kod same primjene ograničiti Ustavno pravo na neposredno odlučivanje građana. Ovom se odredbom određuje da se potpisi za državni referendum prikupljaju u uredima državne uprave, dok je za prikupljanje potpisa za lokalni referendum predviđeno da se prikupljaju u uredima državne uprave na području te jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave i uredima upravnih tijela jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave. Prijedlogom se također predviđa da se prikupljanje potpisa može organizirati putem sustava e-Građani s ciljem olakšavanja izjašnjavanja birača o potrebi raspisivanja referenduma.
Kako je u raspravi naglašeno, temeljni nedostatci ovako predloženog rješenja su ograničen broj ureda državne uprave koji su određeni za prikupljanje potpisa za državni referendum, njihova prostorna udaljenost i u nekim područjima nedostupnost te radno vrijeme ureda. Znatno se otežava mogućnost davanja potpisa birača u ruralnim sredinama, manjim i slabo povezanim mjestima, starijim osobama i osobama s invaliditetom. Osim toga, radno vrijeme ureda državne uprave uglavnom je od 8 do 16 sati radnim danom, čime će primjerice svim zainteresiranima koji imaju isto radno vrijeme biti onemogućeno davanje potpisa inicijativi. Isto tako, dolazak u ured državne uprave predstavlja veliku otegotnu okolnost, osobito na lokalnim razinama, i po sebi predstavlja suprotnost samoj zamisli građanske referendumske inicijative. Izražena je i bojazan da će takvo rješenje zasigurno obeshrabrivati građane na davanje potpisa jer bi se mogli osjećati kao da ih državne vlasti na određeni način nadziru. Mišljenja su da bi se trebao iznaći kompromis i propisati mogućnost prikupljanja na javnim mjestima, uz moguće određivanje takvih mjesta (trgovi, ulice i sl.). Ovo tim prije što je svaki referendum znak da građani misle kako institucije vlasti nisu ostvarile ono što su oni očekivali te je prikupljanje potpisa na javnim mjestima i određena promotivna aktivnost, koja u sebi nužno sadrži javnost i otvorenost svima.
Istaknuto je da je izostavljanje javnih mjesta i ograničavanje aktivizma civilnih udruga u suprotnosti s Kodeksom dobre prakse o referendumima Venecijanske komisije.
Svi su članovi Odbora podržali prijedlog da se prikupljanje potpisa organizira i putem sustava e-Građani te su iznijeli ocjenu da je potrebno dalje usavršavati ovaj sustav kako bi se u dogledno vrijeme moglo na predloženi način i glasovati. Međutim, naglasili su da ovakvo rješenje također može dovesti u neravnopravan položaj one građene koji se ne služe internetom i nemaju potrebne vještine i znanja, a možda ni sredstava da nabave potrebnu opremu (računala, pametne telefone). Postavljeno je i pitanje je li moguće, ukoliko za to bude iskazano zanimanje, promatrati prikupljanje potpisa putem sustava e-Građani.
Iznesen je i prijedlog da glasački listić, osim na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, bude i na jeziku i pismu nacionalnih manjina koje na području jedinice lokalne samouprave čine najmanje trećinu stanovništva.
Kada je riječ o odredbi članka 22. Prijedloga zakona prema kojoj odluka koja je donesena na referendumu vrijedi samo 2 godine, istaknuto je kako je takvo rješenje u suprotnosti s čl. 87. st. 5. Ustava o obvezatnosti odluke donesene na referendumu. Stoga je predloženo da se predložena odredba promijeni u smislu da se odluka donesena na referendumu može izmijeniti samo novom referendumskom olukom. Predložena je i druga mogućnost - da propisani rok tijekom kojeg nadležno tijelo nema pravo donijeti pravni akt ili odluku koja je suprotna onoj donesenoj na referendumu, bude znatno duži od predložene 2 godine.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 „za“ i 2 „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeće
ZAKLJUČKE
1. Prihvaća se Prijedlog zakon o referendumu.
2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin