Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Izvješće Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2012. godinu

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 29. sjednici održanoj 28. svibnja 2013. godine, Izvješće pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2012. godinu, koje je Hrvatskom saboru dostavila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, aktom od 28. ožujka 2013. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na istraživanje pravobraniteljice za ravnopravnost spolova o rodnom aspektu u udžbenicima vjeronauka za osnovnu i srednju školu te je izraženo mišljenje kako su pojedine kvalifikacije sadržaja potpuno neprimjerene. Istaknuli su da im nije omogućen uvid u cjelovitu analizu jer, iako se u Izvješću navodi da je objavljena na internetskoj stranici pravobraniteljice, ona nije dostupna. Izraženo je mišljenje da prilikom analize vjerskih udžbenika nije uzeto u obzir kako je riječ o sadržajima s izrazito svjetonazorskim odrednicama koje su u skladu s doktrinarnim učenjima vjerskih zajednica. Naglašeno je da pritom nije uspostavljen dijalog s predstavnicima vjerskih zajednica kako bi se moglo odgovoriti na primjedbe pravobraniteljice. Osim toga, istaknuto je da se nije vodilo računa o kulturnim i tradicijskim odrednicama našeg društva, a ni o osnovama antropološkog gledanja, već se nekritički nameće rodna ideologija i stereotipno prikazuju pojedina područja, dok se drugima posvećuje osobita pozornost.

S tim u vezi, izraženo je mišljenje da bi području zaštite žena na tržištu rada trebalo posvetiti puno više pozornosti nego što je to bio slučaj u protekloj godini, s obzirom na visoki udio žena u strukturi nezaposlenih, te unutar toga visoki udio visokoobrazovanih žena. Ukazano je i na važnost otvorenijeg nastupanja pravobraniteljice kada je u pitanju položaj žena koje su bile zaposlene primjerice u tekstilnoj industriji i koje su masovno gubile posao ili im nisu isplaćivanje plaće i po nekoliko godina, a da pritom nije bilo snažnije reakcije pravobraniteljice i zauzimanja za njihova prava.

Izraženo je mišljenje da su u ovom području izostale i konkretne aktivnosti i preporuke pravobraniteljice. Isto tako skrenuta je pozornost na potpuni izostanak bilo kakve reakcije pravobraniteljice na neprimjerene izjave pojedinih visokih dužnosnika kada su u pitanju žene žrtve silovanja u ratu te na nedovoljnu uključenost pravobraniteljice u rješavanje njihova statusa i zaštitu njihovih prava. Istaknuta je i potreba većeg zalaganja pravobraniteljice za osiguravanje daljnjeg financiranja sigurnih kuća s obzirom na nezamjenljivu ulogu koju one imaju u zaštiti žena žrtava nasilja. Izraženo je mišljenje da bi se zatvaranjem ovih skloništa dala potpuno suprotna poruka od one koja se deklaratorno naglašava u brojnim zakonima i nacionalnim politikama. U raspravi su članovi Odbora posebno pohvalili istraživanje o diskriminaciji trudnica i majki s malom djecom, koje ukazuje na njihov izrazito nepovoljan položaj na tržištu rada. Konstatirano je da su osobito važne preporuke koje se odnose na iznalaženje mehanizama za kontrolu postupaka poslodavaca kod razgovora za posao s obzirom na pitanja koja poslodavci postavljaju o bračnom statusu, planiranju obitelji i obiteljskom statusu.

Skrenuta je pozornost i na određenu pravnu nesigurnost žrtava partnerskog nasilja. Naime, u Izvješću se navodi da je policija podnijela 37 optužnih prijedloga, ali da ne raspolaže podacima o odlukama prekršajnih sudova o broju osuđenih te se skreće pozornost na poteškoće u postupanju policije s obzirom na pitanje ovlaštenog tužitelja za prekršajni progon prema čl. 31. Zakona o ravnopravnosti spolova. U praksi se događa da pojedini prekršajni sudovi odbacuju optužne prijedloge koje je podnijela policija jer smatraju da oni nisu ovlašteni tužitelji pa policija upućuje žrtve da sami podnose optužne prijedloge.

Kada je riječ o analizi provođenja Nacionalne politike za ravnopravnost spolova 2011.-2015. za 2012. godinu, nije u potpunosti razvidno koje se to mjere ne provode i koji su razlozi neprovođenja te na koji način se nadležna tijela potiču na aktivnije provođenje mjera iz njihovog djelokruga.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“, 1 „protiv“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2012 godinu.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

dr. sc. Furio Radin