Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora, razmotrio je na 51 sjednici održanoj 9. srpnja 2014. godine, Prijedlog odluke u povodu zahtjeva za raspisivanje državnog referenduma građanske inicijative „Stožer za obranu hrvatskog Vukovara“, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav, aktom od 7. srpnja 2014. godine. Odbor je Prijedlog odluke razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
U raspravi je podržan prijedlog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da se Hrvatski sabor u povodu Zahtjeva za raspisivanje državnog referenduma koji je podnijela građanska inicijativa „Stožer za obranu hrvatskog Vukovara“, sukladno članku 95. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, obrati Ustavnom sudu sa zahtjevom da Ustavni sud utvrdi je li sadržaj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 87. st. 1. do 3. Ustava za raspisivanje državnog referenduma.
Naglašeno je da obraćanje Hrvatskog sabora Ustavnom sudu u ovom konkretnom slučaju nije motivirano dvojbom oko (ne)ustavnosti predloženog referendumskog pitanja i referenduma, već je razlog prije svega u činjenici da je Ustavni sud u svom Rješenju od 13. siječnja 2014. godine (Broj: U-VIIR-164/2014), rješavajući o zahtjevu za nadzor nad ustavnošću i zakonitošću provođenja državnog referenduma, zauzeo stajalište da Hrvatski sabor nije ovlašten donijeti odluku kojom bi se odlučilo da državni referendum neće biti raspisan ili pak odbiti donošenje odluke u raspisivanju državnog referenduma, a da prije toga Ustavni sud o tim pitanjima nije donio odgovarajuću odluku na temelju članka 95. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odnosno da je Hrvatski sabor dužan u svakom slučaju kad ocjeni da je potrebno ili da postoji sumnja u ustavnost referendumskog pitanja ili uvjerenje o neustavnosti referendumskog pitanja, uputiti zahtjev Ustavnom sudu na temelju članka 95. navedenog Ustavnog zakona.
Podržana je argumentacija Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, navedena u obrazloženju Prijedloga odluke, u pogledu neustavnosti predloženog referendumskog pitanja i provođenja traženog referenduma, uz ocjenu da se radi o postupku koji je u neskladu ne samo s Ustavom Republike Hrvatske, već i s brojnim međunarodnim dokumentima koji su sastavni dio ustavno-pravnog sustava Republike Hrvatske, te bi njihovo kršenje nesumnjivo imalo i šire negativne posljedice. Upozoreno je da je donošenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina bilo sastavni dio procesa pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji te da je provedba tog zakona bila konstantno sastavni dio monitoringa tijekom pregovaračkog procesa, kao i da je pregovarački proces završio Ugovorom uz koji je Republika Hrvatska preuzela posebnu obvezu (Prilog VII., t. 7.) da će „nastaviti jačati zaštitu manjina, uključujući i kroz djelotvornu provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina“. Suprotno tako definiranoj obvezi Republike Hrvatske, referendumsko pitanje ide u smjeru umanjenja prava nacionalnih manjina na uporabu svoga jezika i pisma, budući da se traži da se ravnopravna službena uporaba manjinskog jezika i pisma primjenjuje samo u onim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojima pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje polovinu stanovnika (a ne najmanje 1/3 stanovnika kako je sada utvrđeno člankom 12. st. 1. Ustavnog zakona), što znači da bi u slučaju uspjeha referenduma, ravnopravna službena primjena jezika i pisma nacionalnih manjina bila moguća samo u jedinicama samouprave u kojima nacionalna manjina predstavlja većinu, čime bi velikom broju pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj bilo uskraćeno pravo na dvojezičnost. Pri tome treba imati u vidu da je i sadašnja granica od najmanje 1/3, jedna od najvećih u zakonodavstvu kojim se uređuju manjinska prava.
Istaknuto je također da se u raspravama o dvojezičnosti, često ispušta iz vida činjenica da dvojezičnošću nisu povrijeđena prava niti većine niti manjine, obzirom da dvojezičnost znači da se manjinski jezik i pismo uvijek i samo koristi uz obveznu upotrebu većinskog jezika i pisma. Isto tako u raspravama se pokretanje predmetnog referenduma uglavnom objašnjava kao namjera da se ograničenje propiše za uporabu ćirilice (što bi bilo u suprotnosti s Ustavnom kojim se jamči ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina - čl. 15. st. 1. Ustava). Međutim, referendumsko pitanje je definirano tako da se njime ide na ograničavanje prava na uporabu jezika i pisma svih nacionalnih manjina. Upozoreno je i na činjenicu da se protivnici primjene zakonom zajamčene dvojezičnosti pozivaju na odredbu članka 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina tumačeći je restriktivno, odnosno suprotno namjeri s kojom je ona unesena u Ustavni zakon. Ta odredba, kako je u raspravi istaknuto, unesena je u zakon s namjerom da se naglasi da će se dosljednom provedbom Ustavnog zakona doprinositi razvijanju razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti, dijaloga i međusobnog poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda kao većine. Tumačenja ove zakonske odredbe na način da ona dopušta da se Ustavnim zakonom zajamčena prava nacionalnih manjina mogu uvijek preispitivati i dovoditi u pitanje od slučaja do slučaja i od sredine do sredine, relativizira smisao i značaj samog zakona i zakonitosti, iako se radi o zakonu koji je sukladno Ustavu donesen po posebnoj proceduri, po kojoj je za njegovo usvajanje bila potrebna 2/3 većina glasova svih zastupnika Hrvatskog sabora, što praktično znači i uz suglasnost gotovo svih političkih stranaka zastupljenih u Hrvatskom saboru. Postavljeno je stoga i pitanje može li se o pravima koja su zajamčena Ustavom, Ustavnim zakonom i brojnim međunarodnim dokumentima koji su po pravnoj snazi iznad zakona, uopće provoditi referendum.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese
ODLUKU U POVODU ZAHTJEVA ZA RASPISIVANJE DRŽAVNOG REFERENDUMA GRAĐANSKE INICIJATIVE ''STOŽER ZA OBRANU HRVATSKOG VUKOVARA''
Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin