Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora raspravljao je, na 60. (tematskoj) sjednici održanoj 18. veljače 2015. godine, o ljudskim prava osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskim ustanovama u okviru djelovanja Nacionalnog preventivnog mehanizma (u daljnjem tekstu: NPM).
Tematska sjednica sazvana je na inicijativu pučke pravobraniteljice s ciljem unaprjeđenja poštivanja ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama koje se nalaze na liječenju u psihijatrijskim ustanovama, posebice onih koji se nalaze na prisilnom smještaju.
Kao podlogu za raspravu Odboru je dostavljen dokument koji daje ocjenu stanja ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskim ustanovama u okviru djelovanja NPM-a, pripremljen temeljem pojedinačnih izvješća nakon nenajavljenih obilazaka pet psihijatrijskih ustanova: Klinike za psihijatriju Vrapče, Neuropsihijatrijske bolnice „Dr. Ivan Barbot“, Psihijatrijske bolnice Rab, Psihijatrijske bolnice Ugljan te Psihijatrijske bolnice Lopača.
Osim članova Odbora, u raspravi su sudjelovali pučka pravobraniteljica i pravobraniteljica za djecu, ravnatelji i predstavnici spomenutih psihijatrijskih ustanova, predstavnici Ministarstva socijalne politike i mladih i Ministarstva pravosuđa te predstavnici pojedinih nevladinih udruga. Pozivu Odbora nisu se odazvali predstavnici Ministarstva zdravlja.
Rasprava na sjednici Odbora provedena je s ciljem poboljšanja postupanja prema osobama s duševnim smetnjama, kao jednoj od najranjivijih skupina građana, tijekom njihova smještaja u psihijatrijskim ustanovama te jačanja zaštite i unaprjeđenja poštivanja njihovih prava.
Kako je u raspravi istaknuto, obilaskom navedenih psihijatrijskih ustanova dobio se uvid u prava pojedinih kategorija osoba koje su u njima smještene, a riječ je o:
- prisilno smještenim neubrojivim osobama (Vrapče, Popovača, Rab i Ugljan)
- osobama s težim duševnim smetnjama koje ozbiljno i izravno ugrožavaju vlastiti život ili zdravlje ili sigurnost, odnosno život ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba, a koje su prisilno smještene temeljem odluke županijskog suda („civilno“ prisilno smještene osobe)
- djeci s duševnim smetnjama (Lopača)
- korisnicima socijalnih usluga (Ugljan, Lopača)
- osobama koje same plaćaju smještaj u psihijatrijskim ustanovama (Lopača).
Izneseni su podaci da se tijekom obilazaka u pregledanim psihijatrijskim ustanovama nalazilo ukupno 2.107 pacijenata, pri čemu je najviše pacijenata bilo u NPB Popovača (623), a najmanje u PB Lopača (126). Najveći je broj osoba u pregledane psihijatrijske ustanove smješteno temeljem vlastitog dobrovoljnog pristanka (dobrovoljni smještaj) ili, ako osoba nije sposobna dati pristanak, temeljem pristanka njihovog zakonskog zastupnika ili nadležnog centra za socijalnu skrb (smještaj bez pristanka). Udio prisilno smještenih osoba u ukupnom broju pacijenata iznosi 18%, odnosno prisilno je smješteno 376 pacijenata. Pri tome je potrebno razlikovati „civilni“ prisilni smještaj (32 pacijenta) od prisilnog smještaja neubrojivih osoba kojima je prisilni smještaj odredio sud u kaznenom postupku (344 pacijenta). Naglašeno je kako upravo ovih 376 osoba prisilno smještenih predstavlja posebno osjetljivu skupinu za koju je nužno otkloniti postojanje bilo kakve sumnje da im se krše ljudska prava. Isto tako je istaknuto da je PB Lopača jedina od pregledanih ustanova u kojoj se smještaju i djeca, a tijekom obilaska u bolnici je bilo šest dječaka u dobi od 14 do 16 godina.
Posebno je naglašeno da kod razmatranja ove problematike treba imati u vidu kako NPM nije ovlašten analizirati psihijatrijske prosudbe i proces dijagnosticiranja duševne bolesti te donositi mišljenje je li sa stručne strane bilo opravdano u psihijatrijskoj ustanovi prisilno zadržati te prisilno smjestiti pojedine osobe, što znači da NPM ne može ulaziti u meritum sudskih odluka. Istaknuto je da je cilj NPM-a proučiti opće pojave, stanja i situacije koje mogu dovesti do mučenja i nehumanog postupanja prema bolesnicima te predložiti mjere za njihovo otklanjanje.
Imajući to vidu, ocjena je NPM-a da tijekom obilazaka nisu utvrđena postupanja koja mogu predstavljati mučenje i nečovječno postupanje kao i da je postupanje zdravstvenih radnika prema osobama s duševnim smetnjama u pravilu vrlo profesionalno.
Međutim, utvrđena su postupanja koja mogu predstavljati ponižavajuće postupanje te kršenja pojedinih ustavnih i zakonskih prava osoba s duševnim smetnjama. Kako je rečeno, ona proizlaze prije svega iz normativnih nedostataka, dijelom i iz nedovoljnog poznavanja međunarodnih standarda i odredbi Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama te iz nedovoljnih materijalnih i ljudskih resursa.
S ciljem otklanjanja uočenih nedostataka dano je niz preporuka od kojih u najvažnije sljedeće:
- Potrebno je poboljšati propise, posebice u dijelu koji se odnose na ograničavanje prava osoba s duševnim smetnjama, provoditi kontinuiranu edukaciju zdravstvenih radnika, te osigurati dostatna financijska sredstva kako bi se otklonile uočene manjkavosti.
- Nužno je uložiti dodatne napore kako bi se svim pacijentima u psihijatrijskim ustanovama osigurao smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i propisanim standardima, s tim da se uvjeti smještaja moraju prilagoditi zdravstvenom stanju i dobi pacijenata te sigurnosnim zahtjevima.
- Iznimno je važno uskladiti primjenu mjera prisile prema osobama s duševnim smetnjama s međunarodnim standardima te preporukama koje je Europski odbor za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) uputio Republici Hrvatskoj. Država je dužna osigurati jasne procedure postupanja i predvidjeti odgovarajuće i djelotvorne zaštitne mehanizme koji će sprječavati mogućnost zloporabe i tako osigurati ujednačenu praksu i otkloniti arbitrarnost u primjeni mjera prisile.
- Nužno je standardizirati postupke prisilne primjene psiho-farmakološke terapije koja mora biti jasno naznačena u medicinskoj dokumentaciji, a u slučajevima kada pacijent ne pristaje na individualno liječenje potrebno je osigurati da takve slučajeve razmotri stručni kolegij.
- Potrebno je ojačati službu za zaštitu mentalnog zdravlja na lokalnoj razini, kako bi, između ostalog, bila u mogućnosti svojim djelovanjem smanjiti institucionalizaciju osoba s duševnim smetnjama i olakšati im ostanak u vlastitim obiteljima.
- Važno je pristupiti zakonskim izmjenama kako bi se osiguralo da niti jedna prisilno smještena osoba s duševnim smetnjama ne participira u troškovima svog bolničkog liječenja.
- Osobe s duševnim smetnjama, ali i njihove osobe od povjerenja i zakonski zastupnici, moraju biti informirane o svojim pravima i načinima njihove zaštite kako usmenim tako i pisanim putem.
U raspravi su se članovi Odbora osvrnuli i na potrebu sagledavanja ove problematike i sa socijalnog i pravnog aspekta, prvenstveno polazeći od toga da svi pacijenti moraju imati pravo na jednako dostupnu i kvalitetnu uslugu neovisno od koje bolesti boluju.
Ukazano je nekoliko slučajeva prisilnog smještaja i liječenja u psihijatrijskim ustanovama o kojima se u javnosti dosta govorilo. U takva dva najistaknutija slučaja može se reći kako je došlo do kršenje ljudskih prava zbog prisilnog smještaja jer je, kako je naglašeno, neutemeljeno lišavanje slobode jedno od najtežih kršenja ljudskih prava. Skrenuta je pozornost da su se u ovim slučajevima oglasili Ustavni sud i Visoki prekršajni sud utvrdivši postupovne povrede u postupcima pred sudovima, odnosno arbitrarnost u postupovnom i materijalnopravnom smislu a time i povredu prava na pravično suđenje. Istaknuto je da osoba ne može biti prisilno smještena, bez obzira na dijagnozu, osim ako nije nedvojbeno utvrđeno da predstavlja opasnost za sebe ili druge, a događa se da takve procjene nisu ničim bile potkrijepljene.
Ocijenjeno je da je pritisak javnosti pridonio otvaranju brojnih pitanja vezanih za moguće nepravilnosti unutar samog sustava. Skrenuta je, primjerice, pozornost na slučajeve oduzimanja poslovne sposobnosti zbog ostvarivanja imovinske koristi, odnosno na moguću zlouporabu skrbničke zašite, ali i na sudsku praksu prema kojoj ovlašteni sudski vještaci psihijatrijske struke nemaju jednak tretman pred sudovima, odnosno njihovi nalazi nemaju jednaku težinu. Isto tako, pacijenti često nisu upoznati sa sudskim odlukama u kojima je odlučeno o njihovom prisilnom smještaju te im je time onemogućeno ostvarivanje ustavnog prava na žalbu, odnosno prava na korištenje pravnog lijeka. Često ne postoji odgovarajuća medicinska dokumentacija o danim pristancima za smještaj, uporabi farmaceutika i biomedicinskih istraživanja, suglasnostima za liječenje i sl. Osim toga, obrana po službenoj dužnosti često nije na odgovarajućoj razini te je predloženo da se određene aktivnosti koordiniraju s Hrvatskom odvjetničkom komorom kako bi se osigurala potrebna pravna zaštita.
Ukazano je i na nužnost zaštite mentalnog zdravlja djece na kvalitetniji način i uz posvećivanje veće pozornosti djeci s duševnim smetnjama. Istaknuto je kako podatak da je u Lopači trenutačno smješteno samo šest dječaka nikako ne može odgovarati stvarnomu stanju u ovoj populaciji. Djeca s duševnim smetnjama posebno su stigmatizirana i zbog toga se često gubi dragocjeno vrijeme za njihovo kvalitetno liječenje tijekom djetinjstva, a što se ne može nadoknaditi u odrasloj dobi. Činjenica je da pojedine opće bolnice imaju psihijatrijske odjele, ali nemaju specijalizirane psihijatrijske odjele za djecu i potrebne liječnike specijaliste dječje psihijatrije. Veliki problem predstavlja i nepostojanje praćenja stanja djece nakon što završe liječenje u tim ustanovama.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova donio sljedeće
ZAKLJUČKE
1. Prihvaća se informacija pučke pravobraniteljice o stanju ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskim ustavama u okviru djelovanja Nacionalnog preventivnog mehanizma.
2. Poziva se pučka pravobraniteljica da Hrvatskomu saboru uputi izvješće o radu Nacionalnog preventivnog mehanizma na zaštiti prava osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskim ustanovama, posebice onih koji se nalaze na prisilnom smještaju.
3. Mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi o ljudskim pravima osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskim ustanovama, dostavljaju se Vladi Republike Hrvatske radi poduzimanja odgovarajućih mjera s ciljem unaprjeđenja zaštite prava osoba s duševnim smetnjama.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin