Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 47. sjednici održanoj 28. svibnja 2014. godine, Redovito godišnje izvješće pučke pravobraniteljice za 2013. godinu, koje je Hrvatskom saboru dostavila pučka pravobraniteljica, aktom od 31. ožujka 2014. godine.
Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo.
Izvješće za 2013. godinu prvo je koje je pripremljeno sukladno novom Poslovniku pučkog pravobranitelja, odnosno specifično je po tome što objedinjuje ranija 3 posebna izvješća, i to: godišnje izvješće koje pučki pravobranitelj podnosi Saboru po Zakonu o pučkom pravobranitelju, zatim godišnje izvješće koje se podnosi po Zakonu o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprječavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, te izvješće pučkog pravobranitelja o pojavama diskriminacije, sukladno Zakonu o suzbijanju diskriminacije.
Većina članova Odbora složila se u ocijeni da je razmatrano Izvješće sveobuhvatno, da je izbalansirano u pogledu ukazivanja na ključne probleme u zaštiti ljudskih prava, kao i da daje realnu sliku stanja ljudskih prava u Republici Hrvatskoj.
Međutim, u raspravi je izraženo i mišljenja da je nekim problemima ipak trebalo posvetiti više pažnje, imajući u vidu da su se u javnosti nametnuli kao pitanja od šireg interesa. Posebno je ukazano na probleme u ostvarivanju prava na rad, na pojave kršenja ljudskih prava u raspravama o Odluci o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama, te na nekoliko slučajeva težih kršenja prava pojedinaca s kojima je javnost upoznata putem medija, a koji još uvijek nisu do kraja razjašnjeni (slučajevi prisilnog smještanja u psihijatrijske ustanove, uskraćivanje prava na drugo liječničko mišljenje, teška povreda jednog prosvjednika prilikom policijske intervencije zbog skidanja dvojezičnog natpisa i sl.). Kako je rečeno, u tim slučajevima radi se o kršenju ljudskih prava zajamčenih člancima 35. i 40. Ustava, i kao takvi bi se trebali naći i u razmatranom Izvješću. Pučka pravobraniteljica je dala objašnjenje da je Ured razmatrao sve slučajeve kršenja ljudskih prava za koje su mu se građani obratili, ali u Izvješću dostavljenom Saboru oni nisu pojedinačno navođeni. U svim slučajevima poduzete su aktivnosti sukladno zakonskim ovlastima pučkog pravobranitelja, osim gdje se radilo o sudskim postupcima i odlukama, na koje pučki pravobranitelj po Ustavu i zakonu ne može utjecati.
U raspravi je istaknuto da činjenica da je u 2013. u odnosu na 2012.g. broj predmeta povećan za 63% (odnosno za oko 50% ako se izuzmu pritužbe dostavljene po osnovu Zakona o suzbijanju diskriminacije), ukazuje da je u pojedinim područjima zaštite ljudskih prava u kojima se građani najviše pritužuju, potrebno poduzeti dodatne napore kako bi se stanje značajnije popravilo. Iz porasta broja pritužbi razvidno je da se to posebno odnosi na: stambeno zbrinjavanje, prava branitelja, postupanje policijskih službenika, ostvarivanje prava na rad, prava na zdravlje i zdravstveno osiguranje, ovrhe, vlasničke i stambene odnose te na graditeljstvo i prostorno uređenje.
Kada su u pitanju institucije sistema na čiji se rad pritužbe najviše odnose, razvidno je da je to i dalje neučinkovitost pravosuđa i upravnih tijela na svim razinama. Dugotrajnost i neučinkovitost postupaka rezultira kršenjem prava građana, što za izravnu posljedicu ima i to, da se sve više građana obraća međunarodnim institucijama, prije svega Europskom sudu za ljudska prava. U konačnici neučinkovitost domaćih institucija završava sve češće presudama za koje se moraju izdvajati sredstva iz Državnog proračuna, pa su poslije svega oštećeni i građani i država.
Kako se u Izvješću po prvi puta obrađuje i ostvarivanje zajamčenih prava nacionalnih manjina, Odbor je sukladno Poslovnikom Sabora utvrđenom djelokrugu, razmotrio i tu problematiku. Naglašeno je da se u Izvješću s pravom ukazuje na to da su problemi najviše izraženi u nedostatnoj provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, a što se osobito očituje u problemima zapošljavanja i nedovoljne zastupljenosti u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima i tijelima uprave jedinica samouprave, kao i kada je u pitanju ostvarivanje zajamčenih prava na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, ali i u pitanjima ostvarivanja prava povratnika. Što se tiče zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina, odnosno ostvarivanje prava zajamčenih člankom 22. Ustavnog zakona, istaknuto je da stanje ilustrira podatak iznesen u razmatranom Izvješću, prema kojem je zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave na dana 31.12.2013. godine još uvijek na razini od 3,5%, što je daleko od predviđene zastupljenosti od 5,5%. Osim toga, ukazano je na negativne tendencije koje se očituju u činjenici da je u broju državnih službenika kojima je po raznim osnovama prestala služba nerazmjerno velik broj pripadnika nacionalnih manjina. Također, zbog iskustava s pozivanjem na pravo prednosti pod istim uvjetima, koje je utvrđeno člankom 22. Ustavnog zakona, kako je rečeno, kandidati iz reda nacionalnih manjina se uglavnom više i ne pozivaju na to zakonsko pravo. Za objašnjenje, da je problem otežan zbog odluke o zabrani zapošljavanja u državnoj upravi koja se jednako odnosi na sve bez obzira na nacionalnost, rečeno je da nije uvjerljivo, jer i pored te zabrane zapošljavanja ipak ima, ali u njemu ne participiraju pripadnici nacionalnih manjina. Obzirom na navedeno stanje i činjenicu da se zapošljavanjem pripadnika nacionalnih manjina u planiranim okvirima ne bi značajno utjecalo na povećanje broja zaposlenih u državnoj upravi, izneseno je i mišljenje da bi trebalo razmotriti svrhovitost spomenute zabrane kada se radi o pripadnicima nacionalnih manjina.
Ukazano je i na konstataciju u Izvješću da na općoj razini građani ne podržavaju diskriminaciju, odnosno da podržavaju multikulturalizam, ali da je ipak prisutan problem javnog iskazivanja netolerancije spram manjinskih skupina uopće, s tim daje to, kada su u pitanju nacionalne manjine, izraženo najviše prema pripadnicima romske i srpske nacionalne manjine. Član Odbora i zastupnik iz reda romske nacionalne manjine posebno je istaknuo probleme s kojima se pripadnici te manjine suočavaju kada je u pitanju ostvarivanje prava na državljanstvo, reguliranje boravišta, plaćanje doprinosa za zdravstveno osiguranje onih pripadnika manjine koji nemaju hrvatsko državljanstvo, te probleme u vezi legalizacijom stambenih objekata. Član Odbora i zastupnik iz reda srpske nacionalne manjine osobito je upozorio na probleme povratka izbjeglica koji je u nekoliko posljednjih godina potpuno usporen, na probleme obnove i stambenog zbrinjavanja povratnika (nerješavanje i dugotrajnost u rješavanju zahtjeva, što je povećalo broj pritužbi pučkoj pravobraniteljici po tom osnovu 2013./2012.g. za 115% ), na probleme bivših nositelja stanarskog prava, na još uvijek neriješene slučajeve povrata imovine, neisplate mirovina i nemogućnost zapošljavanja povratnika, uslijed čega nema niti minimalnih uvjeta za održivi povratak.
U raspravi je također ukazano i na probleme koji se u Izvješću iznose vezano za pitanje migranata i azila. Istaknuto je da je to problem s kojim se suočavaju gotovo sve članice EU, pa tako i Hrvatska, koja ulaskom u EU postaje sve privlačnija za imigrante. Obzirom na to, pristup ovom problemu mora biti osmišljen i ne smije se tretirati prvenstveno kao sigurnosno pitanje, već kao pitanje što uspješnije integracije koja će biti u funkciji uz ostalo i gospodarskih potreba zemlje.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 „za“ i 2 „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće
ZAKLJUČKE
1.Prihvaća se Redovito godišnje izvješće pučke pravobraniteljice za 2013. godinu.
2. Mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi o Izvješću, kao i primjedbe, prijedlozi i preporuke pučkog pravobranitelja dani u Izvješću, dostavljaju se Vladi Republike Hrvatske radi poduzimanja mjera za učinkovitiji rad nadležnih državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti.
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin