Simulirana sjednica Sabora za učenike srednjih škola

Poziv na sudjelovanje

Služba za građane Hrvatskoga sabora organizira 10. simuliranu sjednicu Hrvatskoga sabora za učenike srednjih škola koja će se održati 8. svibnja 2023. godine, s početkom u 12 sati, u Sabornici. Ukoliko epidemiološka situacija ne dopusti održavanje simulirane sjednice u Sabornici, sjednica će se održati online. 

Tema rasprave na ovogodišnjoj Simuliranoj sjednici je Zakon o zaštiti okoliša i Deklaracija o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj koje će učenici koji dolaze iz srednjih škola iz svih dijelova Republike Hrvatske razmatrati kao Prijedlog zakona o zaštiti okoliša, s Konačnim prijedlogom zakona (hitni postupak), o kojem će provesti objedinjenu raspravu zajedno s Prijedlogom deklaracije o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj.

Na Simuliranoj sjednici ove školske godine postojeći Zakon o zaštiti okoliša (Narodne novine 80/2013, 153/2013, 78/2015, 12/2018, 118/2018) i Deklaracija o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 34/1992) poslužit će kao podloga za raspravu i postaju prijedlog zakona u proceduri odnosno prijedlog deklaracije, a učenici - zastupnici će simulirati rad sjednice Sabora, iznošenjem stajališta radnih tijela, raspravama u ime klubova zastupnika i pojedinačnim raspravama, iznošenjem, raspravom i glasovanjem o amandmanima, sve do odlučivanja/glasovanja o donošenju Zakona i Deklaracije.

Simulirajući zastupnički rad u Hrvatskome saboru – od rada u klubovima zastupnika, u nadležnim odborima (Odbor za zakonodavstvo, Odbor za zaštitu okoliša i prirode, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Odbor za informiranje, informatizaciju i medije, Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu, Odbor za obitelj, mlade i sport) te na sjednici Sabora – učenici će na neposredan način usvojiti znanja o zakonodavnoj proceduri i tijeku donošenja zakona i drugih akata koje donosi Sabor, što predstavlja neprocjenjivo iskustvo za svakog pojedinog učenika u podizanju razine znanja o najvišem predstavničkom i zakonodavnom tijelu Republike Hrvatske te razumijevanju njegove uloge u životu građana. Simulirana sjednica se odvija prema vlastitom Poslovniku i doprinosi razvoju demokratske političke kulture među najmlađim biračima – srednjoškolcima.   
Svi učenici-sudionici Simulirane sjednice dobit će pohvalnice, a njihovi mentori i škole zahvalnice. 

Upute mentorima za pripremu učenika

Izvori učenja:
•    Ustav Republike Hrvatske (NN 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010, 5/2014)
•    Poslovnik Hrvatskoga sabora (NN 81/2013, 113/2016, 69/2017, 29/2018, 53/2020, 119/2020, 123/2020)
•    Poslovnik Simulirane sjednice za učenike srednjih škola
•    Zakon o zaštiti okoliša (NN 80/13)
•    Prijedlog zakona o zaštiti okoliša, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, P.Z.E. 391 
•    Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša (NN 78/15)
•    Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, P.Z.E. 848
•    Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša (NN 12/2018)
•    Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša, prvo čitanje P.Z.E. 182 
•    Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša, drugo čitanje P.Z.E. 182 
•    Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o zaštiti okoliša (NN 118/2018)
•    Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša, prvo čitanje, P.Z.E. 429  
•    Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša, drugo čitanje P.Z.E. 429
•    IUS-INFO – redakcijski pročišćeni tekst Zakona o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13, 78/15, 12/18, 118/18)
•    Deklaracija o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj (NN 34/1992)

Dodatni izvori učenja:
•    Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske (NN 30/2009)
•    Nacionalna razvojna strategije Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021)
•    Pročišćene inačice Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije te Povelja o temeljnim pravima Europske unije  (2010/C 83/01)
•    Zakon o potvrđivanju Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (NN-MU 2/1996) 
•    Zakon o potvrđivanju Pariškog sporazuma (NN-MU 3/2017)
•    Europski zeleni plan (COM(2019)640) 

Rok prijave
Prijave za sudjelovanje primaju se od 9. do 27. siječnja 2023. na adresi elektroničke pošte:
simulirana-sjednica@sabor.hr
Povjerenstvo za provedbu Simulirane sjednice razmotrit će pristigle prijave i obavijestiti mentore o izabranim govornicima najkasnije do 3. ožujka 2023. godine.

Povjerenstvo će razmatrati pristigle prijave (govore) prema sljedećim kriterijima:
-    Preglednost u analizi razmatrane odredbe (članka, stavka) Zakona i (točke, stavka) Deklaracije
-    Inovativnost u prijedlozima za poboljšanje Zakona i Deklaracije
-    Jasnoća u obrazloženju prijedloga i potkrijepljenost prijedloga konkretnim primjerima
-    Predloženi govor proizlazi iz istraživanja Zakona o zaštiti okoliša i praksi u Hrvatskoj, istraživanja zakonodavstva EU i međunarodno prihvaćenih dokumenata UN-a u tom području
-    Poštivanje zadanog vremena za izlaganje (trajanje govora).

Obrazac za prijavu

Upute za prijavu
Sastavni dio prijave je ispunjen evaluacijski obrazac s opisom pripremnih aktivnosti učenika u školi (u svim stavkama) za Simuliranu sjednicu, zaključno s prijedlogom izlaganja/govora u dvije kategorije:
•    Kategorija A – pojedinačno izlaganje (iz saborske klupe) u trajanju do 3 minute maksimalno, uz mogućnost podnošenja amandmana 
•    Kategorija B – izlaganje u ime kluba zastupnika ili nadležnog odbora (saborska govornica), u trajanju do 5 minuta maksimalno (mogućnost podnošenja amandmana u ime kluba ili odbora).

Napomena: 
Da bi prijava škole bila valjana mora sadržavati u jednoj e-poruci tri prijedloga govora, i to jedan govor u kategoriji B i dva govora u kategoriji A. 
Iznimno, dozvoljene su prijave s manjim brojem prijedloga govora.  

Obrazloženje teme rasprave 10. simulirane sjednice

Ustavna osnova i razlozi za donošenje Zakona o zaštiti okoliša
U Temeljnim odredbama Ustava „očuvanje prirode i čovjekova okoliša“ jedna je od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, navodi članak 3. Ustava Republike Hrvatske.

Temeljne slobode i prava čovjeka utvrđuje Ustav RH, koji proklamira zaštitu osobnih sloboda i prava te politička, gospodarska, socijalna, kulturna i ekološka prava. Upravo  ekološka prava kao prava tzv. treće generacije ljudskih prava podrazumijevaju ustavno pravo na zdrav život i zdrav okoliš, navodi članak 70. Ustava: „(1) Svatko ima pravo na zdrav život. (2) Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. (3) Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša“.

Osobitu zaštitu čovjekova okoliša proklamira i odredba članka 52. Ustava: „(1) More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu“.  (Glava III. Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda, Poglavlje 3. Gospodarska, socijalna i kulturna prava). 

Ljudska prava ili prava čovjeka temeljna su i neotuđiva prava koja pripadaju svakom čovjeku i zagarantirana su Ustavom. 

Pravo na zdrav okoliš Ustavom je zajamčeno ljudsko pravo (čl. 70.) koje ima osobitu zaštitu Republike Hrvatske (čl. 52), a očuvanje prirode i čovjekova okoliša jedna je od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava (čl. 3.).

Jednako tako Povelja o temeljnim pravima EU kao jedno od temeljnih prava proklamira ljudsko pravo na zdrav okoliš pa članak 37. koji nosi naziv „Zaštita okoliša“ navodi: „Visoka razina zaštite okoliša i poboljšavanje kakvoće okoliša moraju biti uključeni u politike Unije i osigurani u skladu s načelom održivog razvoja“.

Govoreći o održivom razvoju, u udžbeniku Politike i gospodarstva navodi se: „Održivi razvoj, kao model gospodarstva, označava zadovoljavanje potreba sadašnje generacije, ali da se pritom ne ugrožava mogućnost budućih generacija u dostizanju istog cilja. (...) Zadatak je svake države, kao i zajednički na međunarodnoj razini, oblikovanje politika i strategija kontinuiranog gospodarskog i socijalnog napretka, bez šteta za okoliš i prirodne izvore.“  (Knežević-Hesky, 2021: 90). Održivi razvoj definira se i kao „obavljanje i razvoj održive gospodarske djelatnosti sadašnje generacije uz očuvanje prirodnog okoliša i osiguranje mogućnosti za život budućih naraštaja, ostvarujući ekonomsku učinkovitost i socijalnu pravdu“ (Palčić, Travaš, 2021: 111).

Zakon o zaštiti okoliša kojeg je Hrvatski sabor donio 21. lipnja 2013. godine (NN 80/2013), a potom još četiri izmjene i dopune zakona (NN 153/2013, 78/2015, 12/2018, 118/2018), krovni je zakon u upravnom području zaštite okoliša i temelji se na odrednicama Strategije održivog razvitka Republike Hrvatske koju je Sabor donio 2009. godine (NN 30/2009) kao dokument koji dugoročno usmjerava gospodarski i socijalni razvitak te zaštitu okoliša prema održivom razvitku Republike Hrvatske.

Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske definira na sljedeći način održivi razvitak: „Održivi razvitak je razvitak koji zadovoljava potrebe današnjice, a pritom ne ugrožava potrebe budućih generacija. Održivi razvitak ostvaruje ravnotežu između zahtjeva za unapređivanjem kakvoće života (ekonomska sastavnica), za ostvarivanje socijalne dobrobiti i mira za sve (socijalna sastavnica) te zahtjeva za očuvanjem sastavnica okoliša kao prirodnog dobra o kojima ovise i sadašnja i buduće generacije“.

Kako se Strategija održivog razvitka donosi za desetogodišnje razdoblje, a usvojena je u Hrvatskom saboru 2009. godine, potrebno je donijeti novu strategiju koja će uz analizu postojećeg gospodarskog, socijalnog i okolišnog stanja utvrditi daljnje smjernice djelovanja.

Hrvatski sabor je 5. veljače 2021. donio Nacionalnu razvojnu strategiju Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021)  koja kao najveći globalni izazov 21. stoljeća prepoznaje  klimatske promjene i njihov utjecaj na okoliš. „Svi ti izazovi povezani s okolišem i globalnim zatopljenjem u središte pozornosti postavljaju način korištenja prirodnih resursa radi osiguranja dovoljne količine zdrave hrane, vode i „čiste“ energije jer klimatske promjene već imaju stvarne i mjerljive učinke na ljudsko zdravlje. Očuvanje prirode, obnovljivih prirodnih resursa, voda, šuma, tla i mora osnova je održivog rasta (...). Hrvatska je izložena visokim rizicima od klimatskih promjena. Posljedice ekstremnih vremenskih nepogoda, suša, poplava, podizanja razine mora, erozije tla i onečišćenja zraka upućuju na nužnost smanjivanja rizika od negativnih posljedica uzrokovanih klimatskim promjenama“.

Strategija stoga zaštitu prirodnih resursa i borbu protiv klimatskih promjena prepoznaje kao prioritetno područje javnih politika za ostvarenje strateškog cilja „Ekološka i energetska tranzicija za klimatsku neutralnost“. 

U Strategiji se ističe da je Hrvatska dala podršku podizanju zajedničkog cilja EU u smanjenju emisija stakleničkih plinova od najmanje 55 posto do 2030. u odnosu na razinu iz 1990. kao i cilj klimatske neutralnosti do 2050.

I globalni klimatski pokret traži od država da osiguraju pravo na siguran, čist, zdrav i održiv okoliš jer je zdrav okoliš pretpostavka ostvarivanju prava na zdrav život. Od država se traži da razrade načine ograničavanja globalnog zagrijavanja, što uključuje uporabu obnovljivih izvora energije, promjene u poljodjelstvu, transportu i drugim granama gospodarstva što znači napuštanje fosilnih i drugih goriva koja uzrokuju emisije stakleničkih plinova. 

Razlozi za donošenje Zakona

Svrha donošenja Zakona o zaštiti okoliša iznesena je u članku 3. koji glasi:

„(1) Zaštitom okoliša osigurava se cjelovito očuvanje kakvoće okoliša, očuvanje bioraznolikosti i krajobrazne raznolikosti te georaznolikosti, racionalno korištenje prirodnih dobara i energije na najpovoljniji način za okoliš, kao osnovni uvjet zdravog života i temelj koncepta održivog razvitka. (2) Okoliš je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu. (3) Zahvatima u okoliš smije se utjecati na kakvoću življenja, zdravlje ljudi, biljni i životinjski svijet u okvirima održivog razvitka. (4) Cjelovito upravljanje zaštitom okoliša provodi se na način da se ostvari održivi razvitak sukladno ovom Zakonu i posebnim propisima“.

Zaštita okoliša uređuje se na način da se osigura cjelovito očuvanje kakvoće okoliša, bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti, uz preduvjet racionalnog korištenja prirodnih dobara i energije, pri čemu je čuvanje okoliša osnovni preduvjet zdravog života i održivog razvitka, te je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu. 

Pitanja koja se uređuju Zakonom o zaštiti okoliša

Zakonom se uređuju sljedeća pitanja: - načela zaštite okoliša u okviru koncepta održivog razvitka; - zaštita sastavnica okoliša i zaštita okoliša od utjecaja opterećenja; - subjekti zaštite okoliša; - dokumenti održivog razvitka i zaštite okoliša; - instrumenti zaštite okoliša; - praćenje stanja u okolišu; - informacijski sustav zaštite okoliša; - osiguranje pristupa informacijama o okolišu; - sudjelovanje javnosti u pitanjima okoliša; - osiguranje prava na pristup pravosuđu; - odgovornost za štetu u okolišu; - financiranje i elementi opće politike zaštite okoliša; - upravni i inspekcijski nadzor nad provedbom zakona; - prekršajne odredbe.

Navodeći elemente opće politike zaštite okoliša, posebno istaknuto mjesto ima odgoj i obrazovanje za zaštitu okoliša i održivi razvitak.

Zakonom o zaštiti okoliša i podzakonskim propisima donesenim na temelju njega postignuta je usklađenost s brojnim direktivama EU te su uvedeni brojni novi instrumenti u hrvatski sustav zaštite okoliša.

Zakon definira pojmove „održivog razvitka“, „okoliša“, „onečišćavanja okoliša“, „onečišćenja“ i brojne druge.

„Održivi razvitak“ je razvitak društva, koji kao temeljne kriterije uključuje ekološku, gospodarsku i socio-kulturnu održivost, i koji s ciljem unapređenja kvalitete života i zadovoljavanja potreba današnjeg naraštaja uvažava iste mogućnosti zadovoljavanja potreba idućih naraštaja, te omogućuje dugoročno očuvanje kakvoće okoliša, georaznolikosti, bioraznolikosti te krajobraza.

„Okoliš“ je prirodno i svako drugo okruženje organizama i njihovih zajednica, uključivo i čovjeka koje omogućuje njihovo postojanje i njihov daljnji razvoj: zrak, more, vode, tlo, zemljina kamena kora, energija te materijalna dobra i kulturna baština kao dio okruženja koje je stvorio čovjek; svi u svojoj raznolikosti i ukupnosti uzajamnog djelovanja.

„Onečišćavanje okoliša“ je promjena stanja okoliša uslijed nedozvoljene emisije i/ili drugog štetnog djelovanja, ili izostanka potrebnog djelovanja, ili utjecaja zahvata koji može promijeniti kakvoću okoliša.

„Onečišćenje“ je izravno ili neizravno unošenje, kao posljedica ljudske aktivnosti, tvari, vibracija, topline, ili buke u zrak, vodu ili zemlju, što može biti štetno za zdravlje ljudi ili kvalitetu okoliša, može dovesti do oštećenja materijalne imovine ili narušiti ili umanjiti vrijednost i ostale legitimne načine korištenja okoliša.

Ciljevi zaštite okoliša

Zakon iznosi ciljeve zaštite okoliša u ostvarivanju uvjeta za održivi razvitak, a to su: - zaštita života i zdravlja ljudi; - zaštita biljnog i životinjskog svijeta, georaznolikosti, bioraznolikosti i krajobrazne raznolikosti te očuvanje ekološke stabilnosti; - zaštita i poboljšanje kakvoće pojedinih sastavnica okoliša; - zaštita ozonskog omotača i ublažavanje klimatskih promjena; - zaštita i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajobraza; - sprječavanje velikih nesreća koje uključuju opasne tvari; - sprječavanje i smanjenje onečišćenja okoliša; - trajna uporaba prirodnih dobara; - racionalno korištenje energije i poticanje uporabe obnovljivih izvora energije; - uklanjanje posljedica onečišćenja okoliša; - poboljšanje narušene prirodne ravnoteže i ponovno uspostavljanje njezinih regeneracijskih sposobnosti; - ostvarenje održive proizvodnje i potrošnje; - napuštanje i nadomještanje uporabe opasnih i štetnih tvari; - održivo korištenje prirodnih dobara; - osiguranje i razvoj dugoročne održivosti; - unaprjeđenje stanja okoliša i osiguravanje zdravog okoliša.

Načela zaštite okoliša

Zaštita okoliša temelji se na uvažavanju općeprihvaćenih načela zaštite okoliša, poštivanju načela međunarodnog prava te uvažavanju znanstvenih spoznaja.
Zakon nabraja i opisuje 11 načela zaštite okoliša: - načelo održivog razvoja; - načelo predostrožnosti; - načelo očuvanja vrijednosti prirodnih dobara, bioraznolikosti i krajobraza; - načelo zamjene i/ili nadomještaja; - načelo otklanjanja i sanacije štete u okolišu na izvoru nastanka; - načelo cjelovitog pristupa; - načelo suradnje; - načelo „onečišćivač plaća“; - načelo pristupa informacijama i sudjelovanja javnosti; - načelo poticanja; - načelo prava na pristup pravosuđu.

Zaštita sastavnica okoliša

Propisuje se zaštita sljedećih sastavnica okoliša: - Zaštita tla i zemljine kamene kore; - Zaštita šumskog područja; - Zaštita zraka; - Zaštita voda; - Zaštita mora i obalnog područja; - Zaštita prirode.

Zaštita od utjecaja opterećenja i gospodarenje otpadom
Propisuje se zaštita od sljedećih utjecaja opterećenja na okoliš: - Zaštita od štetnog utjecaja genetski modificiranih organizama; - Zaštita od buke; - Zaštita od ionizirajućih zračenja i nuklearna sigurnost; - Zaštita od štetnog utjecaja kemikalija; - Zaštita od svjetlosnog onečišćenja.

Gospodarenje otpadom obuhvaća mjere za sprječavanje nastanka i smanjivanje količina otpada, bez uporabe postupaka i/ili načina koji predstavljaju rizik po okoliš, te mjere za sprječavanje štetnog djelovanja otpada na ljudsko zdravlje i okoliš.

Subjekti zaštite okoliša

Zaštitu okoliša i održivi razvitak osiguravaju sljedeći subjekti: - Hrvatski sabor; - Vlada; - ministarstva i druga nadležna tijela državne uprave; - županije i Grad Zagreb; - veliki gradovi, gradovi i općine; - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost; - pravne osobe s javnim ovlastima; - osobe ovlaštene za stručne poslove zaštite okoliša; - pravne i fizičke osobe odgovorne za onečišćavanje okoliša te druge pravne i fizičke osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost; - udruge civilnog društva koje djeluju na području zaštite okoliša; te – građani kao pojedinci, njihove skupine, udruge i organizacije.

Temeljni dokumenti

Temeljni dokumenti održivog razvitka i zaštite okoliša su: - Strategija održivog razvitka RH; - Plan zaštite okoliša RH; - Program zaštite okoliša; - Izvješće o stanju okoliša.

Praćenje stanja okoliša

Zakon propisuje sustavno praćenje kakvoće okoliša, odnosno promjena stanja okoliša i njegovih sastavnica. Praćenje stanja okoliša obuhvaća: - praćenje imisija odnosno kakvoće zraka, voda, mora, tla, biljnog i životinjskog svijeta, te iskorištavanje mineralnih sirovina; - praćenje onečišćenja okoliša odnosno emisija u okoliš; - praćenje utjecaja onečišćavanja okoliša na zdravlje ljudi; - praćenje proizvodnje otpada i gospodarenja otpadom; - praćenje utjecaja važnih gospodarskih sektora na sastavnice okoliša; - praćenje prirodnih pojava odnosno praćenje i nadziranje meteoroloških, hidroloških, erozijskih, seizmoloških, radioloških i drugih geofizikalnih pojava; - praćenje stanja očuvanosti prirode; - praćenje svih drugih pojava koje utječu na stanje okoliša.

Pravo javnosti na pristup informacijama o okolišu

Što sve uključuje pravo javnosti na pristup informacijama o okolišu? Pravo pristupa informacijama o okolišu odnosi se na svaku informaciju koja se odnosi na: - stanje sastavnica okoliša, a osobito na: zrak i atmosferu, vode, more, tlo, prirodu, bioraznolikost i krajobraz, staništa, močvare, obalno područje, kao i međuutjecaje pojedinih sastavnica okoliša te opterećenja kao što su: tvari, energija, buka, zračenje, radijacija uključujući i radioaktivni otpad, otpad, emisije i druga ispuštanja u okoliš, koji utječu ili mogu utjecati na sastavnice okoliša; - uvjete koji se odnose na: kvalitetu ljudskog života, zdravlje i sigurnost u odnosu na okoliš, onečišćenja hranidbenog lanca i dr.

Zakon iznosi obvezu objave informacija o okolišu na način da zadužuje tijelo javne vlasti, kao i onečišćivače da odmah po saznanju i bez odgađanja obavijeste javnost o prekoračenjima propisanih graničnih vrijednosti emisija u okoliš.

Sudjelovanje javnosti u odlučivanju

Zakon propisuje da javnost i zainteresirana javnost moraju rano tijekom postupka odlučivanja o pitanjima okoliša biti pravodobno obaviješteni o svojem pravu sudjelovanja u svim postupcima. Javnost ima pravo iznijeti svoje mišljenje, primjedbe i prijedloge.

Odgovornost za štetu u okolišu

Za štetu u okolišu i/ili prijeteću opasnost od štete odgovoran je operater koji je nezakonitim ili nepravilnim djelovanjem omogućio onečišćavanje okoliša, odnosno prijeteću opasnost od štete. Šteta u okolišu i prijeteća opasnost od štete mogu nastati uslijed obavljanja djelatnosti koja predstavlja rizik za okoliš i za ljudsko zdravlje. Operater u tom slučaju ima obvezu saniranja štete i otklanjanja prijeteće opasnosti od štete. Javnost koja je pogođena štetom u okolišu može nadležnom tijelu podnijeti prijavu štete u okolišu. Zakon propisuje upravni i inspekcijski nadzor kao i prekršajno kažnjavanje.

Financiranje zaštite okoliša

Sredstva za financiranje zaštite okoliša osiguravaju se u državnom proračunu, proračunima jedinica lokalne samouprave i jedinica područne samouprave, Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, te iz drugih izvora poput sredstava iz instrumenata, programa i fondova EU, UN-a i međunarodnih organizacija.

Odgoj i obrazovanje za zaštitu okoliša i održivi razvitak

Članak 220. Zakona nosi naziv „Odgoj i obrazovanje za zaštitu okoliša i održivi razvitak“ i glasi: „(1) Država osigurava provedbu odgoja i obrazovanja za zaštitu okoliša i održivi razvitak u odgojno-obrazovnom sustavu te potiče razvoj sustava zaštite okoliša i unaprjeđenje zaštite okoliša. (2) S ciljem zajedničke provedbe odgoja za održivi razvitak Ministarstvo u suradnji s ministarstvom nadležnim za obrazovanje te u suradnji s županijama i Gradom Zagrebom utvrđuje smjernice obrazovnog programa u skladu sa Strategijom održivog razvitka RH. (3) Država osigurava sustav poučavanja javnosti o učinkovitoj zaštiti okoliša racionalnom uporabom raspoloživih dobara i drugim primjerenim djelovanjima.“ 

Ustavna osnova i razlozi za donošenje Deklaracije o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj

Na temelju članka 2. Ustava Republike Hrvatske, Sabor Republike Hrvatske, na Skupnoj sjednici svih vijeća, 5. lipnja 1992. godine donio je Deklaraciju o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 34/1992). Ustav RH u članku 2. u stavku 4. navodi da „Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje: - o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj; - o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime; - o udruživanju u saveze s drugim državama.“

Sabor donosi Deklaraciju „polazeći od opredjeljenja da su očuvanje prirode i čovjekova okoliša za Republiku Hrvatsku najviše vrednote ustavnog poretka“, navodi se u preambuli Deklaracije.

Svrha donošenja Deklaracije istaknuta je u sljedećem opredjeljenju: „Republika Hrvatska je odlučna u cijelosti osigurati uravnotežen ekološki i gospodarski razvitak u cilju trajnog očuvanja nacionalne baštine za sadašnje i buduće generacije i provedbe ustavnog prava hrvatskih državljana na zdrav život, dostojnog standarda, u očuvanom okolišu“. 

Pitanja koja se uređuju Deklaracijom

Republika Hrvatska Deklaracijom se (točka III.) obvezuje da će: - „racionalno gospodariti tlom (...) i to provedbom stroge zaštite (…); - racionalno gospodariti šumama (...) čime će se spriječiti daljnje propadanje i uništavanje šuma bez obzira na uzrok (…); - provoditi mjere očuvanja kvalitete zraka u svim područjima, a posebice u ugroženim gradskim i industrijskim središtima, u cilju zdravlja ljudi i kvalitete života (…); - zaštititi sva izvorišta pitke vode (…); - provesti neodložne mjere zaštite priobalja i podmorja Jadrana (…); - bdjeti nad očuvanjem spomeničke kulturne baštine i temeljnih vrijednosti prirodnoga nacionalnog blaga (…) od neprimjerenog korištenja i upravljanja (…); - prenijeti težište upravljanja otpadom sa mjera orijentiranih na posljedice na mjere orijentirane na uzroke (…) čime bi se osigurala učinkovita zaštita okoliša (…)“.

Republika Hrvatska obvezuje se da će „(…) trajnom opredijeljenošću za očuvanje okoliša provoditi energetsku politiku u pravcu energetske efikasnosti koja promiče postupno uvođenje obnovljivih izvora energije (…)“, te da će se „(…) u postupku odlučivanja o investicijskim ulaganjima obvezatno uključiti procjena utjecaja svake intervencije na okoliš“.

Deklaracija posebno naglašava da je „od izuzetnog dugoročnog značenja da se u duhu očuvanja okoliša (...) unaprijede planovi i programi svih razina odgoja i obrazovanja.“

Također, Deklaracija navodi  da „Republika Hrvatska priznaje pravo pojedincu da zna i da ima pristup najnovijim informacijama o stanju prirodnog okoliša i prirodnih resursa, pravo da bude konzultiran i da sudjeluje u odlučivanju o aktivnostima koje će imati značajan utjecaj na okoliš, te pravo na zakonska sredstva i naknadu za one čije je zdravlje ili okoliš bio ili može biti ozbiljno ugrožen“.

Na kraju teksta Deklaracije apostrofira se važnost razvijanja ekološke svijesti društva te važna uloga medija u informiranju građana, pri čemu će Republika Hrvatska davati potporu svim udrugama građana koje svojim djelovanjem unaprjeđuju zaštitu okoliša.

Ciljevi Simulirane sjednice:
1.    Omogućiti učenicima praktično iskustvo djelovanja zakonodavne vlasti.
2.    Pružiti učenicima kroz ulogu zastupnika na Simuliranoj sjednici cjelovit uvid u rad Sabora na sjednici Sabora u Sabornici kao i u rad u klubovima zastupnika i u saborskim odborima.
3.    Pojasniti učenicima proces stvaranja javnih politika sve do donošenja zakona.
4.    Poticati i razvijati političko mišljenje i kritičko promišljanje učenika koji se upoznaje s načinima sudjelovanja u političkim procesima, ulogom i odgovornošću vlasti, izvorima njene legitimnosti, važnošću zakonodavnog postupka i poštovanja demokratskih procedura kod donošenja zakona te važnošću poštovanja zakona koji su na snazi.
5.    Poticati učenike da procjenjuju izazove ekonomije u sklopu održivog gospodarskog razvoja.

Svrha provođenja ovog edukativnog programa:
1.    Poticati aktivno sudjelovanje mladih u oblikovanju javnih politika i njihovo uključivanje u procese donošenja odluka. 
2.    Poticati učenike da kritički promišljaju o utjecaju čovjekova djelovanja na okoliš i prirodu 

Očekivani odgojno-obrazovni ishodi: 
Razvijanje posebice sljedećih kompetencija učenika: 
-    primjenjuje Ustav, zakone i druge propise, razlikuje institucije vlasti, uspoređuje njihove nadležnosti, razumije načelo trodiobe vlasti, parlamentarni politički sustav;
-    razumije važnost sudjelovanja u demokratskom odlučivanju radi zaštite i promicanja osobnih i društvenih interesa;
-    razumije ulogu Hrvatskog sabora kao zakonodavnog tijela i djelokrug rada Hrvatskog sabora i njegovih radnih tijela, kao i zakonodavni proces i procedure donošenja drugih akata Sabora;
-    razvija kritičko mišljenje i vrednuje ideje, služi se informacijama, rješava probleme i surađuje s drugima;
-    argumentirano objašnjava povezanost političkog i ekonomskog sustava RH i položaj građana;
-    kritički promišlja o utjecaju našeg djelovanja na Zemlju i čovječanstvo; 
-    prepoznaje ograničenost resursa i objašnjava posljedice njihove ograničenosti; 
-    analizira povezanost ljudskog djelovanja i ekonomskog razvoja s očuvanjem okoliša; 
-    analizira i promišlja kako pomiriti ekonomski rast i održivi razvoj.

Navedeni odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se u sklopu kurikuluma nastavnog predmeta Politika i gospodarstvo u povezanosti s drugim predmetima i međupredmetnim temama, i to odgojno-obrazovnim kombiniranjem usvojenih sadržaja iz izvornih tekstova kao što su Ustav, zakoni, te drugi važeći dokumenti na nastavnom satu u školi, sa participiranjem učenika u izvannastavnim aktivnostima i izvanškolskim edukativnim programima poput Simulirane sjednice Sabora za učenike srednjih škola. „Učenik se usmjerava prema aktualnim društvenim, političkim i gospodarskim temama u neposrednom okruženju i u široj zajednici. (...) Razvija političku i ekonomsku pismenost koje olakšavaju razumijevanje kontinuiranih i složenih društvenih promjena. (...) Potiče se na samostalno pronalaženje informacija iz različitih izvora, kritičko promišljanje, raspravljanje i izgrađivanje osobnih stavova. (...) Učenik kritički promišlja o složenosti promjena kojima je svijet danas izložen (...) te o novim izazovima ekonomije u sklopu održivoga gospodarskog razvoja.“ 
(Iz Kurikuluma nastavnog predmeta Politika i gospodarstvo (NN 7/2019).

Članovi Povjerenstva za provedbu Simulirane sjednice:
1) dr. sc. Sanja Šurina – predsjednica Povjerenstva
Služba za građane, Trg svetog Marka 3, 10 000 Zagreb
2) Zrinka Kolobarić, dipl. iur.
Služba za građane, Trg svetog Marka 3, 10 000 Zagreb
3) Dario Kovačić, mag. educ.croat. et mag. educ. hist.
Služba za građane, Trg svetog Marka 3, 10 000 Zagreb
4) Štefanko Andrić, prof.
Ekonomska i trgovačka škola Ivana Domca Vinkovci
Antuna Akšamovića 31, 32100 Vinkovci
5) Klaudija Vučetić, prof.
Klasična gimnazija Ivana Pavla II Zadar
Jerolima Vidulića 2, 23 000 Zadar

Tajnik Povjerenstva:
Dejan Jović, administrativni tajnik
Služba za građane, Trg svetog Marka 3, 10 000 Zagreb

Sjedište i adresa Povjerenstva za provedbu Simulirane sjednice
Hrvatski sabor, Služba za građane
Trg sv. Marka 3
10 000 Zagreb
e-adresa: simulirana-sjednica@sabor.hr
Telefon: 01/6303-553, 01/4569-460, 01/4569-607, 01/4569-727
Faks: 01/6303-018

Obavijest o zaštiti privatnosti