Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 65. sjednici održanoj 6. i 8. svibnja 2015. godine, Godišnje izvješće pučke pravobraniteljice za 2014. godinu, koje je Hrvatskom saboru dostavila pučka pravobraniteljica, aktom od 31. ožujka 2015. godine.
Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo.
U raspravi su se članovi Odbora složili s ocjenom da je razmatrano Izvješće izbalansirano u pogledu ukazivanja na ključne probleme u zaštiti ljudskih prava te da daje realnu sliku stanja ljudskih prava u Republici Hrvatskoj. Posebno je istaknuto da predloženo Izvješće obuhvaća i područja kojima ranije nije posvećivana veća pozornost u okviru neprihvatljivog i diskriminatornog izražavanja u javnom prostoru kao što su diskriminatorni sadržaji na Internetu i izražavanje netolerancije na sportskim natjecanjima. Izraženo je mišljenje kako, s obzirom na to da se osobito mladi u velikoj mjeri koriste modernim tehnologijama, a koje često koriste za širenje neprimjerenih sadržaja koje se mogu smatrati i međuvršnjačkim nasiljem, ovoj problematici u narednim izvješćima treba posvetiti znatno više pozornosti.
Posebno je ukazano na važnost praćenja preporuka pučke pravobraniteljice u proteklom razdoblju s obzirom na veliki broj preporuka i upozorenja koja su dana po pojedinim područjima, a za koje nije poznato jesu li ih nadležna tijela uvažila i po njima postupila. Naime, sukladno odredbi stavka 1. članka 16. Zakona o pučkom pravobranitelju, godišnje izvješće mora sadržavati i ocjenu o mjeri u kojoj su državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima postupala u skladu s prethodnim preporukama, mišljenjima, prijedlozima i upozorenjima pučke pravobraniteljice. Ukoliko postoji obveza pučke pravobraniteljice da do 31. ožujka tekuće godine podnese izvješće za prethodnu godinu, onda i, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, sva tijela koja su utvrđena člankom 4. spomenutoga Zakona moraju dostaviti potrebna očitovanja nadležnom vladinom uredu kako bi se Vlada Republike Hrvatske mogla na vrijeme očitovati o prihvaćenim preporukama, odnosno o razlozima neprihvaćanja preporuka, te kako bi pučka pravobraniteljica do trenutka podnošenja izvješća imala povratne informacije o tome. Naglašeno je da se preporuke pučke pravobraniteljice moraju više uvažavati kako se ne bi ponavljale iz godine u godinu i kako bi u krajnjoj liniji izvješćivanje Hrvatskog sabora ostvarilo svoju svrhu.
Kada je riječ o diskriminaciji temeljem vjere, naglašeno je da je ona teško dokaziva te su se stoga i manje vjerske zajednice rijetko odlučivale prijavljivati pojedine slučajeve. Međutim, skrenuta je pozornost da se ne smiju relativizirati pojave u kojima je osobito izraženo vrijeđanje vjerskih osjećaja pripadnika kako većinske vjerske zajednice tako i pojedinih manjinskih vjerskih zajednica, osobito kada diskriminatorno postupanje dolazi iz institucija koje se financiraju iz državnog proračuna, kao što su primjerice pojedine kazališne kuće te javna televizija.
Ovdje je također važno napomenuti da sklapanjem Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Saveza crkava Riječ života, Crkve cjelovitog evanđelja i Protestantske reformirane kršćanske crkve, unatoč tome što je time prekinuta višegodišnja i dugogodišnja diskriminacija temeljem vjere, u formalnom smislu nije izvršena presuda Europskog suda za ljudska prava kako se navodi u Izvješću, jer nije okončan postupak pred Odborom ministara.
Istaknuto je da se kod davanja preporuka mora voditi računa o određenim pravnim institutima, posebice uzimajući u obzir praksu Europskog suda za ljudska prava. Primjerice, u području ovrha daje se preporuka da Ministarstvo pravosuđa u Ovršni zakon unese odredbu o zaštiti prava na dom. Kako je rečeno, o pravu na dom sudovi ne odlučuju u ovršnom postupku, već u parničnom postupku u kojem se utvrđuju činjenice. Osim toga, kada se u Izvješću govori o primjeni načela razmjernosti kod donošenja odluka o iseljenju kod povrede prava na dom, važno je imati u vidu da se nijedna presuda Europskog suda za ljudska prava u kojoj se odlučivalo o povredi prava na dom nije odnosila na predmet čije su stranke dvije privatne osobe, već se uglavnom odlučivalo o iseljenjima neovlaštenih posjednika koje je tražila država ili jedinice lokalne vlasti. Ovo je važno istaknuti zbog krivih predodžbi u javnosti kada je riječ o zaštiti prava na dom.
Isto tako, naglašeno je da se u predmetima pred Europskim sudom za ljudska prava koji se odnose na zaštitu civilnih žrtava rata ne može očekivati ustaljivanje postupanja Vlade Republike Hrvatske, budući da postoji ustaljeni postupak temeljem Uredbe o Uredu zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. S obzirom na to da o svakom pojedinom predmetu (tijekom 2014. pred Sudom je bilo 27 predmeta) Sud traži od države mišljenje te se, ako se procijeni da je to korisno, pristupa postupku nagodbe.
Podržana je preporuka pučke pravobraniteljice da se što prije u saborsku proceduru uputi Prijedlog zakona o najmu stanova, imajući u vidu presude Suda koje obvezuju stranke na plaćanje nemalih naknada za povredu prava na mirno uživanje vlasništva. U presudi Statileo protiv Republike Hrvatske utvrđuje se da je ravnoteža između vlasnika i zaštićenih najmoprimaca već duže vrijeme narušena, ali na štetu vlasnika stanova, a ne zaštićenih najmoprimaca. Naglašeno je da će se donošenjem spomenutog Zakona znatno smanjiti priljev predmeta pred Sudom vezanih za ovu problematiku.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (8 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće
ZAKLJUČKE
1. Prihvaća se Godišnje izvješće pučke pravobraniteljice za 2014. godinu.
2. Zadužuje se pučka pravobraniteljica da poduzme sve potrebne mjere kako bi tijela iz članka 4. Zakona o pučkom pravobranitelju („Narodne novine“, br. 76/2012.) osigurala provođenje odredbe stavka 1. članka 16. spomenutog Zakona koja se odnosi na izvješćivanje o poduzetim mjerama u skladu s prethodnim preporukama, mišljenjima, prijedlozima i upozorenjima pučke pravobraniteljice.
3. Mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi o Izvješću, kao i primjedbe, prijedlozi i preporuke pučke pravobraniteljice dani u Izvješću, dostavljaju se Vladi Republike Hrvatske radi poduzimanja mjera za učinkovitiji rad nadležnih državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti.
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin