Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 10. sjednici održanoj 4. srpnja 2012. godine, Izvješće o radu državnih odvjetništava u 2011. godini, koje je Hrvatskom saboru dostavilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, aktom od 30. svibnja 2012. godine.
Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
Članovi Odbora složili su se s ocjenom Vlade Republike Hrvatske da je u razmatranom Izvješću temeljito prikazan rad državnih odvjetništva u 2011. godini, te da predstavljeni podaci pokazuju da je održana dostignuta razina ažurnosti i kvaliteta rada državnih odvjetništava na progonu počinitelja kaznenih djela i zaštiti imovine Republike Hrvatske.
U raspravi su se članovi Odbora koncentrirali na ona pitanja u Izvješću koja su sukladno Poslovniku Sabora vezana za djelokrug rada Odbora, i to osobito na kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, kaznena djela počinjena iz mržnje, povrede ravnopravnosti spolova, kaznena djela s osnova nasilničkog ponašanje u obitelji, te na osiguravanje zaštite prava na suđenje u razumnom roku, kao i na postupanja tijela kaznenog progona kada se u dokaznim radnjama (izvidnim mjerama) poduzimaju aktivnosti kojima se u značajnoj mjeri ograničavaju temeljna prava i slobode (osobito korištenje mjera prisluškivanja komunikacija i moguće zlouporabe u primjeni takvih mjera).
Kada su u pitanju kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, konstatirano je da je u 2011. godini broj prijava za ovu vrstu kaznenih djela (4.654) smanjen u odnosu na prethodnu godinu (2010. godine: 5510 prijava). Kao glavni razlog za to u Izvješću je navedena promjena prakse dvostrukog optuživanja, odnosno činjenica da se ranije za kazneno djelo prijetnje, koje je u ovoj skupini kaznenih djela najbrojnije, podnosila i kaznena i prekršajna prijava, a sada ukoliko je pokrenut prekršajni postupak ne podnosi se kaznena prijava. Za ova kaznena djela karakterističan je veliki broj odbačaja prijava (63,8%), osobito kada je u pitanju kazneno djelo prijetnje (85% svih odbačaja). Zbog i inače visokog postotka odbačaja kaznenih prijava (oko 46%), u raspravi je zatraženo da Državno odvjetništvo u narednim izvješćima detaljnije obrazloži tu činjenicu. Naime, iako je opće poznato da se velik broj kaznenih prijava podnosi bez zakonskog utemeljenja, ipak je potrebno dati detaljnije obrazloženje za velik broj odbačenih kaznenih prijava, kako bi se stekla što realnija slika o učinkovitosti rada na suzbijanju kriminaliteta, kao iznimno negativne društvene pojave.
Kao i kod Izvješća za 2010. godinu, u raspravi je zatraženo da se u izvješćima Državnog odvjetništva dade detaljnija raščlamba za socijalno osjetljiva kaznena djela - čl. 114. - povreda prava na rad i drugih prava iz rada. Prema Izvješću, za ovu skupini kaznenih djela u 2011.g. podnijeto je 177 prijava, dok su iz ranijih godina ostale neriješene 102 prijave, a odluke su donesene u odnosu na 226 prijava. Odbačeno je 177 prijava, što je vrlo visok postotak, koji se u Izvješću obrazlaže činjenicom, da se najčešće radi o prijavama zbog povrede prava na zaradu (isplatu plaće), do koje nije došlo zbog insolventnosti - blokade žiro-računa poslodavca, pa sudovi uglavnom donose oslobađajuće presude, polazeći od stajališta: kada nema sredstva - nema niti namjere za neisplatu plaća. Međutim, imajući u vidu iznimnu osjetljivost problematike vezane uz egzistencijalna pitanja građana, kaznena djela u ovoj oblasti (uskraćivanje prava na isplatu zarade, pojave mobinga, strah od gubitka radnog mjesta zbog prijave uočenih nezakonitosti i dr.) treba u Izvješću što detaljnije obraditi, kako bi se vidjelo koje je mjere potrebno poduzeti da bi se stanje promijenilo, uključujući i eventualnu doradu zakonodavstva u ovoj oblasti.
Sukladno ranijim zahtjevima Odbora, Državno odvjetništvo posebno prati i objavljuje podatke o kaznenim djelima počinjenim iz mržnje (čl. 89. st. 36. Kaznenog zakona), kao i o kaznenim djelima povrede ravnopravnosti spolova. U 2011. godini, prema podacima navedenim u Izvješću, državna odvjetništva su evidentirala 48 prijava zbog kaznenog djela počinjenog iz mržnje, pri čemu su povodom 22 prijave podnijeti optužni akti od kojih 21 pozivom na članak 89. st. 36. Kaznenog zakona, a sudovi su donijeli 4 presude u izvještajnom razdoblju.
Podaci državnog odvjetništva o kaznenom djelu nasilničkog ponašanja u obitelji, pokazuju veliki pad broja prijava u zadnje dvije godine. Tako je u 2011. godini bilo ukupno 776 prijava (u 2010.g.: 925), optuženih je bilo 509 (u 2010.g.: 613), a osuđenih 489 (u 2010.g.: 652). I u ovom slučaju, pad broja kaznenih prijava državno odvjetništvo objašnjava činjenicom, da je došlo do usklađivanja prakse u Republici Hrvatskoj sa stajalištem Europskog suda, i to na način da se ne ide na dvostruko optuživanje, pa se za lakše modalitete ovog djela pokreću samo prekršajni postupci, uslijed čega je smanjen broj kaznenih prijava. Kako su u slučajevima nasilničkog ponašanja u obitelji, u najvećoj mjeri žrtve djeca, maloljetni članovi obitelji i žene, naglašeno je da i u narednom razdoblju treba nastaviti pažljivo pratiti kretanje ove vrste kaznenih djela.
U vezi s korištenjem posebnih dokaznih radnji (izvidnih mjera) kojima se zadire u temeljna ljudska prava i slobode pojedinca, Odbor je imajuću u vidu da se radi o osjetljivom pitanju, i da je u javnosti stvoreno uvjerenje da se takve mjere (posebno tzv. slušanje komunikacija) primjenjuje u odnosu na velik broj građana, i u ranijim raspravama tražio od Državnog odvjetništva da se nadzire korištenje takvih mjera i rezultata njihovog provođenja, kao i da Državno odvjetništvo o tome izvještava Sabor. Sukladno tome, Državno odvjetništvo je ovo pitanje obradilo i u razmatranom Izvješću za 2011. godinu, iz kojeg se vidi da su tijekom 2011. godine suci istrage odlučujući o ukupno 729 zahtjeva državnog odvjetnika izdali 728 naloga u odnosu na 1781 osobu, što je manje nego u 2010. godini kada je izdano 876 naloga za provođenje posebnih dokaznih radnji protiv 2534 osobe. Prema podacima Državnog odvjetništva ove dokazne radnje, kojima se značajno ograničavaju ustavna prava i slobode, korištene su prvenstveno za najopasnije oblike kaznenih djela, pa je tako najviše naloga izdano radi trgovine narkoticima, a zatim slijede korupcijska djela: od 719 naloga u nadležnosti USKOK-a njih 589 ili 81% izdano je za kazneno djelo udruživanja za zlouporabu opojnih droga, ilegalno prebacivanje osoba preko državne granice i za zločinačko udruživanje. U raspravi je naglašeno da se mora osigurati stalna kontrola korištenja spomenutih posebnih dokaznih radnji. Posebno je pri tome upozoreno na problem 'curenja' informacija dobivenih 'prisluškivanjem', što se u pojedinim slučajevima pretvara u vođenje sudskih postupaka preko medija, čime se krši Ustavom zajamčena presumpcija nevinosti. Osim toga, zlouporaba korištenja takvih mjera izravno dovodi u pitanje prava trećih osoba koje su slučajno obuhvaćene ovom mjerom, iako nemaju nikakve veze s kaznenim dijelom koje se istražuje.
Kada je u pitanju provedena racionalizacija mreže državnih odvjetništava, upozoreno je na probleme koji se pojavljuju u praksi. Izneseno je mišljenje da premještanje kaznenih predmeta iz lokalnih sredina (općinskih i gradskih) na županijsku razinu može polučiti i pozitivne učinke, jer se smanjuje mogućnost lokanih utjecaja na rad državnih odvjetnika, međutim, kada su u pitanju građanski predmeti, njihovo premještanje stvara građanima velike teškoće, jer i za najmanji problem moraju putovati u županijsko središte. Zatraženo je stoga da nadležna državna tijela razmotre ovaj problem i izvide mogućnost da se dođe do prihvatljivijeg rješenja.
Ukazano je i na neujednačenost u ažurnosti i kvaliteti rada među pojedinim državnim odvjetništvima, pa tako dok jedni istu vrstu predmeta (dan je primjer predmeta vezanih uz povrat privremeno zauzete imovine) rješavaju u razumnim rokovima, drugi s jednakom razinom opterećenosti, rješavanje istih takvih predmeta odužuju izvan svakog razumnog roka, što ukazuje na potrebu pojačavanja kontrole rada neažurnih državnih odvjetništava, pa i poduzimanje odgovarajućih sankcija.
U raspravi je postavljeno i pitanje u vezi s više presuda, osobito na području zapadne Slavonije, koje su donesene na prijedlog državnog odvjetništva, prema kojima građani kojima su obnovljene u ratu uništene kuće, a koji u istima stalno ne žive, moraju vratiti uložena državna sredstva zajedno s kamatama. Iako se radi o ugovornoj obvezi, u raspravi je izraženo mišljenje da se u takvim presudama ne uvažavaju realne okolnosti koje vlasnicima onemogućavaju ispunjavanje ugovorne obveze, prije svega ne uzima se u obzir činjenica da nisu stvoreni uvjeti za održivi povratak, pa za korištenje obnovljenih kuća nema elementarnih uvjeta. S tim u vezi izneseno je i mišljenje da je pristup u provedbi zakona u ovom slučaju selektivan, odnosno da se jednako ne primjenjuje prema svim korisnicima obnove. Zatraženo je stoga da nadležna državna tijela razmotre ovaj problem i da se uvažavajući objektivne okolnosti, prema potrebi ide i na izmjenu zakonskih rješenja.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći
ZAKLJUČAK
Prihvaća se Izvješće o radu državnih odvjetništava u 2011. godini.
Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin