Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 70. sjednici, održanoj 3. srpnja 2015. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. lipnja 2015. godine.
Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao matično radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, s Konačnim prijedlogom zakona.
U raspravi su se članovi Odbora osvrnuli na pojedine proceduralne aspekte vezane za donošenje predloženih dvaju zakona. Prije svega, istaknuto je da je Zakon o ravnopravnoj služenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj Hrvatski sabor donio dvotrećinskom većinom 11. svibnja 2000. godine, sukladno odredbi članka 83. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske koja utvrđuje da zakone (organske zakone) kojima se uređuju prava nacionalnih manjina Hrvatski sabor donosi dvotrećinskom većinom. Stoga su mišljenja da se, sukladno istoj ustavnoj odredbi, i ovaj prijedlog zakona treba donijeti dvotrećinskom većinom. Kako je rečeno, osim Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, dvotrećinskom većinom doneseni su i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina te Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Ostali zakoni koji su, u nekim slučajevima i u značajnoj mjeri, razrađivali pojedina prava nacionalnih manjina donosili su se većinom glasova svih zastupnika, kako će to biti slučaj i s predloženim izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.
Predlagatelj naglašava da su predložene izmjene i dopune oba zakona upućene u saborsku proceduru kako bi se provela obveza Vlade Republike Hrvatske koja proizlazi iz Odluke Ustavnog suda U-VII-4640/2014 od 12. kolovoza 2014. godine prema kojoj je Vlada dužna utvrditi prikladan pravni mehanizam za slučajeve kada predstavnička tijela jedinica ne provode obveze iz Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, u roku od godine dana od dana objave predmetne Odluke u „Narodnim novinama“ (28. kolovoza 2014.). Kako je u raspravi istaknuto, s obzirom na dani rok, predlagatelj je imao dovoljno vremena da o predloženim zakonima provede javnu raspravu sukladno Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, propisa i drugih akata, a ne da se ovako važni zakoni donose po hitnom postupku i bez rasprave u kojoj bi sudjelovala zainteresirana javnost.
Izraženo je mišljenje da je proteklih godinu dana trebalo kontinuirano raditi na usuglašavanju stavova koji su tijekom posljednjih godina izazivali podjele i nemir u društvu. Kako je rečeno, iznimno je važno posebno obzirno pristupiti rješavanju nastalih problema kako bi se izbjegle ponovne podjele i nepovjerenje dijela građana u način na koji se provode ili tumače važeći propisi kojima se uređuju prava nacionalnih manjina. Skrenuta je pozornost i na pojedine dijelove spomenute Odluke Ustavnog suda koji upućuju na to da se pri rješavanju ovih pitanja vodi računa o uvažavanju stvarnog stanja u pojedinim lokalnim sredinama. Kako je naglašeno, cilj predloženih zakonskih izmjena trebao bi biti trajno rješenje problema, a ne njegovo ponovno naglašavanje i otvaranje prostora za nova suprotstavljanja. U tom smislu iznesen je prijedlog da se preispita odredba članka 2. izmjena i dopuna Zakona o područnoj i lokalnoj (regionalnoj) samoupravi o raspuštanju predstavničkog tijela općine, grada, županije, ako predstavničko tijelo općim aktom ne uredi prava nacionalnih manjina ili ih uredi suprotno posebnim propisima kojima su uređena prava nacionalnih manjina. Mišljenja su da je predložena mjera preoštra s obzirom na to da je riječ o raspuštanju predstavničkog tijela koje su izabrali građani na izborima, te je predloženo da se razmotri mogućnost da u spomenutom slučaju tijelo više razine odluči umjesto tijela niže razine koje u zadanom roku ne izvrši potrebno usklađivanje sa važećim zakonskim odredbama, što je u pravnim sustavima poznato kao pravo evokacije.
U raspravi je također istaknuto da se državni sustav može urediti jedino zakonom i provođenjem zakona. U Republici Hrvatskoj su, kako je naglašeno, posljednjih dvadeset godina doneseni brojni zakoni, sporazumi (Erdutski sporazum), statuti gradova i općina, koji su u danom povijesnom trenutku odigrali značajnu ulogu u procesu mirne reintegracije, a u čijem su donošenju sudjelovali najvećim dijelom politički akteri koji su i sada u poziciji da odlučuju te, osim moguće politizacije ovog pitanja, ne postoje nikakvi drugi razlozi za odluke suprotne onima za koje su ranije glasovali. Naglašeno je da je važno u predloženim zakonima izrijekom odrediti mjere za neprovođenje zakonskih odredbi kako se njihova provedba ne bi unedogled odgađala ili se provodila suprotno namjeri zakonodavca. Kada je riječ o ravnopravnoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, istaknuto je da je 27 jedinica lokalne samouprave u obvezi propisati statutom ravnopravnu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina. Od toga je 10 jedinica lokalne samouprave u svojim statutima ovu uporabu detaljno propisalo, 11 samo djelomično, a 5 to nije učinilo ni na koji način. Kako je istaknuto, riječ je o neprovođenju zakona u većem broju jedinica lokalne samouprave, te stoga zakonodavac mora predvidjeti odgovarajuće mjere koje bi razriješio ovakvo stanje i osigurao provedbu zakona.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio zastupnicu Melitu Mulić, članicu Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin