Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 64. sjednici, održanoj 22. i 29. travnja 2015. godine, Prijedlog zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 26. ožujka 2015. godine.
Odbor je ovaj zakon razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na način na koji se u hrvatski zakonodavni sustav prenosi Direktiva 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. godine, o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“), a s kojom se sve države članice Europske unije moraju uskladiti do 18. siječnja 2016. godine.
Kako je istaknuto, Direktivom 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija jamči se nositeljima stručnih kvalifikacija koji su stekli svoje stručne kvalifikacije u jednoj od država članica pristup istoj profesiji i ista prava prilikom obavljanja te profesije u drugoj državi članici kao i državljanima te države članice. Nositelju kvalifikacije omogućava se pristup reguliranoj profesiji za koju je osposobljen u matičnoj državi članici te obavljanje te profesije pod uvjetima koji vrijede za njezine državljane. Međutim, iako je ovaj Prijedlog zakona jedan u nizu zakona kojim će se implementirati spomenuta Direktiva, članovi Odbora su istaknuli kako je potrebno unaprijed ukazati na brojna pitanja i probleme koji se javljaju u ovom području. Naime, već sada postoji nekoliko zakona koji reguliraju predmetnu materiju, pri čemu često dolazi do nesporazuma zbog nedovoljnog razlikovanja postupaka priznavanja obrazovnih od stručnih kvalifikacija, tj. licence ili dozvole za rad. Kako je naglašeno, trenutačno je ovo područje regulirano općenito, a ovaj Prijedlog zakona odnosi se samo na uređivanje minimalnih uvjeta osposobljavanja za pristup i obavljanje profesija takozvanih sektorskih profesija - doktora medicine i dentalne medicine, medicinskih sestara, magistara farmacije, doktora veterinarske medicine i arhitekata, za koje vrijedi načelo automatskog priznavanja kvalifikacija. Međutim, članovi Odbora su zatražili pojašnjenja vezana za priznavanje profesija iz područja društvenih znanosti koja nisu predmet ovog zakonskog prijedloga.
Istaknuto je da su zapravo strukovne komore ona tijela koja odlučuju na koji će se način provoditi postupak priznavanja, iako je najveći dio toga određen Direktivom. Naglašeno je da iz brojnih pritužbi građana proizlazi da su ti postupci slabo kontrolirani od nadležnih tijela te osim što su iznimno zahtjevni, često su i dugotrajni i skupi. Stoga su ukazali na nužnost iznalaženja odgovarajućih rješenja pri daljnjem zakonskom reguliranju kako bi se uspostavio određeni oblik automatizma kod uređivanja postupaka priznavanja uz nastojanje da se postupak što više pojednostavi i ubrza njegovo provođenje.
Ovo je tim važnije što je Republika Hrvatska suočena sa značajnim porastom odlazaka mladih ljudi, ali i iskusnih stručnjaka u inozemstvo, te bi se i s tim u vezi moralo inzistirati na stvaranju što povoljnijeg okvira kako bi se zadržali mladi ljudi koji su studirali u inozemstvu i sada imaju određenih problema s priznavanjem njihovih kvalifikacija. Osim spomenutih poteškoća s dugim trajanjem postupka priznavanja i visokim troškovima postupka, čest je problem nekompatibilnosti programa u stranim državama s programom u Republici Hrvatskoj. Naime, ako nadležno tijelo smatra da su programi znatno drugačiji od onih u Republici Hrvatskoj, može nametnuti dodatne uvjete, što cijeli postupak čini dugotrajnijim i složenijim. Ove dodatne uvjete za priznavanje ponekad je gotovo nemoguće ispuniti (polaganje velikog broja ispita u jednom danu, obimna stručna literatura). Predloženo je također da se u određenim slučajevima razmotri mogućnost djelomičnog priznavanja određenih kvalifikacija te olakšavanje priznavanja onih stručnih kvalifikacija za koje ne postoji obrazovanje u Republici Hrvatskoj (primjerice obrazovanje za pojedine manjinske jezike).
Isto tako, članovi Odbora su istaknuli da je u postupku priznavanja stručnih kvalifikacija važno osigurati provjeru poznavanja naše pravne regulative koja uređuje određeno područje, jer svaka zemlja ima svoju specifičnu regulativu koju se mora poznavati. Osim toga, gotovo sve države traže i poznavanje službenog jezika zemlje, kao jednog od preduvjeta za priznavanje kvalifikacije, te i o tome treba voditi računa pri daljnjem uređivanju postupaka priznavanja stručnih kvalifikacija.
Istaknuto je također da prije upućivanja zakonskog prijedloga kojim će se urediti priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija treba uzeti u obzir i spomenute primjedbe i prijedlozi, imajući u vidu i činjenicu da rješenje o priznavanju konkretne obrazovne kvalifikacije ne može biti temelj za zapošljavanje u javnim službama.
Naglašeno je da unatoč tome što ovaj Prijedlog zakona regulira priznavanje stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama, dakle i izvan kruga članica Europske unije, treba otkloniti brojne prepreke i kroz podzakonske akte koji će dalje razrađivati ovu problematiku, kako bi se što više olakšalo priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (5 glasova „za“ i 4 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeće
ZAKLJUČKE
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija.
2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin