Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 72. sjednici, održanoj 17. rujna 2015. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio Veljko Kajtazi, zastupnik u Hrvatskome saboru, aktom od 3. srpnja 2015. godine.
Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnom izlaganju predlagatelj, zastupnik i član ovog Odbora, Veljko Kajtazi obrazložio je razloge zbog kojih je predložio izmjene i dopune Zakona o hrvatskom državljanstvu, a koje su usmjerene na rješavanje konkretnih nedostataka uočenih u primjeni spomenutoga Zakona u proteklih nekoliko godina.
Naglasio je da je zakonodavac prilikom donošenja Zakona o hrvatskom državljanstvu preuzeo načelo kontinuiteta zakonskih rješenja iz bivšeg sustava, koja su odlikovala kompleksnost i nedosljednost u njihovoj provedbi, prvenstveno zbog različitog vrednovanja republičkih državljanstava u odnosu na savezno. Istaknuo je da su se takva rješenja pokazala kao loša osnova za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, dijelom zbog nedorečenosti, a dijelom zbog pogrešaka pri upisivanju i nikakvih pravnih posljedica koje bi one prouzročile. Ukazao je na činjenicu da ranije republičko državljanstvo, koje je služilo kao pravna osnova za stjecanje hrvatskog državljanstva, nije imalo nikakvo značenje, s obzirom na važnost koju je tada imalo savezno državljanstvo. Sve je to, kako je konstatirao, prouzrokovalo brojne probleme u vođenju evidencija o republičkom državljanstvu, a koji su se preslikali i na evidencije o hrvatskom državljanstvu.
Posebno je ukazao da se to osobito negativno odrazilo na status pojedinih pripadnika nacionalnih manjina tako što su gubili status hrvatskih državljana. Problem je posebice došao do izražaja informatizacijom evidencije o osobnim stanjima građana, državnih matica i knjiga državljana. Do uočavanja pogrešaka, ti su građani smatrani hrvatskim državljanima jer su im nadležna tijela, temeljem izvršenog upisa u knjigu državljana, izdavala domovnice kao javne isprave kojima se dokazuje hrvatsko državljanstvo. Naknadnim ispravljanjem pogrešaka, tim su građanima oduzete osobne iskaznice te se više ne smatraju hrvatskim državljanima nego strancima, a oni najčešće, kako je naglasio, nisu ni imali drugo državljanstvo niti su znali gdje su i jesu li upisani u knjigu državljana. Ovo tim prije jer pojedine bivše republike nisu ni vodile zasebne evidencije o državljanstvu već su matice rođenih služile istodobno kao evidencije o državljanstvu.
Posebno je istaknuo da je gubitak državljanstva značajno otežao život tih građana, osobito onih koji su se iselili ih Republike Hrvatske, a nisu pripadnici hrvatskoga naroda. Uglavnom su to pripadnici nacionalnih manjina koje bi trebale biti pod posebnom ustavnom zaštitom, a ne da ih se zbog pogreške matičara dovodi u iznimno težak položaj.
Naglasio je da je cilj predloženih izmjena i dopuna Zakona o hrvatskom državljanstvu spriječiti sve situacije u kojima ispravljanje pogrešaka u evidencijama o državljanstvu, u slučajevima kad se podaci ne poklapaju s onima iz matice rođenih, rezultira oduzimanjem hrvatskog državljanstva. Predloženo rješenje na tragu je Odluke Ustavnog suda iz svibnja 2009. godine u kojoj se naglašava da pogreške i propusti nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana, a isto stajalište iznio je i Europski sud za ljudska prava u predmetu Gashi protiv Hrvatske.
Odbor je bez rasprave jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin