Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 24. sjednici održanoj 13. veljače 2013. godine Konačni prijedlog zakona o pravu na pristup informacijama, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 6. veljače 2013. godine.
Odbor je ovaj Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
Većina članova Odbora podržala je donošenje Zakona u predloženom tekstu uz ocjenu da je otvorenost i javnost rada tijela javne vlasti, jedna od ključnih pretpostavki demokratizacije društva, borbe protiv korupcije i učinkovitog funkcioniranja pravnog sustava u cjelini.
Osobito je naglašen značaj uvođenja Povjerenika za informiranje kao tijela zaduženog za nadzor i praćenje provođenja ovog Zakona i drugih propisa koji uređuju pravo na pristup informacijama.
Ovlasti Povjerenika kao drugostupanjskog tijela u rješavanju žalbi i poduzimanju sankcija u slučajevima nepoštivanja Zakona, obveza informiranja i educiranja javnosti o ostvarivanju prava korisnika na pristup informacijama, obveza predlaganja mjera za stručno osposobljavanje i usavršavanje službenika za informiranje u tijelima javne vlasti i iniciranje donošenja i izmjene propisa u ovoj oblasti, kao i obveze Povjerenika u pogledu izvještavanja Hrvatskog sabora i sudjelovanja u radu radnih tijela, pretpostavka su, kako je u raspravi ocijenjeno, za značajan iskorak u ostvarivanju Ustavom zajamčenog prava na pristup informacijama.
U raspravi je također ukazano i na činjenicu da su tehnološke promjene u oblasti informacija iznimno brze, uslijed čega se i normativna rješenja moraju kontinuirano prilagođavati potrebama koje nameću nove tehnologije. Postavljeno je pitanje zaštite davatelja informacija od moguće blokade rada izazvane velikim brojem zahtjeva koji se mogu uputiti uporabom suvremene informacijske tehnike.
S tim u vezi izraženo je i mišljenje da bi trebalo razjasniti i zakonom decidirano urediti uz ostalo i pitanje zahtjeva za uvid u e-mail poruke koje se sve više koriste kao način komuniciranja između institucija javne vlasti, pa je stoga nužno precizirati predstavlja li davanje takvih informacija obvezu po ovom Zakonu.
Ukazano je i na to da Povjerenik i druga nadležna tijela u provedbi Zakona trebaju imati u vidu i moguće zlouporabe prava zajamčenog Ustavom i razmatranim Zakonom, zbog čega se treba uspostaviti normativni mehanizam koji bi takve pojave sprječavao ili ih barem sveo na najmanju mjeru. Izneseni su primjeri iz dosadašnje prakse, koji pokazuju da su pojedinci svojim brojnim i nerijetko neutemeljenim zahtjevima, pozivajući se na zakonom zajamčeno pravo na pristup informacijama, otežavali rad institucija od kojih traže informacije i uz to im nametali znatne troškove, koji su na kraju uglavnom padali na teret davatelja informacija. Razlog tome je činjenica što ovo pitanje do sada nije na odgovarajući način uređeno ni Zakonom ni provedbenim aktima koji se donose temeljem ovog Zakona.
Izraženo je mišljenje da bi kod višekratnih zahtjeva podnesenih od istih tražitelja/korisnika za istu informaciju, trebalo uvesti obvezu plaćanja ukupnih/stvarnih troškova, te propisati duže rokove za udovoljavanje njihovim zahtjevima.
Naglašeno je, međutim, da pri iznalaženju odgovarajućih normativnih rješenja pristup ne smije biti restriktivan, odnosno da ni na koji način ne smije biti dovedeno u pitanje ostvarivanje Ustavom i zakonom zajamčenog prava na pristup informacijama.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (8 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese
ZAKON O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA
Za svog izvjestitelja na sjednici Sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin