Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 42. sjednici održanoj 11. veljače 2014. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 6. veljače 2014. godine. Odbor je prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
U raspravi je podržano donošenje predloženog zakona. Odbor je sukladno svom djelokrugu detaljnije razmotrio predložene izmjene i dopune zakonskog teksta koje uređuju policijske poslove i ovlasti čija bi eventualna nezakonita primjena u praksi mogla uzrokovati teža kršenja ljudskih prava. Riječ je osobito o uporabi sredstava prisile od strane policijskih službenika, obvezi policijskih službenika da osobe prema kojima postupaju upoznaju s njihovim zakonskim pravima te o policijskim ovlastima u postupanju prema osobama mlađim od 18 godina (djeca, maloljetne osobe i mlađi punoljetnici) kao i o primjeni policijskih ovlasti prema osobama s invaliditetom.
S osobitom pozornošću razmotrene su odredbe koje uređuju specifične policijske poslove i ovlasti koje se ne primjenjuju javno pa je u cilju osiguravanja zakonitosti postupanja policije i zaštite ljudskih prava potrebno zakonom ustanoviti učinkovit mehanizam građanskog nadzora nad primjenom takvih policijskih ovlasti. To se odnosi prije svega na policijske mjere „provjere uspostavljanja elektroničkih komunikacija“ (tzv. „izlisti komunikacija“ i druge mjere praćenja elektroničkih komunikacija - čl. 27. Prijedloga zakona), te na poduzimanje prikrivenih policijskih radnji (promatranje, pratnja i druge prikrivene policijske radnje - čl. 28. Prijedloga zakona), koje se poduzimaju radi sprječavanja i otkrivanja kaznenih djela, kada se drugim postupcima ne može postići cilj policijskog posla.
Prijedlog predlagatelja da se uvede građanski nadzor nad navedenim mjerama ocijenjen je kao važan demokratski iskorak koji bi mogao unaprijediti rad policije i povećati standard zaštite ljudskih prava. Međutim, članovi Odbora su mišljenja da predloženi model građanskog nadzora nije cjelovito uređen i da ima otvorenih pitanja koja bi prije drugog čitanja zakona trebalo detaljnije razmotriti. U raspravi je ukazano na činjenicu da, kada je u pitanju građanski nadzor nad policijskim i sigurnosnim službama, prema važećem zakonodavstvu već postoje dva tijela nadzora. Temeljem Zakona o policiji formirano je Povjerenstvo za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova, a po Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske ustanovljeno je Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija. Predloženim zakonom ustanovilo bi se i treće tijelo građanskog nadzora - Vijeće za građanski nadzor nad primjenom pojedinih policijskih ovlasti, pa bi tako, premda s nešto različitim nadležnostima, postojala dva tijela koja ostvaruju građanski nadzor nad postupanjima i ovlastima Ministarstva unutarnjih poslova. Istaknuto je da je ključno pitanje kako osigurati učinkovit i ekonomičan nadzor, što se dosadašnjim zakonskim rješenjima još uvijek nije uspjelo postići. U traženju odgovarajućeg rješenja, trebalo bi, kako je u raspravi konstatirano, poći od iskustva s radom Povjerenstva za rad po pritužbama u MUP-u. To tijelo ima tri člana, od kojih je sukladno zakonskom rješenju (čl. 5. Zakona o policiji) jedan policijski službenik iz MUP-a, a dva imenuje saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na prijedlog organizacija civilnog društva, koji angažman obavljaju volonterski, s obzirom da Zakonom nisu osigurana sredstva za financiranje Povjerenstva. Slična, ili gotovo ista koncepcija Prijedlogom zakona previđena je i za Vijeće za građanski nadzor nad primjenom pojedinih policijskih ovlasti, a koja se na primjeru Povjerenstva pokazala neefikasnom. Naime, prema Izvješću koje je Povjerenstvo podnijelo Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina - za prvu godinu svoga rada (2013.g.) ono je zaprimilo 221 predmet od čega je uspjelo postupiti po svega 50 predmeta ili 23% od ukupno zaprimljenog broja (s tim da su 4 predmeta još u radu, a za 11 predmeta traži se nadopuna dokumentacije ili dodatne promjene). Po 171 predmetu, što je 77% od ukupnog broja zaprimljenih predmeta, Povjerenstvo nije uspjelo postupiti tijekom izvještajne (2013.) godine. Temeljem dosadašnjeg iskustva, članovi Povjerenstva ističi da ovo tijelo nije u mogućnosti upućivati odgovore pritužiteljima u propisanom roku od 90 dana te da će u postojećom zakonskom okviru neizostavno doći do produženja rokova za više od 180 dana, što u velikoj mjeri umanjuje zaštitu prava građana koji se Povjerenstvu obraćaju. Kao razloge za ovakvo stanje, a koje bi trebalo imati u vidu kada se predloženim zakonom uređuje Vijeće za građanski nadzor, ističe se uz ostalo: nedovoljno precizno uređen djelokrug rada i ovlasti, neriješen status volonterskih članova (kada su u pitanju zaposleni članovi nije riješeno njihovo odsustvovanje s posla i obveze prema poslodavcu, te pokrivanje troškova), nije riješeno pitanje zamjene ukoliko zbog poslovnih i drugih obveza neki od članova ne mogu doći na sjednice Povjerenstva, nema odgovarajuće službe koja bi pomagala u radu volontera - članova Povjerenstva, što dovodi u pitanje i učinkovitost i neovisnost rada Povjerenstva
Naglašeno je također da Prijedlog zakona ne definira kvalifikacije članova vijeća koje bi bile garancija za njegov učinkovit rad. Obzirom da se radi o specifičnim poslovima, to je bitna pretpostavka za neovisnost u radu Vijeća koja se, kako je istaknuto u raspravi, teško može ostvariti ako se rad Vijeća zasniva na volonterskom radu njegovih članova i ako ovisi o stručnoj pomoći policijskog službenika iz Ravnateljstva policije, dakle o instituciji čiji bi pojedine ovlasti Vijeće trebalo nadzirati. Osim toga u Prijedlogu zakona nema procjene potrebnih sredstava za rad Vijeća, niti na kojoj bi se proračunskoj stavci ona osiguravala. Nije razvidno tko predsjeda Vijećem i tko i kako bira predsjedavajućeg Vijeća, kome i u kojim rokovima Vijeće podnosi izvješće o svom radu i kome odgovara za svoj rad, temeljem čijih naloga Vijeće provodi nadzor i kakve su obveze MUP-a prema Vijeću koje nadzire primjenu pojedinih policijskih ovlasti. Iako je Prijedlogom zakona predviđeno da se pitanja bitna za rad Vijeća koja nisu uređena ovim Zakonom uređuju aktom Sabora, ocjenjeno je da se ključna pitanja koja uređuju status Vijeća i njegov rad ipak moraju urediti zakonom.
Članovi Odbora naglasili su da se sva navedena pitanja trebaju razjasniti tijekom pripreme konačnog prijedloga zakona, te još jednom procijeniti koja je varijanta optimalna, odnosno treba li osnovati Vijeće s djelokrugom i načinom rada kakav je predviđen u Prijedlogu zakona i uz njega da nastavi egzistirati i Povjerenstvo za rad po pritužbama uz zakonsko redefiniranje tog tijela (izmjenama i dopunama Zakona o policiji) koje bi mu stvorilo uvjete za učinkovitiji rad, ili poslove Povjerenstva i Vijeća objediniti u jednom tijelu za građanski nadzor policijskih postupanja i ovlasti, ili kao treća mogućnost u cilju ostvarivanja učinkovitosti i ekonomičnosti formirati jedno tijelo građanskog nadzora koje bi uz naprijed spomenuta dva tijela nadzora policijskih postupanja i ovlasti uključilo i nadzor koji je sada u djelokrugu Vijeća za građanski nadzor nad radom sigurnosno-obavještajnih agencija.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći
ZAKLJUČAK
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima.
2. Stajališta, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin