Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 1. sjednici održanoj 14. veljače 2011. godine, Izvješće o radu državnih odvjetništava u 2010. godini, koje je Hrvatskom saboru dostavilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, aktom od 20. rujna 2010. godine.
Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
U raspravi su se članovi Odbora složili s ocjenom Vlade Republike Hrvatske da je u Izvješću o radu državnih odvjetništava u Republici Hrvatskoj za 2010. godini vrlo stručno i temeljito prikazan rad državnih odvjetništva te da predstavljeni podaci pokazuju da je dostignut visok stupanj ažurnosti i kvalitete rada kako državnih odvjetnika tako i njihovih zamjenika na progonu počinitelja kaznenih djela i zaštiti imovine Republike Hrvatske.
Budući da je u rujnu 2011. stupio na snagu novi Zakon o kaznom postupku prema kojemu je sa sudova u nadležnost državnog odvjetništva prebačeno provođenje istraga, članovi Odbora su izrazili zabrinutost zbog smanjivanja sredstava planiranih u Državnom proračunu za 2012. na stavci Državnog odvjetništva. Istaknuto je da se spomenutim Zakonom daju značajne ovlasti državnom odvjetniku čime se znatno povećava opseg posla državnih odvjetništava što iziskuje povećanje potrebnih sredstava kako za zapošljavanje novih dužnosnika i službenika, tako i za uvođenje novih informatičkih tehnologija i tehničko opremanje, a potrebna su i znatna sredstva za stručna mišljenja i vještačenja koja se moraju provesti osobito u složenijim predmetima. Posebno je ukazano na problem s kojim se državno odvjetništvo susreće u zapošljavanju dužnosnika koji bi trebali raditi na složenim predmetima u nadležnosti županijskih odvjetništava ili biti na čelu državnih odvjetništava. Za takve poslove potrebna su i posebna znanja i odgovarajuća iskustva, a o kakvom se problemu radi pokazuje i podatak iznesen u Izvješću prema kojem je početkom 2011. bilo nepopunjeno 12 mjesta državnih odvjetnika i 63 mjesta zamjenika državnog odvjetnika.
Ukazano je na kontinuirani pad broja prijava u nadležnosti USKOK-a (organizirani kriminal i korupcijska kaznena djela), što ne odražava stvarno stanje. Članovi Odbora su se složili s ocjenom iznesenom u Izvješću da to ne znači kako su korupcijska djela u padu, već da se još uvijek takva djela 'toleriraju' i nema odgovarajuće društvene osude korumpiranih pojedinaca. Međutim, budući da se rad na ovim složenim i velikim predmetima odvija na najvišim razinama u USKOK-u, postavljeno je pitanje što je s izvidima predmeta na srednjim i nižim razinama korupcije, osobito na lokalnim razinama, a što ukazuje na potrebu preispitivanja rada policije i drugih državnih tijela.
Osim toga, ukazano je na nerazmjer u broju odbačenih prijava i broju osuđujućih presuda između pojedinih državnih odvjetništava, te je tako u Puli i Rijeci broj odbačaja iznad 50%, a u Šibeniku 25%. Istaknuto je da je potrebno posebnu pozornost obratiti na ujednačavanje rada državnih odvjetništava.
Kako je Državni odvjetnik u svomu izlaganju iznio i podatke koji nisu obuhvaćeni u predloženom Izvješću, a koji se odnose na kazneno djelo zločina iz mržnje prema čl. 89. st. 36. Kaznenog zakona, te na kaznena djela diskriminacije i povrede ravnopravnosti spolova prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije i Zakonu o ravnopravnosti spolova, kao i na kaznena djela rasne mržnje, članovi Odbora zatražili su da ti podaci budu predstavljeni u Izvješću državnih odvjetništava za 2011. godini kako bi svi zastupnici Hrvatskoga sabora bili upoznati s ovim kaznenim djelima.
U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na iznesene podatke koji se odnose na procesuiranje ratnih zločina. Podržali su intenziviranje suradnje s odgovarajućim institucijama država u regiji te ukazali na potrebu jačanja specijaliziranih državnih odvjetništava za ratne zločine. Zatražena su dodatna objašnjenja u svezi mogućeg kaznenog progona počinitelja ratnih zločina a koji su eventualno obuhvaćeni Zakonom o oprostu. Predloženo je da se baza podataka ratnih zločina učinim dostupnom javnosti u mjeri u kojoj to zakon dopušta.
Članovi Odbora posebno su iskazali zanimanje za rad na procesuiranju kaznenih djela silovanja počinjenih u ratu koja u Izvješću nisu detaljnije obrazložena.
Kada je riječ o određivanju posebnih izvidnih mjera/dokaznih radnji kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava, osobito kada je riječ o takozvanom 'prisluškivanju', odnosno posebnom slušanju komunikacija, istaknuto je da je iznesene podatke potrebno preciznije obrazložiti. Naime, u Izvješću se konstatira da je 82% naloga ili njih 719 od ukupno 876 izdano na zahtjev USKOK-a za kaznena djela organiziranog kriminaliteta i korupcije. Preostalih gotovo 20% naloga nije detaljnije obrazloženo. Posebno je ukazano na problem 'curenja' informacija dobivenih 'prisluškivanjem', što se pretvara u vođenje postupaka preko medija. Time se, uz ostalo, izravno dovode u pitanje prava trećih osoba koje su slučajno obuhvaćene ovom mjerom, iako nemaju nikakve veze s kaznenim dijelom koje se istražuje.
Kada su u pitanju kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina posebno je zatraženo da se u narednim izvješćima detaljnije obradi kazneno djelo povrede prava na rad kako bi se moglo pratiti kršenje Zakona o radu, broj slučajeva mobinga i povreda prava na rad, te analizirali uzroci malog broja prijava za tu vrstu kaznenih djela (kao što je strah od gubitka radnog mjesta, neinformiranost ili nešto drugo).
Zatraženo je i dodatno objašnjenje u svezi opravdanosti ukidanja pojedinih državnih odvjetništva obzirom da to u praksi izaziva niz poteškoća. S tim u vezi iznesen je slučaj ukidanja državnog odvjetništva u Imotskom i njegovo prebacivanje u Sinj.
Istaknuto je da je zabrinjavajuće veliki broj nedovršenih postupaka zbog neotkrivanja počinitelja kaznenih dijela što izravno utječe na osjećaj sigurnosti građana. Taj je problem potrebno detaljnije analizirati i utvrditi uzorke kako bi se poboljšala učinkovitost nadležnih tijela, prije svega policije.
Ukazano je i na nejednak odnos državnih odvjetništava kada su u pitanju kaznena djela tjelesnog kažnjavanja djece. Kako je istaknuto, pojedina županijska odvjetništva značajno se razlikuju u postotcima odbačaja prijava takvih kaznenih djela, a što iziskuje dodatnu analizu. Izneseno je i mišljenje da brojčani podaci u Izvješću o kaznenim djelima zlostavljanja djece ne odražavaju stvarno stanje problema.
Izražena je zabrinutost zbog porasta maloljetničkog kriminaliteta, prvenstveno zlouporabe droga. Osim toga, kako je u raspravi istaknuto, zabrinjavajuće je što unatoč neznatnom smanjenju maloljetničkog nasilja, svjedočimo značajnom porastu brutalnosti i prikazivanju takvog ponašanja kao društveno-prihvatljivog, osobito na društvenim mrežama, što iziskuje poseban angažman svih nadležnih institucija.
Članovi Odbora zatražili su dodatno objašnjenje podatka koji ukazuje na značajan pad broja prijava za kaznena djela nasilničkog ponašanja u obitelji, te konstatacije da to ne odražava stvarno stanje ovih kaznenih djela, već da je razlog tomu što se više ne podnose paralelno kaznene prijave i optužni prijedlozi za prekršaj. Obrazloženo je da se, prema presudi Europskog suda za ljudska prava, u slučaju osude za prekršaj ne može voditi kazneni postupak jer se radi o već presuđenoj stvari. Stoga se u slučajevima manjeg intenziteta nasilja podnose optužni prijedlozi za prekršaj uz istovremeno uhićenje okrivljenika. S tim u vezi zatraženo je i detaljnije izvješćivanje o strukturi prijavljenih osoba i oštećenika kod ovog kaznenog djela.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (devet glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće
ZAKLJUČAK
Prihvaća se Izvješće o radu državnih odvjetništava u 2010. godini.
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina,predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin