Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 5. sjednici održanoj 25. travnja 2012. godine, Izvješće pučkog pravobranitelja za 2012. godinu, koje je Hrvatskom saboru dostavio pučki pravobranitelj, aktom od 4. travnja 2012. godine.
Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo.
Članovi Odbora podržali su Izvješće istaknuvši da ono uvjerljivo oslikava stanje ljudskih prava u oblastima koje obrađuje, kao i da ukazuje na značajan stupanj povjerenja koji su građani stekli u instituciju pučkog pravobranitelja.
Imajući u vidu da je po Ustavu pučki pravobranitelj opunomoćenik Hrvatskog sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama, te broj i sadržaj pritužbi koje građani dostavljaju pučkom pravobranitelju, naglašena je potreba daljnjeg jačanja Ureda pučkog pravobranitelja. Pri tome je ukazano i na to kako je iznimno važno da se kontinuirano radi na javnom promoviranju uloge i ovlasti pučkog pravobranitelja. Time bi se pridonijelo da što širi krug građana bude upoznat s mogućnostima koje im u zaštiti njihovih ljudskih prava i sloboda pruža institucija pučkog pravobranitelja.
Osobito je istaknut značaj preporuka i prijedloga koje pučki pravobranitelj redovito daje u svojem Izvješću. U njima se sasvim konkretno ukazuje na to koji su najčešći problemi s kojima se građani suočavaju u ostvarivanju svojih Ustavom i zakonima zajamčenih prava, od strane kojih institucija se njihova prava najčešće krše i najteže ostvaruju te preporučuje što bi bilo potrebno učiniti, kao i koje bi propise s tim u vezi eventualno trebalo donijeti ili mijenjati. U Izvješću je osobito uočljivo, kako je u raspravi istaknuto, da se pojedini problemi, kao i preporuke pučkog pravobranitelja za njihovo rješavanje, već godinama ponavljaju. Takav je problem reforma javne uprave u kojoj još uvijek nije ostvaren zadovoljavajući napredak, a posebno je premalo učinjeno na depolitizaciji i profesionalizaciji uprave i na državnoj i na lokalnoj razini, čija je stručnost i profesionalnost temeljna pretpostavka ostvarivanja prava građana. Nema učinkovitog nadzora nad provedbom zakona, niti razrađene evidencije o postupanju javnopravnih tijela kao pružatelja javnopravnih usluga. I pored stajališta Ustavnog suda neka tijela državne uprave rješavajući o statusnim pitanjima građana i dalje izdaju rješenja bez obrazloženja ili s nepotpunim obrazloženjima, čime se otežava ostvarivanje prava građana na žalbu, odnosno punu pravnu zaštitu. Pritužbe na rad pravosuđa i dalje su brojne (i čine još uvijek 21% ukupnog broja pritužbi), što ukazuje na potrebu da pravosuđe i dalje treba ostati na listi društvenih prioriteta, kao što je to bilo do završetka pristupnih pregovora. Sustav besplatne pravne pomoći je neučinkovit, kriteriji za njezino dobivanje su prestrogi, a procedura komplicirana, što mnoge građane ostavlja bez zaštite, pri čemu je problem tim teži ako se ima u vidu ekonomska kriza i sve manja mogućnost velikog broja građana da vlastitim sredstvima financiraju postupke pred upravnim i sudskim tijelima.
Kada su u pitanju prava nacionalnih manjina, ona su u razmatrano Izvješće pučkog pravobranitelja uključena u onoj mjeri u kojoj su bila predmet pritužbi građana iz redova nacionalnih manjina, a to je prije svega vezano na probleme stambenog zbrinjavanja povratnika i povrata privremeno zauzete imovine. Naglašeno je da bi, osim rješavanja stambenih pitanja, bilo dobro da se u Izvješću obrade i problemi komunalne infrastrukture na područjima posebne državne skrbi, jer je rješavanje tog problema pitanje osiguravanja elementarnih pretpostavki za civiliziran život na tim prostorima. Obzirom na relativno mali preostali broj neriješenih zahtjeva za povrat privremeno zauzete imovine, ocjenjeno je da je potrebno da nadležna tijela čim prije nađu odgovarajuća rješenja kako se sporenja ne bi nastavila pred Europskim sudom za ljudska prava.
Imajući u vidu da je cjelovito izvještavanje o ostvarivanju Ustavom i zakonom zajamčenih prava nacionalnih manjina, predmet posebnog godišnjeg izvješća Vlade Republike Hrvatske, sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, a kako uslijed raspuštanja prethodnog saziva nije u Saboru razmatrano Vladino izvješće za 2010. godinu, u raspravi je zatraženo da Vlada čim prije dostavi u saborsku proceduru izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.
Zaključno je u raspravi istaknuto kako je potrebno da Vlada i druga tijela u čijem je djelokrugu rješavanje problema na koje se Izvješću pučkog pravobranitelja ukazuje, razmotre date prijedloge i preporuke za njihovo rješavanje s ciljem poduzimanja odgovarajućih mjera, a kod davanja mišljenja o narednom Izvješću pučkog pravobranitelja, Sabor treba izvijestiti o tome što je poduzeto po prijedlozima i preporukama iz prethodnog Izvješća. To je, kako je u raspravi naglašeno, jedini način da se isti problemi ne ponavljaju u svakom Izvješću jer se gotovo ništa ne poduzima kako bi se riješili, a s druge strane ako je nešto i poduzeto da se zna što je učinjeno i kakvi su učinci postignuti.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (9 „za“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći
ZAKLJUČAK
1. Prihvaća se Izvješće pučkog pravobranitelja za 2011 godinu.
2. Mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi o Izvješću, kao i primjedbe, prijedlozi i preporuke pučkog pravobranitelja dani u Izvješću, dostavljaju se Vladi Republike Hrvatske radi poduzimanja mjera za učinkovitiji rad nadležnih državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti.
3. Zadužuje se Vlada Republike Hrvatske da što žurnije uputi u saborsku proceduru Prijedlog zakona o pučkom pravobranitelju.
Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin