9. saziv Hrvatskoga sabora (14.10.2016. - 22.7.2020.)

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 75. (elektroničkoj) sjednici, održanoj 21. travnja 2020., raspravljao je o Prijedlogu zakona o dopuni Zakona o strancima, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 926 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske aktom od 16. travnja 2020.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

U Konačnom prijedlogu zakona predlagatelj je naveo da se, zbog stanja nastalog uslijed epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 (dalje u tekstu: COVID-19), a u cilju smanjenja socijalnih kontakata i zaštite građana i službenika koji provode upravne postupke, predlaže novim člankom 140.a Konačnog prijedloga zakona omogućiti produženje roka važenja dozvole boravka, ako isti rok ističe ili će isteći za vrijeme trajanja epidemije. Predloženom dopunom bi se omogućilo njihovo korištenje za vrijeme trajanja epidemije, a najdulje 30 dana od dana proglašenja prestanka epidemije. Isto tako, predlaže se propisati da se radnje u upravnom postupku koje su državljani trećih zemalja dužni poduzeti u rokovima propisanim odredbama Zakona o strancima, a čiji je krajnji rok poduzimanja bio počevši od 11. ožujka 2020. godine ili će biti za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, mogu poduzeti najdulje 30 dana od dana proglašenja prestanka epidemije.

Bez rasprave, većinom glasova, s 8 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskom saboru da donese

ZAKON O DOPUNI ZAKONA O STRANCIMA

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 75. (elektroničkoj) sjednici, održanoj 21. travnja 2020., raspravljao je o Prijedlogu zakona o dopuni Zakona o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 927 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske aktom od 16. travnja 2020.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

U Konačnom prijedlogu zakona predlagatelj je naveo da se, zbog stanja nastalog uslijed epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 (dalje u tekstu: COVID-19), a u cilju smanjenja socijalnih kontakata te zaštite građana i službenika koji provode upravne postupke, novim člankom 34.a Konačnog prijedloga zakona predlaže omogućiti produženje roka važenja potvrde o prijavi privremenog boravka odnosno izdane boravišne iskaznice ako navedeni rok istječe ili će isteći za vrijeme trajanja epidemije. Predloženom dopunom bi se omogućilo njihovo korištenje za vrijeme trajanja epidemije, a najdulje 30 dana od dana proglašenja prestanka epidemije. Isto tako, predlaže se propisati da se radnje u upravnom postupku koje su državljani država članica Europskog gospodarskog prostora (u daljnjem tekstu: EGP) i članovi njihovih obitelji dužni poduzeti u rokovima propisanim odredbama ovog Zakona, a čiji je krajnji rok poduzimanja bio počevši od 11. ožujka 2020. godine ili će biti za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19, mogu poduzeti najkasnije u roku od 30 dana od dana proglašenja prestanka epidemije. 

Bez rasprave, većinom glasova, s 8 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskom saboru da donese

ZAKON O DOPUNI ZAKONA O DRŽAVLJANIMA DRŽAVA ČLANICA EUROPSKOG GOSPODARSKOG PROSTORA I ČLANOVIMA NJIHOVIH OBITELJI.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 74. (elektroničkoj) sjednici, održanoj 3. travnja 2020., raspravljao je o Prijedlogu zakona o dopuni Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 901 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske aktom od 2. travnja 2020.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

U Konačnom prijedlogu zakona predlagatelj je naveo da se, zbog stanja nastalog epidemijom bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, a u cilju smanjenja socijalnih kontakata te zaštite građana i službenika koji provode upravne postupke u kojima se izdaju vozačke dozvole, predloženim dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, br. 67/08, 48/10 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19, u daljnjem tekstu: Zakon) omogućuje vozačima korištenje ranije izdane vozačke dozvole i nakon proteka rokova propisanih člankom 222. Zakona, najdulje 30 dana od dana prestanka epidemije. 

Odredbama članka 216. stavka 2. Zakona propisano je da se pravo na samostalno upravljanje vozilom dokazuje vozačkom dozvolom ili potvrdom o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole koja vrijedi 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, dok su odredbama članka 222. istog Zakona propisani rokovi valjanosti na koje se izdaje vozačka dozvola. 

Uzimajući u obzir stanje nastalo zbog epidemije bolesti COVID-19, a u cilju smanjenja socijalnih kontakata te zaštite građana i službenika koji provode upravne postupke u kojima se izdaju vozačke dozvole, predlaže se dopuna Zakona, kako bi se vozačima omogućilo korištenje ranije izdane vozačke dozvole, koja bi se smatrala valjanom do prestanka posebnih okolnosti. 

Predlagatelj je također naveo da za provedbu Zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

U raspravi su članovi Odbora podržali Konačni prijedlog zakona te intenciju istog, budući da se njime nastoji spriječiti moguće širenje epidemije bolesti COVID-19 prilikom socijalnih kontakata građana koji nastaju pri vođenju upravnog postupka za izdavanje odnosno produljenje važenja vozačke dozvole.
 
Neovisno o sadržaju Konačnog prijedloga zakona, jedan član Odbora iznio je primjedbu na predloženi postupak njegovog donošenja, jer smatra da je u konkretnom zakonodavnom postupku neosnovana uporaba instituta hitnog postupka donošenja zakona, dok je predsjednik Odbora iznio primjedbu da su u pitanju četiri slična zakonska prijedloga, a predložena četiri različita rješenja.

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, s 8 glasova „ZA“, 1 glas „PROTIV“ i 3 glasa „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskom saboru da donese

ZAKON O DOPUNI ZAKONA O SIGURNOSTI PROMETA NA CESTAMA.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić, v.r.

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 74. (elektroničkoj) sjednici, održanoj 3. travnja 2020., raspravljao je o Prijedlogu zakona o dopuni Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 902 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske aktom od 2. travnja 2020.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 
 
U Konačnom prijedlogu zakona predlagatelj je naveo da je odredbama članka 77. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine, broj 94/18, dalje u tekstu: Zakon) propisano da je građanin kojem je prije stupanja na snagu ovoga Zakona izdan oružni list za držanje ili oružni list za držanje i nošenje oružja s rokom važenja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti, dužan nakon isteka roka važenja oružnog lista podnijeti zahtjev za produženje roka važenja oružnog lista. 

Uzimajući u obzir stanje nastalo zbog epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, a u cilju smanjenja socijalnih kontakata i zaštite građana i službenika koji provode upravne postupke u kojima se registrira oružje, predlaže se dopuna Zakona kako bi se vlasnicima oružja u situaciji nastaloj zbog epidemije bolesti COVID-19, omogućilo korištenje ranije izdanih oružnih listova, koji bi se smatrali valjanim najdulje 30 dana od dana prestanka epidemije. 

Također se predlaže da se dopunom Zakona omogući građanima da određene radnje koje su dužni poduzeti u rokovima propisanim odredbama Zakona, kao što su podnošenje zahtjeva za izdavanje oružnog lista za nabavljeno oružje, dostavljanje uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti ili isprave da raspolažu tehničkim znanjem i vještinom za pravilnu uporabu oružja i poznavanja propisa koji se odnose na posjedovanje oružja i dr., a čiji krajnji rok poduzimanja pada za vrijeme epidemije bolesti COVID-19, da to učine kada se steknu uvjeti, odnosno najdulje 30 dana od dana prestanka epidemije.

Predlagatelj je također naveo da za provedbu Zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

U raspravi su članovi Odbora podržali Konačni prijedlog zakona te intenciju istog, budući da se njime nastoji spriječiti moguće širenje epidemije bolesti COVID - 19 prilikom socijalnih kontakata građana koji nastaju pri vođenju upravnog postupka u kojima se registrira oružje kao i pri produljenju roka važenja oružanog lista ili poduzimanju drugih radnji propisanih Zakonom.

Neovisno o sadržaju Konačnog prijedloga zakona, jedan član Odbora iznio je primjedbu na predloženi postupak njegovog donošenja, jer smatra da je u konkretnom zakonodavnom postupku neosnovana uporaba instituta hitnog postupka donošenja zakona, dok je predsjednik Odbora iznio primjedbu da su u pitanju četiri slična zakonska prijedloga, a predložena četiri različita rješenja.

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, sa 7 glasova „ZA“, 1 glas „PROTIV“ i 4 glasa „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskom saboru da donese

ZAKON O DOPUNI ZAKONA O NABAVI I POSJEDOVANJU ORUŽJA GRAĐANA.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić, v.r.

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 74. (elektroničkoj) sjednici, održanoj 3. travnja 2020., raspravljao je o Prijedlogu zakona o dopuni Zakona o putnim ispravama hrvatskih državljana, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 899 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske aktom od 2. travnja 2020.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

U Konačnom prijedlogu zakona predlagatelj je naveo da je odredbama Zakona o putnim ispravama hrvatskih državljana (Narodne novine, br.77/99, 133/02, 48/05, 74/09, 154/14 i 82/15, dalje u tekstu: Zakon) propisano da se putovnica izdaje s rokom važenja od 10 godina, a građanima mlađim od 21 godine putovnica se izdaje s rokom važenja od pet godina. 

Građaninu koji u razdoblju od pet godina izgubi dvije ili više putovnica, nova putovnica izdaje se s rokom važenja od godinu dana. Građaninu kojem se privremeno ne mogu uzeti otisci prstiju, putovnica se izdaje s rokom važenja od godinu dana. Jednako tako, putne isprave s osnovnom kontrolom pristupa podacima na elektroničkom nosaču podataka (putne isprave 2. generacije) koje se izdaju nakon 31. prosinca 2014. godine, a do početka izdavanja putnih isprava s dodatnom kontrolom pristupa podacima na elektroničkom nosaču podataka (putne isprave 3. generacije), važit će najdulje do 31. prosinca 2024. godine. 

Uzimajući u obzir stanje nastalo zbog epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane
virusom SARS-CoV-2, a u cilju smanjenja socijalnih kontakata i zaštite građana i službenika koji provode upravne postupke u kojima se izdaju putovnice, predlaže se dopuna Zakona, kako bi se građanima u situaciji nastaloj zbog epidemije bolesti COVID-19, omogućilo korištenje ranije izdanih putovnica, prvenstveno radi povratka u Republiku Hrvatsku hrvatskih državljana kojima putovnica istekne za vrijeme trajanja epidemije, a koje bi se smatrale valjanima najdulje 30 dana od dana prestanka epidemije. 

Predlagatelj je također naveo da za provedbu Zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

U raspravi su članovi Odbora podržali Konačni prijedlog zakona te intenciju istog, budući da se njime nastoji spriječiti moguće širenje epidemije bolesti COVID - 19 prilikom socijalnih kontakata građana koji nastaju pri vođenju upravnog postupka za izdavanje nove putovnice zbog isteka roka važenja ranije izdane putovnice.

Neovisno o sadržaju Konačnog prijedloga zakona, jedan član Odbora iznio je primjedbu na predloženi postupak njegovog donošenja, jer smatra da je u konkretnom zakonodavnom postupku neosnovana uporaba instituta hitnog postupka donošenja zakona, dok je predsjednik Odbora iznio primjedbu da su u pitanju četiri slična zakonska prijedloga, a predložena četiri različita rješenja.

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, s 8 glasova „ZA“, 1 glas „PROTIV“ i 3 glasa „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskom saboru da donese

ZAKON O DOPUNI ZAKONA O PUTNIM ISPRAVAMA HRVATSKIH DRŽAVLJANA.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić, v.r.

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 74. (elektroničkoj) sjednici, održanoj 3. travnja 2020., raspravljao je o Prijedlogu zakona o dopunama Zakona o osobnoj iskaznici, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 900 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske aktom od 2. travnja 2020.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

U Konačnom prijedlogu zakona predlagatelj je naveo da je odredbama Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine, broj 62/15, dalje u tekstu: Zakon) propisano da osoba koja posjeduje osobnu iskaznicu mora podnijeti zahtjev za izdavanje nove osobne iskaznice ako joj je istekao rok važenja, ako su se promijenili osobni podaci o njezinu osobnom imenu, osobnom identifikacijskom broju, spolu, datumu rođenja ili ako je promijenila prebivalište u Republici Hrvatskoj, ako fotografija na osobnoj iskaznici više ne odgovara izgledu osobe, ako je osobna iskaznica oštećena na način da je otežano ili onemogućeno vizualno ili strojno čitanje podataka u vizualno ili strojno čitljivoj zoni ili ako je djelomično ili u potpunosti prelomljena ili zbog bilo kojeg drugog razloga ne služi svrsi.

Uzimajući u obzir stanje nastalo zbog epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, a u cilju smanjenja socijalnih kontakata i zaštite građana i službenika koji provode upravne postupke u kojima se izdaju osobne iskaznice, predlažu se dopune Zakona o osobnoj iskaznici, kako bi se građanima u situaciji nastaloj zbog epidemije bolesti COVID-19, omogućilo korištenje ranije izdane osobne iskaznice, a koja bi se smatrala valjanom najdulje 30 dana od dana prestanka epidemije.

Nadalje, dopune Zakona o osobnoj iskaznici predlažu se i kako bi se građanima zbog epidemije bolesti COVID-19, omogućilo i preuzimanje izdanih osobnih iskaznica najdulje 30 dana nakon prestanka epidemije, s obzirom da zbog epidemije neće biti u mogućnosti u propisanom roku preuzeti izdane osobne iskaznice. Naime, odredbama važećeg Zakona propisano je da ako osoba ne preuzme izdanu osobnu iskaznicu u idućih 90 dana od dana isteka rokova za izradu osobne iskaznice, policijska uprava odnosno policijska postaja će osobnu iskaznicu poništiti.

Predlagatelj je također naveo da za provedbu Zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

U raspravi su članovi Odbora podržali Konačni prijedlog zakona te intenciju istog, budući da se njime nastoji spriječiti moguće širenje epidemije bolesti COVID - 19 prilikom socijalnih kontakata građana koji nastaju pri vođenju upravnog postupka za izdavanje nove osobne iskaznice kao i kod preuzimanja izdanih osobnih iskaznica.

Neovisno o sadržaju Konačnog prijedloga zakona, jedan član Odbora iznio je primjedbu na predloženi postupak njegovog donošenja, jer smatra da je u konkretnom zakonodavnom postupku neosnovana uporaba instituta hitnog postupka donošenja zakona, dok je predsjednik Odbora iznio primjedbu da su u pitanju četiri slična zakonska prijedloga, a predložena četiri različita rješenja.

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, s 8 glasova „ZA“, 1 glas „PROTIV“ i 3 glasa „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskom saboru da donese

ZAKON O DOPUNAMA ZAKONA O OSOBNOJ ISKAZNICI.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić, v.r.

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 73. sjednici, održanoj 18. ožujka 2020., raspravljao je o Prijedlogu zakona o dopuni Zakona o sustavu civilne zaštite, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 860 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske aktom od 17. ožujka 2020.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja je istaknuo da je važećim Zakonom o sustavu civilne zaštite (dalje u tekstu: Zakon) propisan način ustrojavanja stožera civilne zaštite na svim razinama, njihov sastav i način rukovođenja. Ista su stručna, operativna i koordinativna tijela za provođenje mjera i aktivnosti civilne zaštite u velikim nesrećama i katastrofama.
Nakon pojave virusa COVID-19, u Republici Hrvatskoj (RH) aktiviran je Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske kao i stožeri lokalne i područne (regionalne) samouprave.
S obzirom da su ti stožeri aktivirani zbog globalnog širenja virusa i proglašenja epidemije u RH, u cilju ujednačavanja postupanja svih subjekata odgovornih za provedbu mjera zaštite života i zdravlja građana, kao i samih građana i pravnih osoba na cjelokupnom području Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske je predložila dopuniti članak 22. Zakona donošenjem članka 22.a na način da se omogući Stožeru civilne zaštite Republike Hrvatske donošenje odluka i uputa koje su dužni provoditi stožeri jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kako bi se ujednačilo postupanje svih stožera prilikom donošenja i provedbe odluka. 
Zaključno je predstavnik predlagatelja istaknuo da za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu RH.

U raspravi su članovi Odbora podržali dopunu Zakona te istaknuli da je u postojećim odredbama Zakona predviđena ovakva koordinativna uloga nacionalnog stožera, ali samo kada su pitanju velike nesreće i katastrofe, te bi se ovakvom dopunom obuhvatile i druge situacije nacionalnog značaja koje nisu velike nesreće i katastrofe.
Posebno su istaknuli da s obzirom na vidljivo neujednačen pristup prilikom donošenja odluka na razini lokalnih i područnih (regionalnih) stožera, a imajući u vidu da ti stožeri ne raspolažu dostatnim znanjem i iskustvom za ovakve izvanredne situacije, potrebno je na nacionalnoj razini osigurati donošenje odluka koje će vrijediti za „sve“ te kroz hijerarhijsku nadređenost nacionalnog stožera osigurati ujednačenost postupanja svih subordiniranih stožera i ostalih subjekata tijekom provođenja odluka, ali samo u onim izvanrednim situacijama koje prelaze granice jedne županije.
Dio članova Odbora je istaknuo da je predložena odredba neodređena odnosno da je predlagatelj propustio utvrditi tijelo koje je ovlašteno za donošenje odluke kojom se ovlašćuje nacionalni stožer da preuzme središnju koordinativnu ulogu. Predloženo je da se novi članak 22.a dopuni na način kojim bi se ovlastila  Vlada Republike Hrvatske da donosi odluku o tome kada su nastupile okolnosti ugroze na nacionalnoj razini kojom se proširuju ovlasti nacionalnog stožera, kao i vrijeme trajanja danih ovlasti za određenu izvanrednu situaciju. Dio članova se nije složio s prijedlogom za dopunu predloženog članka 22.a smatrajući da je odredba jasna te da se ovlast nacionalnog stožera ionako aktivira kada se takva ugroza proširi izvan granica jedne županije.

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, s 10 glasova „ZA“ i 2 glasa „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskom saboru da donese

ZAKON O DOPUNI ZAKONA O SUSTAVU CIVILNE ZAŠTITE

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 71. sjednici, održanoj 5. ožujka 2020., raspravljao je o Prijedlogu zakona o dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prvo čitanje, P. Z. br. 817 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnio Klub zastupnika GLAS-a, aktom od 13. prosinca 2019.  
Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske od 23. siječnja 2020., Klasa: 022-03/19-12/89, Urbroj: 50301-29/23-20-5.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

U uvodnom izlaganju predstavnica predlagatelja je istaknula da u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama koji je mijenjan sredinom 2019. godine nisu definirani električni romobili te da je situacija uglavnom ista i u drugim zemljama, uz iznimku nekih europskih država koje su to zakonski regulirale. 
S obzirom na nepostojanje regulative moguće je upravljati električnim romobilom bez vozačke dozvole i kacige te reflektirajućeg prsluka, neovisno o tome što električni romobil može doseći brzinu i do 40 km na sat. S obzirom na  činjenicu da se električni romobili voze bez ograničenja po pločnicima, biciklističkim stazama, čak i autocestama te dovode u opasnost sebe i druge sudionike u prometu, zakonsko uređivanje tog pitanje je prijeka potreba
Slijedom iznesenog zatraženo je od članova Odbora da podrže Prijedlog zakona.
    Predstavnik Vlade Republike Hrvatske je istaknuo da su svjesni postojanja problematike, no da, osim električnih romobila odnosno naprava na električni pogon, postoje i naprave na atmosfersko izgaranje te bi kod cjelovite izmjene i dopune Zakona o sigurnosti prometa na cestama trebalo uključiti sva takva vozila. Vlada RH cijeni inicijativu predlagatelja, no u svome Mišljenju je detaljno obrazložila zašto smatra da ne treba podržati Prijedlog zakona odnosno da je prijeko potrebno tu problematiku regulirati sveobuhvatno, a ne parcijalno.
Zaključno je istaknuo da će radna skupina koju je imenovao ministar unutarnjih poslova nakon zadnje novele Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u kojoj se osim predstavnika Ministarstva unutarnjih poslova nalaze i pripadnici akademske zajednice i medicinske struke, predložiti „grubi“ nacrt izmjena i dopuna koji bi bio u potpunosti usklađen s cijelim sustavom.
 
U raspravi su članovi Odbora pohvalili inicijativu predlagatelja i istaknuli da je broj vozača takvih naprava narastao na brojku od 10 000 – 15 000 tisuća te je potrebno regulirati to pitanje, ali zakonskim uređenjem pokriti sve aspekte koji ovim Prijedlogom zakona nisu pokriveni.
U raspravi je spomenuta i inicijativa Hrvatske udruge vozača električnih romobila koja se zalaže da se električni romobili prepoznaju kao vozila te da se njihovo korištenje zakonski uredi.

Nakon provedene rasprave, prilikom glasovanja o prijedlogu zaključka da se Hrvatskome saboru predloži prihvaćanje Prijedloga zakona o dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s 5 glasova „ZA“ i 5 glasova „PROTIV“,  zaključak nije donesen, s obzirom da nije dobio potrebnu većinu.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić
 

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 70. sjednici, održanoj 14. veljače 2020., raspravljao je o Prijedlogu zakona o strancima, prvo čitanje, P. Z. E. br. 840 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 6. veljače 2020.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

Odbor je raspolagao Mišljenjem pučke pravobraniteljice na Prijedlog zakona o strancima od 13. veljače 2020., Broj:P.P.R.-29-3-521/19-37.

U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja je istaknuo da je područje ulaska, boravka i rada stranaca u Republici Hrvatskoj sada uređeno važećim Zakonom o strancima koji se primjenjuje od 1. siječnja 2012. godine, a noveliran je u tri navrata.

Tijekom 2019. donesen je poseban zakon kojim je uređen status državljana država članica Europskog gospodarskog prostora i članova njihovih obitelji koji je na snazi od 18. srpnja 2019., te je slijedom toga ta materija izdvojena iz važećeg Zakona o strancima.

Važeći Zakon usklađen je s ukupno 23 direktive, preporuke, odluke i rezolucije te s 9 uredbi europske pravne stečevine.

Nastavno je predstavnik predlagatelja istaknuo da se Prijedlogom zakona na jasniji način propisuju odredbe vezano za ulazak, boravak i rad stranaca, te su ugrađene odredbe koje, za razliku od važećeg Zakona o strancima, na drugačiji način reguliraju njihovo zapošljavanje odnosno Vlada Republike Hrvatske više neće utvrđivati godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca već će se poslodavci za pronalaženje radnika moći obratiti Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ) koji će im izdati mišljenje za zapošljavanje stranaca. Slijedom toga uveden je test tržišta rada koji pretpostavlja podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad od strane poslodavca, temeljem kojeg zahtjeva postupa područna služba odnosno ured HZZ-a na način da se provodi provjera stanja u evidenciji nezaposlenih osoba i postupak posredovanja u cilju zapošljavanja radnika s nacionalnog tržišta rada. 
 
Područna služba odnosno ured HZZ-a provest će postupak posredovanja, ako u evidenciji nezaposlenih osoba ima osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavca za zapošljavanje. O rezultatu testa tržišta rada obavijestit će poslodavca najkasnije u roku od 30 dana od dana njegova traženja. Ako test tržišta rada pokaže da u evidenciji nezaposlenih osoba nema raspoloživih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavca, poslodavac može zatražiti mišljenje područne službe odnosno ureda HZZ-a o mogućnostima zapošljavanja državljanina treće zemlje. Mišljenje područne službe odnosno ureda HZZ-a poslodavac može zatražiti u roku od 90 dana od dana zaprimanja obavijesti o rezultatu testa tržišta rada, a koje je HZZ dužan dati u roku od 5 dana.

Iznimka od provođenja testa tržišta rada predviđena je za deficitarna zanimanja (tesare, zidare, konobare, mesare i dr.) u kojim slučajevima je HZZ dužan donijeti odluku u roku od 8 dana.

Za 2020. godinu donesena je odluka te je utvrđena kvota od 81.600 dozvola, od čega se u 25.000 slučajeva radi o produženju dozvola, dok se preostali dio odnosi na novo zapošljavanje. U 2019. godini bila je utvrđena kvota od 73.060 dozvola, a u 2018. godini izdano je 32.446 dozvola.

Predstavnik predlagatelja je naglasio da najviše stranih radnika dolazi iz susjednih država odnosno jugoistočne Europe i to iz Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Kosova, Albanije, Srbije kao i iz Ukrajine, a od prošle godine i iz zemalja Azije (Indija, Nepal, Kina i Filipini).

Nadalje, istaknuo je da se pristupilo propisivanju dugotrajne vize (D) kao odobrenja za boravak na području Republike Hrvatske koji je dulji od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana kojom će se korisnicima te vize olakšati ulazak i započinjanje rada.

Preciznije su propisane odredbe u dijelu odobravanja privremenog boravka u humanitarne svrhe, povoljnije stjecanje stalnog boravka za članove obitelji hrvatskog državljanina na način da ne trebaju ispunjavati uvjet od pet godina zakonitog boravka, već samo 4 godine te ne trebaju dokazivati sredstva za uzdržavanje niti polagati ispit iz poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Nastavno, povoljnije je uređeno i stjecanje stalnog boravka za pripadnike hrvatskog naroda na način da ne trebaju ispunjavati uvjet od pet godina zakonitog boravka, već samo tri godine te ne trebaju dokazivati sredstva za uzdržavanje niti polagati ispit iz poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Dorađene su odredbe vezane za odobrenje dugotrajnog boravišta te ponovno stjecanja dugotrajnog boravišta pod povoljnijim uvjetima osobama kojima je iz određenih razloga prestalo dugotrajno boravište.

Predložen je i duži vacatio legis te stupanje na snagu novog zakona 01. siječnja 2021.

U raspravi je pozdravljeno donošenje novog zakona, te je postavljeno pitanje kako novi zakon rješava problem neisplate plaća stranim radnicima, s obzirom na  iskustva radnika iz azijskih država tijekom 2019. godine, posebice u kontekstu toga što strani radnici nemaju ni dovoljno vremena ni sredstava pokrenuti i voditi radno-pravni spor.

Predstavnik predlagatelja je istaknuo da je provedba ovako kompleksnog zakona u domeni više različitih resora (Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva zdravstva, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Državnog inspektora i dr.) no, da je rješenje koje pruža ovaj zakon onemogućavanje dobivanje odobrenja za novo zapošljavanje stranih radnika za poslodavca koji je postupio na taj način. Posebice je istaknuo potrebu jasnije komunikacije poslodavaca s potencijalnim radnicima, te kao primjer nejasnog komuniciranja naveo da se u Aziji plaća iskazuje u neto iznosu, a u Republici Hrvatskoj u bruto iznosu te su razgovori vođeni, a da nije pojašnjeno što se točno misli kada se spominje određeni novčani iznos koji predstavlja plaću (je li to neto ili bruto iznos) što je dovelo do nesporazuma.

Na pitanje kako će HZZ postupiti ako se na tržištu rada nalaze osobe sa traženom strukom koje iz nekog razloga ne žele raditi odnosno ne javljaju se na oglas za zapošljavanje, predstavnik predlagatelja je istaknuo da će se gledati prebivalište tih osoba, odnosno mogućnosti da spoje mjesto rada i življenja, no ako to neće biti moguće HZZ će dati pozitivno mišljenje na zapošljavanje stranog radnika.

Vezano za razmjenu učenika, predsjednik Odbora je o primjedbama pojedinih škola izvijestio predstavnika predlagatelja te mu predao pisane primjedbe kako bi ih predlagatelj razmotrio do drugog čitanja.

Zamjenica pučke pravobraniteljice je u raspravi istaknula da je dio primjedbi koje su iznijeli u javnoj raspravi prihvaćen od strane predlagatelja te da su dio primjedbi koje nisu prihvaćene, a smatraju ih bitnim, uputili Odboru u svome Mišljenju od 13. veljače 2020. Nastavno je ukratko iznijela dio primjedbi.

Predstavnik predlagatelja je naglasio da je prihvaćeno sedam primjedbi koje je Ured pučke pravobraniteljice iznio u javnoj raspravi te da su, između dva čitanja, otvoreni za daljnje razgovore o preostalim primjedbama.

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, s 4 glasa „ZA“ i 3 glasa „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećih zaključaka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o strancima.

2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se  predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, na 69. (djelomično zatvorenoj) sjednici održanoj 6. veljače 2020., raspravljao je o Prijedlogu programa rada Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija za 2020. godinu, koji je aktom od 31. prosinca 2019., a primjenom članku 112. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, na nadležno donošenje dostavilo Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija.

Uvodno je predsjednica Vijeća obrazložila Prijedlog programa rada Vijeća za 2020. godinu te istaknula da se isti u odnosu na Program rada Vijeća za 2019. godinu razlikuje samo u jednoj stavci, a isto proizlazi iz odredbi akata kojima su aktivnosti Vijeća uređene.
Odbor je podržao Prijedlog programa za 2020. godinu.

Nakon rasprave, Odbor je jednoglasno, s 10 glasova „ZA“, donio 

PROGRAM RADA VIJEĆA ZA GRAĐANSKI NADZOR SIGURNOSNO-OBAVJEŠTAJNIH AGENCIJA ZA 2020. GODINU U TEKSTU KAKO JE PREDLOŽEN.

Odbor je jednoglasno, s 10 glasova „ZA“, dao SUGLASNOST za

objavu Programa rada Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija za 2020. godinu na mrežnim stranicama Hrvatskoga sabora u dijelu koji je predviđen za Vijeće.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 68. sjednici, održanoj 16. siječnja 2020., raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, prvo čitanje, P. Z. br. 803 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. studenoga 2019.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja je istaknuo da je uočena potreba za nadopunom pojedinih odredbi u odnosu na određene pojavne oblike ponašanja s obilježjima protupravnosti, a koja trenutno nisu propisana kao protupravna s obzirom da te vrste ponašanja učestalo dovode do narušavanja javnog reda i mira ne samo tijekom održavanja športskih natjecanja i na športskim objektima već i na pravcima putovanja prije i nakon samoga športskog natjecanja. Također, isti oblici ponašanja od strane hrvatskih navijača događaju se i u inozemstvu. Takvo stanje otežava postupanje policije, športskih klubova, organizatora, sportskih saveza, ali i sudova.
Slijedom toga pristupilo se izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (dalje u tekstu: Zakon) u tri segmenta. Prvi se odnosi na uvođenje novih protupravnih ponašanja i sankcioniranje istih vezano za članak 4. st. 1. točke 3. i 4. važećeg Zakona, kao i nadopunu članka 4. stavka 1. novim točkama 11. i 12. 
Drugi segment se odnosi na utvrđivanje roka od najduže 8 dana u kojem su sudovi dužni donijeti odluku o zabrani prisustvovanja određenom športskom natjecanju ili zabrani prisustvovanja športskim natjecanjima za vrijeme koje ne može biti kraće od šest mjeseci niti duže od godinu dana, sukladno članku 34.a Zakona.

Trećim segmentom, u domeni prekršajnih sankcija, kroz izmjene članka 37. i 38. Zakona, predlagatelj želi prevenirati propuste u procesu organizacije i pripreme športskog natjecanja od strane organizatora istih, na način da će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kn kazniti fizička osoba koja organizira športsko natjecanje ako ne postupi po zahtjevu policije sukladno čl. 6. stavak 5. i 6. (ne poveća broj redara kada to tijelo procijeni da planirani broj redara ne jamči sigurnost na športskom natjecanju i ne ograniči broj ulaznica koje stavlja u prodaju, na broj manji od ukupnog kapaciteta športskog objekta, na zahtjev policije).
Nadalje, nadopunom članka 38. stavka 1. (dodavanjem točke 3.) uvodi se prekršajna sankcija za fizičku osobu koja je vlasnik ili korisnik športskog objekta ako unatoč zabrani policije održi, odnosno ne prekine športsko natjecanje kada je to bila dužna učiniti (sukladno čl. 28).

Zaključno je predstavnik predlagatelja istaknuo da se usklađuju postojeće nelogičnosti i praznine te jača sigurnosni element, kao i da je potrebno kroz raspravu upoznati javnost s time.

U raspravi su članovi Odbora podržali donošenje predloženih izmjena i dopuna Zakona koje za cilj imaju ojačati sigurnosni element i omogućiti lakšu zaštitu sigurnosti građana, ali i imovine.
Istaknute su određene sugestije vezano za odredbe Zakona koje nisu obuhvaćene Prijedlogom zakona, a za koje su članovi Odbora smatrali da bi ih trebalo obuhvatiti izmjenama. Između ostalog, članove Odbora je zanimalo tko će, redari ili policija, dobiti ovlast provoditi testiranje na prisutnost droga u organizmu, s obzirom da se predviđa sankcioniranje ne samo osoba koje dolaze na športsko natjecanje pod utjecajem droga već i osoba koje odbiju testiranje, a u odredbama članka 9. stavka 3. Zakona u kojima se navode ovlaštenje redara kao i u odredbama članka 25. Zakona kojima se propisuju ovlaštenja policije nije propisana ovlast utvrđivanja prisutnosti droga u organizmu, što bi bilo prijeko potrebno s obzirom da građani moraju znati tko je ovlašten provoditi takvo testiranje.

Nadalje, predloženo je i usklađivanje odredbe članka 11. Zakona koja se odnosi na stručnu spremu redara s odredbom Konačnog prijedloga Zakona o privatnoj zaštiti koja propisuje  stručnu spremu zaštitara.
Posebno je naglašeno da bi bilo potrebno izmijeniti odredbu istog članka Zakona u odnosu na uvjet osuđivanosti za prekršaje s odredbama Konačnog prijedloga Zakona o privatnoj zaštiti u odnosu na uvjet osuđivanosti zaštitara.
Naime, u odredbi članka 11. Zakona stoji da se kao redari mogu zapošljavati ili koristiti samo osobe koje, između ostalih uvjeta, nisu osuđivane za prekršajna djela protiv javnog reda i mira, dok se u odredbama Konačnog prijedloga Zakona o privatnoj zaštiti navodi da se protiv osobe koja želi obavljati poslove  zaštitara (a koje je organizator športskog natjecanja dužan angažirati u postotku od najmanje 30% kao redare kod športskih natjecanja koja su označena kao visokorizična) može izdati dopuštenje ako  protiv te osobe nije pokrenut prekršajni postupak za prekršaje s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira, zaštite od nasilja u obitelji, suzbijanja zlouporabe droga odnosno za prekršajno djelo s elementima nasilja sukladno propisima o sprječavanju nereda na javnim okupljanjima i sportskim natjecanjima, kao i drugih zakona u kojima su propisani prekršaji s elementima nasilja, te da osoba nije pravomoćno osuđena odnosno da joj nije izrečena prekršajnopravna sankcija za navedena djela.

Zaključno je naglašeno da nije prihvatljivo da se kao redar može koristiti osoba (misli se na osobe koje nisu zaštitari) koja je možda sankcionirana ili se protiv nje vodi postupak za puno teže prekršaje s elementima nasilja, a ne može biti osoba koja je počinila neki od prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji mogu biti minorne naravi.

Članovi su preporučili da se pristupi i izmjeni stavka 3. članka 32. Zakona, s  obzirom da je izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona iz 2013. godine „oduzimanje predmeta“ izgubilo karakter zaštitne mjere i postalo je mjera oduzimanja predmeta sui generis te se nalazi u Glavi X. - Oduzimanje imovinske koristi, oduzimanje predmeta, rehabilitacija, podaci iz prekršajne evidencije i pravna posljedica osude, članku 76.a Prekršajnog zakona, na način da se dopuni stavak 1. članka 32. te, uz postojeće tri zaštitne mjere, doda i četvrta – zaštitna mjera oduzimanja predmeta, s obzirom da je uvijek moguće utvrditi zaštitne mjere, neovisno o zaštitnim mjerama iz Prekršajnog zakona, koje su specifične za materiju koja se uređuje zakonom i izriču se počinitelju prekršaja za počinjene prekršaja iz tog zakona.

Predstavnik predlagatelja je istaknuo da će se pričekati donošenje novog Zakona o privatnoj zaštiti, a što se očekuje između dva čitanja ovog Prijedloga zakona, kako bi se vidjelo je li potrebno usklađenje odredbi u domeni uvjeta za redare, a vezano za ostale primjedbe koje se odnose na odredbe iz Zakona koje nisu obuhvaćene prvim čitanjem, Ministarstvo će primjedbe sagledati do drugog čitanja te se očitovati o istima.

U raspravi se posebno apostrofirala dopuna članka 4. stavka 1. točke 4. (da se protupravnim ponašanjem smatra i posjedovanje predmeta namijenjenih prikrivanju identiteta) s obzirom da je isto u dijelu javnosti neosnovano shvaćeno kao otvaranje mogućnosti za kažnjavanje navijača koji na športskim priredbama nose navijačke šalove, marame, kape/ kape šilterice, kapuljače na jaknama i gornjim dijelovima trenirki i tzv. „dukserice“. Predstavnik predlagatelja je naglasio da je već tijekom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću obrazložena predložena dopuna odredbe te je naglašeno da će biti kažnjiv dolazak na športska natjecanja samo ako gledatelj odnosno navijač ima tzv. kapu „fantomku“ ili „fantomku“ ušivenu ispod podstave osnovnog odjevnog predmeta, primjerice zimske jakne i sl. Istaknuo je da posjedovanje predmeta poput navijačkih šalova, marama, kapa šilterica i dr. ne predstavlja protupravno ponašanje u smislu predložene izmjene i dopune, dok se ne iskoriste za prikrivanje identiteta, no ta odredba je i sada postojeća u Zakonu. Također je naglašeno da bojanje lica u boje hrvatske trobojnice ili bojanje lica u crveno-bijelim kockicama nije kažnjivo i također ne predstavlja maskiranje.

Vezano za općenito kažnjavanje navijača zbog prisutnosti alkohola u krvi od 0,50 gr/kg kao pretjerano rigorozno, a s time u vezi i potrebu da takvi navijači budu testirani u zdravstvenim ustanovama, predstavnik predlagatelja je istaknuo da u tim slučajevima mora postojati i drugi element protupravnog ponašanja a to je da takva osoba svojim ponašanjem mora odstupati od normalnog, odnosno mora se ponašati agresivno i dovoditi u opasnost druge gledatelje i imovinu. Odredba od 0.50 gr/kg je donesena na zahtjev Ministarstva zdravstva kako bi razina alkohola u krvi bila ujednačena u svim zakonima gdje se prisutnost alkohola pojavljuje kao element protupravnog ponašanja odnosno predstavlja kažnjivo ponašanje (Zakon o sigurnosti prometa na cestama). Alko testiranje u zdravstvenim ustanovama je moguće, po zahtjevu osobe, no primarno se alko testiranje vrši na športskim objektima od strane policijskih službenika, kao što će biti slučaj i kod testiranja na prisutnost droga, a ista metodologija se koristi i u slučaju testiranja vozača kod primjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Posebno je napomenuo da je konzumiranje i distribucija pića koja u sebi imaju koncentraciju alkohola do 6% dopuštena na utakmicama niskog i srednjeg rizika, a isključena na športskim natjecanjima visokog rizika, te se u tom slučaju pića ne mogu točiti ni u svečanim ložama. Kao primjer navedena je 1. Hrvatska nogometna liga koja je u sezoni 2018./2019. i prvi dio sezone 2019/2020. (do mjeseca prosinca 2019.) imala 746.324 registriranih gledatelja s kupljenim ulaznicama od kojeg broja su procesuirane samo 182 osobe, iako je broj osoba pod utjecajem alkohola bio veći, no uvijek se traži i onaj drugi dio protupravnog ponašanja, a to je ugrožavanje drugih, što pokazuje da se sankcioniranje primjenjuje samo prema manjem broju osoba koje svojim protupravnim ponašanjem ugrožavaju ostale. U pogledu organizatora istaknuto je da zbog nepoštivanja tih odredbi Zakona od strane organizatora bilo 20-ak prijava u prethodnoj godini.

U odnosu na potrebu da se ostvari kontakt i razgovara s pripadnicima navijačkih skupina kako bi se ostvario kvalitetniji dijalog, predstavnik predlagatelja je istaknuo da je cilj ostvariti suradnju ali i osigurati sigurnost za navijače koji dolaze na utakmice, posebice jer postoje navijačke skupine odnosno čelnici pojedinih skupina koji ne žele suradnju.

Vezano za postupanje policije prema navijačima koji na športska događanja dolaze s majicama na kojima stoji akronim A.C.A.B. ili slova 1312 odnosno temeljem kojeg zakona je isto kažnjivo, predstavnik predlagatelja je istaknuo da koriste katalog FARE mreže gdje se kao kažnjivo ne navodi samo akronim A.C.A.B. („All cops are bastards“) kao i njihov pandan izražen u brojkama 1312 uzimajući redoslijed slove unutar engleske abecede, već i brojevi 88 koji po istom sistemu znače pozdrav „Heil Hitler“ ili brojevi 18 koji znače „Adolf Hitler“. Uporaba akronima A.C.A.B. je kažnjiv sukladno članku 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Po pitanju nereda na športskim objektima izazvanim od strane navijačkih skupina, predstavnik predlagatelja je istaknuo da uvijek od slučaja do slučaja procjenjuju o kolikom broju ljudi se radi, koju materijalnu štetu mogu izazvati kad se prekine utakmica i pusti ih se u javni prostor odnosno kako na najjednostavniji način to riješiti, a da se ne ugroze drugi gledatelji.

S tim u vezi sudionici rasprave dotaknuli su se i instituta prekida utakmice od strane policije te je predstavnik predlagatelja istaknuo da policija o tome donosi odluku kada je sigurnost gledatelja ugrožena, ali uvijek vodeći računa o načelu stupnjevitosti da se ne ugrozi drugi dio gledališta odnosno tribine.

Nastavno, vezano za navijačke skupine koje proizlaze iz udruga navijača, a koje udruge su registrirane sukladno Zakonu o udrugama, istaknuto je da udruge ne primjenjuju nikakve sankcije na svoje članove, iako u statutu svake udruge postoji odredba prema kojoj članovi kojoj se članovi koji krše pravila isključuju iz udruge odnosno ne mogu niti postati članovima. Ako udruge navijača organiziraju putovanja, odlaske i povratke svojih članova sa športskih natjecanje, a nema nikakve odgovornosti članova u odnosu na njihova protupravna ponašanja na tim putovanjima ili tijekom športskog susreta onda postoji problem. Predstavnik predlagatelja je istaknuo da su pokrenuti razgovori s predstavnicima resornog ministarstva još u razdoblju od 2013. do 2015. godine radi uređenja tog pitanja, no do sada nisu dobili nikakve povratne informacije da bi se neka udruga radi toga ukinula odnosno član udruge sankcionirao.

U odnosu na protupravna ponašanja kojima se ugrožava sigurnost drugih osoba, uništava imovina te širi mržnja i netrpeljivost predstavnik predlagatelja je istaknuo da su kazne koje su propisane vrlo visoke. U slučaju unosa transparenata kojima se širi mržnja ili netrpeljivost propisana je novčana kazna u rasponu od 2.000,00 do 15.000,00 kuna ili 30 dana zatvora te zaštitna mjera zabrana dolaska na športska natjecanja u trajanju od 12-24 mjeseca, za pjevanje pjesama i dobacivanje neprihvatljivih sadržaja novčana kazna se kreće od 5.000,00 do 25.000,00 kn odnosno 30 do 60 dana zatvora te zabrana prisustvovanja športskim natjecanjima u trajanju od 12-24 mjeseca, a ako se radi o težim prekršajima primjenjuju se i odredbe  Zakona o suzbijanju diskriminacije gdje su novčane kazne od 5.000,00 do 30.000,00 kuna. No, naglasio je da se za sve te pojavnosti traži individualna krivnja, što je nekada vrlo teško utvrditi kod masovnog izvikivanja.

Vezano za prijedlog da se osobama koje sudjeluju u tučnjavi promptno  zabrani odlazak na športska natjecanja predstavnik predlagatelja je istaknuo da je isto već regulirano člankom 34. Zakona gdje se počinitelju kaznenog djela učinjenog za vrijeme održavanja športskog natjecanja može izreći i sigurnosna mjera zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima u trajanju od 1 do 5 godina.

U odnosu na recidiviste predstavnik predlagatelja je istaknuo da se prema njima mogu primijeniti tri vrste zaštitnih mjera propisanih člankom 32. stavkom 1. Zakona, te da je njihova primjena zadnjih godina dovela do smanjenja nereda na tribinama, odnosno efikasnost tih mjera je između 96% – 98%, ali su izgrednici zbog izbjegavanja tih odredbi nasilna ponašanja izmjestili na pravce putovanja, što je puno teže pokriti nego športski objekt.

Po pitanju propusta organizatora športskog natjecanja, gdje je kao primjer navedeno da se na stadion unese 100 baklji i nitko nije odgovoran, predloženo je jače kažnjavanje klubova koji ne žele preuzeti svoju odgovornost po tom pitanju i okreću glavu od tog problema.

Nakon provedene rasprave većinom glasova, s 5  glasova „ZA“, 1 glas „PROTIV“ i 1 GLAS „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se  predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 67. sjednici, održanoj 10. prosinca 2019., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o potvrđivanju Konvencije o cestovnom prometu, drugo čitanje, P.Z. br. 813 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona) koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 5. prosinca 2019. 
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo kako se Ženevskom konvencijom uspostavlja dodatni međunarodni pravni okvir za olakšavanje i razvoj međunarodnog cestovnog prometa, kao i povećanje sigurnosti na cestama putem uspostavljanja standardnih i jedinstvenih prometnih pravila među državama ugovornicama. Ova konvencija sadrži odredbe koje se odnose na prometne propise, znakove i signalizaciju, motorna vozila i prikolice u međunarodnom prometu, vozače motornih vozila u međunarodnom prometu, kao i odredbe koje se primjenjuju na bicikle u međunarodnom prometu, s ciljem osiguranja ujednačenog međunarodnog cestovnog prometa.
Nastavno je predstavnik predlagatelja pojasnio kako u području cestovnog prometa postoje dvije međunarodne konvencije, i to Ženevska konvencija te Bečka konvencija. Ženevska konvencija je kronološki starija i stupila je na snagu 26. ožujka 1952., a sastavljena je u okviru Konferencije Ujedinjenih naroda o cestovnom i motornom prijevozu, u Ženevi, 19. rujna 1949. Republika Hrvatska do sada nije pristupila Ženevskoj konvenciji, budući da je 15. listopada 1993. postala strankom novije međunarodne konvencije (Bečke konvencije koja je nastala u okviru Konferencije Ujedinjenih naroda o cestovnom prometu u Beču, 8. studenog 1968.), pa se pristupanje starijoj (Ženevskoj) konvenciji smatralo nepotrebnim. Naime, predstavnik predlagatelja je pojasnio kako su stupanjem na snagu Bečke konvencije u odnosima između stranaka ukinute i zamijenjene sve prethodne konvencije o cestovnom prometu, uključujući i Ženevsku konvenciju.
Međutim, obzirom da postoje brojne države koje nisu stranke Bečke konvencije, a stranke su Ženevske konvencije, pitanje cestovnog prometa u odnosima Republike Hrvatske i navedenih država nije uređeno na odgovarajući način. Predstavnik predlagatelja je naveo kako su trenutno 98 država stranaka Ženevske konvencije, a 79 država su pristupile Bečkoj konvenciji, pri čemu je od ukupnog broja država stranaka Ženevske konvencije, 55 država koje su ujedno i stranke Bečke konvencije, među kojima je i 21 država članica Europske unije. Kao primjer država koje nisu članice Bečke konvencije, predstavnik predlagatelja je istaknuo Sjedinjene Američke Države, Kanadu, Japan, Australiju i Argentinsku Republiku.
Predstavnik predlagatelja je nastavno naglasio kako odredbe Bečke konvencije uvelike odgovaraju većini odredaba Ženevske konvencije, no postoje određene razlike. Kao primjer je naveo različite obrasce nacionalnih i međunarodnih vozačkih dozvola, zbog čega međunarodne vozačke dozvole izdane u Republici Hrvatskoj sukladno pravilima Bečke konvencije ne vrijede u državama koje su isključivo stranke Ženevske konvencije. 
Zaključno je predstavnik predlagatelja naglasio kako se Ženevskoj konvenciji pristupa isključivo da bi se olakšao boravak i poslovanje brojnim hrvatskim državljanima te predstavnicima naših tvrtki, a obzirom da je sve veći broj primjedaba građana povodom ove tematike.

Bez rasprave, Odbor je jednoglasno, sa 7 glasova „ZA“,  odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese 

ZAKON O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O CESTOVNOM PROMETU.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                   Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 66. sjednici, održanoj 4. prosinca 2019., raspravljao je o Prijedlogu zakona o vatrogastvu, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 798  (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona) koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 26. studenoga 2019.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da je postojalo jasno utemeljenje za cjelovito uređenje sustava vatrogastva, s obzirom da je važeći Zakon o vatrogastvu donesen 1999. godine, no  mijenjan je nakon toga u nekoliko navrata, te je pokazao manjkavosti koje se ovim Konačnim prijedlogom zakona rješavaju.
Naglasio je da je cjelovito uređen sustav vatrogastva prijeko potreban Republici Hrvatskoj, te da je tijekom pripreme zakonskog prijedloga provedena široka rasprava sa svim zainteresiranim stranama i na svim razinama, od različitih tijela državne uprave, Hrvatske udruge poslodavaca, te županijskih razina vatrogasnih zajednica, sindikata, zainteresiranih udruga i slično.

Kao najvažnija pitanja koja se namjeravaju urediti novim zakonom, predstavnik predlagatelja je naglasio omogućavanje lakšeg donošenje podzakonskih akata koji su prijeko potrebni za usklađeni rad svih sastavnica vatrogasnog sustava, koje je do sada bilo otežano zbog podijeljene nadležnosti između Državne uprave za zaštitu i spašavanje i Hrvatske vatrogasne zajednice, a u mnogome je otežavalo rad dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi, isključivanje paralelnog zapovijedanje što je do sada otežavalo rad na terenu, a posebice u slučajevima kada bi se uključivale Zrakoplovne protupožarne snage i Namjenski organizirane snage Oružanih snaga Republike Hrvatske, koordiniranost na svim razinama vatrogasnog sustava, ujednačavanje uvjeta za obavljanje vatrogasne djelatnosti, sudjelovanje u vatrogasnim intervencijama, lakše povlačenje sredstava iz Europske unije, prava i obveze jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, donošenje strateških dokumenata, trajanje mandata svih odgovornih osoba te njihove nadležnosti, uvjeti za obavljanje poslova vatrogastva, reguliranje staža osiguranja s povećanim trajanjem, prava profesionalnih vatrogasaca pri odlasku u invalidsku mirovinu te starosnu i prijevremenu mirovinu, prava obitelji vatrogasca ako izgubi život u intervenciji i drugo.

U raspravi je apsolutno podržano donošenje novog zakona o vatrogastvu, s obzirom na nedostatke u postojećem sustavu vatrogastva koje nije moguće otkloniti izmjenama postojećeg propisa, no iznesena je primjedba na donošenje zakona po hitnom postupku, čime se onemogućava zastupnicima u Hrvatskome saboru da kvalitetno rasprave taj zakon kroz dva čitanja, neovisno o javnoj raspravi koja je bila široko provedena.
Tijekom rasprave je istaknuta primjedba na članak 32. stavak 4. Konačnog prijedloga zakona s obzirom da je Konačnim prijedlogom zakona u članku 31. predviđeno da javnu vatrogasnu postrojbu sukladno vatrogasnom planu grada, područja odnosno općine osniva jedinica lokalne samouprava na temelju odluke predstavničkog tijela, sukladno odredbama zakona koji uređuje osnivanje i djelovanje ustanova, kao neprofitnu pravnu osobu te je javna vatrogasna postrojba proračunski korisnik svog osnivača, a osnivaču, koji je i davatelj financijskih sredstava, se onemogućava nadzor nad upravljanjem „svoje“ ustanove putem Vatrogasnog vijeća u kojem bi svakako trebao imati većinu, a ne samo jednog člana, kako je predviđeno u zakonskom prijedlogu. U raspravi je predloženo da bi osnivač trebao imati tri člana u Vatrogasnom vijeću odnosno većinu jer u svim ostalim varijantama je marginaliziran i nema nikakvu funkciju. 
Nadalje, na članak 34. stavak 2. istaknuta je primjedba vezano za propisanu obvezu davanje prethodne suglasnosti županijskog vatrogasnog zapovjednika ili glavnog vatrogasnog zapovjednika za  imenovanje zapovjednika javne vatrogasne postrojbe odnosno za imenovanje zapovjednika javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba, obrazlažući da se takvom stipulacijom osnivaču ustanove onemogućava samostalan izbor vatrogasnog zapovjednika na svome području već ovisi o arbitražnoj suglasnosti županijskog vatrogasnog zapovjednika.

Primjedbe na članak 51. odnosile su se na moguću zlouporabu prilikom zapošljavanja profesionalnog vatrogasca. Naime, odredbom se definira da osoba mora biti mlađa od 30 godina prilikom prvog zaposlenja (tako je stipulirano i u važećem zakonu pa je dolazilo do zlouporaba), no istaknuto je da bi bilo potrebno navesti da se radi o zapošljavanju u vatrogastvu. Isto tako, u slučaju omogućavanja zapošljavanja osoba starijih od 30 godina na radno mjesto profesionalnog vatrogasca, bilo bi potrebno navesti da se može zaposliti osoba koja je starija od 30 godina samo ako ima radno iskustvo u postrojbi iste vrste, s obzirom da se sada javljaju osobe koje su zaposlene u vatrogastvu u postrojbama u gospodarstvu i DVD-u, a tamo nisu u mogućnosti steći potrebna znanja koja su za poslove profesionalnog vatrogasca.

Nadalje, istaknuta je primjedba vezano za potrebnu razinu stručne spreme za glavnog vatrogasnog zapovjednika s obzirom da je propisano da je za njegovo imenovanje, uz ispunjenje ostalih uvjeta, potrebna samo viša stručna sprema, dok svi ostali vatrogasni zapovjednici na nižim razinama moraju imati visoku stručnu spremu, što je neprihvatljivo. Nadalje, ukazano je na odredbu članka 5. kojom se, između ostaloga, propisuje kako Vlada RH imenuje glavnog vatrogasnog zapovjednika, no nije propisan postupak niti uvjeti za imenovanje ili razrješenje osobe s te dužnosti. Na ovaj se način omogućuje imenovanje glavnog vatrogasnog zapovjednika neovisno o njegovoj stručnoj spremi i bez provođenja postupka javnog natječaja, čime se potpuno izostavlja bilo kakav kandidacijski postupak. S tim u vezi učinjena je usporedba s postupkom imenovanja glavnog ravnatelja policije koji se imenuje odlukom Vlade RH, na prijedlog ministra, no  nakon provedenog javnog natječaja te uz ispunjavanje jasno propisanih uvjeta.
Također, upućena je primjedba da pojedina pitanja nisu u dostatnoj mjeri uređena Konačnim prijedlogom zakona, pa se predviđa donošenje više podzakonskih propisa što može stvoriti praznine i nejasnoće u primjeni.

U odgovoru na primjedbe iz rasprave, predstavnik predlagatelja je naveo kako se Konačni prijedlog zakona donosi po hitnom postupku za donošenja zakona, sukladno Poslovniku Hrvatskoga sabora, a na temelju odluke Hrvatskoga sabora. 
Naveo je kako se Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave o kojem se rasprava provela koncem 2018. godine („Narodne novine“, br. 116/18.) propisalo uspostavljanje Hrvatske vatrogasne zajednica kao tijela državne uprave - središnji državni ured te utvrdilo njegovo započinjanje s radom 1. siječnja 2020. kao i da će se vatrogasna djelatnost, kao djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku, cjelovito urediti posebnim zakonom koji će se donijeti najdulje godinu dana od dana stupanja na snagu toga Zakona.

Imajući u vidu značaj materije vatrogastva, tijekom 2019. godine provedeno je temeljito usuglašavanje predloženog sadržaja s vatrogasnim organizacijama, socijalnim partnerima, nadležnim ministarstvima i drugim dionicima, kako bi se usuglasila stajališta i stvorile zakonske pretpostavke za učinkovit početak rada Hrvatske vatrogasne zajednice kao tijela državne uprave nadležnog za vatrogastvo, odnosno za cjelovito i operativno funkcioniranje sustava vatrogastva od 1. siječnja 2020. godine. Predstavnik predlagatelja je posebno naglasio kako je bilo nužno osigurati da vatrogasna djelatnost od siječnja 2020. bude adekvatno uspostavljena u organizacijskom, financijskom i provedbenom smislu.

U odnosu na primjedbe na članak 34. stavak 2., predstavnik predlagatelja je istaknuo kako jedinice lokalne samouprave ne osiguravaju većinska sredstava javnim i dobrovoljnim vatrogasnim postrojbama, uz iznimku Grada Zagreba, već se radi o sredstvima iz državnog proračuna. Vezano za pravo osnivača - jedinica lokalne samouprave na imenovanje zapovjednika javne vatrogasne postrojbe odnosno za imenovanje zapovjednika javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba ono je i dalje zadržano, no u skladu je sa udjelom osnivača u financiranju postrojbi.
Vezano za primjedbu na postupak i uvjete imenovanja glavnog vatrogasnog zapovjednika, predstavnik predlagatelja je istaknuo kako Hrvatska vatrogasna zajednica dobiva status središnjeg državnog ureda, pa tako glavni vatrogasni zapovjednik kao čelnik tijela ima status državnog tajnika te se u skladu s time definirao i postupak te uvjeti imenovanja.

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, s 5 glasova „ZA“, 2 glasa „PROTIV“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O  VATROGASTVU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 65. sjednici, održanoj 29. studenoga 2019., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o Obalnoj straži Republike Hrvatske, P. Z. br. 755 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. studenoga 2019. 

Sukladno članku 179. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu zainteresiranog radnog tijela. 

U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja je istaknuo da se Konačnim prijedlog zakona definiraju poslovi Obalne straže i ovlaštenih osoba te reguliraju svi poslovi Obalne straže. Nadalje, istaknuo je kako je primarna zadaća Obalne straže nadzor i zaštita suverenih prava i interesa te provedba jurisdikcije Republike Hrvatske u zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu i otvorenom moru, a u teritorijalnom moru i unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske Obalna straža Republike Hrvatske pruža potporu tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima u nadzoru i zaštiti prava i interesa Republike Hrvatske na moru. 

Nastavno je predstavnik predlaganja naglasio kako su more, podmorje i morsko dno posebno važni za gospodarski razvoj Republike Hrvatske, stoga se pozornost usmjerava na održivo gospodarenje i zaštitu bogatstava koja se nalaze u morskim područjima nad kojima Republika Hrvatska ima suverenitet, suverena prava i jurisdikciju. Obalna straža Republike Hrvatske organizacijski se oslanja na raspoložive kapacitete Hrvatske ratne mornarice. Uglavnom se to odnosi na iskoristivost ljudskog potencijala, obučnih kapaciteta te potpunu logističku potporu provedbi svih aktivnosti.

Konačnim prijedlogom zakona uređuju se postupanja vezana uz nadzor morskog ribarstava, nadzor sigurnosti plovidbe, zaštitu morskog okoliša, zaštitu prirodne i kulturne baštine. Također, Konačnim prijedlogom zakona se iscrpno propisuju ovlasti ovlaštenih osoba Obalne straže Republike Hrvatske koje su u odnosu na važeći Zakon stupnjevane po kategorijama, utvrđuju se uvjeti za davanje ovlasti ovlaštenim osobama Obalne straže za obavljanje inspekcijskih poslova na moru u pojedinim upravnim područjima te će to pridonijeti jačanju sigurnosti i zaštiti interesa Republike Hrvatske na moru. Vezano uz isto, predstavnik predlagatelja je istaknuo kako, Konačni prijedlog zakona prepoznaje i ulogu Središnje koordinacije, njezina Stručnog tijela i područnih jedinica kao tijela nadležnih za koordinaciju rada u zaštiti interesa Republike Hrvatske na moru. što predstavlja mjeru unaprjeđenja stanja sigurnosti sukladno zadaćama sustava domovinske sigurnosti, 

Zaključno je predstavnik predlagatelja istaknuo kako su u Konačnom prijedlogu zakona prihvaćene primjedbe Odbora za zakonodavstvo te prijedlog zastupnika Ante Sanadera u smislu prepoznavanja Hrvatske vatrogasne zajednice kao dijela sustava domovinske sigurnosti u Središnjem tijelu, Stručnom timu i područnim jedinicama, dok Odbor nije imao primjedbi u prvom čitanju. 

Slijedom iznesenog Konačni Prijedlog zakona predstavlja daljnje unaprjeđenje u izgradnji sustava domovinske sigurnosti i obavljanju poslova Obalne straže te ojačanju suradnje  koordinacije rada nadležnih tijela na moru.

     
Bez rasprave, jednoglasno, s 9 glasova „ZA“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O OBALNOJ STRAŽI REPUBLIKE HRVATSKE.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 65. sjednici, održanoj 29. studenoga 2019., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o obradi biometrijskih podataka, drugo čitanje, P. Z. br. 756  (dalje u tekstu: Konačni  prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. studenoga 2019.  

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja je istaknuo da se Konačnim prijedlogom zakona omogućava realizaciju trenutno najaktualnije inicijative Europske unije na području sigurnosti usmjerena na jačanje razmjene biometrijskih podataka kroz povezivanje informacijskih sustava radi zaštite granica, upravljanja migracijama, suzbijana kriminaliteta i jačanja unutarnje sigurnosti, a za što zakonski okvir postavljaju dvije Uredbe o interoperabilnosti usvojene u lipnju 2019. na razini Europske unije. Konačni prijedlog zakona će omogućiti pouzdaniju, pristupačniju i lakšu identifikaciju putem biometrijskih podataka poglavito temeljem otisaka prstiju, i to u hrvatskim i europskim informacijskim sustavima što će spriječiti zlouporabe te pridonijeti djelotvornijem osiguranju prava na azil. 

Predstavnik predlagatelja nadalje je istaknuo kako u Republici Hrvatskoj postoji više informacijskih sustava koji sadrže biometrijske podatke, i to Informacijski sustav Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatski vizni informacijski sustav i Zatvorski informacijski sustav, dok na razini Europske unije postoje Schengenski Informacijski sustav, sustav EURODAC i Vizni informacijski sustav. Osim postojećih, interoperabilnost se planira i s budućim informacijskim sustavima Europske unije koji su u fazi razvoja, a također će sadržavati biometrijske podatke: Sustav ulaska/izlaska, Europski sustav za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju i Europski informacijski sustav kaznene evidencije za državljane trećih zemalja.  
Nastavno je predstavnik predlagatelja pojasnio kako nadležna tijela, prilikom pretraživanja biometrijskih podataka putem zajedničkog tehničkog rješenja za uspoređivanje biometrijskih uzoraka, primaju pozitivan/negativan rezultat provjere u navedenim informacijskim sustavima ovisno o tome je li osoba u različitim informacijskim sustavima poznata pod različitim identitetima.

Zaključno je predstavnik predlagatelja istaknuo kako je, u odnosu na prvo čitanje, u Konačnom prijedlogu zakona učinjeno tek nekoliko izmjena u članku 3. a odnose se na izmjene pojmovnika.
 
Bez rasprave, jednoglasno, s 9 glasova „ZA“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O OBRADI BIOMETRIJSKIH PODATAKA.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić
 

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 65. sjednici, održanoj 29. studenoga 2019., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o privatnoj zaštiti, P. Z. br. 635 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona) koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 7. studenoga 2019. 

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da se Konačnim prijedlogom zakona nastoji sustavno i trajno podići razina kvalitete obavljanja zaštitarskih usluga u Republici Hrvatskoj te podići razina sigurnosti u Republici Hrvatskoj, a Konačni prijedlog zakona usklađen je sa Strategijom nacionalne sigurnosti iz 2017. godine koja prepoznaje privatnu zaštitu kao važan temelj za sveukupnu sigurnost u Republici Hrvatskoj.
Nadalje, predstavnik predlagatelja je naveo kako trenutno na području Republike Hrvatske poslove privatne zaštite obavlja oko 250 trgovačkih društava za tjelesnu i tehničku zaštitu, oko 1200 obrta (većinom za tehničku zaštitu) te oko 150 unutarnjih čuvarskih službi, a ukupno oko 16.500 aktivnih osoba ima licencu za obavljanje poslova privatne zaštite.
Predstavnik predlagatelja je obrazložio kako se Konačnim prijedlogom zakona predviđa provođenje sigurnosne provjere za odgovorne osobe za obavljanje poslova privatne zaštite u pravnoj osobi, obrtu i unutarnjoj službi kao i u važećem Zakonu, ali se predviđa i mogućnost provođenja provjere za druge osobe upisane u sudski odnosno obrtni registar. Operativna provjera za fizičke osobe koje obavljaju poslove privatne zaštite provoditi će se iznimno i nije izravan uvjet za dobivanje licence, čime se nastoji skratiti vrijeme za ishođenje licence, ali u slučaju gdje postoji sumnja na počinjenje kaznenih djela, takva provjera će se provesti. Uvode se nove ovlasti zaštitara, kao primjerice korištenje neškodljivih raspršivača kao jednog od sredstava prisile. Također, predstavnik predlagatelja istaknuo je da se uvode nove kategorije osoba koje obavljaju poslove privatne zaštite kao što su zaštitar-specijalist te zaštitar – IPU. 
Nadalje, predstavnik predlagatelja je kao novost istaknuo uvođenje metodologije procjene rizika prema prihvaćenim i potvrđenim standardima (ISO 31000) te propisuje osnivanje Povjerenstva za provjeru zakonitosti postupanja zaštitara kod primjene ovlasti. Takva Povjerenstva će postojati u svakoj policijskoj ovlasti te jedno središnje na razini MUP-a koje će se baviti slučajevima u kojima je nastupila teška tjelesna ozljeda, kada je uporabljeno oružje te kada je nastupila smrt. Sankcioniranje zaštitara može biti novčano te zabrana obavljanja poslova na razdoblje od 1 do 6 mjeseci. 

U odnosu na primjedbe Odbora iz prvog čitanja, predstavnik predlagatelja istaknuo je kako su prihvaćene primjedbe u odnosu na članak 15. stavak 1. točku 8. i stavak 2. istog članka, na način da je usklađena terminologija sa Zakonom o sigurnosnim provjerama. Nadalje, u članku 18. stavku 2. iza riječi: „provjera,“ dodane su riječi: „sukladno postupku propisanom pravilnikom o provedbi tjelesne zaštite“, radi određivanja podzakonskog akta kojim će se propisati postupak provedbe operativne provjere. Isto tako, sukladno primjedbi Odbora, u članku 21. dodatno su propisani uvjeti posebne zdravstvene sposobnosti i ispunjavanja uvjeta za držanje i nošenje oružja, pri ishođenju dopuštenja za obavljanje poslova zaštitara – specijalista. Također, u članku 26. stavku 2. utvrđena je obveza izvještavanja poslodavca kod upućivanja djelatnika na izvanredni zdravstveni pregled „o čemu Ministarstvo izvješćuje poslodavca“, u vez kojeg članka je u prekršajnim odredbama, u članku 96. dodana nova točka 7., kojom se sankcionira poslodavac ukoliko dopusti obavljanje poslova tjelesne zaštite osobama koje nisu obavile redovni ili izvanredni zdravstveni pregled. U članku 57. dodan je stavak 6. u kojem je propisana obveza poslodavca da osigura propisanu zaštitnu opremu za djelatnike i u svezi s time prekršajna odredba u članku 96. stavku 1. točki 16.

U raspravi koja je uslijedila nakon izlaganja predstavnika predlagatelja,  pozdravljeno je unaprjeđenje koje je postignuto u odnosu na prvo čitanje Prijedloga zakona, a posebice promišljen pristup primjedbama Odbora. 
Na upit o pojašnjenju ovlasti čuvara da privremeno ograniči slobodu kretanja osobe, predstavnik predlagatelja je pojasnio kako čuvar ne može ograničiti slobodu kretanja osobe protivno njenoj volji, već može izdati naredbu osobi da se zadrži na mjestu događaja, a ako osoba kojoj je naredba izdana ne postupi sukladno istoj, čuvar može o tome obavijestiti zaštitara i zaštitara-specijalista koji su ovlašteni samostalno privremeno ograničiti slobodu kretanja osobe te o tome sačiniti izvješće. Čuvar također nema ovlast primijeniti sredstva prisile, za razliku od zaštitara i zaštitara-specijalista. 
Na pitanje o razmjeru ovlasti zaštitara na provjeru identiteta, predstavnik predlagatelja je pojasnio kako se ona može primjenjivati unutar perimetra objekta te u pravilu na ulazu u objekt. 

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, s 5 glasova „ZA“ i 4 glasa „PROTIV“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O PRIVATNOJ ZAŠTITI

    Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 64. sjednici, održanoj 7. studenoga 2019., raspravljao o Konačnom prijedlogu zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu, drugo čitanje, P. Z. br. 791, koji je Hrvatskome saboru podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 31. listopada 2019.
           Odbor je Konačni prijedlog zakona, sukladno članku 179. stavka 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, razmotrio u svojstvu zainteresiranog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnica predlagatelja iz Ministarstva financija naglasila da se ovim Zakonom uređuje izvršavanje Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu, opseg zaduživanja, jamstva države, upravljanje imovinom, poticajne mjere u gospodarstvu, korištenje namjenskih prihoda i primitaka, korištenje vlastitih prihoda, prava i obveze korisnika proračunskih sredstava, pojedine ovlasti Vlade, predsjednika Vlade, Ministarstva financija i ministra financija u izvršavanju Državnog proračuna, kazne za neispunjavanje obveza.
Predstavnica predlagatelja je nadalje istaknula da se zaduženje na inozemnom i domaćem tržištu može provesti do ukupnog iznosa 26,8 milijardi kuna, što je manje od plana za 2019. godinu (30,1 milijardu kuna) te iznosa iz rebalansa (35,6 milijardi kuna). Povećana je razina otplate glavnice državnog duga koja iznosi 28,3 milijardi kuna, a u 2019. godini je iznosila 24,1 milijardu kuna (rebalans 27,1 milijardi kuna). Također, navela je da su Zakonom za 2020. godinu predviđena sredstva proračunske zalihe u iznosu od 100 milijuna kuna. Nova financijska jamstva za 2020. godinu iznose 3,8 milijarde kuna, od čega se 2 milijarde kuna odnose na izvanproračunske korisnike, a ukupna jamstvena zaliha iznosi 300 milijuna kuna.
U odnosu na proračunsku osnovicu, predstavnica predlagatelja je istaknula da se ona nije mijenjala u odnosu na prethodne godine, stoga osnovica i nadalje iznosi 3.326,00 kuna, a koristi se za izračun naknada utvrđenih posebnim propisima, kao što su dječji doplatak, rodiljne potpore, isplate trajnih prava hrvatskim braniteljima i dr.
Isto tako, Zakon propisuje da će se iz Državnog proračuna sa pozicija Ministarstva financija tijekom 2020. godine jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave isplaćivati pomoć u visini procijenjenoga gubitka prihoda temeljem povećanja osnovnog osobnog odbitka sukladno izmjenama propisa kojima je uređeno oporezivanje dohotka, i to u ukupnom iznosu od 507 milijuna kuna, a prema tablici koja se nalazi u prilogu Zakona i njegov je sastavni dio.
Zaključno je predstavnica predlagatelja navela kako će se financijska sredstva za provedbu Zakona osigurati iz poreznih i neporeznih
prihoda, domaćih i inozemnih pomoći, donacija, drugih prihoda koji su posebnim propisima utvrđeni kao izvori prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske te zaduživanja i drugih primitaka državnog proračuna Republike Hrvatske.

U raspravi su pozdravljena pozitivna kretanja u hrvatskom gospodarstvu koja rezultiraju uravnoteženijim proračunom i smanjenjem duga opće države. 

Nakon provedene rasprave, prilikom glasovanja o prijedlogu zaključka da se Hrvatskome saboru predloži donošenje Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu, s 5 glasova „ZA“, 3 glasa „PROTIV“ i 2 glasa “SUZDRŽAN“, zaključak nije donesen, s obzirom da nije dobio potrebnu većinu.

    Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić
 

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 64. sjednici, održanoj 7. studenoga 2019., raspravljao o Prijedlogu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu i projekcija za 2021. i 2022. godinu u dijelu koji se odnosi na Ministarstvo unutarnjih poslova, Hrvatsku vatrogasnu zajednicu i sastavnice sigurnosno-obavještajnog sustava (Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost, Sigurnosno-obavještajna agencija, Vojna sigurnosno-obavještajna agencija, Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija i Zavod za sigurnost informacijskih sustava) (dalje u tekstu: Prijedlog državnog proračuna za 2020. godinu), koji je Hrvatskome saboru podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 31. listopada 2019.
Odbor je Prijedlog državnog proračuna za 2020. godinu, sukladno članku 179. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, razmotrio u svojstvu zainteresiranog radnog tijela. 
Uvodno je predstavnica predlagatelja iz Ministarstva financija navela kako je makroekonomska politika Republike Hrvatske određena pozitivnim kretanjima ekonomskih aktivnosti, a na temelju rasta osobne potrošnje, investicija, izvoza roba i usluga uz povećano korištenje sredstava iz fondova Europske unije. Za tekuću 2019. godinu se predviđa realni rast BDP-a od 2,8%, dok se u 2020. godini očekuje rast od 2,5%, a projekcije za 2021. i 2022. godini predviđaju 2,4%. Očekuje se nastavak pozitivnih kretanja na tržištu rada i stabilna inflacija (ispod 1,5). Sukladno tome, ukupni prihodi državnog proračuna u 2020. godini planirani su u iznosu od 145,1 milijardu kuna, što čini rast od  6,7% u odnosu na plan za 2019. godinu, odnosno 5,4% u odnosu na novi plan za 2019. godinu. Pri tome porezni prihodi bilježe rast od 7,1% u odnosu na plan za 2019. godinu, odnosno 3,1% u odnosu rebalans proračuna za 2019. godinu. Zabilježen je rast doprinosa u iznosu od 25 milijardi kuna (3,9%) što je rezultat očekivanih kretanja na tržištu rada. 
U 2020. godini planirani su ukupni rashodi državnog proračuna u iznosu od 147,3 milijardi kuna što čini 5% ili 7 milijardi kuna više od prvotnog plana za 2019. godinu, a 8,3 milijarde kuna više u odnosu na novi plan za 2019. godinu. Povećanje rashoda rezultat je povećanja rashoda za mirovine i mirovinska primanja, povećanja rashoda za zaposlene uslijed pune primjene povećanja osnovice iz 2019. godine, primjene očekivanog povećanja osnovice za izračun plaće za 6,12% u 2020. godini, primjene mjera demografske politike te kompenzacijskih mjera jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave (507 mil. kuna). U 2021. godini ukupni rashodi dosegnut će razinu od 149 milijardi kuna, a u 2022. godini razinu od 150,7 milijardi kuna.
Ukupni rashodi za zaposlene se, u odnosu na plan za 2019. godinu,  povećavaju za 2,1 milijarde kuna, odnosno 1,5 milijardu kuna u odnosu na novi plan za 2019. godinu, što je rezultat uvećanja za redovan minuli rad, novog zapošljavanja te predloženog povećanja osnovice za izračun plaće zaposlenih u državnim i javnim službama za 6,12% u 2020. godini. Nadalje, u 2020. godini su planirani materijalni rashodi u iznosu od 15,4 milijardi kuna koji su za ukupno 982,4 milijuna kuna veći u odnosu na 2019. godinu, odnosno 790,2 milijuna kuna u odnosu na rebalans za 2019. godinu. Materijalni rashodi koji se financiraju iz Europske unije i ostalih izvora financiranja povećavaju se za 821,1 milijun kuna, od čega 462,6 milijuna kuna ustanovama u zdravstvu, a materijalni rashodi koji se financiraju iz općih izvora povećavaju se za 161,3 milijuna kuna, pri čemu se najznačajnija povećanja odnose na potrebe Ministarstva unutarnjih poslova (dalje u tekstu: Ministarstvo) i Ministarstva obrane. U odnosu na financijske rashode, u 2020. godini planira se iznos od 8,1 milijarde kuna koji se projecira u skladu s uvjetima na financijskim tržištima te troškovima servisiranja javnog duga.
Za nabavu nefinancijske imovine planirani su rashodi u iznosu od 5,9 milijardi kuna, od čega 2,4 milijarde kuna rashoda financiranih iz izvora financiranja opći prihodi i primici, doprinosi i namjenski primici. Navedeno predstavlja smanjenje za 158,1 milijun kuna u odnosu na tekući plan za 2019. godinu.  
Predstavnik predlagatelja iz Ministarstva je istaknuo da je planom za 2020. godinu na razdjelu 040 predviđeno ukupno 5,9 milijardi kuna što je za 255,75 milijuna kuna (4,5%) više u odnosu na prvotni plan proračuna iz 2019. godine.
Materijalni rashodi čine udio od 10,7% sredstava, dok je za kapitalne projekte predviđeno oko 12% sredstava, a 1,7% na subvencije za EU projekte. Rashodi za zaposlene iznose 3,7 milijardi kuna, no oni će varirati ovisno o odredbama kolektivnog ugovora te potrebama rada na poslovima vezanim uz migracije i poslove osiguravanja. Iznos od 22,4 milijuna kuna planiran je u svrhu isplate naknada za stanovanje policijskim službenicima raspoređenima na rad u mjestu udaljenom više od 100 km od njihova prebivališta. Nadalje, 18,8 milijuna kuna planirano je za potrebe pričuvne policije, 53 milijuna kuna za projekt ilegalnih migracija, a 49,3 milijuna kuna za troškove povezane s predsjedanjem Vijećem Europske unije. 
Za provođenje Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa planiran je iznos od 90 milijuna kuna što je na razini plana za 2019., a svrha Programa je podizanje razine sigurnosti cestovnog prometa na višu razinu, između ostaloga pojačanim opremanjem prometne policije, te namijenjen i sufinanciranju sanacija opasnih mjesta na županijskim cestama i u gradovima. Za projekt informatizacije i zanavljanja komunikacijske opreme planiran je iznos od 103,3 milijuna kuna.
Predstavnik predlagatelja je posebice istaknuo kako apsorpcija sredstava iz EU fondova za potrebe razminiranja, čuvanja vanjskih granica i civilne zaštite iznosi gotovo 800 milijuna kuna. U odnosu na upravljanje migracijama velik dio sredstva pribavljen je putem EMPACT projekta, a u 2019. godini pribavljeno je 6 milijuna eura.
U odnosu na Hrvatsku vatrogasnu zajednicu, predstavnik predlagatelja je istaknuo kako se ista, počevši od 1. siječnja 2020., ustrojava kao Središnji državni ured, zbog čega je isključena iz proračuna Ministarstva. Međutim, Ministarstvo u suradnji s Hrvatskom vatrogasnom zajednicom, provodi projekt modernizacije vozila vatrogasnih postrojbi. Ovim projektom planira se utrošiti iznos od 36,4 milijuna kuna koji je sufinanciran iz fondova EU, i to za nabavu 94 nova naprednija vatrogasna vozila i druga specijalna vozila koja će se raspodijeliti vatrogasnim postrojbama u svim županijama, kao i obuku vatrogasaca za uporabu vozila i opreme. 
Zaključno je predstavnik predlagatelja iz Ministarstva istaknuo da su sredstva predviđena u Prijedlogu državnog proračuna za 2020. godinu dostatna za izvršavanje svih predviđenih zadaća Ministarstva.
Predstavnik predlagatelja iz Hrvatske vatrogasne zajednice je istaknuo kako je na proračunskom razdjelu 039 planiran iznos od 303,16 milijuna kuna što predstavlja povećanje za iznos od 10,09 milijuna kuna u odnosu na plan proračuna za 2019. godinu (u 2019. planirano 293,07 milijuna kuna). Najznačajniji iznosi unutar proračuna Hrvatske vatrogasne zajednice raspoređeni su na poziciji „izravnavanja za decentraliziranu funkciju vatrogastva“, i to 231,03 milijuna kuna, dok rashodi za zaposlene iznose 31,4 milijun kuna. 
Predstavnici predlagatelja iz Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, Sigurnosno-obavještajne agencije, Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija  i Zavoda za sigurnost informacijskih sustava pojedinačno su obrazložili predviđena proračunska sredstva iz Prijedloga državnog proračuna za 2020. godinu.
Predstavnici predlagatelja zaključno su se izjasnili da su predviđena proračunska sredstava za tijela koja predstavljaju, dostatna za izvršenje svih zakonom i drugim aktima utvrđenih poslova i zadaća za 2020. godinu.

    U raspravi je pozdravljeno povećanje sredstava koja se izdvajaju u području unutarnjih poslova i nacionalne sigurnosti, a posebice unaprjeđenje materijalnih prava policijskih službenika, kao i nastavak modernizacije i opremanja policije, vatrogastva te sastavnica sigurnosno-obavještajnog sustava.  
Podržana je namjera da se kroz plan proračuna osigura izvršavanje svih predvidivih zadaća te upućena preporuka za stvaranje proračunskih strategija na političkoj razini koje će dugoročno osigurati održivost sustava unutarnjih poslova i nacionalne sigurnosti.
Vezano za strukturu proračuna Ministarstva predloženo je povećati udio izdvajanja u korist modernizacije, opremanja i obuke djelatnika. 
U odnosu na sredstva planirana za poslove certificiranja, koji se odnose na nadležnost bivše Agencije za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom, zatraženo je pojašnjenje za drastično smanjenje sredstava s iznosa od 9 milijuna kuna u 2019. godini na planiranih 453 tisuće kuna u 2020. godini. Vezano za isto, predstavnica predlagatelja iz Ministarstva je istaknula da se ostatak sredstava potrebnih za izvršavanje poslova iz nadležnosti bivše Agencije preraspodijelio unutar objedinjenog proračuna, kao posljedica spajanja Agencije s Ministarstvom. 
U odnosu na upit o variranju sredstava izdvojenih za upravljanje državnom granicom u 2019. godini, u odnosu na sredstva planirana za 2020. godinu, predstavnica predlagatelja je istaknula kako izdvajanja na ovoj proračunskoj stavci ovise o dinamici apsorpcije sredstava iz EU fondova i ne mogu se u potpunosti predvidjeti. 
    
Nakon provedene rasprave, prilikom glasovanja o prijedlogu zaključka da se Hrvatskome saboru predloži donošenje Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu i projekcija za 2021. i 2022. godinu u dijelu koji se odnosi na Ministarstvo unutarnjih poslova, Hrvatsku vatrogasnu zajednicu i sastavnice sigurnosno-obavještajnog sustava (Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost, Sigurnosno-obavještajna agencija, Vojna sigurnosno-obavještajna agencija, Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija i Zavod za sigurnost informacijskih sustava), s 5 glasova „ZA“,  3 glasa „PROTIV“ i 2 glasa “SUZDRŽAN“, zaključak nije donesen, s obzirom da nije dobio potrebnu većinu.
    
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.
                   

                                                                           PREDSJEDNIK ODBORA

 Ranko Ostojić
 

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 63. sjednici, održanoj 2. listopada 2019., raspravljao je o Prijedlogu zakona o obradi biometrijskih podataka, prvo čitanje, P. Z. br. 756 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 26. rujna 2019.  
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja je istaknuo da se Prijedlogom zakona krenulo u realizaciju trenutno najaktualnije inicijative na području Europske unije koja stremi jačanju razmjene biometrijskih podataka između država članica što ujedno predstavlja, a i poklapa se sa strateškim interesom Republike Hrvatske. Naime, Republika Hrvatska je država članica s najduljom granicom u EU te, kao država koja želi ući u schengenski prostor, prihvaća interoperabilnost kao jedan od prioriteta i predstavlja jednu od vodećih država članica po pitanju implementacije.

Neovisno o intenciji jačanja razmjene biometrijskih podataka, Prijedlogom zakona se, sukladno svim važećim propisima koji se odnose na zaštitu osobnih podataka, posebna briga poklonila zaštiti fizičkih osoba od zlouporabe njihovih osobnih podataka te je u izradi, između ostalih tijela, sudjelovala i Agencija za zaštitu osobnih podataka. Predstavnik predlagatelja je naglasio da je zaštita i tajnost osobnih podataka zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, Poveljom Europske unije o temeljnim pravima te Ugovorom o funkcioniranju Europske unije.

Nastavno je istaknuo da se potreba jače razmjene podataka prvenstveno pojavila zbog niza terorističkih napada te nezakonitih prelazaka granica što predstavlja trajnu prijetnju unutarnjoj sigurnosti Europske unije. Isto je u konačnici i dovelo do  stvaranja ideje interoperabilnosti odnosno do povezivanja baza podataka kojima raspolažu države članice ali i Europska unija.

Predstavnik predlagatelja je naveo i primjer osnovnog biometrijskog podatka -  otiska papilarnih linija prsta, gdje će se s interoperabilnošću postići da će osoba kada stavi prst na čitač biti automatski provjerena u svim bazama podataka.

Naglasio je da trenutno u Republici Hrvatskoj postoje tri baze biometrijskih podataka i to Informacijski sustav MUP-a, Hrvatski vizni informacijski sustav i Zatvorski informacijski sustav, a postojeći operativni sustavi EU su Schengenski informacijski sustav, sustav EURODAC i Vizni informacijski sustav, s kojima bi se ostvarila interoperabilnost, s naglaskom da će se, nakon započinjanja s radom, interoperabilnost ostvariti i sa Sustavom ulaska/izlaska (EU/EES), Europskim sustavom za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju (ETIAS) i Europskim informacijskim sustavom kaznene evidencije za državljane trećih zemalja (ECRIS-TCN).

U raspravi je podržano donošenje ovog zakona no istaknuta je bojazan zbog „umrežavanja“ svih domaćih baza podataka s EU bazama jer trenutno nismo u stanju predvidjeti sve promjene koje se mogu desiti u narednih 5-10 godina, a brzina napretka informatičkih sustava je nemjerljivo brža od zakonodavnih procesa koji to prate. To može dovesti do eventualnih negativnih posljedica na pojedince čiji se biometrijski podatak može pronaći u nekom prostoru te može dovesti u pitanje dignitet i dostojanstvo pojedinca. Kao demokratsko društvo trebali bismo zaštitu dostojanstva pojedinca uvijek imati u prvom planu.

Nakon provedene rasprave jednoglasno, sa 7 glasova „ZA“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećih zaključaka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o obradi biometrijskih podataka.

2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se  predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 63. sjednici, održanoj 2. listopada 2019., raspravljao je o Prijedlogu zakona o Obalnoj straži Republike Hrvatske, prvo čitanje, P. Z. br. 755 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 26. rujna 2019.  Sukladno članku 179. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.

U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja je istaknuo da se nakon donošenja Strategije nacionalne sigurnosti i Zakona o sustavu domovinske sigurnosti, a s obzirom da je trenutno važeći Zakon o Obalnoj straži RH donesen 2007. godine, pojavila potreba donošenja novog zakona kojim bi se ispravili uočeni nedostaci i uskladilo funkcioniranje cjelokupnog sustava.

U pripremi zakonskog prijedloga sudjelovali su, osim Ministarstva obrane RH,  Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture te Ministarstvo poljoprivrede, s obzirom na njihove nadležnosti koje se djelom odnose na poslove Obalne straže te je provedeno i savjetovanje sa zainteresiranom javnošću.

Naglasio je da je cilj zakona definiranje zadaća i reguliranje svih poslove Obalne straže kao i ovlasti ovlaštenih  osoba, a primarna zadaća Obalne straže je nadzor i zaštita suverenih prava i interesa te provedba jurisdikcije Republike Hrvatske u zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu i otvorenom moru, a u teritorijalnom moru i unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske Obalna straža pruža potporu tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima u nadzoru i zaštiti prava i interesa Republike Hrvatske na moru.

Prijedlogom zakona uređuju se određena postupanja koja se tiču zaštite interesa Republike Hrvatske na moru a koja se odnose na nadzor morskog ribarstva, nadzor sigurnosti plovidbe, zaštitu morskog okoliša te zaštitu prirode i kulturne baštine.

Nastavno je istaknuo da se Prijedlogom zakona iscrpno propisuju ovlasti Obalne straže koje su stupnjevane po kategorijama, a kao novinu je naglasio utvrđivanje uvjeta za davanje ovlasti ovlaštenim osobama Obalne straže za obavljanje inspekcijskih poslova u pojedinim upravnim područjima.
Istaknuo je i da Prijedlog zakona prepoznaje središnju ulogu Središnje koordinacije za nadzor i zaštitu prava i interesa Republike Hrvatske na moru, njezinog Stručnog tijela te Područne jedinice koordinacije u zaštiti interesa države na moru.

Zaključno je naglasio da donošenje predmetnog zakona predstavlja daljnje unaprjeđenje sustava domovinske sigurnosti, te jačanje suradnje i koordinacije nadležnih državnih tijela na moru.

U raspravi je pozdravljeno donošenje novog zakona, s obzirom da je tijekom provedbe postojećeg uočeno više nedorečenosti, a  postojao je i problem kako povezati sva tijela koja su njime bila predviđena. Kroz primjenu je uočen i velik prostor za poboljšanje te je u raspravi iskazana nada da se ovim Prijedlogom zakona popunio taj prostor.
Postavljeno je i pitanje preklapanja ovlasti pomorske policije i Obalne straže, te je predstavnik predlagatelja istaknuo da pomorska policija postupa u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru, dok Obalna straža postupa u ZERP-u i na otvorenom moru, te da oba tijela svoje ovlasti vrše koristeći svoje brodove, što ne priječi Obalnu stražu da pruža potporu pomorskoj policiji.

S obzirom na potrebnu racionalizaciju sredstava i nepotrebno „dupliranje“ materijalnih sredstava predstavnik predlagatelja je istaknuo da se o racionalizaciji vodila briga, te da postoji samo jedan sustav radarske kontrole koji osigurava sigurnost plovidbe i zaštitu na moru, a da se sustavi na nadzor koje su samostalno razvijala različita tijela državne uprave uspješno nadopunjavaju, te da je jedino bitna pravodobna razmjena podataka.

Nastavno je predstavnik predlagatelja vezano za koordinirani pristup s drugim državnim tijelima istaknuo iznimno kvalitetnu suradnju s Ministarstvom poljoprivrede koje je u svojim propisima ugradilo odredbe koje daju određene ovlasti Obalnoj straži što se u praksi pokazalo iznimno svrhovitim. Obalna straža bi željela razvijati takav odnos i s drugim tijelima državne uprave koja pronađu svoje interes za suradnju s Obalnom stražom.

U raspravi je predloženo da se u Središnju koordinaciju za nadzor i zaštitu prava i interesa Republike Hrvatske na moru, kao međuresornog tijela, doda i Središnji državni ured za vatrogastvo odnosno da glavni vatrogasni zapovjednik  bude član Središnje koordinacije s obzirom da će kod velikih požara i potrebe gašenja istih na moru biti potreban koordinirani pristup, a treba uzeti u obzir da Središnji državni ured za vatrogastvo nema ni brodove, ni opremu za isto.

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, sa 6 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećih zaključaka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o Obalnoj straži Republike Hrvatske.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se  predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 62. sjednici održanoj 2. listopada 2019. godine, zajedno s Odborom za pomorstvo, promet i infrastrukturu (45. sjednica), razmotrio je podnesene amandmane na Prijedlog odluke o proglašenju 21. listopada – ”Nacionalnim danom bez mobitela u prometu”.

Odbori su utvrdili da je amandmane podnijela Vlada Republike Hrvatske.

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost se izjasnio o podnesenim amandmanima kako slijedi:
1.    Amandman Vlade Republike Hrvatske na naziv Prijedloga odluke jednoglasno je
prihvaćen (7 glasova ”za”)
2.    Amandman Vlade Republike Hrvatske na točku 1. jednoglasno je prihvaćen 
(7 glasova ”za”).

Odbor za pomorstvo, promet i infrastrukturu se izjasnio o podnesenim amandmanima kako slijedi:
1.    Amandman Vlade Republike Hrvatske na naziv Prijedloga odluke jednoglasno je prihvaćen (8 glasova ”za”)
2.    Amandman Vlade Republike Hrvatske na točku 1. jednoglasno je prihvaćen 
(8 glasova ”za”).

Za izvjestitelje na sjednici Hrvatskoga sabora određeni su Ranko Ostojić, predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i Pero Ćosić, predsjednik Odbora za pomorstvo, promet i infrastrukturu. 

PREDSJEDNIK ODBORA ZA                                                                             PREDSJEDNIK ODBORA
POMORSTVO, PROMET I                                                                                 ZA UNUTARNJU POLITIKU I
INFRASTRUKTURU                                                                                           NACIONALNU SIGURNOST

Pero Ćosić                                                                                                          Ranko Ostojić
 

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 61. sjednici, održanoj 18. rujna 2019., raspravljao o Prijedlogu zakona o izmjeni Zakona o osobnom imenu, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i  drugo čitanje, P. Z. br. 699, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. rujna 2019. 

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da se izmjeni Zakona o osobnom imenu pristupilo radi usklađenja s odredbama novog Zakona o sustavu državne uprave, a slijedom potpune provedbe Nacionalnog programa reformi 2019. u okviru reformskog prioriteta „Unaprjeđenje javne uprave“ koji uključuje mjeru „Decentralizacija i racionalizacija“ . 

Naime novi Zakon o sustavu državne uprave ne predviđa više urede državne uprave u županijama, te je dosadašnje poslove vezane za promjenu osobnog imena, koje su do sada obavljali ti uredi odnosno Gradski ured za opću upravu Grada Zagreba, bilo potrebno povjeriti županijama odnosno Gradu Zagrebu. 

Bez rasprave, jednoglasno, s 8 glasova „ZA“, Odbor je odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENI ZAKONA O OSOBNOM IMENU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 61. sjednici, održanoj 18. rujna 2019., raspravljao o Prijedlogu zakona o izmjeni Zakona o protuminskom djelovanju, s Konačnim prijedlogom zakona, prvo i  drugo čitanje, P. Z. br. 687, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. rujna 2019. 

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da se izmjeni predmetnog Zakona pristupilo radi usklađenja s odredbama Zakona o sustavu državne uprave, a slijedom potpune provedbe Nacionalnog programa reformi 2019. u okviru reformskog prioriteta „Unaprjeđenje javne uprave“ koji uključuje mjeru „Decentralizacija i racionalizacija“.
Naime novi Zakon o sustavu državne uprave ne predviđa više urede državne uprave u županijama, te je dosadašnje poslove koji proizlaze iz Zakona o protuminskom djelovanju, a koje su do sada obavljali uredi državne uprave u županijama, bilo potrebno povjeriti županijama odnosno Gradu Zagrebu.

Bez rasprave, jednoglasno, s 8 glasova „ZA“, Odbor je odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENI ZAKONA O PROTUMINSKOM DJELOVANJU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 61. sjednici, održanoj 18. rujna 2019., raspravljao o Konačnom prijedlogu zakona o potvrđivanju Dodatnog protokola uz Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju terorizma, drugo čitanje, P. Z. br. 684, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 5. rujna 2019. 

Sukladno članku 179. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu zainteresiranog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnica predlagatelja istaknula da je Republika Hrvatska stranka Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju terorizma, sastavljene u Varšavi 16. svibnja 2005. godine, a koja je stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 1.
svibnja 2008. godine. 

S obzirom na pojačane terorističke aktivnosti, na sastanku ministara Vijeća Europe, održanom 19. svibnja 2015. godine, Vijeće Europe je usvojilo Dodatni protokol koji je stupio na snagu 1. srpnja 2017. Vlada Republika Hrvatska je na sjednici održanoj 18. listopada 2017. donijela Odluku o pokretanju postupka za sklapanje dodatnog protokola, a 26. listopada 2017. stalni predstavnik Republike Hrvatske pri Vijeću Europe potpisao je Dodatni protokol.

Svrha Dodatnog protokola je dopuniti odredbe Konvencije u pogledu inkriminacije radnji opisanih u člancima 2. do 6. Protokola, a to su sudjelovanje u udruživanju ili grupama u svrhu terorizma, pohađanje obuke za terorizam, putovanje u druge države u svrhu terorizma, osiguravanje ili prikupljanje sredstava za takva putovanja i organiziranje i olakšavanje takvih putovanja, čime se povećavaju nastojanja stranaka u sprječavanju terorizma i njegovih posljedica. 

Predstavnica predlagatelja je naglasila da u Hrvatskoj postoji normativni okvir koji omogućuje progon i sankcioniranje počinitelja kaznenih djela terorizma (čl. 97. kazneno djelo „Terorizam“) dok su člancima 98. do 103. propisana kaznena djela vezana za terorizam. Izmjenama Kaznenog zakona od 14. prosinca 2018. dovršeno je usklađivanje kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske s Dodatnim protokolom.
Nastavno je istaknula da je u skladu sa člankom 7. Dodatnog protokola, Republika Hrvatska bila dužna uspostaviti kontaktnu točku za razmjenu policijskih podataka o stranim terorističkim borcima koja je dostupna 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Sukladno uspostavljenoj praksi u drugim državama članicama Vijeća Europe, Republika Hrvatska je u okviru radnog vremena  uspostavila kontaktnu točku u Službi terorizma Uprave kriminalističke policije, dok je izvan radnog vremena te u dane vikenda i neradne dane kontaktna točka uspostavljena u Službi za međunarodnu policijsku suradnju Uprave kriminalističke policije, dok je kao kontaktna točka Europske unije određen Europol.

Zaključno je naglasila da su sredstva za provedbu ovog Zakona osigurana u Državnom proračunu RH za 2019. godinu i projekcijama za 2020. i 2021. godinu u okviru razdjela 40 Ministarstva unutarnjih poslova i razdjela 110 Ministarstva pravosuđa te da se u saborskoj proceduri, sukladno članku 207a. Poslovnika Hrvatskoga sabora nalazi konačni prijedlog zakona i postupak donošenja zakona bi se trebao provesti tijekom jednog čitanja.

U raspravi koja je uslijedila istaknuto je da će se problem pojaviti u implementaciji Dodatnog protokola, s obzirom da sve inkriminacije odnosno kaznena djela osim djelovanja odnosno postupanja sadrže i namjeru, a što će biti teško dokazati, posebice uzimajući u obzir da se već u samom Protokolu navodi da je potrebno pronaći balans između postupanja i zaštite ljudskih prava (posebice prava na slobodu kretanja, slobodu izražavanja, slobodu udruživanja i slobodu vjeroispovijesti).

Nadalje, istaknuto je da uvijek postoji realna bojazan da se određeni broj osoba kojima nije mjesto na popisu nađu na popisu (koji se razmjenjuju s drugim državama članicama), te kada jednom budu evidentirani teško „silaze“ s popisa.
Nastavno, postavljeno je i pitanje tko donosi odluku o teritorijalnom području primjene Dodatnog protokola odnosno da li se zna koje je područje teritorijalne primjene same Konvencije, na što je predstavnica predlagatelja istaknula da se područje primjene odnosi na Europsku uniju te da je u pitanju osjetljivo područje razmjene osobnih podataka koje će biti uređeno i drugim propisima koji će utvrditi način korištenja i distribucije osobnih podataka te njihovo brisanje.

Nakon rasprave, jednoglasno, s 8 glasova „ZA“, Odbor je odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O POTVRĐIVANJU DODATNOG PROTOKOLA UZ KONVENCIJU VIJEĆA EUROPE O SPRJEČAVANJU TERORIZMA.

Jednoglasno, s 8 glasova „ZA“, Odbor je odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka:
    
PRILIKOM POLAGANJA ISPRAVE O RATIFIKACIJI, REPUBLIKA HRVATSKA JE DUŽNA ODREDITI PODRUČJE ILI PODRUČJA NA KOJA ĆE SE DODATNI PROTOKOL PRIMJENJIVATI

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 61. sjednici, održanoj 18. rujna 2019., raspravljao o Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o državnim maticama, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i  drugo čitanje, P. Z. br. 698, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. rujna 2019. 

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da se izmjeni Zakona o državnim maticama pristupilo radi usklađenja s odredbama novog Zakona o sustavu državne uprave, a slijedom potpune provedbe Nacionalnog programa reformi 2019. u okviru reformskog prioriteta „Unaprjeđenje javne uprave“ koji uključuje mjeru „Decentralizacija i racionalizacija“ . 

Naime novi Zakon o sustavu državne uprave ne predviđa više urede državne uprave u županijama, te je dosadašnje poslove vezane za uspostavu i vođenje državnih matica odnosno evidencija o osobnim stanjima građana koje su do sada obavljali uredi državne uprave u županijama odnosno Gradski ured za opću upravu Grada Zagreba bilo potrebno povjeriti županijama odnosno Gradu Zagrebu.

Bez rasprave, jednoglasno, s 8 glasova „ZA“, Odbor je odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA ZAKONA O DRŽAVNIM MATICAMA

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

11. srpnja 2019., osim redovne 59. sjednice Odbora, održana je  i 60. (tematska) sjednica Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i Odbora za pomorstvo, promet i infrastrukturu.

Na sjednici je utvrđen Prijedlog odluke o proglašenju 21. listopada "Nacionalnim danom bez mobitela u prometu". Akt je upućen u proceduru Hrvatskoga sabora. 

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 59. sjednici, održanoj 11. srpnja 2019., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, drugo čitanje, P. Z. E. br. 616 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. srpnja 2019. 

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da postoji nezadovoljstvo stanjem sigurnosti cestovnog prometa odnosno brojem prometnih nesreća te brojem smrtno stradalih osoba u Republici Hrvatskoj, zbog čega se pristupilo strožem sankcioniranju prometnih prekršaja kao jednom od načina povećanja sigurnosti cestovnog prometa.

U nastavku je predstavnik predlagatelja istaknuo osnovne razlike između Prijedloga zakona u prvom čitanju te Konačnog prijedloga zakona u drugom čitanju. Naglasio je kako je u članku 1. Konačnog prijedloga zakona kojim se mijenja članak 2. Zakona, a na prijedlog Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, izmijenjena točka 4. kojom se drukčije definira izraz „brza cesta“, u svrhu smanjivanja troškova projektiranja, a posebice izgradnje pojedinih dionica budućih brzih cesta.

Nadalje, predstavnik predlagatelja je naveo kako je na prijedlog Odbora djelomično izmijenjen članak 9. Konačnog prijedloga zakona kojim se mijenja članak 54. Zakona, na način da se u odnosu na prekršaj prekoračenja brzine vožnje izvan naselja za više od 50 km/h odustalo od alternativno propisane kazne zatvora u trajanju od 60 dana. 
Na prijedlog Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, u Konačni prijedlog zakona dodan je novi članak 25. kojim se mijenja članak 150. Zakona, u cilju izuzimanja vozila sigurnosno-obavještajnih agencija od primjeni odredbi članka 150. Zakona.
Isto tako, dopunjene su odredbe članka 40. Konačnog prijedloga zakona kojima se mijenja članak 229. Zakona, a u cilju iznalaženja načina da se onemoguće vlasnici vozila u dostavljanju podataka o više osoba koji su toga dana upravljale njihovim vozilom, budući da takva praksa znatno otežava cjelokupni prekršajni postupak i pravovremeno sankcioniranje stvarnog počinitelja prekršaja, a za posljedicu ima povećani broj oslobađajućih sudskih presuda. Također, izmijenjena je i odredba stavka 10. na način da troškove premještanja i smještaja privremeno oduzetih vozila snosi počinitelj prekršaja, a ne Ministarstvo unutarnjih poslova. 

Predstavnik predlagatelja je, također, istaknuo da su nomotehnička poboljšanja izvršena u odnosu na članke 18., 24., 38. i 55. Konačnog prijedloga zakona. 

Nastavno je predstavnik predlagatelja obrazložio najznačajnije prijedloge iz rasprave provedene u prvom čitanju, a koje predlagatelj nije prihvatio. U odnosu na prijedlog Odbora da se vidljivije označavaju dionice ceste na kojima su postavljeni radari i kamere, čime bi se ostvarila njihova preventivna svrha, predstavnik predlagatelja je istaknuo da su izgled i značenje prometnih znakova propisani Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, a koji je u nadležnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, a isto nije predmet ovih izmjena.

Nadalje, naveo je kako nije prihvaćena primjedba Odbora da se uvede mogućnost izricanja dva upozorenja prije kažnjavanja, obzirom da je odredbama Prekršajnog zakona propisano kako se upozorenje izriče ako se utvrdi da je počinjen prekršaj za koji je propisana samo novčana kazna u utvrđenom iznosu do 1.000,00 kuna, u slučajevima kada prekršajem nije izazvano ometanje ili ugrožavanje drugih sudionika u prometu, odnosno ako je prekršaj osobito lake naravi a počinitelj nije prije činio slične prekršaje može umjesto novčane kazne sudioniku u prometu izreći mjeru usmenog ili pisanog upozorenja. 
U odnosu na primjedbe Odbora te dijela zastupnika izrečene u raspravi o Prijedlogu Zakona u prvom čitanju, prema kojima su visine predloženih represivnih mjera i novčanih kazni „drakonske“ i nerazmjerne financijskim mogućnostima građana, predstavnik predlagatelja je istaknuo kako je povećanje visine novčanih kazni prvenstveno usmjereno na počinitelje najtežih prometnih prekršaja i počinitelje koji učestalo ponavljaju najteže prometne prekršaje (recidiviste), odnosno prekršaje koji se rade svjesno.

U raspravi koja je uslijedila, dio članova pozdravio je uvođenje težih sankcija u odnosu na počinitelje najtežih prometnih prekršaja i počinitelje koji učestalo ponavljaju takve prometne prekršaje. Istovremeno istaknuta je primjedba kako je opći dojam da je pri izradi Konačnog prijedloga zakona prevladao represivni pristup, na uštrb preventivnog djelovanja, što se ogleda već u činjenici da nije bilo razumijevanja za prijedlog označavanja dionica cesta na kojima se provodi kontrola brzine te da se predviđa povećanje kazne za prekršaj počinjen nevezivanjem pojasa i korištenjem mobitela.
U raspravi su članovi naveli kako je opći cilj društva smanjiti broj prometnih nesreća na minimum, a posebice u odnosu na smrtna stradavanja u prometu. Međutim, istaknuto je da se ovakav cilj može postići samo djelovanjem na sve faktore koji utječu na sigurnost prometa, kao što su kvaliteta prometnica, brzina reakcije hitnih službi,  kvaliteta motornih vozila ili kvaliteta signalizacije, a ne isključivo kažnjavanjem vozača.
Pojedini članovi Odbora upozorili su kako postavljanje tzv. ljevaka na odmorištima može predstavljati sigurnosni problem jer preusmjerava promet na odmorišta i može prouzročiti gužve odnosno zastoje, a samim time kod vozača stvarati privid izvanrednog stanja i povećati razinu stresa i neopreza u prometu. 

Tijekom rasprave je više puta ponovljen prijedlog iz rasprave o Prijedlogu zakona u prvom čitanju, koji se odnosi na vidljivije označavanje dionica ceste na kojima su postavljeni radari i kamere u cilju prevencije, kao što je i u drugim državama članicama EU. 

Predstavnik predlagatelja se zaključno osvrnuo na prijedloge i primjedbe članova Odbora. Ponovio je kako je signalizacija prvenstveno u nadležnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture te nije predmet ovog Zakona. Ova problematika je uređena Zakonom o cestama, dok su izgled i značenje prometnih znakova propisani Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama. Naveo je da će Ministarstvo unutarnjih poslova u suradnji s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture razmotriti pitanje unaprjeđenja signalizacije. 

Nadalje, predstavnik predlagatelja je istaknuo da su, pored povećanja sankcija za 8 najtežih prometnih prekršaja, povećane i kazne za prekršaj nevezivanja pojasa, nepropisno voženje djece u automobilu i nepropisno korištenje mobitela. Razlozi za isto leže u činjenici da postojeće kazne nisu ostvarile preventivan učinak, jer se broj takvih prekršaja nije smanjio na prihvatljivu razinu, a posljedice takvih prekršaja mogu biti teške kako za vozača koji ih čini, tako i za druge sudionike u prometu. Korištenje mobitela je jedan od najčešćih prekršaja, postalo je svojevrsna pošast te propisana kazna očigledno nije ostvarila preventivni učinak, a radi se o prekršaju koji umanje pažnju sudionika u prometu. Uočeno da kod određenog broja vozača postoji razmišljanje da mogu preuzeti rizik prekršajnog kažnjavanja zbog nepropisne uporabe mobitela, jer postoji mogućnost umanjenja kazne od 500 kuna na iznos od 250 kuna, ukoliko kaznu podmire na licu mjesta.
U odnosu na preusmjeravanje prometa na odmorišta, predstavnik je istaknuo da ponekad postoji takva potreba policije, međutim navedeno se neće ponavljati u ljetnim mjesecima. 
 
Nakon provedene rasprave, prilikom glasovanja o prijedlogu zaključka da se Hrvatskome saboru predloži prihvaćanje Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s 5 glasova „ZA“ i 5 glasova SUZDRŽAN“, zaključak nije donesen, s obzirom da nije dobio potrebnu većinu.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 58. sjednici, održanoj 3. srpnja 2019., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, drugo čitanje, P. Z. br. 619 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 27. lipnja 2019.  Odbor je raspolagao i Mišljenjem pučke pravobraniteljice na Konačni prijedlog zakona, od 2. srpnja 2019. 
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da je Zakon o policijskim poslovima i ovlastima (u daljnjem tekstu: Zakon) donesen 2009. godine, a izmijenjen i dopunjen 2014. godine. U odnosu na Zakon o policiji koji normira sva bitna pitanja vezana za organizaciju, odgovornost i radno pravni status policije, ovim Zakonom se uređuje način na koji policija primjenjuje svoje ovlasti te obavlja poslove koji su joj povjereni. 
Predstavnik predlagatelja je naglasio kako se izmjenama i dopunama Zakona pristupilo prvenstveno zbog potrebe usklađivanja sa Zakonom o kaznenom postupku koji je mijenjan koncem 2017. godine, potrebe jasnijeg normiranja pojedinih ovlasti za koje se u praksi utvrdilo da postoje nejasnoće, kao i unošenja novih normativnih rješenja kojima se normira policijsko postupanje i usklađuje s dostignućima na području drugih znanosti, odnosno otklanjanju pravne praznine. 
Nadalje, kroz predložene izmjene i dopune u Zakon se unose tri direktive, i to Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP, Direktiva 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima i Direktiva 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji, što značajno utječe na pojedine policijske poslove.

U nastavku je predstavnik predlagatelja iznio najznačajnije izmjene i dopune te se osvrnuo na primjedbe Odbora iznesene tijekom rasprave u prvom čitanju.
Naglasio je da se poradi pojašnjenja članka 17., kojim se mijenja članak 74. st. 1. točke 2. i 4., u obrazloženju Konačnog prijedloga zakona dodalo da se ulazak u dom po zapovjedi (bez naloga) može primijeniti jedino kod zapovjedi o dovođenju koja je propisana čl. 43. Zakona, a ni u kom slučaju temeljem neke druge zapovijedi. 

U odnosu na snižavanje uvjeta za istražitelja koji provodi dokaznu radnju ispitivanja, predstavnik predlagatelja je istaknuo da se Zakonom o kaznenom postupku koji je mijenjan koncem 2017. godine, propisala mogućnost da svi policijski službenici bez utvrđivanja stručnih ili iskustvenih kvalifikacija imaju zakonsku ovlast ispitivati osumnjičenika, te je trebalo pristupiti redefiniranju odredbi Zakona.
Naime, odredbama Zakona propisani su  uvjeti koje moraju ispunjavati policijski službenici – istražitelji za provođenje dokazne radnje ispitivanja -završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski studij ili specijalistički diplomski stručni studij odgovarajuće struke, ovisno o pojedinoj vrsti kriminaliteta te najmanje pet godina radnog iskustva na poslovima suzbijanja kriminaliteta. 
Slijedom izmjena Zakona o kaznenom postupku koji je otvorio mogućnost da svi policijski službenici provode izvidnu radnju ispitivanja osumnjičenika koja se može koristiti kao dokaz, predloženo je da ispitivanje svjedoka i okrivljenika mogu provoditi policijski službenici koji su u osobnom policijskom zvanju policijski narednik (što pretpostavlja SSS i najmanje 12 godina iskustva), a koji su kao istražitelji imenovani od strane glavnog ravnatelja policije, uz prethodno pribavljeno mišljenje glavnog državnog odvjetnika. Time se još jednom željelo naglasiti da za provođenje dokazne radnje ispitivanja svjedoka ili okrivljenika moraju postojati viši kriteriji od onih koji su potrebni za provođenje izvidne radnje ispitivanje osumnjičenika, ali da su trenutno postavljeni kriteriji neživotni, te da usporavaju  dinamiku i efikasnost kriminalističkog istraživanja.

U odnosu na danu preporuku da se, u skladu s mogućnostima, razmotri potreba posebnog osposobljavanja dijela policijskih službenika za rad s osobama s duševnim smetnjama, predstavnik predlagatelja je naglasio da se stručno osposobljavanje i usavršavanje policijskih službenika provodi kontinuirano, na načelima cjeloživotnog obrazovanja i upravljanja karijerom te se ovi vidovi obrazovanja policijskih službenika provode u različitim područjima i polaze ga policijski službenici prema potrebama poslova koje obavljaju. Nadalje, istaknuo je da je od 2015. godine na snazi naputak Ministarstva zdravstva kojim se uređuje postupanje policije u dovođenju osobe s duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu, čije odredbe potanko opisuje postupanje policijskih službenika u tim situacijama koje su primjenjive i u drugim situacijama.

Bez rasprave, većinom glasova, sa 4 glasa „ZA“ i 3 glasa „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da donese 

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA.

    Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
                                                                                   Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 57. sjednici, održanoj 27. lipnja 2019., raspravljao o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji, drugo čitanje, P.Z.E. br. 573., koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 13. lipnja 2019. 
Odbor je raspolagao i mišljenjem pučke pravobraniteljice od 21. lipnja 2019., Broj:P.P.R.-29-3-92/19.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Predstavnik predlagatelja je uvodno istaknuo kako je, uzimajući u obzir rezultate rasprave iz prvog čitanja, Konačni prijedlog Zakona u dijelu izmijenjen i dopunjen, stoga je u nastavku predstavio osnovne razlike u odnosu na prvo čitanje. 
Na temelju primjedbe Odbora, u članku 1. Konačnog prijedloga zakona kojim se mijenja članak 4. Zakona o policiji, dodan je stavak 3. kojim se propisuje da ministar unutarnjih poslova na traženje Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost podnosi izvješće o obavljanju policijskih poslova u pojedinačnim slučajevima, budući da bi izostavljanje takvog ovlaštenja neopravdano umanjilo obuhvat parlamentarnog nadzora i marginaliziralo osnovnu ulogu Odbora.
U vezi članka 4. Konačnog prijedloga zakona kojim se mijenja članak 5.c Zakona o policiji, na sjednici Odbora te tijekom rasprave o Prijedlogu zakona na plenarnoj sjednici, iskazano je stajalište da u radu Povjerenstva za rad po pritužbama ne bi trebali biti uključeni policijski službenici, jer bi se time narušila nepristranost i objektivnost u odlučivanju. Sukladno tome, navedeni članak je izmijenjen na način da se propisuje da Povjerenstvo za rad po pritužbama čini devet predstavnika građana. Isto tako, predlaže se propisati da Povjerenstvo svoj rad detaljnije uređuje Poslovnikom koji se donosi uz prethodno mišljenje Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, a stručnu i administrativnu pomoć Povjerenstvu pruža Ministarstvo unutarnjih poslova. Nadalje, propisuje se da se odluka Povjerenstva dostavlja glavnom ravnatelju policije, a alternativno ministru. Ove izmjene obuhvaćaju veći broj prijedloga Odbora i otklanjaju većinu primjedbi Odbora, kao i dijela zastupnika koji su o istome raspravljali na plenarnoj sjednici.
Nadalje, predstavnik predlagatelja je istaknuo da je izmijenjen članak 6. kojim se mijenja članak 5.f stavak 2. Zakona o policiji, na način da će ministar unutarnjih poslova pravilnikom propisati način rada i postupanja po pritužbama, vođenje evidencije i rokove čuvanja podataka u evidenciji, s obzirom da će Povjerenstvo za rad po pritužbama svoj rad urediti poslovnikom, zbog čega nema potrebe za uređivanje njegovog rada pravilnikom.
U odnosu na institut premještaja policijskih službenika, izmijenjen je članak 17. kojim se predlažu izmjene članka 72. Zakona o policiji, uzimajući u obzir primjedbe sa sjednice Odbora, primjedbe dijela zastupnika iznesene u raspravi na plenarnoj sjednici te primjedbe pučke pravobraniteljice, prema kojima je predložena odredba neprihvatljiva i narušava radnopravni položaj policijskih službenika. Slijedom toga, ova je odredba dodatno preispitana i izmijenjena na način da se preciznije propisuje premještaj policijskog službenika, po potrebi službe, na slobodno radno mjesto iste ili više složenosti poslova, kao i premještaj policijskog službenika, po potrebi službe, na slobodno radno mjesto niže složenosti poslova. Pri tome se zadržava važeća odredba kojom se propisuje na čemu se temelji premještaj po potrebi službe za policijskog službenika.
U članku 19. kojim se mijenja članak 86., uvažena je primjedba Odbora za zakonodavstvo da se u konkretnom slučaju radi o prethodnoj suglasnosti.
Predstavnik predlagatelja je zaključno istaknuo da je stručni nositelj izrade Konačnog prijedloga zakona, neovisno o rezultatima rasprave u prvom čitanju,  uočio potrebu za dopunom članka 96. Zakona o policiji kojim se propisuju teže povrede službene dužnosti za policijske službenike te je kao nova teža povreda propisano nasilje u obitelji, a s tim u vezi dodan je novi članak 25. kojim se mijenja članak 112., pa se uz već propisane razloge za obligatorno udaljenje policijskog službenika, propisuje obvezno udaljenje i za policijskog službenika protiv kojeg je podnesena kaznena prijava za kazneno djelo nasilja u obitelji.

U raspravi koja je uslijedila nakon izlaganja predstavnika predlagatelja članovi Odbora pozdravili su pozitivan odnos prema primjedbama i prijedlozima Odbora iz prvog čitanja koje su u većem dijelu prihvaćene. Posebice je pozdravljena dopuna članka 4. Zakona o policiji kojom se zadržava ovlaštenje Odbora da zatraži izvješće Ministarstva i u pojedinačnim slučajevima, neovisno o godišnjem izvješću ministra o radu policije, čime se zadržava postojeća razina parlamentarnog nadzora nad  radom policije. 
Isto tako, članovi Odbora izrazili su zadovoljstvo zbog prihvaćanja većeg dijela prijedloga i primjedbi Odbora u odnosu na Povjerenstvo za rad po pritužbama iz čijeg sastava su isključeni policijski službenici, no osigurana mu je stručna i administrativna potpora Ministarstva. 
Također, pozdravljeno je propisivanje nasilja u obitelji kao teške povrede službene dužnosti za policijske službenike, čime je osnažena poruka netolerancije prema ovoj vrsti nasilja, a posebice u odnosu na policijske službenike koji bi svojim postupcima trebali predstavljati uzor građanima.  
Predloženo je razmotriti mogućnost da Povjerenstvo podnosi godišnje izvješće o svom radu Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina ili predsjedniku Hrvatskoga sabora, po uzoru na Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija, a ne Hrvatskom saboru kako se predviđa u članku 4. Konačnog prijedloga zakona, budući da nema prostora za raspravu o ovoj vrsti izvješća na plenarnoj sjednici. 
Također, predloženo je propisati obvezu provođenja sigurnosne provjere nad svim kandidatima za članove i predsjednika Povjerenstva prije njihova imenovanja, s ciljem da se ubrza početak rada imenovanog Povjerenstva te izbjegne situacija u kojoj bi se kod već imenovanog člana utvrdile sigurnosne zapreke, zbog čega bi bio isključen od rada u Povjerenstvu, a postupak imenovanja bi se u dijelu morao ponoviti. 
Predstavnica pučke pravobraniteljice ukratko je obrazložila pisano mišljenje pučke pravobraniteljice od 21. lipnja 2019. Posebno se osvrnula na prijedlog amandmana na članak 4. Prijedloga zakona, koji se odnosi na članak 5.c Zakona o policiji, a regulira način rada Povjerenstva. Također, istaknula je amandman na članak 5. Konačnog prijedloga Zakona, koji se odnosi na članak 5.d Zakona o policiji, vezano uz utvrđivanje visine naknade članovima Povjerenstva te kvalifikacije potrebne za imenovanje. Isto tako, u odnosu na članak 15. Konačnog prijedloga zakona, koji se odnosi na članak 64. Zakona o policiji, predložen je amandman prema kojem bi se za premještaj policijskog službenika morao pribaviti njegov pisani pristanak.

Nakon provedene rasprave većinom glasova, sa 6 glasova „ZA“ i 3 glasa „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJI.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                   Ranko Ostojić
 

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, kao matično radno tijelo, na 57. sjednici, održanoj 27. lipnja 2019., raspravio je Izvješće o stanju sustava civilne zaštite i pripremama za protupožarnu i turističku sezonu u 2019. koje je dostavilo Ministarstvo unutarnjih poslova aktom od 17. svibnja 2019. te Izvješću o stanju sustava vatrogastva i pripremama za protupožarnu sezonu u 2019. godini koje je dostavila Hrvatska vatrogasna zajednica aktom od 24. svibnja 2019. 
    
Uvodno je pomoćnik ministra unutarnjih poslova gosp. Damir Trut, kao predstavnik podnositelja, istaknuo da je sustav civilne zaštite od 1. siječnja 2019. reorganiziran na način da su poslovi civilne zaštite stavljeni u nadležnost Ministarstva, zajedno s razminiranjem i inspekcijskim poslovima te poslovima radiološke i nuklearne sigurnosti. Unutar Ministarstva formirano je Ravnateljstvo civilne zaštite koje je nositelj svih aktivnosti civilne zaštite. Poslove vatrogastva preuzela je Hrvatska vatrogasna zajednica, a Ministarstvo u suradnji s istom poduzima aktivnosti u protupožarnom segmentu, kao i ostalim poslovima civilne zaštite. 

Nastavno je naveo kako je Ministarstvo podnijelo zajedničko Izvješće koje će u dijelu nadležnosti Hrvatske vatrogasne zajednice nadopuniti glavni vatrogasni zapovjednik gosp. Slavko Tucaković. 

Razlozi za poduzimanje posebnih aktivnosti u tijeku protupožarne i turističke sezone u 2019. godini su prvenstveno očekivani porast turista, povećan promet i tendencija rasta temperatura, olujnih nevremena te velikih količina oborina u kratkom vremenu. Sve navedene okolnosti povećavaju rizik na koji je potrebno pravovremeno i adekvatno odgovoriti. 

Kroz aktivnosti koje su poduzete u pripremnom razdoblju postignuti su sigurnosni standardi kako bi se u potpunosti otklonile ili smanjile moguće posljedice velikih nesreća i katastrofa te posljedice požara i drugih nepogoda, čime je povećana sigurnost građana i turista koji posjećuju našu zemlju.
Pravne osnove za poduzimanje ovih aktivnosti sadržane su u nekoliko dokumenata, među kojima se ističu Program aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite od požara od interesa za RH te nekoliko zakona. 

U pripremnom razdoblju poduzeto je više različitih mjera, među kojima su opremanje službi i postrojbi, izrada pripremne dokumentacije i planova aktivnosti, osposobljavanje različitih segmenata sustava zaštite, inspekcijskih nadzora prometnih objekata, smještajnih kapaciteta, objekata za pružanje medicinske pomoći, odlagališta otpada koja su vrlo često izvori požara, objekata od posebnog poljoprivrednog interesa, mjesta javnog okupljanja, prijevoza eksplozivnih tvari, javnog izvođenja vatrometa, šuma, šumskih zemljišta i radilišta za razminiranje. Inspekcijski nadzor provodio se u pripremnom razdoblju te će biti nastavljen i tijekom ljeta, u smislu protupožarnog nadzora, inspekcije civilne zaštite te svih aktivnosti bitnih u ovim segmentima.

Ravnateljstvo policije je pojačalo svoje aktivnosti pri ulasku i pripremi sezone, a posebice u odnosu na policijski nadzor kako bi se osigurali određeni prostori i spriječile moguće negativne posljedice.
Formirana su dva operativna stožera, jedan od njih je Operativno vatrogasno zapovjedništvu u Divuljama koje se odnosi na zaštitu i gašenje požara na otvorenom prostoru, a uspostavljeno je i tehnički opremljeno 2018. godine, dok je ove godine nadograđeno. Drugi stožer je policijski Stožer za provedbu mjera sigurnosti tijekom turističke sezone u Zadru. Oba stožera imaju organizirana 24 satna operativna dežurstva, povezani su s drugim relevantnim tijelima te imaju nadzor nad svim objektima putem kamera, bespilotnih letjelica i drugih tehničkih sustava. 
Stav je Ministarstva da su sve pripremne aktivnosti odrađene sukladno potrebama i sigurnosnim procjenama, a sustav je spreman krenuti u protupožarnu i turističku sezonu u 2019. godini.

Nastavno na izlaganje o Izvješću Ministarstva, glavni vatrogasni zapovjednik naveo je kako je Hrvatska vatrogasna zajednica, do osnivanja središnjeg državnog ureda koje je predviđeno za 1. siječnja 2020., preuzela poslove vatrogastva te sve državne službenike zatečene na poslovima vatrogastva u (bivšoj) Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje. 

Vatrogastvo je postalo dio sustava domovinske sigurnosti što je vrlo značajan pomak, a glavni vatrogasni zapovjednik je jedan od 16 članova Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti. 

Po pitanju Izvješća, a vezano uz Program Vlade, naglasio je kako su uvedena dva nova segmenta, a to su Hrvatska turistička zajednica i Ministarstvo obrazovanja čije uključivanje je nužno za ostvarenje ciljeva u području turizma.
Program aktivnosti je donesen, poduzet je niz aktivnosti, od priprema, osposobljavanja vojske i vatrogasaca, do redovnih aktivnosti u vatrogastvu te preventivnih, promotivnih i edukativnih aktivnosti. Predviđeno je primjerice postavljanje edukativnih jumbo plakata, podjela pisanog edukativnog materijala (letaka) te podjela vode turistima pri prelasku državne granice. U operativnom segmentu, bitno je naglasiti da je zaposleno dodatnih 1000 vatrogasaca na području 7 priobalnih županija, a tijekom današnjeg dana izvršiti će se premještaj snaga. 
Početak protupožarne sezone  odgođen je za 17 dana i to do 17. lipnja 2019., s obzirom na vremenske prilike koje su to dopustile, a sve u cilju uštede sredstava. U odnosu na određivanje početka sezone, Vlada je sustavu prepustila svojevrsni manevarski prostor, pa je tako i prošle godine sezona produljena 15 dana zbog aktualnih potreba.

Ove su godine veći požari zabilježeni u veljači i ožujku, a preko 30.000 hektara na području RH je izgorjelo, od čega 16.000 hektara u priobalju. Požara je bilo čak i kada su temperature zraka bile u minusu.

Nabavke opreme i vozila su u tijeku. Prva podjela vozila je bila prije nekoliko dana, a drugi dio koji se odnosi na kombije i picku up-ove se nastavlja. Ukupno 94 vozila su u nabavci, putem Ministarstva, a zaštitna oprema će biti pribavljena u listopadu ove godine. Sustav radio komunikacije odnosi se na 2091 radio stanicu različitih vrsta, a razgovara se s Odašiljačima i vezama te će se iz vlastitih fondova vršiti dodatna opremanja.  
Bitno je naglasiti i dobru suradnju s jedinicama lokalne i područne samouprave gdje se nabavljaju vozila i kamioni, ulazi se u projekte, a HVZ predstavlja potporu i podršku na ovoj razini. 

U raspravi je, na pitanje članova Odbora o pribavljenim bespilotnim letjelicama, glavni vatrogasni zapovjednik istaknuo kako su 2 letjelice od 15. lipnja 2019. u upotrebi u preventivnom protupožarnom smislu te pokrivaju ona područja koja se kolokvijalno nazivaju „mrtvim džepovima“, a koja nisu pokrivena drugim tehničkim nadzornim sredstvima. Naglasio je da su 2 hrvatska kanadera uključena u sustav europskih zračnih snaga i na raspolaganju su za gašenje požara izvan RH, no požari unutar zemlje uvijek imaju prioritetnu važnost. Također, za potrebe stalnog praćenja i procjene situacije iz zraka, koriste se izviđački zrakoplovi. 
 

      
Nakon provedene rasprave, Odbor je jednoglasno, s 9 glasova „ZA“, prihvatio 

IZVJEŠĆE MINISTARSTVA UNUTARNJIH POSLOVA O STANJU SUSTAVA CIVILNE ZAŠTITE I PRIPREMAMA ZA PROTUPOŽARNU I TURISTIČKU SEZONU U 2019. GODINI

I

IZVJEŠĆE HRVATSKE VATROGASNE ZAJEDNICE O STANJU SUSTAVA VATROGASTVA I PRIPREMAMA ZA PROTUPOŽARNU SEZONU U 2019. GODINI.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić
 

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 57. sjednici, održanoj 27. lipnja 2019., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu, drugo čitanje, P. Z. br. 554 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 13. lipnja 2019. 
Odbor je raspolagao mišljenjem i prijedlogom amandmana Pučke pravobraniteljice od 21. lipnja 2019., Broj:P.P.R.-29-3-620/18 i mišljenjem i prijedlogom amandmana Hrvatskog pravnog centra od 21. lipnja 2019.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Uvodno je  predstavnik predlagatelja istaknuo da je intencija zakonodavca kroz predložene izmjene i dopune pomoći u  rješavanju demografskih pitanja, a isto se manifestira kroz olakšan postupak stjecanja državljanstva za pripadnike hrvatskog naroda u inozemstvu te hrvatskih  iseljenika.
Značajnije izmjene koje se planiraju uvesti Zakonom odnose se na mogućnost za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom djeteta rođenog u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njegova rođenja hrvatski državljanin, povećanje dobne granica za prijavu u evidenciju hrvatskih državljana do navršene 21. godine života (do sada 18) kako bi se osobi dala mogućnost da sama podnese prijavu za svoj upis u knjigu državljana ukoliko su njezini roditelji navedeno propustili učiniti do njezine punoljetnosti.
Izostavljeno je  generacijsko ograničenje za stjecanje hrvatskog državljanstva za potomke iseljenika te se oslobađaju obveze poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, hrvatske kulture i društvenog uređenja. Dodatno je preciziran pojam iseljenika iz Republike Hrvatske na način da se propisuje da se iseljenikom smatra osoba koja je iz Republike Hrvatske iselila prije 8. listopada 1991. godine. Ujedno, propisuje se da se iseljenikom ne smatra osoba koja je iselila s područja Republike Hrvatske, a nije imala bivše hrvatsko republičko državljanstvo, odnosno zavičajnost na području Republike Hrvatske.

Nadalje, omogućava se stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem za maloljetnu djecu čiji je jedan od roditelja stekao hrvatsko državljanstvo kao iseljenik ili potomak iseljenika iz Republike Hrvatske ili kao pripadnik hrvatskog naroda, te se predlaže pojednostavljenje izvođenja dokaza za pripadnike hrvatskog naroda koji ne raspolažu osobnim dokazima o pripadnosti hrvatskom narodu, a za čije je roditelje nedvojbeno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu.
Za bračnog druga osobe čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku, propisuje se uvjet življenja u Republici Hrvatskoj s odobrenim  boravkom u trajanju od jedne godine, a u slučaju stjecanja hrvatskog državljanstva stranca čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku, propisuje se mogućnost da, osim nadležnog ministarstva, mišljenje o postojanju interesa Republike Hrvatske može dati i središnji državni ured.
Nastavno, propisuje se da osoba kojoj je kao punoljetnoj hrvatsko državljanstvo prestalo odricanjem, ne može ponovno steći hrvatsko državljanstvo niti po jednoj zakonskoj osnovi.
Nastavno je istaknuto da se propisuje mogućnost ukidanja, odnosno poništavanja rješenja o stjecanju hrvatskog državljanstva, ako je stečeno temeljem braka sklopljenog iz koristi sukladno odredbama Zakona o strancima ili lažnim predstavljanjem ili prijevarom u upravnom postupku stjecanja hrvatskog državljanstva, odnosno  zbog osude prirođene osobe u kaznenom postupku za kaznena djela protiv Republike Hrvatske i kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, te davanje svečane prisege od strane osobe koja hrvatsko državljanstvo stječe naturalizacijom, što je prepoznato kao dobra praksa u mnogim državama.

Predstavnik predlagatelja se u nastavku osvrnuo i na razlike između rješenja koja se predlažu Konačnim prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona te istaknuo da se dodatno propisuje da se stjecanje hrvatskog državljanstva djeteta koje živi u Republici Hrvatskoj veže uz odobren stalni boravak čime se žele spriječiti situacije primijećene u dosadašnjoj praksi da dijete koje ne živi u Republici Hrvatskoj, a čiji je jedan roditelj stekao hrvatsko državljanstvo prirođenjem, dok drugi roditelj živi u inozemstvu, dođe u Republiku Hrvatsku, regulira privremeni boravak temeljem spajanja obitelji i odmah podnese zahtjev za hrvatsko državljanstvo. Radi se o situacijama kada djeca žive u inozemstvu te zadržavaju kulturu, običaje i navike svoje zemlje u kojoj se školuju i nemaju nikakve poveznice s Republikom Hrvatskom, osim jednog roditelja koji je stekao hrvatsko državljanstvo prirođenjem. Također je primijećeno da te osobe po stjecanju državljanstva napuštaju Republiku Hrvatsku.
Nadalje, brisan je rok od 45 dana u kojem nadležno ministarstvo, odnosno središnji državni ured treba dati mišljenje o postojanju interesa Republike Hrvatske za primitak stranca u hrvatsko državljanstvo, kao i pravne posljedice nedavanja traženog mišljenja te se detaljnije normira nadležnost za podnošenje zahtjeva za stjecanje, prestanak i utvrđivanje hrvatskog državljanstva, na način da se decidirano propisuje mjesna nadležnost policijskih uprava odnosno policijskih postaja za podnošenje zahtjeva u Republici Hrvatskoj. Ovakvim normiranjem nadležnosti popunjava se pravna praznina za podnošenje zahtjeva za utvrđivanje hrvatskog državljanstva jer ista važećim Zakonom nije niti propisana. U ostalim se slučajevima sprječavaju situacije da osobe, koje žive u inozemstvu i nemaju reguliran status stranca u Republici Hrvatskoj, podnošenjem zahtjeva u Republici Hrvatskoj izbjegavaju plaćanje konzularne pristojbe.
    Precizirana je i odredba koja se odnosi na poništenje, odnosno ukidanje rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo. 
Na inicijativu Ministarstva hrvatskih branitelja, u postupku donošenja Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu, predložena je odredba članka 17., kojom se regulira državljanski status nestalih i smrtno stradalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

U raspravi koja je uslijedila podržane su predložene izmjene i dopune Zakona o hrvatskom državljanstvu no, potpredsjednik Odbora Petar Škorić je istaknuo da je Klub zastupnika HDZ-a podnio amandman kojim se predlaže brisanje članka 15. Konačnog prijedloga Zakona kojim se dodaje članak 26a., a kojim se uređuju instituti poništenja i ukidanja rješenja o stjecanju državljanstva prirođenjem u obnovi postupka, smatrajući da predmetne odredbe u dovoljnoj mjeri nisu uzele u obzir dosegnute pravne standarde kao i načelo razmjernosti.
Tijekom rasprave je razmatrano i pitanje pogrešnog upisa u republičke knjige državljana osoba koje ni u kom slučaju nisu mogle ispuniti pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva, te mogućnost takvog ispravka, kao i pitanje otpusta posvojene djece na zahtjev posvojitelja.
Predstavnica pučke pravobraniteljice je pozdravila prihvaćanje više prijedloga koje su iznijeli odbori tijekom prvog čitanja, no naglasila je i da pojedini prijedlozi nisu prihvaćeni odnosno da iste predlagatelj nije uzeo u obzir tijekom pripreme Konačnog prijedloga zakona, te se posebno osvrnula na članak 15. Konačnog prijedloga zakona koji se odnosi na poništenje i ukidanje rješenja o stjecanju državljanstva prirođenjem.

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, sa 6 glasova „ZA“ i 2 glasa „PROTIV“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU

 
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                   Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 56. sjednici, održanoj 14. lipnja 2019., raspravljao o Konačnom prijedlogu zakona o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji, drugo čitanje, P.Z.E br. 602, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 6. lipnja 2019. 

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Odbor, u nazočnosti predstavnika predlagatelja, bez rasprave, jednoglasno, s 7 glasova „ZA“, predlaže Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O DRŽAVLJANIMA DRŽAVA ČLANICA EUROPSKOG GOSPODARSKOG PROSTORA I ČLANOVIMA NJIHOVIH OBITELJI.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 55. sjednici, održanoj 9. svibnja 2019., raspravljao je o Prijedlogu zakona o privatnoj zaštiti, P. Z. br. 635 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona) koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 18. travnja 2019. 

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da je važeći Zakon o privatnoj zaštiti (dalje u tekstu: Zakon) donesen 2003. godine i mijenjan je u dva navrata tijekom 2010. godine prvenstveno radi odredbi kojima se djelatnost usklađivala s direktivama EU, ali i odredbi kojima su se donekle regulirala i socijalna prava zaštitara, posebice odredbe o duljini radnog vremena. Tijekom primjene Zakona i podzakonskih propisa donesenih na temelju istog, kao i prilikom nadzornih aktivnosti nad primjenom ovih propisa, pokazalo se potrebnim unaprijediti i osuvremeniti određena zakonska rješenja, s ciljem podizanja kvalitete djelatnosti privatne zaštite, kako bi se privatna zaštita na odgovarajući način uvela u sustav domovinske sigurnosti Republike Hrvatske. 

Predstavnik predlagatelja je nadalje istaknuo kako je ministar unutarnjih poslova, radi izrade nacrta prijedloga novog Zakona, odlukom osnovao radnu skupinu, u koju su uključeni i predstavnici pojedinih socijalnih partnera.

Prema aktualnom stanju iz travnja 2019. godine, na području Republike Hrvatske, poslove privatne zaštite obavljaju 253 trgovačka društva za tjelesnu i tehničku zaštitu, 111 obrta tehničke zaštite, 147 unutarnjih čuvarskih službi, 49 ustanova za izobrazbu čuvara i zaštitara te 16.447 aktivnih osoba s dopuštenjem za obavljanje poslova privatne zaštite (1701 čuvar, 13505 zaštitara i 1241 zaštitar tehničar). 

Nadalje, predstavnik predlagatelja je naveo kako se Prijedlogom zakona nastoji postići trajno i sustavno podizanje te održavanje razine kvalitete obavljanja zaštitarske djelatnosti i poslova te razvoj zaštitarskog tržišta sukladno tehničkim i tehnološkim standardima. Strategija nacionalne sigurnosti („Narodne novine“, br. 73/17) naglašava unaprjeđenje privatne zaštite u dijelu koji obuhvaća sigurnosne prijetnje, rizike i izazove za Republiku Hrvatsku, zbog čega se pojavila potreba osuvremeniti i podići razinu kvalitete obavljanja zaštitarskih poslova. Nastoji se uspostaviti učinkovitu djelatnost privatne zaštite, koja će biti osposobljena, obučena i opremljena za preventivno i operativno djelovanje u okolnostima visokog rizika, što će pridonijeti povećanju standarda osoba koje obavljaju navedene poslove i u konačnici rezultirati povećanjem opće društvene sigurnosti građana.

Nastavno je predstavnik predlagatelja istaknuo najznačajnije promjene u odnosu na važeći Zakon, počevši s izjednačavanjem uvjeta poslovanja pravnih osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj odnosno hrvatskih državljana i stranih pravnih i fizičkih osoba, a s tim u vezi propisani su uvjeti te način obavljanja povremenih i privremenih poslova privatne zaštite od strane subjekata iz EU.

Predstavnik predlagatelja je nadalje istaknuo kako se, zbog nedostatka zaštitara i čuvara, smanjuje potrebna razina kvalifikacije za čuvare na razinu kvalifikacije stečene završetkom osnovnog obrazovanja, a što može imati učinak na smanjenje nezaposlenosti osoba s navedenom kvalifikacijom. Ujedno se uvode dvije nove kategorije zaštitara: zaštitar – specijalist i zaštitar – IPU.
Predlaže se nadalje propisati obvezno nošenje odgovarajućeg vatrenog oružja pri obavljanju pojedinih poslova privatne zaštite. Također, uvodi se mogućnost da, uz prethodno odobrenje Ministarstva unutarnjih poslova, pravne osobe i obrtnici mogu nabavljati i druge vrste oružja, osim vrsta oružja propisanih ovim Zakonom.

Uz sredstva prisile predviđena važećim Zakonom, predlaže se omogućiti korištenje raspršivača dozvoljenih neškodljivih tvari, pod zakonom propisanim uvjetima, te se detaljnije propisuje osnivanje povjerenstava Ministarstva unutarnjih poslova za provođenje postupka ocjene zakonitosti primjene ovlasti sredstava prisile.

Zaključno je predstavnik predlagatelja istaknuo kako se ovim Prijedlogom zakona nastoje otkloniti sve nedoumice i problemi uočeni u primjeni važećeg Zakona.

U raspravi koja je uslijedila nakon izlaganja predstavnika podnositelja pozdravljeno je donošenje novog zakona o zaštitarstvu kojim se jača pozicija zaštitarstva kao sigurnosne gospodarske grane koja će, uz efikasnu zaštitu interesa korisnika, djelovati i kao podrška radu policije što je ujedno naglašeno kroz odredbe Strategije nacionalne sigurnosti.

Pozdravljeno je i uvođenje novih kategorija zaštitara, zaštitara-specijalista (kategorija koja je predviđena za obavljanje najsloženijih poslova zaštite i zahtjeva višu razinu osposobljenosti)  te zaštitara – IPU (što otvara mogućnost izrade prosudaba ugroženosti od strane osoba bez tehničke struke, ali s potrebnim znanjima i iskustvima kao što su npr. kriminalisti), kao i uvođenje metodologije procjene rizika prema prihvaćenim i potvrđenim standardima (ISO 31000) čime će se umanjiti moguća subjektivnost te osigurati ujednačenost kod utvrđivanja stupnja rizika. 

Članovi Odbora su istaknuli pozitivnim smanjenje vremena koje je potrebno za pribavljanje dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite, s obzirom da se otklanja obveza provođenja operativne provjere za sve fizičke osobe koje zatraže dopuštenje. Provjera se predlaže propisati kao iznimka kada podatci iz kaznene ili prekršajne evidencije ili drugih prikupljenih podataka ukazuju na eventualno  neprihvatljiva društvena ponašanja osobe.
U raspravi je nastavno predloženo usklađenje izričaja iz članka 15. stavka 1. točke 8. Prijedloga zakona s izričajem iz Zakona o sigurnosnim provjerama. Naime, u navedenom članku se koristi izraz „sigurnosni uvjeti“ koji Zakon o sigurnosnim provjerama ne poznaje, već govori isključivo o postojanju ili ne postojanju sigurnosnih zapreka, stoga se predlaže koristiti pojam sigurnosnih zapreka, umjesto sigurnosnih uvjeta ili na drugi način uskladiti izričaj.
Nadalje, predložena je i dopuna članka 18. stavaka 2. Prijedloga zakona kojim se propisuje mogućnost provođenja operativne provjere za fizičke osobe koje zatraže dopuštenje za obavljanje zaštitarskih poslova, i to na način da se izričito navede pravilnik prema kojem se operativna provjera provodi, a radi upoznavanja ovih osoba s mogućim načinom postupanja s njihovim osobnim podatcima.

Člankom 21. Prijedloga zakona koji propisuje uvjete za izdavanje dopuštenja zaštitaru – specijalistu, kao potreban uvjet nije predviđena zdravstvena sposobnost niti ispunjavanje uvjeta za držanje i nošenje oružja, što polazi od pretpostavke da će svaki zaštitar nakon višegodišnjeg obavljanja poslova zaštitara, proći dodatnu izobrazbu i položiti stručni ispit te u kontinuitetu steći dopuštenje za zaštitara-specijalista. Prijedlog zakona ne predviđa mogućnost da osoba koja je stekla potrebne godine iskustva kao zaštitar, ali se prestala baviti ovom djelatnošću na određeno vrijeme, nakon „pauze“ u zaštitarskom radu prođe izobrazbu za zaštitara- specijalista i položi stručni ispit, pa zatraži izdavanje dopuštenja, a od posljednje zdravstvene provjere te utvrđivanja uvjeta za držanje oružja protekne duže vremensko razdoblje. Stoga se predlaže razmotriti potreba propisivanja obveze ispunjavanja uvjeta za držanje i nošenje oružja te posebne zdravstvene sposobnosti u članku 21. Prijedloga zakona, i to za situacije kada se dopuštenje za zaštitara-specijalista ne traži u kontinuitetu, nakon vremenski neprekidnog obavljanja poslova zaštitara.

Nadalje, predloženo je da se u članku 26. stavku 2. Prijedloga zakona razmotri propisivanje obveze MUP-u da o upućivanju fizičke osobe na izvanredni zdravstveni pregled obavijesti pravnu osobu-poslodavca, dok se u članku 96. predlaže kao prekršajno djelo pravne osobe utvrditi dopuštanje rada osobi koja nije obavila redoviti ili izvanredni zdravstveni pregled unutar rokova predviđenih člankom 26. stavkom 1. i 3. Prijedloga zakona.
Također, predloženo je razmotriti mogućnost stvaranja preduvjeta za zaštitu domaćih subjekata koji obavljaju zaštitarsku djelatnost od prevlasti stranih subjekata koji sve više preuzimaju tržište, u pojedinim slučajevima primjenjujući nepoštene trgovačke prakse. S tim u vezi, članovi Odbora su predložili razviti sustav koji bi stimulirao domaće tvrtke, posebice u odnosu na granu tehničke zaštite.  

Isto tako, predloženo je razmotriti mogućnost zaštite materijalnih prava fizičkih osoba koje se bave zaštitarskom djelatnošću, a imajući u vidu nizak prosjek plaće u ovoj djelatnosti. 

Predloženo je pojačati inspekcijski rad ministarstva, obzirom da su zabilježeni slučajevi da zaštitari neovlašteno obavljaju vatrogasnu djelatnost, a ne sankcioniraju se poslodavci koji ih na takav rad upućuju. 

Članovi Odbora su nadalje predložili unijeti u Zakon odredbe kojima će se pojačati zaštita pojedinaca koji obavljaju zaštitarske poslove od svih vrsta fizičkih napada, uz uvođenje odgovarajućih sankcija za počinitelje.

Posebno su se u raspravi osvrnuli na kritičnu infrastrukturu, izrazivši bojazan da bi strane zaštitarske tvrtke mogle obavljati zaštitarske poslove u takvim objektima, te je sugerirano da se ta materija dodatno razmotri te pokuša iznaći način da se propiše obavljanje poslova zaštite kritičnih infrastruktura samo od strane domaćih pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju privatnu zaštitu.

Predstavnik predlagatelja je na upit članova Odbora pojasnio kako se objekti u kojima je osigurana privatna zaštita označavaju odgovarajućom naljepnicom, a osobe koje obavljaju zaštitarske poslove dužne su nositi odoru i značku. 

Nadalje, pojasnio je kako pravne i fizičke osobe iz EU ili država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru mogu obavljati zaštitarske poslove u RH pod istim uvjetima kao i domaće, pri čemu moraju imati poslovni nastan na području RH. Poslovni nastan nije potrebno uspostaviti jedino ako se radi o povremenom (najviše 4 puta godišnje) ili privremenom (u neprekidnom vremenu od najdulje 3 dana) obavljanju poslova privatne zaštite, za koje je potrebno zatražiti odobrenje ministarstva i obavijestiti ministarstvo o početku rada.  

U odnosu na zaštitu domaćih subjekata na tržištu te jačanje materijalnih prava zaštitara, predstavnik predlagatelja je istaknuo kako se isto ne može postići ovim Zakonom, a osnivanje Hrvatske zaštitarske komore može se provesti i bez obveze propisivanja iste u ovom Zakonu.
U odnosu na situacije kada pojedine pravne osobe koriste zaštitare i za obavljanje vatrogasnih poslova, predstavnici predlagatelja su istaknuli da je kontrola odnosno provođenje inspekcije primarno u domeni vatrogasne inspekcije, a ne inspekcije za privatnu zaštitu i detektivske poslove, te da je na njima sankcionirati takvu nezakonitu praksu, no i oni u svome segmentu takvu praksu sankcioniraju. 

Vezao za sankcioniranje fizičkih napada na zaštitare, predstavnik predlagatelja je istaknuo kako isto predstavlja kažnjivo djelo koje se u pravilu teže kažnjava od napada na civile, no odredbe o istome nisu predmet ovog Zakona.

Na pitanje o redarima koji često služe kao potpora na osiguravanju održavanja većih skupova, predstavnik predlagatelja je istaknuo kako njihov status nije reguliran ovim Zakonom te da oni ne ulaze u radni odnos, već usluge pružaju na temelju ugovora o djelu. 
 
Nakon rasprave, jednoglasno glasova, s 9 glasova „ZA“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećih zaključaka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o privatnoj zaštiti

2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

POTREDSJEDNIK ODBORA

Petar Škorić
 

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 54. sjednici, održanoj 25. travnja 2019., raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, prvo čitanje, P. Z. br. 619 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 28. ožujka 2019. 
Odbor je raspolagao i Mišljenjem pučke pravobraniteljice na Prijedlog zakona, od 23. travnja 2019.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da je Zakon o policijskim poslovima i ovlastima (u daljnjem tekstu: Zakon) donesen 2009. godine, a izmijenjen i dopunjen 2014. godine. U odnosu na Zakonu o policiji koji normira sva bitna pitanja vezana za organizaciju, odgovornost i radno pravni status policije, ovim Zakonom se uređuje način na koji policija primjenjuje svoje ovlasti te obavlja poslove koji su joj povjereni. Zakon predviđa ukupno 24 policijske ovlasti koje su uređene člankom 13. Zakona.

Nadalje, predstavnik predlagatelja je naglasio kako se potreba izmjena i dopuna Zakona pojavila prvenstveno zbog usklađivanja Zakona s izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku koje su stupile na snagu 2017. godine te potrebe jasnijeg normiranja pojedinih ovlasti za koje se u praksi utvrdilo da postoje nejasnoće, kao i unošenja novih normativnih rješenja kojima se normira policijsko postupanje i usklađuje s dostignućima na području drugih znanosti, odnosno otklanjanju pravne praznine. 

Osim toga, ovim prijedlogom se u Zakon unose tri direktive, i to Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP, Direktiva 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima i Direktiva 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji, što značajno utječe na pojedine policijske poslove.

U nastavku je predstavnik predlagatelja predstavio najznačajnije izmjene i dopune Zakona. Istaknuo je kako se snižavaju uvjeti traženi za istražitelja koji može provoditi dokazne radnje ispitivanja svjedoka ili osumnjičenika u kaznenom postupku, s obzirom da postojećim uvjetima nije moguće osigurati dostatan broj istražitelja u svim policijskim postajama i upravama te da je postojeće stanje neživotno i ograničavajuće. Prema važećoj odredbi za istražitelje koji provode ove dokazne radnje traži se VSS odgovarajuće struke ovisno o vrsti kriminaliteta te najmanje 5 godina radnog iskustva na suzbijanju kriminaliteta, a predlaže se izmjena na način da uvjet bude isključivo policijsko zvanje i to, najmanje osobno policijsko zvanje policijski narednik.

Nadalje, predlaže se normirati rok čuvanja osobnih podataka osoba za koje postoji sumnja da su počinile prekršaj, pri čemu bi se takvi podaci u slučaju kada prekršajni postupak nije pokrenut čuvali četiri godine od dana počinjenja prekršaja, a deset godina u slučaju kada je takav postupak pokrenut.

Kako bi se olakšalo i ubrzalo postupanje policije, predlaže se omogućiti  policijskim službenicima provođenje provjere identiteta uvidom u informacijski sustav ministarstva ako postoji pisani zahtjev ovlaštenika iz članka 30. stavka 1. točke 11. Zakona, dok će se provjera identiteta uvidom u osobnu iskaznicu izvršiti samo na temelju naloga tijela nadležnog za vođenje postupka.
Nastavno je predstavnik predlagatelja naglasio kako se predlaže izmjena članka 33. stavka 1. točke 2. Zakona, na način da se predviđa utvrđivanje identiteta, ne samo za osobu za koju postoje osnove sumnje da je sudjelovala u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti, već i za osobu kod koje postoje osnove sumnje da je počinila prekršaj za koji se može izreći kazna zatvora ili prekršaj kod kojeg se prema počinitelju primjenjuje mjera uhićenja ili mu je određena mjera smještaja u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva. Naime, kod prekršaja kod kojih je potrebno oduzeti slobodu počinitelju, nužno je omogućiti policiji utvrđivanje identiteta osobe.

Kao odgovor na sve češću uporabu pokretnih uređaja na daljinsko upravljanje,  novim člankom 97.a predlaže se omogućiti uporabu sredstava prisile ili drugih sredstava za ometanje prema takvom pokretnom uređaju. Naime, važeći Zakon ne predviđa nikakvo postupanje policije prema pokretnim uređajima na daljinsko upravljanje, budući da u vrijeme izrade i stupanja na snagu Zakona ovi uređaji nisu bili u masovnoj uporabi i nisu se pojavljivali u svakodnevnom životu. Međutim, s obzirom da se stanje u posljednjim godinama značajno promijenilo, pa se takvi uređaji danas mogu pojaviti kao sredstvo ugrožavanja sigurnosti te počinjenja kaznenih djela ili prekršaja, ovim se prijedlogom otklanja uočeni nedostatak.

Nadalje, predstavnik predlagatelja je istaknuo kako se predlaže jasnije normiranje odredbe prema kojoj se ispaljivanje hitca radi upozorenja i traženja pomoći ne smatraju uporabom vatrenog oružja, neovisno o ispunjenju drugih uvjeta.

Također, preciznije se uređuje zaštita policijskog službenika nakon uporabe sredstava prisile koja je dosada bila uređena člankom 98. Zakona, a sada se razrađuje kroz tri odvojene odredbe. Uređuje se isključenje protupravnosti zakonito uporabljenih sredstva prisile sukladno odredbama posebnog zakona, utvrđuje se da će ministarstvo policijskom službeniku koji uporabi vatreno oružje osigurati potrebnu psihosocijalnu i medicinsku pomoć te snositi troškove sudskog postupka koji je proizašao iz obavljanja policijskih poslova, ako je po ocjeni policije navedene poslove obavio u skladu sa zakonom. 

Predstavnik predlagatelja je u zaključnom dijelu uvodnog izlaganja naveo kako se ostale odredbe odnose prvenstveno na otklanjanje postojećih nejasnoća i nedostataka u Zakonu. 

U raspravi koja je uslijedila nakon izlaganja predstavnika podnositelja pozdravljena je izmjena i dopuna Zakona budući da se otklanjaju uočeni normativni nedostatci i preciziraju pojedine odredbe s ciljem uklanjanja nejasnoća. U odnosu na ovlast policijskih službenika za ulazak u dom bez pisanog naloga, predloženo je jasno naglasiti kako se ulazak u dom po zapovijedi može primijeniti isključivo kod jedne vrste zapovijedi, a koja se odnosi na potrebu dovođenja osobe. Također, upućena je preporuka da se u skladu s mogućnostima razmotri potreba posebnog osposobljavanja dijela službenika za rad s osobama s duševnim smetnjama. 

U odnosu na snižavanje uvjeta za istražitelja koji provodi dokaznu radnju ispitivanja svjedoka ili osumnjičenika, predstavnik predlagatelja je na upit članova Odbora istaknuo kako je o istome konzultirano Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Nakon rasprave, većinom glasova, s 6 glasova „ZA“, 1 glas „PROTIV“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećih zaključaka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima.

2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                 Ranko Ostojić
 

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 54. sjednici, održanoj 25. travnja 2019., raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prvo čitanje, P. Z. E. br. 616 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 28. ožujka 2019. 

Odbor je raspolagao i prijedlozima Udruženja autoškola Hrvatske gospodarske komore od 19. travnja 2019. na Prijedlog zakona.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da je Republika Hrvatska u obvezi uskladiti svoje zakonodavstvo sa dvije direktive Europske unije te je to jedan od razlog zašto se pristupilo izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama. 

Nastavno je istaknuo da postoji iznimno nezadovoljstvo stanjem sigurnosti cestovnog prometa odnosno brojem prometnih nesreća te brojem smrtno stradalih osoba u Republici Hrvatskoj. To nije samo problem Hrvatske, već se s tim problemom susreću sve članice EU kao i druge države u svijetu. U Europskoj uniji je u 2018. godini poginulo 25 100 osoba, što je puno, ali za 21% manje nego u 2010. godini. Broj smrtno stradalih na cestama u Hrvatskoj u 2010. godine iznosio je 99 osoba na milijun stanovnika.

Prosjek poginulih u EU sada iznosi 49 osoba na milijun stanovnika, dok je taj prosjek u Hrvatskoj 77 osoba na milijun stanovnika. To je za 25% manje nego u 2010. godini, koja se na području EU uzima kao referentna godina te je tada i u Hrvatskoj donesen Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje od deset godina, od 2011. do 2020. godine. Cilj Nacionalnog program je smanjiti broj nesreća i smrtno stradalih osoba na 213 osoba u 2020. godini.

Na žalost, Hrvatska se nalazi na neslavnom 4 mjestu po broju smrtno stradalih osoba, te teži dostići države EU koje su uspješnije po tom pitanju, npr. Velika Britanija koja ima 28 smrtno stradalih na milijun stanovnika, Danska 30 smrtno stradalih na milijun stanovnika, Irski 31 smrtno stradalu osoba na milijun stanovnika i Švedska 32 smrtno stradale osobe na milijun stanovnika.

Analizom počinjenih prekršaja u prometu uočeno je da postoji nedovoljna učinkovitost postojećih prekršajnopravnih sankcija, grubo i učestalo činjenje najtežih prometnih prekršaja, često upravo u razdobljima kada je vozačka dozvola oduzeta, nepropisno korištenje mobitela u vožnji, nekorištenje sigurnosnog pojasa, nepravilno prevoženje djece i dr. Također, teži se neutralizaciji onih sudionika u prometu koji prouzroče najteža stradavanja.

Slijedom toga pristupilo se strožem kažnjavanju 8 osobito teških prekršaja koji uzrokuju najteža stradavanje gdje je postrožena novčana kazna (od 5 do 15 tisuća kuna na 10-20 tisuća kuna) te su uvedene i  druge sankcije - zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilo i upisivanje većeg broja negativnih prekršajnih bodova. Duljina zaštitnih mjera do sada nije bila obligatorno propisana Zakonom o sigurnosti prometa na cestama te se prijedlogom propisuje minimalno trajanje zaštitne mjere u ovisnosti o broju prekršaja unutar raspona koji je propisan Prekršajnim zakonom. Do sada je najveći broj negativnih prekršajnih bodova koji se mogao upisati bio 3 negativna boda po prekršaju, a sada je za najteže prekršaje propisano upisivanje 6 negativnih prekršajnih bodova. 

To su prekršaji koji se odnose na vožnja u suprotnom ili zabranjenom smjeru na autocesti, brzoj cesti i cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila (u 2018. godini na navedenim prometnicama utvrđeno je 39 takvih prekršaja), prekoračenje brzine u naselju za više od 50 km na sat od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine (u 2018. godini utvrđeno je ukupno 1.243 prekršaja prekoračenje dozvoljene brzine kretanja u naseljenom mjestu za više od 50 km/h ili 0,2% od svih utvrđenih prekršaja, zbog čega se zbog brzine u 2018. godini dogodilo 7.475  ili 22,4% od ukupnog broja prometnih nesreća u kojima je smrtno stradalo 158 osoba ili 49,8% od ukupnog broja poginulih), namjeran prolazak kroz crveno svjetlo na semaforu odnosno nezaustavljanje na znak crvenog svjetla bez smanjenja brzine ili uz povećavanje brzine ili ne zaustavljanje na dva ili više znakova crvenog svjetla (u 2018. godini utvrđeno je ukupno 4.981 prekršaj prolaska vozila kroz crveno svjetlo ili 0,7% od svih utvrđenih prekršaja kada je smrtno stradalo 12 osoba ili 3,8% od ukupnog broja poginulih), odbijanje podvrgavanju ispitivanja radi provjere da li u organizmu ima alkohola, droga ili lijekova (u 2018. godini utvrđeno je ukupno 2.900 prekršaja odbijanja testiranja ili 0,4% od svih utvrđenih prekršaja), vožnja pod utjecajem alkohola iznad 1,5 g/kg i pod utjecajem  droge  (u 2018. godini utvrđeno je ukupno 7.344 prekršaja vožnje pod utjecajem alkohola iznad 1,5 g/kg ili 1% od svih utvrđenih prekršaja, odnosno 140 prekršaja vožnje pod utjecajem droge ili 0,01% od svih utvrđenih prekršaja, te je prouzročeno 4.131 prometna nesreća ili 12,4% od ukupnog broja prometnih nesreća koje su skrivili vozači pod utjecajem alkohola, neovisno o razini alkoholiziranosti koju su imali, te su u prometnim nesrećama koje su skrivili alkoholizirani vozači u 2018. godini smrtno stradale 72 osobe ili 22,7% od ukupnog broja), upravljanje motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje (u 2018. godini utvrđeno je ukupno 8.258 ovih prekršaja ili 1,1% od svih utvrđenih prekršaja), upravljanje vozilom dok je vozačka dozvola ukinuta zbog prikupljenih negativnih prekršajnih bodova (u 2018. godini donijeto je 68 rješenja o ukidanju vozačke dozvole zbog prikupljenih negativnih prekršajnih bodova) i upravljanje vozilom dok je vozačka dozvola oduzeta, dok je vozač isključen iz prometa ili mu je izrečena mjera privremenog oduzimanja vozačke dozvole ili zaštitna mjera (u 2018. godini utvrđeno je ukupno 3.714 ovih prekršaja ili 0,5% od svih utvrđenih prekršaja).

Nadalje do dvostrukog povećanja novčane kazne posegnulo se i kod prekršaja koji se odnose na nekorištenje sigurnosnog pojasa, nepropisnog prijevoza djece te nepropisnog korištenja mobitela uz obrazloženje da samo 61% vozača i suvozača koristi sigurnosni pojas, a svega 13% suputnika na stražnjim sjedalima, te je zbog toga stradalo u 2017. godini 30 osoba što predstavlja 10% od svih smrtno stradalih osoba u prometu. Vezno za nepropisan prijevoz djece, utvrđeno je da 60% djece strada u svojstvu putnika, te je u 2017. godini smrtno stradalo 8 djece, od toga čak petero u svojstvu putnika u vozilu kojim su upravljali njihovi najbliži, a od tih petero djece četvero djece nije bilo propisno prevoženo odnosno nisu korištene dječje sjedalice.

Istraživanja su pokazala da 91% vozača telefonira ili šalje poruke tijekom vožnje, a 55% je izjavila da to ne bi činili ako bi se novčana kazna povećala.

Uvela se mogućnost i privremenog oduzimanja vozila kako bi se vozačima recidivistima oduzelo sredstvo počinjenja djela, i to za vozače koji se već dva puta pravomoćno kažnjeni za određene taksativno navedene prekršaje. Na ovaj način se i vlasnike vozila obvezuje da vozila ne daju na upotrebu osobama za koje prethodno nisu provjerili njihovu sposobnost za upravljanje te ispunjavanje određenih uvjeta za upravljanje vozilom.

Preciziran je i prekršaj nepoštivanja sigurnosnog razmaka te je, sukladno praksi u dijelu država članica EU, uvedeno pravilo da se mora voziti na udaljenosti  koja nije manja od udaljenosti koju bi vozač prešao brzinom kojom vozi u dvije sekunde.

Uvodi se i obveze snimanja audio i vizualnim uređajima ispita iz nastavnog predmeta Upravljanje vozilom radi kvalitetnijeg praćenja provedbe ispita, nadzora rada ovlaštenog ispitivača, analize i evaluacije procesa polaganja vozačkog ispita, kao i utvrđivanja objektivnih činjenica koje su prethodile rezultatu ispita. Navedeno snimanje nije namijenjeno prikupljanju osobnih podataka, već samo snimanju izvođenja samog ispita te se ni u kom slučaju ne može upotrebljavati u druge svrhe. 

Kao zadnje, predstavnik predlagatelja je u uvodnom dijelu istaknuo da se Prijedlogom zakona propisuje mogućnost provjera statusa vozačke dozvole na mrežnim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova elektroničkim putem, temeljem serijskog broja vozačke dozvole i to provjera: statusa vozačke dozvole (važeća, ne važeća, ukinuta), postojanje izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, postojanje izrečene sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom i postojanje negativnih prekršajnih bodova. Time bi se smanjili fiskalni nameti građanstvu i gospodarstvu, omogućilo vlasnicima prijevozničkih poduzeća, renta car agencijama i svim drugim poslovnim subjektima koji daju vozilo na upravljanje nekoj osobi, provjera stanja vozačke dozvole, broj negativnih prekršajnih bodova i izrečene zaštitne i sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilo. Naglašeno je i da se  time ne dostavlja niti jedan osobni podatak.  

Zaključno je predstavnik predlagatelja istaknuo da policija redovito provodi niz preventivnih aktivnosti, te se ne ide samo s represivnim pristupom, s ciljem da se stradavanja smanje na najnižu moguću mjeru.

U raspravi koja je uslijedila, pozdravljene su predložene izmjene i dopune Zakona, uz preporuku da bi sva nadležna tijela trebala pojačati preventivni pristup, kako bi se smanjila potreba represije.

Slijedom toga, iznesen je podatak da je 1980. godine na našim cestama bilo oko 1600 smrtno stradalih osoba, a danas se to kreće oko 300 smrtno stradalih, ne zato što je bilo manje vozača koji voze pod utjecajem alkohola i ne poštuju prometna pravila, već zato što su bolje ceste, kvalitetnija vozila, bolje je organizirana služba hitne pomoći, iako se obujam prometa povećao.

Nadalje, istaknuto je da s padom od 3% smrtnosti na cestama godišnje, postaje upitna izjave da propisane sankcije ne ispunjavaju svoju svrhu. Predloženo je i da se vidljivije označava gdje su postavljeni radari i kamere, kao što je i u drugim državama članicama EU, čime će se ostvariti njihova preventivna svrha. Dobra signalizacija je iznimno bitna i sigurno doprinosi većoj sigurnosti u prometu. 

Najteže sankcije koje se propisuju kao npr. oduzimanja vozila, ukidanje vozačke dozvole i sl., ne bi trebalo primjenjivati kao prvu sankciju, već samo iznimno kod najtežih recidivista.

Izražena je i sumnja da bi Zakon mogao biti diskriminatoran u odnosu na hrvatske državljane, jer će uvid u evidencije odnosno u informacijski sustav MUP-a biti moguće ostvariti samo u odnosu na hrvatske državljane, a ne za strane državljane.

U raspravi su članovi isticali da je cilj svih imati što manje prometnih nesreća i smrtno stradalih osoba, no da sve ne ovisi samo o vozačima, jer postoji niz situacija gdje ne postoji krivnja vozača. Posebice je naglašeno da u obzir treba uzeti stanje cesta te socio-ekonomski status građana.

U raspravi je učinjen osvrt i na godišnje Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova za 2015. godinu te Izvješće DORH-a za 2017. godinu, u kojima se navode podaci o broju kaznenih djela počinjenih na štetu sigurnosti prometa iz kojih, kako je navedeno u raspravi, ne proizlazi potreba ovakvog pooštravanja sankcija, posebice s obzirom da je bilo 34 kaznena djela obijesne vožnje, a ove izmjene se upravo pozivaju na vozače za koje se pretpostavlja da bi mogli biti počinitelji takvih djela. 

Istaknuto je i da ne može biti propisana veća kazna za prekršaj prekoračenja brzine od nepoštivanja znaka odnosno naredbe policije.

Članovi Odbora su istaknuli da se vozilo u rukama neodgovornih vozača može smatrati oružjem jer, iako to nije njegova funkcija, kod takvih vozača postaje opasno sredstvo te može izazvati nesagledive posljedice, stoga je o tome potrebno pojačano educirati građane.

Članovi Odbora su se posebno osvrnuli na odredbu koja propisuje sankcije kod prekoračenje brzine izvan naselja za više od 50 km na sat od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine, te istaknuli da bi istu trebalo razmotriti, jer novčana kazna predstavlja izniman udar na standard građana (predviđeno je povećanje  od 3-7 tisuća na 5-15 tisuća kn ili kazna zatvora do 60 dana (ranije nije bila uopće predviđena) što predstavlja 60-500% povećanje od trenutnog minimuma. Posebice je naglašeno da nije ista situacija na takvim prometnicama tijekom dana kada je promet relativno gust ili u noći kada su prometnice prazne, što bi se trebalo uzeti u obzir, odnosno u Zakonu predvidjeti mogućnost izricanja dva upozorenja umjesto dosadašnjeg jednog tijekom godine, pa tek onda ići na izricanje rigoroznih sankcija.

Članovi Odbora su se osvrnuli na bicikliste, ali i na vozače e-romobila koji se u prometu tretiraju kao pješaci, te istaknuli da nije prihvatljivo ponašanje biciklista koji se samo jednim dijelom pridržavaju pravila za bicikliste i tako se ponašaju na cesti, a onda se nenadano u prometu počnu ponašati kao pješaci, te u odnosu na vozače e-romobila istaknuli da voze rizično i predstavljaju prijetnju ne samo za sebe, već i u odnosu na druge pješake.

U odnosu na odricanje od pravnog lijeka kada prekršitelj plaća novčanu kaznu na licu mjesta, istaknuto je da bi isto moglo predstavljati ozbiljan problem s obzirom na stajalište Europskog suda za ljudska prava.

Tijekom rasprave je u više navrata istaknuto da je za sigurnost cestovnog prometa iznimno bitna dobro postavljena signalizacija te je, s obzirom da ovlaštenje za postavljanje signalizacije imaju različita tijela u Republici Hrvatskoj, prijeko potrebno ujednačiti signalizaciju na području cijele Republike Hrvatske da bi ona ostvarila svoju svrhu.

U pogledu dobi za instruktora vožnje različitih kategorija, predloženo je da se razmotri prijedlog Udruženja autoškola Hrvatske gospodarske komore da se dob od 24 godine za obavljanje poslova instruktora vožnje snizi, ako je u pitanju osoba koja je završila srednju prometnu školu i program usavršavanja,  posebice imajući u vidu nedostatak instruktora vožnje i praksu u drugim državama članicama EU.

Zaključno je predstavnik predlagatelja istaknuo  da su prijedlozi i sugestije korisni te će iste razmotriti, te da se prevencijom puno toga učinilo no nikada nije dovoljno.

Nakon rasprave, većinom glasova, sa 6 glasova „ZA“ 1 glas „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećih zaključaka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 54. sjednici, održanoj 25. travnja 2019., raspravljao je o Izvješću o provedbi Plana protuminskog djelovanja i utrošenim financijskim sredstvima za 2018. godinu (dalje u tekstu: Izvješće za 2018. godinu), koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. travnja 2019. 

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženo Izvješće za 2018. godinu razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 
    
Uvodno je predstavnik podnositelja iz Ministarstva unutarnjih poslova istaknuo da je na dan 1. siječnja 2018. ukupno minski sumnjivo područje (MSP) Republike Hrvatske iznosilo 411,5 km2, a prostiralo se unutar 59 gradova i općina, u 8 županija i bilo je obilježeno sa 13.544 oznaka koje ukazuju na minsku opasnost i moguć pronalazak neeksplodiranih ubojnih sredstava (NUS). Tijekom 2018. godine, na realizaciji poslova razminiranja sudjelovalo je 40 tvrtki, pri čemu je MSP ukupno smanjeno za 56 km2 (plan je 56,5 km2), od čega je 48,8 km2 smanjeno poslovima razminiranja, a 7,2 km2 tehničkim i općim izvidima. Ukupno preostalo MSP u Republici Hrvatskoj, na dan 31. prosinca 2018. godine iznosi 355.462.926 m2. Na temelju analize strukture površina MSP-u provedene krajem 2018. godine, utvrđeno je kako je 4,0% MSP-a Republike Hrvatske poljoprivredna površina, 95,7% se odnosi na šumske površine, dok se 0,3% MSP-a može svrstati u ostale površine (vode, močvarno zemljište, stijene, klizišta, kamenari, obale i dr.).    Nastavno, predstavnik podnositelja je istaknuo kako je planom za 2018. godinu za poslove razminiranja ukupno osigurano 397.777.791,62 kuna, pri čemu je realiziran iznos od 386.774.317,31 kuna. Nastavlja se uspješan trend iz prijašnjih godina u odnosu na osiguranje sredstava za razminiranje iz EU fondova, tako da ista u 2018. godini iznose 36,8% od ukupno osiguranih financijskih sredstava i izvora. Predmetnom iznosu je, prema navodima predstavnika podnositelja, potrebno pribrojati 58.369.643,46 kuna koji su planirani i realizirani tijekom 2018. godine iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj, no nažalost do kraja godine nisu isplaćeni izvoditeljima, a ova sredstva povećala bi postotak osiguranih sredstava iz EU fondova na udio od 51,9 % u ukupnim sredstvima.  

U odnosu na broj pronađenih opasnih sredstava tijekom 2018. godine, predstavnik podnositelja je naglasio kako je pronađeno i uništeno 979 komada MES-a (minskoekspolzivna sredstva) te 1.409 komada NUS-a (neekslodirana ubojna sredstva). Najviše MES-a i NUS-a pronađeno je i uništeno na području Ličko-senjske županije  i Sisačko-moslavačke županije.
Predstavnik podnositelja je, kao posebno postignuće ovog Plana, istaknuo okolnost da se u 2018. godini nije dogodio niti jedan minski incident, niti jedna minska nesreća te niti jedna osoba nije stradala. S tim u vezi, naglasio je značaj obilježenosti MSP-a, u odnosu na koje je istaknuo kako je na 31. prosinca 2018. MSP obilježeno s 12.280 tabli ili s 34 table/km2, što je povećanje od 15% obilježenosti po km2 u odnosu na 2017. godinu.
U odnosu na Izvješće o provedbi Plana razminiranja vojnih lokacija u 2018. godini, predstavnik podnositelja iz Ministarstva obrane istaknuo je kako je od ukupno sedam zadaća razminiranja pet zadaća bilo planskih, a dvije izvanplanskih. Postupak razminiranja proveden je na području dvije vojarne i tri vojna poligona na površini od 185 416 m2 pri čemu je pronađeno i uništeno 16 komada protupješačkih mina i 12 komada raznih neeksplodiranih ubojnih sredstava. Zaključno je predstavnik podnositelja istaknuo da su svi radovi razminiranja vojnih lokacija i građevina provedeni na uspješan i učinkovit način bez ijednog izvanrednog događaja, što prvenstveno ukazuje na dobru obučenost i dosljednu primjenu propisanih procedura i standarda humanitarnog razminiranja. 
    
U raspravi su pozdravljena postignuća navedena u Izvješću za 2018. godinu, posebice napori uloženi u razminiranje poljoprivrednih površina koje su gotovo u cijelosti razminirane. 

Upućena je primjedba na okolnost da je tijekom 2018. godine zaprimljeno je 17 dojava o pronalascima MES-a i NUS-a, od čega se čak 15 pronalazaka odnosilo na područja koja su bila predmet obavljanja poslova razminiranja i tehničkog izvida.

Na upit članova Odbora, predstavnik podnositelja iz Ministarstva unutarnjih poslova – Sektor Hrvatskog centra za razminiranje u Ravnateljstvu civilne zaštite, dalje u tekstu: HCR) pojasnio je kako prvi dio nadzora provodi HCR još u tijeku razminiranja, a završni nadzor provodi Povjerenstvo koje čine dva predstavnika HCR-a i jedan predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova. U 2018. godini je kroz prvi dio nadzora (nadzor u tijeku obavljanja razminiranja) na 7 radilišta utvrđeno da poslovi razminiranja ne zadovoljavaju propisane uvjete kvalitete, sukladno posebnom Pravilniku, te je naloženo ponovno razminiranje na ukupnoj površini od 8.115 m2, dok je završnim nadzorom Povjerenstvo u 13 slučajeva utvrdilo da poslovi nisu obavljeni kvalitetno te je naloženo ponavljanje poslova na ukupno 320.483 m2. Konkretna kvadratura od 320.483 m2 odnosi se na dvije nepravilnosti uočene u radu dvije tvrtke. U odnosu na jednu tvrtku, na području koje je bilo predmet razminiranja pronađena je jedna zaostala mina, dok je kod druge tvrtke pronađena mina izvan površine koja je bila predmet razminiranja.

Upućen je prijedlog da se u budućim izvješćima jasnije i preciznije opiše postupak i nalaz kontrole kvalitete razminiranja, budući da samo isticanje kvadrature od 320.483 m2, bez posebnog obrazloženja, izaziva zabrinutost.
    
Nakon provedene rasprave, većinom glasova, sa 6 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da prihvati

IZVJEŠĆU O PROVEDBI PLANA PROTUMINSKOG DJELOVANJA I UTROŠENIM FINANCIJSKIM SREDSTVIMA ZA 2018. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 53. sjednici, održanoj 11. travnja 2019., razmotrio je Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište i uporabi prekursora eksploziva te izmjeni Priloga XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 98/2013 o stavljanju na tržište i uporabi prekursora eksploziva COM (2018) 209, D.E.U. br. 19/009, koje je Odbor za europske poslove na temelju članka 154. stavka 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora proslijedio Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost aktom od 12. ožujka 2019.   

Predmetno Stajalište Republike Hrvatske usvojila je Koordinacija za vanjsku i europsku politiku i ljudska prava Vlade Republike Hrvatske Zaključkom: Klasa:022-03/18-07/583, Urbroj: 50301-23/22-18-1, na sjednici održanoj 10. prosinca 2018.                     

Temeljem članka 154. stavka 1., a u svezi s člankom 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora Odbor je predmetno Stajalište raspravio kao matično radno tijelo.

Stajalište Republike Hrvatske ukratko je obrazložio predstavnik Vlade RH iz Ministarstva unutarnjih poslova, te istaknuo da su ograničenja za stavljanja na tržište, uvođenje, posjedovanje i uporabu određenih prekursora eksploziva uvedena već 2014. godine kada je stupila na snagu Uredba (EU) br. 98/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište i uporabi prekurosa eksploziva. Republika Hrvatska je sukladno odredbama te Uredbe, ispunila obvezu donošenja provedbenog zakona kojim su uspostavljena nadležna tijela (ministarstvo nadležno za zdravlje, ministarstvo nadležno za poljoprivredu i ministarstvo nadležno za unutarnje poslove) i nacionalna točka za  kontakt za prijavu sumnjivih transakcija ili značajnih nestanaka ili krađa tvari ili smjesa.

Analizom rezultata primjene Uredbe br. 98/2013 utvrđeno je da ograničenja i kontrole koje su ugrađene u odredbe Uredbe nisu dovoljne, te se pristupilo pripremi nove uredbe.

Zaključno je istaknuo da Republika Hrvatska u svome Stajalištu podržava kompromisno rješenje da se izmjene Priloga I. i Priloga II. Uredbe donose putem delegiranih akata Komisije na način da se Europskoj komisiji daje ovlast izmjene samo graničnih vrijednosti tvari navedenih u Prilogu I., dok bi u Prilogu II. mogla dodavati nove tvari, uz poziv upućen Europskoj komisiji da prilikom bilo kakvih izmjena konzultira stručnjake država članica i pritom uzme u obzir njihovo mišljenje. 

RH podržava i izmjene Uredbe kojima se preciziraju obveze gospodarskih subjekata i nadležnih inspekcijskih službi kojima se dodatno ograničava dostupnost prekursora eksploziva, a što će inspekcijskim tijelima RH, uz uvjet da se zadrži dosadašnji pristup (neizdavanje dozvole pojedincima), olakšati provedbu i nadzor, kao i uspostavu sustava nadzora on-line tržišta prekursora eksploziva, odnosno posrednika na internetu. 

U raspravi je postavljeno pitanje da li je nadležnost za izmjene Priloga I. i II. Uredbe dana u nadležnost Europskoj komisiji ili nekoj vanjskoj agenciji, predstavnik predlagatelja je istaknuo da je donošenje takvih izmjena u nadležnosti Europske komisije te de se donose putem delegiranih akata Komisije.
 
Nakon rasprave, Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je jednoglasno, sa 7 glasova „ZA“,  donio sljedeće

MIŠLJENJE

Podržava se Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište i uporabi prekursora eksploziva te izmjeni Priloga XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 98/2013 o stavljanju na tržište i uporabi prekursora eksploziva COM (2018) 209.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko  Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 52. sjednici, održanoj 27. ožujka 2019., raspravljao je o Prijedlogu zakona o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji, prvo čitanje, P. Z. E. br. 602 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 15. ožujka 2019. 
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da je područje ulaska, boravka i rada stranaca u Republici Hrvatskoj uređeno Zakonom o strancima koji se primjenjuje od 1. siječnja 2012., a izmijenjen je 2013., 2017. i 2018. godine. Zakonom se propisuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada državljana trećih zemalja i državljana država članica Europskoga gospodarskog prostora (u daljnjem tekstu: EGP) i članova njihovih obitelji te uvjeti rada i prava upućenih radnika u Republici Hrvatskoj.
S obzirom da su Zakonom o  strancima obuhvaćeni državljani trećih zemalja, kao i državljani država članica EGP-a, Zakon je postao preopširan za primjenu, te će se Prijedlogom zakona izdvojiti i urediti dio koji se odnosi samo na državljane država članica EGP-a i članova njihovih obitelji, dok će se preostala materija i dalje uređivati Zakonom o strancima.
Nastavno je predstavnik podnositelja naveo sva pitanja koja se uređuju Prijedlogom zakona (definira se pojam državljana država članica EGP-a i članova njihovih obitelji, propisuju se uvjeti za reguliranje privremenog boravka državljana država članica EGP-a i članova njihovih obitelji, propisuju se uvjeti za reguliranje stalnog boravka državljana država članica EGP-a i članova njihovih obitelji, utvrđuju se uvjeti prestanka privremenog i stalnog boravka za državljane država članica EGP-a i članova njihovih obitelji, propisuje se prijava boravišta i prebivališta za državljane država članica EGP-a i članova njihovih obitelji koji imaju privremeni odnosno stalni boravak, propisuje se postupak kod zamjene, gubitka i nošenja boravišne iskaznice za državljane država članica EGP-a i članova njihovih obitelji koji imaju privremeni odnosno stalni boravak te se definiraju uvjeti za prestanak zakonitog boravka državljana država članica EGP-a i članova njihovih obitelji, kao i ograničenje kretanja, smještaj u Prihvatni centar za strance te prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske.  
  Predstavnik predlagatelja je istaknuo da je Prijedlog zakona usklađen s Direktivnom Vijeća 2004/38/EZ od 29. travnja 2004. o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice, kao i da će do potpunog prenošenja navedene Direktive u hrvatsko zakonodavstvo doći stupanjem na snagu Pravilnika o načinu utvrđivanja uvjeta za ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj državljana država članica EGP-a i članova njihovih obitelji  i Pravilnika o postupanju prema državljanima država članica EGP-a i članovima njihovih obitelji koji će se donijeti temeljem ovoga Zakona.
Zaključno je utvrdio da za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

Bez rasprave, jednoglasno, s 8 glasova „ZA“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećih zaključaka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji.

2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.

    Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 50. sjednici, održanoj 13. ožujka 2019., raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji, prvo čitanje, P. Z. br. 573 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. veljače 2019. 
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja obrazložio najznačajnije predložene izmjene i dopune Zakona o policiji. Naveo je kako se predviđa izmjena odredbe koja propisuje obvezu ministra unutarnjih poslova prema Hrvatskome saboru, u odnosu na podnošenje godišnjeg izvješća o obavljanju policijskih poslova. Prijedlogom Zakona se predviđa da glavni ravnatelj policije, najkasnije do 31. ožujka, podnosi ministru pisano izvješće o radu policije, a ministar to izvješće dostavlja Vladi Republike Hrvatske, nakon čega bi Vlada izvješće dostavljala Hrvatskom saboru, najkasnije do 1. lipnja. Predstavnik predlagatelja je istaknuo da će se na predloženi način jasnije propisati način podnošenja izvješća o radu policije, koje će u sebi sadržavati podatke ne samo o obavljanju policijskih poslova već i sve druge podatke o radu policije. 
Nadalje, predstavnik predlagatelja je naveo da se Prijedlogom Zakona predviđa izmijeniti i dopuniti odredbe kojima se uređuje podnošenje pritužbi u slučaju kada fizička osoba smatra da su joj djelovanjem ili propuštanjem djelovanja policijskog službenika, u primjeni policijskih ovlasti, povrijeđena prava ili slobode. Sukladno važećem Zakonu, predviđeno je osnivanje 21 Povjerenstva za rad po pritužbama na rad policijskih službenika (dalje u tekstu: Povjerenstvo), i to jedno u sjedištu ministarstva te po jedno povjerenstvo za svaku policijsku upravu. S obzirom da se na dva javna poziva nije prijavilo dovoljno kandidata za formiranje navedenih povjerenstava te da ona, prema važećim odredbama nisu osnovana, predlaže se osnivanje jednog Povjerenstva s 12 članova, i to 10 predstavnika građana i 2 predstavnika ministarstva. Članove bi birao Hrvatski sabor, na prijedlog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora, temeljem javnog natječaja i prijava kandidata koje mogu podnijeti organizacije civilnog društva, organizacije stručne javnosti, nevladine organizacije ili pojedinci osobnom prijavom. Kao novina propisuje se novčana naknada za članove Povjerenstva iz reda građana u iznosu 5% prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini te naknada putnih troškova za dolazak i odlazak sa sjednice. 
Nadalje, predstavnik predlagatelja je naveo kako bi se ovim Prijedlogom Zakona smanjio broj rukovodećih radnih mjesta u potkategoriji glavnih rukovoditelja koji su do sada imenovani na razdoblje od 5 godina. Na razdoblje od 5 godina i dalje bi se imenovali zamjenici glavnog ravnatelja policije i načelnici policijskih uprava. Postupak izbora ostaje nepromijenjen, kako za policijske službenike koji su imenovani na mandat, tako i za druge policijske službenike u ovoj kategoriji. Odabir kandidata provodio bi se kao i do sada, putem internog oglasa, a provodilo bi ga povjerenstvo u čijem sastavu bi sudjelovao i predstavnik sindikata. Predstavnik predlagatelja je nadalje naveo kako je važećim Zakonom propisano da se policijskog službenika ne može premjestiti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog zvanja, čak i kada to zahtijevaju potrebe službe. Na ovaj se način potrebe službe ograničavaju voljom policijskog službenika, no Prijedlogom Zakona se predlaže mogućnost takvog premještaja bez pristanka službenika, no uz pravo na zadržavanje osnovne plaću radnog mjesta s kojeg je premješten s dodatkom na policijsko zvanje službenika. 
 Isto tako, predstavnik predlagatelja je naveo da se kao važna novina uvodi naknada za stanovanje. Pravo na naknadu predviđa se za policijske službenike raspoređene u mjesto rada koje je udaljeno više od 100 kilometara od mjesta njihova prebivališta, ako nemaju riješeno stambeno pitanje i ne primaju naknadu troškova međumjesnog prijevoza. Isto tako, ovo bi pravo imali i policijski službenici kojima je mjesto rada na otoku, a mjesto prebivališta na kopnu ili drugom otoku, ili obratno, bez obzira na udaljenost. Na ovaj način bi se osigurala bolja popunjenost radnih mjesta budući da je u pojedinim policijskim upravama (PU dubrovačko-neretvanska, PU istarska, PU ličko-senjska) nedovoljna zainteresiranost domicilnog stanovništva za rad u policiji.

    U raspravi koja je uslijedila nakon izlaganja predstavnika podnositelja, pozdravljena je izmjena važećeg članka 4. Zakona u dijelu kojim se jasnije definiraju način i rokovi podnošenja godišnjeg izvješća o obavljanju policijskih poslova, no pri tome nije podržano brisanje dijela članka prema kojem Odbor ima pravo zatražiti izvješća ministarstva i za pojedinačne slučajeve. Istaknuto je kako bi izostavljanje ovog ovlaštenja Odbora neopravdano umanjilo obuhvat parlamentarnog nadzora i marginaliziralo osnovnu ulogu Odbora, a suprotno navodima iz obrazloženja Prijedloga Zakona, ovlast Odbora za traženje izvješća u pojedinačnim predmetima ne proizlazi iz odredbi Poslovnika Hrvatskoga sabora. 
U odnosu na rad Povjerenstva, u raspravi je pozdravljeno osnivanje jedinstvenog Povjerenstva, za razliku od 21 tijela predviđenog za rješavanje po pritužbama sukladno odredbama važećeg Zakona, budući da se na ovaj način postavlja okvir za funkcionalno djelovanje ovog instituta. Većina članova Odbora je izrazila stajalište kako u rad Povjerenstva ne bi trebali biti uključeni policijski službenici, jer bi se time moguće narušila nepristranost i objektivnost u odlučivanju. Pojedini članovi su, kao primjer imenovanja nepristranih građana u nadzorno tijelo, naveli Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija u čiji rad nisu uključeni zaposlenici SOA-e, VSOA-e ili drugih tijela sigurnosno-obavještajnog sustava. Nastavno na isto, pojedini članovi Odbora su naveli da bi sudjelovanje policijskih službenika u radu Povjerenstva bilo korisno u smislu stručne podrške, bez prava na odlučivanje, te da bi se kod imenovanja članova Povjerenstva trebalo uključiti udruge umirovljenih policijskih službenika. Nadalje, pozdravljeno je i uvođenje mogućnosti da se zainteresirane osobe mogu i osobno javiti i kandidirati za člana Povjerenstva.
Tijekom rasprave je predloženo i da se razmotri utvrđivanje neparnog broja članova Povjerenstva, zbog izbjegavanja podijeljenosti glasova prilikom donošenja odluka Povjerenstva.  
U raspravi je predloženo razmotriti način odlučivanja te propisati da Vijeće sačinjeno od tri člana podnosi prijedlog odluke, dok bi se konačna odluka o osnovanosti pritužbe donosila isključivo na Povjerenstvu. Ovime bi se spriječilo da pri donošenju konačne odluke odlučujući glas bude glas policijskog službenika, u slučaju podijeljenih glasova preostala 2 člana Vijeća iz redova predstavnika građana. 
Isto tako, predloženo je da se razmotri izmjena odredbe 5.c stavka 6. Prijedloga Zakona, na način da se propiše obveza dostave odluke Povjerenstva čelniku tijela, pored predložene obveze dostavljanja odluke podnositelju pritužbe i ustrojstvenoj jedinici ministarstva nadležnoj za unutarnju kontrolu. Pri tome je, u istom stavku, nepotrebno navoditi da se odluka Povjerenstva ima dostaviti osobi ovlaštenoj za pokretanje disciplinskog postupka, jer je navedeno obuhvaćeno stavkom 7. ovog članka.
Pozdravljeno je uvođenje naknade za rad članovima Povjerenstva, budući da će ona motivirati građane na sudjelovanje u Povjerenstvu i uspostavljanje funkcionalnog građanskog nadzora nad radom policije. Međutim, članovi Odbora su istaknuli kako je potrebno razmotriti mogućnost utvrđivanja paušalnog iznosa naknade za rad članovima Povjerenstva, neovisno o broju riješenih predmeta. Propisivanje naknade na način da visina naknade ovisi o broju riješenih predmeta može dovesti do podnošenja lažnih prijava i površnog postupanja u predmetima, s ciljem povećanja iznosa naknade. U odnosu na visinu naknade, članovi Odbora su predložili utvrditi primjereniji iznos od predloženih 5% prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, a sve kako bi visina naknade bila razmjena odgovornosti rada koji se obavlja unutar Povjerenstva.
Vezano za premještaj policijskih službenika, pojedini članovi su naveli kako je potrebno razmotriti da li će se policijski službenici izložiti samovolji rukovoditelja, u slučaju da se ukloni obveza pribavljanja pisanog pristanka policijskog službenika kod njegovog premještaja na radno mjesto nižeg zvanja od osobnog zvanja službenika. Suprotno tome, pojedini članovi su naveli kako je pribavljanje pristanka nepoznata praksa u drugim sustavima te da potrebe policijske službe trebaju imati prioritet u odnosu na volju pojedinca, i to bez prava na zadržavanje povoljnije plaće, jer bi navedeno moglo pretjerano opteretiti državni proračun. 
Pozdravljeno je uvođenje prava na naknadu za stanovanje policijskim službenicima raspoređenim u mjesto rada koje je udaljeno više od 100 kilometara od mjesta njegova prebivališta te policijskim službenicima kojima je mjesto rada na otoku na kojem nemaju prebivalište, budući je prijedlog usmjeren na rješavanje egzistencijalnih potreba policijskih službenika te poticanje interesa za rad u policijskoj službi.
Pojedini članovi Odbora su naveli kako će spuštanje uvjeta za prijem u policijsku službu na razinu trogodišnje škole dovesti do degradacije struke i policijske službe te da je navedeno suprotno europskim standardima. Suprotno tome, dio članova je istaknuo da sniženje stupnja potrebnog obrazovanja neće dovesti do sniženja općih standarda u službi, budući da će se unutar ove skupine prijavljenih kandidata vršiti selekcija na isti način kao i kod osoba s višom razinom obrazovanja, a pri tome će se ublažiti problem deficitarne popunjenosti službe u određenim županijama.
S obzirom na broj neriješenih pritužbi koje je Povjerenstvo  zaprimilo u razdoblju od 2014. godine do danas (više od 400 predmeta), u raspravi je istaknut prijedlog da se u prijelaznim i završnim odredbama Zakona utvrdi način postupanja s istima.
Zaključno, u raspravi je predstavnicima predlagatelja upućen prijedlog da ponovno razmotre pisani doprinos Odbora od 28. veljače 2018. koji je ministarstvu upućen vezano uz Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o policiji.   

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović dostavila je Odboru pisano mišljenje na Prijedlog Zakona te u uvodnom izlaganju navela kako, unatoč okolnosti da je riječ o prvom čitanju, predmetno mišljenje sadrži amandmane u svrhu konkretnog doprinosa postupku donošenja Zakona. Navela je kako smatra da je kod premještaja policijskog službenika na radno mjesto nižeg zvanja od njegovog osobnog zvanja, potrebno pribaviti pisani pristanak službenika, jer bi se u suprotnom dovela u pitanje sigurnost statusa policijskih službenika. Nadalje, pučka pravobraniteljica je navela kako bi se Povjerenstvo trebalo sačiniti po uzoru na Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija, bez članova koji bi predstavljali ministarstvo. Pozdravila je racionalizaciju rada po pritužbama građana na rad policijskih službenika, u smislu formiranja jednog Povjerenstva, s obzirom da prethodno propisani sustav s 21 Povjerenstvom nije zaživio. Podržala je prijedloge Odbora o utvrđivanju paušalne  naknade za rad članovima Povjerenstva, i to u iznosu većem od postotka utvrđenim Prijedlogom Zakona. Isto tako, predložila je propisivanje određenih kriterija za izbor članova Povjerenstva, kako bi se ojačala stručnost građanskog nadzora, kao primjerice kriterij VSS pravne i kriminalističke struke, po uzoru na Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija.

U završnom izlaganju, predstavnik predlagatelja je istaknuo kako će radna skupina ministarstva razmotriti sve prijedloge iznesene tijekom rasprave. U odnosu na pisani pristanak kod premještaja policijskih službenika, istaknuo je da su rukovoditelji dužni voditi računa o stručnom znanju, vještinama i sposobnostima konkretnog policijskog službenika, a svako neopravdano rješenje o premještaju podložno je ukidanju od strane Odbora za državnu službu. Nadalje, predstavnik predlagatelja je podržao prijedlog da se u postupak izbora članova Povjerenstva uključi struka u vidu udruga umirovljenih policijskih službenika ili pojedinaca. Naveo je da će se dodatno razmotriti isključivanje predstavnika ministarstva iz punopravnog članstva u Povjerenstvu, uz mogućnost osiguravanja stručne podrške Povjerenstvu. Predstavnik predlagatelja je ocijenio prihvatljivim prijedlog Odbora prema kojem bi se u članku 4. izričito zadržalo pravo Odbora na traženje izvješća u pojedinačnim predmetima. Isto tako, prihvatljivim je vrednovao prijedlog da konačnu odluku o pritužbi donosi isključivo Povjerenstvo s neparnim brojem članova, a ne tročlano Vijeće koje nema puni legitimitet.
  
Nakon provedene rasprave, većinom glasova, sa 7 glasova „ZA“ i 6 glasova „PROTIV“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećih zaključaka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se  predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona. 

    Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                   Ranko Ostojić
 

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 48. sjednici, održanoj 31. siječnja 2019., raspravljao je o Izvješću o provedbi Strategije nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Izvješće), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 17. siječnja 2019. 

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Predstavnik podnositelja je u uvodnom izlaganju istaknuo da je Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske ishodišni strateški dokument kojim se određuju politike i instrumenti za ostvarivanje nacionalnih interesa te postizanje sigurnosnih uvjeta za razvoj države i društva. Naveo je da Izvješće obuhvaća razdoblje od donošenja Strategije nacionalne sigurnosti (14. srpnja 2017.) do podnošenja Izvješća Hrvatskome saboru. U izvješću se daje vjerodostojan pregled aktivnosti prema opisu nacionalnih interesa te strateških ciljeva u Strategiji nacionalne sigurnosti te da nisu određeni vremenski rokovi za ciljeve budući da oni proizlaze iz Ustava. 

Nadalje, naveo je kako je stanje sigurnosti u Republici Hrvatskoj stabilno i nema vidljivog potencijala njegova značajnijeg narušavanja. Naglašava kako su glavni izazovi povećane terorističke prijetnje u Europi, procesi u jugoistočnom susjedstvu, ilegalne migracije, strano obavještajno djelovanje i hibridno djelovanje.

Također, ističe da je tijekom 2017. godine Ministarstvo unutarnjih poslova izradilo procjenu stanja sigurnosti, predviđanje vjerojatnog razvoja sigurnosne situacije, procjenu rizika, definiranje prioriteta postupanja te planiranje mjera, radnji i potrebnih resursa za 2017. i 2018. godinu. 

Predstavnik podnositelja se osvrnuo na rad Sigurnosno-obavještajne agencije u 2018. godini koji je bio usmjeren na područja sigurnosno-obavještajnog postupanja: terorizam, radikalizam i ekstremizam; djelovanja drugih država koja predstavljaju sigurnosnu prijetnju ili izazov vrijednostima i interesima Republike Hrvatske; politički, društveni i sigurnosni procesi u okružju koji utječu na Republiku Hrvatsku i njezine interese; globalni procesi, sigurnost i izazovi koji utječu na Republiku Hrvatsku i njezine interese; organizirani i gospodarski kriminalitet i korupcija koji ugrožavaju nacionalnu sigurnost; gospodarski i financijski procesi koji utječu na gospodarske interese i stabilnost Republike Hrvatske; ratni zločini, zatočene i nestale osobe; protuobavještajna zaštita i sigurnost štićenih osoba, objekata i prostora te kritične infrastrukture.

Nastavno je predstavnik predlagatelja naveo da je Državna upravu za zaštitu i spašavanje, u suradnji s drugim dionicima sustava domovinske sigurnosti, prvi puta sustavno izradila Pregled stanja sustava civilne zaštite kroz 11 područja. 

Posebno je predstavnik predlagatelja naglasio, kao strateški cilj i nacionalni prioritet, ulazak Republike Hrvatske u Schengenski prostor te da su tijekom 2018. godine ispunjeni gotovo svi tehnički preduvjeti za ostvarivanje navedenog cilja.

Naveo je kako je Republika Hrvatska, zbog povećanog migracijskog pritiska, morala pojačati zaštitu vanjske granice Europske unije te je u tu svrhu uputila dodatan broj policijskih službenika na vanjsku granicu Europske unije.

Također, predstavnik podnositelja je istaknuo da je pokrenut projekt „Sigurnost 18“ kojim se dodatno podiže razina sigurnosti i zaštite stanovništva te kritične infrastrukture tijekom turističke sezone 2018. godine, kao i zaštite tijekom protupožarne sezone 2018. godine. Isto tako, naglasio je da Ministarstvo unutarnjih poslova već trinaestu godinu zaredom u ljetnim mjesecima provodi originalni projekt „Sigurna turistička sezona“. 

Nastavno, naveo je da se pristupilo ažuriranju postojećih procjena rizika i izradi novih procjena rizika te novog registra prijetnji u skladu s INSPIRE direktivom, koje sadrže 35 prirodnih i tehničko-tehnoloških prijetnji, podijeljenih u rodove i skupine, dok trenutačno važeći registar prijetnji sadrži 28 prijetnji u 11 skupina. Također, naveo je da se pristupilo izradi analize rizika i sigurnosnih planova za upravljanje kritičnim infrastrukturama, a rezultati su opisani u ostvarenju prvog strateškog cilja Strategije nacionalne sigurnosti. 

Predstavnik podnositelja je istaknuo da je, u srpnju 2018. godine, donesen Zakon o kibernetičkoj sigurnosti operatora ključnih usluga i davatelja digitalnih usluga te da su uspostavljeni kriteriji za određivanje nacionalnih operatora ključnih usluga i pružatelja digitalnih usluga te dodatne zadaće pojedinih tijela na području kibernetičke sigurnosti.

U odnosu na aktivnosti na području razminiranja, predstavnik predlagatelja je istaknuo kako su, u proteklom razdoblju, u potpunosti su očišćene Bjelovarsko-bilogorska, Brodsko-posavska, Dubrovačko-neretvanska, Virovitičko-podravska, Vukovarsko-srijemska i Zagrebačka županija.

Nadalje je predstavnik podnositelja naveo da je provedena međuresorna vježba „Sigurnost 18“ s općim ciljem provjere sposobnosti tijela sustava domovinske sigurnosti u odgovoru na krizu, s naglaskom na pripreme za protupožarnu sezonu i provjeru djelovanja uspostavljenoga.

Isto tako, istaknuo je da je Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti redovito održavala sjednice te da su tijekom 2018. godine održane četiri sjednice Koordinacije, od kojih je prva održana u sklopu vježbe „Kibernetički štit 2018“, druga u sklopu vježbe „Sigurnost 18“, treća o provedbi protupožarne sezone u 2018. godini i nezakonitim migracijama, a četvrta o informacijsko komunikacijskim trendovima i njihovoj ulozi u sustavu domovinske sigurnosti i o Godišnjem planu rada Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti za 2019. godinu. Osim redovitih sjednica, Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti djelovala je i na terenu tijekom velikih snježnih padalina i nakon toga posljedično tijekom poplava.

Također, predstavnik podnositelja je naveo da je kompletirano ustrojavanje svih šest pješačkih pukovnija, u skladu s planom ustrojavanja i popune pričuvnog sastava Hrvatske vojske. Naveo je kako su izmijenjeni podzakonski propisi vezano uz pričuvni sastav, čime je utvrđen postupak donošenja odluka o postavljenju razvrstanih pričuvnika na zapovjedne dužnosti za više i niže časnike i dočasnike, a pokrenute su i aktivnosti za izradu koncepta školovanja pričuvnih časnika i dočasnika. 

Isto tako, nastavlja se jačanje borbene spremnosti putem obuka i vježba. U listopadu 2018. godine održana je intergranska vježba „Velebit 18 – združena snaga“ kao najsloženija vježba Hrvatske vojske od Domovinskog rata, s ciljem razvitka sposobnosti visoke integriranosti snaga, kontroliranog i preciznog upravljanja vatrom, brzog i učinkovitog manevra snaga te usklađenog djelovanja tijekom provedbe operacije.

Također, predstavnik predlagatelja je naglasio da pred Hrvatskim vojnim učilištem „Dr. Franjo Tuđman“ predstoji transformacija u sveučilište. Pokrenuti su preddiplomski studiji vojnog inženjerstva i vojnog vođenja te upravljanja pristupaju na suvremen i atraktivan način edukaciji i osposobljavanju novih časnica i časnika Hrvatske vojske, a pokretanje studija „Vojno pomorstvo“ u suradnji sa Sveučilištem u Splitu u rujnu 2018. važan je za razvoj Hrvatske ratne mornarice.

Zaključno je predstavnik predlagatelj naveo da su aktivnosti navedene u Izvješću podloga za daljnji razvoj i nove aktivnosti.

U raspravi su pozdravljeni napori uloženi u provedbu Strategije nacionalne sigurnosti koji su predstavljeni u Izvješću te suradnja svih tijela u izvršavanju Strategije. Vezano uz ustrojstvene promjene kojima je obuhvaćena Državna uprava za zaštitu i spašavanje, potrebno je pratiti učinak koji će se time postići te kako će se odraziti na jačanje sustava. 

Također, pozdravljena je sustavna potpora koja se pruža vatrogastvu, posebice u odnosu na uspostavu Operativno vatrogasnog zapovjedništva u Divuljama, čime se doprinosi jačanju i razvoju sustava domovinske sigurnosti. 

Na primjedbu da bi institucije neovisno o postojanju Strategije izvršavale većinu mjera i aktivnosti koje su obuhvaćene strategijom, predstavnik podnositelja je naveo da Strategija predstavlja okvir za objedinjenje svih sastavnica sustava, a u sigurnosnom sektoru naglasak je na Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu obrane te sigurnosno-obavještajnim agencijama. 

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, s 6 glasova „ZA“ i 4 glasa „SUZDRŽAN“ Odbor predlaže Hrvatskome saboru da prihvati

IZVJEŠĆE O PROVEDBI STRATEGIJE NACIONALNE SIGURNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 48. sjednici, održanoj 31. siječnja 2019., raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu, prvo čitanje, P. Z. br. 554, (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 13. prosinca 2018. 
Odbor je raspolagao i mišljenjem Pučke pravobraniteljice od 29. siječnja 2019., Broj:P.P.R.-29-3-620/18.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom izlaganju istaknuo da je Zakon o hrvatskom državljanstvu (dalje u tekstu: Zakon) vrlo bitan pravni akt koji izražava smjer države i njene ciljeve u odnosu na promicanje useljavanja u Republiku Hrvatsku. Nadalje, kao osnovni cilj ovoga Prijedloga zakona, predstavnik predlagatelja je istaknuo namjeru da se pojednostavi postupak i olakša stjecanje hrvatskog državljanstva u odnosu na hrvatske iseljenike i pripadnike hrvatskoga naroda u inozemstvu. Navodi kako je u razdoblju od 1. siječnja 1992. do 31. prosinca 2017. godine, u hrvatsko državljanstvo primljeno 1.088.662 osobe po osnovi prirođenja (naturalizacijom), od toga su 679.482 osobe primljene po osnovi članka 16. Zakona (pripadnost hrvatskom narodu), dok je 20.489 osoba primljeno u hrvatsko državljanstvo po osnovi članka 11. Zakona (iseljenici, njihovi potomci i bračni drugovi). 
Nadalje, predstavnik predlagatelja ističe da se hrvatsko državljanstvo može steći na osnovi podrijetla, rođenjem na području Republike Hrvatske, prirođenjem (naturalizacijom) ili u rijetkim slučajevima na temelju međunarodnih ugovora. Navodi kako će u izlaganju istaknuti najznačajnije izmjene u odnosu na važeći Zakon. Naime, navodi da se Prijedlogom zakona povećava dobna granica za prijavu u evidenciju hrvatskih državljana za osobe rođene u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njegova rođenja hrvatski državljanin, i to do navršene 21. godine života osobe, za razliku od važećeg rješenja prema kojem je upis omogućen do 18. godine. Ovime se pruža mogućnost da osoba sama podnese prijavu za svoj upis u knjigu državljana, ako su njezini roditelji to propustili učiniti do njezine punoljetnosti. Predstavnik predlagatelja je naglasio kako se ova odredba odnosi na osobe koje već imaju državljanstvo neke druge države. 
Nadalje, navodi da se predlaže izostaviti generacijsko ograničenje za stjecanje hrvatskog državljanstva potomcima iseljenika u ravnoj liniji te njihovim bračnim drugovima. Također, za ovu kategoriju osoba predlaže se oslobođenje obveze poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, hrvatske kulture i društvenog uređenja. Nadalje, jasnije se određuje pojam iseljenika iz Republike Hrvatske, na način da se kao iseljenik definira osoba koja je iz Republike Hrvatske iselila prije 8. listopada 1991. godine. Pri tome se precizira da se iseljenikom ne smatra osoba koja je iselila s područja Republike Hrvatske, a nije imala bivše hrvatsko republičko državljanstvo, odnosno zavičajnost na području Republike Hrvatske. 
Nastavno, predlaže se omogućavanje stjecanja hrvatskog državljanstva za maloljetnu djecu čiji je jedan od roditelja stekao hrvatsko državljanstvo prirođenjem kao iseljenik (članak 11. stavak 1. Zakona) ili kao pripadnik hrvatskog naroda (članak 16. Zakona), neovisno o činjenici živi li dijete u Republici Hrvatskog. Isto tako, pojednostavljeno je izvođenje dokaza za pripadnike hrvatskog naroda koji ne raspolažu osobnim dokazima o pripadnosti hrvatskom narodu, na način da dokaze ne moraju priložiti osobe za čije roditelje je nedvojbeno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu. 
Predstavnik predlagatelja nadalje navodi kako se predlaže onemogućiti ponovno stjecanje hrvatskog državljanstva osobi koja se, nakon punoljetnosti, odrekla hrvatskog državljanstva. Također, navodi da se Prijedlogom zakona normira mogućnost ukidanja rješenja o stjecanju hrvatskog državljanstva, ako je stečeno temeljem braka sklopljenog iz koristi, lažnim predstavljanjem ili prijevarom u upravnom postupku. Ističe da su precizirani razlozi poništenja rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo zbog osude osobe za kaznena djela protiv Republike Hrvatske i kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva. Ukidanje i poništenje rješenja o stjecanju hrvatskoga državljanstva odnosi se isključivo na osobe koje su državljanstvo stekle naturalizacijom.  
Predstavnik predlagatelja nadalje navodi kako se prijedlogom uvodi obveza davanja svečane prisege za osobe koje stječu hrvatsko državljanstvo prirođenjem. Svečana prisega daje se najmanje jednom godišnje prilikom obilježavanja blagdana Republike Hrvatske, a uvedena je kako bi se pridao veći značaj takvom događaju, za razliku od dosadašnje prakse slanja domovnice poštom. Zaključno ističe kako je u protekloj godini naturalizacijom hrvatsko državljanstvo steklo 4.166 osoba, u odnosu na 3.529 zahtjeva za priznavanje državljanstva podnesenih u 2018. godini te otprilike 500 zahtjeva prenesenih iz prethodnih godina. Pri tome je, prema navodima predstavnika predlagatelja, 1.697 osoba steklo državljanstvo na osnovu članka 16. Zakona što čini udio od 41%, a 894 osobe je steklo hrvatsko državljanstvo na temelju članka 11. Zakona što predstavlja udio od 21% svih pozitivno riješenih zahtjeva.

U raspravi su članovi Odbora podržali izmjene Zakona o hrvatskom državljanstvu kojim se nastoji pomoći u rješavanju demografskih pitanja kroz olakšan postupak dobivanje hrvatskog državljanstva za pripadnike hrvatskog naroda u inozemstvu te hrvatskih iseljenika. Istaknuto je da Prijedlog zakona predstavlja korjenitu izmjenu odredbi Zakona koji nije „dubinski“ mijenjan od svoga donošenja. Republika Hrvatska treba iskreno otvoriti vrata hrvatskim iseljenicima kroz stjecanje državljanstva, motivirati ih na povratak u Hrvatsku i ulaganje u našu zemlju, jer hrvatski iseljenici nisu neprijatelji Hrvatske.
U raspravi su članovi Odbora ukazali na pojedine odredbe koje smatraju spornim, između ostalog, na prijedlog da se za pripadnike hrvatskoga naroda i iseljenike ne traži poznavanje hrvatskoga jezika i kulture, koji elementi bi se trebali smatrati ključnim za pripadnost hrvatskome narodu. Jezik i kultura su nekada bile temeljne odrednice identiteta, te nije dostatno samo reći da je netko pripadnik hrvatskoga naroda, jer se stjecanjem hrvatskog državljanstva stječe  i „državljanstvo“ EU odnosno sve prednosti koje proizlaze iz toga.
Nadalje, istaknuto je da se izmjenom članka 12. stavka 3. Zakona, a kojom izmjenom se propisuje da ako nadležna državna tijela u roku od 45 dana Ministarstvu unutarnjih poslova ne dostave obrazloženo mišljenje o postojanju interesa za primitak u hrvatsko državljanstvu da će se smatrati da interes za primitak u hrvatsko državljanstvo ne postoji, šalje poruka da državna tijela nisu dužna izvršavati svoje zadaće u razumnim rokovima odnosno da nisu dužna odgovarati na zahtjeve nadležnih tijela. Isto je protivno pozitivnom pravu Republike Hrvatske i u svakom pogledu nije in favorem u odnosu na stranku u tom postupku.
Vezano za postupanje nadležnih tijela, iako je iskazano razumijevanje za dugotrajan i složen proces stjecanja hrvatskog državljanstva koji podrazumijeva   suradnju niza državnih tijela, iskazano je nezadovoljstvo dužinom trajanja pojedinih postupaka, koji ni u kom  slučaju ne bi trebali trajati nekoliko godina. Većina pripadnika hrvatskoga naroda u postupak stjecanja hrvatskog državljanstva ulazi s pozitivnim htijenjem i emocijama, te ne očekuje birokratiziran i spor postupak.
Iskazano je i mišljenje da je odredba novog članka 26a. koja utvrđuje poništenje rješenja o stjecanju hrvatskog državljanstva prirođenjem „preuska“ odnosno da bi bilo potrebno propisati poništenje rješenja o stjecanju hrvatskog državljanstva neovisno po kojoj osnovi je stečeno, iako je dio članova Odbora istaknuo da je pitanje oduzimanja hrvatskog državljanstva ozbiljno pitanje. 
Većina članova Odbora je podržala odredbu novog članka 24.b kojom se propisuje da osoba koja stječe hrvatsko državljanstvo prirođenjem daje svečanu prisegu. Protivno navedenom, izneseno je stajalište da se tim svečanim činom daje poseban značaj stjecanju državljanstva, iako je time neka osoba samo ostvarila svoje pravo.
Iskazana je i zabrinutost vezano za institut odricanja od hrvatskog državljanstva, ukazujući da postoje zemlje koje ne toleriraju dvostruko državljanstvo, te da se većina hrvatskih državljana odrekla hrvatskog državljanstva jer ne bi mogli nastaviti raditi u državama u kojima su imali zasnovan radni odnos s dvostrukim državljanstvom.
Članovi Odbora su ukazali i na problem republičkog državljanstva u bivšoj SFRJ odnosno na situaciju osobe koja je stekla republičko državljanstvo temeljem mjesta rođenja, te iako su oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo nisu mogli riješiti svoj status odnosno steći hrvatsko državljanstvo.
Izneseno je i stajalište da je savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, koje je trajalo 11 dana, bilo prekratko te da je u pitanju uređenje ozbiljne materije koje zahtijeva duže savjetovanje. Postavljeno je i pitanje kada će se donijeti sveobuhvatan dokument o migracijskoj politici RH jer je zadnji donesen za razdoblje 2013-2015, s obzirom da se kroz takav strateški dokument uređuje i stajalište jedne države prema migracijama.
Postavljeno je i pitanje kada će se riješiti stjecanje državljanstva i za registrirane partnere jer isto nije obuhvaćeno ovim izmjenama i dopunama.

Predstavnica Ureda pučke pravobraniteljice je u svom izlaganju pozdravila predložene izmjene i dopune, te također ukazala na neprihvatljivo kratak rok od 11 dana za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću. 
Nastavno je iznijela primjedbe na čl. 8. Prijedloga zakona, odnosno na novopredloženi stavak 3. članka 16. kojim je predloženo da dokaz o pripadnosti hrvatskome narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena  pripadnost hrvatskom narodu. Stav je Pučke pravobraniteljice da je dovoljno da se u takvim slučajevima nesporno utvrdi pripadnost hrvatskom narodu samo za jednog roditelja. 
Nadalje je istaknuto da su odredbe članka 15. Prijedloga zakona, kojima se propisuje ukidanje i poništavanje rješenja o stjecanju hrvatskog državljanstva prirođenjem, neprihvatljive te u suprotnosti s člankom 9. Ustava Republike Hrvatske. Odredba je i diskriminatorna jer Ustav RH ne razlikuje osnove za stjecanje državljanstva, te bi donošenje ovakve odredbe doprinijelo nejednakosti građana pred zakonom. Ujedno, naglašava kako se nijedno državno tijelo koje participira u postupku stjecanja državljanstva ne može odreći svoje odgovornosti odnosno počinjenih propusta.
Predstavnica Pučke pravobraniteljice se osvrnula i na odredbu članka 6. stavka 2. Prijedloga zakona te istaknula da je neprihvatljiv rok od 45 dana u kojem je državno tijelo obvezno dostaviti obrazloženo mišljenje MUP-u, a ako tijelo ne dostavi obrazloženje MUP-u da će se smatrati da ne postoji interes za primitak u hrvatsko državljanstvo. Isto nije in favorem prema stranci u postupku.
Pohvaljena je i izmjena članka 5. Zakona kojom se povećava dobna granica  s 18 na 21 godinu za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom u slučaju da je jedan od roditelja u trenutku rođenja osobe hrvatski državljanin, a osoba je rođena u inozemstvu. Predloženo je i da se stavi još jedan rok od npr. dvije godine, koji bi se vezao za stupanje na snagu zakona, a koji bi obuhvatio i osobe koje su starije od 21 godine te na ovaj način ne mogu steći državljanstvo podrijetlom.

U odgovoru na pitanja predstavnik predlagatelja je istaknuo da je Zakon kompleksan i da postoje velike razlike u osnovama za stjecanje državljanstva i reperkusijama koje iz toga proizlaze. Svaki način ima svoje specifičnosti i bitna je njihova unutarnja harmonija. Od donošenja Zakona 1991. godine do sada bilo je manjih izmjena, no nijedna nije stavljala naglasak na pozitivniji odnos prema pripadnicima hrvatskog naroda u inozemstvu. 
Vezano za problem nepoznavanje jezika i kulture istaknuto je da to nije toliki problem kod iseljenika već kod pripadnika hrvatskoga naroda gdje već četvrta ili peta generacija živi izvan RH, te da zaista mnogi ne poznaju dovoljno jezik, ali ih se ovakvim odredbama pokušava ohrabriti i privući.
Osvrnuo se i na institut otpusta iz hrvatskog državljanstva te istaknuo da u Zakonu postoji toliko iznimki da je taj institut maksimalno derogiran, te istaknuo da u 97,98% slučajeva hrvatsko državljanstvo prestaje otpustom, a ne odricanjem. Najčešće je to bilo u slučajevima osoba koje su stjecale slovensko, austrijsko, švicarsko i njemačko državljanstvo. Te osobe uvijek mogu zatražiti povratak u hrvatsko državljanstvo.
Predstavnik predlagatelja se osvrnuo i na odredbu članka 6. Prijedloga zakona te istaknuo da će do drugog čitanja iznaći kvalitetnije rješenje te će se ići u izmjenu te odredbe, kao i da su opravdani prigovori u nekim slučajevima dugotrajnosti postupka. Naglasio je veliku međuovisnost više državnih tijela što i dovodi do dugotrajnosti postupka.
Vezano za administrativne pogreške nastale neodgovarajućim upisom državljanstva za vrijeme bivše SFRJ, kada su u Republici Hrvatskoj postojala tri republička zakona o državljanstvu, predstavnik predlagatelja je istaknuo da se takve pogreške teško utvrđuju, ali će se razmotriti može li se to pitanje nekako riješiti. Republika Hrvatska se 1991. godine opredijelila na načelo kontinuiteta državljanstva te su sve osobe koje su imale državljanstvo SR Hrvatske postale hrvatski državljani.
U odnosu na prijedlog Pučke pravobraniteljice da je za stjecanje hrvatskog državljanstva (čl. 8. Prijedloga zakona) dostatno nepobitno dokazati hrvatsko državljanstvo za samo jednog roditelja predstavnik predlagatelj je naglasio da je to teško prihvatljivo stajalište za predlagatelja.
Vezano za odredbe čl. 26a. Prijedloga zakona predstavnik predlagatelja je istaknuo da su početkom 90-ih godina zabilježeni slučajevi krivotvorenja i preuzimanja lažnog identiteta, stoga smatraju da je kod težih povreda opravdano primijeniti ukidanje odnosno poništavanje rješenja o stjecanju hrvatskog državljanstva.

Nakon provedene rasprave, prilikom glasovanja o prijedlogu zaključka da se Hrvatskome saboru predloži prihvaćanje Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu, s 5 glasova „ZA“ i 5 glasova SUZDRŽAN“, zaključak nije donesen s obzirom da nije dobio potrebnu većinu.

    Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                   Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 46. (djelomično zatvorenoj) sjednici, održanoj 6. prosinca 2018., raspravljao o Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 538, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 30. studenoga 2018.  
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 
Sukladno članku 247. st. 3.  Poslovnika Hrvatskoga sabora Odbor je proveo objedinjenu raspravu o Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o sustavu civilne zaštite, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 537, Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 538 i  Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o protuminskom djelovanju, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 539.

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da je na temelju Nacionalnog programa reformi 2018. godine i u skladu s Akcijskim planom provedbe Strategije razvoja javne uprave za razdoblje od 2017. do 2020. (1. reformski prioritet – Izgradnja učinkovite javne uprave) Vlada Republike Hrvatske 2. kolovoza 2018. donijela Zaključak o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova, instituta, zaklada, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima. Rok za provedbu svih aktivnosti u cilju smanjenja broja navedenih tijela je  1. siječnja 2019. godine.
Konačnim prijedlogom zakona napravljene su samo funkcionalne izmjene kojima se pripisuje nadležnost Ministarstvu unutarnjih poslova i ministru unutarnjih poslova u djelokrugu rada Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost  i ravnatelja Državnog zavoda.

U raspravi je podržano smanjenje broja agencija i postavljeno pitanje koliko još drugih tijela prelazi u „okrilje“ Ministarstva unutarnjih poslova. Predstavnik predlagatelja je istaknuo da se radi ukupno o pet institucija. Uz Državni zavod za radiološku i nuklearnu djelatnost tu su i Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Hrvatski centar za razminiranje, Ured Vlade Republike Hrvatske za razminiranje i Agencija za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom. 

Nakon rasprave, Odbor je većinom glasova, sa 6 glasova „ZA“ i 3 glasa „PROTIV“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA ZAKONA O RADIOLOŠKOJ I NUKLEARNOJ SIGURNOSTI

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 46. (djelomično zatvorenoj) sjednici održanoj 6. prosinca 2018. raspravljao o Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o protuminskom djelovanju, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 539, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 30. studenoga 2018.  
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Sukladno članku 247. st. 3.  Poslovnika Hrvatskoga sabora Odbor je proveo objedinjenu raspravu o Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o sustavu civilne zaštite, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 537, Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 538 i  Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o protuminskom djelovanju, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 539.

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da je na temelju Nacionalnog programa reformi 2018. godine i u skladu s Akcijskim planom provedbe Strategije razvoja javne uprave za razdoblje od 2017. do 2020. (1. reformski prioritet – Izgradnja učinkovite javne uprave) Vlada Republike Hrvatske 2. kolovoza 2018. donijela Zaključak o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova, instituta, zaklada, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima. Rok za provedbu svih aktivnosti u cilju smanjenja broja navedenih tijela je 1. siječnja 2019. godine.

Konačnim prijedlogom zakona napravljene su samo funkcionalne izmjene kojima se Hrvatski centar za razminiranje pripaja Ministarstvu unutarnjih poslova, odnosno izmjene u pogledu promjene nadležnosti za obavljanje poslova, dok će cjelovitu materiju biti potrebno urediti u narednom razdoblju.

U raspravi je podržano smanjenje broja agencija u cilju efikasnijeg poslovanja.

Nakon rasprave, Odbor je većinom glasova, sa 6 glasova „ZA“ i 3 glasa „PROTIV“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA ZAKONA O PROTUMINSKOM DJELOVANJU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 46. (djelomično zatvorenoj) sjednici, održanoj 6. prosinca 2018., raspravljao o Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o sustavu civilne zaštite, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 537, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 30. studenoga 2018.
  
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.
 
Sukladno članku 247. stavku 3.  Poslovnika Hrvatskoga sabora Odbor je proveo objedinjenu raspravu o Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o sustavu civilne zaštite, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 537, Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 538 i  Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o protuminskom djelovanju, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 539.

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da je na temelju Nacionalnog programa reformi 2018. godine i u skladu s Akcijskim planom provedbe Strategije razvoja javne uprave za razdoblje od 2017. do 2020. (1. reformski prioritet – Izgradnja učinkovite javne uprave) Vlada Republike Hrvatske 2. kolovoza 2018. donijela Zaključak o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova, instituta, zaklada, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima. Rok za provedbu svih aktivnosti u cilju smanjenja broja navedenih tijela je 1. siječnja 2019. godine.
Konačnim prijedlogom zakona su napravljene samo funkcionalne izmjene kojima se pripisuje nadležnost Ministarstvu unutarnjih poslova i ministru unutarnjih poslova u djelokrugu rada Državnog ureda za zaštitu i spašavanje i ravnatelja DSZU-a. Nastavno je naglasio da se ovim izmjenama stvara zakonodavni okvir za efikasno upravljanje rizicima čime se postiže okrupnjavanje i održivost sustava.

U raspravi je više članova Odbora istaknulo kako smatra pogrešnim pripajanje DUZS-a Ministarstvu unutarnjih poslova s obzirom da je DUZS „zaživjela“ unutar sustava zaštite i spašavanja kao samostalno tijelo, te se ovim činom ruši sve ono što se više godina gradilo. Upravo zbog problema s kojima se DUZS susretala kada je bila unutar drugih središnjih tijela državne uprave dobila je nadresorni karakter, jer njezini poslovi nisu bili onda a nisu ni sada „matični“ poslovi ni MUP-a ni MORH-a. Vraćati DUZS u MUP znači vratiti se na staro i nešto što se nije pokazalo dobrim.

Nastavno je naglašeno da je osim funkcionalne reorganizacije, koja je bitna, potrebno dalje izgrađivati sustav civilne zaštite za koji postoje dobri temelji, te odluke donositi konsenzusom, što nije slučaj kod ovog zakonskog prijedloga.

Dio članova Odbora se osvrnuo na činjenicu da se ovom funkcionalnom reorganizacijom ništa bitno nije promijenilo u ustrojavanju sustava jer koncept civilne zaštite ne funkcionira, ne zna se broj postrojbi, prepustilo se jedinicama lokalne samouprave da organiziraju postrojbe, što nije dobro jer ovisi o njihovoj dobroj volji, nedostaje edukacija, nedostaje sustavan pristup i cjelovitost za inkorporiranje u sustav domovinske sigurnosti, a  posebice je istaknuto da ovakvo okrupnjavanje može dovesti do blokade MUP-a. Samo zahvaljujući entuzijazmu Republika Hrvatska uspijeva prebroditi nedaće s kojima se susreće unutar sustava civilne zaštite. Sustav treba funkcionirati na razini suradnje, a ne okrupnjavanja, te je iz svega predloženog vidljiv manjak ambicije da se uredi sustav civilne zaštite. 

Dio članova Odbora je istaknuo da je ova izmjena Zakona o sustavu civilne zaštite potpuno nepotrebna te da je ovo samo forma da bi se ostvario Zaključak Vlade RH od 2. kolovoza 2018. Kao negativnost predloženih izmjena istaknuto je i da se na ovaj način iz sustava civilne zaštite „izbacuju“ nevladine  udruge koje više neće moći aktivno sudjelovati unutar sustava jer nemaju pravo biti u aranžmanu s MUP-om. Prethodna zakonska rješenja su išla u smjeru jačanja DUZS-a i decentralizacije te depolitizacije i učinkovitog upravljanja resursima, a s ovakvim zakonskim rješenjem se isto poništava.

Predstavnik predlagatelja je istaknuo da se ovaj tren ide samo s funkcionalnim promjenama, dok će se sustavne izmjene rješavati u prvom tromjesečju 2019. godine. Složio se s iznesenim problemima unutar koncepta civilne zaštite te naglasio da se baš zbog toga ide u sustavne promjene s obzirom da do sada nije postignuta zadovoljavajuća razina implementacije. U sustavu domovinske sigurnosti jedan od temeljnih elemenata je civilna zaštita te će ovim izmjenama taj sustav ojačati.

Vezano za gubitak samostalnosti i nadresornog karaktera, predstavnik predlagatelja je istaknuo da se namjerava formirati ravnateljstvo civilne zaštite koje bi imalo rang Ravnateljstva policije čime bi se dao „status“ resoru civilne zaštite kako bi mogao funkcionirati na dobrobit građana Republike Hrvatske. Nije potrebna njegova izdvojenost iz sustava jer je civilna zaštita nadogradnja aktivnosti svakodnevnog rada unutar zaštite i spašavanja.

Nakon rasprave, Odbor je većinom glasova, sa 6 glasova „ZA“ i 3 glasa „PROTIV“,  odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA ZAKONA O SUSTAVU CIVILNE ZAŠTITE

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 45. sjednici održanoj 28. studenoga 2018. raspravljao o Konačnom prijedlogu zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Kraljevine Norveške o uzajamnoj zaštiti klasificiranih podataka, P. Z. br. 492, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 31. listopada 2018.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.
 
Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da je 3. srpnja 2018. u Zagrebu potpisan Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Kraljevine Norveške o uzajamnoj zaštiti klasificiranih podataka čime je stvoren novi pravni okvir i uspostavljena pravila uzajamne zaštite klasificiranih podataka koja će se odnositi na sve buduće ugovore o suradnji i klasificirane ugovore koje ugovorne stranke sklapaju, a koji sadrži ili uključuje klasificirane podatke.
Tijekom postupka tekst prijedloga zakona za potvrđivanje je dostavljen nadležnom tijelu na mišljenje, a nastavno je, na poticaj nadležnog tijela, Vlada Republike Hrvatske prihvatila i uputila Konačni prijedlog zakona u proceduru.

Bez rasprave, Odbor je jednoglasno, s 8 glasova „ZA“,  odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE KRALJEVINE NORVEŠKE O UZAJAMNOJ ZAŠTITI KLASIFICIRANIH PODATAKA
 

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 45. sjednici održanoj 28. studenoga 2018., raspravljao o Konačnom prijedlogu zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Savezne vlade Republike Austrije o razmjeni i uzajamnoj zaštiti klasificiranih podataka, P.Z. br. 493, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 31. listopada 2018. 

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da je 24. srpnja 2018. u Zagrebu potpisan Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Savezne vlade Republike Austrije o razmjeni i uzajamnoj zaštiti klasificiranih podataka čime je stvoren novi pravni okvir i uspostavljena pravila uzajamne zaštite klasificiranih podataka koja će se odnositi na sve buduće ugovore o suradnji i klasificirane ugovore koje ugovorne stranke sklapaju, a koji sadrži ili uključuje klasificirane podatke.

Tijekom postupka tekst prijedloga zakona za potvrđivanje je dostavljen nadležnom tijelu na mišljenje, a nastavno je, na poticaj nadležnog tijela, Vlada Republike Hrvatske prihvatila i uputila Konačni prijedlog zakona u proceduru.

Bez rasprave, Odbor je jednoglasno, s 8 glasova „ZA“,  odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE VLADE REPUBLIKE AUSTRIJE O RAZMJENI I UZAJAMNOJ ZAŠTITI KLASIFICIRANIH PODATAKA

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 45. sjednici održanoj 28. studenoga 2018. raspravljao o Konačnom prijedlogu zakona o potvrđivanju Konvencije o policijskoj suradnji u jugoistočnoj Europi, P. Z. br. 491, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 31. listopada 2018. 
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

Uvodno je predstavnik predlagatelj istaknuo da je Konvencija o policijskoj suradnji u jugoistočnoj Europi potpisana od strane šest država 5. svibnja 2006. Trenutno je Konvenciji pristupilo 11 država, a razmatra se pristupanje Italije i Turske. Nastavno je naglasio da Konvencija predstavlja nastojanje za uspostavu moderne policijske suradnje između država potpisnica, posebice na sprječavanju i otkrivanju kaznenih djela te u borbi protiv prijetnji javnoj sigurnosti i redu, te se njome uspostavlja dodatni međunarodni pravni okvir za razvoj prekogranične policijske suradnje.
Smatra se da bi pristupanje Republike Hrvatske Konvenciji dodatno pridonijelo stabilnosti i sigurnosti u jugoistočnoj Europi.

Republika Hrvatska će pri polaganju isprave o pristupu priopćiti više rezervi u skladu s člankom 41. stavkom 1. Konvencije (na odredbe koje nisu u skladu sa schengenskim pravnim okvirom,  na odredbe koje se odnose na povjerljivost informacija i  klasificiranih informacije te na odredbe koje se odnose na razmjenu, obradu i zaštitu osobnih podataka ).
Osim rezervi, Republika Hrvatska će sukladno članku 4. i 32. Konvencije priopćiti i potrebne obavijesti o nadležnom tijelu za provedbu zakona, nacionalnoj središnjoj jedinici, kao i stupnjevima tajnosti u Republici Hrvatskoj zajedno s tablicom istoznačnih stupnjeva tajnosti kao i izjave o utjecaju odredaba Konvencije na obveze Republike Hrvatske koje proizlaze iz njezinog članstva u Europskoj uniji, kao i na pitanja određivanja državnih granica među ugovornim strankama Konvencije.

Bez rasprave, Odbor je jednoglasno, s 8 glasova „ZA“,  odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O POLICIJSKOJ SURADNJI U JUGOISTOČNOJ EUROPI

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, na 44. sjednici, održanoj 20. studenoga 2018., raspravljao je o Prijedlogu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2019. godinu i projekcija za 2020. i 2021. godinu u dijelu koji se odnosi na Ministarstvo unutarnjih poslova i sastavnice sigurnosno-obavještajnog sustava (Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost, Sigurnosno-obavještajna agencija, Vojna sigurnosno-obavještajna agencija, Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija i Zavod za sigurnost informacijskih sustava) (dalje u tekstu: Prijedlog državnog proračuna za 2019. godinu), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. studenoga 2018.

Odbor je Prijedlog državnog proračuna za 2019. godinu, sukladno članku 179. stavka 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, razmotrio u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.

Uvodno se predstavnik predlagatelja iz Ministarstva financija osvrnuo na makroekonomsku situaciju te istaknuo da je kontinuirano vidljivo pozitivno kretanje u gospodarstvu, te da će BDP za 2019. godinu porasti za 2,9%, dok se porast BDP-a u 2020. i 2021. godini predviđa za 2,7% i 2,5%. Gospodarski rast bi se u većem dijelu temeljio na domaćoj potražnji.

Projekcije prihoda za 2019. godinu predviđene su u iznosu od cca 136,1 milijardu kuna, što je za 5,3% više u odnosu na 2018. godinu (računajući rebalans), dok se za 2020. godinu projecira iznos od 138,5 milijardi, a u 2021. godini  iznos od 140,7 milijardi kuna.

Najznačajniji prihod proračuna dolazio bi i nadalje od poreznih prihoda te su za 2019. godinu ti prihodi projecirani u iznosu od 78,5 milijardi kuna od čega se planira s pozicije poreza na dodanu vrijednost uprihoditi 51,8 milijardi kuna, a od trošarina 15,7 milijardi kuna. Od doprinosa se planira prikupiti 24,1 milijardu kuna, a  od prihoda od pomoći (što se u najvećem dijelu odnosi na sredstva iz EU fondova) gdje se planira intenzivirati njihovo povlačenje, ti bi prihodi u 2019. godini iznosili 17,5 milijardi kuna.

Nastavno je istaknuo da su ukupni rashodi predviđeni u iznosu od cca 140,3 milijarde kuna, što je 5,2% ili 6,9 milijardi kuna više u odnosu na Državni proračun RH za 2018. godinu.

Veliko povećanje vidljivo je na stavci koja pokriva mirovine i mirovinska primanja i to u iznosu od 1,2 milijarde kuna što je rezultat indeksacije mirovina po općim i posebnim propisima i očekivanog rasta broja umirovljenika, 468 milijuna kuna za mjere demografske obnove, uključujući i mjere provedbe obiteljske i populacijske politike (doplatak za djecu, naknada za dodatni porodiljni dopust i opremu za novorođeno dijete, subvencioniranje stambenih kredita),  predsjedanje Republike Hrvatske Vijećem EU u iznosu od 160,3 milijuna kuna, 144,2 milijuna kuna doprinosa Republike Hrvatske proračunu Europske unije te 310,2 milijuna kuna za učinkovitiji sustav znanosti i obrazovanja i dr.

Ukupni manjak proračuna opće države u 2019. godini iznosio bi 0,7% BDP-a, (ako se primijeni EU metodologija 0,4% BDP-a), u 2020. godini projekcija manjka je 0,4% BDP-a, a u 2021. godini proračun bi bio uravnotežen.
Isto bi rezultiralo i padom zaduženosti, te se očekuje da će ukupan dug u 2019. godini iznositi 71,6%, u 2020. godini 68,8%, a u 2021. godini 65,6% BDP-a.

Predstavnik predlagatelja iz Ministarstva unutarnjih poslova je istaknuo da je planom za 2019. godinu predviđeno povećanje od oko 150 milijuna kuna na razdjelu 040 što osim Ministarstva unutarnjih poslova obuhvaća i Hrvatsku vatrogasnu zajednicu, Državnu uprava za zaštitu i spašavanje (u financijskom planu nalazi se i Hrvatska gorska služba spašavanja), Hrvatski centar za razminiranje te Agenciju za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom (povećanje od 150 milijuna kuna se odnosi na proračunska sredstva za razdjel 040 u 2018. godini nakon rebalansa).
Samo Ministarstvo unutarnjih poslova ostvaruje povećanje u odnosu na plan iz 2018. godine u iznosu od 97 milijuna kuna (od čega će se 54 milijuna kuna utrošiti na plaće odnosno materijalne troškove).
I za Državnu uprava za zaštitu i spašavanje predviđeno je povećanje proračunskih sredstava, kao i za Hrvatsku vatrogasnu zajednicu i Hrvatski centar za razminiranje, dok Agenciju za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom očekuje smanjenje sredstava u iznosu od 1,4 milijuna kuna.

Nastavno je istaknuo da se najveći dio planiranih rashoda odnosi na rashode za zaposlene i materijalne troškove što se u Ministarstvu unutarnjih poslova kreće oko 4 milijarde kuna.
Za 2019. godinu posebno je istaknuo sljedeće aktivnosti s povećanim financijskim sredstvima – Ilegalne migracije s iznosom od 60 milijuna kuna koja će se najvećim dijelom utrošiti za plaćanje prekovremenog rada, naknade za rad na terenu, troškove goriva, smještaja i prehrane policijskih službenika, Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa s iznosom od 90 milijuna kuna za preventivno-promidžbene aktivnosti, opremanje prometne policije i sufinanciranje sanacije opasnih mjesta na županijskim cestama i u gradovima, Fond za azil, migracije i integraciju u iznosu od oko 68,9 milijuna kuna što se, između ostalog, odnosi na rekonstrukciju smještajnih prostora i pratećih objekata za smještaj tražitelja azila u prihvatilištu Zagreb te povećanje spremnosti za mogućnost porasta broja tražitelja azila i izgradnja objekta u Maloj Gorici za potrebe smještaja migranata, Modernizacija vozila vatrogasnih postrojbi RH u iznosu od 2,5 milijuna kuna za 2019. godinu koja bi se provodila u suradnji s DUZS-om i HVZ-om gdje je cilj projekta povećanje spremnosti i kapaciteta vatrogasnog sustava, a kroz nabavu 94 nova vatrogasna i druga specijalna vozila koja bi se raspodijelila vatrogasnim postrojbama u svim županijama ( nabava vozila realizirala bi se 2020. i 2021. godine), Modernizacija radiokomunikacijske opreme sustava civilne zaštite sa sredstvima u iznosu od 37,1 milijun kuna čime bi se omogućilo unificirano komuniciranje između MUP-a, DUZS-a, HVZ-a, HGSS-a (isti unificirani način komunikacije digitalno-komunikacijskog sustava MUP-a trenutno već koriste MORH i hitna medicinska služba).

Na poziciji Upravljanje državnim granicama predviđeno je povećanje od 89,8% u odnosu na 2018. godinu te su predviđena sredstva u iznosu od 103,1 milijun kuna. Na aktivnosti Fond za unutarnju sigurnost – instrument za granice i vize predviđena su sredstva u iznosu od 93,6 milijuna kuna što je dvostruko više nego u 2018. godini, s obzirom da se planira nabava opreme i vozila za zaštitu vanjske granice.

Predstavnik predlagatelja je posebno istaknuo da je MUP putem Ministarstva financija pokušao ostvariti sredstva s pozicije Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva zaštite okoliša i graditeljstva za dva projekta – nabava vatrogasnih vozila i  modernizaciju radiokumunikacijske opreme.

Vezano za povećanje sredstava za DUZS posebno je istaknuo povećanje na aktivnosti Razvoj sustava pripreme i odgovora na katastrofe kroz opremanje i razvoj pet modula civilne zaštite u cilju stvaranja mogućnosti za učinkovito reagiranje na otklanjanju posljedica katastrofa u iznosu od 18,5 milijuna kuna. Sredstva će se utrošiti na nabavu zaštitne i radne odjeće i obuće i specijalne opreme za pripadnike Državnih interventnih postrojbi civilne zaštite RH kao i za nabavu vozila i plovila za intervencije.

Nastavno je istaknuo i povećanje sredstava  Hrvatskom centru za razminiranje u 2019. godini u iznosu od oko 16 milijuna kuna (uzimajući u obzir ukupno predviđena sredstva za 2018. godinu kroz rebalans) za razminiranje RH.
Na kraju rasprave je naglasio formiranje pričuvne policije (500 pričuvnih policajaca) za 2019. godinu), koji bi zajedno s graničnom policijom obavljali nadzor državne granice.

Zaključno je predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova istaknuo da su sredstva predviđena u Prijedlogu državnog proračuna za 2019. godinu dostatna za izvršavanje svih predviđenih zadaća.

Predstavnici Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, Sigurnosno-obavještajne agencije, Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija i Zavoda za sigurnost informacijskih sustava pojedinačno su obrazložili predviđena proračunska sredstva iz Prijedloga državnog proračuna za 2019. godinu.
Predstavnici svih tijela su se zaključno izjasnili, u odnosu na tijela koja predstavljaju, da su predviđena proračunska sredstava dostatna za izvršenje svih zakonom i drugim aktima utvrđenih poslova i zadaća za 2019. godinu.

U raspravi je pozdravljeno formiranje pričuvne policije koja bi bila angažirana na čuvanju državne granice te je istaknuto, nasuprot prijedlozima da se uz MUP angažiraju i oružane snage, da je to bolje rješenje s obzirom da je stajalište EU da granice čuva samo policija.

Vezano za leasing aranžman za nabavu balističkih prsluka predstavnik predlagatelja iz Ministarstva unutarnjih poslova je naglasio da je tijekom 2018. godine provedena EU javna nabava i ugovor je sklopljen s tvrtkom koja je bila najpovoljnija. Ugovoren je najam na 10 godina što, s obzirom da je amortizacijska vrijednost prsluka 5 godina, je kao da je kupljeno 6000 prsluka. To je tehnički i ekonomski najisplativije, a prvi put je ostvareno 2013. godine u PP Sesvete kao pilot projekt. Naglasio je da će se i dalje ići u smjeru modernizacije i opremanja policijskih službenika, a postoje intencije da se i u 2019. godini nastave aktivnosti na poboljšanju statusa policijskih službenika.

Pozdravljeno je i povećanje sredstava za aktivnosti vezano za sigurnost cestovnog prometa te je predstavnik predlagatelja naglasio da se u 2019. godinu prenose sredstva iz 2017. i 2018. godine, te će se tijekom 2019. godine poduzeti što više aktivnosti s ciljem smanjenja smrtnosti na cestama.

Nakon provedene rasprave, Odbor je većinom glasova, s 5 glasova „ZA“ i 3 glasa „SUZDRŽAN“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

DRŽAVNI PRORAČUN REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2019. GODINU I PROJEKCIJE ZA 2020. I 2021. GODINU U DIJELU KOJI SE ODNOSI NA MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA I SASTAVNICE SIGURNOSNO-OBAVJEŠTAJNOG SUSTAVA (UVNS, SOA, VSOA, OTC I ZSIS)

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, na 44. sjednici, održanoj 20. studenoga 2018., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2019. godinu, drugo čitanje, P. Z. br. 498, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. studenoga 2018.
          
Odbor je Konačni prijedlog zakona, sukladno članku 179. stavka 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, razmotrio u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.

Uvodno se predstavnik predlagatelja iz Ministarstva financija osvrnuo na makroekonomsku situaciju te istaknuo da je kontinuirano vidljivo pozitivno kretanje u gospodarstvu, te da će BDP za 2019. godinu porasti za 2,9%, dok se porast BDP-a u 2020. i 2021. godini predviđa za 2,7% i 2,5%. Gospodarski rast bi se u većem dijelu temeljio na domaćoj potražnji.

Projekcije prihoda za 2019. godinu predviđene su u iznosu od cca 136,1 milijarde kuna, što je za 5,3% više u odnosu na 2018. godinu (računajući rebalans), dok se za 2020. godinu projecira iznos od 138,5 milijardi, a u 2021. godinu iznos od 140,7 milijardi kuna.

Najznačajniji prihod proračuna dolazio bi i nadalje od poreznih prihoda te su za 2019. godinu ti prihodi projecirani u iznosu od 78,5 milijardi kuna od čega se planira s pozicije poreza na dodanu vrijednost uprihoditi 51,8 milijardi kuna, a od trošarina 15,7 milijardi kuna. Od doprinosa se planira prikupiti 24,1 milijardu kuna, a  od prihoda od pomoći (što se u najvećem dijelu odnosi na sredstva iz EU fondova) gdje se  planira intenzivirati njihovo povlačenje, ti bi prihodi u 2019. godini iznosili 17,5 milijardi kuna.

Nastavno je istaknuo da su ukupni rashodi predviđeni u iznosu od cca 140,3 milijarde kuna, što je 5,2% ili 6,9 milijardi kuna više u odnosu na Državni proračun RH za 2018. godinu.

Veliko povećanje vidljivo je na stavci koja pokriva mirovine i mirovinska primanja i to u iznosu od 1,2 milijarde kuna što je rezultat indeksacije mirovina po općim i posebnim propisima i očekivanog rasta broja umirovljenika, 468 milijuna kuna za mjere demografske obnove, uključujući i mjere provedbe obiteljske i populacijske politike (doplatak za djecu, naknada za dodatni porodiljni dopust i opremu za novorođeno dijete, subvencioniranje stambenih kredita u iznosu od 468 milijuna kuna), predsjedanje Republike Hrvatske Vijećem EU u iznosu od 160,3 milijuna kuna, 144,2 milijuna kuna doprinosa Republike Hrvatske proračunu Europske unije, 310,2 milijuna kuna za učinkovitiji sustav znanosti i obrazovanja i dr.

Ukupni manjak proračuna opće države u 2019. godini iznosio bi 0,7% BDP-a,  (ako se primijeni EU metodologija  0,4% BDP-a), u 2020. godini projekcija manjka je 0,4% BDP-a, a u 2021. proračun bi bio uravnotežen.
Isto bi rezultiralo i padom zaduženosti, te se očekuje da će ukupan dug u 2019. godini iznositi 71,6%, u 2020. godini 68,8%, a u 2021. godini 65,6% BDP-a.

U raspravi su pozdravljena pozitivna kretanja u hrvatskom gospodarstvu koja rezultiraju uravnoteženijim proračunom i smanjenjem duga opće države, no kod dijela zastupnika izražena je i sumnja u rast BDP-a od 2,9% u 2019. godini s obzirom na probleme s kojima se susreće Uljanik grupa odnosno s obzirom na dana jamstva Vlade Republike Hrvatske. Predstavnik predlagatelja je istaknuo da stanje u Uljanik grupi ne bi u 2019. godini trebao imati nikakvog utjecaja na državni proračun jer se efekt Uljanika ostvario u 2018. godini.

Nakon provedene rasprave, Odbor je većinom glasova, s 5 glasova „ZA“ i 3 glasa „SUZDRŽAN“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2019. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 43. sjednici, održanoj 15. studenoga 2018., raspravljao je o Prijedlogu izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. godinu i projekcija za 2019. i 2020. godinu u dijelu koji se odnosi na Ministarstvo unutarnjih poslova i Sigurnosno-obavještajnu agenciju (dalje u tekstu: Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna za 2018. godinu), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. studenoga 2018.
          
Odbor je predloženi Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna za 2018. godinu razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Uvodno je predstavnica predlagatelja iz Ministarstva financija navela kako, prema izmjenama i dopunama državnog proračuna za 2018. godinu, ukupni prihodi iznose 129,2 milijarde kuna i povećavani su za 144 milijuna kuna, što prvenstveno proizlazi iz rasta poreznih prihoda i doprinosa koji su u odnosu na prvotni plan povećani za 2,7 milijardi kuna. Ističe da su najznačajnija smanjenja prihoda zabilježena u kategoriji pomoći i to za 2,6 milijardi kuna. Nadalje, prema novom planu za 2018., ukupni rashodi se smanjuju za 1,6 milijardi kuna, a predmetno smanjenje se odnosi na rashode koji se financiraju iz izvora koji ne utječu na rezultat proračuna opće države. Rashodi koji se financiraju iz izvora koji utječu na rezultat proračuna opće države, a to su opći prihodi i primici, doprinosi i namjenski primici, zadržavaju se na istoj razini od 108,7 milijardi kuna. Međutim, unutar ovih rashoda izvršene su prilagodbe u iznosu od 4,6 milijardi kuna, pri čemu su najveće uštede ostvarene na kamatama na pozicijama Ministarstva financija (747,1 milijuna kuna), doprinosu Republike Hrvatske Europskoj uniji (229,3 milijuna kuna), proračunskoj zalihi (120,0 milijuna kuna) te Ministarstvu hrvatskih branitelja (99,3 milijuna kuna). Navedenim uštedama i preraspodjelama osigurana su dodatna sredstva za sustav zdravstva, rashode za zaposlene zbog primjene kolektivnih ugovora, doplatak za pomoć i njegu i osobnu invalidninu, dodatni rodiljni dopust, Fond za sufinanciranje EU projekta, plaće i drugo. Ukupni manjak općeg proračuna novim će planom u 2018. godini iznositi 0,1% bruto domaćeg proizvoda, što je za 0,8 postotnih bodova manje od planiranog.

Nadalje, predstavnica predlagatelja iz Ministarstva financija navodi da se izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. godinu, smanjuje iznos proračunske zalihe za 120.000.000,00 kuna i iznosi ukupno 80.000.000,00 kuna. Također, mijenja se iznos zaduživanja na inozemnom i domaćem tržištu novca i kapitala, povećava se iznos jamstvene zalihe, dok se istovremeno smanjuje godišnja vrijednost novih financijskih jamstava za 2018. godinu, s obzirom na jamstva dana Uljanik grupi. Isto tako, predloženim izmjenama utvrđena je dodjela sredstava županijama iz državnog proračuna za podmirenje obveza bolničkih zdravstvenih ustanova u vlasništvu županija.

Predstavnik predlagatelja iz Ministarstva unutarnjih poslova uvodno je istaknuo da Ministarstvo unutarnjih poslova na razdjelu 040 obuhvaća, osim Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatsku vatrogasnu zajednicu, Državnu upravu za zaštitu i spašavanje, Hrvatski centar za razminiranje te Agenciju za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom. Ukupno povećanje proračunskih sredstva za 2018. godinu, na razdjelu 040, iznosi 279.453.300,00 kuna, pa je prvotno planirani proračun s 5.201.446.127,00 kuna, povećan na iznos od 5.480.899.427,00 kuna.

Iz navedenog ukupnog iznosa povećanja, sredstva samog ministarstva povećana su za 191.134.600,00 kuna, od čega se 42 milijuna kuna odnosi na materijalne rashode za prava zaposlenih uslijed primjene kolektivnog ugovora te povećanja količine rada i prekovremenih sati vezanih za migrantsku krizu. Nadalje, dodatnih 18 milijuna kuna odnosi se na opremu interventne policije koja štiti granice Republike Hrvatske, a 66 milijuna kuna odnosi se na troškove namjenskih tiskanica. Neutrošena sredstva Državne uprave za zaštitu i spašavanje te Agenciju za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom preraspodijeljena su u korist Ministarstva unutarnjih poslova. Prijedlogom izmjena i dopuna Državnog proračuna za 2018. godinu smanjena su proračunska sredstva Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici za iznos od 2,56 milijuna kuna, a Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje za 13,4 milijuna. Istovremeno povećavaju se sredstva Hrvatskom centru za razminiranje za dodatnih 105,2 milijuna kuna, pa s početnih 288,8 milijuna kuna, njihova ukupna sredstva prema novom planu iznose 394,05 milijuna kuna.

Na zatvorenom djelu sjednice, predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije obrazložili su Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. godinu i projekcija za 2019. i 2020. u dijelu koji se odnosi na istu agenciju.

U raspravi je postavljeno pitanje značajnog povećanja proračunskih sredstava Hrvatskom centru za razminiranje, u iznosu od 105,2 milijuna kuna. Predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova je odgovorio kako je ovdje riječ o naknadi za općekorisne funkcije šuma koja u dijelu ide u poljoprivredu, a u dijelu za razminiranje te Ministarstvu unutarnjih poslova. U odnosu na nerazmjernost visine povećanja s obzirom na razdoblje preostalo za trošenje istog u 2018. godini, predstavnica Ministarstva financija navodi da se radi namjenskom prihodu koji je ranije uprihodovan te je njegovo trošenje već započeto. Ova mogućnost predviđena je Zakonom o proračunu, a novim planom za 2018. navedeno povećanje sredstava Hrvatskog centra za razminiranje, koje nije bilo predviđeno, izjednačava se s ranije iskazanim vrijednostima.

Nakon provedene rasprave, Odbor je jednoglasno, sa 7 glasova „ZA“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

IZMJENE I DOPUNE DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2018. GODINU I PROJEKCIJA ZA 2019. I 2020. GODINU U DIJELU KOJI SE ODNOSI NA MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA I SIGURNOSNO-OBAVJEŠTAJNU AGENCIJU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 41. sjednici, održanoj 26. rujna 2018., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, drugo čitanje, P. Z. E. br. 364 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 19. srpnja 2018. 

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

Uvodno je predstavnik predlagatelja iznio bitne izmjene u tekstu Konačnog prijedloga zakona.

Bez rasprave, većinom glasova, s 6 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O NABAVI I POSJEDOVANJU ORUŽJA GRAĐANA

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 41. sjednici, održanoj 26. rujna 2018., raspravljao je o Izvješću ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova u 2017. godini (dalje u tekstu: Izvješće za 2017. godinu), koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavilo Ministarstvo unutarnjih poslova, aktom od 6. lipnja 2018., Klasa:001-02/17-03/32, Urbroj:511-01-142-18-8..

Odbor je raspolagao i mišljenjem Vlade Republike Hrvatske od 23. kolovoza 2018., Klasa:022-03/18-12/69, Urboj:50301-29/23-18-14.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženo Izvješće za 2017. godinu razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.
 
Prije izlaganja predstavnika podnositelja Izvješća, upućena je kritika na okolnost da na raspravu o Izvješću za 2017. godinu nije došao ministar unutarnjih poslova, već državni tajnik u Ministarstvu sa suradnicima.
 Uvodno je predstavnik podnositelja istaknuo da ministar unutarnjih poslova podnosi Izvješće za 2017. godinu Hrvatskom saboru jednom godišnje, temeljem članka 4. Zakona o policiji (NN, br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16), a Odboru po potrebi i češće, na njegovo traženje. Izvješće je podijeljeno na 13 poglavlja i 4 priloga. Nastavno je naveo kako policija postupa po brojnim propisima, među kojima su Zakon o policiji, Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, Zakon o kaznenom postupku, Zakon o sigurnosti prometa na cestama, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira i drugi.

Policijski poslovi obuhvaćaju širok raspon djelovanja kao što je suzbijanje nereda, nasilja u obitelji, osiguravanje  državnih granica, postupanje prema strancima i drugo. Sve navedene poslove obavljaju policijski službenici. U ministarstvu je sistematizirano ukupno 31.466 radnih mjesta, a popunjeno ih je 25.294, pri tome su ukupno 25.524 radna mjesta sistematizirana isključivo za policijske službenike, a 20.496 ih je popunjeno od čega je 3.505 žena.

Predstavnik podnositelja naveo je kako ministarstvo provodi brojne projekte od kojih se kao značajan izdvaja projekt „Sigurna turistička sezona“ tijekom kojeg je ostvarena suradnja sa 17 različitih država, uz sudjelovanje 72 strana policijska službenika. Povodom dolaska turista Ministarstvo unutarnjih poslova blisko surađuje s brojnim konzularnim predstavništvima. Na pozitivan učinak ovih djelovanja ukazuje okolnost da tijekom sezone nisu zabilježene ozbiljne ugroze, kaznena djela ili slično.

U odnosu na prekršajno postupanje, predstavnik podnositelja je naveo kako je  prekršajna reforma donijela pozitivne promjene, pri čemu je policija postupala kao ovlašteni tužitelj u 82.785 prekršaja, od kojih je 18.467 prekršaja protiv javnog reda i mira.

Unutar poslova protupožarne zaštite zabilježeno je 45 eksplozija i 9 poginulih osoba, što predstavlja pad u odnosu na prethodnu godinu, a zaprimljeno je 25 anonimnih dojava o postavljenoj eksplozivnoj napravi od kojih su sve bile lažne.

Vezano za sigurnost prometa na cestama, predstavnik podnositelja je naveo kako je u 2017. godini zabilježeno ukupno 34.368 prometnih nesreća što je 4,9% više od broja prometnih nesreća u 2016., pri tome je poginula 331 osoba što je za 7,8% više od broja poginulih osoba u 2016. godini (24 osobe više). U prometnim nesrećama je 2.776 osoba teško tjelesno oštećeno što je 1,1% više od istog pokazatelja u prošloj godini, a lakše tjelesne ozljede u prometu je zadobilo 11.832 osobe (manje za 0,1% u odnosu na 2016.). Pozitivni pokazatelji zabilježeni su u odnosu na prometne nesreće koje su prouzročili mladi vozači jer je njihov broj smanjen za 23%, a broj smrtno stradalih osoba u kojima su sudjelovali mladi vozači smanjen je za 35% u odnosu na 2016. Udio prometnih nesreća koje su prouzročili mladi vozači u odnosu na ukupan broj prometnih nesreća u 2017. iznosi 8,5%, dok je u 2016. godini iznosio 14%. Znatna ulaganja izdvajaju se u svrhu preventivnog djelovanja, provode za razni projekti te su sanirana brojna opasna mjesta na cestama, a sudjelovalo se i u 67 projekata financiranih sredstvima iz Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa RH.

U odnosu na kretanja u području kriminaliteta, predstavnik podnositelja je naveo kako je u 2017. godini počinjeno ukupno 54.246 kaznenih djela što predstavlja smanjenje od 2,8% prema broju zabilježenom u 2016. godini. Koeficijent razriješenosti kaznenih djela iznosi 61,1% i smanjen je za 1% u odnosu na 2016. godinu. Broj prijavljenih kaznenih djela općeg kriminaliteta smanjen je za 3,5% u odnosu na prethodnu godinu.

Broj ubojstava ostao je na istoj razini kao prethodne godine te su sva 43 ubojstva uspješno razriješena. Trend pada od 23,9% zabilježen je kod kaznenih djela protiv spolne slobode te kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. U području imovinskih kaznenih djela zabilježeno je smanjenje od 46% u odnosu na 2016., pri čemu je najzastupljenije kazneno djelo teške krađe s 12.821 počinjenih djela što je za 3,9% manje nego 2016. godine, a u odnosu na razbojništva kojih je u 2017. bilo 690, zabilježen je pad od 25%.

Posebna pažnja pridaje se kaznenim djelima počinjenima na štetu djece i protiv obitelji kojih je zabilježeno 5.274, što je porast od 8,8% u odnosu na 2016. godinu. Evidentirana su 2.083 kaznena djela kod kojih su djeca počinitelji.

U području organiziranog kriminaliteta tijekom 2017. godine počinjeno je 1.459 kaznenih djela za koja je prijavljeno 929 osoba. Organizirani kriminalitet zauzima udio od 2,8% u ukupnom kriminalitetu, a s tim u vezi predstavnik podnositelja istaknuo je da se kontinuirano ulažu napori radi sprječavanja i otkrivanja takvog djelovanja.
Nastavno je predstavnik predlagatelja naveo kako je u svijetlu migracijskih kretanja, u 2017. godini zabilježeno 365 kaznenih djela protuzakonitog ulaska, kretanja i boravka u RH (članak 326. Kaznenog zakona), za koja je prijavljena 321 osoba, a što je čak 134 kaznenih djela više nego u 2016. godini. Nadalje, zabilježeno je 4.808 osoba u nezakonitom prelasku državne granice, što je 6,9% više nego prethodne godine.

U 2017. godini evidentirano je 15 kaznenih djela trgovanja ljudima s 25 počinitelja i 29 žrtava, dok je tijekom 2016. počinjeno 7 kaznenih djela trgovanja ljudima s 10 počinitelja i 30 žrtava. Navedeni pokazatelji upućuju na značajan porast od 114%.

Nisu zabilježena kaznena djela terorizma ili djela povezanih s terorizmom, no to područje je značajno za policijsko djelovanje i povodom iste se redovito ostvaruje suradnja na međunarodnoj razini, a posebno s Europolom i Interpolom.
Nastavno je predstavnik podnositelja naveo kako se velika pozornost pridaje prevenciji zločina iz mržnje, u kojem području nije zabilježeno djelovanje organiziranih skupina. Broj kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva brojčano je ostao na istoj razini kao i prošle godine te iznosi 57 kaznenih djela.

Značajan dio aktivnosti Službe ratnih zločina odnosio se na prikupljanje podataka o grobnim mjestima iz Drugog svjetskog rata. Prikupljena su saznanja o postojanju 248 grobnica iz Drugog svjetskog rata i 22 moguća mjesta ukopa osoba nestalih tijekom Domovinskog rata o čemu je dokumentacija dostavljena Upravi za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja.

Zabilježeno je ukupno 7.057 kaznenih djela kaznenih djela gospodarskog kriminaliteta i korupcije, što predstavlja smanjenje za 0,8% u odnosu na prošlu godinu, no pri tome je broj prijavljenih osoba veći za 15,5% nego u 2016. godini. Najzastupljenija su kaznena djela krivotvorenja službene isprave, računalna prijevara, zlouporaba položaja i ovlasti te pronevjera.

Kibernetička sigurnost i zaštita prava intelektualnog vlasništva dobivaju na značaju te je, krajem 2017. godine, Vlada RH uredbom osnovala posebnu ustrojstvenu jedinicu za kibernetički kriminal.

U odnosu na postupanje Uprave za granice, predstavnik podnositelja je naveo kako je 4.808 osoba zatečeno u nezakonitom prelasku državne granice, što predstavlja blago povećanje od 7% u odnosu na prošlu godinu. Najčešći modaliteti nezakonitog ulaska su pješačenje izvan prostora kopnenih granica ili skrivanje unutar vozila i plovila (Dunav na istoku). Aktivirana je i nova ruta preko Bosne i Hercegovine što stvara dodatan pritisak na PU ličko-senjsku, karlovačku, sisačko-moslavačku, pa i zadarsku. Najčešće se u nezakonitom prelasku zatiču osobe s područja Afganistana, Kosova, Turske, Albanije te Pakistana, a u pravilu uz sebe nemaju identifikacijske isprave.
 
 Ministarstvo blisko surađuje sa susjednim državama te je u readmisiji iz Slovenije u RH vraćeno 565 osoba, a 8 ih je iz RH vraćeno u Sloveniju. Također, iz Crne Gore je u RH readmisijom vraćena 1 osoba, a 179 ih je vraćeno iz RH u Crnu Goru, nadalje iz Srbije je u RH vraćena 1 osoba, dok ih je iz RH u Srbiju upućeno 101. Readmisijom je iz RH u Bosnu i Hercegovinu vraćeno 292 ljudi, a niti jedna osoba nije iz BIH vraćena u RH. Prisilno su udaljena 123 strana državljanina, dok su 954 osobe udaljene u 2016. godini, pri čemu niti jedna osoba nije vraćena u državu podrijetla, veću isključivo u države iz okruženja.

Nastavno, predstavnik podnositelja navodi kako policija ima brojne ovlasti koje ne zadiru značajnije u ljudska prava i slobode, no pojedinima se može značajno utjecati na prava građana. Stoga se nadzor nad policijskim poslovima odvija na tri razine, i to na razini unutarnjeg nadzora u Ministarstvu unutarnjih poslova, građanskog nadzora te parlamentarnog nadzora. Sa svakom pritužbom na rad policije postupa se s posebnom pažnjom.
Tijekom 2017. godine evidentirano je 3.569 slučajeva primjene sile u obavljanju policijskih poslova, što je 1,8% više nego prethodne godine, pri čemu je u 3.263 slučajeva sila primijenjena radi sprječavanja bijega, a ostalo radi savladavanja otpora. Najčešće sredstvo prisile bila je tjelesna snaga, zatim sredstva za vezivanje, palica te vatreno oružje u jednom slučaju.

U raspravi je od strane članova Odbora ponovljena primjedba vezano za  izostanak ministra unutarnjih poslova na raspravi o Izvješću za 2017. godinu na matičnom Odboru. Istaknuto je da je Odbor u prethodne dvije godine, prilikom rasprave o godišnjim izvješćima, predlagao da se pristupi izmjeni članka 4. Zakona o policiji, na način da se obveza podnošenja izvješća izuzme iz nadležnosti ministra unutarnjih poslova i stavi u nadležnost glavnog ravnatelja policije s obzirom da on neposredno rukovodi radom policije.

Pozdravljeno je izvješće kao kvalitetan analitički pregled, budući da pruža jasan uvid u statističke pokazatelje uz odgovarajuću usporedbu s istovrsnim podatcima iz prethodnih godina te je upućen prijedlog podnositelju da razmotri mogućnost komparativnog prikaza podataka o policijskom postupanju iz drugih država članica Europske unije.
Nadalje, u raspravi je naglašeno da je uslijed učestalih oružanih sukoba u Zagrebu u posljednje vrijeme u javnosti stvoren dojam opće nesigurnosti, zbog čega je potrebno intenzivirati djelovanje policijske službe i vratiti građanima osjećaj sigurnosti.

Podatci o smanjenju ukupnog broja počinjenih kaznenih djela istaknuti su kao pokazatelj kvalitetnog djelovanja policijske službe.

Od predstavnika podnositelja su zatražena dodatna pojašnjenja u odnosu na strukturu kaznenih djela ubojstava, popunjenost smještajnih kapaciteta za migrante, readmisiju migranata, podatke o tehničkoj evaluaciji o zadovoljenju preporuka za punu primjenu Schengenske pravne stečevine, zatim podatci o zabilježenim napadima na policijske službenike te neopravdanoj primjeni sile od strane policijskih službenika.

U odnosu na inicijativu za izmjenu članka 4. Zakona o policiji, predstavnik podnositelja istaknuo je kako je u tijeku priprema nacrta izmjena i dopuna Zakona o policiji te se očekuje da će uskoro biti upućena prema Hrvatskom saboru.

Nastavno je u odnosu na strukturu ubojstava pojasnio kako je u 2017. počinjeno ukupno 43 kaznena djela ubojstva, što je jednako kao i u 2016. godini, no za 10 više nego u 2015. godini. Od toga je 50% ubojstava počinjeno unutar obitelji odnosno prema bliskoj osobi, dok niti jedno ubojstvo nije povezano s organiziranim kriminalom. Razmatrano prema spolu, 35 žrtava ubojstava su osobe muškog, a 18 osoba ženskog spola.

U odnosu na napade na policijske službenike, predstavnik podnositelja je istaknuo da su zabilježena 124 slučaja napada, no niti jedan policijski službenik nije smrtno stradao, dok ih je 4 zadobilo teške, a 74 lake tjelesne ozljede.

Na posebno pitanje, predstavnik podnositelja je ustvrdio kako tijekom 2017. nije evidentiran niti jedan slučaj neopravdane primjene sile od strane policijskih službenika.
  
Nadalje, u odnosu na nezakonite migracije, istaknuto je kako je 4.808 osoba zatečeno u nezakonitom prelasku granice te da se vrši povratak „novih“ migranata putem readmisije, a sa starima se postupa sukladno Dublinskoj uredbi. Smještajni kapaciteti za migrante nisu popunjeni, postoje odgovarajuće smještajne mogućnosti, tako se primjerice u Prihvatnom centru u Tovarniku trenutno nalazi 26 osoba. U tijeku je rekonstrukcija Porina, no ne u svrhu povećanja smještanih kapaciteta, već radi poboljšanja uvjeta boravka za korisnike.

U odnosu na ispunjavanje preporuka za punu primjenu Schengenske pravne stečevine, predstavnik podnositelja je naveo da je prvo izvješće podneseno još 2015. godine, a uskoro se očekuje podnošenje 3. izvješća. Zaključna evaluacija Europske komisije očekuje se iduće godine, nakon podnošenja 4. izvješća, koje je ujedno posljednje.
 

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, s 5 glasova „ZA“ i 4 glasa „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže  Hrvatskome saboru da prihvati

IZVJEŠĆE MINISTRA UNUTARNJIH POSLOVA O OBAVLJANJU POLICIJSKIH POSLOVA U 2017. GODINI

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 40. sjednici, održanoj 4. srpnja 2018., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o potvrđivanju Provedbenog protokola između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Ruske Federacije o provedbi Sporazuma između Europske zajednice i Ruske Federacije o ponovnom prihvatu od 25. svibnja 2006. godine, drugo čitanje, P. Z. br. 373 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 21. lipnja 2018. 

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

U kratkom uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja je istaknuo da je Sporazum između Europske zajednice i Ruske federacije o ponovnom prihvatu od 25. svibnja 2006. godine sastavljen u Sočiju 25. svibnja 2006., a stupio je na snagu 1. lipnja 2007. Odredbe članka 20. Sporazuma traže sklapanje provedbenih sporazuma sa svim državama članicama Europske unije zbog osiguranja odgovarajuće operativne provedbe Sporazuma te je nakon što je Republika Hrvatska postala članica Europske unije 1. srpnja 2013. Ruska federacija je inicirala sklapanje Provedbenog sporazuma.

Provedbeni protokol potpisao je za Vladu Republike Hrvatske dr. sc. Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova, 18. listopada 2017. u Sočiju.

Nastavno je istaknuo da je Provedbeni protokol tehničke naravi te se njime utvrđuje postupak ponovnog prihvata (readmisije) osoba koje ne ispunjavaju uvjete za ulazak i boravak na teritoriju Republike Hrvatske i Ruske Federacije. Njime se određuju nadležna tijela u obje države, kontrolne točke, razmjena informacija, jezik komunikacije, potrebni dokazi i druga tehnička pitanja.

Zaključno je istaknuo da za provedbu predmetnog Zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

U raspravi je konstatirano da je protekao relativno dug period od ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju do potpisivanja Provedbenog protokola, te se otvorilo i pitanje viznog režima između Republike Hrvatske i Ruske Federacije sa željom da se to pitanje, unutar okvira zajedničke vanjske politike Europske unije, uredi na najpovoljniji način.

Nakon provedene rasprave, Odbor jednoglasno, s 9 glasova „ZA“,  predlaže Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O POTVRĐIVANJU PROVEDBENOG PROTOKOLA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE RUSKE FEDERACIJE O PROVEDBI SPORAZUMA IZMEĐU EUROPSKE ZAJEDNICE I RUSKE FEDERACIJE O PONOVNOM PRIHVATU OD 25. SVIBNJA 2006. GODINE

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 40. sjednici, održanoj 4. srpnja 2018., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vijeća ministara Republike Albanije o policijskoj suradnji, drugo čitanje, P. Z. br. 374 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 21. lipnja 2018. 

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

U kratkom uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja je istaknuo da je Sporazum između Vlade Republike Hrvatske i Vijeća ministara Republike Albanije o policijskoj suradnji potpisan u Tirani 20. siječnja 2014. godine sa zajedničkom željom za učinkovitim djelovanjem na suzbijanju međunarodnih prijetnji javnoj sigurnosti te suzbijanju međunarodnog kriminala. Sporazum predstavlja element daljnjeg unaprjeđenja i produbljivanja međusobne suradnje između Republike Hrvatske i Republike Albanije.

Nastavno je istaknuo da se dosadašnja suradnja odvijala na državnoj razini kroz službene posjete izaslanstava policija dviju država, suradnjom kriminalističkih policija, zajedničkim akcijama otkrivanja i presijecanja lanaca za krijumčarenje ljudi, razmjenom kriminalističkih saznanja o osobama, provjerom vjerodostojnosti osobnih isprava i isprava za vozila te provjerom vozila.

Do sada se međusobna suradnja dviju država s ciljem suzbijanja međunarodnog kriminaliteta droga u svrhu otkrivanja kriminalnih grupa i njihovih suradnika upletenih u organizirani kriminal odvijala sukladno Ugovoru o suradnji između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Albanije u borbi protiv terorizma, krijumčarenja i zlouporabe droga kao i protiv organiziranog kriminala koji je sklopljen 14. prosinca 1993. u Zagrebu, a koji je stupio na snagu tijekom 1994. godine. Stupanjem na snagu predmetnog Sporazuma prestat će važiti Ugovor sklopljen 1993. godine.

Bez rasprave, Odbor jednoglasno, s 9 glasova „ZA“,  predlaže Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VIJEĆA MINISTARA REPUBLIKE ALBANIJE O POLICIJSKOJ SURADNJI
 

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 40. sjednici, održanoj 4. srpnja 2018., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhu sprječavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, drugo čitanje, P. Z. E. br. 350 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. lipnja 2018. 

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

U kratkom uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja je istaknuo da se Konačnim prijedlogom zakona prenosi u pravni poredak Republike Hrvatske  Direktivu EU 2016/680 od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprječavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršenja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP te da se njime utvrđuju načela kojima se osigurava ostvarivanje i zaštita temeljnih prava i sloboda zajamčenih Ustavom RH i Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, posebno pravo na zaštitu osobnih podataka.
Nastavno je istaknuo da se tijekom pripreme Konačnog prijedloga zakona pristupilo izmjeni odredbe članka 13. stavka 6. i članka 43. stavka 4. Prijedloga zakona s obzirom da je uvažen dio primjedbi nomotehničke naravi koje su tijekom prvog čitanja iznesene od strane Odbora za zakonodavstvo.

U raspravi je pozdravljeno donošenje predmetnog Zakona te je postavljeno pitanje da li sve države članice imaju jednak pristup svim prikupljenim podacima odnosno da li hrvatska policija ima pristup svim tim podacima na što je predstavnik predlagatelja odgovorio da sve države članice imaju pristup svim podacima te da to pravo ostvaruju izravnim kontaktom s nadležnim tijelima u drugim državama članicama. S obzirom da se u raspravi spominjalo prikupljanje podataka od nedržavnih tijela odnosno od banaka i drugih pravnih osoba privatnog prava, predstavnik predlagatelja je istaknuo da se ovim Zakonom štite osobni podaci samo strogo određenih skupina građana i to osoba za koje postoji sumnja da su počinile ili će počiniti kazneno djelo, osoba pravomoćno osuđenih za kazneno djelo, osoba koje imaju saznanja o počinjenom kaznenom djelu te žrtava kaznenog djela. Sva ostala prikupljanja osobnih podataka, osim navedenih kategorija, podliježu primjeni odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka i nisu predmet uređenja ovog Zakona.

Nakon rasprave, jednoglasno, s 9 glasova „ZA“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O ZAŠTITI FIZIČKIH OSOBA U VEZI S OBRADOM I RAZMJENOM OSOBNIH PODATAKA U SVRHU SPRJEČAVANJA, ISTRAŽIVANJA, OTKRIVANJA ILI PROGONA KAZNENIH DJELA ILI IZVRŠAVANJA KAZNENIH SANKCIJA.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 39. sjednici, održanoj 28. lipnja 2018., raspravljao je o Prijedlogu zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, prvo čitanje, P. Z. E. br. 364 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. lipnja 2018. 
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja je istaknuo da se Prijedlogom zakona uređuju postupci nabave i registracije oružja, produženja roka valjanosti isprava o oružju te način postupanja s oružjem i streljivom koje građani nabavljaju za civilne potrebe što podrazumijeva uporaba oružja za lov, streljaštvo i za osobne potrebe.
Istaknuo je da je u Republici Hrvatskoj registrirano više od 279 000 komada oružja, od toga je najviše registrirano za lov - više od 184 000 komada oružja, za sport - više od 5000 komada oružja, a za osobne potrebe više od 81 000 komada oružja.

Naglasio je da se predmetnim Zakonom striktno uređuje nabava i posjedovanje oružja od strane građana, a da je Zakonom o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja koji je donesen u srpnju 2017. godine, a koji je preuzeo dio odredbi iz važećeg Zakona o oružju, regulirana proizvodnja i promet oružja od strane pravnih osoba.
Prijedlogom zakona se u hrvatski pravni sustav prenosi i Direktiva (EU) 2017/853 od 17. svibnja 2017. o izmjeni Direktive Vijeća 91/477/EEZ o nadzoru nabave i posjedovanju oružja, koja je stupila na snagu 13. lipnja 2017., a države članice su je dužne implementirati do 14. rujna 2018.

Nastavno je istaknuo da se Prijedlogom zakona išlo u smjeru pojednostavljenja i ubrzavanja procedure za dobivanje  odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi, na način da se predlaže ispunjavanje općih uvjeta od strane fizičke osobe utvrđivati uvidom u odgovarajuća uvjerenja i potvrde a ne operativnim provjeravanjima na „terenu“ što bi pretpostavljalo razgovor sa susjedima, kolegama na poslu i drugim osobama, gdje bi se eventualno mogla dobiti saznanja koja bi ukazivala  na okolnosti o mogućoj zlouporabi oružja.

Nadalje, kao novina je predviđeno da osoba koja podnosi zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavu oružja, prilikom predaje zahtjeva nadležnom tijelu dužna je navesti ime odabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite kojeg je Ministarstvo dužno, nakon što osoba dobije traženo odobrenje, obavijestiti o tome, a liječnik primarne zdravstvene zaštite je dužan o svim promjenama zdravstvenog stanja koje utječe na zdravstvenu sposobnost osobe za posjedovanje oružja obavijestiti nadležno tijelo.

Za razliku od prethodnog prijedloga zakona, ovim Prijedlogom zakona ne predviđa se obavljanje zdravstvenog pregleda radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za držanje i nošenje oružja svakih pet godina, već će osoba, nakon što obavi prvi zdravstveni pregled i kojoj se izda uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti, biti dužna prvi put nakon toga pristupiti zdravstvenom pregledu s navršenih 70 godina života, a nakon toga svakih 5 godina.
Nastavno je istaknuo da se spustila dobna granica za korištenje B kategorije oružja za osobe koje se aktivno bave streljaštvom , te će ona sada biti 9 godina (do sada je bila 11 godina), uz uvjete da se takvo oružje koristi u registriranim udrugama streljaštva odnosno na sportskim strelištima i drugim mjestima određenim za vježbe gađanja pod nadzorom trenera i uz suglasnost roditelja ili skrbnika. Isto je rezultat saznanja da djeca u RH koja se bave streljaštvom na natjecanjima u svojoj dobi zaostaju na djecom istog uzrasta iz drugih država članica gdje je određena niža dob za mogućnost bavljenja sportskim streljaštvom.
 
Osim toga, omogućeno je i maloljetnicima da se sa 17 i pol godina mogu osposobljavati za lovca pod nadzorom osoba ovlaštenih za osposobljavanje lovaca.
Vezano za oduzimanje oružja tijekom upravnog postupka istaknuto je da se isto neće morati prodati ili pokloniti prije pravomoćnog završetka postupka. Time se izbjegava ulazak u vlasništvo osobe nad oružjem, odnosno istu se ne lišava vlasništva prije okončanja postupka.

U raspravi koja je uslijedila pozdravljeno je donošenje Zakona, te istaknuto da za ovu materiju postoji velik interes javnosti što je vidljivo iz više novinskih članaka koji su se bavili tom temom.
Članove Odbora je zanimalo da li Ministarstvo unutarnjih poslova ima statističke podatke vezano za kaznena djela počinjena oružjem, odnosno koliko je kaznenih djela počinjeno legalnim, a koliko ilegalnim oružjem, s obzirom da je u dijelu javnosti zauzeto stajalište da je legislativa koja uređuje legalno držanje oružja u RH „stroža“ od legislative drugih europskih država, te su izneseni brojčani podaci o broju komada oružja po glavi stanovnika u više europskih država. Predstavnik predlagatelja je istaknuo da je svega 2% kaznenih djela počinjeno s legalno registriranim oružjem, a 98% s neregistriranim oružjem, te je vidljivo da su te brojke neusporedive.

Na pitanje zašto je dobna granica za osposobljavanje za lovački ispit 17 i pol godina, predstavnik predlagatelja je istaknuo da zaista određeni broj europskih zemalja ima nižu dobnu granicu (15 ili 16 godina), no da se tijekom usuglašavanja s drugim državnim tijelima u radnoj skupini utvrdilo da se dobna granica ne spušta. 
U raspravi je predloženo da Ministarstvo razmotri odredbu članka 19. stavka 6. u odnosu na podnositelje zahtjeva koji traže novo odobrenje za nabavu  oružja, a koji već imaju važeći oružani list i već ranije su nabavili oružje, s obzirom da se osobu ponovno provjerava odnosno upućuje u novi administrativni postupak. Predstavnici predlagatelja su naglasili da i sada postoji obveza da se za svaku novu nabavu oružja trži novo odobrenje, te to nije novina u zakonu.
 
Tijekom rasprave je pojašnjeno da osoba koja traži dozvolu za držanje i nošenje oružja za osobnu sigurnost ne mora dokazivati prijetnju odnosno da nije potrebno postajanje evidentirane prijetnje zabilježene u policijskim evidencijama, no da u svakom slučaju povjerenstvo koje osniva čelnik tijela daje mišljenje o opravdanosti razloga za nabavu oružja.

Zaključno je predloženo da Ministarstvo unutarnjih poslova za plenarnu raspravu pripremi podatke vezano za broj osoba koje imaju odobrenje za držanje i nošenje oružja za osobne potrebe, a koji su bivši pripadnici policije, oružanih snaga i zaštitari te da pripreme podatak koliko osoba koje imaju odobrenje za nošenje oružja su i upotrijebili to oružje.

Nakon provedene rasprave, jednoglasno, s 9 glasova „ZA“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećih zaključaka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se  predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Na temelju članka 81. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), a u svezi  s člankom 110. stavkom 2. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 79/06. i 105/06. – ispravak) Hrvatski sabor na sjednici održanoj ____ donio je

ODLUKU O IMENOVANJU PREDSJEDNIKA I ŠEST ČLANOVA VIJEĆA ZA GRAĐANSKI NADZOR SIGURNOSNO-OBAVJEŠTAJNIH AGENCIJA

I.

Za predsjednika Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija imenuje se:

- ZDRAVKA ČUFAR ŠARIĆ

II.

Za članove Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija imenuju se:

- dr. sc. GORDAN AKRAP
- GORDAN BOSANAC
- EDUARD BRIŠKI
- dr. sc. JOSIP ČERINA
- VOJKO REŠETAR
- MILE ŠTEFANAC

III.

Ova Odluka objavit će se u «Narodnim novinama», a stupa na snagu danom donošenja.

       PREDSJEDNIK HRVATSKOGA
        SABORA

                                                                                Gordan Jandroković, v.r.

Obrazloženje:

Uz točku i. i II.
Na temelju odredbe članka 3. Odluke o Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija (NN, br. 46/07.), a u svezi sa člankom 110.  Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske NN, br. 79/06. i 105/06. – ispravak), Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost 9. saziva Hrvatskoga sabora, na 36. sjednici, održanoj 27. travnja 2018., donio je odluku da se raspiše novi Javni poziv za podnošenje prijedloga za imenovanje predsjednika i šest članova Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija koji je objavljen u „Narodnim novina“ br. 40/18. od 2. svibnja 2018.
U tekstu Javnog poziva utvrđen je rok od 15 dana za dostavu kandidatura koji je istekao 17. svibnja 2018.
Na 38. sjednici Odbora, održanoj 20. lipnja 2018., Pododbor (osnovan zaključkom na  37. sjednici Odbora održanoj 17. svibnja 2018.) je, nakon provedene analize svih kandidatura, podnio izvješće o prijedlozima kandidata za predsjednika i šest članova Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija.
Odbor je, nakon usmenog podnošenja Izvješća, većinom glasova, sa 6 glasova «ZA», 2 glasa «SUZDRŽAN» i 1 glas «PROTIV», donio zaključak da Pododbor koji je osnovan sa zadaćom da razmotri sve kandidature nastavi postupak te podnese Odboru prijedlog za imenovanje predsjednika i šest članova Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija uzimajući u obzir sve primjedbe i prijedloge iznesene tijekom rasprave na 38. sjednici Odbora.
Na 39. sjednici, održanoj 28. lipnja 2018., Odbor je jednoglasno, s 9 glasova «ZA»,  prihvatio prijedlog Pododbora i utvrdio Prijedlog odluke o imenovanju predsjednika i šest članova Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija u sljedećem sastavu: Zdravka Čufar Šarić, za predsjednika Vijeća, dr. sc. Gordan Akrap, Gordan Bosnac, Eduard Briški, dr. sc. Josip Čerina, Vojko Rešetar i Mile Štefanac, za članove Vijeća.

Uz točku III.
Određuje se objava i stupanje na snagu ove Odluke.

Klasa:
Urbroj:
Zagreb, _______ 2018.

Na temelju članka 4. stavka 2. Odluke o Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija (NN, br. 46/07.), u svezi sa  člankom 110. stavkom 2. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske (NN, br.  79/06., 105/06. – ispravak), Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskoga sabora podnosi Prijedlog odluke o imenovanju predsjednika i šest članova Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija.

Za svoje predstavnike koji će u ime Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost sudjelovati u radu Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Ranka Ostojića, predsjednika Odbora i Petra Škorića, potpredsjednika Odbora.

 PREDSJEDNIK ODBORA

 Ranko  Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 38. sjednici, održanoj 20. lipnja 2018., razmotrio je Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka) COM (2016) 270 - D.E.U. 18/018, koje je Odbor za europske poslove na temelju članka 154. stavka 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora proslijedio Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost aktom od 18. svibnja 2018. 

Predmetno Stajalište Republike Hrvatske usvojila je Koordinacija za vanjsku i europsku politiku i ljudska prava Vlade Republike Hrvatske Zaključkom, Klasa:022-03/18-07/163, Urbroj: 50301-23/21-18-1, na sjednici održanoj 17. travnja 2018.                    
Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je razmotrio Stajalište Republike Hrvatske kao matično radno tijelo.

Stajalište Republike Hrvatske ukratko je obrazložio predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova, te je istaknuo da se predmetnim Prijedlogom uredbe primarno žele utvrditi pravila Europske unije vezano za utvrđenje koja država članica je odgovorna za rješavanje svakog pojedinog zahtjeva za međunarodnu zaštitu odnosno da se predmetnim Prijedlogom pristupilo preinaci tzv. Uredbe Dublin III kako bi se ista učinila transparentnijom i djelotvornijom. U određenom razdoblju rasprava je bila privremeno obustavljena poradi stajališta pojedinih država članica koje nisu pristajale na tzv. kvote, no razgovori su na razini stručnjaka država članica ponovno započeli početkom 2018. godine.
 Nastavno je istaknuo da Republika Hrvatska podržava reformu zajedničkog europskog sustava azila kao i da načelno podupire prijedlog podijele tereta kao i potrebu zajedničkog definiranja instrumenata za buduće migrantske krize i pritiske.
 Isto tako podržava i glavne odrednice reforme – solidarnost, podjelu tereta, te stabilan odgovor kao posebno važan alat po pitanju sekundarnih kretanja.
Posebno se osvrnuo na prestanak odgovornosti države članice nakon donošenja rješenja o povratku temeljem kojeg osoba odlazi u treće zemlje odnosno u transfer da bi ponovno ušla u EU u nekoj drugoj državi članici. Naglasio je nužnost fleksibilnog pristupa radi postizanja kompromisnog dogovora, a u segmentu solidarnosti potrebu prilagodbe u izradi referentnog ključa, odnosno da se pri izradi uzmu u obzir i kapaciteti država članica, što do sada nije bilo predviđeno.

U raspravi je podržana reforma zajedničkog europskog sustava azila te time i izmjena tzv. Uredbe Dublin III, kao i Stajalište Republike Hrvatske s obzirom da je to važno pitanje koje se referira na cijelu Europsku uniju. Kao važno prepoznato je pitanje kada počinje odgovornost države članice kao i pitanje određivanja države članice „nehumanom“. U raspravi su članovi Odbora istaknuli da je više godina Grčka bila u statusu „nehumane“ države te se državljani trećih zemalja nisu mogli vraćati u zemlju prvog ulaska, što je bila najčešće Grčka, jer ona postupa nehumano, a što dovodi do toga da i druge države članice mogu preuzeti takvu praksu da bi se riješile migranata. Nadalje je istaknuto da je pitanje migracija iznimno važno kao i da migracijska politika država članica nije homogena, te da izaziva velike turbulencije. S obzirom da Republika Hrvatska nije ušla u schengensku zonu, može se naći u jako nezavidnoj situaciji ako Bosna i Hercegovina postane „hot-spot“, te je potrebno biti jako oprezan kod prihvaćanja svega što RH može dovesti u nezavidan položaj.

Nakon rasprave, Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je većinom glasova , s 8 glasova „ZA“ i 2 glasa „SUZDRŽAN“,  donio sljedeće

 MIŠLJENJE

Podržava se Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka) COM (2016) 270.

           PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                   Ranko  Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 38. sjednici, održanoj 20. lipnja 2018., raspravljao je o Prijedlogu zakona o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhu sprječavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, prvo čitanje, P.Z.E. br. 350 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 30. svibnja 2018. 

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

U kratkom uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja je istaknuo da su Europski parlament i Vijeće EU 27. travnja 2016. donijeli Direktivu EU 2016/680 o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprječavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršenja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP kako bi se jednakomjerno zaštitila temeljna prava i slobode pojedinca u vezi obrade osobnih podataka u svim državama članicama, a s druge strane osigurala razmjena osobnih podataka između nadležnih tijela država članica EU kao i između država članica i drugih država i međunarodnih organizacija.

S obzirom da bi prenošenje odredbi Direktive u važeće propise zahtijevalo izmjenu nekoliko zakonskih propisa, predstavnik predlagatelja je istaknuo da se pristupilo izradi novog zakona kojim se namjerava na jedinstven način urediti navedena materija.

Prijedlogom zakona se utvrđuju načela obrade osobnih podataka te se posebno apostrofira  pravo na zaštitu koju pojedinac ostvaruje bez obzira na boravište i državljanstvo, te neovisno o tome da li se obrada obavlja ručno ili automatiziranim putem, ako se namjerava ostvariti pohrana tih podataka.

Nadalje jasno je utvrđeno da se Zakon neće primjenjivati na obradu osobnih podataka u okviru djelatnosti u vezi s nacionalnom sigurnošću, djelatnosti agencija ili službi zaduženih za pitanje nacionalne sigurnosti i na obradu osobnih podataka u državama članicama pri obavljanju djelatnosti obuhvaćenih glavom V. poglavljem 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU).

Zaključno je istaknuo da za provedbu predmetnog Zakona neće biti potrebno  osigurati dodatna novčana sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

U raspravi koja je uslijedila pozdravljeno je donošenje Zakona, no ujedno je i  istaknuto da su i u ovom slučaju državna tijela dužna pridržavati se pozitivnih zakonskih propisa, koji na žalost, što je vidljivo iz svakodnevnog života, ne obvezuju medije koji kontinuirano krše prava pojedinaca. U odredbi članka 35. Ustava RH jamči se štovanje i pravna zaštita dostojanstva, časti i ugleda, kao temeljnih ljudskih prava, što se u stvarnom životu ne poštuje te je postavljeno pitanje kada će poštivanje dostojanstva čovjeka postati mjerilo zaštite ljudskih prava.

Predstavnici predlagatelja su istaknuli da se predmetnim Zakonom uređuje zaštita osobnih prava pojedinca u odnosu na državne institucije koje obrađuju te podatke, tj. zaštita od strane policije i pravosudnih tijela te da postupanje medija odnosno eventualno kršenje odredbi kojima se uređuje zaštita osobnih podataka od strane medija nije predmet Zakona.

Nakon rasprave, većinom glasova, s 8 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećih zaključaka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhu sprječavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija.

2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se  predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 38. sjednici, održanoj 20. lipnja 2018., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o kibernetičkoj sigurnosti  operatora ključnih usluga i davatelja digitalnih usluga, drugo čitanje, P. Z. E. br. 320 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 7. lipnja 2018.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

U kratkom uvodnom izlaganju predstavnica predlagatelja je istaknula da se u pripremi Konačnog prijedloga zakona pristupilo određenim nomotehničkim izmjenama s obzirom na stajalište Odbora na zakonodavstvo izraženo tijekom prvog čitanja kao i da su se ugradile određene izmjene koje su predložili Ministarstvo uprave, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike i Ministarstvo zdravstva.

Bez rasprave, jednoglasno, s 8 glasova „ZA“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O KIBERNETIČKOJ SIGURNOSTI OPERATORA KLJUČNIH USLUGA
I DAVATELJA DIGITALNIH USLUGA.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 38. sjednici, održanoj 20. lipnja 2018., raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o strancima, prvo čitanje, P. Z. br. 354 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio Klub zastupnika Građansko-liberalnog saveza i Hrvatske stranke umirovljenika, aktom od 6. lipnja 2018.
 
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

U kratkom uvodnom izlaganju predstavnica predlagatelja je istaknula da se Prijedlogom zakona predlaže izmjena članka 5. i 38. Zakona o strancima s obzirom da smatra da je postupanje Republike Hrvatske u primjeni tih članaka nehumano u odnosu na strance koji traže hrvatsko državljanstvo, boravak ili međunarodnu zaštitu.

U pojašnjenju predloženih izmjene odredbe članka 5. stavka 2. Zakona o strancima naglasila je da je prijeko potrebno da se u odluci kojom se iz razloga nacionalne sigurnosti odbija ili prestaje boravak strancu ili se stranac protjeruje, uz zakonsku odredbu treba navesti i pisano obrazloženje razloga koji su bili odlučujući za donošenje odluke s obzirom da stranac koji ima pravo na pravni lijek, isti može koristiti samo ako zna na što se treba žaliti.
 
Nadalje, vezano za predložene izmjene članka 38.  istog Zakona predstavnica predlagatelja je istaknula da je prijeko potrebno da se državljanima trećih zemalja koji ne ispunjavaju uvjete za ulazak propisane Zakonikom o schengenskim granicama ulazak može odbiti, samo uz prethodno saslušanje, što Zakon o strancima ne predviđa.

Zaključno je istaknula da prevladava dojam da je rasa, boja kože i etnička pripadnost razlog takvog diskriminatornog postupanja Republike Hrvatske.

Predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova je istaknuo da Zakon o strancima regulira pitanje ulaska, boravka i rada stranaca, dok Zakon o državljanstvu regulira pitanje stjecanja državljanstva. U 2017. godini Republika Hrvatska je odobrila oko 18 000 zahtjeva za privremeni boravak dok je odobreno između 2000 -  3000 stalnih boravaka. Tijekom godine uobičajeno bude oko 20-ak negativnih rješenja zbog prijetnje nacionalnoj sigurnosti što je oko 1% podnesenih zahtjeva.

Posebno se osvrnuo na odredbu članka 41. Zakon o sigurnosnim provjerama kojom se uređuje postupanje kod sigurnosnih provjera za strance, te je ukazao da Sigurnosno-obavještajna agencija ne može otkriti svoje izvore podataka odnosno ona dostavlja MUP-u samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke, pa MUP, s obzirom da nije vlasnik klasificiranog podatke, ili službenik koji donosi rješenje, ne može znati koji su razlozi zašto stranac predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Važno je da stranac protiv rješenja može uložiti žalbu Povjerenstvu, a nakon toga i podnijeti i tužbu Upravnom sudu. Sud ima pravo uvida u sve dokumente, pa i u klasificirane, i može ocijeniti utemeljenje danog mišljenja agencije.

Zaključno je naveo da se bez promjene Zakona o sigurnosnim provjerama ne može mijenjati odredba Zakona o strancima koja to regulira.

Vezano za odbijanje ulaska u Republiku Hrvatsku predstavnik predlagatelja je istaknuo da je u 2017. godini bilo 10 602 odbijena ulaska, što je u odnosu na ulazak oko 12 milijuna ljudi tijekom iste godine vrlo mali postotak, a odbijanje ulaska se donosi sukladno Zakoniku o schenegenskim granicama, gdje postoji obrazac koji se na jednak način primjenjuje na sve države članice. Ni jedna od država članica ne saslušava strance na graničnom prijelazu ako ne zadovoljavaju formalne uvjete ulaska, a isto bi bilo posebice teško u zračnim lukama gdje bi to trajalo danima, a osobe se, ako ne zadovoljavaju uvjete, trebaju vratiti odmah. Razlozi zbog kojih se odbija ulazak su različiti, od neimanja putne isprave, nedostatnih sredstava za uzdržavanje, neimanja vize, postajanja zabrane ulaska u schengenskom informacijskom sustavu i sl., a ni u kom slučaju to nije vjera, boja kože, nacija i sl.

U raspravi je dio članova Odbora podržao Prijedlog zakona smatrajući da se te odredbe Zakona o strancima mogu mijenjati neovisno o izmjenama Zakona o sigurnosnim provjerama, kao i iz razloga što je Republika Hrvatska demokratska država, te ne bi trebalo postupati ksenofobno kao što se stječe dojam.

Nastavno je zatraženo od Ministarstva unutarnjih poslova da Odboru dostavi analizu da li i druge države članice postupaju na jednak način u istim situacijama kao i dostavu podataka o broju postupaka pred povjerenstvom, kao drugostupanjskim tijelom u postupku odlučivanja i  njihovim odlukama.

Nakon rasprave, većinom glasova, s 5 glasova „ZA“ i 4 glasa „PROTIV“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećih zaključaka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o strancima.

2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se  predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, kao matično radno tijelo, na 37. sjednici, održanoj 17. svibnja 2018., raspravio je Detaljnu raščlambu požarne sezone u 2017. godini i Prijedlog mjera za unapređenje: Programa aktivnosti u 2018. godini, područja zaštite od požara i sustava vatrogastva te Izvješće o stanju sustava zaštite i spašavanja i pripremama za protupožarnu i turističku sezonu u 2018. godini koje je dostavila Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS).
 DUZS je dostavila Detaljnu raščlambu za 2017. godinu sukladno zaključku Odbora s 22. sjednice kojim je utvrđeno da će se od DUZS zatražiti detaljna analiza požarne sezone u 2017. godini, a Izvješće za 2018. godinu, sukladno taženju Odbora od 4. travnja 2018.

 Uvodno je predstavnik podnositelja Detaljne raščlambe za 2017. godinu, dr. sc. Dragan Lozančić, ravnatelj DUZS-a, istaknuo da je prethodna 2017. godina bila izuzetno zahtjevna ne samo s aspekta protupožarne zaštite nego i u ostalim segmentima iz djelokruga DUZS-a. Naglasio je da su se izmjenjivala razdoblja jakih oborina nakon kojih su dolazile poplave (npr. Ogulin i Zadar), velike snježne padaline u Lici i Gorskom Kotaru koje su nakon topljenja opet proizvele poplave uz najtežu protupožarnu sezonu u zadnjih 30-ak godina.
Nastavno je pohvalio sve operativne snage civilne zaštite, HGSS-a, Hrvatskog crvenog križa, Zavoda za hitnu medicinu, Hrvatskih voda, kao i stožere civilne zaštite u jedinicama lokalne samouprave, te pripadnike Hrvatske vojske, djelatnike MUP-a i građane na iskazanom trudu i angažmanu.
Istaknuo je da smatra da su dva temeljna razloga za takvu požarnu sezonu; s jedne strane je u pitanju priroda ( ekstremne suše, dugo razdoblje bez padalina i jak suhi vjetar), a s druge strane ljudski faktor (promjena stila života i urbanizacija).
I neke druge mediteranske zemlje kao što su Portugal (gdje je preko 60 građana izgubilo život), Francuska, Italija, Crna Gora, Grčka, kao i Sjedinjene Američke Države (posebice sjeverna i južna Kalifornija) i Kanada pretrpjeli su osim gubitaka ljudskih života i ogromne materijalne štete.
U krugu mediteranskih zemalja jedino Hrvatska i Španjolska nisu tražile da se aktivira sustav pomoći i civilne zaštite s razine Europske unije, već je Hrvatska i u takvoj situaciji pružala pomoć drugim državama, npr. Bosni i Hercegovini, Italiji, Crnoj Gori i Izraelu.
Svi brojčani pokazatelji navedeni u raščlambi od satova letenja, potrošenog goriva, opožarene površine, uopće korištenja svih resursa, pokazuju da su ostvareni novi „rekordi“.
Opožarena površina iznosi 86 558 hektara u priobalnom dijelu, a u kontinentalnom dijelu 16 000 hektara, što je ukupno više od 100 000 hektara opožarene površine tijekom jedne godine. Kako bi se dobila slika veličine opožarene površine istaknuto je da veličina opožarene površine u priobalju jednaka veličini Međimurske županije.
Najviše opožarene površine nalazi se u Zadarskoj županiji, te nastavno Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj, a vidljivo je da je preko polovice opožarene površine stradalo u relativno malom broju požara (u 30 od 4154 požara).
Nastala šteta uglavnom je pogodila gospodarsku infrastrukturu u vidu elektroenergetske mreže te šumsko i poljoprivredno zemljište.
Sveobuhvatna analiza protupožarne sezone trajala je preko mjesec i pol dana i odvijala se kroz plenarne sjednice, okrugle stolove i brojne radionice na kojim je uočeno 93 nedostatka te utvrđeno 113 prijedloga i 15 kratkoročnih mjera.
Zaključno je predstavnik podnositelja istaknuo da DUZS i sva ostala tijela unutar sustava civilne zaštite trebaju izgrađivati međusobno povjerenje kako bi cijeli sustav funkcionirao što uspješnije.

U uvodnom izlaganju vezano za Izvješće za 2018. godinu, predstavnik podnositelja je naglasio da se, kao i svake godine, tijekom ljeta očekuje nagli porast broja osoba koji dolaze u priobalje, te to sa sobom donosi veću potrebu za  angažiranjem svih segmenata sustava civilne zaštite. Glavni rizici odnose se na povećan broj šumskih požara te povećan broj saobraćajnih nesreća s obzirom na broj vozila na cestama.
U pripremama za protupožarnu i turističku sezonu u 2018. godini poduzeto je niz mjera i aktivnosti kako bi se poboljšao sustav civilne zaštite, a kao novina istaknuto je da je za predstavnike diplomatskog zbora održan „briefing“ tijekom kojeg su upoznati s nizom aktivnosti koje Republika Hrvatska poduzima vezano za sigurnost i zaštitu od požara svojih građana i svih turista koji dolaze u Hrvatsku.
Jedan od glavnih alata za pripremu protupožarne sezone je Program aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite od požara od interesa za Republiku Hrvatsku u 2018. godini koji je donijela Vlada Republike Hrvatske na svojoj sjednici održanoj 22. ožujka 2018.
Ravnatelj DUZS je nastavno istaknuo više poduzetih aktivnosti usmjerene k poboljšanju protupožarne djelatnosti (uključivanje većeg broja subjekata u protupožarne aktivnosti, kvalitetnija koordinacija, nabava pjenila i retardanata), a posebice je naglasio 2 milijuna kuna veća proračunska sredstva u odnosu na prethodnu godinu te po jedan dodatni helikopter MORH-a i MUP-a.
Kao i prethodnih godina služba 112 bit će aktivna 24 sata dnevno s mogućnošću da se kontakt ostvari na 6 svjetskih jezika, lokalni stožeri civilne zaštite aktivirat će se brže nego do sada, osnovat će se dodatni timovi operativnih snaga HGSS-a i medicinski timovi, a suradnja s DHMZ bit će na dnevnoj razini.
Vezano za dislokacije pojačane su baze u Zadru, Šibeniku, Dubrovniku i Splitu, a uvedena je i dislokacija u Karlobagu.
Sve navedene aktivnost, a posebice one koje se poduzimaju kao preventivne mjere imaju najveću vrijednost, s obzirom da su dobre pripreme osnova protupožarne zaštite. Zbog toga je obavljeno niz sastanaka i koordinacija na lokalnoj i državnoj razini kako bi se podigla svijest građana o opasnostima od požara i načinom kako se zaštititi.
Ravnatelj državne uprave za zaštitu i spašavanje se osvrnuo i na međuresornu vježbu Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti „SIGURNOST 18“, koju je organizirala DUZS u suradnji s Ministarstvom obrane i Ministarstvom unutarnjih poslova. Međuresorna vježba se sastojala od dva dijela. Prvi simulacijski dio vježbe održan je 11. svibnja 2018. godine u Simulacijskom središtu Hrvatske kopnene vojske na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”, a drugi operativni dio vježbe održan je od 15. do 17. svibnja 2018. na području tri županije (Zadarske, Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije). Istaknuo je da se kroz vježbu, koja je trajala 3 dana, simuliralo 7 scenarija u kojima se testirala sva sposobnost operativnih snaga. U vježbu je bilo uključeno 16 institucija putem 800 sudionika.
Posebice je naglasio da je obnovljeno Vatrogasno operativno sjedište u Divuljama, velikim dijelom sredstvima DUZS-a oko 1.300.000,00 kn, dok je MUP uložio 600.000,00 kn, a MORH 200.000,00 kn. Svrha tog sjedišta je pružiti kvalitetnu potporu na terenu, što je bilo vidljivo tijekom provođenja vježbe, no ne samo u slučaju požara, već središte mora biti višefunkcionalno i na raspolaganju lokalnim vlastima, posebice što je testiranje središta bilo vrlo uspješno. Ujedno, ravnatelj je podsjetio članove Odbora da je u nadležnosti DUZS  spašavanje pri padu putničkih zrakoplova.
te bi i zbog toga bi bilo dobro da glavno sjedište bude u Zagrebu, a da Divulje budu „back up“.
S obzirom na potrebe poboljšanja zakonodavnog okvira, MUP je formirao radnu skupinu radi pripreme izmjena zakona o protupožarnoj zaštiti i zakona o vatrogastvu, a u skupinu su imenovana i 3 člana iz DUZS.
Zaključno je naglasio da će ustrojavanjem sustava domovinske sigurnosti i sustav civilne zaštite doživjeti ozbiljne promjene odnosno treba se definirati nova uloga i mjesto civilne zaštite u tom sustavu.

U objedinjenoj raspravi koja je uslijedila pozdravljena je detaljna raščlamba protupožarne sezone za 2017. godinu, kao i angažman svih subjekata protupožarne zaštite u 2017. godini te je istaknuto da je ključno poboljšati koordinaciju svih tijela u sustavu civilne zaštite odnosno što brže i kvalitetnije reagirati ne samo na požare nego na sve elementarne nepogode i nesreće koje nas mogu zadesiti.
Pozdravljene su sve utvrđene mjere, kao rezultat provedene raščlambe i utvrđenih nedostataka (93 nedostatka), kako one kratkoročne, koje se mogu implementirati već za 2018. godinu, tako i one srednjoročne i dugoročne.
Istaknuti su i određeni bitni nedostaci koji se trebaju što prije otkloniti kako bi cijeli sustav bio bolje koordiniran (npr. pristupiti usklađivanju sustava veza, jer je to jedan od razloga zašto nije bilo prave koordinacije), te funkcioniranje kriznog menadžmenta u teškim situacijama (osvrt na požar kod Splita prošle godine), kao i neizvršavanje obveza od strane pojedinih subjekata protupožarne zaštite (H. šume).
Posebna pažnja tijekom rasprave usmjerila se na medijsko izvještavanje o požarima, te je istaknuto da pravodobna i točna informacija može i treba spriječiti paniku, što nije bio slučaj tijekom određenih požara u 2017. godini.
Naglašeno je i da je neprihvatljivo da dužnosnici, pa čak i saborski zastupnici, govore da sustav ne funkcionira, jer to kod građana stvara osjećaj panike i straha. Pozdravljen je prijedlog da se članovi Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost što više uključe u pojedine aktivnosti odnosno da dobiju informacije kako i na koji način funkcionira sustav civilne zaštite, a unutar njega i sustav zaštite od požara, da bi mogli relevantno baratati s dobivenim informacijama.

Nastavno, u raspravi koja je bila fokusirana na pripreme za 2018. godinu, posebno je pozdravljeno održavanje međuresorne vježbe Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti „SIGURNOST 18“.
 Pohvaljeno je i poboljšanje tehničke osposobljenosti i nabava nove opreme te uređenje operativnog središta u Divuljama, gdje se na jednom mjestu nalazi MUP, MORH, DUZS i HZHM. Zapažen je i povećani stupanj angažiranosti u jedinicama lokalne samouprave, te je isto pozdravljeno, kao što je i naglašeno da je sustav potrebno poboljšavati i kroz normativne aktivnosti odnosno izmjene propisa iz domene civilne zaštite i vatrogastva.
Pozdravljen je i prijedlog ustrojavanja dva jednakovrijedna centra – jednog koji bi se nalazio u središnjici DUZS u Zagrebu, a drugi koji bi se nalazio u Divuljama.
Postavljena su i pitanja ima li DUZS saznanja koliko je požara podmetnuto te koliko sredstava iz fondova EU je povučeno za potrebe civilne zaštite, kao i koliko se radi na pripremi sustava civilne zaštite vezano za druge nedaće koje se mogu desiti (potresi, poplave, padovi zrakoplova).
Predstavnik podnositelja je istaknuo da se radi i na pripremama sustava za eventualne potrese, te je provedena velika vježba u Puli i Zagrebu.
Vezano za pad putničkih zrakoplova odnosno spašavanje istaknuo je da je nositelj te zadaće DUZS te da postoji i međunarodna obveza s obzirom da se iz rutnih i terminalnih naknada svake godine na konto DUZS-a uplati više milijuna kuna sredstava. Tijekom jeseni održat će se velika vježba u okolici Jaske na kojoj će se simulirati pad zrakoplova i spašavanje unesrećenih.
Po pitanju broja podmetnutih požara u 2017. godini, ravnatelj DUZS je istaknuo da je provođenje istražnih radnji u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova te da ne raspolaže s tim podacima.
Vezano za povlačenje sredstava iz EU fondova istaknuto je da ta sredstva iznose 215 milijuna eura i predviđena su za smanjenje tri rizika. 150 milijuna eura predviđeno je za Hrvatske vode – zaštita od poplava, a 65 milijuna eura za potrese i poplave, od toga 30 milijuna eura za nabavu vozila i komunikacijskih veza.
Nastavno je ravnatelj DUZS pohvalio suradnju s Hrvatskim šumama koje su jasno sagledale svoju ulogu i značenje unutar sustava protupožarne zaštite, kao i  Hrvatske vojske koja je brzo i efikasno izlazila na teren. No, ravnatelj je izrazio i određenu rezervu vezano za izlaženje Hrvatske vojske bez iznimno opravdanog razloga, smatrajući da je potrebno odgovornost staviti na jedinice lokalne i regionalne samouprave kao i druga komunalna poduzeća koja se u određenim situacijama (npr. velike količine snijega) mogu angažirati na tim zadaćama, a ako je potrebno pripomoći će i drugi, no ne bi trebalo u svakoj kriznoj situaciji zvati Hrvatsku vojsku da izlazi na teren.

Što se tiče komunikacije s javnošću, na koju se u raspravi u više navrata osvrnulo više zastupnika, ravnatelj DUZS je istaknuo da su članovi Odbora apsolutno u pravu i da je kvalitetna komunikacija velik izazov i za centar u Zagrebu i u Divuljama, te će se od 2018. godine time baviti određene osobe u cjelokupnom vremenu, a dnevne informacije će ići promptno prema građanima i medijima. Požar kod Splita u 2017. je pokazatelj kako dobiti bitku (obuzdati požar), a izgubiti rat (loša komunikacija s građanima), te je to ozbiljno shvaćeno.

Nakon provedene rasprave, Odbor je jednoglasno, s 8 glasova „ZA“, prihvatio

DETALJNU RAŠČAMBU POŽARNE SEZONE U 2017. GODINI I
PRIJEDLOG MJERA ZA UNAPREĐENJE: PROGRAMA AKTIVNOSTI U 2018. GODINI, PODRUČJA ZAŠTITE OD POŽARA I SUSTAVA VATROGASTVA

I

IZVJEŠĆE O STANJU SUSTAVA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA I PRIPREMAMA ZA PROTUPOŽARNU I TURISTIČKU SEZONU U 2018. GODINI.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, kao matično radno tijelo, na 37. sjednici, održanoj 17. svibnja 2018., raspravio je Detaljnu raščlambu požarne sezone u 2017. godini i Prijedlog mjera za unapređenje: Programa aktivnosti u 2018. godini, područja zaštite od požara i sustava vatrogastva te Izvješće o stanju sustava zaštite i spašavanja i pripremama za protupožarnu i turističku sezonu u 2018. godini koje je dostavila Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS).
 DUZS je dostavila Detaljnu raščlambu za 2017. godinu sukladno zaključku Odbora s 22. sjednice kojim je utvrđeno da će se od DUZS zatražiti detaljna analiza požarne sezone u 2017. godini, a Izvješće za 2018. godinu, sukladno taženju Odbora od 4. travnja 2018.

 Uvodno je predstavnik podnositelja Detaljne raščlambe za 2017. godinu, dr. sc. Dragan Lozančić, ravnatelj DUZS-a, istaknuo da je prethodna 2017. godina bila izuzetno zahtjevna ne samo s aspekta protupožarne zaštite nego i u ostalim segmentima iz djelokruga DUZS-a. Naglasio je da su se izmjenjivala razdoblja jakih oborina nakon kojih su dolazile poplave (npr. Ogulin i Zadar), velike snježne padaline u Lici i Gorskom Kotaru koje su nakon topljenja opet proizvele poplave uz najtežu protupožarnu sezonu u zadnjih 30-ak godina.
Nastavno je pohvalio sve operativne snage civilne zaštite, HGSS-a, Hrvatskog crvenog križa, Zavoda za hitnu medicinu, Hrvatskih voda, kao i stožere civilne zaštite u jedinicama lokalne samouprave, te pripadnike Hrvatske vojske, djelatnike MUP-a i građane na iskazanom trudu i angažmanu.
Istaknuo je da smatra da su dva temeljna razloga za takvu požarnu sezonu; s jedne strane je u pitanju priroda ( ekstremne suše, dugo razdoblje bez padalina i jak suhi vjetar), a s druge strane ljudski faktor (promjena stila života i urbanizacija).
I neke druge mediteranske zemlje kao što su Portugal (gdje je preko 60 građana izgubilo život), Francuska, Italija, Crna Gora, Grčka, kao i Sjedinjene Američke Države (posebice sjeverna i južna Kalifornija) i Kanada pretrpjeli su osim gubitaka ljudskih života i ogromne materijalne štete.
U krugu mediteranskih zemalja jedino Hrvatska i Španjolska nisu tražile da se aktivira sustav pomoći i civilne zaštite s razine Europske unije, već je Hrvatska i u takvoj situaciji pružala pomoć drugim državama, npr. Bosni i Hercegovini, Italiji, Crnoj Gori i Izraelu.
Svi brojčani pokazatelji navedeni u raščlambi od satova letenja, potrošenog goriva, opožarene površine, uopće korištenja svih resursa, pokazuju da su ostvareni novi „rekordi“.
Opožarena površina iznosi 86 558 hektara u priobalnom dijelu, a u kontinentalnom dijelu 16 000 hektara, što je ukupno više od 100 000 hektara opožarene površine tijekom jedne godine. Kako bi se dobila slika veličine opožarene površine istaknuto je da veličina opožarene površine u priobalju jednaka veličini Međimurske županije.
Najviše opožarene površine nalazi se u Zadarskoj županiji, te nastavno Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj, a vidljivo je da je preko polovice opožarene površine stradalo u relativno malom broju požara (u 30 od 4154 požara).
Nastala šteta uglavnom je pogodila gospodarsku infrastrukturu u vidu elektroenergetske mreže te šumsko i poljoprivredno zemljište.
Sveobuhvatna analiza protupožarne sezone trajala je preko mjesec i pol dana i odvijala se kroz plenarne sjednice, okrugle stolove i brojne radionice na kojim je uočeno 93 nedostatka te utvrđeno 113 prijedloga i 15 kratkoročnih mjera.
Zaključno je predstavnik podnositelja istaknuo da DUZS i sva ostala tijela unutar sustava civilne zaštite trebaju izgrađivati međusobno povjerenje kako bi cijeli sustav funkcionirao što uspješnije.

U uvodnom izlaganju vezano za Izvješće za 2018. godinu, predstavnik podnositelja je naglasio da se, kao i svake godine, tijekom ljeta očekuje nagli porast broja osoba koji dolaze u priobalje, te to sa sobom donosi veću potrebu za  angažiranjem svih segmenata sustava civilne zaštite. Glavni rizici odnose se na povećan broj šumskih požara te povećan broj saobraćajnih nesreća s obzirom na broj vozila na cestama.
U pripremama za protupožarnu i turističku sezonu u 2018. godini poduzeto je niz mjera i aktivnosti kako bi se poboljšao sustav civilne zaštite, a kao novina istaknuto je da je za predstavnike diplomatskog zbora održan „briefing“ tijekom kojeg su upoznati s nizom aktivnosti koje Republika Hrvatska poduzima vezano za sigurnost i zaštitu od požara svojih građana i svih turista koji dolaze u Hrvatsku.
Jedan od glavnih alata za pripremu protupožarne sezone je Program aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite od požara od interesa za Republiku Hrvatsku u 2018. godini koji je donijela Vlada Republike Hrvatske na svojoj sjednici održanoj 22. ožujka 2018.
Ravnatelj DUZS je nastavno istaknuo više poduzetih aktivnosti usmjerene k poboljšanju protupožarne djelatnosti (uključivanje većeg broja subjekata u protupožarne aktivnosti, kvalitetnija koordinacija, nabava pjenila i retardanata), a posebice je naglasio 2 milijuna kuna veća proračunska sredstva u odnosu na prethodnu godinu te po jedan dodatni helikopter MORH-a i MUP-a.
Kao i prethodnih godina služba 112 bit će aktivna 24 sata dnevno s mogućnošću da se kontakt ostvari na 6 svjetskih jezika, lokalni stožeri civilne zaštite aktivirat će se brže nego do sada, osnovat će se dodatni timovi operativnih snaga HGSS-a i medicinski timovi, a suradnja s DHMZ bit će na dnevnoj razini.
Vezano za dislokacije pojačane su baze u Zadru, Šibeniku, Dubrovniku i Splitu, a uvedena je i dislokacija u Karlobagu.
Sve navedene aktivnost, a posebice one koje se poduzimaju kao preventivne mjere imaju najveću vrijednost, s obzirom da su dobre pripreme osnova protupožarne zaštite. Zbog toga je obavljeno niz sastanaka i koordinacija na lokalnoj i državnoj razini kako bi se podigla svijest građana o opasnostima od požara i načinom kako se zaštititi.
Ravnatelj državne uprave za zaštitu i spašavanje se osvrnuo i na međuresornu vježbu Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti „SIGURNOST 18“, koju je organizirala DUZS u suradnji s Ministarstvom obrane i Ministarstvom unutarnjih poslova. Međuresorna vježba se sastojala od dva dijela. Prvi simulacijski dio vježbe održan je 11. svibnja 2018. godine u Simulacijskom središtu Hrvatske kopnene vojske na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”, a drugi operativni dio vježbe održan je od 15. do 17. svibnja 2018. na području tri županije (Zadarske, Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije). Istaknuo je da se kroz vježbu, koja je trajala 3 dana, simuliralo 7 scenarija u kojima se testirala sva sposobnost operativnih snaga. U vježbu je bilo uključeno 16 institucija putem 800 sudionika.
Posebice je naglasio da je obnovljeno Vatrogasno operativno sjedište u Divuljama, velikim dijelom sredstvima DUZS-a oko 1.300.000,00 kn, dok je MUP uložio 600.000,00 kn, a MORH 200.000,00 kn. Svrha tog sjedišta je pružiti kvalitetnu potporu na terenu, što je bilo vidljivo tijekom provođenja vježbe, no ne samo u slučaju požara, već središte mora biti višefunkcionalno i na raspolaganju lokalnim vlastima, posebice što je testiranje središta bilo vrlo uspješno. Ujedno, ravnatelj je podsjetio članove Odbora da je u nadležnosti DUZS  spašavanje pri padu putničkih zrakoplova.
te bi i zbog toga bi bilo dobro da glavno sjedište bude u Zagrebu, a da Divulje budu „back up“.
S obzirom na potrebe poboljšanja zakonodavnog okvira, MUP je formirao radnu skupinu radi pripreme izmjena zakona o protupožarnoj zaštiti i zakona o vatrogastvu, a u skupinu su imenovana i 3 člana iz DUZS.
Zaključno je naglasio da će ustrojavanjem sustava domovinske sigurnosti i sustav civilne zaštite doživjeti ozbiljne promjene odnosno treba se definirati nova uloga i mjesto civilne zaštite u tom sustavu.

U objedinjenoj raspravi koja je uslijedila pozdravljena je detaljna raščlamba protupožarne sezone za 2017. godinu, kao i angažman svih subjekata protupožarne zaštite u 2017. godini te je istaknuto da je ključno poboljšati koordinaciju svih tijela u sustavu civilne zaštite odnosno što brže i kvalitetnije reagirati ne samo na požare nego na sve elementarne nepogode i nesreće koje nas mogu zadesiti.
Pozdravljene su sve utvrđene mjere, kao rezultat provedene raščlambe i utvrđenih nedostataka (93 nedostatka), kako one kratkoročne, koje se mogu implementirati već za 2018. godinu, tako i one srednjoročne i dugoročne.
Istaknuti su i određeni bitni nedostaci koji se trebaju što prije otkloniti kako bi cijeli sustav bio bolje koordiniran (npr. pristupiti usklađivanju sustava veza, jer je to jedan od razloga zašto nije bilo prave koordinacije), te funkcioniranje kriznog menadžmenta u teškim situacijama (osvrt na požar kod Splita prošle godine), kao i neizvršavanje obveza od strane pojedinih subjekata protupožarne zaštite (H. šume).
Posebna pažnja tijekom rasprave usmjerila se na medijsko izvještavanje o požarima, te je istaknuto da pravodobna i točna informacija može i treba spriječiti paniku, što nije bio slučaj tijekom određenih požara u 2017. godini.
Naglašeno je i da je neprihvatljivo da dužnosnici, pa čak i saborski zastupnici, govore da sustav ne funkcionira, jer to kod građana stvara osjećaj panike i straha. Pozdravljen je prijedlog da se članovi Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost što više uključe u pojedine aktivnosti odnosno da dobiju informacije kako i na koji način funkcionira sustav civilne zaštite, a unutar njega i sustav zaštite od požara, da bi mogli relevantno baratati s dobivenim informacijama.

Nastavno, u raspravi koja je bila fokusirana na pripreme za 2018. godinu, posebno je pozdravljeno održavanje međuresorne vježbe Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti „SIGURNOST 18“.
 Pohvaljeno je i poboljšanje tehničke osposobljenosti i nabava nove opreme te uređenje operativnog središta u Divuljama, gdje se na jednom mjestu nalazi MUP, MORH, DUZS i HZHM. Zapažen je i povećani stupanj angažiranosti u jedinicama lokalne samouprave, te je isto pozdravljeno, kao što je i naglašeno da je sustav potrebno poboljšavati i kroz normativne aktivnosti odnosno izmjene propisa iz domene civilne zaštite i vatrogastva.
Pozdravljen je i prijedlog ustrojavanja dva jednakovrijedna centra – jednog koji bi se nalazio u središnjici DUZS u Zagrebu, a drugi koji bi se nalazio u Divuljama.
Postavljena su i pitanja ima li DUZS saznanja koliko je požara podmetnuto te koliko sredstava iz fondova EU je povučeno za potrebe civilne zaštite, kao i koliko se radi na pripremi sustava civilne zaštite vezano za druge nedaće koje se mogu desiti (potresi, poplave, padovi zrakoplova).
Predstavnik podnositelja je istaknuo da se radi i na pripremama sustava za eventualne potrese, te je provedena velika vježba u Puli i Zagrebu.
Vezano za pad putničkih zrakoplova odnosno spašavanje istaknuo je da je nositelj te zadaće DUZS te da postoji i međunarodna obveza s obzirom da se iz rutnih i terminalnih naknada svake godine na konto DUZS-a uplati više milijuna kuna sredstava. Tijekom jeseni održat će se velika vježba u okolici Jaske na kojoj će se simulirati pad zrakoplova i spašavanje unesrećenih.
Po pitanju broja podmetnutih požara u 2017. godini, ravnatelj DUZS je istaknuo da je provođenje istražnih radnji u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova te da ne raspolaže s tim podacima.
Vezano za povlačenje sredstava iz EU fondova istaknuto je da ta sredstva iznose 215 milijuna eura i predviđena su za smanjenje tri rizika. 150 milijuna eura predviđeno je za Hrvatske vode – zaštita od poplava, a 65 milijuna eura za potrese i poplave, od toga 30 milijuna eura za nabavu vozila i komunikacijskih veza.
Nastavno je ravnatelj DUZS pohvalio suradnju s Hrvatskim šumama koje su jasno sagledale svoju ulogu i značenje unutar sustava protupožarne zaštite, kao i  Hrvatske vojske koja je brzo i efikasno izlazila na teren. No, ravnatelj je izrazio i određenu rezervu vezano za izlaženje Hrvatske vojske bez iznimno opravdanog razloga, smatrajući da je potrebno odgovornost staviti na jedinice lokalne i regionalne samouprave kao i druga komunalna poduzeća koja se u određenim situacijama (npr. velike količine snijega) mogu angažirati na tim zadaćama, a ako je potrebno pripomoći će i drugi, no ne bi trebalo u svakoj kriznoj situaciji zvati Hrvatsku vojsku da izlazi na teren.

Što se tiče komunikacije s javnošću, na koju se u raspravi u više navrata osvrnulo više zastupnika, ravnatelj DUZS je istaknuo da su članovi Odbora apsolutno u pravu i da je kvalitetna komunikacija velik izazov i za centar u Zagrebu i u Divuljama, te će se od 2018. godine time baviti određene osobe u cjelokupnom vremenu, a dnevne informacije će ići promptno prema građanima i medijima. Požar kod Splita u 2017. je pokazatelj kako dobiti bitku (obuzdati požar), a izgubiti rat (loša komunikacija s građanima), te je to ozbiljno shvaćeno.

Nakon provedene rasprave, Odbor je jednoglasno, s 8 glasova „ZA“, prihvatio

DETALJNU RAŠČAMBU POŽARNE SEZONE U 2017. GODINI I
PRIJEDLOG MJERA ZA UNAPREĐENJE: PROGRAMA AKTIVNOSTI U 2018. GODINI, PODRUČJA ZAŠTITE OD POŽARA I SUSTAVA VATROGASTVA

I

IZVJEŠĆE O STANJU SUSTAVA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA I PRIPREMAMA ZA PROTUPOŽARNU I TURISTIČKU SEZONU U 2018. GODINI.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Na temelju članka 3. Odluke o Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija („Narodne novine“ br., 46/07., dalje u tekstu: Odluka), a u svezi s člankom 110. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“ br., 79/06., 105/06. – ispravak; dalje u tekstu: Zakon) Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskoga sabora upućuje

JAVNI POZIV

za podnošenje prijedloga za imenovanje predsjednika i šest članova Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija

I.

U skladu s člankom 110. stavkom 2. Zakona, Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija (dalje u tekstu: Vijeće) sastoji se od predsjednika i šest članova koje imenuje Hrvatski sabor.

II.

U skladu s člankom 110. stavkom 3. Zakona, za članove Vijeća mogu biti imenovani hrvatski državljani visoke stručne spreme, pri čemu najmanje po jedan član Vijeća moraju biti diplomirani pravnik, diplomirani politolog i diplomirani inženjer elektrotehnike.

III.

U skladu s člankom 5. Odluke, predsjednik i članovi Vijeća ne mogu biti članovi užeg rukovodstva političkih stranaka te ne smiju sudjelovati u stranačkim aktivnostima ili politički djelovati u Vijeću.

IV.

U skladu s člankom 110. stavkom 4 Zakona,. predsjednik i članovi Vijeća imenuju se na četiri godine i nakon isteka mandata mogu biti ponovno imenovani.

V.

Na temelju članka 13. podstavka 11. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, br. 85/08., 86/12.) za članove Vijeća provodi se temeljna sigurnosna provjera, a u skladu s člankom 18. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, br.79/07., 86/12.) provodi se  postupak za izdavanje Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (tzv. certifikat).

VI.

Kandidati odnosno predlagatelji dužni su dostaviti:
- obrazloženi prijedlog kandidata (s naznakom podnosi li se prijedlog za predsjednika ili člana Vijeća) sa životopisom, adresom prebivališta, brojem telefona, e-mail adresom
- dokaz o hrvatskom državljanstvu kandidata (presliku valjane osobne iskaznice, putovnice ili vojne iskaznice odnosno domovnice)
- dokaz o stečenoj stručnoj spremi i struci – tj. dokaz o završenom preddiplomskom i diplomskom sveučilišnom studiju ili integriranom preddiplomskom i diplomskom sveučilišnom studiju ili specijalističkom diplomskom stručnom studiju  (presliku diplome ili potvrde o završenom  studiju)
Ako kandidata predlaže pravna osoba ili druge fizičke osobe, uz prijedlog mora biti priložena pisana suglasnost kandidata kojeg predlažu.

VII.

Kandidati odnosno predlagatelji trebaju dostaviti i vlastoručno potpisanu izjavu kandidata za predsjednika i člana Vijeća da nije član užeg rukovodstva političke stranke te da ne sudjeluju u stranačkim aktivnostima.

VIII.

Prijedlozi kandidata s navedenim prilozima dostavljaju se Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskoga sabora, Trg sv. Marka 6, 10 000 Zagreb, u roku od 15 dana od dana objave javnog poziva u “Narodnim novinama“, Službenom listu Republike Hrvatske.

Odbor na svojoj sjednici utvrđuje udovoljavaju li prijedlozi uvjetima iz Zakona i Odluke, te utvrđuje i podnosi Hrvatskome saboru prijedlog za imenovanje predsjednika i šest članova Vijeća. Nepotpuni i nepravovremeni prijedlozi neće se razmatrati.
Životopisi kandidata objavit će se na mrežnim stranicama Hrvatskoga sabora.

Riječi i pojmovni sklopovi koji se koriste, a imaju rodno značenje, bez obzira na to jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, odnose se na jednak način na muški i ženski rod.

Zagreb, 27. travnja 2018.

Klasa: 021-13/18-07/13
Urbroj: 6521-4-18-01

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko  Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 36. sjednici, održanoj 27. travnja 2018., razmotrio je Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o ENISA-i (agenciji EU-a za kibersigurnost) i stavljanje izvan snage Uredbe (EU) 526/2013 te o kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije („Akt o kibersigurnosti“) COM (2017) 477 - D.E.U. 18/002, koje je Odbor za europske poslove na temelju članka 154. stavka 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora proslijedio Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost aktom od 23. ožujka 2018.

Predmetno Stajalište Republike Hrvatske usvojila je Koordinacija za vanjsku i europsku politiku i ljudska prava Vlade Republike Hrvatske  Zaključkom, Klasa: 022-03/17-07/474, Urbroj: 50301-23/22-17-1, na sjednici održanoj 14. studenoga 2017.

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je razmotrio Stajalište Republike Hrvatske kao matično radno tijelo.

Stajalište Republike Hrvatske je obrazložila predstojnica Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost te uvodno istaknula da Republika Hrvatska (RH) podupire Prijedlog uredbe.

Naglasila je da se ključne odredbe odnose na ENISA-u (agenciju EU za kibersigurnost) kojoj se predlaže odobriti stalni mandat i time stvoriti stabilna osnova za budućnost, čime će se ujedno pojačati i njezina uloga. Nadalje, istaknula je da se Prijedlogom uredbe preispituje i uređuje ustrojstvo ENISA-e, te se podrobno opisuje predloženi opseg mandata s većim naglaskom na područjima u kojima je ENISA pokazala jasnu dodanu vrijednost.

Nastavno se osvrnula na sporna pitanja, te istaknula da RH smatra kako pomoć ENISA-e državama članicama u vidu ex post tehničke istrage incidenata ne bi trebalo ograničiti samo na situacije kada su pogođene barem dvije države članice (članak 7.  stavak 5. Uredbe o ENISA-i) s čime su se složili članovi Odbora.

Odredbu članka 44. Prijedloga uredbe kojom se utvrđuje obveza izrade i donošenja europskog programa kibersigurnosne certifikacije, no bez definiranja roka u kojem, nakon zahtjeva Europske komisije, ENISA treba izraditi i dostaviti prijedlog tog programa, RH smatra nepotpunom, te slijedom toga predlaže da se navedeni članak 44. dopuni utvrđivanjem tog roka (12, 18 ili 24 mjeseca).

Vezano za utjecaj provedbe dokumenta na proračun RH predstojnica UVNS-a je naglasila da točne proračunske zahtjeve u ovom trenutku nije moguće procijeniti, jer će se oni prije svega bazirati na dodatnom proračunu ENISA-e i s tim povezanim izdvajanjem za funkcioniranje tijela EU-a, te na troškovima funkcioniranja tijela za nadzor certifikacije.

U raspravi je podržano Stajalište Republike Hrvatske te je istaknuto da je s obzirom na sve veću ugrozu od kiber kriminala potrebno kvalitetno urediti segment zaštite od mogućih ugroza, a posebice je podržano stajalište RH u dijelu koji se odnosi  na izmjenu članka 7. stavka 5. Uredbe o ENISA-i.

Nakon rasprave, Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je većinom glasova, s 11 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, donio sljedeće

MIŠLJENJE

Podržava se Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o ENISA-i (agenciji EU-a za kibersigurnost) i stavljanje izvan snage Uredbe (EU) 526/2013 te o kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije („Akt o kibersigurnosti“) COM (2017) 477.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko  Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 36. sjednici, održanoj 27. travnja 2018., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o prijenosu i obradi podataka o putnicima u zračnom prometu u svrhu sprječavanja, otkrivanja, istraživanja i vođenja kaznenog postupka za kaznena djela terorizma i druga teška kaznena djela, (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. travnja 2018.
 
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom obraćanju upoznao članove Odbora s promjenama u zakonskom tekstu u odnosu na prvo čitanje, iako, kako je naglasio, nije bilo većih primjedbi iznesenih tijekom rasprave na plenarnoj sjednici. Izvršene su dopune u članku 12. Konačnog prijedloga zakona, dodavanjem stavaka 4. i 5. kojima je utvrđeno da Jedinica za informacije o putnicima jednom godišnje dostavlja Europskoj komisiji statističke podatke o ukupnom broju putnika u zračnom prometu čiji su podaci prikupljeni i razmijenjeni i broju putnika određenih za daljnje ispitivanje, te da dostavljeni statistički podaci ne smiju uključivati osobne podatke. Nadalje, MUP je prihvatio i sve primjedbe nomotehničkog karaktera te je iste ugradio u Konačni prijedlog zakona.

U raspravi je pozdravljeno donošenje ovog Zakona, s obzirom na prijetnje koje proizlaze za sve građane Europske unije od kaznenih djela terorizma i drugih teških kaznenih djela, kao i financiranje troškova iz Fonda za unutarnju sigurnost – Instrumenta za policijsku suradnju, sprječavanje i suzbijanje kriminaliteta i upravljanja krizama, zbog čega neće biti potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske za provedbu ovog Zakona.

Nakon provedene rasprave, jednoglasno, s 10 glasova „ZA“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O PRIJENOSU I OBRADI PODATAKA O PUTNICIMA U ZRAČNOM PROMETU U SVRHU SPRJEČAVANJA, OTKRIVANJA, ISTRAŽIVANJA I VOĐENJA KAZNENOG POSTUPKA ZA KAZNENA DJELA TERORIZMA I DRUGA TEŠKA KAZNENA DJELA

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 36. sjednici, održanoj 27. travnja 2018., razmotrio je Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu COM (2017) 772 – D.E.U. 18/006, koje je Odbor za europske poslove na temelju članka 154. stavka 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora proslijedio Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost aktom od 23. ožujka 2018.

Predmetno Stajalište Republike Hrvatske usvojila je Koordinacija za vanjsku i europsku politiku i ljudska prava Vlade Republike Hrvatske  Zaključkom, Klasa: 022-03/18-07/46, Urbroj: 50301-23/22-18-1, na sjednici održanoj 6. veljače 2018.

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je razmotrio Stajalište Republike Hrvatske kao matično radno tijelo.
Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je zamjenik ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje te istaknuo da Republika Hrvatska (RH) podržava izmjene i dopune Odluke 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu kojima bi se trebalo olakšati pružanje usluga i pojačati veze između država članica, no ujedno je i istaknuo da Prijedlog odluke ne nudi dovoljno jasna rješenja za bitna pitanja u pojedinim područjima, posebice u segmentu jačanja nacionalnih kapaciteta.

Osvrnuo se na provedenu proceduru te istaknuo da se nisu slijedili rokovi te da Europska komisija nije sačinila procjenu učinka iako se u Prijedlogu odluke zagovaraju velike promjene čije bi provođenje stajalo dodatnih 280 milijuna eura.
Posebno je naglasio nejasnoće u odredbama članka 12. vezano za tzv. „rescEU snage“ te istaknuo da RH ne podržava te odredbe i da se zalaže za jačanje kapaciteta na nacionalnoj razini te da stvaranje „rescEU snaga“ koje bi se sastojale od iznajmljenih ili leased kapaciteta  putem aranžmana EU ili osiguranih s punim financiranjem sredstvima EU pri čemu Europska komisija zadržava zapovjednu i operativnu kontrolu nad sredstvima i odlučuje o uporabi ne predstavlja jačanje kapaciteta na nacionalnoj razini.

S obzirom da su do sada države članice imale svoje operativne snage, i zapovijedanje i nadzor nad tim snagama bio je u isključivoj jurisdikciji država članica, RH nije prihvatljivo da Europska komisija ima svoje operativne snage i istima zapovijeda i nadzire ih, tj. da nacionalna odgovornost pređa na razinu EU.  Isto bi bilo destimulirajuće za države članice u kontekstu novih ulaganja, jer bi države zanemarile jačanje svojih kapaciteta. RH je u zadnjih 20 godina uložila 180 milijuna eura za zrakoplovne kapacitete za protupožarnu zaštitu i predstavlja jednu od vodećih država članica po broju protupožarnih zrakoplova.

Po tom pitanju postoji i pravna dilema odnosno da li su predložene odredbe članka 12. u skladu s člankom 196. Ugovora o funkcioniranju Europske unije gdje je utvrđena zadaća Europske unije odnosno djelovanje Unije koje mora biti usmjereno na podupiranje i nadopunu djelovanja država članica na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini na području sprječavanja rizika, pripremanja osoblja civilne zaštite te u reagiranju na prirodne katastrofe ili katastrofe izazvane ljudskom rukom unutar EU.

Predstavnik DUZS-a se osvrnuo i na odredbe članka 11. te istaknuo da ih RH ne podržava jer se njima države članice koji nisu ili ne mogu registrirati kapacitete u „European Civil Protection Pool“ stavljaju u nepovoljan položaj s obzirom da ne bi imale pravo tražiti sufinanciranje transporta, pa čak niti transporta materijalne pomoći, a isto je neprihvatljivo jer se svi troškovi nikada ne mogu predvidjeti.

Vezano za izmjene članka 5. i 6. Prijedloga odluke, predstavnik DUZS je istaknuo da izmjene članka 5. „Aktivnosti prevencije“ RH podržava jer razmjena rezultata znanstvenih istraživanja na području prevencije može unaprijediti ukupne aktivnosti prevencije u svakoj državi članici, no izmjene članka 6. (Risk management) RH načelno može podržati uz nekoliko pojašnjenja, s obzirom da je obveza dostavljanja planova prevencije i spremnosti Europskoj komisiji redundantno jer isto Komisiji ne donosi nikakvu korist s obzirom da se planovi izrađeni različitim nacionalnim metodologijama ne mogu uspoređivati i iz njih se nikako ne može odrediti napredak države u preventivi i spremnosti.

U raspravi je podržano Stajalište Republike Hrvatske te istaknuto da se u tako važnom segmentu moraju zaštiti nacionalni interesi.

Nakon rasprave, Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je jednoglasno, s 12 glasova „ZA“,  donio sljedeće

MIŠLJENJE

Podržava se Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu COM (2017) 772.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko  Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskoga sabora na 36. sjednici održanoj 27. travnja 2018. donio je sljedeću odluku:

I.

Poništava se Javni poziv za podnošenje prijedloga za imenovanje predsjednika i šest članova Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija, objavljen u „Narodnim novinama“, br. 120/2016. od 21. prosinca 2016.

II.

Odluka o poništenju javnog poziva objavit će se u „Narodnim novinama“ i na mrežnim stranicama Hrvatskoga sabora.

Obrazloženje:
Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost 9. saziva Hrvatskoga sabora, na 36. sjednici, održanoj 27. travnja 2018., donio je odluku kojom se predmetni Javni poziv poništava radi raspisivanja novog javnog poziva.

Zagreb, 27. travnja 2018.
Klasa:021-13/16-07/45
Urbroj:6521-4-18-52

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko  Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 36. sjednici, održanoj 27. travnja 2018., razmotrio je Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za interoperabilnost informacijskih sustava EU-a (granice i vize) i o izmjeni Odluke Vijeća 2004/512/EZ, Uredbe (EZ) br. 767/2008, Odluke Vijeća 2008/633/PUP, Uredbe (EU) 2016/399 i Uredbe (EU) 2017/2226 COM (2017) 793  i Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za interoperabilnost informacijskih sustava EU-a (policijska i pravosudna suradnja, azil i migracije) COM (2017) 794, - D.E.U. 18/009, koje je Odbor za europske poslove na temelju članka 154. stavka 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora proslijedio Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost aktom od 23. ožujka 2018. 

Predmetno Stajalište Republike Hrvatske usvojila je Koordinacija za vanjsku i europsku politiku i ljudska prava Vlade Republike Hrvatske Zaključkom, Klasa:022-03/18-07/57, Urbroj: 50301-23/22-18-1, na sjednici održanoj 13. veljače 2018. 

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je razmotrio Stajalište Republike Hrvatske kao matično radno tijelo.

Stajalište Republike Hrvatske ukratko je obrazložio je predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova, te istaknuo da se predmetnim prijedlozima uredbi stvaraju preduvjeti za provjeru biometrijskih podataka od strane tijela progona kroz sve postojeće i buduće baze podatka EU – EES, EURODAC, SIS, VIS, ECRIS-TCN i ETIAS, (ukupno 6 baza podataka), što sada nije moguće, jer različiti informacijski sustavi na razini EU trenutačno nisu interoperabilni. Ujedno, predloženim izmjenama ukinuo bi se tzv. kaskadni pristup podacima iz baza podataka.

Nadalje, istaknuo je da će se nadležnim tijelima omogućiti brz i efikasan pristup biometrijskim podacima, što je iznimno bitno u cilju jačanja unutarnje sigurnosti država članica EU te onemogućavanja nezakonitih migracija i potencijalnih sigurnosnih prijetnji.

Zaključno je istaknuo da se pitanje interoperabilnosti informacijskih sustava raspravlja više godina, te da su prijedlozi prošli raspravu na COREPER-u i upućeni su u proceduru u Europski parlament i Vijeće.

U raspravi su pozdravljeni prijedlozi uredbi i podržano Stajalište RH, no naglašeno je i da je izrada i održavanje potrebnih baza podataka financijski isplativ posao te je bitno znati tko i kako financira izradu i održavanje tih baza podataka odnosno na koji način se realizira financijski dio. Predstavnik predlagatelja je istaknuo da je za razvoj tih sustava zadužena EU-LISA, tj. da se razvoj financira u okviru EU proračuna. Republika Hrvatska će morati financirati povezivanje nacionalnog segmenta na taj sustav, no RH je u mogućnosti 80% troškova financirati iz fondova EU, dok bi samostalno trebala osigurati sredstva u 20% iznosu.

Nakon rasprave, Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je jednoglasno, s 10 glasova „ZA“,  donio sljedeće

MIŠLJENJE

Podržava se Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za interoperabilnost informacijskih sustava EU-a (granice i vize) i o izmjeni Odluke Vijeća 2004/512/EZ, Uredbe (EZ) br. 767/2008, Odluke Vijeća 2008/633/PUP, Uredbe (EU) 2016/399 i Uredbe (EU) 2017/2226 COM (2017) 793  i Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za interoperabilnost informacijskih sustava EU-a (policijska i pravosudna suradnja, azil i migracije) COM (2017) 794.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko  Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 35. sjednici, održanoj 18. travnja 2018., raspravljao je o Izvješću o provedbi Plana protuminskog djelovanja i utrošenim financijskim sredstvima za 2017. godinu (dalje u tekstu: Izvješće za 2017. godinu), koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 22. ožujka 2018.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženo Izvješće za 2017. godinu razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

Uvodno je predstavnik podnositelja istaknuo da je zagađenost minama jedan od najvećih humanitarnih i gospodarskih problema s kojima se susreće Republika Hrvatska od Domovinskog rata do danas, no naglasio je i da za razliku od prethodnih godina, u 2017. godini prvi put nije bilo stradavanja od mini što ukazuje na kvalitetan rad svih sudionika u procesu razminiranja.

1. siječnja 2017. minski sumnjivo područje u Republici Hrvatskoj prostiralo se na 446,6 km2, te je obuhvaćalo 65 gradova i općina i 9 županija, a na rizičnim područjima bilo je postavljeno oko 14 000 oznaka.

Planom protuminskog djelovanja  za 2017. godinu  bilo  je  predviđeno, između ostalog, kao prvi cilj izvršiti poslove razminiranja, tehničkog izvida te općeg i dopunskog općeg izvida na površini od 58,3 km2, no, zbog više razloga isto nije bilo izvršeno, te je realizacija manja od 30 km2.

Od razloga je istaknuo kasnije započinjanje poslova razminiranja sredstvima Državnog proračuna jer je Sporazum između Ministarstva poljoprivrede i Hrvatskog centra za razminiranje potpisan tek u rujnu 2017, kao i da projekt razminiranja, obnove i zaštita šuma i šumskog zemljišta u zaštićenim područjima i u dunavsko-dravskoj regiji koji će se financirati sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda nije započeo s provedbom u 2017. godini.

Predstavnik podnositelja je posebno naglasio prelazak na novu metodu izračuna odnosno prelazak sa sferičnog na kartezijev izračun površine, koji dovodi do nejednakog prikaza razminirane površine.
 
Ujedno, u kontekstu mogućeg nesporazuma oko stvarne veličine razminirane površine, predstavnik podnositelja se osvrnuo i na projekte koji su bili započeti u 2016. godini, a nisu bili završeni do konca te godine, iz razloga što nije bila provedena kontrola kvalitete do kraja ili nisu bile izdane potvrde o isključenju iz minski sumnjivog područja što je preduvjet da se određeno područje računa kao smanjenje minski sumnjivog područja.

Od 2017. godine, kako bi se izbjegle sve nedoumice, razminiranim područjem smatra se samo ono područje za koje su završeni i svi administrativni poslovi odnosno područja za koja su izdane potvrde o isključenju iz minski sumnjivog područja.

Predstavnik podnositelja se osvrnuo i na realizirana sredstva u 2017. godini u iznosu od oko 346.670.000,00 kuna, te istaknuo da su u 2017. godini sredstva koja su realizirana iz EU izvora znatno veća od sredstava koja su osigurana iz Državnog proračuna i ostalih izvora, tj. iz EU sredstava ukupno je realizirano oko 202.786.000,00 kuna, što predstavlja oko 58,5% od svih sredstava i predstavlja najveće povlačenje sredstava za razminiranje do sada.
Zaključno je istaknuo da je preostalo razminirati još oko 405 km2 minski sumnjivog područja i da isto neće biti moguće dovršiti do 1. ožujka 2019., te je Vlada Republike Hrvatske na svojoj 87. sjednici utvrdila tekst zahtjeva za produljenje roka razminiranja Republike Hrvatske i ovlastila Ministarstvo vanjskih i europskih poslova da podnese zahtjev za produljenje roka Odboru Ujedinjenih naroda za implementaciju članka 5. Ottawske konvencije. Predloženi novi rok za razminiranje Republike Hrvatske prolongira se s 1. ožujka 2019. na 1. ožujka 2026., što je produljenje od 7 godina.

U raspravi je pozdravljeno Izvješće za 2017. godinu, no naglašeno je da cijeli proces razminiranja traje predugo, te da iza toga vjerojatno stoje interesi onih koji se time bave, a na štetu sigurnosti građana RH.
 
Postavljeno je i pitanje korištenja odnosno povlačenja sredstava iz europskih fondova nakon 2020. godine, te pitanje „izlazne“ strategije odnosno cjelokupnog financiranja i realizacije poslova razminiranja nakon 2020. godine.

S obzirom da je Odbor nakon rasprave o izvješću za 2015. i 2016. godinu zatražio dodatna očitovanja Ministarstva unutarnjih poslova članovi Odbora su se kratko osvrnuli i na njihov sadržaj.
 
Nakon provedene rasprave, većinom glasova, s 6 glasova „ZA“ i 4 glasa „PROTIV“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da prihvati

IZVJEŠĆU O PROVEDBI PLANA PROTUMINSKOG DJELOVANJA I UTROŠENIM FINANCIJSKIM SREDSTVIMA ZA 2017. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 35. sjednici, održanoj 18. travnja 2018., raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. E. br. 328 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 5. travnja 2018.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je uvodno istaknuo da se primarno pristupilo izmjenama i dopunama Zakona o strancima zbog potrebe usklađivanja zakonodavstva RH s novom direktivom EU 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjene učenika ili obrazovnih projekata i obavljanje poslova au pair, no i zbog potrebe da se uklone određeni nedostaci važećeg zakonskog teksta uočeni tijekom njegove provedbe, kao i zbog određenih nomotehničkih poboljšanja zbog otklanjanja dvojbi u primjeni pojedinih odredbi.

Nastavno je istaknuo da će se Prijedlogom zakona definirati više pojmova, kao npr. pojmovi istraživača, studenta, učenika, pripravnika i volontera, volontorskog programa, istraživanja, istraživačke organizacije, obrazovne ustanove, obrazovnog projekta i drugo, te propisati uvjeti za reguliranje boravka i rada za istraživače, studente, volontere i pripravnike, kao i uvjete za reguliranje boravka učenika.
 
Naglašene su i prednosti novih rješenja u cilju omogućavanja privremenog boravka za navedene kategorije odnosno mobilnosti za istraživače i studente, s obzirom da studenti nisu imali prava na takvu mobilnost do sada, a predviđena je i mogućnost njihovog zapošljavanja. Nadalje, Prijedlogom zakona se omogućava i sloboda sindikalnog udruživanja istraživača i studenata.

Zaključno je predstavnik predlagatelja obrazložio i hitnost postupka, s obzirom da je rok za notifikaciju predmetne Direktive 23. svibnja 2018., a njezino  potpuno prenošenje u hrvatsko zakonodavstvo nastupiti će stupanjem na snagu pravilnika koje će nadležni ministri donijeti temeljem ovoga Zakona.

U raspravi koja je uslijedila postavljena su dva pitanja predstavniku predlagatelja.

Prvo pitanje se odnosilo na informaciju, koja je javno objavljena u medijima, da policija poziva na obavijesne razgovore volontere nevladinih udruga koje se bave zaštitom ljudskih prava izbjeglica i migranata te time vrše pritisak na njih, a drugo pitanje na činjenicu da je  Ministarstvo unutarnjih poslova tijekom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću odbilo sve prijedloge koje su uputile nevladine udruge i odvjetnici koji se bave tematikom zaštite ljudskih prava migranata i izbjeglica. Na predmetna pitanja predstavnik predlagatelja nije imao odgovore.

Nakon rasprave, Odbor je većinom glasova, sa 6 glasova „ZA“ i  4 glasa „PROTIV“,  odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 35. sjednici, održanoj 18. travnja 2018., raspravljao je o Prijedlogu zakona o kibernetičkoj sigurnosti  operatora ključnih usluga i davatelja digitalnih usluga, prvo čitanje, P. Z. E. br. 320 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 22. ožujka 2018.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

U kratkom uvodnom izlaganju predstavnica predlagatelja je istaknula da se Prijedlogom zakona ispunjava obveza implementacije Direktive o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava 2016/1148 od 6. srpnja 2016. (dalje u tekstu: NIS direktiva) u nacionalno zakonodavstvo čime će se stvoriti preduvjeti za uspješno stvaranje sigurnog digitalnog društva.

Nadalje je naglasila da važećim propisima nisu već ranije u RH uvedene obveze koje bi bile kompatibilne sa svim zahtjevima NIS direktive. S obzirom na to, njezino prenošenje u pojedinačne važeće sektorske propise zahtijevalo bi niz izmjena i dopuna, te se slijedom toga pristupilo implementaciji donošenjem novog zakona kojim se namjerava na jedinstven način urediti navedena materija.

Nastavno je istaknula da je NIS direktiva usmjerena prema dvije skupine obveznika. Prvu skupinu čine operatori koji pružaju ključne usluga za društvo i nacionalnu ekonomiju, u okviru sedam NIS sektora, a drugu skupinu obveznika primjene mjera utvrđenih NIS direktivom čine davatelji digitalnih usluga.

Zaključno je naglasila da je ubrzani proces digitalizacije raznih industrijskih sektora prepoznat kao prijetnja, ako isto ne bi bilo praćeno odgovarajućim sigurnosnim mjera, te će se implementacijom NIS direktive stvoriti preduvjeti za bolju zaštitu i sigurnije informacijsko društvo.

Bez rasprave, većinom glasova, s 9 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o kibernetičkoj sigurnosti operatora ključnih usluga i davatelja digitalnih usluga.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 33. sjednici, održanoj 6. ožujka 2018., raspravljao je o Prijedlogu zakona o prijenosu i obradi podataka o putnicima u zračnom prometu u svrhu sprječavanja, otkrivanja, istraživanja i vođenja kaznenog postupka za kaznena djela terorizma i druga teška kaznena djela, (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 15. veljače 2018.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom obraćanju istaknuo da se predmetnim Prijedlogom zakona pristupilo implementaciji Direktive (EU) 2016/681 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o uporabi podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR) u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela, koja ima za cilj regulirati prijenos podataka o putnicima u zračnom prometu kojima raspolažu zračni prijevoznici na međunarodnim letovima, kao i obradu tih podataka, u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela.

Istaknuto je da su podaci o putnicima nužan alat u borbi protiv terorizma i drugih teških kaznenih djela koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju društvu, no da je potrebno uspostaviti ravnotežu između legitimnog interesa očuvanja javne sigurnosti i potrebe zaštite osobnih podataka. Jačanje međunarodne suradnje je prijeko potrebno između država članica Europske unije.
Nastavno je istaknuto da je rok za implementaciju 25. svibnja 2018. Iako je rok vrlo kratak Vlada RH je predvidjela raspravu kroz dva čitanja kako bi se predmetna Direktiva implementirala na najbolji mogući način.
U osvrtu na sadržaj Prijedloga zakona istaknuo je da se njime želi propisati obveza i postupak prijenosa podataka o putnicima u zračnom prijevozu koje prikupljaju zračni prijevoznici, obrada tih podataka od strane nadležnih tijela, utvrđivanje nadležnih tijela za traženje i primanje podataka o putnicima, obrada i čuvanje podataka, rokovi čuvanja i dr.

Posebice je istaknuo da se prikupljeni podaci mogu obrađivati samo u svrhu sprječavanja, otkrivanja, provođenja istraživanja i vođenja kaznenog postupka za kazneno djelo terorizma i s njime povezana kaznena djela te još ukupno 26 kaznenih djela  za koje je propisana kazna zatvora od najmanje 3 godine.
Zaključno je istaknuo da je nabavljena informatička oprema koje će biti potrebna za rad jedinice za informacije o putnicima, te da je izmjenama unutarnjeg ustrojstvenog akta osnovana jedinica unutar Ministarstva unutarnjih poslova, no ista još nije popunjena, a to će se učiniti nakon stupanja na snagu zakona. Posebice je naglasio da nisu potrebna dodatna sredstva u Državnom proračunu mimo već predviđenih sredstava.

U raspravi je podržano donošenje zakona s obzirom na sve veće prijetnje od terorizma te međunarodnog organiziranog kriminala koji ne poznaje granice.
Neovisno o tome, istaknuto je da bi bilo potrebno precizirati sve odredbe, kao primjer je navedena odredba članka 10. točke 12., koja propisuje koje podatke dostavljaju zračni prijevoznici, odnosno koji podaci se prikupljaju i obrađuju, posebice u kontekstu prikupljanja podataka o malodobnim putnicima.  Slijedom toga zatražena je informacija zašto se uz pojam „maloljetni putnici bez pratnje“ dodaje i da su to osobe mlađe od 18 godine, odnosno pojašnjenje da li se radi o dvije kategorije osoba ili ne. Ujedno je zatražena informacija, da li je u pitanju dostave podataka maloljetnika, s obzirom na kompleksnost materija, konzultirana pravobraniteljica za djecu.

Predstavnici predlagatelja su istaknuli da je provedeno savjetovanje s zainteresiranom javnošću te je Prijedlog zakona dostavljen i pravobraniteljici za djecu i Agenciji za zaštitu osobnih podatka koji nisu imali primjedbe.
Vezano za pojam „maloljetni putnici bez pratnje“ kojem je dodan i pojam da su to osobe mlađe od 18 godine pojašnjeno je da se radi o jednoj kategoriji osoba, no da je dob od 18 godina dodana zato što države Europske unije nemaju jedinstvenu dob za stjecanje punoljetnosti.

Nastavno je zatraženo pojašnjenje određenih zakonskih pojmova, kao i postavljeno pitanje prikupljanja podataka iz „programa vjernosti“ (čl. 10., t. 8.) te metodologija rada, s obzirom da je naglašeno da iz zakonskog teksta proizlazi  da se ti podaci prikupljaju samo ako je pokrenuta istraga ili sudski postupak.
Predstavnici predlagatelja su pojasnili određene pojmove, te istaknuli da se programi vjernosti odnose na beneficije koje dobivaju korisnici kartica određenih kartičarskih kuća (npr. American Express) koji podaci se prikupljaju, a vezano za metodologiju rada istaknuli su da se podaci prikupljaju neovisno o vođenju istrage ili kaznenog postupka.

Na pitanje koja se odnosilo na potrebna proračunska sredstva, predstavnik predlagatelja je ponovno istaknuo da osim već predviđenih sredstava u Državnom proračunu, neće biti potrebe za dodatnim sredstvima.
Vezano za ponovnu personalizaciju depersonaliziranih podataka istaknuto je da će se taj institut moći primjenjivati samo pod posebnim zakonom propisanim uvjetima.

Glede dostupnosti podataka putnicima čiji podaci se nalaze u bazama podataka jedinice za informacije o putnicima, istaknuto je da će se na web stranici Ministarstva unutarnjih poslova nalaziti aplikacija koja će biti dostupna zainteresiranim osobama, te će biti vidljivi i podaci o načinu rada jedinice, koja je zamišljena kao „strogo zatvorena jedinica“ koja će striktno voditi brigu o zaštiti osobnih podataka. Svaki postupak djelatnika jedinice bit će dokumentiran odnosno bit će vidljivo u koju svrhu i kada su podaci korišteni.

U raspravi po pitanju pristupa putnika podacima koji se na njih odnose istaknuto je da država nema popis svih zbirki podataka, iako bi to trebalo postojati što na neki način onemogućuje građane da ostvare svoje pravo na pristup informacijama. Nastavno je naglašeno da u Prijedlogu zakona baza podataka nije ni propisana, a ako baza podataka nije dostupna (propisana), odredba nije do kraja provediva.

Predstavnici predlagatelja su istaknuli da se radi na implementaciji direktiva koje propisuju zaštitu osobnih podataka, te će se nakon njihove implementacije moći do kraja urediti i pitanje dostupnosti podataka građanima na koje se odnose ti podaci, a isto će rezultirati i izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima.
Nastavno su u raspravi iznesena suprotstavljena mišljenja o svrsishodnosti sve strožih kontrola putnika u zračnom prometu, bez rješavanja odnosa koji su „proizveli“ terorizam.

Predstavnici predlagatelja su istaknuli da su pravila stroža nego prije, no da su ista usmjerena na stvaranje sigurnosti. Određeni postupci u pojedinim zračnim lukama na koje se u raspravi ukazalo, nisu uvijek rezultat samog sadržaja pravila koje se primjenjuje, nego same provedbe koja nije svugdje ista, što ukazuje da uvijek ima prostora za poboljšanje provedbe, kako bi se što manje zadiralo u temeljna ljudska prava i slobode i ograničavalo ih.

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, s 6 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećih zaključaka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o prijenosu i obradi podataka o putnicima u zračnom prometu u svrhu sprječavanja, otkrivanja, istraživanja i vođenja kaznenog postupka za kaznena djela terorizma i druga teška kaznena djela
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se  predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, kao matično radno tijelo, na 32. (tematskoj) sjednici, održanoj 1. ožujka 2018., raspravljao je o uskraćivanju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

Na sjednici su sudjelovali, osim članova i članica Odbora i zastupnika Hrvatskoga sabora, i predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova, Pučka pravobraniteljica, Pravobraniteljica za djecu, predstavnici UNHCR-a i UNICEF-a, Hrvatskog crvenog križa, Hrvatskog pravnog centra, Isusovačke službe za izbjeglice, Centra za mirovne studije i Udruge zemljani -  „Are you Syrious?“.

Uvodno je predsjednik Odbora Ranko Ostojić istaknuo da je Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost organizirao ovu tematsku sjednicu potaknut brojnim medijskim napisima, kao i posebnim izvješćem dobivenim iz Ureda pučke pravobraniteljice, te inicijativama nevladinih udruga koje ukazuju na moguće uskraćivanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj protivno međunarodnim konvencijama koje su na snazi u Republici Hrvatskoj, važećem zakonodavstvu EU i hrvatskom pravnom okviru koji uređuju materiju o međunarodnoj zaštiti.

 Nakon uvodnog izlaganja predsjednika Odbora, Žarko Katić, državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova je istaknuo da su migracije globalni fenomen 21. st., s kojim se susreće cijela međunarodna zajednica. Naglasio je da se trenutno u cijelom svijetu u pokretu nalazi preko 250 milijuna ljudi od kojih se procjenjuje oko 65 milijuna izbjeglica koji su napustile svoju zemlju porijekla zbog opasnosti po svoj život, zdravlje i slobodu.
Istaknuo je da Republika Hrvatska podržava otvaranje zakonitih putova migracija kako bi se smanjile nezakonite migracije i krijumčarenje ljudi, a za koje smatra da predstavljaju jedno od najvećih zala suvremenog svijeta.
Nadalje, naglasio je da RH podržava načelo solidarnosti i ravnomjerne podjele odgovornosti što je posebice važno u slučaju nastanka nove krize kako bi se izbjeglo preveliko opterećenje za zemlje prvoga ulaska poput RH, Grčke, Italije, Cipra i zemalja koje su iza nas na ruti Austrija i Njemačka, a koje su suočene sa najvećim priljevom migranata.
Osobito je istaknuo da MUP podržava jačanje uloge europske granične i obalne straže u politici vraćanja nezakonitih migranata, da se zalaže za intenziviranje suradnje sa zemljama tranzita, prije svega sa državama na tzv. zapadnom balkanskom migracijskom pravcu, budući da smo svjedoci pojačanih migracijskih kretanja na toj ruti.
Naglasio je da treba uložiti što veći napor u rješavanju uzroka migracija u njihovom korijenu, a to je siromaštvo, nedostatak hrane, epidemije i klimatski rizici.
Osvrnuo se na sam naziv tematske sjednice, a za koji smatra da je netočan, budući da je sustav azila u RH uspostavljen stupanjem na snagu Zakona o azilu 1. srpnja 2004. i da od tada RH sustavno provodi azilnu politiku usklađujući ju sa svim donesenim europskim direktivama. Istaknuo je i da se redovito provodi edukacija svih službenika koji provode postupak međunarodne zaštite.
Isto tako, naglasio je da su poboljšani smještajni kapaciteti za tražitelje međunarodne zaštite, s obzirom da su u prošlosti imali velikih poteškoća, te da su uspjeli osigurati dostojan smještaj, što mogu potvrditi svi oni koji su dolazili i koji redovito dolaze u prihvatne centre. Napomenuo je da MUP i nadalje radi na povećanju i poboljšanju smještajnih kapaciteta. 
Naglasio je da trenutno ima smještajnih kapaciteta za oko 720 tražitelja azila u centru Porin u Zagrebu i u Kutini, te da su u planu projekti kako bi se broj smještajnih kapaciteta  udvostručio. 
Što se tiče podnesenih zahtjeva i broja odobrenih međunarodnih zaštita naglasio je da ta brojka također raste posebice u zadnje dvije godine. U 2016. godini međunarodnu zaštitu u RH zatražile su 2234 osobe, a u 2017. godini 1887 osobe, od čega je pozitivno riješeno u 2015. godini 43 zahtjeva, u 2016. godini 100 zahtjeva, a u 2017. godini 213 zahtjeva za međunarodnu zaštitu.
Nadalje, naglasio je da odobravanje međunarodne zaštite povlači za sobom i pitanje integracije tih osoba. Istaknuo je da MUP u suradnji sa svim ostalim tijelima, civilnim društvom i lokalnom zajednicom stvara uvjete da se tražiteljima azila zakonito odobri boravak u RH, pravo na rad, kao i sva ostala prava, kako bi se na što bolji način uklopili u hrvatsko društvo. Naglasio je da pitanje integracije osoba s međunarodnom zaštitom, kao i svih stranaca koji dolaze u RH mora biti zakonito uređeno na što bolji mogući način.
Istaknuo je da MUP redovito vodi evidenciju o tražiteljima azila, kao i o  zatečenim ilegalnim migrantima u EURODAC sustavu. Nadalje, naglasio je da MUP redovito komunicira i surađuje sa svim zemljama EU kad je u pitanju vraćanje tražitelja azila ili ilegalnih migranata koji su prvi put zatečeni u RH, te surađuje s Europskim uredom za potporu azilu - EASU. Istaknuo je da su 24 hrvatska stručnjaka sudjelovala u 27 misija u Italiji, Grčkoj i Cipru, pomažući na najugroženijim mjestima odnosno tamo gdje je bilo najviše tražitelja azila. 
Zaključno, istaknuo je da MUP drži da je sustav pristupa azilu u RH funkcionalan, te je napomenuo da RH za najveći dio tražitelja azila nije ciljana zemlja, nego zemlja tranzita, što dokazuje činjenica da 77 % tražitelja azila odlazi iz RH prije okončanja postupka. Nadalje, što se tiče dijeljenja tereta i načela solidarnosti, naglasio je da MUP nastoji u cijelosti provesti odluke Vlade RH, koje se temelje na zaključcima i odlukama Europskog vijeća o preseljenju i premještanju tražitelja azila.
Naglasio je i da pravo pristupa institutu azila nije ničim uvjetovano niti ograničeno, te da MUP u potpunosti želi primjenjivati članak 33. važećeg Zakona iz 2015. godine o međunarodnoj zaštiti koji precizira na koji način se može i gdje izraziti namjera za podnošenje zahtjeva za azilom, a što se nastoji omogućiti svim osobama.

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović se u svom izlaganju zahvalila na sazivanju sjednice Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na navedenu temu i podsjetila da je njena zadaća, sukladno Zakonu o pučkom pravobranitelju i Zakonu o nacionalnom preventivnom mehanizmu, ali i u konačnici Ustavu RH, kao povjerenice Hrvatskoga sabora za zaštitu ljudskih prava i sloboda iz perspektive zaštite ljudskih prava, pristupiti ovoj kompleksnoj temi.
Vezano za poštivanje ljudskih prava izbjeglica, te posebno temeljem dojava o navodnoj primjeni nasilja prema migrantima ili u slučajevima djece migranata bez pratnje, naglasila je da je njezin Ured u neprestanoj komunikaciji sa MUP-om. Također, istaknula je da njezin Ured nenajavljenim obilascima policijskih ispostava nastoji utvrditi usklađenost postupanja policije s važećim hrvatskim i međunarodnim propisima koji reguliraju pitanja zaštite ljudskih prava.
Naglasila je da su prve pritužbe o vraćanje migranata bez provođenja individualiziranog pristupa počeli zaprimati krajem 2016. godine i odnosile su se na navodnu uporabu nasilja od strane hrvatske policije prilikom njihovog vraćanja u Srbiju. Istaknula je da pritom ne govori o odvraćanju kao metodi zaštite vanjske državne granice po Schengenskom kodu, nego da govori o vraćanju u situacijama u kojima se migrante zatiče na hrvatskom teritoriju uz neposrednu granicu gdje se po tvrdnjama pritužitelja, policija navodno koristila nasiljem kako bi ih vratila natrag u Srbiju.
Istaknula je da su pokrenuli postupke i da su temeljem dobivenih pritužbi bili u neprestanoj komunikaciji s MUP- om. Prema dostupnim informacijama, istrage MUP-a o tim navodnim događajima su se svodila na krajnji zaključak da ti događaji nisu zabilježeni u policijskim evidencijama. Budući da se evidencije u MUP-u o takvim postupcima uobičajeno ne vode, kazala je da učinkovitu istragu tada nisu bili u mogućnosti ni provesti. Nakon određenog vremena, došla je do saznanja da se o tim slučajevima vodila istraga u okviru Ravnateljstva policije, a o kojoj njezin Ured nije dobio konkretne podatke, te je postavila pitanje zašto takvu istragu nije vodila Služba za unutarnju kontrolu.
Smatra simptomatičnim da nisu bili u mogućnosti dobiti snimke termovizijskih kamera za sporne situacije u kojima je navodno došlo do nasilja uz obrazloženje da za konkretno vrijeme snimke ne postoje. Nadalje, istaknula je da bi bilo dobro da se takve snimke čuvaju jer mogu poslužiti kao dokaz da do nasilja nije došlo. Naglasila je da je od izrazite važnosti provoditi učinkovitu istragu što bi bilo u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava.
Osvrnuvši se na izneseno istaknula je da je njezin Ured ove vrste pritužbi na navodno fizičko nasilje prestao dobivati još sredinom prošle godine, te je naglasila da treba apostrofirati važnost posla koji policijski službenici rade i da je potrebno zahvaliti im na tome.
Pučka pravobraniteljica se nadalje osvrnula i na postupanje policije sukladno navodno pisanoj zapovijedi Službe za nezakonite migracije u vremenskom razdoblju od studenog 2016. do veljače 2017. prema migrantima državljanima afro-azijskih zemalja koji su nezakonito ušli u RH iz Republike Srbije, a koji su bili zatečeni u dubini našeg teritorija i koji su bili prepraćeni u PP Tovarnik.
Postavila je pitanje zašto ne postoji dokumentacija o tim osobama, odnosno o njima se gubi svaki trag i ne postoji način praćenja kretanja tih osoba, što vodi prema zabrinjavajućem pitanju očuvanja nacionalne sigurnosti na koju se svi pozivaju i koja je svima jako važna.
Naglasila je da je do promjene u postupanju policije došlo sredinom 2017. godine, sukladno nalogu Ravnateljstva policije. Naime, iz prikupljene dokumentacije i uvida u službene spise vidljivo je da se za sve iregularne migrante zatečene u tom razdoblju bilo gdje na teritoriju RH, pretpostavljalo da su ušli na području PP Tovarnik ili PP Bajakovo, te ih se prevozilo u te policijske postaje i izdavana su im rješenje o povratku. U službenim policijskim spisima nema nikakvih informacija o tome da li se pokušalo utvrditi njihovo mjesto ulaska u zemlju, kako se to mjesto pokušalo utvrditi, i je li to mjesto različito od onog mjesta gdje su zatečeni.
Iz uvida u više od 50 službenih bilješki, Ured je utvrdio da se tu radi o skraćenom postupku gdje se u velikoj mjeri uskraćuje pravo na individualizirani pristup i pomoć prevoditelja koji su zajamčeni člancima 101. i 115. ZOS-a.
Naglasila je da su te službene bilješke identične jedna drugoj, kao po nekoj unaprijed dostavljenoj špranci, utvrđuje se da migranti nemaju vidljivih ozljeda, da je razgovor proveden na engleskom jeziku ili uz Google prevoditelja, da nisu izrazili namjeru da podnesu zahtjev za međunarodnu zaštitu, iako pritužbe koje dobivaju ukazuju da su migranti izrazili namjeru, no isto nije poštovano. Osim toga, prema njihovim informacijama, migranti ne prisustvuju tim postupcima, što je suprotno čl. 30 ZUP-a, nego ostaju u policijskom vozilu gdje nemaju izravan pristup vodi ili toaletu, što je suprotno zakonima za zadržane ili uhićene osobe.
Istaknula je da se unaprijed, sa visokom sigurnošću, iz tako izdanih rješenja o povratku može pretpostaviti da ih nije bilo moguće izvršiti na zakonit način, iz razloga što te osobe nisu imale identifikacijske isprave ili ih u tom trenutku nisu mogle pribaviti, te se pretpostavlja da su upućeni vratiti se natrag u Srbiju kako su i došli ili su nastavili put prema drugim članicama EU, što se čini manje vjerojatno.   
Što se tiče djece bez pratnje, istaknula je da to područje primarno prati pravobraniteljica za djecu, te da su se s time susreli prilikom proučavanja službenih bilješki MUP-a vezano za druge predmete. I tu je upozorila na nezakonitost postupanja MUP-a prilikom zatjecanja djece bez pratnje, jer MUP ne poziva CZSS, ne inicira se žurni postupak imenovanja posebnog skrbnika, te se djeca ne odvode na obvezan liječnički pregled.
Istaknula je da joj nije jasna činjenica, na koji način kada netko od migranata nema identifikacijske dokumente, MUP utvrđuje da su djeca u pratnji člana obitelji, te na koji način je u takvim situacijama osiguran najbolji interes djeteta.
Smatra da istraga MUP-a u takvim slučajevima nije učinkovita jer iz njihovih službenih bilješki te informacije nisu dostupne. 
Osvrnula se na izlaganje državnog tajnika MUP-a da je u odnosu na 2016. godinu, broj tražitelja azila tijekom 2017. godine smanjen. Istaknula je da je od donošenja prvog Zakona o strancima 2003. godine, prema njihovim dostupnim podacima, ukupno bilo odobreno nešto više od 400 međunarodnih zaštita, što smatra da nije tako velik broj da Hrvatska s time ne bi mogla izaći na kraj.
Naglasila je da se svakako zalaže i podržava da je potrebno otvoriti puno više zakonitih puteva migracija kako se ovakve situacije ne bi događale, pogotovo za najranjivije skupine.      
Istaknula je kako smatra da je problem pristupa međunarodnoj zaštiti prisutan i u drugim zemljama EU, te da RH nije izolirana, kao i da ne može dati odgovore na sve izazove koje ta situacija donosi. No, vrijednosti na kojima je EU utemeljena nalaže uspostavljanje ravnoteže između zaštite granica i zaštite međunarodnih i europskih vrijednosti u pogledu zaštite ljudskih prava.
Nakon temeljitog, višemjesečnog, vrlo ozbiljnog, stručnog i profesionalnog rada, u skladu s najvišim standardima, uvažavajući cijeli niz dostupnih izvora, zaključno je istaknula da se pristup međunarodnoj zaštiti u RH otežava na način da izostaje primjena mjera koje su propisane Zakonom o strancima i Zakonom o općem upravnom postupku, koje služe za zaštitu ljudska prava. Svjesna činjenice da je RH pod velikim pritiskom Schengenske evaluacije napomenula je i da je ispunjavanje kriterija u tom procesu legitiman i primaran hrvatski nacionalni interes.
No, istaknula je i da smatra da ovakav način postavljenog sustava u odnosu na iregularne migrante i način čuvanja granice može imati za posljedicu ljudske živote.

Predstavnik UNHCR-a za jugoistočnu Europu, Giuseppe Di Caro, izrazio je zabrinutost zbog prijava pojedinaca za koje se čini da im je potrebna međunarodna zaštita, a kojima je uskraćeno pravo ulaska u RH.
Istakao je da je UNHCR skrenuo pozornost Vladi RH na oko 2000 slučajeva pojedinaca koji tvrde da su u 2016. godini bili prisilno vraćeni u Srbiju, a neki su prijavili i navodnu pretjeranu uporabu sile od strane policije.
Naglasio je da je UNHCR zatražio da Vlada istraži sve te slučajeve i poduzme korektivne mjere kako bi pokazala da RH poštuje svoje međunarodne obveze glede prava na traženje azila, a koji odgovor Vlade RH sa zanimanjem očekuje.
Posebice se osvrnuo na to da je RH prošle godine osigurala zaštitu za 200 izbjeglica, čime je broj izbjeglica u posljednjih 15 godina dostigao brojku od gotovo 500, te da RH u tome svemu nije sama. Naglasio je da EU pruža financijsku i tehničku pomoć, a UNHCR i druge organizacije UN-a pružaju potporu Vladi i organizacijama civilnog društva koje su aktivne na svim područjima pružanja zaštite izbjeglicama.
Nadalje, istakao je da je RH tijekom 2017. i 2018. godine iz Turske primila 76 sirijskih izbjeglica i premjestila 81 tražitelja azila iz Grčke i Italije u sklopu mehanizama zajedničke odgovornosti EU.
Zaključno, naglasio je da UNHCR pozdravlja nesebičnost RH kojom će se smanjiti opasnost da se ljudi odluče koristiti nesigurne puteve u potrazi za zaštitom. Ponuditi mogućnost premještaja znači podijeliti odgovornost za izbjeglice sa zemljom koja je prihvatila najveći broj izbjeglica.
Međutim, smatra da sudjelovanje u premještanju i preseljenju ne može biti zamjena za odgovornost da se osigura pristup postupku azila onima koji stignu do granica RH u potrazi za međunarodnom zaštitom.

Predstavnice Udruge zemljani - „Are you Syrious?“ Milena Zajović i Asja Korbar su iznijele zapažanja volontera Udruge koji rade na terenu i prihvatilištima pružajući pomoć migrantima.
Govoreći o konkretnim slučajevima uskraćivanja međunarodne pomoći izrazile su mišljenje da se ono u posljednje vrijeme događa sustavno.
Naglasile su da su se najviše tijekom 2016. godine (oko 2000 slučajeva ilegalnih protjerivanja tražitelja azila s područja RH)  i 2017. godine (oko 3242 osobe)  na terenu susretale s preplavljujućim brojem iskaza o sustavnom uskraćivanju prava na traženje međunarodne zaštite u RH.
Ukazale su na to da tražitelji azila predugo čekaju okončanje postupka odnosno donošenje rješenja što znatno utječe na njihovo psiho-fizičko stanje i stavlja ih u situaciju neizvjesnosti ishoda i negativne odluke, osobito neobrazložene, a temeljem mišljenja Sigurnosno-obavještajne agencije što u konačnici rezultira da tražitelji azila napuštaju RH prije okončanja samog postupka.

Predstavnik Centra za mirovne studije Gordan Bosanac je, nadovezujući se na izlaganja predstavnica Udruge zemljani - “Are you Syrious?“, naglasio da su u svojem posljednjem Izvješću o navodnom nezakonitom postupanju policije prema izbjeglicama utvrdili da se ne radi više o sporadičnim slučajevima.
Smatra da je manjak solidarnosti u nekim članicama EU-a doveo do opterećenja sustava azila, ali ujedno i apelirao da Hrvatska ne izgubi svoju početnu solidarnost koju je uvijek pokazivala prema izbjeglicama.  

Ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice za jugoistočnu Europu Tvrtko Barun naglasio je da njegova služba ima urede osim u RH, također u Srbiji i Kosovu, a on je za njih odgovoran zadnje 3,5 godine.
Govoreći u ime svoje organizacije istaknuo je da kvalitetno surađuju sa MUP-om, te svakodnevno rade u prihvatilištima. Podsjetio je da se prije godinu dana, u ovo isto vrijeme, po prvi put spominjala identična tema, a to je potencijalno uskraćivanje pristupa međunarodnoj zaštiti, a godinu dana kasnije situacija je ostala nepromijenjena. 
Osvrnuo se na iskustvo rada s tražiteljima azila i pružanje pomoći migrantima nabrajajući pojedinačne slučajeve i probleme s kojima se migranti susreću prilikom ostvarivanja prava na međunarodnu zaštitu.
Na kraju je naglasio da je vrlo važno da se razgovara o ovoj temi kako bi se dao glas onima čiji glas se ne čuje i da se zajedničkim snagama pokuša iznaći najbolje moguće rješenje u budućnosti.

 Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević i predstavnica UNICEF-a za Republiku Hrvatsku, Valentina Otmačić, posebno su se osvrnule na problem uskrate međunarodne zaštite  djeci migrantima bez pratnje, kao najranjivijoj skupini, te naglasile kako i ta djeca, sukladno Konvenciji o pravima djeteta moraju uživati sva prava kao i druga djeca, bez obzira na okolnosti. Posebno su upozorile kako djeca kojima je uskraćena međunarodna zaštita mogu biti žrtve krijumčara ili kasnije radikalizacije.
Pravobraniteljica za djecu posebno je naglasila da niz godina upozoravaju na neadekvatan sustav prihvata i zbrinjavanja djece migranata, te da su dali niz preporuka kako na kvalitetniji način zbrinuti takvu djecu, kao ranjivu skupinu koja putuje bez podrške roditelja.
Zaključno je naglasila da se ne može pomiriti s činjenicom da takvu djecu RH doživljava kao prijetnju, odnosno da država nije spremna pomoći onima kojima je takva pomoć nužna, a što je po njezinom mišljenju ne samo moralna obveza svih nas nego i obveza svih državljana RH kao i svih članica  EU-a.

 Glavni ravnatelj policije Nikola Milina je pojasnio kako se provode kompleksne pripreme za ulazak Hrvatske u Schengenski prostor, među kojima je i obuka policijskih službenika granične policije za postupanje prema ilegalnim migrantima, tražiteljima azila i ranjivim skupinama. Naglasio je da su u protekloj 2017. godini iskoristili milijun i petsto tisuća kuna za jačanje kapaciteta za obuku i potrebnu opremu. 
Istaknuo je da našu policiju, kao i policiju drugih zemalja EU-a, u tome segmentu podučavaju FRONTEX i EUROPOL.
Nadalje, posebice se zahvalio svim policijskim službenicima RH za angažiranost i rezultate proteklih nekoliko godina tijekom imigracijskog vala i nakon zatvaranja rute, što su postigli i što postižu u suradnji sa svim drugim agencijama i partnerima za provedbu zakona u RH, odnosno sa svim zemljama u regiji i svim drugim europskim zemljama.
Naglasio je da je u 2017. godini, zahvaljujući naporima hrvatske policije, bilo evidentirano ukupno 365 kaznenih djela krijumčarenja osoba preko državne granice, što se događa svakodnevno, i što predstavlja protuzakonito prebacivanje osoba preko državnih granica. Radi se o ogromnom porastu od preko 100 %.
Naglasio je da sva izvješća EUROPOLA i drugih agencija govore da se ove nezakonite migracije u 90 % slučajeva odvijaju u okviru dobro organiziranih krijumčarskih lanaca.
Zaključno, istaknuo je da će MUP i Ravnateljstvo policije, posebice granična policija, zajedničkim snagama jačati svoje kapacitete, kako bi nastavili sa učinkovitom zaštitom vanjskih granica uz uvažavanje ljudskih prava i pritom ispunjavajući sve standarde što se tiče postupanja, posebno prema nezakonitim migrantima, tražiteljima azila i ranjivim skupinama.
Pozvao je sve nazočne na daljnju suradnju u ovom području, posebice što se tiče zaštite ljudskih prava i pristupa međunarodnoj zaštiti, kao i posebnu pažnju najranjivijoj skupini, a to su djeca. 
 
Načelnik Uprave za granice MUP-a Zoran Ničeno je upozorio na važnost razumijevanja stvarnih okolnosti u kojima se postupanja policije događaju prema migrantima.
 Osvrnuo se na pritužbe koje su dobivali od strane pučke pravobraniteljice, pojedinih udruga civilnog društva, Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, te istaknuo da su u svakom pojedinačnom slučaju bile provedene mjere kojima se utvrđivalo činjenično stanje unutar policije, i u tim mjerama su sudjelovali djelatnici Službe za unutarnju kontrolu i Ured ravnatelja odnosno policijski službenici koji su zaduženi za procjenu zakonitosti postupanja.
Naglasio je da u cilju zaštite hrvatske granice RH ne smije dozvoliti ilegalne prelaske, a ukoliko migranti nisu prešli granicu, onda im nisu mogli niti dati niti uskratiti azil. Istaknuo je da je mjera koju poduzima policija na državnoj granici bila predmet procjene Europske komisije u dvije evaluacije i ocijenjena je kao jedna od pozitivnih mjera s najvećim napretkom u smislu schengenske evaluacije, što potvrđuje da stajalište policije o zakonitom postupanju nije arbitrarno mišljenje nego potvrđeno zakonito postupanje. Vezano za skraćeni postupak u kojem se donosi rješenje o povratku naglasio je da je to zakonita mjera utvrđena Direktivom o povratku i Zakonom o strancima, a što se ni u kom slučaju ne smije smatrati protjerivanjem. Po pitanju djece migranata bez pratnje naglasio je da Zakon o strancima u članku 2. točki 22. točno definira što je dijete bez pratnje i kako postupati na najsvrsishodniji način u tim slučajevima, što je nastavno i pojasnio.

Državna tajnica u MUP-u Terezija Gras osvrnula se na naziv tematske sjednice temeljem kojega se stječe dojam, a koji je poduprijet učestalim istupima u medijima, bilo da je riječ o pravobraniteljici ili istupima civilnog društva, da se pokušava stvoriti negativna slika o postupanju hrvatske policije prema migrantima. Smatra da to ne samo da nije dobro, nego je i neprihvatljivo.
Napomenula je da ukoliko postoje naznake da u nekim postupanjima ima propusta, što vjeruje da se svima koji rade može dogoditi, smatra da je jedini put rješavanja dijalog na koji su višestruko puta pozivali.
Istaknula je da se dijalog sa UNHCR-om, CMS-om i s pučkom pravobraniteljicom intenzivirao upravo zahvaljujući njihovim pozivima i otvorenošću da saslušaju što imaju za reći i da se onda u skladu sa tim primjedbama i postupi. 
Naglasila je da je pružanje međunarodne zaštite vrlo složen problem istaknuvši kako treba spriječiti ilegalne migracije i sve napore uložiti u jačanje zakonitih putova migracije i njezine kontrole, te da će se na taj način u najvećoj mjeri zaštititi ljudska prava migranata. Ilegalne migracije su nešto protiv čega će se RH sustavno boriti.
Posebice se osvrnula na suradnju sa zemljama u susjedstvu te istaknula da su svi dužni uložiti dodatne napore, s obzirom da te zemlje nemaju dovoljan broj graničnih policajaca, niti prihvatnih centara niti izvršavaju svoje obveze temeljem potpisanih sporazuma.
Nadalje, istaknula je da Hrvatska, kao prva zemlja ulaska ilegalnih izbjeglica mora zaštiti svoje vanjske granice i spriječiti nezakonit prelazak granica koje često organiziraju skupine krijumčara ljudi. Isto tako upozorila je da treba voditi računa i o trendu  „Shopping azila“ kojim se često  služe migranti koji  u Turskoj kupuju npr. putovnice Sirije,  te traže azil i u tranzitnim zemljama i u odredišnoj zemlji što stvara velik administrativni pritisak u razrješavanju svakog pojedinog slučaja.
Naglasila je da je zlouporaba sustava azila velik izazov, te se stoga i priprema reforma zajedničkog sustava azila na razini cijele Europske unije.
Zaključno, istaknula je da je MUP uložio enormne napore u proteklih nekoliko mjeseci, kako bi migracije bile zakonite i kontrolirane, budući da je to jedini način na koji se može osigurati dobra integracija tih osoba u hrvatsko društvo.

Nakon izlaganja predstavnika institucija sudionika tematske sjednice, u raspravi koja je uslijedila, iznosila su se proturječna stajališta po pitanju zakonitog odnosno nezakonitog postupanja MUP-a prema tražiteljima međunarodne zaštite u RH.
U raspravi su pohvaljena izvješća MUP-a iz kojih je vidljivo da hrvatska policija provodi ne samo zaštitu svoje granice, nego i zaštitu vanjske granice EU-a, i da u tome ne primjenjuje samo nacionalnu politiku nego i sve pozitivne pravne propise koje je RH prihvatila od EU.
 Isto tako pohvaljena su i izvješća pravobraniteljica i nevladinih udruga, kao i njihova suradnja sa MUP-om.
 Iznesena je kritika na naziv tematske sjednice „Uskraćivanje međunarodne zaštite“ jer se njime prejudicira krivnja MUP-u. Naglašeno je da Odbor ne bi trebao imati sjednicu pod tim nazivom, nego da je tema trebala biti primjena instituta međunarodne zaštite.
Nastavno, naglašeno je da na prvom mjestu treba biti sigurnost naše zemlje, budući da se RH diči statusom sigurne turističke i gospodarske destinacije, što znači da se ulaskom velikog vala migranata stvara drugačija percepcija i ako RH želi zadržati imidž sigurne destinacije mora kontrolirati procese ulazaka migranata.
Istaknuto je da institut azila propisuje da osoba koja je u bijegu od nečega, treba zatražiti azil u prvoj slobodnoj državi, budući da je to njihovo zakonsko pravo i ono se mora poštivati, i u konačnici se takvim osobama mora i pomoći, a ne bježati od odgovornosti. U velikoj većini slučajeva to se ne dešava i osobe – migranti ne traže zaštitu u prvoj sigurnoj državi nego ciljaju države u kojima žele zatražiti međunarodnu zaštitu. Postavljeno je i pitanje ostalim sudionicima nije li zaštita državne granice primarna zadaća policije, te je li prihvatljivo da migranti, od kojega je vjerojatno najveći broj ekonomskih migranata, nezakonito ulaze u RH.
Isto tako, istaknuto je da institut azila ne smije biti sredstvo zloupotrebe od strane krijumčarskih migracijskih lanaca, što je vrlo bitno znati prepoznati prilikom pružanja međunarodne zaštite.
 Kao bitno je naglašena potreba definiranja zakonskih putova migracija kao i njihova zaštita, pogotovo efikasnost i mjere koje policija provodi kod zaštite granica RH, a koje su do sada spasile mnogobrojne ljudske živote.
 Isto tako istaknuto je da bi bilo dobro čuti statističke pokazatelje s kojima raspolaže MUP ili pravobraniteljice o tome koliko je migranata prošlo kroz RH, kad su počele prve pritužbe i koliko je bilo takvih pritužbi na rad policije, koliko je zabilježeno takvih slučajeva ili prozivki policije za nehumano ponašanje, koliko migranata je zatražilo liječničku pomoć, a koja im je bila uskraćena, odbijena ili odobrena itd.
 S druge strane su pojedini sudionici u raspravi isticali da nije moguće da su sve što su izložile pravobraniteljice i ostale nevladine udruge, te svi medijski napisi koji pišu o navodnim  nezakonitim postupanjima policije prema migrantima neistina.
Nadalje, u raspravi je upućena kritika MUP-u da nisu povukli sva sredstva iz fondova EU kako bi se omogućilo što kvalitetnija zbrinjavanja osoba - migranata koji traže pomoć u RH, te je postavljeno pitanje zbog čega se zatečenu djecu bez pratnje na teritoriju RH smješta u popravne domove, te zašto ne postoji za takvu djecu poseban centar gdje bi ta djeca dobila svu moguću brigu i potporu.
 Istaknuto je da kojim slučajem nije bilo medijskih napisa, izvješća pučke pravobraniteljice kao i izvješća nevladinih udruga ne bi ni došlo do ove sjednice, nego bi se i dalje širile priče kako je Hrvatska nehumana zemlja, što stvara lošu sliku o našoj zemlji. 
 Na kraju rasprave predsjednik Odbora je naglasio da se izvješće pučke pravobraniteljice i izvješća nevladinih udruga ne smiju ignorirati i da je potrebno o njima raspravljati, te utvrditi što je prava istina i to potvrditi točnim argumentima, a ne stvarati lošu sliku o policiji, jer se upravo istinom odgovara na takva pitanje, te je isto i najbolja zaštita policije i policijskih službenika.
 Nastavno je naglasio da su tijekom izbjegličkog vala 2015. i 2016. godine svi migranti registrirani i to na način da se uzimala fotografija osobe, otisci svih 10 prstiju, potpis osobe i skeniranje osobnog dokumenta ako ga je osoba imala, te su uzimani podaci o onima koji su bili uz te osobe, tako da ne stoje izjave da su migranti prošli kroz RH a da nisu registrirani. Drugo je pitanje ne funkcioniranje dublinskog sustava u tom razdoblju i vrlo vjerojatne mogućnosti da RH sukladno institutu vraćanja postane „hot spot“ sa 650 000 vraćenih migranata kao prva zemlja registriranog ulaska migranata. No, pretpostavljati da su svi ti ljudi kriminalci i zločinci, zbog par osoba koje su tijekom postojanja te rute ušli u EU i počinili nekakav zločin, nije dobro niti to može opravdati postupanje policije. Naglasio je da je važno kada institucije kao što su pučka pravobraniteljica i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost ukazuju na možebitnu nezakonitost, MUP promptno i učinkovito reagira. Na žalost, naglasio je predsjednik Odbora, zadnjih 7 mjeseci komunikacije po različitim pitanjima nisu to potvrdili, odnosno odgovori MUP-a bili su suhoparni i neargumentirani.
 Ujedno je istaknuo da je kao saborski zastupnik postavio pitanje Vladi RH zašto se ne radi na donošenju migracijske politike RH, te je dobio službeni odgovor da Vlada RH neće predložiti Hrvatskome saboru donošenje migracijske politike RH. Iz tog odgovora proizlazi, naglasio je, da Vlada RH nema volju to pitanje definirati i riješiti.
 
  Zaključno, predsjednik Odbora je predložio svim sudionicima da, s obzirom na dužinu trajanja sjednice, svoje prijedloge i sugestije koji su proizašli iz rasprave, a vezano za donošenje zaključaka, dostave Odboru zaključno s 8. ožujka 2018., s čime su se svi sudionici složili. Isti bi se proslijedili Ministarstvu unutarnjih poslova kako bi ono dalo svoje mišljenje na te prijedloge, te bi na sjednici Odbor mogao donijeti zaključke.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 30. sjednici, održanoj 5. prosinca 2017., raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 233 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 23. studenoga 2017.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

S obzirom da predstavnici predlagatelja nisu smatrali potrebnim iznijeti dodatne činjenice i podatke, u odnosu na one koje se nalaze u Konačnom prijedlogu zakona, predsjednik Odbora je konstatirao da se predloženim izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti preciziraju i nadopunjuju odredbe kojima se uređuje pravo na smještaj osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita (azil i supsidijarna zaštita), kako bi nadležna tijela mogla efikasnije i racionalnije ispuniti svoje zadaće.

Bez  rasprave, Odbor je jednoglasno, s 8 glasova „ZA“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI

 Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 30. sjednici, održanoj 5. prosinca 2017., raspravljao o Prijedlogu zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine o uzajamnoj zaštiti klasificiranih podataka, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 234, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 23. studenoga 2017.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

Bez rasprave, Odbor je jednoglasno, s glasova 8 glasova „ZA“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VIJEĆA MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE O UZAJAMNOJ ZAŠTITI KLASIFICIRANIH PODATAKA

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 30. sjednici, održanoj 5. prosinca 2017., raspravljao o Prijedlogu zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Litve  o uzajamnoj zaštiti klasificiranih podataka, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 230, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 16. studenoga 2017.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

Bez rasprave, Odbor je jednoglasno, s 8 glasova „ZA“,  odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE LITVE O UZAJAMNOJ ZAŠTITI KLASIFICIRANIH PODATAKA

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 30. sjednici, održanoj 5. prosinca 2017., raspravljao je o Izvješću o provedbi aktivnosti protuminskog djelovanja i utrošenim financijskim sredstvima u 2015. i 2016. godini (dalje u tekstu: Izvješće za 2015. i 2016. godinu), koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. studenoga 2017.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženo Izvješće za 2015. i 2016. godinu razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

Nakon kratkog uvodnog obraćanja predstavnika predlagatelja, u  raspravi koja je uslijedila, članovi Odbora su pozdravili razmatranje Izvješća za 2015. i 2016. godinu, te svojim pitanjima ukazali na određene sporne elemente u  istom.

Postavljeno je pitanje zašto dolazi do povećanja minski sumnjivog područja, s obzirom da bi bilo logično da se ono smanjuje, ako se u Republici Hrvatskoj do ožujka 2019. godine treba okončati razminiranje. Nadalje, istaknuto je da „upada u oči“ da je u 2015. godini bilo 19 dojava o pronalaženju minskih eksplozivnih sredstava (MES) i neeksplodiranih ubojitih sredstava (NUS), od čega se 14 dojava odnosilo na područja gdje je razminiranje završeno, a svega 5 dojava na pronalaske van minski sumnjivih područja. Ukupno je pronađeno 34 komada MES-a i NUS-a, od čega 22 komada na razminiranom području, a ostalo van minski sumnjivog područja, dok je u 2016. godini zaprimljeno 30 dojava o pronalasku MES-a i NUS-a, od čega se 17 dojava odnosilo na područja koja su bila predmet obavljanja poslova, a 13 dojava odnosilo se na pronalaske van minski sumnjivog područja. Ukupno je pronađen 41 komad MES-a i NUS-a, od čega 15 komada na razminiranom području.

Predstavnici predlagatelja su istaknuli da se površina minski sumnjivog područja smanjuje, i to oko 40 km2 svake godine. Sukladno obvezama koje proizlaze iz relevantnih propisa, djelatnici Hrvatskog centra za razminiranje dužni su na svaku dojavu izaći na teren kako bi utvrdili da li se zaista na nekom području nalazi MES ili NUS, kako se u dojavi tvrdi, odnosno poduzeti tehnički ili opći izvid kako bi se određeno područje moglo uključiti u minski sumnjivo područje. Neovisno o tome kontinuirano se smanjuje broj općina, gradova i županija koje su zagađene minama.

Vezano za pronalazak MES-a i NUS-a istaknuto je da, iako brojke govore svoje, malo je eksplozivnih sredstava pronađeno na područjima gdje su prošli pirotehničari. Kontinuirano se kroz akcije MUP-a  upozoravaju nesavjesni građani da vrate MES i NUS Ministarstvu unutarnjih poslova, no na žalost, građani ta sredstva odbacuju bez razmišljanja o opasnostima koje će time prouzročiti, i to vrlo često na područja koja su razminirana. Nakon dojave o pronađenom MES-u ili NUS-u na razminiranom području, obvezno se provodi očevid kako bi se utvrdilo je li u pitanju odbačeno eksplozivno sredstvo ili je njegov pronalazak posljedica loše provedenog razminiranja. Najčešći rezultat očevida je da su u pitanju odbačena eksplozivna sredstva od strane građana.

S obzirom da su članovi Odbora prije sjednice bili upoznati s dopisom koji je ukazivao na navodne nepravilnosti u činjenicama i podacima koji se nalaze u Izvješću za 2015. i 2016. godinu, postavljeno je više pitanja u odnosu na to, te su predstavnici predlagatelja na sjednici djelomično odgovorili na ta pitanja, dok će većim dijelom odgovori na pitanja pisanim putem, s obzirom da je potrebno izvršiti uvid u odgovarajuću dokumentaciju Hrvatskog centra za razminiranje.

Na pitanje da li je istina da je Republika Hrvatska trebala biti razminirana 2009. godine, pa se rok pomaknuo na 2019. godinu, a sada se, što je vidljivo iz Izvješća za 2015. i 2016. godinu, traži produljenje roka, predstavnici predlagatelja su istaknuli da Republika Hrvatska neće moći do 2019. izvršiti sve obveze koje za nju proizlaze iz niza međunarodnih dokumenata, no da će do tada Republika Hrvatska biti bez protupješačkih mina, kazetnog streljiva, te će se „maknuti“ sva minska polja. Na žalost, time neće biti obuhvaćena sva minski sumnjiva područja, te se traži produljenje do 2023. godine.

S obzirom da se u raspravi istaknulo da već od 2015. godine Republika Hrvatska većinu sredstava dobiva iz fondova Europske unije, a ne više iz državnog proračuna, te je na taj način zaokruženo razdoblje do 2019. godine, postavljeno je pitanje nije li ovo neispunjenje planova od strane pravnih osoba koje se bave razminiranjem način kako produžiti poslovanje, a ne doći u situaciju „ugasiti“ tvrtku 2019. godine. U odgovoru je istaknuto da za 2015. i 2016. godinu predviđeni planovi rada nisu ispunjeni, te treba provesti raspravu kako do 2019. godine očistiti Hrvatsku od mina, ali i pronaći „izlaznu strategiju“ za razdoblje nakon 2019. godine, kada prestaje financiranje i povlačenje sredstava iz EU fondova. Istaknuto je da bi se „izlazna strategija“ trebala temeljiti na sposobnostima MUP-a i MORH-a.

Vezano za pravne osobe koje provode razminiranje istaknuto je da u tom području postoji čitav niz opterećujućih odnosa (sindikat – pravne osobe) i ogroman nerazmjer u odnosu na broj pirotehničara i ostalog „administrativnog“ osoblja (odnos 1 : 1). Nadalje, istaknuto je da je potrebno te pravne osobe usmjeriti na područja i izvan Republike Hrvatske gdje će, nakon 2019. godine, biti u mogućnosti pokazati znanje i iskustvo s kojim raspolažu.
Predstavnici predlagatelja su istaknuli da su izneseni podaci opterećujući, te da se mora naći razuman rok za izvršenje posla jer se dovršetak razminiranja ne može odgađati do „beskraja“. Neovisno o potrebnim materijalnim sredstvima, mora se uložiti maksimalan trud da bi se posao završio, što očito nije u interesu tvrtki koje se  time bave. Uloga MUP-a i HCR-a je da utvrde što je razuman rok za završetak poslova, s time da se gledišta o tome ne mogu razlikovati dijametralno, te će se o toj temi morati provest jasan i otvoren razgovor sa svim čimbenicima.

Nadalje, predstavnici predlagatelja su istaknuli da je Vlada RH na 69. sjednici donijela Odluku o davanju suglasnosti Hrvatskom centru za razminiranje za zapošljavanje radnika društva Mungos razminiranje d.o.o., Sisak te će HCR na temelju te Odluke zaposliti 28 djelatnika na poslovima pirotehničara i poslovima kontrole kvalitete. Tih 28 djelatnika će obavljati i poslove tehničkog izvida za smanjenje minski sumnjivih područja, te će time rad HCR-a u 2018. godini biti ubrzan.

Nastavno se u raspravi postavilo pitanje da li pronađena eksplozivna sredstva završavaju na „crnom tržištu“ odnosno da li se ta sredstva uništavaju. Predstavnici predlagatelja su istaknuli da MUP svake godine uništi oko 24 tone MES-a i NUS-a, te da sukladno Zakon o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja postoje zahtjevne kontrole o kojima se vodi računa, te je vrlo mala vjerojatnost da ta eksplozivna sredstva završe na „crnom tržištu“.

U raspravi je istaknuta primjedba da inspektori tijekom inspekcijskog nadzora provedu na terenu maksimalno 5 do 6 dana godišnje, a imaju pravo na 4 mjeseca beneficiranog radnog staža godišnje, jednako kao i pirotehničari koji beneficirani radni staž ostvaruju samo za one dane kada se zaista nalaze na terenu i razminiravaju, a njihove plaće, s kojima nisu zadovoljni, prelaze iznos od 9.000,00 kuna. Isto je kroz raspravu ocijenjeno nepravičnim tretmanom, koji bi trebalo promijeniti.

Predstavnici predlagatelja su istaknuli da iz primjedbe nije jasno da li se to odnosi na inspektore u MUP-u ili nadzornike u pravnim osobama koje se bave razminiranjem. Ako se odnosi na inspektore u MUP-u, naglasili su da su njihove plaće niže od plaća pirotehničara i ni u kom slučaju ne iznose više od 7.000,00 kuna. Ako se primjedba odnosi na nadzornike, to su osobe koje su zaposlene u pravnoj osobi koja se bavi razminiranjem, te nisu u nadležnosti MUP-a. No, naglasili su da, neovisno o kome se radi, pirotehničari imaju 6 mjeseci beneficiranog radnog staža za svaku godinu rada.

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, s 6 glasova „ZA“ i 3 glasa „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da prihvati

IZVJEŠĆE O PROVEDBI AKTIVNOSTI PROTUMINSKOG DJELOVANJA I UTROŠENIM FINANCIJSKIM SREDSTVIMA U 2015. I 2016. GODINI

Nadalje, Odbor se, rezimirajući naglaske iz rasprave, suglasio da će od Ministarstva unutarnjih poslova zatražiti dostavu:
- statističkih pokazatelja vezano za pronalazak MES-a i NUS-a na razminiranim područjima u 2015. i 2016. godini, s podacima o projektima i mjestu pronalaska, podacima o pravnim osobama koje su provodile razminiranje i rezultatima provedenih očevida
- odgovora na navode iz dopisa kojim se ukazuje na navodne nepravilnosti u činjenicama i podacima koji se nalaze u Izvješću za 2015. i 2016. godinu
- „izlazne strategije“ od 2019. godine, tj. nakon prestanka financiranja iz fondova Europske unije.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, na 28. sjednici, održanoj 16. studenoga 2017., raspravljao je o Prijedlogu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. godinu i projekcija za 2019. i 2020. godinu u dijelu koji se odnosi na Ministarstvo unutarnjih poslova i sastavnice sigurnosno-obavještajnog sustava (Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost, Sigurnosno-obavještajna agencija, Vojna sigurnosno-obavještajna agencija, Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija i Zavod za sigurnost informacijskih sustava) (dalje u tekstu: Prijedlog državnog proračuna za 2018. godinu), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 2. studenoga 2017.

Odbor je Prijedlog državnog proračuna za 2018. godinu, sukladno članku 179. stavka 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, razmotrio u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.

Uvodno se predstavnica predlagatelja iz Ministarstva financija osvrnula na makroekonomsku situaciju te ustvrdila da je kontinuirano vidljivo pozitivno kretanje u gospodarstvu, te da će BDP za 2018. godinu porasti za 2,9%, dok se porast BDP-a za 2019. i 2020. godinu predviđa za 2,6% i 2,5%. Istaknula je da su hrvatske projekcije u skladu s projekcijama Europske komisije i financijskih institucija.

Projekcije prihoda za 2018. godinu predviđene su u iznosu od cca 129 milijardi kuna, što je za 5,4% više u odnosu na 2017. godinu (računajući rebalans), a posebice je vidljiv porast PDV-a od 4,3%.

Ukupni rashodi predviđeni su u iznosu od cca 133 milijarde kuna, a planirani deficit ostao bi u zadanim okvirima odnosno iznosio bi 0,5%. Projekcijama za 2019. godinu predviđa se uravnoteženje državnog proračuna dok bi u 2020. godini suficit državnog proračuna iznosio 0,8%. S tim u svezi očekuje se i daljnje smanjenje udjela javnog duga u BDP-u i to na 76,6% BDP-a u 2018. godini, 73,4% BDP-a u 2019. godini, te 69,5% BDP-a u 2020. godini.

Nastavno je predstavnik predlagatelja iz Ministarstva unutarnjih poslova istaknuo da je u Prijedlogu državnog proračuna za 2018. godinu za razdjel 040- Ministarstvo unutarnjih poslova predviđen iznos od 5.176.446.127,00 kuna što predstavlja smanjenje, a rezultat je završetka financiranja u 2017. godini vezano za Program Schengen, koji je iznosio cca 110 milijuna kuna.

Analizom svih korisnika koji se vode pod razdjelom 040, a to su, uz Ministarstvo unutarnjih poslova, Hrvatska vatrogasna zajednica, Državna uprava za zaštitu i spašavanje (u financijskom planu nalazi se i Hrvatska gorska služba spašavanja), Hrvatski centar za razminiranje te Agencija za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom, vidljivo je povećanje sredstava Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici, Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja i Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje  u iznosima koje su tražili.

Sredstva su smanjena Hrvatskom centru za razminiranje, što je rezultat određenih projekata iz Fondova EU u svrhu razminiranja, te je došlo do neznatnog smanjenja Agenciji za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom gdje su učinjene uštede na materijalnim rashodima.

Nastavno je istaknuo da se najveći dio planiranih rashoda odnosi na rashode za zaposlene. U Ministarstvu unutarnjih poslova taj iznose se kreće oko cca 4 milijarde kuna, što predstavlja povećanje u odnosu na 2017. godinu, a isto je rezultat povećanja plaće od 6% za 2018. godinu sukladno potpisanom kolektivnom ugovoru između Vlade RH i sindikata državnih službi (rashodi za zaposlene planirani su u 2018. godini za 25.600 djelatnika).

Isto je vidljivo i kod proračunskih korisnika u funkciji zaštite i spašavanja (Hrvatska vatrogasna zajednica i Državna uprava za zaštitu i spašavanje), te u manjim iznosima i u Hrvatskom centru za razminiranje i u Agenciji za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom.

Zaključno je predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova istaknuo da su sredstva predviđena u Prijedlogu državnog proračuna za 2018. godinu dostatna za izvršavanje svih predviđenih zadaća.

Predstavnici Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, Sigurnosno-obavještajne agencije, Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija i Zavoda za sigurnost informacijskih sustava pojedinačno su obrazložili predviđena proračunska sredstva iz Prijedlogu državnog proračuna za 2018. godinu.

Predstavnici svih tijela su se zaključno izjasnili, u odnosu na tijela koja predstavljaju, da su predviđena proračunska sredstava dostatna za izvršenje svih zakonom i drugim aktima utvrđenih poslova i zadaća za 2018. godinu.

U raspravi je istaknuto kako je bitno da MUP i sve sastavnice sigurnosno-obavještajnog sustava mogu s predviđenim proračunskim sredstvima ispuniti svoje zadaće i ići u modernizaciju i opremanje sustava.  

Nakon provedene rasprave, Odbor je većinom glasova, s 6 glasova „ZA“ i 3 glasa „SUZDRŽAN“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

DRŽAVNI PRORAČUN REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2018. GODINU I PROJEKCIJE ZA 2019. I 2020. GODINU U DIJELU KOJI SE ODNOSI NA MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA I SASTAVNICE SIGURNOSNO-OBAVJEŠTAJNOG SUSTAVA (UVNS, SOA, VSOA, OTC I ZSIS)

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 27. sjednici, održanoj 8. studenoga 2017., raspravljao je o Prijedlogu izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2017. godinu i projekcija za 2018. i 2019. godinu u dijelu koji se odnosi na Ministarstvo unutarnjih poslova i sastavnice sigurnosno-obavještajnog sustava (Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost, Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija i Zavod za sigurnost informacijskih sustava) (dalje u tekstu: Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna za 2017. godinu), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 2. studenoga 2017.
Odbor je predloženi Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna za 2017. godinu razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Uvodno je predstavnik predlagatelja iz Ministarstva financija iznio makroekonomske pokazatelje za 2017. godinu, te istaknuo pozitivna kretanja u domaćem gospodarstvu koja će dovesti do predviđenog gospodarskog rata na razini od 3,2%. Takvi povoljni makroekonomski pokazatelji pozitivno su utjecali i na kretanja proračunskih prihoda, te se očekuje ostvarenje prihoda za 876 milijuna kuna više od predviđenog, čemu su najviše pridonijeli porezni prihodi (posebice porez na dohodak i porez na dobit) te doprinosi i naknade.
Vezano za proračunske rashode, istaknuto je da se izmjenama i dopunama ukupni rashodi za 2017. godinu predlažu smanjiti  za 1,6 milijardi kuna  odnosno sa 128,4 milijarde kuna na 126,8 milijardi kuna. Najveće uštede od strane proračunskih korisnika ostvarili su Ministarstvo financija u ukupnom iznosu od 1,4 milijarde kuna, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava u iznosu od 210,5 milijuna kuna i Ministarstvo hrvatskih branitelja u iznosu od 122,1 milijun kuna. Time su se ostvarile pretpostavke da se osiguraju dodatna sredstva, između ostalog, i za Ministarstvo unutarnjih poslova u iznosu od 45 milijuna kuna za pokriće rashoda izrade plativih tiskanica.
Zaključno je predstavnik Ministarstva financija ustvrdio da će manjak Državnog proračuna iznositi 1,2% BDP-a, a manjak opće države 0,6% BDP-a.

Predstavnik predlagatelja iz Ministarstva unutarnjih poslova uvodno je istaknuo da Ministarstvo unutarnjih poslova na razdjelu 040 obuhvaća, osim Ministarstva unutarnjih poslova,  Hrvatsku vatrogasnu zajednicu, Državnu upravu za zaštitu i spašavanje, Hrvatski centar za razminiranje te Agenciju za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom. Ukupna predviđena proračunska sredstva za 2017. godinu iznosila su 5.261.751.816,00 kuna. Predviđenim izmjenama i dopunama je predviđeno smanjenje sredstava u iznosu od  34.398.847,00 milijuna kuna promatrajući sve izvore financiranja, te bi Proračun za 2017. na razdjelu 040 iznosio 5.227.352.969,00 kuna.
Povećanje koje se odnosi isključivo na Ministarstvo unutarnjih poslova iznosi 59,7 milijuna kuna. Time su ostvarena dodatna sredstva u iznosu od 52,0 milijuna kuna i to 45,0 milijuna kuna za podmirenje obveza za plative tiskanice (prema tvrtki AKD) te 7,0 milijuna kuna za nabavu naoružanja.

Prijedlogom izmjena i dopuna Državnog proračuna za 2017. godinu predlaže se smanjenje proračunskih sredstava Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici u iznosu od 1,9 milijuna kuna, od čega se glavnina istoga odnosi na izvor financiranja – Europski socijalni fond, tj. za projekt čija realizacija nije započela u 2017. godini.
Predviđeno smanjenje Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje ostvareno je u iznosu od 11,3 milijuna kuna. Ono je uglavnom provedeno na izvorima financiranja Ostali prihodi za posebne namjene u iznosu od 5,8 milijuna kuna te na izvoru Europski fond za regionalni razvoj u iznosu od 4,2 milijuna kuna čija realizacija nije započela u 2017. godini. Unutar proračunskih sredstava iskazano je smanjenje u iznosu od 2,3 milijuna kuna, od čega je glavnina sredstava prenamijenjena na Vladin program u provedbi posebnih mjera za zaštitu od požara, a uštede su iskazane na aktivnosti – Sredstva za decentraliziranu funkciju vatrogastva.
Najveće smanjenje predviđeno je za Hrvatski centar za razminiranje i iznosilo  bi 79,7 milijuna kuna. Isto bi se većinom odnosilo na aktivnost NATURAVITA, čije projektne aktivnosti nisu započele u 2017. godini. Nadalje, smanjenje od 3,5 milijuna kuna na proračunskim sredstvima odnosilo bi se na skupinu rashoda za zaposlene jer nije došlo do planiranog zapošljavanja 23 djelatnika tvrtke Mungos.
Agenciji za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom predviđeno je smanjenje u iznosu od 1,1 milijun kuna, kroz uštede koje su ostvarene na izvoru Proračunski prohodi  od 0,5 milijuna kuna i na izvoru Vlastiti prihodi u iznosu od 0,6 milijuna kuna.

Na zatvorenom djelu sjednice, predstavnici Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija i Zavoda za sigurnost informacijskih sustava pojedinačno su obrazložili izmjene i dopune Državnog proračuna za 2017. godinu i projekcija za 2018. i 2019. godinu u dijelu koji se odnosi na tijela koja predstavljaju, te su se izjasnili da su predviđena sredstava dostatna za izvršenje svih preostalih zakonom utvrđenih poslova i zadaća za 2017. godinu.

U raspravi je postavljeno pitanje iznimno velikog smanjenja proračunskih sredstava Hrvatskom centru za razminiranje, u iznosu od 79,7 milijuna kuna. Predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova je odgovorio da se većina sredstava odnosi na aktivnost NATURAVITA, tj. na sredstva iz fondova Europske unije, gdje dosta toga nije realizirano u 2017. godini.

Nakon provedene rasprave, Odbor je većinom glasova, s 5 glasova „ZA“ i  3 glasa „SUZDRŽAN“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

IZMJENE I DOPUNE DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2017. GODINU I PROJEKCIJA ZA 2018. I 2019. GODINU U DIJELU KOJI SE ODNOSI NA MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA I SASTAVNICE SIGURNOSNO-OBAVJEŠTAJNOG SUSTAVA  (URED VIJEĆA ZA NACIONALNU SIGURNOST, OPERATIVNO-TEHNIČKI CENTAR ZA NADZOR TELEKOMUNIKACIJA I ZAVOD ZA SIGURNOST INFORMACIJSKIH SUSTAVA)

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 26. (tematskoj) sjednici održanoj 27. listopada 2017., raspravio je temu Agrokor - eventualno ugrožavanje gospodarskih interesa Republike Hrvatske.

Uvodno je predsjednik Odbora Ranko Ostojić upoznao članove da je Vlaho Orepić, član Odbora, aktom od 26. listopada 2017., zatražio održavanje sjednice Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, s obzirom na medijske napise vezano za Agrokor, odnosno vezano za saznanja o detaljima roll-up kredita kojima se eventualno ugrožavaju gospodarski i drugi interesi Republike Hrvatske.
Predsjednik se zahvalio na inicijativi gospodinu Orepiću, te istaknuo da je i sam želio sazvati sjednicu Odbora ponukan izjavama predsjednika Vlade RH da je Republika Hrvatska izložena tzv. hibridnom ratovanju, a da nije poznato tko ga vodi, tko u tome sudjeluje, na koji način je RH ugrožena, a posebice time koje su, u tim situacijama, nadležnosti Hrvatskoga sabora i Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.
Nadalje, predsjednik Odbora je istaknuo da izjave Predsjednice Republike da,  unatoč brifinzima, navodno ne razumije problem, odnosno ne može ga sagledati je nedopustiva. Vidljivo je da postoje različita stajališta Predsjednice Republike i predsjednika Vlade RH što je nedopustivo jer se radi o dvije institucije koje se brinu o nacionalnoj sigurnosti.
Posebice je istaknuo izjavu dužnosnika HDZ-a, koju su prenijeli svi mediji, da dio oporbe sudjeluje u rušenju, odnosno u lažnom predstavljanju cijele situacije, te time čine iznimnu štetu Republici Hrvatskoj, tj. da štiti ruske interese i interese Sberbanke.
Postojala je i dvojba o nadležnosti Odbora s obzirom da se radi o koncernu koji je u privatnom vlasništvu, no prevagnuli su razlozi nacionalne sigurnosti i problem tzv.  hibridnog ratovanja koji se vodi u slučaju Agrokor, kao strateške firme u Republici Hrvatskoj.
Slijedom iznesenog sazvana je sjednica Odbora, kako bi Odbor  kroz raspravu došao do eventualnih zaključaka i zatražio odgovore na pitanja.

Na početku rasprave je izneseno stajalište dijela članova Odbora da Odbor o istome ne može javno raspravljati, te da je neozbiljno uopće sazivati otvorenu sjednicu o tome, s obzirom da su članovi vezani propisima koji uređuju područje informacijske sigurnosti, te ne smiju iznositi podatke sa zatvorenih sjednica, a o tzv. hibridnom ratovanju Odbor je održao tematsku (zatvorenu) sjednicu 19. listopada 2017. Predsjednik Odbora se s izrečenim nije složio, te je istaknuo da nije precizirano koji su to podaci koje nije smio iznijeti, a iznio ih je, te da nije iznio ništa što već predsjednik Vlade RH nije javno iznio, a odnosi se na tzv. hibridno ratovanje. O svim tim detaljima hibridnog ratovanja bila je upoznata i Predsjednica Republike Hrvatske prije odlaska na službeni put u Rusiju.
Na inzistiranje da je uvodno predsjednik Odbora iznio više nego su mediji znali, te da bi bilo potrebno zatvoriti sjednicu, predsjednik Odbora je istaknuo da Odbor neće raspravljati o klasificiranim podacima niti će ih iznositi, te da će se održati sjednica koja je otvorena za javnost.

Nastavno je u raspravi istaknuto nezadovoljstvo načinom sazivanja sjednice, te izražena sumnja da cilj sjednice nije informiranje Odbora i konkretno raspravljanje o temi, s obzirom da Odbor ne raspolaže s nikakvim materijalima, nema nikakvog izvješća, a posebice nema ovlaštenih predstavnika, tj. onih koji bi bili kvalificirani i educirani dati Odboru informaciju. Članovi Odbora su isticali važnost toga da ovaj Odbor izbjegne politikantstvo s obzirom da pozornica za političke sukobe već postoji u Saboru i svatko može legitimno izreći svoj stav. Potrebno je, ako je ugrožena nacionalna sigurnost, prvo zatražiti očitovanja nadležnih službi, te nakon toga provesti raspravu.
Postavljeno je i pitanje da li Odbor ovakvom raspravom štiti javni interes, da li doprinosi stabilnosti Republike Hrvatske, gospodarskog i financijskog sektora, te da li se štiti rad samog Agrokora s 27 000 zaposlenih i njegovi vjerovnici, a posebice je zatražen odgovor od koga se to mora braniti hrvatski narod.
Konstatirano je da su do sada vjerovnici Agrokora dali najbolju informaciju kroz sazivanje izvanredne tiskovne konferencije jer se tema maksimalno ispolitizirala. Na žalost, s obzirom na način sazivanja sjednice, istaknuto je da je vidljivo da predsjednika Odbora uopće ne zanima sudbina vjerovnika i dobavljača. Naglašeno je i da se ne smije zaboraviti da je Vlada RH spriječila stečaj Agrokora, da je donesen pravni okvir za spas koncerna i desetine tisuća radnih mjesta, te je spriječen kolaps koji bi se prelio na cijelu Republiku Hrvatsku. Da to nije učinjeno ne bi se mogla desiti najuspješnija turistička sezona ikada na hrvatskome Jadranu. Članovi Odbora su podsjetili da tjedan prije donošenja lex Agrokora Belje nije imalo novca za hranu za tov svinja, Ledo nije imao za repromaterijal, plaće radnicima se ne bi mogle isplatiti.
Postavljeno je i pitanje predsjedniku Odbora  i oporbenim zastupnicima da li su u vrijeme kada je SDP bio na vlasti znali što se događa u Agrokoru, s obzirom da se u vrijeme SDP-ove vlade od 2011. do 2015. godine Agrokor najviše zadužio, da li su tada znali za regresne mjenice, te zašto onda nisu reagirali, jer da jesu do ovoga što se danas dešava ne bi ni došlo.
U raspravi su se članovi Odbora osvrnuli i na rad istražnog povjerenstva za Agrokor, te naveli da ono postupa sukladno zakonu.
Tijekom rasprave je član Odbora, Vlaho Orepić, istaknuo da je on na neki način inicirao sazivanje sjednice Odbora i da tu nema politikantstva, te je potreban ozbiljan pristup za detektiranje trenutnog stanja, te treba zaštititi interese građana i Republike Hrvatske, a Odbor bi trebao biti vrata istine prema narodu.
Nastavno je u raspravi ponovno istaknuto kako je ovo Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost  te se treba baviti  nacionalnim interesima i pitanjima pristupiti ozbiljno. Kada se saziva sjednica treba se znati što je tema i o kakvim materijalima i analizama će se raspravljati. Najavu da bi Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost trebao na neki način zamijeniti istražno povjerenstvo za Agrokor ocijenjena je neozbiljnom. Sugerirana je kvalitetna rasprava putem koje bi se detektiralo tko se sve kroz problem u Agrokoru „upleo u cijelu priču“, jer su preko Agrokora prelamaju interesi SAD-a, Rusije i EU. Da bi Odbor mogao vidjeti moguće scenarije razvoja, Odbor treba tražiti informaciju koja bi bila okvir za raspravu, ali na zatvorenoj sjednici. Predloženo je i da Odbor zatraži mišljenje nadležnih službi, te da nakon dobivanja mišljenja predsjednik Odbora sazove sjednicu. Ako bi se ukazala potreba, Odbor bi mogao zatražiti i dodatno izvješće.
Posebice je istaknuto da je pitanje nacionalne sigurnosti pitanje budućnosti, a ne prošlosti. Iz prošlosti bi trebalo izvući pouku kakve pogreške ne bi trebalo činiti u budućnosti. Odboru nije u nadležnosti istraživati kriminalne aktivnosti, kao što to dio zastupnika stalno ponavlja, koga bi trebalo uhititi, tko je kriv, tko je kriminalac, čime pokazuju potpuno nepoznavanje uloge zastupnika.
S obzirom na kontinuirane izjave zastupnika može se postaviti i pitanje pod kakvim uvjetima rade zastupnici, jer se u odnosu na jedan ugovor iznose višestruke i  kontinuirane „nebulozne“ izjave, s time da većina zastupnika nikada nije vidjela nikakav ugovor, a kamoli roll up ugovor o kojem svi sve odjednom znaju. U razvijenim državama zastupnici imaju 3-4 savjetnika iz različitih područja koji im pomažu u radu, tako da ne govore o stvarima o kojima nemaju elementarno znanje.

  Tijekom rasprave dio članova Odbora je podržao inicijativu Vlahe Orepića za sazivanje sjednice smatrajući da je ugrožena nacionalna sigurnost, te da su nagomilani dugovi i proces restrukturiranja koji slijedi, te izvlačenje milijardi iz koncerna Agrokor ugrozili mirovinski i zdravstveni sustav Republike Hrvatske.
Do sada javnost nije vidjela niti jedan plan restrukturiranja, a ako su istinite izjave da se „izvlače“ novci  putem ortačkog ugovora onda je definitivno ugrožena nacionalna sigurnost.
 Nadalje, istaknuto je da nikako ne bi trebalo mistificirati angažman Rusije i SAD-a jer novac nema nacionalnost.
Posebice spornim se ocijenilo ponašanje izvanrednog povjerenika Vlade RH za Agrokor Ante Ramljaka, s obzirom da se susreo s predstavnicima Knighthead fonda prije pisanja lex agrokora, te je utvrđeno da će fond kupovati dugove po 30% njihove vrijednosti, a dobit će 100% njihove vrijednosti, te će se moći i uredno uknjižiti u vlasničke knjige. To je kazneno djelo trgovanja povlaštenim informacijama.
 U raspravi je zatražen odgovor na pitanja: otkud se crpi ovlast za kreditiranje, da je li u pitanju kazneno djelo trgovanja povlaštenim informacijama,  je li u pitanju i kazneno djelo udruženog zločinačkog poduhvata, te da li se „izvlače novci“ iz RH.
Oporbeni zastupnici su isticali da drže posebno spornim postojanje navodne pravne pozicije kreditora iz koje bi za njih proizlazila mogućnost da u određenom trenutku samostalno provode nagodbu vjerovnika i restrukturiranje Agrokora. Ako takva mogućnost postoji onda je to ugrožavanje nacionalne sigurnosti RH.

Zaključno je predsjednik Odbora istaknuo da cjelokupna rasprava ide u prilog zaključcima koje želi predložiti. U ingerencije Odbora ulaze i javna poduzeća, pod koja bi se na neki način mogao podvesti i Agrokor, s obzirom na njegov strateški značaj. Odbor ne želi ulaziti u ingerencije istražnog povjerenstva, ali potrebno je zatražiti od Vlade RH informacije o eventualnim ugrozama gospodarskih interesa RH zbog krize u Agrokoru, s obzirom da nitko ne može dati bolji odgovor na to od  Vlade RH. Da Odbor kojim slučajem ima takve materijale sjednica ne bi bila ni potrebna.

Na izneseno je reagirao dio članova Odbora koji su istaknuli da Agrokor nije javno poduzeće, nego poduzeće od strateškog interesa, te da je bitno znati tko vodi hibridno ratovanje, a adresa za ta saznanja su sigurnosno-obavještajne agencije.

N koncu rasprave iskristalizirala su se dva prijedloga zaključka:

Prijedlog zaključka Ranka Ostojića, predsjednika Odbora:
1.) Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost zatražit će od Vlade RH izvješće o stanju u Agrokoru i  mogućim posljedicama vezano za eventualnu ugroženost nacionalne sigurnosti u Republici Hrvatskoj.
Predsjednik Odbora je argumentirao svoj prijedlog da se zatraži izvješće od Vlade RH, ukazujući da će ono u sebi sadržavati i izvješća sigurnosnih službi, ali i da će biti šireg karaktera, odnosno da bi Vlada u odgovoru mogla obuhvatiti postupanja i Porezne uprave, HANFA-e i drugih subjekata.

Prijedlog zaključka prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana, člana Odbora:
2.) Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost zatražit će od sigurnosno-obavještajnih agencija izvješće o stanju u Agrokoru i  mogućim posljedicama vezano za eventualnu ugroženost nacionalne sigurnosti u Republici Hrvatskoj.
Prijedlog prof. Tuđmana argumentiran je djelokrugom Odbora i uvriježenom praksom da Odbor traži izvješća od sigurnosno-obavještajnih službi i policije, a iznimno i od DORH-a, s obzirom na domenu rada. Istu argumentaciju podržao je i Milijan Brkić te istaknuo da Odbor nikada nije tražio izvješće od Vlade RH, jer je u nadležnosti Odbora tražiti izvješća u kojima će biti vidljivo je li došlo do eventualne ugroze nacionalne sigurnosti RH

Predsjednik Odbora je stavio na glasovanje 1. prijedlog zaključka.
Sa 6 glasova „ZA“ i 6 glasova „PROTIV“ prijedlog nije dobio potrebnu većinu.

Predsjednik Odbora je stavio na glasovanje 2. prijedlog zaključka.
S 9 glasova „ZA“, 1 glas „PROTIV“ i 2 glasa „SUZDRŽAN“, utvrđen je zaključak da će se od sigurnosno-obavještajnih agencija zatražiti dostava izvješća o stanju u Agrokoru i  mogućim posljedicama vezano za eventualnu ugroženost nacionalne sigurnosti u Republici Hrvatskoj.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 25. sjednici, održanoj 25. listopada 2017., raspravljao je o Izvješću ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova u 2016. godini (dalje u tekstu: Izvješće za 2016. godinu), koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavilo Ministarstvo unutarnjih poslova, aktom od 25. travnja 2017.

Odbor je raspolagao i mišljenjem Vlade Republike Hrvatske od 20. srpnja 2017., Klasa:022-03/17-12/37, Urboj:50301-29/23-17-13.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženo Izvješće za 2016. godinu razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.
 
Uvodno je predstavnik podnositelja istaknuo da predmetno Izvješće za 2016. godinu ministar unutarnjih poslova podnosi temeljem članka 4. Zakona o policiji (NN, br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16). Nastavno je naglasio da je policija, kao središnja služba Ministarstva unutarnjih poslova, ali i javna služba, čiji su glavni strateški ciljevi smanjiti opasnost od kažnjivih ponašanja, suzbijati kriminalitet, povećati sigurnost cestovnog prometa i jačati sigurnost na državnoj granici, na dan 31.12.2016. imala 20.433 policijska službenika, od čega 17,8% žena.

Posebice je naglasio da policija ne postupa samo represivno, već kroz niz programa u kojima surađuje s drugim državnim tijelima, institucijama i lokalnim zajednicama, djeluje i preventivno, te naveo najznačajnije tematske nacionalne preventivne projekte, kampanje i akcije – „Zdrav za 5“, „Živim život bez nasilja“, „Imam izbor“, „Poštujte naše znakove“, „Manje oružja, manje tragedija“ „Mir i dobro“ i druge.

Vezano za različita kažnjiva ponašanja, a koja utječu na percepciju građana o sigurnosti, predstavnik podnositelja je istaknuo da je u 2016. godini zabilježeno 91.225 prekršaja po svim propisima koji uređuje pitanje javnog reda i mira što je za 2.393 prekršaja ili 2,7% više nego u 2015. godini,  s time da prekršaji po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira čine 22,2%, po ostalim zakonima 76,7%, a po odlukama lokalnih tijela 1,1%.

Od 20.302 prekršaja po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira najviše ih je počinjeno na otvorenim prostorima (ulice, trgovi i sl.) ukupno 12.751 ili 62,8%, a najčešće su počinjeni svađom, pijanstvom, vikom, tučnjavom ili drskim ponašanjem, te omalovažavanjem ili vrijeđanjem policijskih službenika.

Vezano za javna okupljanja, naglašeno je da je u 2016. godini održano 18.581 javno okupljanje, a na manjem broju, odnosno na njih 72, narušavao se javni red i mir, privedene su 1032 osobe, a podnesena je 61 kaznena i 1.474 prekršajnih prijava.

Vezano za počinjena kaznenih djela, istaknuto je da je u 2016. godini ukupni zabilježeni kriminalitet 85.620 kaznenih djela što je za 9,9% manje nego u 2015. godini. Za 55.824 kaznena djela postupak je pokrenut po službenoj dužnosti, te je i tu vidljiv pad u odnosu na 2015. godinu od 5,8%.
Stopa kriminaliteta svih zabilježenih kaznenih djela na 100.000 stanovnika iznosi 2.037 kaznenih djela, a za ona kaznena djela za koja se postupak pokreće po službenoj dužnosti stopa kriminaliteta iznosi 1.328 kaznenih djela na 100.000 stanovnika. Od toga na kaznena djela općeg kriminaliteta otpada 77,2%, a na sva druga kaznena djela iz ostalih područja 22,8%.

Kriminalističkim istraživanjima policija je razriješila 61,3% kaznenih djela koja su prijavljena u 2016. godini. Ukupno je razriješeno 35.428 kaznenih djela (uključivo i 1.201 razriješeno kazneno djelo prijavljeno ranijih godina). Time koeficijent razriješenosti iznosi 63,5%, što je za 2,4% bolje, neovisno o tome što je broj razriješenih kaznenih djela u padu za 2,1%.

Koeficijent razriješenosti kaznenih djela nema zamjetnih oscilacija i na razini je desetogodišnjeg prosjeka, ali u odnosu na 2012. godinu značajan je porast i to za 4,5%. Naglasak u radu policije bio je na otkrivanju koruptivnih kaznenih djela, visokotehnološkog kriminaliteta, te povećanju sigurnosti na državnoj granici i u cestovnom prometu.

Predstavnik podnositelja se posebno osvrnuo na sigurnost državne granice te istaknuo kako je isto prvorazredno sigurnosno, ali i političko pitanje, s obzirom na aplikaciju Republike Hrvatske za ulazak u schengensku zonu.

Granica Republike Hrvatske, koju štiti i nadzire granična policija iznosi 3.318,58 kilometara, te obuhvaća 173 granična prijelaza, a poslove nadzora provodi se u 78 policijskih postaja ustrojstveno raspoređenih u 18 policijskih uprava. U 2016. godini državnu  granicu je prešlo 163.057.988 putnika, što je 3% više nego u 2015. godini. Od tog broja državljani EU čine 46,2%, državljani trećih zemalja 23,6%, a državljani Republike Hrvatske 30,2%. Najfrekventniji granični prijelaz je Macelj preko kojeg je prešlo preko 13 milijuna putnika. Granična policija je za 9.136 stranih državljana ustvrdila kako ne ispunjavaju uvjete za ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj, što je za 2,1% manje nego u 2015. godini, a razlozi odbijanja su neodgovarajuća dokumentacija kojom bi se opravdala svrha i uvjeti njihovog boravka, neposjedovanje valjane vize ili dozvole boravka ili neposjedovanje valjane putne isprave. U ukupnom broju odbijenih ulazaka najviše su zastupljeni državljani Bosne i Hercegovine, zatim državljani Albanije te državljani Srbije. Granična policija zabranila je izlazak iz Republike Hrvatske za 2.566 osoba, što je za 6% više nego u 2015. godini. Najčešći razlog je neposjedovanje valjane isprave za prelazak državne granice.

Granična policija je u suradnji s drugim državnim tijelima otkrila 360 kaznenih djela, te 8.427 prekršaja. Najčešća kažnjiva djela su slučajevi krijumčarenja droga, alkohola, duhana, oružja, ljudi, zaštićenih vrsta životinja i drugo.

Vezano za migrantsku krizu koja je započela 16. rujna 2015. i trajala do 5. ožujka 2016. granicu Republike Hrvatske prešlo je 658.068 imigranata. Najviše imigranata u nezakonitom prelasku, njih 102.307 bilo je iz Afganistana, Sirije, Iraka i Irana. Tijekom 2016. godine prekršajno je obrađeno 4.496 osoba (izvan migracijskog vala) zbog nezakonitog prelaska državne granice, što je za 19,6% više nego u 2015. godini.

Zbog opasnosti od terorističkih napada, bila je pojačana kontrola i u zračnom prometu, gdje se uobičajeno uz policijske djelatnike angažiraju i zaštitarske službe. U 9 zračnih luka ostvaren je promet od 8.172.935 putnika, što je povećanje od 32% u odnosu na 2015. godinu.

Vezano za pritužbe građana, Služba za unutarnju kontrolu MUP-a zaprimila je u 2016. godini 2.995 novih predmeta, odnosno 2,11% više nego u 2015. godini. Razriješeno je 2.812. predmeta u koja se ubrajaju i predmeti iz prethodnih godina, što iznosi pad od 0,07%. Nastavno je istaknuto da je bilo i više prigovora građana na odgovore po pritužbama, ukupno 193, dok je 2015. bilo 107 prigovora.

Vezano za disciplinsko sudovanja, tijekom 2016. godine u sva četiri odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja zaprimljeno je 512 predmeta, dok je odjel drugostupanjskog disciplinskog sudovanja zaprimio 220 predmeta (165 u 2015.) koji se odnose na 215 policijskih službenika (175 u 2015.)

U raspravi je od strane članova Odbora pozdravljeno Izvješće za 2016. godinu, za koje je istaknuto da predstavlja dobar analitički pregled.

Naglašeno je i da ukupno smanjenje počinjenih kaznenih djela predstavlja pozitivan pomak. Nadalje, u raspravi su se članovi Odbora osvrnuli  na određene segmente Izvješća za 2016. godinu s preporukom da se u sljedećoj godini pojedini segmenti dopune (npr. požari i tehnološke eksplozije). U tom segmentu se osim statističkih pokazatelja o broju očevida koji su provedeni u 2016. godini ( na 6.052 požara), povećanja ili smanjenje broja požara u odnosu na 2015. godinu, postotak materijalne štete, te smrtno stradale i ozlijeđene osobe, ne iznose nikakvi drugi podaci.

S obzirom na broj požara u 2017. godini i javne pogovore da su isti podmetnuti, zatraženo je od podnositelja da u izvješću za 2017. godinu raščlani i ostale pokazatelje, posebice one pokazatelje do kojih se dođe tijekom provođenja očevida.

S tim u svezi zatražena je i dostava izvješća vezno za požare, iz kojih bi se vidjelo da li je provođenjem očevida na požarištima utvrđeno da je do požara dolazilo slučajnošću, odnosno nepažnjom ili namjerom.

Predstavnik podnositelja je istaknuo da je naveden broj požara, materijalna šteta i broj stradalih, s obzirom da širi podaci idu prema Vladi RH, no da će se u sljedećem izvješću unijeti i drugi podaci do kojih će policija doći tijekom provođenja policijskih poslova i ovlasti.

Vezano za postupak evaluacije za ulazak Republike Hrvatske u schengensku zonu, zatražena je informacija, s obzirom da su u lipnju 2016. dane određene primjedbe, u kom smjeru ide ispunjavanje zadanih uvjeta.

Predstavnik podnositelja je istaknuo da je u Ministarstvu unutarnjih poslova naglasak na što boljoj pripremi za ulazak u schengensku zonu, odnosno na ispunjavanju zadanih kriterija. Zadnja evaluacija bila je krajem rujna, te je iskazan značajan napredak, a posebice postupanje prema imigrantima, te u pitanju međunarodne zaštite. Zadaća Ministarstva je da do sljedeće evaluacije Republika Hrvatska bude još korak bliže ispunjavanju postavljenih kriterija.

Jedna od sugestija odnosno prijedloga članova Odbora bio je da se zbirni statistički podaci za kažnjiva djela daju za više, a ne samo za zadnjih pet godina. Kao primjer uzeti su pokazatelji za smrtno stradale osobe u prometu, te je naglašeno da je 1979./1980. bilo 1.600 smrtno stradalih osoba u prometu, dok je 2016. godine 307 smrtno stradalih osoba. Jednako tako je i po pitanjima drugih klasičnih kaznenih djela, npr. ubojstava i drugih kaznenih djela protiv života i tijela, što je pokazatelj da smo sve stabilnije i sigurnije društvo.

Nadalje, zatražen je i odgovor na pitanje da li se u Republici Hrvatskoj evidentira koliko prekršaja je počinjeno pod utjecajem opojnih sredstava, odnosno da li se uopće provode takva testiranja.

Predstavnik podnositelja se složio sa stajalištem o sve sigurnijem i stabilnijem društvu, te prihvatio sugestiju da se za neka od najtežih kaznenih djela prikaže dulji statistički period od uobičajenih zadnjih pet godina.

Vezano za uporabu opojnih sredstava utvrđeno je da su 67 prometnih nesreća prouzročile osobe koje su bile pod utjecajem opojnih sredstava.

Od predstavnika podnositelja je zatražena i informacija vezano za smrtna stradanja stanovnika Međimurske županije od strane pripadnika romske nacionalne manjine, sukobe Roma i Hrvata u istoj županiji, te o napadima skupine skinheadsa na pripadnike romske nacionalne manjine.

Predstavnik podnositelja je istaknuo da se radi o dugogodišnjem problemu, koji se ne rješava samo represivnim putem nego i nizom preventivnih programa, npr. „Zdrav za 5“, „Živim život“, a koju ne provode samo pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova već je u pitanju multidisciplinaran pristup. Potiče se razgovor s predstavnicima romske zajednice, u kojima se dotiču svih bitnih tema ne samo za Rome, nego i za širu zajednicu. Incidentni momenti su 3-4 dana u mjesecu kada članovi romske zajednice dobivaju mjesečnu pomoć (naknadu), kada je i veći broj prijavljenih incidenata s većim brojem osoba u alkoholiziranom stanju. U te dane PU međimurska intenzivno surađuje i dobiva ispomoć od strane PU varaždinske, PU koprivničko-križevačke i PU krapinsko-zagorske. Policija tada provodi preglede kuća i drugih stambenih objekata, te vozila u prometu radi pronalaska i oduzimanja vatrenog oružja i različitih predmeta koji mogu poslužiti u sukobima (hladno oružje, palice i drugo).

Vezano za sukobe između skinheadsa i pripadnika romske skupine, naglašeno je da PU međimurska usko surađuje s Ravnateljstvom policije na njihovom suzbijanju, s obzirom da se radi o ekstremnom nasilju i nasilju iz mržnje.

Završno je predsjednik Odbora istaknuo da pad ukupnog broja kaznenih djela ne znači da je pao kriminalitet u Republici Hrvatskoj, jer je za neka kaznena djela bitno da raste broj prijava, a ne da pada, a posebice se to odnosi na kaznena djela zlouporabe droga, koruptivna kaznena djela te kaznena djela iz domene organiziranog kriminala. Vezano za trend rasta broja ubojstava u odnosu na 2015. godinu istaknuo je da država treba pronaći adekvatan odgovor na isto.

Nadalje, predsjednik Odbora je istaknuo da je Odbor već u raspravi o Izvješću ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova u 2015. godini dao inicijativu za izmjenu članka 4. Zakona o policiji, na način da se obveza podnošenja izvješća izuzme iz nadležnosti ministra unutarnjih poslova, i stavi u nadležnost glavnog ravnatelja policije, s obzirom da radom policije upravlja glavni ravnatelj policije, a ne ministar unutarnjih poslova. Odbor, i u raspravi o Izvješću za 2016. godinu, ponovno  upućuje istu inicijativu.

Ujedno, predsjednik Odbora je predstavnike podnositelja podsjetio da je Odbor još u ožujku 2017. godine uputio dopis prema Ministarstvu unutarnjih poslova, u kojem je predložio da Ministarstvo pristupi izmjenama i dopunama Zakona o policiji u segmentu koji se odnosi na Povjerenstvo za rad po pritužbama u sjedništu Ministarstva unutarnjih poslova i povjerenstava za rad po pritužbama u policijskim upravama, kako bi taj institut građanskog nadzora nad radom policije postao učinkovit.

S obzirom da isto još uvijek nije učinjeno, predsjednik Odbora je predložio da se obje predložene izmjene objedine u jednom zakonskom prijedlogu.

Zaključno je predsjednik Odbora istaknuo da po pitanju schengenske evaluacije Ministarstvo unutarnjih poslova preuzima prevelik teret, odnosno obveze koje se trebaju ispuniti su velikim djelom izvan nadležnosti MUP-a i obuhvaćaju više središnjih tijela državne uprave, te je isto potrebno“dignuti na višu razinu“, odnosno potreban je veći angažman Vlade RH.

Nakon provedene rasprave, jednoglasno, sa 7 glasova „ZA“, Odbor predlaže  Hrvatskome saboru da prihvati

IZVJEŠĆE MINISTRA UNUTARNJIH POSLOVA O OBAVLJANJU POLICIJSKIH POSLOVA U 2016. GODINI

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 25. sjednici, održanoj 25. listopada 2017., raspravljao o Prijedlogu zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Rumunjske o uzajamnoj zaštiti klasificiranih podataka, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 207, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. listopada 2017.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

U uvodnom izlaganju predstavnica predlagatelja je ukratko istaknula da je Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Rumunjske o uzajamnoj zaštiti klasificiranih podataka potpisan 12. lipnja 2017., te kako bi odredbe predmetnog Ugovora postale dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, u skladu s člankom 141. Ustava Republike Hrvatske, bilo je potrebno pristupiti donošenju zakona kojim bi se taj Ugovor potvrdio.

U raspravi je postavljeno pitanje zašto se potpisuju bilateralni sporazumi takve naravi, ako su i Republika Hrvatska i Rumunjska članice Europske unije, te bi trebale biti vezane općim aktima, na razini zajednice, koji uređuju pitanje zaštite klasificiranih podataka. Ako će Republika Hrvatska potpisivati ovakve sporazume sa svakom državom članicom doći ćemo u situaciju da donosimo 28 zakona, u najvećem dijelu, s potpuno jednakim odredbama.
Ujedno, ponovno je predloženo da Republika Hrvatska pokrene inicijativu za donošenje jednog općeg univerzalnog akta odnosno sporazuma na razini Europske unije, kojemu bi pristupale sve države članice, kako bi se time izbjeglo nepotrebno potpisivanje međudržavnih bilateralnih sporazuma i njihovo prenošenje u pravni poredak Republike Hrvatske kroz donošenje zakona o potvrđivanju tih sporazuma.

Nakon provedene rasprave, Odbor je jednoglasno, sa 7 glasova „ZA“,  odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE RUMUNJSKE O UZAJAMNOJ ZAŠTITI KLASIFICIRANIH PODATAKA

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 23. sjednici, održanoj 13. listopada 2017., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o sustavu domovinske sigurnosti, (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 5. listopada 2017.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom izlaganju istaknuo da sustav nacionalne sigurnosti nije značajnije mijenjan od 2002. godine kada je donesena prethodna Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. No, prije ljetne stanke u zasjedanju, nakon 15 godina, donesena je nova Strategije nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, koja bi zajedno sa zakonom o sustavu domovinske sigurnosti tvorila temelje partnerstva za sigurnost, uz potpuno poštivanje ljudskih prava i sloboda. Donošenjem ta dva akta ostvarili bi se preduvjeti za usklađeno i koordinirano djelovanje na smanjenju sigurnosnih rizika. Na Republici Hrvatskoj i dalje ostaje razvijati moderan i racionalan sustav domovinske sigurnosti koji mora biti operativan u kriznim situacijama. Sustav domovinske sigurnosti, no ne pod tim imenom, Republika Hrvatska je imala tijekom Domovinskog rata, te je na tim osnovama danas moguće i potrebno razvijati novi, kvalitetniji i operativniji sustav.

Nadalje, posebno je naglašeno da se zakonskim prijedlogom ne stvara paralelni sustav upravljanja, nego se sustav samo nadograđuje, što je, s obzirom na nove ugroze, i obveza Vlade RH. Isto je trajan proces, čija dinamika će biti u skladu s potrebama. Nastavno je istaknuto da bi taj sustav obuhvatio središnja tijela državne uprave nadležne za unutarnje poslove, obranu i vanjske poslove, civilnu zaštitu, zaštitu okoliša, zdravstvo, financije, pravosuđe, uključivši i tijela iz njihova djelokruga,  tijela sigurnosno-obavještajnog sustava RH, središnja tijela državne uprave koja u svojem djelokrugu imaju kritične infrastrukture, te druga središnja tijela državne uprave.
Posebice je naglašeno da u okviru tog sustava mogu biti angažirane pravne osobe posebno važne za obranu, udruge građana te udruge proizašle iz Domovinskog rata, kao i druge pravne osobe koje mogu biti potpora sustavu domovinske sigurnosti.

Predstavnik predlagatelja je istaknuo kako smatra da je apsolutno dobro i prihvatljivo da se građani, koji su i do sada pomagali, uključe aktivno u sustav domovinske sigurnosti, no pod zakonski određenim uvjetima, odnosno kroz „uvezan“ sustav. Vijeće nacionalne sigurnosti, koje je do sada bilo središnje tijelo sigurnosno-obavještajnog sustava, postalo bi i središnje tijelo sustava domovinske sigurnosti.

U Konačnom prijedlogu zakona predloženo je i uvođenje Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti, koja bi bilo međuresorno tijelo, a koordiniralo bi postupanje u određenim situacijama. Zadaće Koordinacije odnosile bi se, kako na „preventivni dio“, odnosno pokretanje različitih inicijativa, izrade planova, analize i razmatranje strateških i ostalih dokumenata, predlaganje donošenja odluka, tako i na operativni dio odnosno usklađivanje provedbe postojećih općih akata. Posebice je naglašena uloga Koordinacije pri predlaganju Vladi RH donošenje odluke o proglašenju krize.
Zaključno je predstavnik predlagatelja istaknuo da su prihvaćene i ugrađene u tekst Konačnog prijedloga zakona sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja koja su dana na prijedlog zakona u prvom čitanju.

U raspravi je višekratno pozdravljeno donošenje zakona o domovinskoj sigurnosti, kao jednog od strateških akata po pitanju „usustavljene“ zaštite vitalnih interesa Republike Hrvatske. Pozdravljena je i jasnoća pojmova, osnivanje Koordinacije, te ne mijenjanje već postojeće nadležnosti tijela koja će biti u sustavu domovinske sigurnosti.
Posebice je istaknuto da je zakon dobar okvir za razvijanje sustava domovinske sigurnosti kako bi postao operativniji i funkcionalniji, jer su se s minimalnim intervencijama utvrdile jasne nadležnosti kako bi se rad na terenu koordinirao.
Nadalje, istaknuto je da se zakonom zadire u ingerencije Predsjednika RH i predsjednika Vlade RH, kako bi se pozicionirao sustav domovinske sigurnosti, te da je bitno biti svjestan da je u pitanju trajan proces, odnosno da se sustav kontinuirano nadograđuje.

Krize o kojima se govori u zakonu su krize koje su prijetnja nacionalnoj sigurnosti, te je potrebno utvrđivati i intenzitet krize, je li kriza lokalnog, regionalnog ili nacionalnog karaktera.
Posebice je naglašeno da se postojeća sredstva za potrebe nacionalne sigurnosti vjerojatno neće povećavati te da Republika Hrvatska treba maksimalno racionalno raspolagati s resursima koje ima. Istaknuto je, kao primjer, da je nedopustivo da se ne zna s koliko helikoptera ukupno raspolaže RH, te da se dio vodi u MUP-u, dio u MORH-u, dio u zdravstvu, a da se njihovo korištenje ne koordinira.
Tijekom ove turističke sezone uočene su određene slabosti u sustavu, a donošenje zakona je odličan odgovor na to i daje osnovne smjernice za uspostavu kvalitetnijeg sustava.

Dio članova Odbora je istaknuo kako je donošenje zakona nepotrebno, s obzirom da je nesukladan sa Zakonom o civilnoj zaštiti, odnosno da se dupliraju funkcije. Po Zakonu o civilnoj zaštiti Vlada RH formira krizni stožer, dok se ovim zakonom sastaje Koordinacija koja pokreće mehanizam, odnosno predlaže Vladi RH donošenje takve odluke. Ovo je samo jedan od pokazatelja kolizije sa Zakonom o civilnoj zaštiti, ali i pokazatelj „kompliciranja“ pri donošenju strateških odluka. Nadalje, istaknuto je da se pozivanjem na partnerstvo, a izostavljanjem iz tog partnerstva parlamenta i Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, što bi trebala biti uobičajena praksa, negira promovirano partnerstvo. Upozoreno je i da je upućena kritika od strane nevladinih organizacija da u Konačni prijedlog zakona nisu implementirana ljudska prava odnosno da se ide ka nepotrebnoj militarizaciji društva.
Zaključno je istaknuto da sam sadržaj zakonskog prijedloga pokazuje da se njime stvara forma bez sadržaja.

U završnom izlaganju predstavnik predlagatelja se zahvalio svima na konstruktivnoj raspravi i još jednom istaknuo da su bili otvoreni za sve inicijative i prijedloge te da je pri donošenju zakona struka bila ishodište svega.
Vezano za primjedbe o koliziji sa Zakonom o civilnoj zaštiti istaknuto je da je civilna zaštita samo jedan od dijelova sustava koji se angažira u kriznim situacijama, ali segment koji je potrebno uvezati s drugim segmentima da bi se ostvarila sinergija.
Još jednom je naglašeno da je apsolutno bilo potrebno uključiti i privatni sektor,  udruge i sve građane, jer se ni jedna ugroza neće moći efikasno riješiti bez zajedništva, a najveća dobit za sve, osim „usustavljenja“ svih segmenata, odnosit će se na racionalizaciju i efikasno korištenje svih resursa u Republici Hrvatskoj, a što je prijeko potrebno.

Nakon provedene rasprave, Odbor većinom glasova, s 10 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, predlaže Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O SUSTAVU DOMOVINSKE SIGURNOSTI

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 22. sjednici, održanoj 5. listopada 2017., raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s Konačnim prijedlogom zakona, (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 22. rujna 2017., s prijedlogom da se donese po hitnom postupku.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom izlaganju istaknuo da se izmjenama i dopunama pristupilo radi usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije, tj. radi prenošenja Direktive 2014/45/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o periodičnim tehničkim pregledima motornih vozila i njihovih priključnih vozila te stavljanju izvan snage Direktive 2009/40/EZ, te prenošenja Direktive 2014/46/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o izmjeni Direktive Vijeća 1999/37/EZ o dokumentima za registraciju vozila i Direktive 2014/47/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o pregledima tehničke ispravnosti na cesti gospodarskih vozila koja prometuju u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2000/30/EZ.

Nadalje, postojala je i potreba uređivanja načina provedbe Uredbe (EU) 2016/403 od 18. ožujka 2016. o dopuni Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu klasifikacije teških povreda pravila Unije koje mogu dovesti do gubitka dobrog ugleda cestovnog prijevoznika te o izmjeni Priloga III. Direktivi 2006/22/EZ Europskog parlamenta.

Također, radi usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije u području prava poslovnog nastana i slobode pružanja usluga, odnosno usklađivanja s Direktivom 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu (nadalje: Direktiva o uslugama), bilo je potrebno izmijeniti odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojima je dana ovlast ministru nadležnom za unutarnje poslove da donese propise o mreži i kriterijima o dovoljnom broju auto škola te o najmanjim jedinstvenim minimalnim izračunskim elementima vrijednosti nastavnog sata za nastavne predmete Prometni propisi i sigurnosna pravila i Upravljanje vozilom, kojima je, efektivno, bilo onemogućeno otvaranje novih autoškola te je bila propisana minimalna cijena osposobljavanja kandidata za vozače.

Nadalje, radi usklađivanja s radnim zakonodavstvom pristupilo se izmjeni  odredbi kojima se autoškolama ograničavalo pravo na zapošljavanje stručnih zaposlenika sklapanjem ugovora o radu isključivo na puno ili na pola radnog vremena.

Nastavno se predstavnik predlagatelja osvrnuo na pojedine odredbe predviđenih izmjena i dopuna i ukazao na izmjenu definicije mladog vozača, te istaknuo da će ubuduće njome biti obuhvaćeni samo mladi vozači koji posjeduju vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske, što do sada nije bilo propisano tako usko.

Vezano za negativne prekršajne bodove, predstavnik predlagatelja je naglasio da se pristupilo potpuno novom sustavu te je predviđeno da se mladom vozaču koji u razdoblju od dvije godine prikupi 9 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukine i oduzme vozačka dozvola, dok će se prema vozačima koji nisu u kategoriji mladih vozača, isti postupak provesti nakon  što prikupe 12 negativnih prekršajnih bodova. Osoba kojoj je na taj način ukinuta i oduzeta vozačka dozvola može ponovno polagati vozački ispit protekom roka od dvije godine od dana izvršnosti tih rješenja. Ako bi osoba kojim slučajem prije stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom upravljala motornim vozilom, prekršajno bi se kažnjavala novčanom kaznom ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

Nastavno je, u Konačnom prijedlog zakona, Prijelazne i završne odredbe,  predviđeno da se stupanjem na snagu izmjena i dopuna Zakona negativni prekršajni bodovi prikupljeni na temelju odredbi trenutno važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama brišu iz evidencije vozača, a postupci koji su započeti na temelju odredbi važećeg Zakona dovršili bi se sukladno odredbama tog Zakona.

Vezano za sigurnost biciklista u prometu, predložena je obveza nošenja reflektirajućeg prsluka ili reflektirajuće biciklističke odjeće na svim cestama, a ne samo na onima koje su kategorizirane kao javne ceste, u cilju zaštite tih sudionike u prometu na svim cestama, neovisno o njihovoj kategorizaciji.

Nadalje, pristupilo se dopuni stavka 4. članka 231. Zakona, a koji se odnosi na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled, te je predloženom dopunom predviđeno uvođenje izvanrednog zdravstvenog pregleda i za vozače koji su najmanje tri puta pravomoćno kažnjeni zbog upravljanja vozilom s nedopuštenom količinom alkohola u krvi, odnosno koji su u krvi imali od 0,5 – 1,5 g/kg.

Predstavnik predlagatelja se posebno osvrnuo na ukidanje obveznog tehničkog pregleda novih motornih i priključnih vozila koja se registriraju u Republici Hrvatskoj. Takva vozila morat će obaviti prvi redoviti tehnički pregled tijekom mjeseca u kojem ističe rok od 24 mjeseca od prve registracije vozila (osim novih motornih i priključnih vozila za prijevoz tereta najveće dopuštene mase veće od 3500 kg, motornih vozila za prijevoz osoba koja osim sjedala za vozača imaju više od osam sjedala, vozila hitne medicinske pomoći i vozila za taksi prijevoz).
 
Izmjena je obrazložena visokim standardima novoproizvedenih motornih vozila, odnosno njihovoj sve većoj tehnološkoj usavršenosti.

Nadalje, predloženim izmjenama i dopunama stanice za tehnički pregled vozila dobile su ovlaštenje, uz postojeće ovlaštenje za produženje važenje prometnih dozvola, obavljati poslove registracije motornih i priključnih vozila te izdavanje pokusnih pločica koje ovlasti su do sada imale samo policijske uprave odnosno policijske postaje. S time u svezi je i izmjena odredbe članka 253. Zakona kojom se predlaže da vlasnik vozila nije dužan platiti upravnu pristojbu za obavljene poslove registracije vozila, produženje valjanosti prometne dozvole i ostale povezane poslove koje obavljaju stanice za tehnički pregled.

Vezano za uvođenje novog instituta – tehnički pregled vozila na cesti, predstavnik predlagatelja je istaknuo da je potreba za takvim posebnim normiranjem proizašla iz Direktive 2014/45/EU o periodičnim tehničkim pregledima vozila i njihovih priključnih vozila i Direktive 2014/47/EU o pregledima tehničke ispravnosti na cesti gospodarskih vozila koja prometuju u Uniji. Zbog specifičnosti ovakvih pregleda koji se obavljaju u posebnim uvjetima i koji su fokusirani na posebne uređaje, opremu i sklopove vozila bilo ih je potrebno izdvojiti kao zasebnu vrstu tehničkog pregleda.

U raspravi su pozdravljene predviđena zakonska rješenja koje su usmjerena k unaprjeđenju sigurnosti svih sudionika u prometu, posebice u svjetlu  „Bijele knjige“ koju je 28. ožujka 2011. donijela Europska komisija pod naslovom „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima”, izlažući „viziju nula” prema kojoj se Unija do 2050. treba približiti cilju od niti jednog smrtnog slučaja u cestovnom prijevozu.

No, s time u vezi postavljeno je pitanje da li će se predviđenom deregulacijom po pitanju pružanja usluga održati jednaka kvaliteta autoškola odnosno hoće li i dalje pružati jednaku kvalitetu usluge korisnicima. Istaknut je slovenski primjer gdje se nakon 7 godina deregulacije po pitanju određivanja vrijednosti sata, pristupilo ponovnom određivanju vrijednosti sata nastave od strane ovlaštene institucije.

Nadalje, zatraženo je od predstavnika predlagatelja pojašnjenje odnosno preciziranje odredbe koja se odnosi na bicikliste u prometu u odnosu na odjeću, ali i opremu koju trebaju imati na sebi, smatrajući da odredba nije dovoljno precizna odnosno da je ostavljen prevelik diskrecijski prostor za odlučivanje da li je biciklist u prometu valjano odjeven ili ne. Naime, da li će policijski službenici smatrati dostatnim da biciklist npr. ima na leđima torbu ili ruksak koji na sebi ima reflektirajuće dijelove, ili će i u tom slučaju i dalje inzistirati na biciklističkoj opremi ili prsluku.

U raspravi je postavljeno i pitanje vezano za predloženu izmjenu članka 213., a koja se odnosi na ovlast policijskog službenika da rješenjem ukine ovlaštenje ovlaštenoj stručnoj organizacije ako ne ispunjava uvjete propisane člankom 206. Zakona, te pojašnjenje definicije mladih vozača, odnosno razloga uvođenja „diskriminatorne“ odredbe u odnosu na vozače do 24 godine koji su položili vozački u Republici Hrvatskoj.

Nadalje, predloženo je, da bi se izbjegao ovršni postupak zbog neplaćanje izrečenih novčanih kazni, primijeniti slovenski model, po kojem kada građanin pristupi registraciji vozila isto ne može učiniti ako prethodno ne podmiri sve kazne vezano za počinjene prekršaje u prometu.

Predstavnik predlagatelja je istaknuo da je Republika Hrvatska morala pristupiti implementaciji tzv. Direktive o uslugama sukladno stajalištu Europske komisije, s obzirom da je prema Republici Hrvatskoj pokrenut predsudski postupak zbog povrede prava Europske unije, tj. Republika Hrvatska istu mora implementirati na način da se omogući  „tržišna utakmica“ u kontekstu pružanja  i tih usluga. Isto ne bi trebalo biti diskriminatorno prema „starim“ autoškolama, jer se svima omogućava slobodno formiranje cijene usluge na tržištu.

Vezano za izmjene članka 213. Zakona pojašnjeno je da će uvjete propisati ministar pravilnikom, no da su to već poznati uvjeti kojima većina autoškola udovoljava.

Po pitanju reflektirajuće opreme predstavnik predlagatelja je istaknuo da je za vozače bicikla bitno da su uočljivi i vidljivi za sve druge sudionike u prometu, a što se dobiva korištenjem biciklističke opreme koje na sebi ima određene reflektirajuće dijelove ili biciklističkog prsluka. Ne smatra spornim razmotriti pojašnjenje odredbe od strane predlagatelja.

Vezano za status mladih vozača predstavnik predlagatelja je istaknuo da je kao kriterij uzeta samo dob odnosno godine života, a ne i vozačko iskustvo koje osoba ima, tako da se zaista može desiti da osoba koja je položila s 19 godina do 24 godine života vozi već 5 godina i ima status mladog vozača, a da neka druga osoba položi s 25 godina i ne smatra se mladim vozačem ni u kom momentu.

Vezano za moguće „diskriminiranje“ mladih vozača koji su vozački ispit položili u Republici Hrvatskoj, predstavnik predlagatelja je naglasio da se ovakvim rješenjem pogodovalo stranim mladim vozačima, ponajviše zbog turističke djelatnosti u RH i učestalog tranzita stranih državljana preko Republike Hrvatske.

U pogledu slovenskog modela naplata prekršajnih kazni najkasnije pri registriranju vozila predstavnik predlagatelja je istaknuo da je i u Republici Hrvatskoj pravilo ako vozač ima neplaćene kazne za prekršaje neće mu se produžiti prometna dozvola. Istaknuta je bojazan da bi sankcioniranje neplaćenih prekršajnih kazni nemogućnošću registriranja vozila moglo dovesti do povećanja broja neregistriranih vozila u prometu.

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, s 6 glasova „ZA“ i 4 glasa „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SIGURNOSTI PRIOMETA NA CESTAMA

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Amandman I
Na članak 4.2. Radni jezici
Druga rečenica mijenja se i glasi: „Dokumenti koje JPSG objavljuje šalju se nacionalnim parlamentima na njihovom službenom jeziku.“

Amandman II
Na članak 4.3. Prevođenje (a) Sjednice u parlamentu države članice koja predsjeda Vijećem Europske unije (1. polugodište):

U članku 4.3. (a) mijenja se cjelokupni tekst i glasi:„Osigurava se simultani prijevod s i na sve službene jezike EU-a.“

Amandman III
Na članak 4.6. Zaključci

Iza prve rečenica dodaje se druga rečenica koja glasi: „Sažetak zaključaka sačinjava se na svim službenim jezicima EU i dostavlja nacionalnim parlamentima.“
Druga rečenica, koja postaje treća rečenica, mijena se i glasi: „Supredsjedatelji izrađuju nacrt početnog prijedloga na svim službenim  jezicima EU koji se daje JPSG-u na odobrenje.“

Amandman IV

Na članak 6.1. Stupanje na snagu Poslovnika

Druga rečenica mijenja se i glasi: „Prijevod na druge službene jezike Europske unije odgovornost su Europskog parlamenta.“

Obrazloženje amandmana I, II, III i IV.

Službeni jezici svih država članica Europske unije ujedno su i službeni jezici u Europskoj uniji.
Predlagatelji Nacrta poslovnika su u odredbama članka 4.2. (Radni jezici) Nacrta poslovnika predložili da radni jezici JPSG-a budu francuski i engleski.
U odredbama članka 4.3. (Prevođenje), 4.6. (Zaključci) te 6.1. (Stupanje poslovnika na snagu) Nacrta poslovnika također se referiraju na uporabu radnih jezika (engleskog i francuskog), te u slučaju održavanja sjednice JPSG-a u državi članici koja predsjedava Vijećem Europske unije (tijekom prvog polugodišta) i na uporabu službenog jezika te države članice.

Slijedom iznesenog držimo da nije prihvatljivo da se dokumenti koje objavljuje JPSG šalju nacionalnim parlamentima na francuskom i engleskom jeziku (time su obuhvaćeni i sažeci zaključaka o ishodu sastanka JPSG-a, kao i Poslovnik JPSG-a).
Također držimo neprihvatljivim i odredbu da se na sjednicama JPSG-a koje se u prvom polugodištu svake godine održavaju u parlamentu države članice koja predsjeda Vijećem Europske unije osigurava simultani prijevod s i na engleski i francuski jezik, kao i s i na jezik(e) države članice Predsjedništva Vijeća EU, a nije predviđeno simultano prevođenje na jezike svih država članica, odnosno isto je moguće na trošak nacionalnog izaslanstva ili Europskog parlamenta.

Isto smatramo diskriminacijom najvećeg dijela država članica u kojima predviđeni radni jezici (engleski i francuski) nisu službeni jezici tih država, čime se ujedno i financijski opterećuju slabije države članice te im se nameću neprihvatljivi troškovi.
S obzirom da je ravnopravnost država članica EU u svim aspektima, proklamirana Ugovorom o Europskoj uniji i Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, te je sastavni dio njezinih temeljnih načela, tražimo da se deklarirana ravnopravnost država članica pretoči u stvarnu ravnopravnost i u ovom aspektu, kroz prihvaćanje naših amandmana u odredbe Poslovnika JPSG-a.

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, kao matično radno tijelo, na 20. (tematskoj) sjednici, održanoj 21. srpnja 2017., raspravljao je o stanju na požarištima u priobalju, s obzirom na razmjere i posljedice požara koji su poharali hrvatsko priobalje do tada.
Domaćin tematske sjednice bila je Državna uprava za zaštitu i spašavanje, a sjednica je održana u Divuljama, u sjedištu Državne vatrogasne intervencijske postrojbe – odjel Split.

Na sjednici su sudjelovali, osim članova i članica Odbora i zastupnika Hrvatskoga sabora, i predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), Ministarstva obrane (MORH), Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS) i Hrvatske vatrogasne zajednice (HVZ).
Tijekom rasprave predstavnici svih državnih tijela iznijeli su podatke s kojima su raspolagali. Predstavnik DUZS je istaknuo da je do 15. srpnja 2017. broj požara u odnosu na prethodno 10-godišnje razdoblje veći za 159%, a sama izgorjela površina veća za 300% u odnosu na prethodnu godinu. Na žalost, s obzirom da nije kraj sezone, te da i dalje predstoje velike vrućine, istaknuo je da će 2017. godina vjerojatno biti godina s najviše požara i najvećom opožarenom površinom. Posebice je naglasio da je broj požara na miniranom ili minski sumnjivom području skoro tri puta veći nego prethodnih godina.
Kao razloge za tolik broj požara istaknuo je vremenske prilike i klimatske promjene odnosno sušu i dugotrajan nedostatak padalina s burom orkanskih razmjera.
Naglasio je da je broj vatrogasaca - 801 vatrogasac, pripadnika dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi ili javnih postrojbi iz svih dijelova Hrvatske, te sredstava koja su angažirana - 162 vozila, izniman. Uključila se i hrvatska vojska, kako na terenu tako i njezine zračne snage. Na kraju uvodnog izlaganja posebice je naglasio kvalitetnu suradnju između svih državnih tijela u čijoj nadležnosti je zaštita od požara.

Predstavnik MUP-a je naglasio da, sukladno nadležnosti, policija vrši očevide kod svih požara o kojima imaju saznanja, te da ove godine u RH ima dvostruko više požara nego prethodne godine, što je prvenstveno uvjetovano vremenskim prilikama. Od početka 2017. prekršajno je prijavljeno 365 osoba za nepažljivo paljenje vatre koje se otelo kontroli pri paljenju korova, te 28 osoba za kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine, općeopasnom radnjom ili sredstvom, odnosno namjerno izazivanje požara.
Nadalje, istaknuo je da su djelatnici MUP-a cijelo vrijeme prisutni na terenu i u funkciji spašavanje ljudskih života i imovine u suradnji s ostalim službama. Takvom suradnjom pokušava se omogućiti što normalniji život i rad građanima na područjima zahvaćenim požarima.
Posebice se osvrnuo na požar koji se dogodio na području Splita 17. i 18. srpnja 2017. te istaknuo da su počeli sa prikupljanjem svih obavijesnih saznanja koja bi im mogla pomoći u rasvjetljavanju okolnosti nastanka toga požara. Izvršen je i očevid na mjestu za koje se smatra da je ishodište požara pored mjesta Tugare.
U pogledu materijalne štete, istaknuo je da su kroz provođenje očevida utvrdili da su potpuno izgorjele tri stambene kuće, a djelomično 33, kod starih kuća koje nisu bile nastanjene  u potpunosti je izgorjelo njih 18, a djelomično 4.
Ministarstvo trenutno raspolaže saznanjem da je uzrok požara otvoreni plamen ili žar, no zbog provođenja izvida, a sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku, predstavnik MUP-a je istaknuo da nisu u mogućnosti reći više od toga.
Zaključno je apelirao na građane, s obzirom da su se do sada nebrojeno puta uvjerili da je najčešći uzrok požara nepažnja, da budu jako pažljivi, pogotovo kod takvih meteoroloških uvjeta, tj. tako dugog vremenskog perioda bez padalina.

Predstavnik MORH-a je uvodno istaknuo da su Oružane snage RH potpuno spremne dočekale protupožarnu sezonu za 2017. godinu, posebice njezina zračna komponenta.
Analizom i usporedbom podataka za 2016. i 2017. godinu vidljivo je da je u 2016. godini bio upućen 271 zahtjev za intervenciju, a u 2017. godini, iako se RH nalazi na polovici protupožarne sezone već su podnesena 254 zahtjeva.
Tijekom 2016. godine bilo je 6364 naleta zračnih snaga, a u 2017. godini (do 21. srpnja 2017.) 7171 nalet. Promatrano s razine broja sati naleta, u 2016. godini bilo je 937 sati naleta, a u 2017. godini 945 sati naleta.
Samo 17. srpnja 2017. ukupno je ostvaren 661 let u trajanju od 75 sati i 40 minuta te je izbačeno 3580 tona vode, a 18. srpnja 2017. ukupno je ostvareno 632 leta u trajanju od 77 sati i 45 minuta i izbačeno je 2984 tona vode. 19. srpnja 2017. ostvareno je 160 letova u trajanju od 29 sati i 30 minuta, a izbačeno je 828 tona vode. Potrošeno je i oko 20 000 litara goriva.
Iz svih tih pokazatelja, predstavnik MORH-a je naglasio da se može izvesti zaključak o karakteru protupožarne sezone u 2017. godini.
Osim zračnih snaga, Hrvatska vojska je angažirala i svoju kopnenu komponentu sukladno propisima RH, a na zahtjev središnjeg tijela državne uprave nadležnog za zaštitu i spašavanje. Trenutno je na terenu još uvijek 156 pripadnika OS RH koji su u stanju pripravnosti.

U raspravi koja je uslijedila pozdravljeni su napori svih sudionika sustava protupožarne zaštite, te je naglašeno da su svi sudionici dali svoj maksimum, a što je najvažnije nije bilo ljudskih žrtava. Naglašeno je i da su materijalne štete velike, no da je to neminovno u požarima ovakvih razmjera, te da je sustav kvalitetno funkcionirao i da je potrebno da i u nastavku protupožarne sezone nastavi tako djelovati.
No, pojedini članovi Odbora su protivno tome, tijekom rasprave isticali nefunkcionalnost i „nesređenost“ sustava, u kojem je prepoznato nesnalaženje i presporo reagiranje, a kao primjer je navedeno da se prije dva dana požar gasio u predgrađu Splita i da su ga gasili građani.
Posebice su se apostrofirali na neprimjenu Zakon o civilnoj zaštiti kao stožernom zakonu koji bi sve hitne službe trebao koordinirati u ovakvim kriznim situacijama.
Tijekom rasprave je u više navrata kritiziran termin održavanja sjednice Odbora s obzirom da je dio članova Odbora smatrao da bi se u ovom trenutku svi pozvani predstavnici državnih tijela trebali baviti važnijim stvarima, tj. gašenjem požara na terenu, a upućena je i kritika zbog činjenice da se sjednica održava bez ikakvih prethodno dostavljenih materijala, a posebice zbog toga što nije provedena nikakva analiza s kojom bi se članovi Odbora mogli upoznati. Takav način sazivanja sjednice je od dijela članova Odbora prepoznat kao politikantstvo.
Tijekom rasprave članovi Odbora su se suglasili da Ante Sanader, dr. sc. Ines Strenja-Linić i Davor Bernardić, članovi Odbora, na temelju provedene rasprave, sačine i predlože zaključke o kojima bi se glasovalo na sljedećoj sjednici.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 19. sjednici, održanoj 11. srpnja 2017., raspravljao je o Izvješću ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova u 2015. godini (dalje u tekstu: Izvješće za 2015. godinu), koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 10. svibnja 2017.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženo Izvješće za 2015. godinu razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.
 
Uvodno je predstavnik predlagatelja naveo da je predmetno Izvješće podijeljeno u 12  cjelina (Uvod, Sprječavanje kažnjivih ponašanja, Suzbijanje kriminaliteta, Sigurnost prometa na cestama, Sigurnost na državnoj granici, u zračnom prometu i plovidbi, Požari i tehnološke eksplozije, Nesretni slučajevi i samoubojstva, Primjena policijskih ovlasti i uporaba sredstava prisile, Predstavke građana i disciplinsko sudovanje, Napadi na policijske službenike, Proračunske vrijednosti policijskih programa te Ljudski potencijali), te da je njime obuhvaćeno postupanje policije kao ustrojstvene jedinice Ministarstva unutarnjih poslova.

Policija je svoje postupanje, kako bi ostvarila glavni strateški cilj – smanjenje opasnosti od kažnjivih ponašanja, usmjerila na četiri posebna cilja – poboljšati sprječavanje kažnjivih ponašanja, poboljšati suzbijanje kriminaliteta, povećati sigurnost prometa na cestama i jačati sigurnost na državnoj granici, u zračnom prometu i plovidbi.

Naglašeno je kako policija ne djeluje samo represivno, već i proaktivno, odnosno u cilju sprječavanja počinjenja kaznenih djela i prekršaja, te poduzima sve aktivnosti kako bi građani mali povjerenje u rad policije.

Posebice je istaknuto da se tijekom 2015. godine Republika Hrvatska, mimo uobičajenih aktivnosti, susrela s migrantskom krizom velikih razmjera (u promatranoj godini Republika Hrvatska je evidentirala ukupno 559.510 osoba zbog nezakonitog prelaska državne granice - u migracijskom valu 555.751, a izvan migracijskog vala 3759 osoba), što je tražilo izniman angažman policije, no policija je sve zadaće i ostvarila.

Vezano za turističku sezonu tijekom 2015. godine, naglašeno je da je Republika Hrvatska ugostila 12 milijuna stranih turista, a nije bio zabilježen niti jedan značajniji incident.

U raspravi je od strane članova Odbora pozdravljeno predmetno Izvješće, s obzirom da je iznimno precizno i statistički jasno, no istaknuto je, da iz samog naslova proizlazi da je to izvješće ministra, a ministar po zakonu ne upravlja radom policije, nego to čini glavni ravnatelj policije, te da ili treba mijenjati naziv izvješća ili bi u tome izvješću trebali stajati i neki drugi podaci koji se odnose na rad drugih ustrojstvenih jedinica MUP-a, kako bi se dobila cjelovita slika rada tog Ministarstva.

Kao ilustracija podataka za koje bi bilo dobro da se nađu u godišnjem izvješću, navedeno je da je u 2015. godini 15 pripadnika ATJ „Lučko“ napustilo MUP, a nije navedeno u predmetnom Izvješću, u medijima se iznose podaci da policija nema dovoljan broj vozila za patrole, a isto se ne spominje u izvješću, koliko djelatnika ima uvjete za mirovinu, koliko su im primanja i sl. Sve su to podaci kojima je mjesto u izvješću, jer daju realnu sliku resora.

Nadalje, istaknut je loš materijalni status policijskih službenika, čija osnovna plaća iznosi 3.500,00 kn, pa se postavilo pitanje kakav rad se može očekivati od djelatnika s minimalnim prihodima.
Zatražen je i odgovor na pitanje da li postoji volja da se ponovo uvede srednja policijska škola s trećim i četvrtim razredom, koja bi obuhvaćala kandidate sa završene prve dvije godine srednjoškolskog obrazovanja.
Kao loš primjer upravljanja policijskom upravom, naveden je primjer PU varaždinske u kojoj je tijekom 2015. godine došlo do krađe 125 komada oružja iz policijskog skladišta, o čemu u medijima nema povratne informacije. Od 2014. godine, u istoj Policijskoj upravi izvršena su 2 samoubojstva policijskih službenika i jedan pokušaj samoubojstva, a 20 djelatnika je zatražilo psihosocijalnu pomoć. U ovoj godini su u 3 navrata eksplodirale eksplozivne naprave. Sve su to pokazatelji koji ukazuju da se u Policijskoj upravi Varaždinskoj ne rukovodi na kvalitetan način.

Nadalje je u raspravi zatraženo pojašnjenje statističkih pokazatelja vezano za prometne prekršaje, jer od 827.628 prometnih prekršaja, u Osječko-baranjskoj županiji počinjeno 93.937 prekršaja na 107 000 vozila , od čega 1181 prekršaj počinjen pri vožnji biciklom pod utjecajem alkohola što, kad se uspoređuje s  brojem vozila i takvog tipa prekršaja u npr. Istarskoj ili Primorsko-goranskoj županiji ukazuje na očigledan nerazmjer, tj. u tim županija je tijekom 2015. počinjeno pet ili desetak takvih prekršaja.

U raspravi je istaknut i segment požara i tehnoloških eksplozija koji su sadržani u istoj cjelini, a što se smatra neprihvatljivim, te je predloženo da se ta cjelina razdvoji. Posebice je istaknuto da je toj cjelini dan vrlo mali prostor iako je u 2015. godini bilo 6623 požara, što je više od 70% u odnosu na prethodnu 2014. godinu.

Na kraju rasprave se predstavnik predlagatelja osvrnuo na iznesene primjedbe te istaknuo da nitko nije zadovoljan s materijalnim statusom policijskih službenika, a posebice s rješenjima vezano za njihovu kazneno-pravnu zaštitu. Ministarstvo je ograničeno financijskim sredstvima koja se nalaze u državnom proračunu, te može raspolagati samo s time. Osnovna plaća policijskog službenika je 3.500,00 kn, na što se uračunava rad subotom, nedjeljom, blagdanima i noćni rad. Apelirao je na sve da pruže podršku kako bi se i društveni i financijski i kazneno-pravni status policijskih službenika poboljšao.

Vezano za odlazak djelatnika policije iz sustava, prosječan odlazak je 400 djelatnika godišnje, što kroz odlazak u mirovinu, što zbog otkaza ili sporazumnog raskida radnog odnosa. Do sada nisu bila primijećena nikakva odstupanja u odnosu na prethodne godine, no u 2018. godini će trebati obratiti pažnju na zahtjeve za odlazak iz sustava, s obzirom da je do 31.12.2018. na snazi odredba članka 128. Zakona o policiji, u odnosu na odredbe stavka 1., 2. i 3. članka 21.

Planom prijema je odobreno zapošljavanje svih 520 policijskih službenika koji su u protekle dvije godine završili prekvalifikaciju.

Vezano za ponovno pokretanje srednje policijske škole, predstavnik predlagatelja je istaknuo da je i sam završio srednju policijsku školu te da završiti srednju policijsku školu ima svoju težinu, ali da je isto pitanje strateške odluke na razini Ministarstva.

Vezano za događanja u PU varaždinskoj istaknuto je da se u vezi spomenutih događaja provode kriminalistička istraživanja, te se vodi računa o svim aspektima. U pogledu mogućih kadrovskih promjena, sustav je vezan odredbama Zakona o policiji koje odredbe jasno propisuju pretpostavke za izbor i imenovanje na vodeće funkcije, te se striktno vodi računa o zakonitosti tog postupanja. Velik dio policijskih službenika svoj posao obavlja kvalitetno i pošteno, dok manji broj službenika zbog uočenih nepravilnosti, kroz disciplinski postupak napuštaju službu zbog otkaza.

Vezano za statističke pokazatelje prekršaja u Osječko-baranjskoj županiji, predstavnika predlagatelja je istaknuo da su se radile precizne usporedbe, te je vidljivo da je stanje sigurnosti cestovnog prometa u toj Županiji jako loše, a što je vidljivo iz činjenice velikog broja smrtnih slučajeva sudionika u prometu koji su biciklisti. Smatra kako su kolege pravilno prosudile i intenzivno radili na tome da se pokušaju sanirati oni segmenti u prometu koji rezultiraju najvećim posljedicama, što je i dovelo do tolikog broja prekršajnih prijava u odnosu na bicikliste. Ne sjeća se kada je u Splitu netko poginuo na biciklu, pa se ti prometni prekršaji tamo i ne registriraju, ali je za Split čest smrtni ishod zbog prometnih nezgoda u kojima sudjeluju vozači motora, te se njima daje posebna pozornost.

Predstavnik predlagatelja se obvezao dostaviti precizne podatke u pisanoj formi.

Nakon provedene rasprave, jednoglasno, s 9 glasova „ZA“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da prihvati

IZVJEŠĆE MINISTRA UNUTARNJIH POSLOVA O OBAVLJANJU POLICIJSKIH POSLOVA U 2015. GODINI

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 19. sjednici, održanoj 11. srpnja 2017., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o dopuni Zakona o zaštiti svjedoka, (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. lipnja 2017.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom obrazloženju Konačnog prijedloga zakona istaknuo da se pristupilo dopuni Zakona o zaštiti svjedoka (dalje u tekstu: Zakon) zato što je tijekom njegove primjene uočena potreba za dopunom u dijelu koji se odnosi na pitanje zadržavanja prikrivenog identiteta osobe nakon prestanka Programa zaštite.
 
Predviđenom dopunom predviđa se da svaki zahtjev osobe uključene u Program zaštite kojoj je odobrena mjera prikrivanja identiteta, u trenutku prestanka Programa zaštite, automatizmom  dopire do Povjerenstva, koje će donijeti konačnu odluku, tj. hoće li se mjera zaštite prikrivenog identiteta  pretočiti  u promjenu identiteta, uzimajući u obzir sve značajne okolnosti. Istovremeno, time se onemogućuje da Jedinica za zaštitu, prema vlastitoj procjeni, zahtjeve prosljeđuje ili ne prosljeđuje Povjerenstvu za odluku.

Zaključno je predstavnik predlagatelja  iznio stav da će se predloženom dopunom Zakona o zaštiti svjedoka podići razina zaštite osnovnih ljudskih prava osoba koje su bile uključene u Program zaštite.

Bez  rasprave, Odbor je jednoglasno, s 9 glasova „ZA“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O DOPUNI ZAKONA O ZAŠTITI SVJEDOKA

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 18. sjednici, održanoj 5. srpnja 2017., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, (dalje u tekstu: Konačni Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 22. lipnja 2017.
Sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmatrao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.

Predstavnica predlagatelja je u uvodnom obrazloženju Konačnog prijedloga zakona istaknula da se pristupilo sedmim izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (dalje u tekstu: ZKP), s obzirom na obvezu usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije, odnosno s više direktiva Europskog parlamenta i Vijeća (četiri direktive).
Predstavnica predlagatelja je naglasila da je, u odnosu na tekst Prijedloga zakona, došlo do nekih promjena koje su rezultat uvažavanja prijedloga i primjedbi iznesenih u prvom čitanju. Time su obuhvaćene i izmjene i dopune članka 68. Prijedloga zakona koji je postao članak 67. Konačnog prijedloga zakona, a kojim se dodaju članci  208.a i 208.b.
Vezano za izmjene i dopune ZKP-a kojima se uvodi institut ispitivanja građana u svojstvu osumnjičenika od strane policije, posebice je naglašeno da takvo ispitivanje, ako će policijski službenici poštovati sve formalne pretpostavke, postaje dokaz na sudu, što u svojim zakonodavstvima ima većina država Europske unije.
Nadalje, istaknuto je da je kao dodatna garancija zakonitosti postupanja policijskih službenika predviđeno da se ispitivanje osumnjičenika i sve popratne radnje snimaju uređajem za audio-video snimanje.
Zaključno je predstavnica predlagatelja istaknula da se u Konačnom prijedlogu zakona vacatio legis za izmjene i dopune predviđene člankom 67. Konačnog prijedloga zakona, a koji obuhvaćaju ispitivanje osumnjičenika pred policijom, radi obuke policijskih službenika, odgađa za 1. prosinca 2017.

Nakon rasprave, Odbor je većinom glasova, s 9 glasova „ZA“ i 1 glas „PROTIV“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 18. sjednici, održanoj 5. srpnja 2017., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o  izmjeni i dopunama Zakona o osobnom imenu, (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 21. lipnja 2017.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnica predlagatelja je u uvodnom obrazloženju Konačnog prijedloga zakona istaknula da se pristupilo izmjeni i dopunama Zakona o osobnom imenu (dalje u tekstu: Zakon) iz više razloga.
Jedan od razloga je što Zakon nije propisao postupanje u slučaju kada roditelji u zakonskom roku nisu odredili osobno ime djeteta, bilo iz razloga što se nisu sporazumjeli bilo iz razloga što su prekoračili zakonski rok. Drugi razlog za predloženu izmjenu i dopune bio je taj što Zakon omogućava da se bračni drugovi mogu, u roku od godinu dana od prestanka braka, vratiti na prezime koje su imali prije sklapanja braka davanjem izjave pred matičarom, a što nije bilo omogućeno i životnim partnerima, i treći razlog se odnosio na utvrđivanje nadležnosti tijela pri promjeni osobnog imena maloljetnog djeteta u slučaju kada ne postoji suglasnost drugog roditelja, upućivanjem na odredbe posebnog zakona kojima se uređuju obiteljski odnosi, tj. na Obiteljski zakon.
Zaključno je predstavnica predlagatelja istaknula da na sjednici Hrvatskoga sabora nisu bile iznesene primjedbe i prijedlozi na tekst zakona u prvom čitanju, te Konačni prijedlog zakona, osim izostavljanja članka 4. Prijedloga zakona, što je rezultat prihvaćanja primjedbe Odbora za zakonodavstvo, ostaje u neizmijenjenom tekstu u odnosu na prvo čitanje.

Bez  rasprave, Odbor je jednoglasno, s 10 glasova „ZA“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O IZMJENI I DOPUNAMA ZAKONA O OSOBNOM IMENU

 Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 17. sjednici, održanoj 27. lipnja 2017., raspravljao je o Prijedlogu strategije nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Prijedlog strategije), koju je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. lipnja 2017.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi Prijedlog strategije razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.
 
Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da je trenutno važeća Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske donesena 2002. godine, te da su se u ovih 15 godina okolnosti bitno promijenile, a samim time i rizici i ugroze koje prijete Republici Hrvatskoj.

Ta Strategija, kao dokument kojom se određuju politike i instrumenti za ostvarenje nacionalnih interesa odnosno postizanje sigurnosnih uvjeta koji će omogućiti uravnotežen i kontinuiran razvoj države i društva, više nije relevantna.
Tijekom 2010. i 2012. godine, u dva navrata, pokrenut je postupak donošenja nove strategije nacionalne sigurnosti no, na žalost, ti procesi nisu dovršeni niti je donesena nova strategija nacionalne sigurnosti.
Ovo je, kako je istaknuo predstavnik predlagatelja, treći pokušaj, koji je u sebi sublimirao sve ono dobro i kvalitetno što su prethodne dvije Vlade RH napravile u ta dva navrata. Posebice je apostrofirao da je cijeli proces usmjeren donošenju strategije bio otvoren proces, koji je u svome sedmomjesečnom razdoblju angažmanom obuhvatio izniman broj neovisnih stručnjaka, održan je velik broj okruglih stolova (s braniteljima, umirovljenim generalima, predstavnicima medija, akademskom zajednicom, civilnim društvom, Hrvatskom udrugom poslodavaca, saveznicima i stranim partnerima), te e-savjetovanje u cjelovitom roku od 28 dana, kao i okrugli stol koji je održan u Hrvatskome saboru 19. travnja 2017., na kojem su sudjelovali Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Odbor za obranu, Odbor za vanjsku politiku i Izaslanstvo Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a.
Sve navedeno imalo je samo jedan krajnji cilj, a to je stvoriti kvalitetan i cjelovit dokument koji bi bio ishodište i okvir za sustav nacionalne odnosno domovinske sigurnosti.

Nastavno je predstavnik predlagatelja detaljno obrazložio Prijedlog strategije po njezinim nacionalnim interesima (četiri nacionalna interesa – Sigurnost stanovništva te teritorijalni integritet i suverenitet Republike Hrvatske, Dobrobit i prosperitet građana, Nacionalni identitet, međunarodni ugled i utjecaj,  te Ravnopravan položaj, suverenitet i opstanak hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, položaj hrvatske nacionalne manjine u drugim državama te Hrvati u iseljeništvu), te strateškim ciljevima, instrumentima i mehanizmima njihova ostvarivanja.
Posebice je izdvojena novina kojom se omogućava svakoj novoj Vladi RH da na početku mandata može, ako utvrdi da postoji potreba, ažurirati, nadograditi i promijeniti strategiju, kao strateški dokument Republike Hrvatske.
Nadalje, u Prijedlogu strategije je sadržano uvođenje obveze Vladi RH da jednom godišnje izvještava Hrvatski sabor o provedbi strategije, te da nadležno tijelo svaka tri mjeseca rangira ugroze i rizike, s obzirom na njihovu stalnu mijenu.
Zaključno je predstavnik predlagatelja istaknuo da je strategija policy dokument, koji predstavlja strateški dokument i okvir koji će omogućiti Republici Hrvatskoj da se kvalitetno suprotstavi svim rizicima i ugrozama, te da je njezino donošenje nadstranačko pitanje, gdje su svi dionici tog procesa suodgovorni za usuglašavanje stavova i postizanje konsenzusa, te pozvao sve članove i članice Odbora da podrže Prijedlog strategije.

U raspravi je pozdravljeno donošenje nove strategije nacionalne sigurnosti, s obzirom na sve ugroze i rizike s kojima se suočava ne samo Republika Hrvatska nego i ostale države u svijetu. Posebno je naglašeno da je iz predloženog teksta vidljivo da je uloženo puno truda od strane Povjerenstva za izradu strategije nacionalne sigurnosti, te da je rezultat toga kvalitetan Prijedlog strategije, u koju su ugrađena i dobra rješenja proistekla iz rada prethodnih radnih kupina i povjerenstava.
Dio članova Odbora je istaknuo da je razvoj nacionalne sigurnosti trajan proces, te da bi bilo dobro da je strategija nacionalne sigurnosti usklađena sa strategijom razvoja Republike Hrvatske, no da taj strateški dokument, nažalost,  još nije donesen. 
Izraženo je i mišljenje da se korupcija kao ugroza nacionalne sigurnosti, a koja se prema predlagatelju najčešće manifestira u postupcima javne nabave, te kroz zlouporaba položaja i ovlasti, preusko definirala te da bi bilo bitno da se njome obuhvati i „političko kadroviranje“ te trgovanje utjecajem.
Nadalje, izraženo je i mišljenje da bi trebalo staviti jači naglasak na jačanje sustava nadzora, posebice financijskog te da bi bilo potrebno jasnije definirati odnos Republike Hrvatske s njezinim saveznicima i partnerima, kako bi bilo vidljivo da Republika Hrvatska ulazi u te odnose na vlastitu inicijativu, a radi zaštite nacionalnih interesa.
Vezano za strateški cilj – Nacionalni identitet, međunarodni ugled i utjecaj Republike Hrvatske, dio članova Odbora je predložio da se ugradi tekst kojim se spominje i antifašistički pokret u Republici Hrvatskoj kao dio pobjedničke koalicije u II. svjetskom rata, na kojem se temelji današnja Republika Hrvatska. Isto ne bi trebalo biti sporno s obzirom da je već ugrađeno u Izvorišne osnove Ustava Republike Hrvatske.
Postavljeno je i pitanje da li je Republika Hrvatska danas spremnija nego prije godinu dana zaštiti se od terorističkih prijetnji i ostalih ugroza.

Predstavnik predlagatelja se na kraju rasprave zahvalio svim sudionicima na primjedbama i prijedlozima, te posebice istaknuo da je Domovinski rat temelj moderne i demokratske Republike Hrvatske. Republika Hrvatska je od 1990. bila  izvrgnuta brutalnoj agresiji, kojoj se Hrvatski narod odupro zajednički, te je Republika Hrvatska oslobođena zajedničkim angažmanom.
Što se tiče spremnosti Republike Hrvatske, predstavnik predlagatelja je istaknuo da se sigurnosni sustav Republike Hrvatske kontinuirano razvija i poboljšava te da se upravo Prijedlogom zakona o sustavu domovinske sigurnosti stvara temelj kako bi se Republika Hrvatska mogla kvalitetnije nositi sa svim rizicima i ugrozama koji joj prijete.

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, s 8 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da donese

STRATEGIJU NACIONALNE SIGURNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 17. sjednici, održanoj 27. lipnja 2017., raspravljao je o Prijedlogu zakona o sustavu domovinske sigurnosti, (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. lipnja 2017.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom izlaganju istaknuo da se izradi Prijedloga zakona pristupilo radi toga što se kontinuirano javlja problem kako provesti strateške dokumente da ne bi ostali „mrtvo slovo na papiru“  te kako ojačati sustav da bi se mogao uspješno nositi sa svim rizicima i ugrozama koje se mogu pojaviti.
Nastavno na izneseno uvodno izlaganje, predstavnik predlagatelja se osvrnuo na tri krizna događaja u Republici Hrvatskoj koji su pokazali sve kvalitete, ali i slabosti sustava (požar na Kornatima, poplave u Gunji te izbjeglička kriza tijekom 2015. godine), te posljedice s kojima se i danas suočavamo.
Kao najveći nedostatci postojećeg sustava prepoznati su nepostojanje  procedura u upravljanju kriznim situacijama, nenormiranost cijelog sustava, neprepoznavanje svih dijelova odnosno elemenata sustava domovinske sigurnosti, s obzirom da sustav domovinske sigurnosti ne može u sebi obuhvaćati samo tradicionalne dijelove sustava kao što su policija, vojska i sigurnosno-obavještajne agencije, već dijelom tog sustava trebaju biti i civilna zaštita, vatrogastvo, središnje tijelo državne uprave za zaštitu i spašavanje i druga tijela te kritične infrastrukture. Takva fragmentiranost  sustava, u kojem nije bilo prepoznato upravljanje i u kojem nisu bili uspostavljeni protokoli, danas je prepoznata, te je kroz Prijedlog zakona jasno izraženo „okrupnjavanje“ sustava odnosno njegovo okupljanje i usmjeravanje. Posebice je, kako je istaknuo predstavnik predlagatelja, to bitno u vremenu ne samo nedostatnih materijalnih sredstava, već općenito svih resursa, pa i ljudskih, koji će se vjerojatno još i umanjivati.
Nastavno je naglašeno da se Prijedlogom zakona ne uspostavljaju nove upravne strukture, nego se postojeće samo usmjeravaju, te da sustav treba kontinuirano dograđivati i dopunjavati, što je trajan i dinamičan proces.
 
U raspravi je član Odbora istaknuo da već imamo koordinaciju na razini Vlade RH, a ovim Prijedlogom zakona se uvodi nova koordinacije. Time će to novo tijelo predlagati Vladi RH donošenje odluka u slučaju neke krize, te preuzeti zadaću koja je nekoć bila zadaća Vlade RH, što predstavlja nepotrebno dupliciranje. Iskustva pokazuju da je pitanje koordinacije kroz Vladu RH bilo pozitivno rješenje, a s ovakvim Prijedlogom zakona se moć odlučivanja koncentrira u rukama manjeg broja ljudi, a ne na razini Vlade RH. Nadalje, član Odbora je napomenuo da je sam naziv zakona u kojem se uvodi pojam domovinska sigurnost pomalo pomodan, s obzirom da donosimo strategiju nacionalne sigurnosti, pa bi bilo logično da se donese i zakon o nacionalnoj sigurnosti.

Zaključno je predstavnik predlagatelja istaknuo da se uvođenjem koordinacije ni u kom slučaju ne radi o dupliciranju, jer postojeća koordinacija je na razini Vlade RH, a iz nje je izuzeta Predsjednica RH koja ima nadležnosti u donošenju odluka vezano za oružane snage, vanjsku politiku i sigurnosni sustav. Utemeljenjem ovakve koordinacije, uz Vladu RH u odlučivanje će se uključiti i Predsjednica RH, čime će doći do usklađenog djelovanja i brzina u odlučivanju.
Vezano za naziv zakona koji rabi pojam domovinske sigurnosti, predstavnik predlagatelja je istaknuo da sustav domovinske sigurnosti nije ničija kopija, te da smo taj sustav utemeljili još tijekom Domovinskog rata, kada se kroz zajedničko djelovanje svih segmenata sustava obranila i stvorila moderna Republika Hrvatska.

Nakon provedene rasprave, većinom glasova, s 5 glasova „ZA“, 1 glas „PROTIV“ i 3 glasa „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećih zaključaka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o sustavu domovinske sigurnosti

2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se  predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 16. sjednici održanoj 9. lipnja 2017., raspravljao je o Prijedlogu za iskazivanje povjerenja dr. sc. Davoru Božinoviću za obavljanje dužnosti ministra unutarnjih poslova, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom Klasa:080-02/17-01/263, Urbroj:5030115/1-17-01 od 8. lipnja 2017.

Sukladno članku 69., a u svezi s člankom 119. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Prijedlog za iskazivanje povjerenja razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Nakon provedene rasprave, sa 7 glasova „za“ i 4 glasa „protiv“, Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost predlaže Hrvatskome saboru da donese ODLUKU O ISKAZIVANJU POVJERENJA DR. SC. DAVORU BOŽINOVIĆU ZA OBAVLJANJE DUŽNOSTI MINISTRA UNUTARNJIH POSLOVA.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom obrazloženju Konačnog Prijedloga zakona istaknuo da je važeći Zakon o strancima usklađen s 22 direktive, odluke te preporuke europske pravne stečevine no trenutno je potrebno izvršiti implementaciju odredbi triju direktiva koje su donesene nakon stupanja na snagu Zakona o strancima 2012. godine (Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br.1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) - tekst značajan za EGP, Direktiva 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika i Direktiva 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva).
Nadalje, predstavnik predlagatelja je istaknuo da je Ministarstvo nakon rasprave o Prijedlogu zakona, ugradilo određene prijedloge i primjedbe u Konačni prijedlog zakona i to; primjedbe Odbora za zakonodavstvo koje su bile nomotehničkog karaktera, primjedbe Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjima, te Kluba zastupnika SDP-a i Kluba zastupnika HNS-a koje su djelomično usvojene.

Članovi Odbora su se, s obzirom na primjedbe Odbora u prvom čitanju, posebno apostrofirali na odredbe članka 12. Konačnog prijedloga zakona kojima se mijenja članak 43. važećeg Zakona, a koje se odnose na kriminalizaciju odnosno dekriminalizaciju i pokušaja pomaganja pri nezakonitom prelasku državne granice.
Naime, Odbor u prvom čitanju nije podržao Prijedlog zakona, baš zbog uvođenja sankcioniranja i pokušaja pomaganja pri nezakonitom prelasku granice, te zbog toga sto je smatrao da se treba kažnjavati samo ono pomaganje i pokušaj pomaganja koji rezultira materijalnim i financijskim koristima za pomagače.
Predstavnici predlagatelja su istaknuli da su te primjedbe odbijene iz razloga što je Europska komisija već upozorila Republiku Hrvatsku da u svoje zakonodavstvo nije pravilno prenijela „Direktivu o pomaganju“ kojom se definira pomaganje neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka, a kao nepravilnost je navedeno da nije propisana odgovornost za pokušaj pomaganja, te se u slučaju nepravilnog prenošenja direktiva u nacionalno zakonodavstvo Europska komisija više neće pokretati prethodni postupak protiv država članica (tzv. pilot) već će se odmah pokretati postupak za novčano kažnjavanje.

U razdoblju između dva čitanja, Ministarstvo je zatražilo od država članica Europske unije informaciju jesu li države članice, u zakone kojima se uređuje ovo pitanje, stavile odredbe oslobođenja od odgovornosti za pomaganja koje je počinjeno iz humanitarnih razloga. Ministarstvo je zaprimilo  informaciju 20 država članica, od kojih 16 država članica nema takvu odredbu, dok četiri države članice imaju (Belgija, Finska, Francuska i Velika Britanija).
Republika Hrvatska je iskoristila mogućnost propisati oslobođenje od odgovornosti za pomaganje koje je počinjeno iz humanitarnih razloga, što je i učinjeno u Konačnom prijedlogu zakona.

Nadalje, vezano za predložene izmjene članka 9. Konačnog prijedloga zakona, kojima se mijenjaju odredbe članka 38. predmetnog Zakona, Ministarstvo iste nije prihvatilo, već je ostalo pri stajalištu da se saslušavaju samo državljani treće zemlje koji su maloljetnici bez pratnje.

Članovi Odbora su se posebno osvrnuli na odredbe članka 79. Konačnog prijedloga zakona kojima se dodaje članak 138.b  - Smještaj maloljetnika i obitelji u centru, odnosno stavak 2. predmetnog članka kojim bi bilo potrebno jasnije propisati da se maloljetni stranac bez pratnje i maloljetni stranac u pratnji članova njegove obitelji mogu smjestiti u centrima za zadržavanje samo ako nije moguće odrediti jednu od blažih mjera iz članka 132., te da se smještaj u centre može odrediti samo na najkraće moguće vrijeme. Ujedno, članovi Odbora su tražili i podatak koliko djece bez pratnje (državljana trećih zemalja)  se trenutno nalazi u domovima za nezbrinutu djecu i domove za odgoj djece i mladeži, s obzirom da tamo postoji velik rizik za njihovo zlostavljanje i s obzirom da su tamo nezaštićena.

Predstavnici predlagatelja su istaknuli da pitanje smještaja djece bez pratnje u domove za nezbrinutu djecu i domove za odgoj djece i mladeži nije u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova, već Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike, te da je trenutno u Republici Hrvatskoj oko 50-ero djece bez pratnje.

Posebice je istaknuto da je s odredbama članka 138. b Republika Hrvatska  uskladila svoje zakonodavstvo s Direktivom 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom.

Nakon provedene rasprave, sa 7 glasova „za“ i 4  glasa „suzdržan“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA.

 Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
 Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 15. sjednici održanoj 12. lipnja 2017., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama  Zakona o strancima, P. Z. E. 59 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 25. svibnja 2017.

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 15. sjednici održanoj 12. lipnja 2017., raspravljao je o Prijedlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Kabineta ministara Ukrajine o suradnji u području sprječavanja katastrofa i uklanjanja njihovih posljedica, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 125 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 13. travnja 2017.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je istaknuo da je predmetni Sporazum potpisan u Kijevu 21. studenoga 2016. godine, a rezultat je zajedničke želje Republike Hrvatske i Ukrajine za daljnjim promicanjem i produbljivanjem zajedničke suradnje i uzajamnog pružanja pomoći u katastrofama.
Kako bi odredbe predmetnog Sporazuma postale dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, u skladu s člankom 141. Ustava Republike Hrvatske, bilo je potrebno pristupiti donošenju zakona kojim bi se taj Sporazum potvrdio.
Nadalje, zaključno je predstavnik predlagatelja naveo da za provedbu predmetnog Zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske, a razlozi za njegovo donošenje po hitnom postupku, nalaze se u odredbi članka 204. stavka 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora.

Bez rasprave, Odbor je većinom glasova, sa 10 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“  odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I KABINETA MINISTARA UKRAJINE O SURADNJI U PODRUČJU SPRJEČAVANJA KATASTROFA I UKLANJANJA NJIHOVIH POSLJEDICA

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
 Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 15. sjednici održanoj 12. lipnja 2017. raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja,  P. Z. E. br. 54, (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona) koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 27. travnja 2017.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom obrazloženju Konačnog prijedloga zakona istaknuo da u Republici Hrvatskoj tri zakona reguliraju materiju odnosno područje eksplozivnih tvari.
To su Zakon o eksplozivnim tvarima, Zakon o oružju i Zakon o prijevozu opasnih tvari.
Intencija za donošenje potpuno novog zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja, proizašla je ne samo iz obveze usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s novim direktivama EU br. 2013/29/EU i 2014/28/EU odnosno zakonodavstvom Europske unije, već i radi toga što bi se, po mišljenju predlagatelja, donošenjem jedinstvenog zakona uredilo i u cijelosti objedinilo područje odnosno materija eksplozivnih tvari, te osigurao potpuni nadzor nad postupanjem svih sudionika u tom području.

 Bez rasprave, Odbor je većinom glasova, s 10 glasova „ZA“ i 1 glasom „PROTIV“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O EKSPLOZIVNIM TVARIMA TE PROIZVODNJI I PROMETU ORUŽJA

 Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
 Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 14. sjednici održanoj 27. travnja 2017., raspravljao je o Prijedlogu zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Poljske o uzajamnoj zaštiti klasificiranih podataka, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. br. 132 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 20. travnja 2017.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je istaknuo da je Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Poljske o uzajamnoj zaštiti klasificiranih podataka potpisan 6. listopada 2016., a nakon završenih pregovora koje je provodio Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost. Kako bi odredbe predmetnog Ugovora postale dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, u skladu s člankom 141. Ustava Republike Hrvatske, bilo je potrebno pristupiti donošenju zakona kojim bi se taj Ugovor potvrdio.

Nastavno je naveo da za provedbu predmetnog Zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske, a razlozi za donošenje predmetnog Zakona po hitnom postupku, nalaze se u odredbi članka 204. stavka 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora.

Bez rasprave, Odbor je jednoglasno, sa 7 glasova „ZA“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE POLJSKE O UZAJAMNOJ ZAŠTITI KLASIFICIRANIH PODATAKA

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Darko Milinović, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                   Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 14. sjednici održanoj 27. travnja 2017., raspravio je Izvješće Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske o funkcioniranju sustava granične kontrole s Republikom Slovenijom   (dalje u tekstu: Izvješće), koje je Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, na njegovo traženje, dostavilo Ministarstvo unutarnjih poslova (dalje u tekstu: Ministarstvo), aktom Klasa:NK-208-01/17-01/27, Urbroj:511-01-10-17-3, od 25. travnja 2017.

U uvodnom obraćanju, predstavnik Ministarstva je istaknuo da je Uredbom (EU) 2017/458 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 u pogledu jačanja kontrola provjerom u relevantnim bazama podataka na vanjskim granicama izmijenjen članak 8. Zakonika o schengenskim granicama (Uredba 399/2016), a što je dovelo do promjene u režimu  sloboda kretanja državljana država članica Europske unije, Europskog gospodarskog prostora i Švicarske (dalje u tekstu: EU/EGP/CH), poradi terorističkih akata počinjenih  na području Europske unije u kojima su mnogi počinitelju bili i građani Unije.

Prije izmjena, Uredba je predviđala da se državljani država EU/EGP/CH provjeravaju na nesustavnoj osnovi, tj. da se izdvaja samo određeni postotak i kategorije državljane tih država, kako bi se pod određenim uvjetima profiliranja, izdvojio dio putnika eventualno povezan s kaznenim djelima, dok se nakon izmjene članka 8., osobe s pravom slobodnog kretanja provjeravaju, pri ulasku i izlasku s područja EU, u SIS bazi podataka, Interpolovoj bazi podataka o ukradenim i izgubljenim putnim ispravama (SLTD) i nacionalnim bazama podataka koje sadržavaju informacije o ukradenim, otuđenim, izgubljenim i poništenim putnim ispravama.

Posebno je naglašeno da se postupanje po Uredbi može podijeliti na tri segmenta:
- Prvi dio se odnosi na postupanje Vlade Republike Hrvatske odnosno Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva vanjskih i europskih poslova aktivnim sudjelovanjem na svim radnim tijelima Europske unije, i to:

-  Stajalište RH za sastanak Vijeća, od 25. veljače 2016.

„U odnosu na raniju praksu kada su državljani EU prolazili minimalne provjere autentičnost dokumenata i sporadične, ciljane provjere u odgovarajućim bazama podataka, uvođenje sustavne kontrole putnika na vanjskim granicama (državljani trećih zemalja i EU državljani) smatramo osnovanom. Iz navedenog razloga RH podržava prijedlog Komisije u postojećem obliku u cilju zaštite unutarnje sigurnosti. Također, u situacijama kada originalni putni dokument koji nije prijavljen kao otuđen, služi za prelazak vanjskih granica osobe kojoj dokument nije izdan, biometrijske provjere će biti učinkovitiji način za otkrivanje takvih pokušaja zlouporaba.
Iako se predmnijeva da će se takve sustavne provjere provoditi simultano, mišljenja smo da će  to (kao u slučaju provjere valjanosti popratne dokumentacije za članove obitelji državljana Europske unije) zasigurno imati implikacije na tehničke, tehnološke, administrativne i kadrovske aspekte granične kontrole, poglavito na najfrekventnijim graničnim prijelazima.
Posebice će uzimanje biometrijskih podataka u znatnoj mjeri usporavati rad na cestovnim graničnim prijelazima kao i u zračnom prometu tijekom turističke sezone. Postojeća beskontaktna (wireless) tehnologija ne omogućava dovoljno brzo izuzimanje biometrijskih podataka, njihovu provjeru u postojećim sustavima i pohranu u novim sustavima (EES, RTP), što bi u određenim sezonskim opterećenjima moglo prouzročiti velike zastoje.“

- Radna skupina za granice, od 11. srpnja 2016.;
„Republika Hrvatska smatra da se sve države članice Europske unije trebaju tretirati jednako.“

– COREPER, 17. studenoga 2016.
„Republika Hrvatska razumije političku važnost ovog dosjea i potrebu donošenja Uredbe, ali kao što naslov akta kaže, sustavne provjere bi trebalo provoditi samo na vanjskim granicama. Stoga ostaje pri stavu da se sustavna kontrola u odnosu na EU državljane treba provoditi samo na vanjskim granicama bez obzira je li ukinut nadzor na unutarnjim granicama. Naime, predloženi tekst dovest će do toga da se u razmaku od samo nekoliko minuta dva puta provjerava istu osobu koja prelazi zajedničku granicu dviju članica EU-a. To će uzrokovati nerazmjerno povećanje gužvi na graničnim prijelazima, posebice između država koje budu imale obvezu provoditi iste sustavne provjere uzastopce.“

– COREPER, 7. prosinca 2016.
„Republika Hrvatska podupire donošenje Uredbe, ali ponovno ukazuje na svoje stajalište koje je izraženo na sastanku Corepera od 17.11.2016. I nadalje ostaje pri stavu da se sustavna kontrola u odnosu na EU državljane treba provoditi samo na vanjskim granicama bez obzira je li je ukinut nadzor na unutarnjim granicama.“

- Na sastanku Europskog vijeća od 15. prosinca 2016. godine, predsjednik Vlade RH, g. Plenković zatražio je dopunu zaključaka Vijeća, kojom je u zaključke Vijeća dodano: „Europsko vijeće pozdravlja dogovor o revidiranom schengenskom zakoniku kojim se uvode sustavne kontrole za sve putnike koji prelaze vanjske granice EU-a, uzimajući u obzir specifične situacije nekih zemalja članica.“
 
Nadalje, istaknuto je da su pri pregovorima o donošenju Uredbe, vezano za formulaciju o ostanku sustavnih kontrola, Republika Hrvatska i Republika Slovenija dale zasebne izjave da takav režim predstavljati dodatni pritisak, uz napomenu Republike Hrvatske da ovakav režim ni na simboličnoj razini ne pridonosi zajedničkim interesima, dok je Republika Slovenija istaknula njezin štetan utjecaj.

Ministarstvo sve ovo vrijeme paralelno provodi i bilateralne razgovore s Republikom Mađarskom i Republikom Slovenijom (na razini ravnatelja policije).
S Republikom Mađarskom je došlo do dogovora, odnosno Mađarska je utvrdila da će prijeći na sustav ciljanih kontrola i  otvaranje dodatnih traka, kada se ukaže potreba.
S Republikom Slovenijom još uvijek nije postignut dogovor kada se prelazi na sustav ciljanih kontrola.

Uredba je stupila na snagu 7. travnja 2017. Analizom prometa Ministarstvo je utvrdilo da je taj vikend promet bio blago povećan u odnosu na isto vrijeme u 2016. godini, i RH je u jednom momentu zbog dugih čekanja i kilometarskih kolona bila prisiljena prijeći na ciljane kontrole. Nažalost Republika Slovenija to nije učinila, tako da isto i nije imalo prevelik utjecaj na smanjenje gužvi, odnosno najbolji rezultat bi se postigao zajedničkim prelaskom dviju država na ciljane kontrole.
11. travnja 2017. Republika Hrvatska je izvršila notifikaciju Europskoj komisiji, to je učinila i Republika Slovenija, no nije bilo zajedničke notifikacije.
12. travnja 2017. Republika Hrvatska i Republika Mađarska uputile su zajedničku notifikaciju Europskoj komisiji, s obzirom da Europska komisija upućuje na zajednički dogovor i s obzirom da je u Uredbi sadržana odredba koja predviđa mogućnost prelaska sa sustavnih na ciljane kontrole, ako bi pri prelasku granice došlo do problema odnosno do velikih zastoja. Nažalost, istaknuo je predstavnik Ministarstva, Republika Slovenija, višesatno čekanje na granici ne smatra problemom.

Vezano za izradu analize rizika, Republika Hrvatska je predložila Republici Sloveniji pripremu zajedničke analize rizika, te su izdvojili datume za koje se zna da je smjena turista i da su državni praznici, tj. kada je pojačan promet. Republika Slovenija to nije prihvatila, nego je pristupila samostalnoj izradi procjene rizika. Republika Mađarska je prihvatila prijedlog Republike Hrvatske, te je u izradi zajednička analiza rizika koja će se 28. travnja 2017. uputiti Agenciji za europsku graničnu i obalnu stražu, a u kojoj analizi će se nalaziti ciljani datumi.

Predstavnik Ministarstva je istaknuo da će Republika Hrvatska pristupiti ciljanim provjerama kad god se to ukaže potrebnim, no ciljane kontrole imaju najbolji učinak samo onda kada se radi na obje strane istodobno, a posebice na onim graničnim prijelazima gdje je veći priljev državljana EU/EEG/CH. Glede državljana trećih zemalja, oni će se i dalje tretirati jednako, odnosno, na graničnim prijelazima kojima se primarno oni koriste i do sada su bile gužve, te se u tom dijelu ne može ništa promijeniti.

Vezano za sredstva koja su se povukla iz EU, a bila su predviđena za opremanje graničnih prijelaza, ta sredstva su se smjela potrošiti samo na one granične prijelaze koje Republika Hrvatska ima na vanjskim granicama, odnosno na graničnim prijelazima prema trećim zemljama, tako da se sada kroz hitne procedure pokušava nabaviti opremu koja bi se koristila na unutarnjim granicama i koja bi olakšala postupanje graničnih policajaca, no ta oprema se ne može nabaviti u slobodnoj prodaji, tako da za to treba vremena.
Pristupilo se nabavi 118 čitača isprava i 100 ručnih čitača. Pristupilo se otvaranju svih trake rada te angažiranju dovoljnog broja ljudi kako bi bili maksimalno fleksibilni.

25. travnja 2017. održan je sastanak s predstavnicima Republike Slovenije, s obzirom da je najveći problem granični prijelaz na Bregani. Istaknuto je da na graničnim prijelazima u Istri, zbog fleksibilnosti slovenskih kolega s tog područja, s kojima su dogovorene posebne mjere, tj. zajedničko mjesto granične kontrole, u Istri nema problema, za razliku od Bregane. 

Iznesene su i ostale mjere koje poduzima hrvatska strana kako bi se smanjile gužve. Posebice je istaknuto da se, s obzirom da RH nema pristup SIS-u, a što dovodi do toga da se cijeli proces kontrole provodi na način da prvo slovenske kolege provode kontrolu kroz sve predviđene baze podataka, pa nakon toga predaje putovnicu hrvatskom kolegi koji tu istu putovnicu kontrolira kroz sve baze, osim bazu SIS-a, pristupilo i razdvajanju skenera na graničnim prijelazima kako bi paralelno stala dva vozila i ubrzao proces kontrole.
Glede kontrole putnika iz autobusa, RH je trenutno u nabavi ručnih čitača, te će granični policajci ulaziti u autobuse čime će se izbjeći izlazak putnika iz autobusa i pojedinačne kontrole. Na sve načine pokušava se ubrzati prelazak preko graničnih prijelaza.

Predsjednik Odbora se zahvalio na kvalitetnom materijalu koje je dostavilo Ministarstvo unutarnjih poslova te istaknuo da radi prakse koja se događa na graničnim prijelazima s Republikom Slovenijom, proizlazi da nisu državljani svih država članica jednako vrijedni odnosno da su oni izvan Schengena, nažalost, manje vrijedni.
Naglasio je kako nitko ne želi odmoći u pregovorima RH, Republike Slovenije i Europske komisije, no ovakvi problemi na granici stvorit će ozbiljne posljedice za turizam, i postavlja se pitanje koji turist bi ovako nešto želio proći dva puta.
Ujedno, pohvalio je napore Vlade RH i Ministarstva koji su usmjereni na rješavanje problema.

U raspravi je postavljeno pitanje koliko će se čekati na graničnim prijelazima u „špici“ turističke sezone ako će se ići na sustavnu kontrolu, ciljanu kontrolu ili kombiniranu sezonu, te kada je definiran novi datum ulaska RH u Schengen.

Predstavnici Ministarstva su istaknuli da će RH 27. lipnja 2017. na graničnim prijelazima imati ograničeni pristup Schengenskom informacijskom sustavu, no tada će to samo jednim dijelom olakšati prelazak jer Republika Slovenija iako je notificirala mogućnost ciljanih provjera nakon određenog vremena čekanja, nije precizirala koje je to vrijeme čekanja. Na graničnim prijelazima s Republikom Mađarskom gužve ne bi trebale prelaziti  1 do 1.5 sati čekanja.
Ako bi se pristupilo zajedničkim ciljanim kontrolama, u onim turističkim regijama gdje je veći udio državljana država članica EU/EGP/CH, gužve bi bile kao i prošle godine no na graničnim prijelazima kojima se više koriste državljani trećih država, neovisno o svim dogovorima, vrijeme prelaska će se povećati.

U pogledu ulaska Republike Hrvatske u Schengenski sustav istaknuto je da su najveće kritike od strane EU upućene infrastrukturnim pitanjima vezano za zračne luke i željezničke prijelaze, te su poduzete sve mjere da se u tim segmentima prođe evaluacija. Trenutno sve elemente zadovoljava zračna luka u Zagrebu i Dubrovniku, te kako je istaknuto, vjerojatno i zračna luka u Splitu. Čak i kada Republika Hrvatska udovolji svim uvjetima, vrlo teško je predvidjeti kada će ući u Schengen s obzirom da je to uvijek politička odluka, a imamo primjer  Bugarske i Rumunjske koje su prošle evaluaciju 2008. godine i još uvijek nisu ušle u Schengen.

Postavljeno je i pitanje, s obzirom da je Uredba donesena radi opasnosti od novih terorističkih napada, koliko je terorista uhvaćeno, koliko je bilo terorističkih napada u Zagrebu, Ljubljani ili Mariboru, te je li to možda politička poruka ili stvarni problem.
Ujedno je istaknuto da su jedini terorizirani, poradi dugih čekanja, trudnice, mala djeca, stariji i bolesni, te zatražena informacija da li je ljudima koji čekaju na graničnim prijelazima ponuđena voda, jesu li postavljeni kemijski wc-i, kolika je šteta počinjena hrvatskom gospodarstvu, te koliko košta cijela akcija sustavnih provjera.

Predstavnici predlagatelja su istaknuli da se Uredba odnosi na sve države članice EU, te su i ostale članice notificirale ciljane provjere. Na granici između Ukrajine i Poljske čeka se do 12 sati, te je vidljivo da i druge države članice na vanjskim granicama imaju problem s primjenom sustavnih kontrola. Eventualno se može pristupiti izmjeni Uredbe, no kako je u samoj Uredbi predviđena mogućnost ciljanih kontrola, treba ostvariti dogovor s Republikom Slovenijom. Za Republiku Hrvatsku  će troškovi prilagodbe biti vrlo veliki jer u tu svrhu ne može povući sredstva iz fondova EU, nego će biti opterećen državni proračun. S obzirom da Republika Hrvatska nema uvid u Schengenski informacijski sustav – SIS, ne može se ni znati koliko je terorista uhićeno, no Republika Hrvatska nije uhitila ni jednog, ali je uhitila više osoba koji su se nalazili u nacionalnim i Interpolovim bazama podataka.
U pogledu  mogućnosti da se građanima podijeli voda i na druge načine olakša čekanje na graničnim prijelazima, predstavnici Ministarstva su istaknuli da je građanima dijeljena besplatna voda, da su na prijelazu Bregana instalirani kemijski wc-i, da je MUP u suradnji s Turističkom zajednicom i Hrvatskim auto klubom izradio zajedničke interaktivne karte na kojima će putnici moći vidjeti  na kojem graničnom prijelazu se koliko čeka, a u Istarskoj županiji se planira preusmjeravanje s jednog na drugi granični prijelaz kako bi se smanjila čekanja.

U raspravi je istaknuto da je nemoguće ostvariti apsolutnu sigurnost i da sustavne provjere treba prihvati kao vrlo dobru mjeru, jer je i Republici Hrvatskoj, kao turističkoj zemlji, sigurnost vrlo bitna. Prateći cijelu situaciju uočeno je da građani EU reagiraju puno bolje na čekanja od državljana trećih država, te da trebamo biti svjesni da se to događa u cijeloj Europskoj uniji na svim unutarnjim granicama. Naglašeno je da se trebamo sjetiti kolona na auto cestama u Njemačkoj i Francuskoj, tijekom započinjanja godišnjih odmora u tim državama, kako bi prihvatili da  gužve u potpunosti ne možemo anulirati. Potpuno je jasno da treba olakšati putovanja, no treba graditi svijest da je pitanje sigurnosti u RH kao turističkoj zemlji iznimno bitno.

Nakon rasprave, članovi Odbor suglasili su sljedeća stajališta:

1. Predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavit će se izvješće Ministarstva unutarnjih poslova o  funkcioniranju sustava granične kontrole s Republikom Slovenijom dostavljeno Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost aktom Klasa:NK-208-01/17-01/27, Urbroj:511-01-10-17-3, od 25. travnja 2017., kao i Izvješće Odbora s rasprave o Izvješću Ministarstva unutarnjih poslova o funkcioniranju sustava granične kontrole s Republikom Slovenijom, Klasa: 212-02/17-02/01, Urbroj: 6521-4-17-03, od 27. travnja 2017.

2. Odbor podupire sve napore Vlade Republike Hrvatske koji se poduzimaju u cilju olakšavanja ove situacije te isto tako podupiru sve buduće pregovore Vlade Republike Hrvatske usmjerene ka postizanju kvalitetnih rješenja.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, kao matično radno tijelo, na 12. (tematskoj) sjednici, održanoj 29. ožujka 2017., raspravljao je o inicijativi Ministarstva unutarnjih poslova o funkcionalnoj reorganizaciji Ministarstva.

U uvodnom izlaganju ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić je istaknuo najvažnije postavke predložene reorganizacije i razloge za pristupanje istoj, dok je glavni ravnatelj policije Marko Srdarević kroz power point prezentaciju potanko obrazložio prijedlog, ukazujući na probitke koji će proizaći iz predložene reorganizacije.

Posebice su apostrofirane prednosti predloženog modela reorganizacije koji obuhvaća spajanje organizacijskih jedinica u sjedištima policijskih uprava, odnosno integraciju policijskih postaja temeljene policije i policijskih postaja prometne policije u operativne službe i odjele sadašnjih PU-a u 16 policijskih uprava, osim Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka, jer bi se takvim spajanjem, kako je naglasio glavni ravnatelj policije, dobio novi, funkcionalniji i racionalniji model organizacije PU-a koja bi bila neposredno odgovorna za stanje sigurnosti u svome središtu, ali i u čitavoj županiji. Nadalje, dodao je, smanjilo bi se broj razina zapovijedanja, administrativna opterećenja samih PU-a i ophodnji, a osigurao bi se veći broj policijskih službenika na terenu, čime bi se ojačala njihova preventivna uloga i interventna sposobnost, a prije svega i  njihova vidljivost i dostupnost građanima, kazao je Srdarević
Nadalje je istaknuto da je u svrhu priprema te dostizanja schengenskih standarda u upravljanju granicom, predviđena reorganizacija granične policije kroz model formiranja specijalističkih postaja granične policije, a koje bi putem izdvojenih sektora za granicu bile direktno podređene Upravi za granicu u sjedištu Ravnateljstva policije. Osnova za prijedlog preustroja, kako je naglasio glavni ravnatelj policije, bila je analiza stanja u 4 policijske uprave te usporedna analiza parametara iz svih policijskih uprava koji uključuju broj stanovnika na teritoriju PU-a, površinu toga područja, a kao osnovni podatak izdvojeni su temeljni sigurnosni pokazatelji kao što su broj kaznenih djela, prekršaja, prometnih nesreća itd.

U raspravi je istaknuto da je preustroj MUP-a nužan kako bi policija mogla odgovoriti na nove sigurnosne izazove i rizike te da je oko toga potrebno postići političko suglasje. Skrenuta je pozornost i na postojeći zakonodavni okvir kojim se  uređuje postupanje policije koji također mora biti aktualiziran i prilagođen novonastalim okolnostima, poput izmjena i dopuna Zakona o policiji, Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te više podzakonskih akata.
Nazočni zastupnici, kao i predstavnici MUP-a posebno su upozorili na važnost podizanja standarda policijskih djelatnika, primjereno vrednovanje njihovoga rada i poduzimanje mjera za njihovu zaštitu, jer je neprihvatljivo da se u sustavu državnih službenika rad policijskih službenika neprimjereno valorizira odnosno da se šalje poruka policijskim službenicima da država ne stoji iza njih ni u materijalnom dijelu ni u segmentu njihove zaštite.
Zaključno je istaknuto da je pri ovako velikim reorganizacijskim procesima potrebno javno raspravljati i sučeljavati stajališta kako bi se u međusobnoj komunikaciji i suradnji došlo do najkvalitetnijeg rješenja.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Na temelju članka 81. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), a u svezi  s člankom 110. stavkom 2. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 79/06. i 105/06. – ispravak) Hrvatski sabor na sjednici održanoj ____ donio je

ODLUKU O IMENOVANJU PREDSJEDNIKA I ŠEST ČLANOVA VIJEĆA ZA GRAĐANSKI NADZOR SIGURNOSNO-OBAVJEŠTAJNIH AGENCIJA

I.

Za predsjednika Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija imenuje se:

- izv. prof. dr. sc. Krunoslav Antoliš

II.

Za članove Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija imenuju se:

- Gordan Bosanac
- doc. dr. sc. Josip Čerina
- Albert Jurišić
- Krešimir Margaletić
- prof. dr. sc. Nikola Mijatović
- Nenada Vukman

III.

Ova Odluka objavit će se u «Narodnim novinama», a stupa na snagu danom donošenja.

       PREDSJEDNIK HRVATSKOGA
        SABORA

  Božo Petrov, v.r.

Obrazloženje:

Uz točku i. i II.
Na temelju odredbe članka 3. Odluke o Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija (NN br. 46/07), a u svezi sa člankom 110.  Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 79/06. i 105/06. – ispravak), Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost 9. saziva Hrvatskoga sabora, na 4. sjednici održanoj 8. prosinca 2016., utvrdio je tekst Javnog poziva za podnošenje prijedloga za imenovanje predsjednika i šest članova Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija koji je objavljen u „Narodnim novina“ br. 120/16., od 21. prosinca 2016.
U tekstu Javnog poziva utvrđen je rok od 15 dana za dostavu kandidatura, koji je istekao 5. siječnja 2017.
Na 9. sjednici Odbora, održanoj 16. veljače 2017. Pododbor (osnovan zaključkom na  4. sjednici Odbora 8. prosinca 2016.) je, nakon provedene analize svih kandidatura, sačinio Izvješće o prijedlozima kandidata za predsjednika i šest članova Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija, s kojim je upoznao Odbor.
U izvješću je utvrđeno da su u roku zaprimljene 32 kandidature. Od 32 zaprimljene kandidature, 30 kandidatura je utvrđeno pravodobnim i potpunim, odnosno pravovaljanim, dok je u 2 kandidature utvrđen formalni nedostatak pri dostavi tražene dokumentacije, te su iste kandidature utvrđene nepravovaljanim.
Odbor je, nakon usmenog iznošenja predmetnog Izvješća, jednoglasno, s 9 glasova «ZA», prihvatio Izvješće Pododbora od 9. veljače 2017. o prijedlozima kandidata za predsjednika i šest članova Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija.
Ujedno, također jednoglasno, s 9 glasova «ZA», Odbor je usvojio zaključak da se s 30 kandidata/kandidatkinja čije kandidature su utvrđene pravovaljanim, nastavi postupak za utvrđivanje prijedloga za imenovanje predsjednika i šest članova Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija.
Na 11. sjednici Odbora održanoj 17. ožujka 2017., s 10 glasova «ZA» i 1 glas «PROTIV», Odbor je utvrdio Prijedlog za imenovanje predsjednika i šest članova Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija u sljedećem sastavu: izv. prof. dr.sc. Krunoslav Antoliš, za predsjednika Vijeća, Gordan Bosanac, dr.sc. Josip Čerina, Albert Jurišić, Krešimir Margaletić, prof. dr.sc. Nikola Mijatović i Nenada Vukman, za članove Vijeća.

Uz točku III.
Određuje objava i stupanje na snagu ove Odluke.

Klasa:
Urbroj:
Zagreb, _______ 2017.

Na temelju članka 4. stavka 2. Odluke o Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija (NN 46/07.), u svezi sa  člankom 110. stavkom 2. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske (NN 79/06., 105/06. – ispravak), Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskoga sabora podnosi Prijedlog odluke o imenovanju predsjednika i šest članova Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija.

Za svoje predstavnike koji će u ime Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost sudjelovati u radu Hrvatskoga sabora i njegovih radnih tijela, Odbor je odredio Ranka Ostojića, predsjednika Odbora i Darka Milinovića, potpredsjednika Odbora.

 PREDSJEDNIK ODBORA

 Ranko  Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 10. sjednici održanoj 9. ožujka 2017., raspravljao je o Prijedlogu zakona o  izmjeni i dopunama Zakona o osobnom imenu, prvo čitanje, P. Z. br. 97 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 2. ožujka 2017.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom obrazloženju Prijedloga zakona istaknuo da se pristupilo izmjeni i dopunama Zakona o osobnom imenu (dalje u tekstu: Zakon) iz više razloga. Jedan od razloga je taj što Zakon nije propisao postupanje u slučaju kada roditelji u zakonskom roku nisu odredili osobno ime djeteta. Prijedlogom zakona se stoga predviđa obveza matičara da, u slučaju kada roditelji djeteta nisu u zakonskom roku odredili osobno ime djeteta, o tome izvijesti nadležni centar za socijalnu skrb, radi određivanja osobnog imena djeteta.  S obzirom da su takve situaciju u praksi česte, predloženim izmjenama centar za socijalnu skrb dobit će ovlast odrediti osobno ime djeteta i time spriječiti situaciju upisa činjenice rođenja bez osobnog imena djeteta.
Nadalje, Zakon omogućava da se bračni drugovi mogu, u roku od godinu dana od prestanka braka, vratiti na prezime koje su imali prije sklapanja braka davanjem  izjave pred matičarom. Kako je tijekom 2014. godine donesen Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, radi jednakosti u postupanju, ovim Prijedlogom zakona se omogućava da se i životni partneri mogu, u roku od godinu dana od dana prestanka životnog partnerstva, izjavom pred matičarom vratiti na prezime koje su imali prije sklapanja životnog partnerstva.
U pogledu promjene osobnog imena maloljetnog djeteta, Zakon propisuje da je potreban zahtjev oba roditelja, a u slučaju ako jedan roditelj ne da suglasnost na promjenu imena, odluku o promjeni imena donosi nadležno tijelo za poslove skrbništva. Kako je novim Obiteljskim zakonom (NN 103/15), u odredbama članka 100., propisano da će sud u izvanparničnom postupku odlučiti koji će od roditelja u upravnoj stvari zastupati dijete, dok Zakon trenutno predviđa da spor između roditelja rješava centar za socijalnu skrb (analogno tome kako je to bilo propisano u „starom“ Obiteljskom zakonu), te kako isto ukazuje na neusklađenost između ta dva zakona, predložena je izmjena Zakona na način da se propisuje da će se na spor roditelja primjenjivati odredbe posebnog zakona kojima se uređuju obiteljski odnosi.

Bez  rasprave, Odbor je jednoglasno, s 9 glasova „za“,  odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjeni i dopunama Zakona o osobnom imenu.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Darko Milinović, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 10. sjednici održanoj 9. ožujka 2017., raspravljao je o Prijedlogu zakona o  izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, prvo čitanje, P. Z. E. br. 79 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 2. veljače 2017.

Sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmatrao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.

Predstavnica predlagatelja je u uvodnom obrazloženju Prijedloga zakona istaknula da se pristupilo izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (dalje u tekstu: ZKP) s obzirom na obvezu usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije, odnosno Direktivom 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220 /PUP, Direktivom 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima, Direktivom 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u europskoj uniji te Direktivom 2014/62/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o kaznenopravnoj zaštiti eura i drugih valuta od krivotvorenja kojom se zamjenjuje Okvirna odluka Vijeća 2000/383/PUP.
Predstavnica predlagatelja se u uvodnom izlaganju posebno osvrnula na izmjene članka 202. i 208. ZKP-a vezano za prenošenje odredbi Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima (dalje u tekstu: Direktiva 2013/48/EU).

Naime, kako bi se pravilno prenijele odredbe članka 2. i 3. Direktive 2013/48/EU bilo je potrebno, prije svega, Prijedlogom zakona izmijeniti definiciju osumnjičenika iz članka 202. stavka 2. točke 1. ZKP-a, s obzirom da je ZKP prihvatio mješovitu definiciju osumnjičenika, a što pretpostavlja ispunjavanje formalne ( da se stjecanje položaja osumnjičenika veže za podnošenje kaznene prijave kao formalnog akta nadležnog tijela) i materijalne pretpostavke (osumnjičenik je osoba protiv kojega se provode izvidi ili je provedena hitna dokazna radnja), dok Direktiva 2013/48/EU u odredbama članka 2. stavka 1. definira pojam osumnjičenika samo u materijalnom smislu i ne traži formalni akt nadležnog tijela za stjecanje položaja osumnjičenika.
Predloženim izmjenama osumnjičenikom bi se smatrala osoba u odnosu na koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo i protiv koje policija i državno odvjetništvo poduzimaju radnje u cilju razjašnjenja te sumnje (osumnjičenik u materijalnom smislu).

S obzirom da Direktiva 2013/48/EU u odredbama cijelog članka 2. utvrđuje svoje područje primjene, te u stavku 3. utvrđuje da se primjenjuje pod istim uvjetima koji su predviđeni u stavku 1. (koji se odnosi na osumnjičenike), i na osobe koje nisu osumnjičenici ili optužene osobe, a koje tijekom ispitivanja policije ili drugog tijela odgovornog za provedbu zakona, postanu osumnjičenicima ili optuženim osobama, predstavnica predlagatelja se posebno osvrnula na problem koji se pojavio kod utvrđivanja što se ima smatrati „ispitivanjem“.

Predstavnica predlagatelja je istaknula da je odgovor pronađen u uvodnoj izjavi broj 20. koja pojašnjava kako termin „ispitivanje“ ne uključuje preliminarno ispitivanje policije ili drugog tijela odgovornog za provedbu zakona čija je svrha identificirati dotičnu osobu, provjeriti posjedovanja oružja ili druga slična sigurnosna pitanja, utvrditi potrebu za pokretanjem istrage, primjerice tijekom prometne kontrole ili tijekom redovitih nasumičnih provjera, ako osumnjičenik ili optužena osoba još nije identificirana.

Temeljem navedenog utvrđeno je da se „ispitivanje“ treba smatrati svako ispitivanje osumnjičenika o okolnostima kaznenog djela i u vezi kaznenog djela, dok se „preliminarnim ispitivanjem“ treba smatrati samo utvrđivanje istovjetnosti, prometna kontrola, provjera posjedovanja oružja i slično.
Nadalje, predstavnica predlagatelja je istaknula da se u odredbama članka 3. Direktive uređuje institut Pravo na pristup odvjetniku u kaznenom postupku, kojim odredbama se propisuje da se osumnjičenicima ili optuženim osobama mora osigurati pristup odvjetniku prije nego su ispitani od strane policije ili drugog tijela zaduženog za provedbu zakona ili pravosudnog tijela.

S time u svezi postalo je nužno pristupiti izmjenama članka 208. ZKP-a koji uređuje pitanje „obavijesnih razgovora“ s osumnjičenicima koji su u svojoj suštini „ispitivanje“ u smislu navedenih odredbi Direktive 2013/48/EU, te je već od toga trenutka osumnjičenicima potrebno omogućiti aktivno ostvarivanje prava na pristup branitelju.

Izmjene odredbi članka 208. ZKP-a predviđene su na način da se člankom 208. propisuje prikupljanje obavijesti od građana, novim člankom 208.a ispitivanje osumnjičenika od strane policije, a novim člankom 208.b prikupljanje obavijesti od osoba zatečenih na mjestu počinjenja kaznenog djela s elementima nasilja ili kaznenog djela koje predstavlja prijetnju javnoj sigurnosti, a koje imaju saznanja o okolnostima počinjenja djela ili počinitelju. Isto je učinjeno radi jasnoće teksta.
S obzirom da se Prijedlogom zakona propisuje da se osumnjičeniku mora osigurati već prije prvog ispitivanja pristup odvjetniku, da osumnjičenik treba dobiti sva potrebna upozorenja, te da će radnja ispitivanja biti detaljno propisana kako bi se osiguralo poštivanje osumnjičenikovih prava, postavilo se pitanje da li je svrsishodno da se rezultati tih ispitivanja ne mogu koristiti kao dokaz u postupku, a posebice imajući u vidu da većina država članica EU nema institut obavijesnih razgovora s osumnjičenikom (tj. ne razlikuje „formalno“ i „neformalno“ ispitivanje), već se ispitivanje provodi uz propisana upozorenja, te u većini država ispitivanje osumnjičenika od strane policije  ima dokaznu snagu.

Predstavnica predlagatelja je posebno istaknula, kao dodatnu garanciju zakonitosti postupanja, prijedlog da se ispitivanje osumnjičenika pred policijom snima uređajem za audio-video snimanje. Naime, zbog  niza povreda Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koje se odnose na povrede baš u fazi ispitivanja osumnjičenika od strane redarstvenih vlasti i koje je utvrdio Europski sud za ljudska prava, predloženo je uvođenje audio–video snimanje.
Ujedno, predstavnica podnositelja je posebice istaknula da se ovakvim propisivanjem dokazne snage rezultatima ispitivanja osumnjičenika pred policijom  osigurava i jasna procesna sankcija za svaku zlouporabu u toj fazi postupka, i to kroz institut nezakonitog dokaza i primjene doktrine „ploda otrovne voćke“.
Naime, vrlo često stoje opravdani prigovori obrane u slučajevima kada ukazuju na okolnost da su dokazi koji se nalaze u spisu predmeta prikupljeni eventualnim vršenjem pritiska na osumnjičenika tijekom „obavijesnog razgovora“, a što se nije moglo uvijek dokazati.

S ovim izmjenama i dopunama ZKP-a isto će se izbjeći, s obzirom da je predviđeno da je iskaz osumnjičenika i dokazi za koje se iz tog iskaza saznalo nezakoniti, ako policija ne pouči osumnjičenika o njegovim pravima na zakonom propisani način i ne omogući efikasno ostvarivanje prava na pristup branitelju ili ako tijekom postupanja policije dođe do miješanja procesnih uloga.
U raspravi je od strane Odbora u cijelosti podržana izmjena ZKP-a, posebice u dijelu koji se odnosi na postupanje policije tijekom predložena tri vida „obavijesnih“ razgovora, na način da se razgraničilo provođenje „obavijesnih razgovora“ na razgovore s građanima, osumnjičenicima i osobama koje su bile svjedoci kaznenog djela, te mogućnost da se iskaz osumnjičenika i dokazi koji su prikupljeni temeljem tog iskaza mogu koristiti tijekom postupka kao dokaz, uz poštivanje propisanih procedura.

Nasuprot stajalištu većine, izražena je bojazan člana Odbora da je ovakvo prenošenje  Direktive 2013/48/EU u ZKP pogrešno, s obzirom da izvidi nisu dio kaznenog postupka, nego su predkazneni odnosno prethodni postupak, te se na ovaj način omogućava osumnjičenicima još već zaštita nego do sada, posebice imajući u vidu koruptivna kaznena djela, gdje će osumnjičenici već od početka  kriminalističkog istraživanja imati pravo na odvjetnika  i biti zaštićeni.
U pogledu instituta individualne procjene žrtve predviđen člankom 43.a,  član Odbora je izrazio bojazan da će državne institucije time dobiti mogućnost „maltretiranja“ žrtve.

Predstavnica predlagatelja je istaknula da predložene izmjene idu u cilju jačanja statusa osumnjičenika i jačanje njegovih procesnih prava, dok je individualna procjena žrtve ugrađena u svrhu procjene kolike su mogućnosti da ista osoba ponovno bude žrtva, te da joj se pruži sva raspoloživa pomoć kako bi se olakšalo iskazivanje i omogućila pravovremena zaštita.

Nakon rasprave, Odbor je većinom glasova, s 8 glasova „ZA“ i 1 glas „PROTIV“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi upućuju se predlagatelju  radi izrade Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Darko Milinović, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 8. sjednici održanoj 26. siječnja 2017., raspravljao je o Prijedlogu zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Mađarske o razmjeni i uzajamnoj zaštiti klasificiranih podataka, s Konačnim prijedlogom zakona, P. Z. br. 71 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 5. siječnja 2017.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom obrazloženju Prijedloga zakona istaknuo da je 10. lipnja 2016. u Budimpešti potpisan Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Mađarske o razmjeni i uzajamnoj zaštiti klasificiranih podataka, te se time u odnosima između Republike Hrvatske i Mađarske stvara pravni okvir te uspostavljaju pravila za razmjenu i uzajamnu zaštitu klasificiranih podatak, koja će se odnositi na sve buduće ugovore o suradnji i klasificirane ugovore koje ugovorne stranke sklapaju, a koji sadrže ili uključuju klasificirane podatke.

Prijedlogom zakona se predlaže potvrđivanje Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Mađarske o razmjeni i uzajamnoj zaštiti klasificiranih podataka kako bi njegove odredbe, sukladno članku 141. Ustava Republike Hrvatske, postale dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.

U raspravi je postavljeno pitanje zašto se potpisuju bilateralni sporazumi takve naravi, ako su i Republika Hrvatska i Mađarska članice Europske unije i NATO saveza, te bi trebale biti vezane općim aktima na razini zajednice odnosno saveza koji uređuju pitanje zaštite klasificiranih podataka.
U odgovoru na pitanje je istaknuto da se pravni okvir koji obvezuje članice EU i NATO saveza odnosi samo na klasificirane podatke koji se razmjenjuju i štite na toj „razini“, dok svi ostali klasificirani podaci država članica koji bi se eventualno razmjenjivali s drugim državama članicama nisu vezani tim pravnim okvirom, nego se njihova razmjena i zaštita uređuje ovakvim bilateralnim ugovorima.

Nakon rasprave, Odbor je jednoglasno, sa 7 glasova „za“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE MAĐARSKE O RAZMJENI I UZAJAMNOJ ZAŠTITI KLASIFICIRANIH PODATAKA

Ujedno, Odbor  je jednoglasno, sa 7 glasova „za“, donio i sljedeći zaključak:

1. Odbor upućuje inicijativu Vladi Republike Hrvatske da, kao članica Europske unije, potakne donošenje općeg akta koji bi na razini Europske unije uredio materiju razmjene i zaštite klasificiranih podataka između država članica, čime bi se isključila potreba zaključivanja dvostranih ugovora s tim državama.
 

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Darko Milinović, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                   Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 8. sjednici održanoj 26. siječnja 2017., raspravljao je o Prijedlogu plana usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije za 2017. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. prosinca 2016.

Sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmatrao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je uvodno obrazložio Prijedloga plana usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije za 2017. godinu.

Bez rasprave, Odbor je većinom glasova, sa 6 glasova „za“ i 1 „suzdržan“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

PLAN USKLAĐIVANJA ZAKONODAVSTVA REPUBLIKE HRVATSKE S PRAVNOM STEČEVINOM EUROPSKE UNIJE ZA 2017. GODINU
 

 Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Darko Milinović, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                   Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 7. sjednici održanoj 18. siječnja 2017., raspravljao je o Prijedlogu zakona o dopuni  Zakona o zaštiti svjedoka, prvo čitanje, P. Z. br. 69 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. prosinca 2016.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom obrazloženju Prijedloga zakona istaknuo da se pristupilo dopuni Zakona o zaštiti svjedoka (dalje u tekstu: Zakon) u dijelu koji se kroz dugogodišnju praksu pokazao nedostatno uređenim.

Naime, institut odnosno mjera prikrivanja identiteta i vlasništva, propisuje da se ugroženoj osobi izrađuje osobne isprave u kojima se privremeno mijenjaju osobni podaci, te isprave o vlasništvu ugrožene osobe, a kojima se ta osoba koristi tijekom sudjelovanja u Programu zaštite.

Nakon završetka Programa zaštite, kada se, sukladno Zakonu, štićenoj osobi oduzimaju isprave s prikrivenim identitetom, a osoba je duže vrijeme u nekoj drugoj državi imala reguliran boravak, zdravstveno osiguranje, školovala se ili imala zaposlenje, ostvarivala mirovinski staž, sklapala pravne poslove (npr. kupnja nekretnine), zaključila brak i sl., predstavlja izniman problem za tu osobe i povredu njezinih ljudskih prava. Isto se rješava dopunom Zakona na način da u slučaju prestanka Programa zaštite, Jedinica za zaštitu mora od uključene osobe zatražiti da se pisanim putem izjasni o trajnom zadržavanju identiteta koji joj je ranije dodijeljen kroz primjenu mjere. O odluci štićene osobe Jedinica za zaštitu je dužna izvijestiti Povjerenstvo.

Ako se osoba izjasnila da želi trajno zadržati „prikriveni  identitet“ odluku o tome donosi Povjerenstvo koje prije toga mora utvrditi eventualno postojanje objektivnih zapreka.

Ovakvo propisana obveza onemogućuje da Jedinica za zaštitu, prema vlastitoj procjeni, zahtjeve prosljeđuje ili ne prosljeđuje Povjerenstvu na odluku.

Bez  rasprave, Odbor je jednoglasno, s 12 glasova „za“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka:

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o dopuni Zakona o zaštiti svjedoka.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Darko Milinović, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 6. sjednici održanoj 14. prosinca 2016., raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama  Zakona o strancima, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. E. 59 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. prosinca 2016.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom obrazloženju Prijedloga zakona istaknuo da je novi Zakon o strancima stupio na snagu 1. siječnja 2012., te je usklađen s 22 direktive, odluke te preporuke europske pravne stečevine no trenutno je potrebno izvršiti implementaciju odredbi triju direktiva koje su donesene nakon stupanja na snagu Zakona o strancima (Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br.1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) - tekst značajan za EGP, Direktiva 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika i Direktiva 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva).

Ujedno, istaknuto je da je sukladno člancima 204. stavku 1. i 206. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora zatraženo donošenje Zakona po hitnom postupku, imajući u vidu da je u tijeku EU Pilot postupak br. 7555/15/JUST zbog nepravilnog prenošenja Direktive 2004/38/EZ o slobodi kretanja građana Europske unije i članova njihovih obitelji u važeći Zakon o strancima (Narodne novine, br. 130/11 i 74/13) te da je Europska komisija obavijestila Republiku Hrvatsku da je pokrenut i postupak zbog povrede prava EU br. 2016/0636 zbog neispunjavanja obveze prijenosa Direktive 2014/67/EU o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) -  s rokom za usklađivanje 18. lipnja 2016., koji je istekao.

U raspravi je istaknuto da je više nevladinih udruga ukazalo na određene prijedloge izmjena Zakona o strancima koje su u suprotnosti sa svim načelima ljudskog, humanog i moralnog postupanja.

Posebice su istaknute odredbe članka 12. Prijedloga zakona kojima se mijenja članak 43. važećeg Zakona o strancima, a kojima je predviđena „kriminalizacija solidarnosti“, kao mjera koja se proteže cijelim Prijedlogom zakona i ne predstavlja pojedinačnu izoliranu mjeru, već je u pitanju sustav mjera koje ocrtavaju pravno-politički stav države prema strancima i izbjeglicama, a i prema svojim građanima.

Spornim odredbama se kriminalizira ne samo onoga tko pomogne strancu u nezakonitom prelasku, boravku ili tranzitu kroz Republiku Hrvatsku, već se predviđa i kažnjavanje za pokušaj pomaganja.

Isto je, iznio je dio članova Odbora, potpuno u suprotnosti s postupanjem građana Republike Hrvatske tijekom migrantske krize u 2015. godini, kada smo bili svjedoci proaktivnog pomaganja, ne samo pojedinaca već i države.

Iskazana  je želja da se sporne odredbe izmijene na način da se kažnjava samo ono pomaganje i pokušaj pomaganja koji rezultira materijalnim i financijskim koristima za pomagače, a ne u onim situacijama kada je pomaganje vođeno humanitarnim i moralnim principom, u situacijama nužne pomoći za zaštitu života ili integriteta osobe koja nezakonito prelazi granicu ili nezakonito boravi na teritoriju Republike Hrvatske.

Predstavnici predlagatelja su istaknuli da je ugrađivanje odredbe koja predviđa kažnjavanje pokušaja pomaganja u skladu s direktivom Europske unije, a da je predloženim odredbama članka 12. Prijedloga zakona jasno istaknuto što ne ulazi u zonu kažnjavanja; to je pomaganje koje je učinjeno iz humanitarnih razloga - spašavanje života, sprječavanje ozljeđivanja, pružanje hitne medicinske pomoći te pružanje humanitarne pomoći sukladno posebnom propisu. Tako stipulirane  odredbe, naglasili su predstavnici predlagatelja, ni u kom slučaju nisu protivne načelima humanog i moralnog postupanja.
 
Nakon provedene rasprave, s 4 glasa „za“, 3 glasa „protiv“ i 3 „glasa „suzdržan“, Odbor nije podržao donošenje

ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Darko Milinović, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, na 5. sjednici održanoj 9. prosinca 2016., raspravljao je o Prijedlogu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2017. godinu i projekcije za 2018. i 2019. godinu u dijelu koji se odnosi na Ministarstvo unutarnjih poslova i sastavnice sigurnosno-obavještajnog sustava (Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost, Sigurnosno-obavještajna agencija, Vojna sigurnosno-obavještajna agencija, Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija i Zavod za sigurnost informacijskih sustava) (dalje u tekstu: Prijedlog državnog proračuna za 2017. godinu), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. prosinca 2016.

Odbor je predloženi Prijedlog državnog proračuna za 2017. godinu razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova (dalje u tekstu: MUP) uvodno je iznio da je proračun MUP-a za 2017. godinu povećan za cca 160 milijuna kuna i iznos od oko cca 232 milijuna kuna vezano za predviđene rashode vatrogastva. Od predviđenih proračunskih sredstava 73,3%  predviđeno je za plaće zaposlenike, dok su ostala sredstva predviđena za preostale materijalne troškove od opremanja ljudstva, nabavke opreme i dr. Najveći projekti su, što je izuzetno važno, u sferi informatizacije sustava. Vidljivo je i bolje korištenje sredstava iz europskih fondova u odnosu na prethodne godine.

U raspravi je postavljeno pitanje da li su predviđena sredstva dostatna za izvršavanje svih propisanih zadaća. Predstavnik predlagatelja je odgovorio da jesu, osim ako ne dođe do izbijanja nove migrantske krize. Vezano za migrantsku krizu iz 2015. godine predstavnik predlagatelja je, na pitanje jesu li povučena sva odobrena sredstva iz EU fondova, istaknuo da nisu povukli sva sredstva iz europskih fondova koja su za to predviđena. Glede potencijalno nove migrantske krize i povlačenja sredstava iz EU fondova, predstavnik predlagatelja je istaknuo da se sredstva odobravaju u momentu izbijanja krize. S obzirom da se ne zna broj migranata ne može se ni unaprijed aplicirati za sredstva.

Predstavnici Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, Sigurnosno-obavještajne agencije, Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija i Zavoda za sigurnost informacijskih sustava pojedinačno su obrazložili predviđena proračunska sredstva u Prijedlogu državnog proračuna za 2017. godinu te se izjasnili da su predviđena sredstava dostatna za izvršenje svih zakonom utvrđenih poslova i zadaća za 2017. godinu.

U raspravi je istaknuto kako je bitno da MUP i sve sastavnice sigurnosno-obavještajnog sustava mogu s predviđenim proračunskim sredstvima ispuniti svoje zadaće no, prigodom donošenja sljedećeg državnog proračunu, trebalo bi imati  uvid u smjernice odnosno zadaće svih sastavnica sigurnosno-obavještajnog sustava te nakon toga raspravljati o planiranim sredstvima odnosno, hoće li planirana sredstva biti dostatna za sve zadaće.

Kako je u izradi Nacrt prijedloga strategije nacionalne sigurnosti i Nacrt prijedloga zakona o domovinskoj sigurnosti, predloženo je da se u fazi kada ti akti budu izrađeni, sazove sjednica na kojoj će se raspraviti jesu li odobrena  proračunska sredstava dostatna za zadaće koje se tim aktima stavljaju u nadležnost sastavnicama sigurnosno-obavještajnog sustava, s čime su se složili svi članovi Odbora.

Nakon provedene rasprave, Odbor je jednoglasno, s 10 glasova „za“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da u dijelu koji se odnosi na Ministarstvo unutarnjih poslova i sastavnice sigurnosno-obavještajnog sustava donese

DRŽAVNI PRORAČUN REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2017. GODINU I PROJEKCIJE ZA 2018. I 2019. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Darko Milinović, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 4. sjednici održanoj 8. prosinca 2016. raspravljao je o Prijedlogu zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja,  s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. E. 54, (dalje u tekstu: Prijedlog zakona) koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 1. prosinca 2016.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom obrazloženju Prijedloga zakona istaknuo da je Republika Hrvatska kroz Zakon o eksplozivnim tvarima („Narodne novine“, br. 178/04., 109/07., 67/08. i 144/10.) normirala područje proizvodnje, prometa, skladištenja, ispitivanja i ocjenjivanja sukladnosti, uporabe, reciklaže, neutralizacije i uništavanja eksplozivnih tvari te nadzor nad primjenom istog, čime je naše zakonodavstvo u tom segmentu uskladila sa zakonodavstvom Europske unije.

Intencija za donošenje novog zakona o eksplozivnim tvarima proizašla je iz činjenica da nove direktive EU, br. 2013/29/EU i 2014/28/EU, traže značajnije intervencije u navedeni Zakon i da se važeći Zakon o oružju i Zakon o eksplozivnim tvarima isprepliću u dijelovima koji reguliraju poslovanje gospodarskih subjekata, što gospodarskim subjektima stvara velike probleme.

Nadalje, prijevoz eksplozivnih tvari reguliran je Zakonom o prijevozu opasnih tvari čije donošenje nije u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova već u nadležnosti drugog državnog tijela, dok s druge strane direktive koje se odnose na eksplozivne tvari i njihov prijevoz, obvezuju Ministarstvo unutarnjih poslova za njihovu provedbu  i prijenos u nacionalno zakonodavstvo. Isto je bio je još jedan argument za donošenje novog zakona.

S obzirom na sve navedeno, a i radi stvaranja zakonskih preduvjeta za donošenje podzakonskih propisa o transferu eksplozivnih tvari unutar zajednice, ukazala se potreba objedinjavanja cjelokupnog područja eksplozivnih tvari u jedan propis.

Bez rasprave, Odbor je jednoglasno, s 8 glasova „za“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O EKSPLOZIVNIM TVARIMA TE PROIZVODNJI I PROMETU ORUŽJA

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Darko Milinović, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 4. sjednici održanoj 8. prosinca 2016. godine raspravljao je o Prijedlogu zakona o nabavi i registraciji oružja građana, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. E. 55 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 1. prosinca 2016.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja uvodno je obrazložio predmetni Prijedlog zakona te istaknuo da se donošenjem istog usklađuje zakonodavstvo Republike Hrvatske sa zakonodavstvom Europske unije.
Intencija donošenja potpuno novog zakona kojim bi se reguliralo pitanje nabave i registracije oružja građana, proistekla je iz toga što se važeći Zakon o oružju i važeći Zakon o eksplozivnim tvarima isprepliću u dijelovima koji reguliraju poslovanje gospodarskih subjekata te je odlučeno da se zbog jednostavnije primjene i boljeg nadzora nad provođenjem, ta područja reguliraju posebnim zakonima. Poradi toga u proceduru je upućen i Prijedlog zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P.Z.E. 54.

Predloženim zakonskim prijedlozima razlučila bi se nabava i posjedovanje oružja fizičkih osoba te nabava i posjedovanje oružja pravnih osoba, a za provedbu zakona ne bi bilo potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

U raspravi je pozdravljeno donošenje novog zakona, no ukazano je na postojanje više spornih odnosno nejasnih elemenata u Prijedlogu zakona za koje je rečeno da povećavaju nepotrebno administriranje i otežavaju posjedovanje oružja, kao što je obveza navođenja opravdanog razloga za nabavu oružja radi osobne sigurnosti, kratkoća važenja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za posjedovanje oružja (5 god.), nemogućnost da obiteljski liječnik utvrdi zdravstvenu sposobnost nakon isteka razdoblja od 5 godina i dr. Ukazano je da su iste primjedbe, a i niz drugih, iznesene od strane Hrvatskog lovačkog saveza i Hrvatskog streljačkog saveza, koji okupljaju najveći broj posjednika oružja (Hrvatski lovački savez broji oko 70.000 članova), a koje su u potpunosti zanemarene prilikom izrade Prijedloga zakona. Nadalje, izneseno je i mišljenje da se, na temelju rasprave na plenarnoj sjednici i uvida u sadržaj podnesenih amandmana, Hrvatskome saboru može predložiti donošenje zaključka kojim bi se predložilo provođenje rasprave u prvom čitanju.

Između ostalog, na temelju iznesenih podataka, posebno je naglašeno da je ovo područje kvalitetno zakonodavno uređeno, odnosno da u Republici Hrvatskoj veći problem predstavlja ilegalno oružje i kaznena djela počinjena njime, što nije sadržaj ovog Prijedloga zakona, osim u dijelu koji se odnosi na dragovoljnu predaju oružja od strane građanina koji ga nedozvoljeno posjeduje najbližoj policijskoj upravi ili policijskoj postaji, bez pokretanja kaznenog ili prekršajnog postupka.

Nakon provedene rasprave, Odbor je  većinom glasova, s 8 glasova „za“, i 1 glas „protiv“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru  da donese

ZAKON O NABAVI I REGISTRACIJI ORUŽJA GRAĐANA

s time da se na temelju primjedbi i prijedloga iznesenih na sjednici Odbora te brojnih primjedbi iznesenih od strane Hrvatskog lovačkog saveza i Hrvatskog streljačkog saveza razmotri mogućnost  podnošenja amandmana od strane predlagatelja koji će postati sastavni dio Prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Darko Milinović, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 4. sjednici održanoj 8. prosinca 2016. raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjeni Zakona o policiji, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P. Z. 56 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 1. prosinca 2016.

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja je u uvodnom obrazloženju Prijedloga zakona istaknuo da je donošenjem novog Zakona o policiji (dalje u tekstu: Zakon) u ožujku 2011. godine, u odredbama članka 128. Prijelaznih i završnih odredbi, predviđeno uobičajeno vakacijsko razdoblje za stupanje na snagu Zakona, osim za odredbe članka 21. stavka 1., 2. i 3., za koje je predviđeno odgođeno stupanje na snagu s 1. ožujka 2013.

Te odredbe reguliraju pitanje otpremnina policijskim službenicima kojima prestaje državna služba radi stjecanja prava na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, te policijskim službenicima kojima, sukladno posebnom propisu, prestaje državna služba radi stjecanja prava na starosnu mirovinu te radi stjecanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu. Odgoda primjene obrazložena je teškom gospodarskom situacijom u kojoj se tada nalazila Republika Hrvatska.
Od donošenja Zakona u dva navrata se produžavalo razdoblje neprimjene odredbi članka 21. stavka 1., 2. i 3., a ovim Prijedlogom zakona predlaže se  odgađanje primjene tih odredbi treći put, do 1.siječnja 2019., radi racionalizacije troškova te zbog toga što u državnom proračunu Republike Hrvatske nisu osigurana sredstva za primjenu navedenih odredbi.

Posebno je naglašeno da trenutno između 7000 - 8000 tisuća policijskih službenika ostvaruje uvjete za mirovinu u skladu s člankom  6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, kojima bi se, sukladno članku 21. Zakona, trebala isplatiti otpremnina od 32.500,00 kn/po osobi, koja sredstva nisu osigurana u državnom proračunu Republike Hrvatske radi racionalizacije i financijske uštede te sprječavanja financijskih obveza za Ministarstvo unutarnjih poslova za koja nisu osigurana financijska sredstva.

Osim financijskog aspekta, odnosno nedostatnih sredstava, predstavnik predlagatelja je istaknuo da postoji velika bojazan da bi većina policijskih službenika koji imaju uvjete zatražila odlazak u mirovinu, što bi dovelo u opasnost redovno obavljanje policijskih poslova.

U raspravi je istaknuto da je, gledajući s oba aspekta, i financijskog i sigurnosnog, jasna intencija predlagatelja zakona, te je ista i podržana.

No u raspravi je također istaknuto da bi država trebala početi poštovati zakone koje donosi, a posebice bi trebala početi planirati svoje troškove na način da se, u ovom slučaju, utvrdi koliko ljudi je zaista zainteresirano za odlazak u mirovinu pod ovim uvjetima, te da pokuša iznaći sredstva za određeni broj policijskih službenika. Kontinuiranom odgodom primjene  predmetnih odredbi njihovo postojanje postat će bespredmetno. Ukazano je i na prijedloge koje je iznio Sindikat policije Hrvatske te eventualna  kompromisna rješenja koja se nude.

Obzirom na rast BDP-a i činjenicu da su policijski službenici koji ostvaruju uvjete za odlazak u mirovinu u ovom svojstvu, u najvećem broju i hrvatski branitelji, trebalo bi pokušati iznaći neko rješenje.
 
Nakon provedene rasprave, Odbor je  većinom glasova, s 4 glasa „za“, 1 glas „protiv“ i 2 „glasa „suzdržan“, odlučio predložiti Hrvatskome saboru  da donese

ZAKON O IZMJENI ZAKONA O POLICIJI

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Darko Milinović, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić