Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, kao matično radno tijelo, na 32. (tematskoj) sjednici, održanoj 1. ožujka 2018., raspravljao je o uskraćivanju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.
Na sjednici su sudjelovali, osim članova i članica Odbora i zastupnika Hrvatskoga sabora, i predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova, Pučka pravobraniteljica, Pravobraniteljica za djecu, predstavnici UNHCR-a i UNICEF-a, Hrvatskog crvenog križa, Hrvatskog pravnog centra, Isusovačke službe za izbjeglice, Centra za mirovne studije i Udruge zemljani - „Are you Syrious?“.
Uvodno je predsjednik Odbora Ranko Ostojić istaknuo da je Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost organizirao ovu tematsku sjednicu potaknut brojnim medijskim napisima, kao i posebnim izvješćem dobivenim iz Ureda pučke pravobraniteljice, te inicijativama nevladinih udruga koje ukazuju na moguće uskraćivanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj protivno međunarodnim konvencijama koje su na snazi u Republici Hrvatskoj, važećem zakonodavstvu EU i hrvatskom pravnom okviru koji uređuju materiju o međunarodnoj zaštiti.
Nakon uvodnog izlaganja predsjednika Odbora, Žarko Katić, državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova je istaknuo da su migracije globalni fenomen 21. st., s kojim se susreće cijela međunarodna zajednica. Naglasio je da se trenutno u cijelom svijetu u pokretu nalazi preko 250 milijuna ljudi od kojih se procjenjuje oko 65 milijuna izbjeglica koji su napustile svoju zemlju porijekla zbog opasnosti po svoj život, zdravlje i slobodu.
Istaknuo je da Republika Hrvatska podržava otvaranje zakonitih putova migracija kako bi se smanjile nezakonite migracije i krijumčarenje ljudi, a za koje smatra da predstavljaju jedno od najvećih zala suvremenog svijeta.
Nadalje, naglasio je da RH podržava načelo solidarnosti i ravnomjerne podjele odgovornosti što je posebice važno u slučaju nastanka nove krize kako bi se izbjeglo preveliko opterećenje za zemlje prvoga ulaska poput RH, Grčke, Italije, Cipra i zemalja koje su iza nas na ruti Austrija i Njemačka, a koje su suočene sa najvećim priljevom migranata.
Osobito je istaknuo da MUP podržava jačanje uloge europske granične i obalne straže u politici vraćanja nezakonitih migranata, da se zalaže za intenziviranje suradnje sa zemljama tranzita, prije svega sa državama na tzv. zapadnom balkanskom migracijskom pravcu, budući da smo svjedoci pojačanih migracijskih kretanja na toj ruti.
Naglasio je da treba uložiti što veći napor u rješavanju uzroka migracija u njihovom korijenu, a to je siromaštvo, nedostatak hrane, epidemije i klimatski rizici.
Osvrnuo se na sam naziv tematske sjednice, a za koji smatra da je netočan, budući da je sustav azila u RH uspostavljen stupanjem na snagu Zakona o azilu 1. srpnja 2004. i da od tada RH sustavno provodi azilnu politiku usklađujući ju sa svim donesenim europskim direktivama. Istaknuo je i da se redovito provodi edukacija svih službenika koji provode postupak međunarodne zaštite.
Isto tako, naglasio je da su poboljšani smještajni kapaciteti za tražitelje međunarodne zaštite, s obzirom da su u prošlosti imali velikih poteškoća, te da su uspjeli osigurati dostojan smještaj, što mogu potvrditi svi oni koji su dolazili i koji redovito dolaze u prihvatne centre. Napomenuo je da MUP i nadalje radi na povećanju i poboljšanju smještajnih kapaciteta.
Naglasio je da trenutno ima smještajnih kapaciteta za oko 720 tražitelja azila u centru Porin u Zagrebu i u Kutini, te da su u planu projekti kako bi se broj smještajnih kapaciteta udvostručio.
Što se tiče podnesenih zahtjeva i broja odobrenih međunarodnih zaštita naglasio je da ta brojka također raste posebice u zadnje dvije godine. U 2016. godini međunarodnu zaštitu u RH zatražile su 2234 osobe, a u 2017. godini 1887 osobe, od čega je pozitivno riješeno u 2015. godini 43 zahtjeva, u 2016. godini 100 zahtjeva, a u 2017. godini 213 zahtjeva za međunarodnu zaštitu.
Nadalje, naglasio je da odobravanje međunarodne zaštite povlači za sobom i pitanje integracije tih osoba. Istaknuo je da MUP u suradnji sa svim ostalim tijelima, civilnim društvom i lokalnom zajednicom stvara uvjete da se tražiteljima azila zakonito odobri boravak u RH, pravo na rad, kao i sva ostala prava, kako bi se na što bolji način uklopili u hrvatsko društvo. Naglasio je da pitanje integracije osoba s međunarodnom zaštitom, kao i svih stranaca koji dolaze u RH mora biti zakonito uređeno na što bolji mogući način.
Istaknuo je da MUP redovito vodi evidenciju o tražiteljima azila, kao i o zatečenim ilegalnim migrantima u EURODAC sustavu. Nadalje, naglasio je da MUP redovito komunicira i surađuje sa svim zemljama EU kad je u pitanju vraćanje tražitelja azila ili ilegalnih migranata koji su prvi put zatečeni u RH, te surađuje s Europskim uredom za potporu azilu - EASU. Istaknuo je da su 24 hrvatska stručnjaka sudjelovala u 27 misija u Italiji, Grčkoj i Cipru, pomažući na najugroženijim mjestima odnosno tamo gdje je bilo najviše tražitelja azila.
Zaključno, istaknuo je da MUP drži da je sustav pristupa azilu u RH funkcionalan, te je napomenuo da RH za najveći dio tražitelja azila nije ciljana zemlja, nego zemlja tranzita, što dokazuje činjenica da 77 % tražitelja azila odlazi iz RH prije okončanja postupka. Nadalje, što se tiče dijeljenja tereta i načela solidarnosti, naglasio je da MUP nastoji u cijelosti provesti odluke Vlade RH, koje se temelje na zaključcima i odlukama Europskog vijeća o preseljenju i premještanju tražitelja azila.
Naglasio je i da pravo pristupa institutu azila nije ničim uvjetovano niti ograničeno, te da MUP u potpunosti želi primjenjivati članak 33. važećeg Zakona iz 2015. godine o međunarodnoj zaštiti koji precizira na koji način se može i gdje izraziti namjera za podnošenje zahtjeva za azilom, a što se nastoji omogućiti svim osobama.
Pučka pravobraniteljica Lora Vidović se u svom izlaganju zahvalila na sazivanju sjednice Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na navedenu temu i podsjetila da je njena zadaća, sukladno Zakonu o pučkom pravobranitelju i Zakonu o nacionalnom preventivnom mehanizmu, ali i u konačnici Ustavu RH, kao povjerenice Hrvatskoga sabora za zaštitu ljudskih prava i sloboda iz perspektive zaštite ljudskih prava, pristupiti ovoj kompleksnoj temi.
Vezano za poštivanje ljudskih prava izbjeglica, te posebno temeljem dojava o navodnoj primjeni nasilja prema migrantima ili u slučajevima djece migranata bez pratnje, naglasila je da je njezin Ured u neprestanoj komunikaciji sa MUP-om. Također, istaknula je da njezin Ured nenajavljenim obilascima policijskih ispostava nastoji utvrditi usklađenost postupanja policije s važećim hrvatskim i međunarodnim propisima koji reguliraju pitanja zaštite ljudskih prava.
Naglasila je da su prve pritužbe o vraćanje migranata bez provođenja individualiziranog pristupa počeli zaprimati krajem 2016. godine i odnosile su se na navodnu uporabu nasilja od strane hrvatske policije prilikom njihovog vraćanja u Srbiju. Istaknula je da pritom ne govori o odvraćanju kao metodi zaštite vanjske državne granice po Schengenskom kodu, nego da govori o vraćanju u situacijama u kojima se migrante zatiče na hrvatskom teritoriju uz neposrednu granicu gdje se po tvrdnjama pritužitelja, policija navodno koristila nasiljem kako bi ih vratila natrag u Srbiju.
Istaknula je da su pokrenuli postupke i da su temeljem dobivenih pritužbi bili u neprestanoj komunikaciji s MUP- om. Prema dostupnim informacijama, istrage MUP-a o tim navodnim događajima su se svodila na krajnji zaključak da ti događaji nisu zabilježeni u policijskim evidencijama. Budući da se evidencije u MUP-u o takvim postupcima uobičajeno ne vode, kazala je da učinkovitu istragu tada nisu bili u mogućnosti ni provesti. Nakon određenog vremena, došla je do saznanja da se o tim slučajevima vodila istraga u okviru Ravnateljstva policije, a o kojoj njezin Ured nije dobio konkretne podatke, te je postavila pitanje zašto takvu istragu nije vodila Služba za unutarnju kontrolu.
Smatra simptomatičnim da nisu bili u mogućnosti dobiti snimke termovizijskih kamera za sporne situacije u kojima je navodno došlo do nasilja uz obrazloženje da za konkretno vrijeme snimke ne postoje. Nadalje, istaknula je da bi bilo dobro da se takve snimke čuvaju jer mogu poslužiti kao dokaz da do nasilja nije došlo. Naglasila je da je od izrazite važnosti provoditi učinkovitu istragu što bi bilo u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava.
Osvrnuvši se na izneseno istaknula je da je njezin Ured ove vrste pritužbi na navodno fizičko nasilje prestao dobivati još sredinom prošle godine, te je naglasila da treba apostrofirati važnost posla koji policijski službenici rade i da je potrebno zahvaliti im na tome.
Pučka pravobraniteljica se nadalje osvrnula i na postupanje policije sukladno navodno pisanoj zapovijedi Službe za nezakonite migracije u vremenskom razdoblju od studenog 2016. do veljače 2017. prema migrantima državljanima afro-azijskih zemalja koji su nezakonito ušli u RH iz Republike Srbije, a koji su bili zatečeni u dubini našeg teritorija i koji su bili prepraćeni u PP Tovarnik.
Postavila je pitanje zašto ne postoji dokumentacija o tim osobama, odnosno o njima se gubi svaki trag i ne postoji način praćenja kretanja tih osoba, što vodi prema zabrinjavajućem pitanju očuvanja nacionalne sigurnosti na koju se svi pozivaju i koja je svima jako važna.
Naglasila je da je do promjene u postupanju policije došlo sredinom 2017. godine, sukladno nalogu Ravnateljstva policije. Naime, iz prikupljene dokumentacije i uvida u službene spise vidljivo je da se za sve iregularne migrante zatečene u tom razdoblju bilo gdje na teritoriju RH, pretpostavljalo da su ušli na području PP Tovarnik ili PP Bajakovo, te ih se prevozilo u te policijske postaje i izdavana su im rješenje o povratku. U službenim policijskim spisima nema nikakvih informacija o tome da li se pokušalo utvrditi njihovo mjesto ulaska u zemlju, kako se to mjesto pokušalo utvrditi, i je li to mjesto različito od onog mjesta gdje su zatečeni.
Iz uvida u više od 50 službenih bilješki, Ured je utvrdio da se tu radi o skraćenom postupku gdje se u velikoj mjeri uskraćuje pravo na individualizirani pristup i pomoć prevoditelja koji su zajamčeni člancima 101. i 115. ZOS-a.
Naglasila je da su te službene bilješke identične jedna drugoj, kao po nekoj unaprijed dostavljenoj špranci, utvrđuje se da migranti nemaju vidljivih ozljeda, da je razgovor proveden na engleskom jeziku ili uz Google prevoditelja, da nisu izrazili namjeru da podnesu zahtjev za međunarodnu zaštitu, iako pritužbe koje dobivaju ukazuju da su migranti izrazili namjeru, no isto nije poštovano. Osim toga, prema njihovim informacijama, migranti ne prisustvuju tim postupcima, što je suprotno čl. 30 ZUP-a, nego ostaju u policijskom vozilu gdje nemaju izravan pristup vodi ili toaletu, što je suprotno zakonima za zadržane ili uhićene osobe.
Istaknula je da se unaprijed, sa visokom sigurnošću, iz tako izdanih rješenja o povratku može pretpostaviti da ih nije bilo moguće izvršiti na zakonit način, iz razloga što te osobe nisu imale identifikacijske isprave ili ih u tom trenutku nisu mogle pribaviti, te se pretpostavlja da su upućeni vratiti se natrag u Srbiju kako su i došli ili su nastavili put prema drugim članicama EU, što se čini manje vjerojatno.
Što se tiče djece bez pratnje, istaknula je da to područje primarno prati pravobraniteljica za djecu, te da su se s time susreli prilikom proučavanja službenih bilješki MUP-a vezano za druge predmete. I tu je upozorila na nezakonitost postupanja MUP-a prilikom zatjecanja djece bez pratnje, jer MUP ne poziva CZSS, ne inicira se žurni postupak imenovanja posebnog skrbnika, te se djeca ne odvode na obvezan liječnički pregled.
Istaknula je da joj nije jasna činjenica, na koji način kada netko od migranata nema identifikacijske dokumente, MUP utvrđuje da su djeca u pratnji člana obitelji, te na koji način je u takvim situacijama osiguran najbolji interes djeteta.
Smatra da istraga MUP-a u takvim slučajevima nije učinkovita jer iz njihovih službenih bilješki te informacije nisu dostupne.
Osvrnula se na izlaganje državnog tajnika MUP-a da je u odnosu na 2016. godinu, broj tražitelja azila tijekom 2017. godine smanjen. Istaknula je da je od donošenja prvog Zakona o strancima 2003. godine, prema njihovim dostupnim podacima, ukupno bilo odobreno nešto više od 400 međunarodnih zaštita, što smatra da nije tako velik broj da Hrvatska s time ne bi mogla izaći na kraj.
Naglasila je da se svakako zalaže i podržava da je potrebno otvoriti puno više zakonitih puteva migracija kako se ovakve situacije ne bi događale, pogotovo za najranjivije skupine.
Istaknula je kako smatra da je problem pristupa međunarodnoj zaštiti prisutan i u drugim zemljama EU, te da RH nije izolirana, kao i da ne može dati odgovore na sve izazove koje ta situacija donosi. No, vrijednosti na kojima je EU utemeljena nalaže uspostavljanje ravnoteže između zaštite granica i zaštite međunarodnih i europskih vrijednosti u pogledu zaštite ljudskih prava.
Nakon temeljitog, višemjesečnog, vrlo ozbiljnog, stručnog i profesionalnog rada, u skladu s najvišim standardima, uvažavajući cijeli niz dostupnih izvora, zaključno je istaknula da se pristup međunarodnoj zaštiti u RH otežava na način da izostaje primjena mjera koje su propisane Zakonom o strancima i Zakonom o općem upravnom postupku, koje služe za zaštitu ljudska prava. Svjesna činjenice da je RH pod velikim pritiskom Schengenske evaluacije napomenula je i da je ispunjavanje kriterija u tom procesu legitiman i primaran hrvatski nacionalni interes.
No, istaknula je i da smatra da ovakav način postavljenog sustava u odnosu na iregularne migrante i način čuvanja granice može imati za posljedicu ljudske živote.
Predstavnik UNHCR-a za jugoistočnu Europu, Giuseppe Di Caro, izrazio je zabrinutost zbog prijava pojedinaca za koje se čini da im je potrebna međunarodna zaštita, a kojima je uskraćeno pravo ulaska u RH.
Istakao je da je UNHCR skrenuo pozornost Vladi RH na oko 2000 slučajeva pojedinaca koji tvrde da su u 2016. godini bili prisilno vraćeni u Srbiju, a neki su prijavili i navodnu pretjeranu uporabu sile od strane policije.
Naglasio je da je UNHCR zatražio da Vlada istraži sve te slučajeve i poduzme korektivne mjere kako bi pokazala da RH poštuje svoje međunarodne obveze glede prava na traženje azila, a koji odgovor Vlade RH sa zanimanjem očekuje.
Posebice se osvrnuo na to da je RH prošle godine osigurala zaštitu za 200 izbjeglica, čime je broj izbjeglica u posljednjih 15 godina dostigao brojku od gotovo 500, te da RH u tome svemu nije sama. Naglasio je da EU pruža financijsku i tehničku pomoć, a UNHCR i druge organizacije UN-a pružaju potporu Vladi i organizacijama civilnog društva koje su aktivne na svim područjima pružanja zaštite izbjeglicama.
Nadalje, istakao je da je RH tijekom 2017. i 2018. godine iz Turske primila 76 sirijskih izbjeglica i premjestila 81 tražitelja azila iz Grčke i Italije u sklopu mehanizama zajedničke odgovornosti EU.
Zaključno, naglasio je da UNHCR pozdravlja nesebičnost RH kojom će se smanjiti opasnost da se ljudi odluče koristiti nesigurne puteve u potrazi za zaštitom. Ponuditi mogućnost premještaja znači podijeliti odgovornost za izbjeglice sa zemljom koja je prihvatila najveći broj izbjeglica.
Međutim, smatra da sudjelovanje u premještanju i preseljenju ne može biti zamjena za odgovornost da se osigura pristup postupku azila onima koji stignu do granica RH u potrazi za međunarodnom zaštitom.
Predstavnice Udruge zemljani - „Are you Syrious?“ Milena Zajović i Asja Korbar su iznijele zapažanja volontera Udruge koji rade na terenu i prihvatilištima pružajući pomoć migrantima.
Govoreći o konkretnim slučajevima uskraćivanja međunarodne pomoći izrazile su mišljenje da se ono u posljednje vrijeme događa sustavno.
Naglasile su da su se najviše tijekom 2016. godine (oko 2000 slučajeva ilegalnih protjerivanja tražitelja azila s područja RH) i 2017. godine (oko 3242 osobe) na terenu susretale s preplavljujućim brojem iskaza o sustavnom uskraćivanju prava na traženje međunarodne zaštite u RH.
Ukazale su na to da tražitelji azila predugo čekaju okončanje postupka odnosno donošenje rješenja što znatno utječe na njihovo psiho-fizičko stanje i stavlja ih u situaciju neizvjesnosti ishoda i negativne odluke, osobito neobrazložene, a temeljem mišljenja Sigurnosno-obavještajne agencije što u konačnici rezultira da tražitelji azila napuštaju RH prije okončanja samog postupka.
Predstavnik Centra za mirovne studije Gordan Bosanac je, nadovezujući se na izlaganja predstavnica Udruge zemljani - “Are you Syrious?“, naglasio da su u svojem posljednjem Izvješću o navodnom nezakonitom postupanju policije prema izbjeglicama utvrdili da se ne radi više o sporadičnim slučajevima.
Smatra da je manjak solidarnosti u nekim članicama EU-a doveo do opterećenja sustava azila, ali ujedno i apelirao da Hrvatska ne izgubi svoju početnu solidarnost koju je uvijek pokazivala prema izbjeglicama.
Ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice za jugoistočnu Europu Tvrtko Barun naglasio je da njegova služba ima urede osim u RH, također u Srbiji i Kosovu, a on je za njih odgovoran zadnje 3,5 godine.
Govoreći u ime svoje organizacije istaknuo je da kvalitetno surađuju sa MUP-om, te svakodnevno rade u prihvatilištima. Podsjetio je da se prije godinu dana, u ovo isto vrijeme, po prvi put spominjala identična tema, a to je potencijalno uskraćivanje pristupa međunarodnoj zaštiti, a godinu dana kasnije situacija je ostala nepromijenjena.
Osvrnuo se na iskustvo rada s tražiteljima azila i pružanje pomoći migrantima nabrajajući pojedinačne slučajeve i probleme s kojima se migranti susreću prilikom ostvarivanja prava na međunarodnu zaštitu.
Na kraju je naglasio da je vrlo važno da se razgovara o ovoj temi kako bi se dao glas onima čiji glas se ne čuje i da se zajedničkim snagama pokuša iznaći najbolje moguće rješenje u budućnosti.
Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević i predstavnica UNICEF-a za Republiku Hrvatsku, Valentina Otmačić, posebno su se osvrnule na problem uskrate međunarodne zaštite djeci migrantima bez pratnje, kao najranjivijoj skupini, te naglasile kako i ta djeca, sukladno Konvenciji o pravima djeteta moraju uživati sva prava kao i druga djeca, bez obzira na okolnosti. Posebno su upozorile kako djeca kojima je uskraćena međunarodna zaštita mogu biti žrtve krijumčara ili kasnije radikalizacije.
Pravobraniteljica za djecu posebno je naglasila da niz godina upozoravaju na neadekvatan sustav prihvata i zbrinjavanja djece migranata, te da su dali niz preporuka kako na kvalitetniji način zbrinuti takvu djecu, kao ranjivu skupinu koja putuje bez podrške roditelja.
Zaključno je naglasila da se ne može pomiriti s činjenicom da takvu djecu RH doživljava kao prijetnju, odnosno da država nije spremna pomoći onima kojima je takva pomoć nužna, a što je po njezinom mišljenju ne samo moralna obveza svih nas nego i obveza svih državljana RH kao i svih članica EU-a.
Glavni ravnatelj policije Nikola Milina je pojasnio kako se provode kompleksne pripreme za ulazak Hrvatske u Schengenski prostor, među kojima je i obuka policijskih službenika granične policije za postupanje prema ilegalnim migrantima, tražiteljima azila i ranjivim skupinama. Naglasio je da su u protekloj 2017. godini iskoristili milijun i petsto tisuća kuna za jačanje kapaciteta za obuku i potrebnu opremu.
Istaknuo je da našu policiju, kao i policiju drugih zemalja EU-a, u tome segmentu podučavaju FRONTEX i EUROPOL.
Nadalje, posebice se zahvalio svim policijskim službenicima RH za angažiranost i rezultate proteklih nekoliko godina tijekom imigracijskog vala i nakon zatvaranja rute, što su postigli i što postižu u suradnji sa svim drugim agencijama i partnerima za provedbu zakona u RH, odnosno sa svim zemljama u regiji i svim drugim europskim zemljama.
Naglasio je da je u 2017. godini, zahvaljujući naporima hrvatske policije, bilo evidentirano ukupno 365 kaznenih djela krijumčarenja osoba preko državne granice, što se događa svakodnevno, i što predstavlja protuzakonito prebacivanje osoba preko državnih granica. Radi se o ogromnom porastu od preko 100 %.
Naglasio je da sva izvješća EUROPOLA i drugih agencija govore da se ove nezakonite migracije u 90 % slučajeva odvijaju u okviru dobro organiziranih krijumčarskih lanaca.
Zaključno, istaknuo je da će MUP i Ravnateljstvo policije, posebice granična policija, zajedničkim snagama jačati svoje kapacitete, kako bi nastavili sa učinkovitom zaštitom vanjskih granica uz uvažavanje ljudskih prava i pritom ispunjavajući sve standarde što se tiče postupanja, posebno prema nezakonitim migrantima, tražiteljima azila i ranjivim skupinama.
Pozvao je sve nazočne na daljnju suradnju u ovom području, posebice što se tiče zaštite ljudskih prava i pristupa međunarodnoj zaštiti, kao i posebnu pažnju najranjivijoj skupini, a to su djeca.
Načelnik Uprave za granice MUP-a Zoran Ničeno je upozorio na važnost razumijevanja stvarnih okolnosti u kojima se postupanja policije događaju prema migrantima.
Osvrnuo se na pritužbe koje su dobivali od strane pučke pravobraniteljice, pojedinih udruga civilnog društva, Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, te istaknuo da su u svakom pojedinačnom slučaju bile provedene mjere kojima se utvrđivalo činjenično stanje unutar policije, i u tim mjerama su sudjelovali djelatnici Službe za unutarnju kontrolu i Ured ravnatelja odnosno policijski službenici koji su zaduženi za procjenu zakonitosti postupanja.
Naglasio je da u cilju zaštite hrvatske granice RH ne smije dozvoliti ilegalne prelaske, a ukoliko migranti nisu prešli granicu, onda im nisu mogli niti dati niti uskratiti azil. Istaknuo je da je mjera koju poduzima policija na državnoj granici bila predmet procjene Europske komisije u dvije evaluacije i ocijenjena je kao jedna od pozitivnih mjera s najvećim napretkom u smislu schengenske evaluacije, što potvrđuje da stajalište policije o zakonitom postupanju nije arbitrarno mišljenje nego potvrđeno zakonito postupanje. Vezano za skraćeni postupak u kojem se donosi rješenje o povratku naglasio je da je to zakonita mjera utvrđena Direktivom o povratku i Zakonom o strancima, a što se ni u kom slučaju ne smije smatrati protjerivanjem. Po pitanju djece migranata bez pratnje naglasio je da Zakon o strancima u članku 2. točki 22. točno definira što je dijete bez pratnje i kako postupati na najsvrsishodniji način u tim slučajevima, što je nastavno i pojasnio.
Državna tajnica u MUP-u Terezija Gras osvrnula se na naziv tematske sjednice temeljem kojega se stječe dojam, a koji je poduprijet učestalim istupima u medijima, bilo da je riječ o pravobraniteljici ili istupima civilnog društva, da se pokušava stvoriti negativna slika o postupanju hrvatske policije prema migrantima. Smatra da to ne samo da nije dobro, nego je i neprihvatljivo.
Napomenula je da ukoliko postoje naznake da u nekim postupanjima ima propusta, što vjeruje da se svima koji rade može dogoditi, smatra da je jedini put rješavanja dijalog na koji su višestruko puta pozivali.
Istaknula je da se dijalog sa UNHCR-om, CMS-om i s pučkom pravobraniteljicom intenzivirao upravo zahvaljujući njihovim pozivima i otvorenošću da saslušaju što imaju za reći i da se onda u skladu sa tim primjedbama i postupi.
Naglasila je da je pružanje međunarodne zaštite vrlo složen problem istaknuvši kako treba spriječiti ilegalne migracije i sve napore uložiti u jačanje zakonitih putova migracije i njezine kontrole, te da će se na taj način u najvećoj mjeri zaštititi ljudska prava migranata. Ilegalne migracije su nešto protiv čega će se RH sustavno boriti.
Posebice se osvrnula na suradnju sa zemljama u susjedstvu te istaknula da su svi dužni uložiti dodatne napore, s obzirom da te zemlje nemaju dovoljan broj graničnih policajaca, niti prihvatnih centara niti izvršavaju svoje obveze temeljem potpisanih sporazuma.
Nadalje, istaknula je da Hrvatska, kao prva zemlja ulaska ilegalnih izbjeglica mora zaštiti svoje vanjske granice i spriječiti nezakonit prelazak granica koje često organiziraju skupine krijumčara ljudi. Isto tako upozorila je da treba voditi računa i o trendu „Shopping azila“ kojim se često služe migranti koji u Turskoj kupuju npr. putovnice Sirije, te traže azil i u tranzitnim zemljama i u odredišnoj zemlji što stvara velik administrativni pritisak u razrješavanju svakog pojedinog slučaja.
Naglasila je da je zlouporaba sustava azila velik izazov, te se stoga i priprema reforma zajedničkog sustava azila na razini cijele Europske unije.
Zaključno, istaknula je da je MUP uložio enormne napore u proteklih nekoliko mjeseci, kako bi migracije bile zakonite i kontrolirane, budući da je to jedini način na koji se može osigurati dobra integracija tih osoba u hrvatsko društvo.
Nakon izlaganja predstavnika institucija sudionika tematske sjednice, u raspravi koja je uslijedila, iznosila su se proturječna stajališta po pitanju zakonitog odnosno nezakonitog postupanja MUP-a prema tražiteljima međunarodne zaštite u RH.
U raspravi su pohvaljena izvješća MUP-a iz kojih je vidljivo da hrvatska policija provodi ne samo zaštitu svoje granice, nego i zaštitu vanjske granice EU-a, i da u tome ne primjenjuje samo nacionalnu politiku nego i sve pozitivne pravne propise koje je RH prihvatila od EU.
Isto tako pohvaljena su i izvješća pravobraniteljica i nevladinih udruga, kao i njihova suradnja sa MUP-om.
Iznesena je kritika na naziv tematske sjednice „Uskraćivanje međunarodne zaštite“ jer se njime prejudicira krivnja MUP-u. Naglašeno je da Odbor ne bi trebao imati sjednicu pod tim nazivom, nego da je tema trebala biti primjena instituta međunarodne zaštite.
Nastavno, naglašeno je da na prvom mjestu treba biti sigurnost naše zemlje, budući da se RH diči statusom sigurne turističke i gospodarske destinacije, što znači da se ulaskom velikog vala migranata stvara drugačija percepcija i ako RH želi zadržati imidž sigurne destinacije mora kontrolirati procese ulazaka migranata.
Istaknuto je da institut azila propisuje da osoba koja je u bijegu od nečega, treba zatražiti azil u prvoj slobodnoj državi, budući da je to njihovo zakonsko pravo i ono se mora poštivati, i u konačnici se takvim osobama mora i pomoći, a ne bježati od odgovornosti. U velikoj većini slučajeva to se ne dešava i osobe – migranti ne traže zaštitu u prvoj sigurnoj državi nego ciljaju države u kojima žele zatražiti međunarodnu zaštitu. Postavljeno je i pitanje ostalim sudionicima nije li zaštita državne granice primarna zadaća policije, te je li prihvatljivo da migranti, od kojega je vjerojatno najveći broj ekonomskih migranata, nezakonito ulaze u RH.
Isto tako, istaknuto je da institut azila ne smije biti sredstvo zloupotrebe od strane krijumčarskih migracijskih lanaca, što je vrlo bitno znati prepoznati prilikom pružanja međunarodne zaštite.
Kao bitno je naglašena potreba definiranja zakonskih putova migracija kao i njihova zaštita, pogotovo efikasnost i mjere koje policija provodi kod zaštite granica RH, a koje su do sada spasile mnogobrojne ljudske živote.
Isto tako istaknuto je da bi bilo dobro čuti statističke pokazatelje s kojima raspolaže MUP ili pravobraniteljice o tome koliko je migranata prošlo kroz RH, kad su počele prve pritužbe i koliko je bilo takvih pritužbi na rad policije, koliko je zabilježeno takvih slučajeva ili prozivki policije za nehumano ponašanje, koliko migranata je zatražilo liječničku pomoć, a koja im je bila uskraćena, odbijena ili odobrena itd.
S druge strane su pojedini sudionici u raspravi isticali da nije moguće da su sve što su izložile pravobraniteljice i ostale nevladine udruge, te svi medijski napisi koji pišu o navodnim nezakonitim postupanjima policije prema migrantima neistina.
Nadalje, u raspravi je upućena kritika MUP-u da nisu povukli sva sredstva iz fondova EU kako bi se omogućilo što kvalitetnija zbrinjavanja osoba - migranata koji traže pomoć u RH, te je postavljeno pitanje zbog čega se zatečenu djecu bez pratnje na teritoriju RH smješta u popravne domove, te zašto ne postoji za takvu djecu poseban centar gdje bi ta djeca dobila svu moguću brigu i potporu.
Istaknuto je da kojim slučajem nije bilo medijskih napisa, izvješća pučke pravobraniteljice kao i izvješća nevladinih udruga ne bi ni došlo do ove sjednice, nego bi se i dalje širile priče kako je Hrvatska nehumana zemlja, što stvara lošu sliku o našoj zemlji.
Na kraju rasprave predsjednik Odbora je naglasio da se izvješće pučke pravobraniteljice i izvješća nevladinih udruga ne smiju ignorirati i da je potrebno o njima raspravljati, te utvrditi što je prava istina i to potvrditi točnim argumentima, a ne stvarati lošu sliku o policiji, jer se upravo istinom odgovara na takva pitanje, te je isto i najbolja zaštita policije i policijskih službenika.
Nastavno je naglasio da su tijekom izbjegličkog vala 2015. i 2016. godine svi migranti registrirani i to na način da se uzimala fotografija osobe, otisci svih 10 prstiju, potpis osobe i skeniranje osobnog dokumenta ako ga je osoba imala, te su uzimani podaci o onima koji su bili uz te osobe, tako da ne stoje izjave da su migranti prošli kroz RH a da nisu registrirani. Drugo je pitanje ne funkcioniranje dublinskog sustava u tom razdoblju i vrlo vjerojatne mogućnosti da RH sukladno institutu vraćanja postane „hot spot“ sa 650 000 vraćenih migranata kao prva zemlja registriranog ulaska migranata. No, pretpostavljati da su svi ti ljudi kriminalci i zločinci, zbog par osoba koje su tijekom postojanja te rute ušli u EU i počinili nekakav zločin, nije dobro niti to može opravdati postupanje policije. Naglasio je da je važno kada institucije kao što su pučka pravobraniteljica i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost ukazuju na možebitnu nezakonitost, MUP promptno i učinkovito reagira. Na žalost, naglasio je predsjednik Odbora, zadnjih 7 mjeseci komunikacije po različitim pitanjima nisu to potvrdili, odnosno odgovori MUP-a bili su suhoparni i neargumentirani.
Ujedno je istaknuo da je kao saborski zastupnik postavio pitanje Vladi RH zašto se ne radi na donošenju migracijske politike RH, te je dobio službeni odgovor da Vlada RH neće predložiti Hrvatskome saboru donošenje migracijske politike RH. Iz tog odgovora proizlazi, naglasio je, da Vlada RH nema volju to pitanje definirati i riješiti.
Zaključno, predsjednik Odbora je predložio svim sudionicima da, s obzirom na dužinu trajanja sjednice, svoje prijedloge i sugestije koji su proizašli iz rasprave, a vezano za donošenje zaključaka, dostave Odboru zaključno s 8. ožujka 2018., s čime su se svi sudionici složili. Isti bi se proslijedili Ministarstvu unutarnjih poslova kako bi ono dalo svoje mišljenje na te prijedloge, te bi na sjednici Odbor mogao donijeti zaključke.
PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić