Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 54. sjednici, održanoj 25. travnja 2019., raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, prvo čitanje, P. Z. br. 619 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 28. ožujka 2019.
Odbor je raspolagao i Mišljenjem pučke pravobraniteljice na Prijedlog zakona, od 23. travnja 2019.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.
Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da je Zakon o policijskim poslovima i ovlastima (u daljnjem tekstu: Zakon) donesen 2009. godine, a izmijenjen i dopunjen 2014. godine. U odnosu na Zakonu o policiji koji normira sva bitna pitanja vezana za organizaciju, odgovornost i radno pravni status policije, ovim Zakonom se uređuje način na koji policija primjenjuje svoje ovlasti te obavlja poslove koji su joj povjereni. Zakon predviđa ukupno 24 policijske ovlasti koje su uređene člankom 13. Zakona.
Nadalje, predstavnik predlagatelja je naglasio kako se potreba izmjena i dopuna Zakona pojavila prvenstveno zbog usklađivanja Zakona s izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku koje su stupile na snagu 2017. godine te potrebe jasnijeg normiranja pojedinih ovlasti za koje se u praksi utvrdilo da postoje nejasnoće, kao i unošenja novih normativnih rješenja kojima se normira policijsko postupanje i usklađuje s dostignućima na području drugih znanosti, odnosno otklanjanju pravne praznine.
Osim toga, ovim prijedlogom se u Zakon unose tri direktive, i to Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP, Direktiva 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima i Direktiva 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji, što značajno utječe na pojedine policijske poslove.
U nastavku je predstavnik predlagatelja predstavio najznačajnije izmjene i dopune Zakona. Istaknuo je kako se snižavaju uvjeti traženi za istražitelja koji može provoditi dokazne radnje ispitivanja svjedoka ili osumnjičenika u kaznenom postupku, s obzirom da postojećim uvjetima nije moguće osigurati dostatan broj istražitelja u svim policijskim postajama i upravama te da je postojeće stanje neživotno i ograničavajuće. Prema važećoj odredbi za istražitelje koji provode ove dokazne radnje traži se VSS odgovarajuće struke ovisno o vrsti kriminaliteta te najmanje 5 godina radnog iskustva na suzbijanju kriminaliteta, a predlaže se izmjena na način da uvjet bude isključivo policijsko zvanje i to, najmanje osobno policijsko zvanje policijski narednik.
Nadalje, predlaže se normirati rok čuvanja osobnih podataka osoba za koje postoji sumnja da su počinile prekršaj, pri čemu bi se takvi podaci u slučaju kada prekršajni postupak nije pokrenut čuvali četiri godine od dana počinjenja prekršaja, a deset godina u slučaju kada je takav postupak pokrenut.
Kako bi se olakšalo i ubrzalo postupanje policije, predlaže se omogućiti policijskim službenicima provođenje provjere identiteta uvidom u informacijski sustav ministarstva ako postoji pisani zahtjev ovlaštenika iz članka 30. stavka 1. točke 11. Zakona, dok će se provjera identiteta uvidom u osobnu iskaznicu izvršiti samo na temelju naloga tijela nadležnog za vođenje postupka.
Nastavno je predstavnik predlagatelja naglasio kako se predlaže izmjena članka 33. stavka 1. točke 2. Zakona, na način da se predviđa utvrđivanje identiteta, ne samo za osobu za koju postoje osnove sumnje da je sudjelovala u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti, već i za osobu kod koje postoje osnove sumnje da je počinila prekršaj za koji se može izreći kazna zatvora ili prekršaj kod kojeg se prema počinitelju primjenjuje mjera uhićenja ili mu je određena mjera smještaja u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva. Naime, kod prekršaja kod kojih je potrebno oduzeti slobodu počinitelju, nužno je omogućiti policiji utvrđivanje identiteta osobe.
Kao odgovor na sve češću uporabu pokretnih uređaja na daljinsko upravljanje, novim člankom 97.a predlaže se omogućiti uporabu sredstava prisile ili drugih sredstava za ometanje prema takvom pokretnom uređaju. Naime, važeći Zakon ne predviđa nikakvo postupanje policije prema pokretnim uređajima na daljinsko upravljanje, budući da u vrijeme izrade i stupanja na snagu Zakona ovi uređaji nisu bili u masovnoj uporabi i nisu se pojavljivali u svakodnevnom životu. Međutim, s obzirom da se stanje u posljednjim godinama značajno promijenilo, pa se takvi uređaji danas mogu pojaviti kao sredstvo ugrožavanja sigurnosti te počinjenja kaznenih djela ili prekršaja, ovim se prijedlogom otklanja uočeni nedostatak.
Nadalje, predstavnik predlagatelja je istaknuo kako se predlaže jasnije normiranje odredbe prema kojoj se ispaljivanje hitca radi upozorenja i traženja pomoći ne smatraju uporabom vatrenog oružja, neovisno o ispunjenju drugih uvjeta.
Također, preciznije se uređuje zaštita policijskog službenika nakon uporabe sredstava prisile koja je dosada bila uređena člankom 98. Zakona, a sada se razrađuje kroz tri odvojene odredbe. Uređuje se isključenje protupravnosti zakonito uporabljenih sredstva prisile sukladno odredbama posebnog zakona, utvrđuje se da će ministarstvo policijskom službeniku koji uporabi vatreno oružje osigurati potrebnu psihosocijalnu i medicinsku pomoć te snositi troškove sudskog postupka koji je proizašao iz obavljanja policijskih poslova, ako je po ocjeni policije navedene poslove obavio u skladu sa zakonom.
Predstavnik predlagatelja je u zaključnom dijelu uvodnog izlaganja naveo kako se ostale odredbe odnose prvenstveno na otklanjanje postojećih nejasnoća i nedostataka u Zakonu.
U raspravi koja je uslijedila nakon izlaganja predstavnika podnositelja pozdravljena je izmjena i dopuna Zakona budući da se otklanjaju uočeni normativni nedostatci i preciziraju pojedine odredbe s ciljem uklanjanja nejasnoća. U odnosu na ovlast policijskih službenika za ulazak u dom bez pisanog naloga, predloženo je jasno naglasiti kako se ulazak u dom po zapovijedi može primijeniti isključivo kod jedne vrste zapovijedi, a koja se odnosi na potrebu dovođenja osobe. Također, upućena je preporuka da se u skladu s mogućnostima razmotri potreba posebnog osposobljavanja dijela službenika za rad s osobama s duševnim smetnjama.
U odnosu na snižavanje uvjeta za istražitelja koji provodi dokaznu radnju ispitivanja svjedoka ili osumnjičenika, predstavnik predlagatelja je na upit članova Odbora istaknuo kako je o istome konzultirano Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.
Nakon rasprave, većinom glasova, s 6 glasova „ZA“, 1 glas „PROTIV“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećih zaključaka:
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić