Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 38. sjednici, održanoj 20. lipnja 2018., raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o strancima, prvo čitanje, P. Z. br. 354 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio Klub zastupnika Građansko-liberalnog saveza i Hrvatske stranke umirovljenika, aktom od 6. lipnja 2018.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.
U kratkom uvodnom izlaganju predstavnica predlagatelja je istaknula da se Prijedlogom zakona predlaže izmjena članka 5. i 38. Zakona o strancima s obzirom da smatra da je postupanje Republike Hrvatske u primjeni tih članaka nehumano u odnosu na strance koji traže hrvatsko državljanstvo, boravak ili međunarodnu zaštitu.
U pojašnjenju predloženih izmjene odredbe članka 5. stavka 2. Zakona o strancima naglasila je da je prijeko potrebno da se u odluci kojom se iz razloga nacionalne sigurnosti odbija ili prestaje boravak strancu ili se stranac protjeruje, uz zakonsku odredbu treba navesti i pisano obrazloženje razloga koji su bili odlučujući za donošenje odluke s obzirom da stranac koji ima pravo na pravni lijek, isti može koristiti samo ako zna na što se treba žaliti.
Nadalje, vezano za predložene izmjene članka 38. istog Zakona predstavnica predlagatelja je istaknula da je prijeko potrebno da se državljanima trećih zemalja koji ne ispunjavaju uvjete za ulazak propisane Zakonikom o schengenskim granicama ulazak može odbiti, samo uz prethodno saslušanje, što Zakon o strancima ne predviđa.
Zaključno je istaknula da prevladava dojam da je rasa, boja kože i etnička pripadnost razlog takvog diskriminatornog postupanja Republike Hrvatske.
Predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova je istaknuo da Zakon o strancima regulira pitanje ulaska, boravka i rada stranaca, dok Zakon o državljanstvu regulira pitanje stjecanja državljanstva. U 2017. godini Republika Hrvatska je odobrila oko 18 000 zahtjeva za privremeni boravak dok je odobreno između 2000 - 3000 stalnih boravaka. Tijekom godine uobičajeno bude oko 20-ak negativnih rješenja zbog prijetnje nacionalnoj sigurnosti što je oko 1% podnesenih zahtjeva.
Posebno se osvrnuo na odredbu članka 41. Zakon o sigurnosnim provjerama kojom se uređuje postupanje kod sigurnosnih provjera za strance, te je ukazao da Sigurnosno-obavještajna agencija ne može otkriti svoje izvore podataka odnosno ona dostavlja MUP-u samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke, pa MUP, s obzirom da nije vlasnik klasificiranog podatke, ili službenik koji donosi rješenje, ne može znati koji su razlozi zašto stranac predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Važno je da stranac protiv rješenja može uložiti žalbu Povjerenstvu, a nakon toga i podnijeti i tužbu Upravnom sudu. Sud ima pravo uvida u sve dokumente, pa i u klasificirane, i može ocijeniti utemeljenje danog mišljenja agencije.
Zaključno je naveo da se bez promjene Zakona o sigurnosnim provjerama ne može mijenjati odredba Zakona o strancima koja to regulira.
Vezano za odbijanje ulaska u Republiku Hrvatsku predstavnik predlagatelja je istaknuo da je u 2017. godini bilo 10 602 odbijena ulaska, što je u odnosu na ulazak oko 12 milijuna ljudi tijekom iste godine vrlo mali postotak, a odbijanje ulaska se donosi sukladno Zakoniku o schenegenskim granicama, gdje postoji obrazac koji se na jednak način primjenjuje na sve države članice. Ni jedna od država članica ne saslušava strance na graničnom prijelazu ako ne zadovoljavaju formalne uvjete ulaska, a isto bi bilo posebice teško u zračnim lukama gdje bi to trajalo danima, a osobe se, ako ne zadovoljavaju uvjete, trebaju vratiti odmah. Razlozi zbog kojih se odbija ulazak su različiti, od neimanja putne isprave, nedostatnih sredstava za uzdržavanje, neimanja vize, postajanja zabrane ulaska u schengenskom informacijskom sustavu i sl., a ni u kom slučaju to nije vjera, boja kože, nacija i sl.
U raspravi je dio članova Odbora podržao Prijedlog zakona smatrajući da se te odredbe Zakona o strancima mogu mijenjati neovisno o izmjenama Zakona o sigurnosnim provjerama, kao i iz razloga što je Republika Hrvatska demokratska država, te ne bi trebalo postupati ksenofobno kao što se stječe dojam.
Nastavno je zatraženo od Ministarstva unutarnjih poslova da Odboru dostavi analizu da li i druge države članice postupaju na jednak način u istim situacijama kao i dostavu podataka o broju postupaka pred povjerenstvom, kao drugostupanjskim tijelom u postupku odlučivanja i njihovim odlukama.
Nakon rasprave, većinom glasova, s 5 glasova „ZA“ i 4 glasa „PROTIV“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećih zaključaka:
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o strancima.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić