Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je na 55. sjednici, održanoj 9. svibnja 2019., raspravljao je o Prijedlogu zakona o privatnoj zaštiti, P. Z. br. 635 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona) koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 18. travnja 2019.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.
Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da je važeći Zakon o privatnoj zaštiti (dalje u tekstu: Zakon) donesen 2003. godine i mijenjan je u dva navrata tijekom 2010. godine prvenstveno radi odredbi kojima se djelatnost usklađivala s direktivama EU, ali i odredbi kojima su se donekle regulirala i socijalna prava zaštitara, posebice odredbe o duljini radnog vremena. Tijekom primjene Zakona i podzakonskih propisa donesenih na temelju istog, kao i prilikom nadzornih aktivnosti nad primjenom ovih propisa, pokazalo se potrebnim unaprijediti i osuvremeniti određena zakonska rješenja, s ciljem podizanja kvalitete djelatnosti privatne zaštite, kako bi se privatna zaštita na odgovarajući način uvela u sustav domovinske sigurnosti Republike Hrvatske.
Predstavnik predlagatelja je nadalje istaknuo kako je ministar unutarnjih poslova, radi izrade nacrta prijedloga novog Zakona, odlukom osnovao radnu skupinu, u koju su uključeni i predstavnici pojedinih socijalnih partnera.
Prema aktualnom stanju iz travnja 2019. godine, na području Republike Hrvatske, poslove privatne zaštite obavljaju 253 trgovačka društva za tjelesnu i tehničku zaštitu, 111 obrta tehničke zaštite, 147 unutarnjih čuvarskih službi, 49 ustanova za izobrazbu čuvara i zaštitara te 16.447 aktivnih osoba s dopuštenjem za obavljanje poslova privatne zaštite (1701 čuvar, 13505 zaštitara i 1241 zaštitar tehničar).
Nadalje, predstavnik predlagatelja je naveo kako se Prijedlogom zakona nastoji postići trajno i sustavno podizanje te održavanje razine kvalitete obavljanja zaštitarske djelatnosti i poslova te razvoj zaštitarskog tržišta sukladno tehničkim i tehnološkim standardima. Strategija nacionalne sigurnosti („Narodne novine“, br. 73/17) naglašava unaprjeđenje privatne zaštite u dijelu koji obuhvaća sigurnosne prijetnje, rizike i izazove za Republiku Hrvatsku, zbog čega se pojavila potreba osuvremeniti i podići razinu kvalitete obavljanja zaštitarskih poslova. Nastoji se uspostaviti učinkovitu djelatnost privatne zaštite, koja će biti osposobljena, obučena i opremljena za preventivno i operativno djelovanje u okolnostima visokog rizika, što će pridonijeti povećanju standarda osoba koje obavljaju navedene poslove i u konačnici rezultirati povećanjem opće društvene sigurnosti građana.
Nastavno je predstavnik predlagatelja istaknuo najznačajnije promjene u odnosu na važeći Zakon, počevši s izjednačavanjem uvjeta poslovanja pravnih osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj odnosno hrvatskih državljana i stranih pravnih i fizičkih osoba, a s tim u vezi propisani su uvjeti te način obavljanja povremenih i privremenih poslova privatne zaštite od strane subjekata iz EU.
Predstavnik predlagatelja je nadalje istaknuo kako se, zbog nedostatka zaštitara i čuvara, smanjuje potrebna razina kvalifikacije za čuvare na razinu kvalifikacije stečene završetkom osnovnog obrazovanja, a što može imati učinak na smanjenje nezaposlenosti osoba s navedenom kvalifikacijom. Ujedno se uvode dvije nove kategorije zaštitara: zaštitar – specijalist i zaštitar – IPU.
Predlaže se nadalje propisati obvezno nošenje odgovarajućeg vatrenog oružja pri obavljanju pojedinih poslova privatne zaštite. Također, uvodi se mogućnost da, uz prethodno odobrenje Ministarstva unutarnjih poslova, pravne osobe i obrtnici mogu nabavljati i druge vrste oružja, osim vrsta oružja propisanih ovim Zakonom.
Uz sredstva prisile predviđena važećim Zakonom, predlaže se omogućiti korištenje raspršivača dozvoljenih neškodljivih tvari, pod zakonom propisanim uvjetima, te se detaljnije propisuje osnivanje povjerenstava Ministarstva unutarnjih poslova za provođenje postupka ocjene zakonitosti primjene ovlasti sredstava prisile.
Zaključno je predstavnik predlagatelja istaknuo kako se ovim Prijedlogom zakona nastoje otkloniti sve nedoumice i problemi uočeni u primjeni važećeg Zakona.
U raspravi koja je uslijedila nakon izlaganja predstavnika podnositelja pozdravljeno je donošenje novog zakona o zaštitarstvu kojim se jača pozicija zaštitarstva kao sigurnosne gospodarske grane koja će, uz efikasnu zaštitu interesa korisnika, djelovati i kao podrška radu policije što je ujedno naglašeno kroz odredbe Strategije nacionalne sigurnosti.
Pozdravljeno je i uvođenje novih kategorija zaštitara, zaštitara-specijalista (kategorija koja je predviđena za obavljanje najsloženijih poslova zaštite i zahtjeva višu razinu osposobljenosti) te zaštitara – IPU (što otvara mogućnost izrade prosudaba ugroženosti od strane osoba bez tehničke struke, ali s potrebnim znanjima i iskustvima kao što su npr. kriminalisti), kao i uvođenje metodologije procjene rizika prema prihvaćenim i potvrđenim standardima (ISO 31000) čime će se umanjiti moguća subjektivnost te osigurati ujednačenost kod utvrđivanja stupnja rizika.
Članovi Odbora su istaknuli pozitivnim smanjenje vremena koje je potrebno za pribavljanje dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite, s obzirom da se otklanja obveza provođenja operativne provjere za sve fizičke osobe koje zatraže dopuštenje. Provjera se predlaže propisati kao iznimka kada podatci iz kaznene ili prekršajne evidencije ili drugih prikupljenih podataka ukazuju na eventualno neprihvatljiva društvena ponašanja osobe.
U raspravi je nastavno predloženo usklađenje izričaja iz članka 15. stavka 1. točke 8. Prijedloga zakona s izričajem iz Zakona o sigurnosnim provjerama. Naime, u navedenom članku se koristi izraz „sigurnosni uvjeti“ koji Zakon o sigurnosnim provjerama ne poznaje, već govori isključivo o postojanju ili ne postojanju sigurnosnih zapreka, stoga se predlaže koristiti pojam sigurnosnih zapreka, umjesto sigurnosnih uvjeta ili na drugi način uskladiti izričaj.
Nadalje, predložena je i dopuna članka 18. stavaka 2. Prijedloga zakona kojim se propisuje mogućnost provođenja operativne provjere za fizičke osobe koje zatraže dopuštenje za obavljanje zaštitarskih poslova, i to na način da se izričito navede pravilnik prema kojem se operativna provjera provodi, a radi upoznavanja ovih osoba s mogućim načinom postupanja s njihovim osobnim podatcima.
Člankom 21. Prijedloga zakona koji propisuje uvjete za izdavanje dopuštenja zaštitaru – specijalistu, kao potreban uvjet nije predviđena zdravstvena sposobnost niti ispunjavanje uvjeta za držanje i nošenje oružja, što polazi od pretpostavke da će svaki zaštitar nakon višegodišnjeg obavljanja poslova zaštitara, proći dodatnu izobrazbu i položiti stručni ispit te u kontinuitetu steći dopuštenje za zaštitara-specijalista. Prijedlog zakona ne predviđa mogućnost da osoba koja je stekla potrebne godine iskustva kao zaštitar, ali se prestala baviti ovom djelatnošću na određeno vrijeme, nakon „pauze“ u zaštitarskom radu prođe izobrazbu za zaštitara- specijalista i položi stručni ispit, pa zatraži izdavanje dopuštenja, a od posljednje zdravstvene provjere te utvrđivanja uvjeta za držanje oružja protekne duže vremensko razdoblje. Stoga se predlaže razmotriti potreba propisivanja obveze ispunjavanja uvjeta za držanje i nošenje oružja te posebne zdravstvene sposobnosti u članku 21. Prijedloga zakona, i to za situacije kada se dopuštenje za zaštitara-specijalista ne traži u kontinuitetu, nakon vremenski neprekidnog obavljanja poslova zaštitara.
Nadalje, predloženo je da se u članku 26. stavku 2. Prijedloga zakona razmotri propisivanje obveze MUP-u da o upućivanju fizičke osobe na izvanredni zdravstveni pregled obavijesti pravnu osobu-poslodavca, dok se u članku 96. predlaže kao prekršajno djelo pravne osobe utvrditi dopuštanje rada osobi koja nije obavila redoviti ili izvanredni zdravstveni pregled unutar rokova predviđenih člankom 26. stavkom 1. i 3. Prijedloga zakona.
Također, predloženo je razmotriti mogućnost stvaranja preduvjeta za zaštitu domaćih subjekata koji obavljaju zaštitarsku djelatnost od prevlasti stranih subjekata koji sve više preuzimaju tržište, u pojedinim slučajevima primjenjujući nepoštene trgovačke prakse. S tim u vezi, članovi Odbora su predložili razviti sustav koji bi stimulirao domaće tvrtke, posebice u odnosu na granu tehničke zaštite.
Isto tako, predloženo je razmotriti mogućnost zaštite materijalnih prava fizičkih osoba koje se bave zaštitarskom djelatnošću, a imajući u vidu nizak prosjek plaće u ovoj djelatnosti.
Predloženo je pojačati inspekcijski rad ministarstva, obzirom da su zabilježeni slučajevi da zaštitari neovlašteno obavljaju vatrogasnu djelatnost, a ne sankcioniraju se poslodavci koji ih na takav rad upućuju.
Članovi Odbora su nadalje predložili unijeti u Zakon odredbe kojima će se pojačati zaštita pojedinaca koji obavljaju zaštitarske poslove od svih vrsta fizičkih napada, uz uvođenje odgovarajućih sankcija za počinitelje.
Posebno su se u raspravi osvrnuli na kritičnu infrastrukturu, izrazivši bojazan da bi strane zaštitarske tvrtke mogle obavljati zaštitarske poslove u takvim objektima, te je sugerirano da se ta materija dodatno razmotri te pokuša iznaći način da se propiše obavljanje poslova zaštite kritičnih infrastruktura samo od strane domaćih pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju privatnu zaštitu.
Predstavnik predlagatelja je na upit članova Odbora pojasnio kako se objekti u kojima je osigurana privatna zaštita označavaju odgovarajućom naljepnicom, a osobe koje obavljaju zaštitarske poslove dužne su nositi odoru i značku.
Nadalje, pojasnio je kako pravne i fizičke osobe iz EU ili država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru mogu obavljati zaštitarske poslove u RH pod istim uvjetima kao i domaće, pri čemu moraju imati poslovni nastan na području RH. Poslovni nastan nije potrebno uspostaviti jedino ako se radi o povremenom (najviše 4 puta godišnje) ili privremenom (u neprekidnom vremenu od najdulje 3 dana) obavljanju poslova privatne zaštite, za koje je potrebno zatražiti odobrenje ministarstva i obavijestiti ministarstvo o početku rada.
U odnosu na zaštitu domaćih subjekata na tržištu te jačanje materijalnih prava zaštitara, predstavnik predlagatelja je istaknuo kako se isto ne može postići ovim Zakonom, a osnivanje Hrvatske zaštitarske komore može se provesti i bez obveze propisivanja iste u ovom Zakonu.
U odnosu na situacije kada pojedine pravne osobe koriste zaštitare i za obavljanje vatrogasnih poslova, predstavnici predlagatelja su istaknuli da je kontrola odnosno provođenje inspekcije primarno u domeni vatrogasne inspekcije, a ne inspekcije za privatnu zaštitu i detektivske poslove, te da je na njima sankcionirati takvu nezakonitu praksu, no i oni u svome segmentu takvu praksu sankcioniraju.
Vezao za sankcioniranje fizičkih napada na zaštitare, predstavnik predlagatelja je istaknuo kako isto predstavlja kažnjivo djelo koje se u pravilu teže kažnjava od napada na civile, no odredbe o istome nisu predmet ovog Zakona.
Na pitanje o redarima koji često služe kao potpora na osiguravanju održavanja većih skupova, predstavnik predlagatelja je istaknuo kako njihov status nije reguliran ovim Zakonom te da oni ne ulaze u radni odnos, već usluge pružaju na temelju ugovora o djelu.
Nakon rasprave, jednoglasno glasova, s 9 glasova „ZA“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećih zaključaka:
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o privatnoj zaštiti
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.
POTREDSJEDNIK ODBORA
Petar Škorić