Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 58. sjednici, održanoj 3. srpnja 2019., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, drugo čitanje, P. Z. br. 619 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 27. lipnja 2019. Odbor je raspolagao i Mišljenjem pučke pravobraniteljice na Konačni prijedlog zakona, od 2. srpnja 2019.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.
Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da je Zakon o policijskim poslovima i ovlastima (u daljnjem tekstu: Zakon) donesen 2009. godine, a izmijenjen i dopunjen 2014. godine. U odnosu na Zakon o policiji koji normira sva bitna pitanja vezana za organizaciju, odgovornost i radno pravni status policije, ovim Zakonom se uređuje način na koji policija primjenjuje svoje ovlasti te obavlja poslove koji su joj povjereni.
Predstavnik predlagatelja je naglasio kako se izmjenama i dopunama Zakona pristupilo prvenstveno zbog potrebe usklađivanja sa Zakonom o kaznenom postupku koji je mijenjan koncem 2017. godine, potrebe jasnijeg normiranja pojedinih ovlasti za koje se u praksi utvrdilo da postoje nejasnoće, kao i unošenja novih normativnih rješenja kojima se normira policijsko postupanje i usklađuje s dostignućima na području drugih znanosti, odnosno otklanjanju pravne praznine.
Nadalje, kroz predložene izmjene i dopune u Zakon se unose tri direktive, i to Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP, Direktiva 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima i Direktiva 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji, što značajno utječe na pojedine policijske poslove.
U nastavku je predstavnik predlagatelja iznio najznačajnije izmjene i dopune te se osvrnuo na primjedbe Odbora iznesene tijekom rasprave u prvom čitanju.
Naglasio je da se poradi pojašnjenja članka 17., kojim se mijenja članak 74. st. 1. točke 2. i 4., u obrazloženju Konačnog prijedloga zakona dodalo da se ulazak u dom po zapovjedi (bez naloga) može primijeniti jedino kod zapovjedi o dovođenju koja je propisana čl. 43. Zakona, a ni u kom slučaju temeljem neke druge zapovijedi.
U odnosu na snižavanje uvjeta za istražitelja koji provodi dokaznu radnju ispitivanja, predstavnik predlagatelja je istaknuo da se Zakonom o kaznenom postupku koji je mijenjan koncem 2017. godine, propisala mogućnost da svi policijski službenici bez utvrđivanja stručnih ili iskustvenih kvalifikacija imaju zakonsku ovlast ispitivati osumnjičenika, te je trebalo pristupiti redefiniranju odredbi Zakona.
Naime, odredbama Zakona propisani su uvjeti koje moraju ispunjavati policijski službenici – istražitelji za provođenje dokazne radnje ispitivanja -završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski studij ili specijalistički diplomski stručni studij odgovarajuće struke, ovisno o pojedinoj vrsti kriminaliteta te najmanje pet godina radnog iskustva na poslovima suzbijanja kriminaliteta.
Slijedom izmjena Zakona o kaznenom postupku koji je otvorio mogućnost da svi policijski službenici provode izvidnu radnju ispitivanja osumnjičenika koja se može koristiti kao dokaz, predloženo je da ispitivanje svjedoka i okrivljenika mogu provoditi policijski službenici koji su u osobnom policijskom zvanju policijski narednik (što pretpostavlja SSS i najmanje 12 godina iskustva), a koji su kao istražitelji imenovani od strane glavnog ravnatelja policije, uz prethodno pribavljeno mišljenje glavnog državnog odvjetnika. Time se još jednom željelo naglasiti da za provođenje dokazne radnje ispitivanja svjedoka ili okrivljenika moraju postojati viši kriteriji od onih koji su potrebni za provođenje izvidne radnje ispitivanje osumnjičenika, ali da su trenutno postavljeni kriteriji neživotni, te da usporavaju dinamiku i efikasnost kriminalističkog istraživanja.
U odnosu na danu preporuku da se, u skladu s mogućnostima, razmotri potreba posebnog osposobljavanja dijela policijskih službenika za rad s osobama s duševnim smetnjama, predstavnik predlagatelja je naglasio da se stručno osposobljavanje i usavršavanje policijskih službenika provodi kontinuirano, na načelima cjeloživotnog obrazovanja i upravljanja karijerom te se ovi vidovi obrazovanja policijskih službenika provode u različitim područjima i polaze ga policijski službenici prema potrebama poslova koje obavljaju. Nadalje, istaknuo je da je od 2015. godine na snazi naputak Ministarstva zdravstva kojim se uređuje postupanje policije u dovođenju osobe s duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu, čije odredbe potanko opisuje postupanje policijskih službenika u tim situacijama koje su primjenjive i u drugim situacijama.
Bez rasprave, većinom glasova, sa 4 glasa „ZA“ i 3 glasa „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru da donese
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić