Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 68. sjednici, održanoj 16. siječnja 2020., raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, prvo čitanje, P. Z. br. 803 (dalje u tekstu: Prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. studenoga 2019.
Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela.
U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja je istaknuo da je uočena potreba za nadopunom pojedinih odredbi u odnosu na određene pojavne oblike ponašanja s obilježjima protupravnosti, a koja trenutno nisu propisana kao protupravna s obzirom da te vrste ponašanja učestalo dovode do narušavanja javnog reda i mira ne samo tijekom održavanja športskih natjecanja i na športskim objektima već i na pravcima putovanja prije i nakon samoga športskog natjecanja. Također, isti oblici ponašanja od strane hrvatskih navijača događaju se i u inozemstvu. Takvo stanje otežava postupanje policije, športskih klubova, organizatora, sportskih saveza, ali i sudova.
Slijedom toga pristupilo se izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (dalje u tekstu: Zakon) u tri segmenta. Prvi se odnosi na uvođenje novih protupravnih ponašanja i sankcioniranje istih vezano za članak 4. st. 1. točke 3. i 4. važećeg Zakona, kao i nadopunu članka 4. stavka 1. novim točkama 11. i 12.
Drugi segment se odnosi na utvrđivanje roka od najduže 8 dana u kojem su sudovi dužni donijeti odluku o zabrani prisustvovanja određenom športskom natjecanju ili zabrani prisustvovanja športskim natjecanjima za vrijeme koje ne može biti kraće od šest mjeseci niti duže od godinu dana, sukladno članku 34.a Zakona.
Trećim segmentom, u domeni prekršajnih sankcija, kroz izmjene članka 37. i 38. Zakona, predlagatelj želi prevenirati propuste u procesu organizacije i pripreme športskog natjecanja od strane organizatora istih, na način da će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kn kazniti fizička osoba koja organizira športsko natjecanje ako ne postupi po zahtjevu policije sukladno čl. 6. stavak 5. i 6. (ne poveća broj redara kada to tijelo procijeni da planirani broj redara ne jamči sigurnost na športskom natjecanju i ne ograniči broj ulaznica koje stavlja u prodaju, na broj manji od ukupnog kapaciteta športskog objekta, na zahtjev policije).
Nadalje, nadopunom članka 38. stavka 1. (dodavanjem točke 3.) uvodi se prekršajna sankcija za fizičku osobu koja je vlasnik ili korisnik športskog objekta ako unatoč zabrani policije održi, odnosno ne prekine športsko natjecanje kada je to bila dužna učiniti (sukladno čl. 28).
Zaključno je predstavnik predlagatelja istaknuo da se usklađuju postojeće nelogičnosti i praznine te jača sigurnosni element, kao i da je potrebno kroz raspravu upoznati javnost s time.
U raspravi su članovi Odbora podržali donošenje predloženih izmjena i dopuna Zakona koje za cilj imaju ojačati sigurnosni element i omogućiti lakšu zaštitu sigurnosti građana, ali i imovine.
Istaknute su određene sugestije vezano za odredbe Zakona koje nisu obuhvaćene Prijedlogom zakona, a za koje su članovi Odbora smatrali da bi ih trebalo obuhvatiti izmjenama. Između ostalog, članove Odbora je zanimalo tko će, redari ili policija, dobiti ovlast provoditi testiranje na prisutnost droga u organizmu, s obzirom da se predviđa sankcioniranje ne samo osoba koje dolaze na športsko natjecanje pod utjecajem droga već i osoba koje odbiju testiranje, a u odredbama članka 9. stavka 3. Zakona u kojima se navode ovlaštenje redara kao i u odredbama članka 25. Zakona kojima se propisuju ovlaštenja policije nije propisana ovlast utvrđivanja prisutnosti droga u organizmu, što bi bilo prijeko potrebno s obzirom da građani moraju znati tko je ovlašten provoditi takvo testiranje.
Nadalje, predloženo je i usklađivanje odredbe članka 11. Zakona koja se odnosi na stručnu spremu redara s odredbom Konačnog prijedloga Zakona o privatnoj zaštiti koja propisuje stručnu spremu zaštitara.
Posebno je naglašeno da bi bilo potrebno izmijeniti odredbu istog članka Zakona u odnosu na uvjet osuđivanosti za prekršaje s odredbama Konačnog prijedloga Zakona o privatnoj zaštiti u odnosu na uvjet osuđivanosti zaštitara.
Naime, u odredbi članka 11. Zakona stoji da se kao redari mogu zapošljavati ili koristiti samo osobe koje, između ostalih uvjeta, nisu osuđivane za prekršajna djela protiv javnog reda i mira, dok se u odredbama Konačnog prijedloga Zakona o privatnoj zaštiti navodi da se protiv osobe koja želi obavljati poslove zaštitara (a koje je organizator športskog natjecanja dužan angažirati u postotku od najmanje 30% kao redare kod športskih natjecanja koja su označena kao visokorizična) može izdati dopuštenje ako protiv te osobe nije pokrenut prekršajni postupak za prekršaje s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira, zaštite od nasilja u obitelji, suzbijanja zlouporabe droga odnosno za prekršajno djelo s elementima nasilja sukladno propisima o sprječavanju nereda na javnim okupljanjima i sportskim natjecanjima, kao i drugih zakona u kojima su propisani prekršaji s elementima nasilja, te da osoba nije pravomoćno osuđena odnosno da joj nije izrečena prekršajnopravna sankcija za navedena djela.
Zaključno je naglašeno da nije prihvatljivo da se kao redar može koristiti osoba (misli se na osobe koje nisu zaštitari) koja je možda sankcionirana ili se protiv nje vodi postupak za puno teže prekršaje s elementima nasilja, a ne može biti osoba koja je počinila neki od prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji mogu biti minorne naravi.
Članovi su preporučili da se pristupi i izmjeni stavka 3. članka 32. Zakona, s obzirom da je izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona iz 2013. godine „oduzimanje predmeta“ izgubilo karakter zaštitne mjere i postalo je mjera oduzimanja predmeta sui generis te se nalazi u Glavi X. - Oduzimanje imovinske koristi, oduzimanje predmeta, rehabilitacija, podaci iz prekršajne evidencije i pravna posljedica osude, članku 76.a Prekršajnog zakona, na način da se dopuni stavak 1. članka 32. te, uz postojeće tri zaštitne mjere, doda i četvrta – zaštitna mjera oduzimanja predmeta, s obzirom da je uvijek moguće utvrditi zaštitne mjere, neovisno o zaštitnim mjerama iz Prekršajnog zakona, koje su specifične za materiju koja se uređuje zakonom i izriču se počinitelju prekršaja za počinjene prekršaja iz tog zakona.
Predstavnik predlagatelja je istaknuo da će se pričekati donošenje novog Zakona o privatnoj zaštiti, a što se očekuje između dva čitanja ovog Prijedloga zakona, kako bi se vidjelo je li potrebno usklađenje odredbi u domeni uvjeta za redare, a vezano za ostale primjedbe koje se odnose na odredbe iz Zakona koje nisu obuhvaćene prvim čitanjem, Ministarstvo će primjedbe sagledati do drugog čitanja te se očitovati o istima.
U raspravi se posebno apostrofirala dopuna članka 4. stavka 1. točke 4. (da se protupravnim ponašanjem smatra i posjedovanje predmeta namijenjenih prikrivanju identiteta) s obzirom da je isto u dijelu javnosti neosnovano shvaćeno kao otvaranje mogućnosti za kažnjavanje navijača koji na športskim priredbama nose navijačke šalove, marame, kape/ kape šilterice, kapuljače na jaknama i gornjim dijelovima trenirki i tzv. „dukserice“. Predstavnik predlagatelja je naglasio da je već tijekom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću obrazložena predložena dopuna odredbe te je naglašeno da će biti kažnjiv dolazak na športska natjecanja samo ako gledatelj odnosno navijač ima tzv. kapu „fantomku“ ili „fantomku“ ušivenu ispod podstave osnovnog odjevnog predmeta, primjerice zimske jakne i sl. Istaknuo je da posjedovanje predmeta poput navijačkih šalova, marama, kapa šilterica i dr. ne predstavlja protupravno ponašanje u smislu predložene izmjene i dopune, dok se ne iskoriste za prikrivanje identiteta, no ta odredba je i sada postojeća u Zakonu. Također je naglašeno da bojanje lica u boje hrvatske trobojnice ili bojanje lica u crveno-bijelim kockicama nije kažnjivo i također ne predstavlja maskiranje.
Vezano za općenito kažnjavanje navijača zbog prisutnosti alkohola u krvi od 0,50 gr/kg kao pretjerano rigorozno, a s time u vezi i potrebu da takvi navijači budu testirani u zdravstvenim ustanovama, predstavnik predlagatelja je istaknuo da u tim slučajevima mora postojati i drugi element protupravnog ponašanja a to je da takva osoba svojim ponašanjem mora odstupati od normalnog, odnosno mora se ponašati agresivno i dovoditi u opasnost druge gledatelje i imovinu. Odredba od 0.50 gr/kg je donesena na zahtjev Ministarstva zdravstva kako bi razina alkohola u krvi bila ujednačena u svim zakonima gdje se prisutnost alkohola pojavljuje kao element protupravnog ponašanja odnosno predstavlja kažnjivo ponašanje (Zakon o sigurnosti prometa na cestama). Alko testiranje u zdravstvenim ustanovama je moguće, po zahtjevu osobe, no primarno se alko testiranje vrši na športskim objektima od strane policijskih službenika, kao što će biti slučaj i kod testiranja na prisutnost droga, a ista metodologija se koristi i u slučaju testiranja vozača kod primjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Posebno je napomenuo da je konzumiranje i distribucija pića koja u sebi imaju koncentraciju alkohola do 6% dopuštena na utakmicama niskog i srednjeg rizika, a isključena na športskim natjecanjima visokog rizika, te se u tom slučaju pića ne mogu točiti ni u svečanim ložama. Kao primjer navedena je 1. Hrvatska nogometna liga koja je u sezoni 2018./2019. i prvi dio sezone 2019/2020. (do mjeseca prosinca 2019.) imala 746.324 registriranih gledatelja s kupljenim ulaznicama od kojeg broja su procesuirane samo 182 osobe, iako je broj osoba pod utjecajem alkohola bio veći, no uvijek se traži i onaj drugi dio protupravnog ponašanja, a to je ugrožavanje drugih, što pokazuje da se sankcioniranje primjenjuje samo prema manjem broju osoba koje svojim protupravnim ponašanjem ugrožavaju ostale. U pogledu organizatora istaknuto je da zbog nepoštivanja tih odredbi Zakona od strane organizatora bilo 20-ak prijava u prethodnoj godini.
U odnosu na potrebu da se ostvari kontakt i razgovara s pripadnicima navijačkih skupina kako bi se ostvario kvalitetniji dijalog, predstavnik predlagatelja je istaknuo da je cilj ostvariti suradnju ali i osigurati sigurnost za navijače koji dolaze na utakmice, posebice jer postoje navijačke skupine odnosno čelnici pojedinih skupina koji ne žele suradnju.
Vezano za postupanje policije prema navijačima koji na športska događanja dolaze s majicama na kojima stoji akronim A.C.A.B. ili slova 1312 odnosno temeljem kojeg zakona je isto kažnjivo, predstavnik predlagatelja je istaknuo da koriste katalog FARE mreže gdje se kao kažnjivo ne navodi samo akronim A.C.A.B. („All cops are bastards“) kao i njihov pandan izražen u brojkama 1312 uzimajući redoslijed slove unutar engleske abecede, već i brojevi 88 koji po istom sistemu znače pozdrav „Heil Hitler“ ili brojevi 18 koji znače „Adolf Hitler“. Uporaba akronima A.C.A.B. je kažnjiv sukladno članku 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Po pitanju nereda na športskim objektima izazvanim od strane navijačkih skupina, predstavnik predlagatelja je istaknuo da uvijek od slučaja do slučaja procjenjuju o kolikom broju ljudi se radi, koju materijalnu štetu mogu izazvati kad se prekine utakmica i pusti ih se u javni prostor odnosno kako na najjednostavniji način to riješiti, a da se ne ugroze drugi gledatelji.
S tim u vezi sudionici rasprave dotaknuli su se i instituta prekida utakmice od strane policije te je predstavnik predlagatelja istaknuo da policija o tome donosi odluku kada je sigurnost gledatelja ugrožena, ali uvijek vodeći računa o načelu stupnjevitosti da se ne ugrozi drugi dio gledališta odnosno tribine.
Nastavno, vezano za navijačke skupine koje proizlaze iz udruga navijača, a koje udruge su registrirane sukladno Zakonu o udrugama, istaknuto je da udruge ne primjenjuju nikakve sankcije na svoje članove, iako u statutu svake udruge postoji odredba prema kojoj članovi kojoj se članovi koji krše pravila isključuju iz udruge odnosno ne mogu niti postati članovima. Ako udruge navijača organiziraju putovanja, odlaske i povratke svojih članova sa športskih natjecanje, a nema nikakve odgovornosti članova u odnosu na njihova protupravna ponašanja na tim putovanjima ili tijekom športskog susreta onda postoji problem. Predstavnik predlagatelja je istaknuo da su pokrenuti razgovori s predstavnicima resornog ministarstva još u razdoblju od 2013. do 2015. godine radi uređenja tog pitanja, no do sada nisu dobili nikakve povratne informacije da bi se neka udruga radi toga ukinula odnosno član udruge sankcionirao.
U odnosu na protupravna ponašanja kojima se ugrožava sigurnost drugih osoba, uništava imovina te širi mržnja i netrpeljivost predstavnik predlagatelja je istaknuo da su kazne koje su propisane vrlo visoke. U slučaju unosa transparenata kojima se širi mržnja ili netrpeljivost propisana je novčana kazna u rasponu od 2.000,00 do 15.000,00 kuna ili 30 dana zatvora te zaštitna mjera zabrana dolaska na športska natjecanja u trajanju od 12-24 mjeseca, za pjevanje pjesama i dobacivanje neprihvatljivih sadržaja novčana kazna se kreće od 5.000,00 do 25.000,00 kn odnosno 30 do 60 dana zatvora te zabrana prisustvovanja športskim natjecanjima u trajanju od 12-24 mjeseca, a ako se radi o težim prekršajima primjenjuju se i odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije gdje su novčane kazne od 5.000,00 do 30.000,00 kuna. No, naglasio je da se za sve te pojavnosti traži individualna krivnja, što je nekada vrlo teško utvrditi kod masovnog izvikivanja.
Vezano za prijedlog da se osobama koje sudjeluju u tučnjavi promptno zabrani odlazak na športska natjecanja predstavnik predlagatelja je istaknuo da je isto već regulirano člankom 34. Zakona gdje se počinitelju kaznenog djela učinjenog za vrijeme održavanja športskog natjecanja može izreći i sigurnosna mjera zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima u trajanju od 1 do 5 godina.
U odnosu na recidiviste predstavnik predlagatelja je istaknuo da se prema njima mogu primijeniti tri vrste zaštitnih mjera propisanih člankom 32. stavkom 1. Zakona, te da je njihova primjena zadnjih godina dovela do smanjenja nereda na tribinama, odnosno efikasnost tih mjera je između 96% – 98%, ali su izgrednici zbog izbjegavanja tih odredbi nasilna ponašanja izmjestili na pravce putovanja, što je puno teže pokriti nego športski objekt.
Po pitanju propusta organizatora športskog natjecanja, gdje je kao primjer navedeno da se na stadion unese 100 baklji i nitko nije odgovoran, predloženo je jače kažnjavanje klubova koji ne žele preuzeti svoju odgovornost po tom pitanju i okreću glavu od tog problema.
Nakon provedene rasprave većinom glasova, s 5 glasova „ZA“, 1 glas „PROTIV“ i 1 GLAS „SUZDRŽAN“, Odbor predlaže Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka:
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi upućuju se predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić