11. saziv Hrvatskoga sabora (16.05.2024.)

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora razmotrio je na 12. sjednici, održanoj 25. ožujka 2025. godine, Godišnje izvješće o obrani za 2023. godinu koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. listopada 2024. godine.

Odbor je, u smislu članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, o navedenom pitanju raspravljao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.

Uvodno obrazloženje podnio je državni tajnik te se posebno osvrnuo na dio Izvješća koji se odnosi na ravnopravnost spolova. Tako je u 2023. godini zadržan pozitivan trend zastupljenosti žena zaposlenih u Ministarstvu obrane i u Hrvatskoj vojsci. Od 14.103 djelatne vojne osobe, na dan 31. prosinca 2023. godine bilo je 2.048 žena ili 14,52%. U kategoriji državnih službenika i namještenika, od 1.806 zaposlenih na dan 31. prosinca 2023. bilo je 919 žena ili 50,89%. Udio žena na zapovjednim i voditeljskim dužnostima iznosio je 12,87 %. Ukupno je u viši čin u 2023. godini promaknuto 12,36% žena, a u operacijama potpore miru i misijama u inozemstvu udio žena iznosio je 8,21%. U akademskoj godini 2023./2024. na studijskim programima na Hrvatskom vojnom učilištu „Dr. Franjo Tuđman“ školuje se 362 studenta-kadeta, od čega 80 žena te 31 polaznik iz inozemstva, od čega sedam žena. U 2023. godini školovanje po navedenim studijskim programima završilo je 111 kadeta, od čega 28 žena. Na specijalizaciji zdravstvenih djelatnika doktora medicine u 2023. godini nalazi se 14 doktora medicine, od toga devet žena. Tijekom 2023. godine na diplomskim i poslijediplomskim studijima školovalo se uz potporu Ministarstva obrane 82 djelatnika, od čega 22 žene. Slijedno-rastuće izobrazbe časnika završilo je 197 polaznika, od čega 46 žena. Slijedno-rastuće izobrazbe dočasnika završila su 489 polaznika, od čega 53 žene. U svrhu osnaživanja mreže obučenih stručnjaka iz područja rodne perspektive, održan je deveti međunarodni tečaj za instruktore rodne perspektive u operacijama, koji se provodi u zajedničkoj organizaciji Hrvatske vojske, RACVIAC-a i Nordijskog centra za rodna pitanja u operacijama. Na ovaj način osposobljeno je odnosno certificirano 66 pripadnika Hrvatske vojske, od čega 39 žena. 

U izvještajnom razdoblju nastavljeno je sudjelovanje predstavnika Ministarstva obrane i Hrvatske vojske u svojstvu nacionalnog delegata i promatrača na godišnjoj konferenciji i sastanku NATO Odbora za rodne perspektive u sjedištu NATO-a. Vezano za aktivnosti u sklopu Ujedinjenih naroda, Republika Hrvatska podržava inicijativu Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda koja se odnosi na plan jačanja djelovanja u području operacija Action for Peacekeeping te provodi plan Ujedinjenih naroda za povećanje sudjelovanja žena u operacijama potpore miru do 2028. godine. Tijekom 2023. godine u tri misije Ujedinjenih naroda sudjelovalo je ukupno 29 pripadnika Hrvatske vojske, od čega pet žena. Što se tiče ravnopravnosti spolova i doprinosa Republike Hrvatske međunarodnom miru i sigurnosti, ukupno je u 2023. godini u međunarodnim operacijama, misijama i aktivnostima bilo angažirano 1.150 pripadnika Hrvatske vojske, od čega 98 žena. Zastupljenost žena u misijama i u operacijama je 8,5% od ukupnog broja angažiranih pripadnika, što je iznad prosjeka sudjelovanja žena u misijama i operacijama drugih članica NATO-a od 7%.

U raspravi koja je uslijedila postavljeno je pitanje zašto još nije donesen, odnosno zna li se kada će biti donesen novi nacionalni akcijski plan provedbe Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 (2000) o ženama, miru i sigurnosti, s obzirom na to da je prethodni akcijski plan obuhvaćao razdoblje do 2023. godine. Naime, nekada je Ministarstvo obrane bilo glavni nositelj i izvjestitelj provedbe Akcijskog plana, a sada je to Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Naglašena je potreba sinergijskog djelovanja navedenih ministarstava radi provedbe navedene Rezolucije. Nadalje, istaknuta je važnost žena u mirovnim misijama i postojanje vrlo velike mreže žena-medijatorica. Također je navedeno da rat na različit način utječe na muškarce i na žene te da žene drukčije sudjeluju u izgradnji svojih zajednica nakon rata. Izražen je stav da ne treba zanemariti ratno iskustvo Republike Hrvatske i dobro iskustvo u izgradnji zajednice. 

Izraženo je zadovoljstvo zbog zadržavanja pozitivnog trenda rasta zastupljenosti žena, iako je 15% žena među djelatnim vojnim osobama još uvijek nedovoljno. Postotak žena na zapovjednim i voditeljskim dužnostima je još manji (12,8%) što pokazuje da i u ovom području postoji fenomen staklenog stropa. Predloženo je da se, uz posebno poglavlje posvećeno ravnopravnosti spolova u Izvješću, o ženama izvještava integrirano, a ne izolirano od cijelog sustava, odnosno da se u narativni dio Izvješća uključi i rodna statistika. Pohvaljeno je donošenje Plana djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova u Ministarstvu obrane od 2025.-2029. godine.

Zaključno je državni tajnik naveo da ne raspolaže podatkom kada će biti donesen navedeni akcijski plan te se obvezao istražiti to pitanje. Također se složio i sa sugestijom iz rasprave vezanom za način izvještavanja o ravnopravnosti spolova.

Nakon rasprave Odbor je većinom glasova 6 glasova „ZA“ i 2 „SUZDRŽANA“ glasa) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka

Prihvaća se Godišnje izvješće o obrani za 2023. godinu.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora određena je Marija Lugarić, mag. prim. educ., predsjednica Odbora, a u slučaju njezine odsutnosti Tomislav Josić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora razmotrio je na 10. sjednici, održanoj 14. ožujka 2025. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, s Konačnim prijedlogom zakona, P.Z. br. 126, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 27. veljače 2025. godine, uz prijedlog da se predloženi Zakon donese po hitnom postupku.

Odbor je, u smislu članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, o navedenom pitanju raspravljao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.

Uvodno obrazloženje podnijela je državna tajnica koja je predstavila predložene izmjene i dopune Zakona o socijalnoj skrbi. Tako je istaknula da se predloženim zakonom povećava adekvatnost i bolja pokrivenost zajamčene minimalne naknade, kao osnovne socijalne naknade koja se priznaje osobama u riziku od siromaštva. Također, predviđaju se dodatni izuzeci od obveze rada za opće dobro bez naknade uz korištenje minimalne naknade u punom iznosu. Nadalje, propisuje se mogućnost priznavanja prava na jednokratnu naknadu posvojitelju za potrebe posvojenog djeteta u iznosu od 1327€. Prijedlogom se s ciljem zaštite i pomoći žrtvama nasilja u obitelj i žrtvama rodno uvjetovanog nasilja, daje mogućnost pružanja socijalne usluge psihosocijalnog savjetovanja neograničeno, tj. dok traje potreba. Posebno je naglašena važnost predloženog skraćivanja trajanja pripravničkog staža u djelatnosti socijalne skrbi i napuštanja obveza sklapanja ugovora o pripravničkom stažu na određeno vrijeme s ciljem omogućavanja lakšeg zapošljavanja u djelatnosti socijalne skrbi. 

U raspravi koja je uslijedila većina članica pohvalila je predložene izmjene, a posebno je izraženo zadovoljstvo zbog ukupnog povećanja naknada za 2025. godinu za više od 52 milijuna eura. Također je pozdravljeno skraćivanje pripravničkog staža u sustavu socijalne skrbi s 12 mjeseci na šest mjeseci što će omogućiti lakše zapošljavanje stručnih djelatnika kojih u tom sustavu nedostaje. Međutim, izrečeno je negodovanje zbog hitnog postupka i nedovoljnog vremena za pripremu za raspravu o Prijedlogu zakona, a posebno za analizu velikog broja primjedbi iznesenih u raspravi sa zainteresiranom javnošću. Zatim je iznesen stav da se ne bi trebalo prisiljavati korisnike zajamčene minimalne naknade na rad za opće dobro bez naknade, kao i da se ne bi trebalo kažnjavati osobe s invaliditetom koje ne mogu primati inkluzivni dodatak ako imaju makar i četvrtinu jedne nekretnine. Također, apelira se na predlagatelja da se za beskućnike osigura pravo na punu zajamčenu minimalnu naknadu, a ne polovicu te da se poveća plaća osobnim asistentima koji sada primaju minimalnu plaću. Upozoreno je da se u zakonu, kao ni u obrazloženju, a niti u više od tisuću primjedbi i prijedloga upućenih u raspravi sa zainteresiranom javnošću, gotovo uopće ne spominju žene te ukazano na teži položaj žena na tržištu rada, njihovu manju zapošljivost, na neplaćeni ženski rad te na manje mirovine. 

Upozoreno je da postoji značajan broj osoba koji su u inozemstvu završili svoje obrazovanje, koji su prošli kroz proces akademskog priznanja, ali ne mogu dobiti dopusnicu komora (odnosno stručno priznanje), a radi se o stručnjacima koji su potrebni u sustavu socijalne skrbi.

Raspravljalo se i nedovoljnom broju studenata koji upisuju studij socijalnog rada kao i studije drugih pomagačkih profesija te mogućnostima povećanja kvota na tim studijima, što je ograničeno Ustavom zajamčenom autonomijom sveučilišta. Iznesene su i neke nomotehničke primjedbe odnosno predloženo je da se izmjene zakona pripreme na način da budu jasnije i lakše za korištenje korisnicima. 
Nadalje, zatraženo je dodatno objašnjenje o usluzi socijalnog mentorstva, postavljeno je pitanje koje su to profesije koje nisu regulirane (u kontekstu velikog raspona struka kod uvjeta za ravnatelje ustanova socijalne skrbi) te mogu li žrtve nasilja u obitelji koje koriste pravo na uslugu boravka istovremeno koristiti usluge psihosocijalne podrške.

Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova istaknuo je da se pravobraniteljica uključila savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Prijedlogu zakona. Prihvaćen je njezin prijedlog da se osigura da se žrtvama nasilja u obitelji ne umanjuju prava koja su im dosad bila zajamčena Zakonom o socijalnoj skrbi. Međutim, pravobraniteljica podsjeća na preporuku GREVIO Odbora o osiguranju sustavnog i usporedivog prikupljanja javno dostupnih podataka o broju žrtava nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koje su stupile u kontakt sa socijalnim službama i intervencijama koje se pružaju žrtvama u vezi s iskustvima svih oblika nasilja obuhvaćenih Istanbulskom konvencijom. 

Završno je državna tajnica odgovorila na postavljena pitanja i primjedbe. Prijedlog zakona po hitnom postupku vezan je za provođenje mjera iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. godine i njegove rokove. Upozorila je na nedostatak svih profila pomagačkih zanimanja (socijalnih radnika, psihologa, pedagoga, edukacijskih rehabilitatora, logopeda), kao i na čestu fluktuaciju radne snage, promjene mjesta rada i ustanova u kojima rade.Nadalje, istaknula je i da se razmišlja o osiguravanju dodatnih uvjeta kako bi se djelatnike privuklo u područja u Republici Hrvatskoj u kojima ih nedostaje.

Nadalje, navela je da su relaksirani uvjeti kod rada za opće dobro bez naknade. Međutim, smatra da rad za opće dobro ne treba shvaćati kao iskorištavanje korisnika, s obzirom na to da postoji mogućnost da ih se nakon obavljanja obveze rada za opće dobro zadrži, odnosno zaposli čim se otvori slobodno radno mjesto. Usluge za beskućnike osigurava se kroz prihvatilište i prenoćište. U prenoćištu imaju noćenje, a u prihvatilištu imaju i obroke kao i mogućnost korištenja lepeze socijalnih usluga. Također, korisnicima-žrtvama nasilja usluga boravka osigurava sve osim noćenja, odnosno različite oblike psihosocijalne podrške koju pružaju zaposleni stručni radnici pomagačkih struka.

Vezano za plaće osobnih asistenata, ističe da su povećana sredstva za udruge-pružatelje usluga osobne asistencije, koje bi trebale navedena sredstva rasporediti. Spomenula je i program Zaželi kroz koji prolazi i velik broj korisnika starije životne dobi koji primaju uslugu, ali i velik broj teško zapošljivih žena kojima se omogućava zapošljavanje.

Predstavnica predlagatelja protumačila je što se smatra reguliranom profesijom, a što ne (primjerice, pravnici nisu regulirana profesija). Tako je navela da je Vlada Republike Hrvatske 2009. godine donijela Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemne stručne kvalifikacije, a nekoliko godina kasnije Popis reguliranih profesija. Te profesije su one čije je obavljanje djelatnosti propisano posebnim zakonom. U sustavu socijalne skrbi pet je reguliranih profesija: socijalni radnik, edukacijski rehabilitator, socijalni pedagog, psiholog i psihoterapeut, a posljedično postoji i pet cjelovitih zakona kojima se regulira obavljanje tih djelatnosti. Pojasnila je da je socijalno mentorstvo nova usluga financirana sredstvima Europske unije iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Za obavljanje socijalnog mentorstva osposobljeno je gotovo 200 stručnjaka koji u Hrvatskom zavodu za socijalni rad rade na osnaživanju i podržavanju korisnika pri uključivanju na tržište rada i u stabilan život. Predviđeni korisnici te usluge su radno sposobni korisnici minimalne novčane naknade kao i mladi koji izlaze iz smještaja u sustavu socijalne skrbi.

Vezano za inkluzivni dodatak pojasnila je da pravo ovisi o težini zdravstvenog stanja, odnosno da se samo kod priznavanja prava na inkluzivni dodatak za 4. i 5. razinu provjerava ima li osoba drugu nekretninu od koje može ostvariti prihod, dok kod priznavanja inkluzivnog dodatka za 1., 2. i 3. razinu nema ni imovinskog ni prihodovnog cenzusa.

Nakon rasprave Odbor je većinom glasova (8 glasova „ZA“ i 2 „SUZDRŽANA“ glasa) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje

ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora određena je Marija Lugarić, mag. prim. educ., predsjednica Odbora, a u slučaju njezine odsutnosti Tomislav Josić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ.
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora razmotrio je na 9. sjednici, održanoj 11. veljače 2025. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, s Konačnim prijedlogom zakona, P.Z.E. br. 119, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. siječnja 2025. godine, uz prijedlog da se predloženi Zakon donese po hitnom postupku.

Odbor je, u smislu članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, o navedenom pitanju raspravljao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.

Uvodno obrazloženje podnijela je državna tajnica. Navela je da je cilj izmjena i dopuna Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama podizanje socijalne sigurnosti obitelji s djecom, demografska obnova i demografski razvoj Republike Hrvatske. Predviđene su mjere podizanja novčanih potpora iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora kao što su udvostručenje jednokratne novčane potpore za novorođeno dijete, povećanje novčane naknade za korištenje prava na roditeljski dopust zaposlenih i samozaposlenih roditelja te povećanje naknade za nezaposlene korisnike i korisnike izvan sustava rada. Također, produžuje se vremensko trajanje prava na očinski dopust i dopust posvojitelja na način da se umjesto sadašnjih deset radnih dana za jedno dijete propisuje se 20 radnih dana, odnosno umjesto 15 radnih dana u slučaju rođenja blizanaca, trojki ili istovremenog rođenja više djece propisuje se 30 radnih dana. Državna tajnica navela je da je jedan od prioritetnih ciljeva veće uključivanje roditelja u korištenje roditeljskog dopusta te ravnopravnija raspodjela skrbi o djeci u najranijoj dobi od strane oba roditelja, s naglaskom na jače uključivanje očeva. Dostupnost potpora u dovoljno izdašnim iznosima trebala bi potaknuti zaposlene roditelje na lakše odlučivanje potencijalnih roditelja na zasnivanje i proširivanje obitelji, s obzirom na to da korištenje dopusta često rezultira gubitkom jednog dijela dohotka za obitelj i da će roditelji koristiti pravo na roditeljski dopust samo ako je primjereno plaćen. Državna tajnica osvrnula se na probleme koji u Republici Hrvatskoj postoje s malim postotkom korištenja roditeljskog dopusta od strane očeva. Zaključila je da će Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje po službenoj dužnosti korisnicima obračunati ono pravo koje je za njega povoljnije te da bi predloženi zakon trebao stupiti na snagu 1. ožujka 2025. godine.

Zamjenica pravobranitelja za osobe s invaliditetom podsjetila je da se potpisivanjem Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Republika Hrvatska opredijelila zajamčiti određeni životni standard osobama s invaliditetom, pa tako i djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima. Naime, roditeljima djece s teškoćama u razvoju mora se omogućiti primjereni životni standard kroz naknadu koja će im biti osigurana za vrijeme u kojem nisu u mogućnosti ostvariti prihod od vlastitog rada. Iznijela je primjedbu da je iznos naknade za korištenje dopusta radi njege djeteta s teškoćama u razvoju (predloženo povećanje sa 125% na 182%) nedovoljan te ga je potrebno dodatno povećati razmjerno povećanjima drugih naknada (primjerice naknada za korištenje roditeljskog dopusta povećana je s maksimalno 225,5% na 680% osnovice). Pravo na navedenu naknadu iznimno je važno za skrb o djeci s teškoćama u razvoju jer se iz tog prava podmiruju potrebe djece s teškoćama u razvoju, ali i roditelja koji nije u mogućnosti ostvarivati prihod od vlastitog rada. Stoga bi iznos trebao pratiti povećanje drugih naknada kao i realno povećanje troškova života. 

Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova naveo je da se pravobraniteljica uključila u javno savjetovanje sa zainteresiranom javnosti te pohvalila predložene izmjene i dopune usmjerene na povećanje materijalnih prava korisnika/ica iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora. Međutim, pravobraniteljica je iznijela niz prijedloga. Tako se zalaže za potpuno delimitiranje iznosa roditeljskih naknada te potrebu isplate dvostrukih novčanih naknada i potpora iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora u slučajevima rođenja blizanaca, odnosno trostrukih u slučajevima rođenja trojki te smatra da navedeno treba uključiti u predmetni Zakon. Zamjenik pravobraniteljice naveo je i problematiku majki koje neposredno nakon korištenja rodiljnog/roditeljskog dopusta rode te koriste drugi rodiljni/roditeljski dopust, kao i majki koje neposredno nakon korištenja rodiljnog/roditeljskog dopusta koriste bolovanje radi njege djeteta, odnosno da te majke primaju naknadu u minimalnom iznosu. Također, iznesena je primjedba na nepovoljniji položaj žena u poduzetništvu, odnosno prema Prijedlogu proizlazi da se isti iznos predviđa za samozaposlene kao i za nezaposlene osobe. Naveo je i kontinuirane preporuke pravobraniteljice koje se odnose na kreiranje politika i strategija koje će pridonijeti ravnopravnom angažmanu očeva, stvaranje pozitivne klima te fleksibilnih uvjeta rada s ciljem lakšeg usklađivanja privatnog i profesionalnog života. 

U raspravi su sudjelovale članice Odbora te zainteresirana zastupnica koja nije članica Odbora. Potpredsjednica Odbora postavila je pitanje je li razlog malom udjelu korištenja roditeljskog dopusta od strane očeve suglasnost koju trebaju dobiti od poslodavca, što kod nekih poslodavaca (posebno u privatnim tvrtkama) predstavlja problem.

Članice Odbora pohvalile su predložene izmjene i dopune Zakona. Međutim, postavljeno je pitanje mogućnosti praćenja i analize načina na koji pojedini očevi koriste rodiljne i roditeljske dopuste, odnosno koriste li dopust za ono čemu je namijenjen ili zlorabe svoje pravo za druge aktivnosti umjesto skrbi o djeci. Izneseno je mišljenje da će delimitiranje naknada pomoći da se više očeva uključi u skrb o djeci. Nadalje, članice su podsjetile da je nekada za muškarce bila sramota ostati kod kuće s djecom. Upozoreno je da obiteljska politika ne uključuje samo naknade već su potrebne brojne druge mjere. Izneseno je mišljenje da se predmetnim zakonom destimulira samozaposlene osobe, odnosno paušalne obrtnice koje se stavlja gotovo u isti rang s nezaposlenim osobama i za koje je predviđena naknada u minimalnom iznosu. Izražena je i bojazan hoće li Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje uspjeti na vrijeme donijeti nova rješenja, odnosno hoće li korisnici na vrijeme svoje dobiti naknade.

U raspravi su podržane sve promjene koja olakšavaju materinstvo i roditeljstvo pa tako i povećanje naknada. Naglašeno je da se odredbe predmetnog zakona prvenstveno i u velikoj većini primjenjuju na žene koje su glavne korisnice prava, što je u izravnoj vezi s neravnopravnim položajem žena na tržištu rada. Istaknuto je da trudnoća i materinstvo nažalost još uvijek ostaju glavni uzroci diskriminacije žena u području rada. U tom smislu, podržavaju se predložene promjene jer idu k ravnopravnijoj raspodjeli roditeljstva između majke i oca, odnosno s njima izjednačenih osoba. Posebno je pozdravljeno produljenje trajanja očinskog dopusta uz opasku da se moglo ići i ambicioznije te predložiti dulje trajanje od 20, odnosno 30 dana. Izneseni su i neki komentari koji se odnose na sâm zakon, a ne odredbe koje se mijenjaju. Tako je istaknuta primjedba na odredbu po kojoj je stanka za dojenje ograničena na godinu dana života djeteta, umjesto na vrijeme dok žena doji. S tim u vezi, iznesena je primjedba i na ograničenje trajanja na godinu dana zabrane noćnog rada žena koje doje. 

Nadalje, izneseno je mišljenje da bi u kontekstu obiteljske politike trebalo više pažnje posvetiti široj podršci obitelji (vrtići, produženi boravak u školama, priuštivo stanovanje, povećanje stambenih kapaciteta i sl.). Iznesena je i primjedba na korištenje proračunske osnovice, što dovodi do nerazumijevanja potencijalnih korisnika naknade te se predložilo vezanje naknada za prosječnu plaću ili minimalnu plaću. Iznesen je i prijedlog da se uvede univerzalni dječji doplatak. Rasprava je zaključena primjedbom da izmjenama i dopunama zakon postaje težak i problematičan za praćenje te prijedlogom da zakoni koje Hrvatski sabor donosi, posebno koji se odnose na velik broj korisnika, budu jasnije napisani i primjereniji većem broju korisnika. 

Završno je državna tajnica odgovorila na postavljena pitanja i primjedbe. Naglasila je da Ministarstvo (nekadašnji Ured) nije dobilo primjedbe o onemogućavanju korištenja roditeljskog dopusta očevima od strane nekih poslodavaca te da u slučaju onemogućavanja postoje prekršajne odredbe za poslodavce. Očinski dopust uveden je od kolovoza 2022. godine, a provedena je kampanja za poticanje očeva na korištenje tog prava. U sklopu kampanje provedeno je istraživanje koje je dalo zanimljive podatke. Naime, kada se pitalo očeve kada se oni trebaju uključivati u odgoj djece, dobiven je odgovor da je puni angažman očeva potreban nakon 12.-13. godine života. Također, visoki postotak očeva smatra da skrb o novorođenčetu treba obavljati majke. Nadalje, očevi su na pitanje o razlogu zbog kojeg ne koriste roditeljski dopust često dali odgovor da im poslodavac to možda neće dopustiti ili da će ih kolege drugačije gledati. Navedeno pokazuje da je naše društvo i dalje tradicionalno. Vezano za sâm način korištenja roditeljskog dopusta, u to Ministarstvo ne može ulaziti i na to utjecati. Podaci pokazuju da ukupno roditeljski dopust koristi svega 5% očeva, ali se očinski dopust izdašno koristi, a najviše ga koriste očevi prvog i drugog djeteta. Državna tajnica navela je da se kod svakih izmjena zakona pripremaju brošure za edukaciju potencijalnih korisnika. Vezano za roditelje djece s teškoćama u razvoju, državna tajnica istaknula je da je i za njih naknada povećana, a roditelji su zadržali sva svoja prava koja su za njih povoljnija. Vezano za paušalne obrtnice, Zakonom o obrtništvu definirano je da svaki obrtnik ima pravo i mogućnost prijaviti osnovicu po kojoj će plaćati svoj doprinos zdravstvenog osiguranja, što je povezano s visinom rodiljne i roditeljske naknade. Osim provođenja kampanja za ravnopravno uključivanje oba roditelja, smatra da je potrebna edukacija i informiranje kroz cjelokupni obrazovni sustav. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje do sada nije imao problema s isplaćivanjem naknada po službenoj dužnosti te je uvjerena da će naknade biti na vrijeme isplaćene. Državna tajnica navela je da se razmišlja i o univerzalnom doplatku za djecu, kao i uvođenju neke druge osnovice namijenjene krajnjem korisniku te zaključila je da uvijek ima prostora za napredak. 

Nakon rasprave Odbor je jednoglasno (9 glasova ZA) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje

ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O RODILJNIM I RODITELJSKIM POTPORAMA

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora određena je Marija Lugarić, mag. prim. educ., predsjednica Odbora, a u slučaju njezine odsutnosti Dubravka Lipovac Pehar, potpredsjednica Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA 
Marija Lugarić, mag. prim. educ.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 8. sjednici održanoj 5. prosinca 2024. godine, raspravljao je o Izvješću o radu Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Agencija za elektroničke medije, aktom od 4. srpnja 2024. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo. Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na predloženo Izvješće.

Članica Vijeća za elektroničke medije i voditeljica Radne skupine pod nazivom Žene i mediji (unutar Agencije za elektroničke medije) uvodno je predstavila dio Izvješća koji se odnosi na žene i ravnopravnost spolova. Navedena skupina podskupina je Mediteranske mreže regulatornih agencija, a koja se bavi pitanjem položaja žena i zaštitom prava žena. Vijeće za elektroničke medije nastoji raditi društveno korisne aktivnosti. Članovi i članice Vijeća svjesni su da sam rad unutar Agencije nema smisla bez suradnje s nevladinim organizacijama i svim institucijama koje se u Republici Hrvatskoj bave promicanjem i zaštitom ženskih ljudskih prava kao i pravima LGBT zajednice. Agencija za elektroničke medije upravlja Fondom za pluralizam pomoću kojega se potiču teme od važnosti, između ostalog, i za ravnopravnost spolova. Kroz projekt poticanja novinarske izvrsnosti Agencija već pet godina pokušava teme ravnopravnosti spolova poticati kod samih novinara – radi se projektu koji je jedini u Hrvatskoj koji daje sredstva izravno novinarima. Kroz Fond za pluralizam potiču se teme važne za razvoj svijesti o ravnopravnosti spolova i drugih najviših vrednota ustavnog poretka. Broj tema u projektu novinarske izvrsnosti se svake godine povećava. Potiču se teme vezane za zaštitu reproduktivnih prava žena i sl. Na projekt poticanja novinarske izvrsnosti javljaju se vrsni novinari, koji su ostali bez posla, a obilježili su ranije dekade novinarstva u Hrvatskoj te su stručni za teme kojima se bave. Agencija zajedno s 21 partnerom (vladinim i nevladinim organizacijama) vodi portal Žene i mediji. Najviše surađuje s udrugom B.a.b.e. s kojom je  provela dva europska projekta: SURF and SOUND – Support, Unite, Respond, Fight to Stop Online violence i (nastavak projekta) SURF and SOUND 2.0. Pozvala je institucije i udruge da se uključe u rad projekta.

Predstavnica Ministarstva kulture i medija naglasila je da je Agencija za elektroničke medije neovisni regulator. Što se tiče Ministarstva kulture i medija, ono predlaže zakone koje Hrvatski sabor donosi. Vezano za zakonodavstvo – Zakon o medijima, Zakon o elektroničkim medijima i Zakon o HRT-u imaju jasne odredbe o načinu izvještavanja medija koje mora poštovati ravnopravnost spolova. Javni servis HRT i HR imaju obvezu donositi programe koji promiču ravnopravnost spolova. Vezano za međunarodnu  suradnju, istaknula je da je osnovan Nacionalni koordinacijski odbor vezano za inicijativu Vijeća Europe ali i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju koji povode dugogodišnju kampanju za sigurnost novinara. Iznijela je informaciju da je u planu donošenje novog Zakona o medijima koji će trebati biti usklađen i s Europskim aktom o slobodi medija, a prethodni zakon je još iz 2004. godine. Iznijela je pohvalu Društvu za zaštitu novinarskih autorskih prava koji inzistiraju da novinari potpisuju članke imenom i prezimenom, da svatko stoji iza onog što je napisao. To može pridonijeti jačem povjerenju u medije i samim time i većoj odgovornosti, međusobnom poštovanju i uvažavanju. 

Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova istaknuo je da Ured putem press-clippinga prati teme vezane za ravnopravnost spolova te kada primijeti neki problematičan sadržaj u medijima traži očitovanje, reagira po službenoj dužnosti s odgovarajućim preporukama i upozorenjima, a prema evidencijama Ureda u više od 96% slučajeva mediji prihvaćaju odgovornost, uklanjaju sadržaj ili na drugi način reagiraju na preporuke i prijedloge Ureda. Ukoliko Ured naiđe na elemente kaznenog djela o tome obavještava Državno odvjetništvo. Ured pravobraniteljice surađuje s Novinarskim vijećem časti i s Agencijom za elektroničke medije osobito vezano za medijske sadržaje oglasa. Naglasio je da se pojedini problematični trendovi iz područja ravnopravnosti spolova ponavljaju, posebno vezano za medijsko izvještavanje o transrodnim osobama i rodno utemeljenom nasilju. Vidljivi su i pomaci kod medijskog izvještavanja o rodno utemeljenom nasilju te da je medijsko izvještavanje o nasilju nad ženama i femicidu donekle unaprijeđeno. Naime, pokazuje se više senzibiliteta, ne relativizira se više nasilje u tolikoj mjeri te se manje potencira predrasuda da je žrtva svojim postupcima pridonijela nasilju. Napredak je i što mediji češće traže komentare relevantnih institucija i organizacija u tom segmentu. Ali je i dalje prisutan senzacionalizam te je i dalje negativna praksa pojedinih medija da vrlo detaljno iznose okolnosti KD i objavljuju fotografija, što dovodi u pitanje zaštitu privatnosti i dostojanstva žrtve. Podsjetio je da je Kodeks medijskog izvještavanja o nasilju prema ženama koji je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova izradila i dalje aktualan te da sadrži smjernice kako izvještavati, a kako ne izvještavati o rodno utemeljenom nasilju.

U raspravi je pohvaljeno podupiranje novinara i novinarki koji su motivirani i senzibilizirani za proaktivno djelovanje i području ravnopravnosti spolova. Međutim, upozoreno je na odredbu članka 14., stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima koji jasno kaže da je u audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama zabranjeno poticati, pogodovati poticanju i širenju mržnje ili diskriminacije na osnovi, između ostalog i spola, bračnog ili obiteljskog statusa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije itd.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (5 glasova „za“ i 2 „suzdržana“ glasa) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći zaključak
 
Prihvaća se Izvješće o radu Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu.
 
Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.
 
PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ.

Na 8. sjednici Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora održanoj 5. prosinca 2024. godine predstavnice Centra za građanske inicijative Poreč (CGI) Marina Štambuk i Nataša Vajagić predstavile su Odboru rezultate Istraživanja o doživljaju seksističkog medijskog sadržaja i izvještavanja o rodno utemeljenom nasilju među ženama koje su doživjele rodno utemeljeno nasilje kao i Analizu rada Vijeća za elektroničke medije u postupanju prema prijavama za diskriminaciju na temelju spola, rodnog identiteta ili spolne orijentacije.

Rezultate Analize rada Vijeća za elektroničke medije u postupanju prema prijavama za diskriminaciju na temelju spola, rodnog identiteta ili spolne orijentacije Odboru je predstavila Nataša Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč (CGI). Predmet analize bilo je deset godišnjih izvještaja i 504 zapisnika sa sjednica Vijeća za elektroničke medije za razdoblje od 1. siječnja 2014. godine do 31. prosinca 2023. godine. Fokus analize bio je na transparentnosti, dosljednosti i učinkovitosti u postupanju prema prijavama diskriminatornog medijskog sadržaja, odnosno prijava za diskriminaciju na temelju spola, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Cilj analize bio je procijeniti kako Vijeće za elektroničke medije odgovara na prijave, kakve odluke donosi te kako navedene odluke utječu na medijsku praksu u kontekstu poštivanja ljudskih prava i borbe protiv diskriminacije. Analiza je pokazala netransparentnost, odnosno nedostatak detaljnih zapisnika o prijavama i sadržajima; nepostojanje obrazloženja za odluke (odgovor: prihvaćanje ili odbijanje prijava) kao i usko tumačenje zakona, fokusirano samo na širenje mržnje. Nadalje, analiza je pokazala nesklad u odlukama: Vijeće za elektroničke medije često ne sankcionira sadržaje koje pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i Novinarsko vijeće časti ocjenjuju diskriminatornima. Problematičan je utjecaj, budući da nepostupanje Vijeća za elektroničke medije omogućuje medijima da nastave s diskriminatornim izvještavanjem; time se potiče normalizaciju nasilja, dehumanizaciju žena i diskriminaciju LGBTIQ+ osoba te dodatno viktimizira žrtve i obeshrabruje ih od prijavljivanja nasilja. S obzirom na sve navedeno preporuke su poboljšati transparentnost i sustavnu kategorizaciju prijava; uskladiti odluke Vijeća za elektroničke medije s preporukama pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Novinarskog vijeća časti te uvesti edukaciju članova i članica Vijeća za elektroničke medije o prepoznavanju diskriminacije i štetnog izvještavanja. Zaključno je naglašeno da je, na temelju analize godišnjih izvješća i zapisnika sjednica Vijeća za elektroničke medije od 2014. do 2023. godine, vidljivo da nijedna kazna nije izrečena za diskriminaciju na temelju spola, rodnog identiteta ili spolne orijentacije.

Osnovana je neformalna mreža za suzbijanje seksizma u medijima i oglašivačkoj industriji koju čini 11 organizacija civilnog društva iz Republike Hrvatske. Kroz deset mjeseci praćenja nacionalnih i lokalnih medija navedena neformalna mreža prikupila je 4500 članaka koji su seksistički, homofobni ili transfobni. Najčešće je uočena seksualna objektivizacija žena, pogrdno i trivijalizirajuće izvještavanje, promocija i podržavanje rodnih stereotipa, reproduciranje rodnih stereotipa žrtava nasilja, homofobija i transfobija te mizoginija. Svi navedeni oblici stvaraju okruženje koje tolerira i potiče nasilje. 

Budući da se posebno problematičnim pokazalo medijsko izvještavanje o rodno utemeljenom nasilju, predstavnica Centra za građanske inicijative Poreč izdvojila je primjere neprimjerenih naslova u izvještavanja o rodno utemeljenom nasilju koji uključuju opravdavanje počinitelja i okrivljavanje žrtve, traženje izjava od nerelevantnih osoba (primjerice susjeda), romantizacija femicida, banalizacija nasilja, neprepoznavanje da se radi o pedofiliju a ne o plaćanju seksualnih usluga…: „Mirni poljoprivrednik djevojčici (12) plaćao seksualne usluge! Ona sve snimala…“ „SUSJEDI ZAPREPAŠTENI Mladi policajac Đorđe ubio suprugu“ 'Bio je dobar dečko“: Vjenčali se prije godinu dana, čini se da je to bila vrlo nesretna ljubav“; „Muškarcu 6 mjeseci zatvora za seks s djetetom: Djevojčica (14) ostala trudna, odveo ju na pobačaj.“; „Htio se 'posladiti' mladom podravskom Romkinjom, na kraju jedva izvukao živu glavu“; „POZADINA TRAGEDIJE U ZAKINJIMA KOD UMAGA: Zaljubljeni muškarac i žena popili ogromnu količinu alkohola, a onda je on nju ubio“; „Pa što si glupačo onda ostala s njim?“; „Vozač školskog autobusa imao spolne odnose s djevojčicom“; „'ČESTO SAM PLAKALA I POVRAĆALA' Sude mu da je silovao maloljetnice, odvjetnik 'rešetao' djevojku: Osjećate li se silovano?“; „Mladić (20) tri puta imao seks s djevojčicom (14), prijeti mu 12 godina zatvora: 'Podmitila je brata da ne kaže tati'“. 
Predstavnica Centra za građanske inicijative Poreč na kraju je izvijestila članice Odbora da je također izrađena analiza medijskog izvještavanja vezanog za LGBTIQ+ osobe te najavila dostavljanje navedene analize s ciljem predstavljanja Odboru. 

Rezultate istraživanja o doživljaju seksističkog medijskog sadržaja i izvještavanja o rodno utemeljenom nasilju među ženama koje su doživjele rodno utemeljeno nasilje Odboru je predstavila dr. sc. Marina Štambuk iz Centra za građanske inicijative Poreč (CGI). Cilj navedenog istraživanja bio je ispitati reakcije žena koje su doživjele rodno utemeljeno nasilje na seksistički medijski sadržaj i medijsko izvještavanje o rodno utemeljenom nasilju. Navedeno istraživanje provedeno je u sklopu projekta "Seksizam naš svagdašnji" koji provodi Centar za građanske inicijative Poreč, uz podršku Zaklade SOLIDARNA. Provedene su dvije etape istraživanja: kvantitativni dio (online anketu) i kvalitativni dio istraživanja (intervju). Kvalitativni dio istraživanja obuhvatio je 265 ispitanica, mlađe odrasle dobi, dobrog životnog standarda, iz urbane sredine, u nekom obliku partnerskog odnosa, a jedna trećina ispitanica su majke. Uvjet za sudjelovanje bilo je da su ispitanice doživjele nasilje. Polovica sudionica učestalo je doživjelo emocionalno nasilje i kontrolirajuće ponašanja partnera, jedna trećina sudionica učestalo je doživjelo fizičko nasilje, a jedna četvrtina sudionica učestalo je doživjelo seksualno nasilje. U kvalitativnom dijelu istraživanja provedeno je 12 intervjua. Ispitanice su bile dobi između 27 i 49 godina iz Grada Zagreb, Splitsko-dalmatinske, Brodsko-posavske, Istarske, Osječko-baranjske, Primorsko-goranske, Vukovarsko-srijemske i Zadarske županije (pokrivenost različitih područja Republike Hrvatske). 
Što se tiče medijskog izvještavanja o ženama, sudionice smatraju da su žene u medijima prikazane stereotipno kroz naglasak na lijepi i mladoliki izgled, uspješno balansiranje izgleda, poslovnih uspjeha i kućanskih uloga domaćice i supruge te kroz naglašavanje mode, ljepote i zdravlja kao glavnih interesa. Nadalje, sudionice smatraju da žene nisu ravnopravno prikazane i zastupljene u medijima u odnosu na muškarce. Citati sudionica: „Kad se priča o uspješnim ženama, onda, ako se i ne ide u nekom otvoreno lošem smislu, uvijek se mora ispreplesti kako ona hendla sve to, i familiju i ovo. [...] Kod muškarca se nikad ne pita nitko kako on hendla privatni život i usklađuje obitelj i posao.”; „Nije bitno šta su postigle, bitno je kako izgledaju, kojeg oblika im je tijelo, šokantne slike, video, i s tim clickbejtaju zapravo ženskim tijelima, da više prometa ide na članke.”
Vezano za medijsko izvještavanje o rodno utemeljenom nasilju, sudionice smatraju da je rodno utemeljeno nasilje senzacionalistički prikazano u medijima. Smjernice za senzibilizirano izvještavanje medija o nasilju prema ženama i nasilju u obitelji te femicidu korištene su kao podloga za stvaranje mjera za to kako žene doživljavaju medijsko izvještavanje. Rezultati upućuju na moguće različito djelovanje televizije i novina/časopisa u odnosu na društvene mreže, u smislu da su malo bolje prikazane na TV-u, novinama i časopisima. Citati sudionica: „Žena je uvik kriva i kad je kriva i kad nije kriva, žena je kriva.”; „Fokus nije na činu nasilja, nego kako je ona pridonijela tome da se to dogodi.”; „Fatalne, atraktivne”  vs. „Poduzetnik, ministar, uzorni vjernik, otac dvoje djece”; „Ide se na to da bude nevjerojatno da bi on bio nasilnik uopće”; „Susjedi su rekli da su bili divna obitelj”…
Vezano za reakcije na primjere seksizma i izvještavanja o rodno utemeljenom nasilju sudionice su iskazale niz negativnih emocionalnih reakcija: na primjere seksizma su se osjećale posramljeno, kod primjera izvještavanja o rodno utemeljenom nasilju osjećale su se nervozno, uplašeno, preplašeno. Osjećaj nesigurnosti bio je veći kada je riječ o neprimjerenom izvještavanju o rodno temeljenom nasilju u odnosu na seksizam. Zamijećene su i ostale promjene: negativne promjene u stavu i ponašanju; osobito je važno što imaju manju spremnost na prijavljivanje nasilja i traženje pomoći kada su suprotstavljene neprimjerenom izvještavanju, poistovjećivanje s žrtvama. Citati sudionica: „Bijes i nemoć me uhvate zato što znam kroz koju situaciju sam prošla”; „Doživim osobno i onda sve te komentare, ne mogu da ne čitam, ali me sve to jako uznemiri.“; „Mislim da jednostavno ni ne vide izlaz iz toga jer kako god okrenete na kraju će ispaštat. Tako bar kažu mediji.“

Vezano za pitanje što ispitanice smatraju da je potrebno promijeniti u prikazu žena u medijima, izdvojen je citat sudionice: „Počet’ žene gledat' kao ljude, tj. kao ljudska bića. Eto, to prvo.“. To bi značilo prestanak seksualiziranja i objektiviziranja žena kroz njihov izgled; manje naglaska na opisivanje žena dominantno kroz obiteljski život; veća usmjerenost na postignuća i obrazovne uspjehe žena te ravnopravnost u načinu prikaza muškaraca i žena. Što se tiče promjena u prikazu rodno utemeljenog nasilja, izdvojen je citat ispitanice: „Nama ne trebaju skandali, nama trebaju vijesti.“ U tom smislu ispitanice smatraju da se novinari i novinarke trebaju educirati o kontekstu i uzrocima nasilja, žrtvama, osobito o temi razloga ostajanja u nasilnim odnosima, počiniteljima i pravosudnim postupcima. Zatim, potrebno je ukidanje senzacionalističkog i skandaloznog rječnika i načina izvještavanja; potrebno je koristiti pravilnu terminologiju umjesto izraza koji umanjuju ozbiljnost problema; prenositi činjenično stanje i širu sliku rodno utemeljenog nasilja kao društvenog problema; prestati uzimati i prenositi izjave od osoba koje nisu relevantne te uzimati izjave od stručnjaka i stručnjakinja i dati podrobne informacije o izvorima pomoći. 

Zaključno je predstavnica Centra za građanske inicijative Poreč (CGI) istaknula da je potrebno uspostavljanje sustava primjerenih posljedica za medijske platforme, vlasnike i vlasnice medija, urednike i urednice i novinare i novinarke si ciljem osiguranje dosljednog provođenja tih posljedica. 

U kratkoj raspravi članice Odbora izrazile su svoju potresenost navedenim istraživanjem. Predstavnica Agencije za elektroničke medije navela je da bi osim edukacije novinara i urednika bile potrebne i edukacije vlasnika medija. Nadalje, istaknula je kao problem što veliki oglašivači diktiraju sadržaj medijima. Također, naglasila je da novinari koji izvještavaju o navedenim temama napišu korektan tekst, ali, budući da tekst prodaje oprema i način njegova pozicioniranja, često naslov ne odgovara onome o čemu članak govori. Zaključno je dala informaciju da je unutar Mediteranske regulatorne mreže provedeno istraživanje koje je pokazalo da su ipak vidljivi neki pomaci u medijskom izvještavaju u Hrvatskoj. 
Predsjednica Odbora najavila je da će Odbor i dalje nastaviti s proaktivnim aktivnostima vezanim za praćenje medijskog izvještavanja o ženama i rodno utemeljenom nasilju. 

PREDSJEDNICA ODBORA:
Marija Lugarić, mag. prim. educ

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 7. sjednici održanoj 19. studenog 2024. godine, raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. studenog 2024. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.
Uvodno je predstavnik predlagatelja naveo da se predloženim zakonom uređuje: upravljanje prihodima i primicima te rashodima i izdacima; trošenje proračunskih sredstava; upravljanje državnom imovinom; zaduživanje i tekuće otplate; državna jamstva; uplata dobiti trgovačkih društava u kojima Republika Hrvatska ima paket dionica ili udio; poticajne mjere u gospodarstvu te novčane kazne zbog povreda odredbi ovoga Zakona.
Predložena rješenja omogućuju redovito izvršavanje prava i obveza proračunskih korisnika u skladu s makroekonomskom politikom i financijskim mogućnostima Državnoga proračuna Republike Hrvatske u 2025. godini. Financijska sredstva za provedbu ovoga Zakona osigurat će se iz poreznih i neporeznih prihoda, domaćih i inozemnih pomoći, donacija, drugih prihoda koji su posebnim propisima utvrđeni kao izvori prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske te zaduživanja i drugih primitaka državnog proračuna Republike Hrvatske.
Rasprava je, sukladno članku 247. Poslovnika Hrvatskoga sabora, provedena objedinjeno s raspravom o Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2025. godinu i projekcija za 2026. i 2027. godinu.
Nakon provedene rasprave, Odbor za ravnopravnost spolova je većinom glasova (5 glasova „ZA“ i 2 glasa „PROTIV“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje:

Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA

Marija Lugarić, mag. prim. educ.
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 7. sjednici održanoj 19. studenog 2024. godine, raspravljao je o Prijedlogu Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu i projekciji za 2026. i 2027. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. studenog 2024. godine. 
Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.
Rasprava je, sukladno članku 247. Poslovnika Hrvatskoga sabora, provedena objedinjeno s raspravom o Konačnom prijedlogu zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu.
Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da su ukupni prihodi državnog proračuna za 2025. planirani u iznosu od 33 milijarde eura, a ukupni rashodi državnog proračuna planirani su u iznosu od 37,0 milijardi eura. 
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova izrazila je zadovoljstvo što Odbor raspravlja o Prijedlogu državnog proračuna te upozorila da to nije bila praksa u prošlom mandatu. Pravobraniteljica je istaknula da od sve četiri pravobraniteljske institucije njezin Ured ima najmanji proračun, zapošljava samo 11 službenika i 2 dužnosnika, a godišnje obrađuje čak 2 tisuće predmeta. Ured pravobraniteljice se suočava s nedostatkom ljudskih i financijskih resursa, a kako bi mogao provoditi sve aktivnosti propisane Zakonom o ravnopravnosti spolova i Zakonom o suzbijanju diskriminacije već godinama aplicira na projekte Europske unije te provođenjem navedenih projekata povećava proračun institucije. 
U raspravi je ponovljena problematika s prošle sjednice Odbora, odnosno naglašena je potreba da se u Uredu pravobraniteljice zaposli još jedna osoba za potrebe provođenja izmijenjenog Zakona o trgovačkim društvima s čime se na današnjoj sjednici suglasio i predstavnik Ministarstva financija.
Nadalje, istaknuto je da je važno raspravljati o Prijedlogu državnog proračuna na Odboru za ravnopravnost spolova. Zatim je naglašeno da je u Prijedlogu proračuna teško povezati pojedine stavke i programe vezane za ravnopravnost spolova. Tako su pronađeni projekti pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ureda za ravnopravnost spolova, stavka za NATO i međunarodnu sigurnost – odnosno obilježavanje 25. obljetnice Rezolucije vijeća sigurnosti UN-a o ženama, miru i sigurnosti (1325), stavka kreditiranja HBOR-a u kojem se navodi poticanje poduzetništva žena i sl. Stoga je predsjednica Odbora dala sugestiju predstavniku predlagatelja da se u budućim Prijedlozima državnog proračuna pokuša pripremiti tzv. rodno osjetljiv proračun ili proračun za ravnopravnost spolova, odnosno da se objedine proračunske aktivnosti usmjerene ženama i postizanju ravnopravnosti spolova.

Nakon provedene rasprave, Odbor za ravnopravnost spolova je većinom glasova (5 glasova „ZA“ i 2 glasa „PROTIV“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje:

Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2025. godinu 
i projekcija za 2026. i 2027. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.

 PREDSJEDNICA ODBORA

Marija Lugarić, mag. prim. educ.
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora održao je 22. studenog 2024. godine tematsku sjednicu u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama koji se obilježava 25. studenoga. Tema sjednice bila je "Sprečavanje rodno utemeljenog online nasilja nad djevojčicama i ženama te stvaranje sigurnijeg online okruženja". Na sjednici su, osim saborskih zastupnica i zastupnika, sudjelovali predsjednici/e županijskih povjerenstava za ravnopravnost spolova, predstavnici/e stručne zajednice, državnih institucija, organizacija civilnog društva te aktivistkinje.

Predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Marija Lugarić u uvodnom je obraćanju podsjetila je na povod i početke obilježavanja Međunarodnoga dana borbe protiv nasija nad ženama. Naime, diktator Trujillo ubio je 25. studenog 1960. godine u Dominikanskoj Republici sestre Mirabal, a Ujedinjeni narodi su 1999. godine službeno proglasili 25. studenoga Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama. Predsjednica Odbora naglasila je da se obilježavanjem navedenog dana nastoji podići svijest i ukazati na globalni društveni problem nasilja nad ženama. Također je istaknula da su žene i djevojke iz cijelog svijeta, pa tako i u Hrvatskoj (u kojoj je u 2024. ubijeno već 16 žena), izložene fizičkom nasilju u vlastitom domu, seksualnom i gospodarskom iskorištavanju, zlostavljanju na ulici ili radnom mjestu, zlostavljanju putem Interneta i drugim oblicima nasilja. Nadalje, fenomen obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama prisutan je u svim društvima i predstavlja ozbiljan problem, pogotovo jer većina takvih slučajeva ostaje u tamnoj brojci neprijavljenih kaznenih djela.

Predsjednica Odbora podsjetila je da je Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama ujedno i početak kampanje ”16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama” kojom se nastoji osvijestiti šira javnost o prevenciji i suzbijanju svih oblika nasilja, posebice rodno uvjetovanog nasilja, a kampanja završava 10. prosinca, na Međunarodni dan ljudskih prava. Govoreći o temi sjednice, predsjednica je istaknula da je internet donio neosporan napredak i mogućnosti za razmjenu ideja, no stvorio je i pogodno tlo za nasilje nad ženama i djevojčicama koje se provodi putem elektroničke komunikacije i interneta. Naime, iako može pogađati i muškarce, online nasilje nad ženama i djevojčicama ima drukčije i traumatičnije oblike – od rodno uvjetovanih uvreda i posramljivanja, govora mržnje i uznemiravanja, zastrašivanja i diskriminacije na temelju rodnog identiteta, preko nuđenja neželjene pornografije, internetskog uhođenja, objave privatnih podataka, osvetničke pornografije, do iznuđivanja spolnog odnosa, prijetnji silovanjem i smrću te elektronički potpomognutog trgovanja ljudima. Predsjednica Odbora upozorila je da takvo zlostavljanje može žrtve dovesti do psihičke traume, tjeskobe, depresije i osjećaja bespomoćnosti, a nisu izolirani ni ekstremni slučajevi u kojima su žrtve nasilja na društvenim mrežama počinile samoubojstva. Predsjednica je konstatirala da je ovo prvi puta da se u Hrvatskom saboru raspravlja o ovoj temi te da je važno podizati svijest o učincima digitalnog nasilja i uvrstiti tu temu u širu političku agendu.

Prva uvodničarka tematske sjednice Irena Petrijevčanin, državna tajnica Ministarstva unutarnjih poslova govorila je o radu policije u segmentu borbe protiv kibernetičkog nasilja nad ženama i djecom i o važnosti senzibiliziranja javnosti o ovoj problematici. Istaknula je da među europskim državama nema jedinstvenog pristupa oko pojavnosti ove vrste nasilja na internetu, pa tako neke zemlje članice kriminaliziraju rodno uvjetovano kibernetičko nasilje, dok druge ove pojavnosti ne inkorporiraju u kaznene zakone, već ih pokušavaju riješiti kroz preventivne mjere. Nadalje, upozorila je da zbog velike brzine kojom se ovi oblici nasilja događaju, regulatorni i zakonodavni okvir EU-a to ne stigne pratiti. Također je naglasila da su najčešće žrtve kibernetičkog nasilja na globalnoj razini žene koje su izložene prijetnjama, ucjenama, spolnom uznemiravanju, neovlaštenom snimanju, deepfake tehnologiji za manipulacije te da se u virtualnom prostoru događaju kaznena djela kao što se događaju i u stvarnom životu, ali njihovo je otkrivanje vrlo zahtjevno, a posljedice virtualnog zlostavljanja nastupaju u stvarnom svijetu. Zbog navedenog policija ulaže snažne napore u identifikaciju žrtava i jačanje kapaciteta za prepoznavanje počinitelja, a broj žrtava u digitalnom prostoru i u Hrvatskoj je u porastu. Državna tajnica je zaključila da je za učinkovitu borbu protiv tih pojavnosti bitno jačati ljudske i tehničke resurse, unaprijediti regulativu, te provoditi edukacije i treninge.

Drugi uvodničar bio je Kristijan Kevešević, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koji je predstavio projekt „Podizanje svijesti o rodno uvjetovanom kibernetičkom nasilju nad djevojčicama i ženama te stvaranje sigurnijeg online okruženja“ „bE-SAFE“ čija je nositeljica pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u suradnji s hrvatskim, španjolskim i portugalskim organizacijama za promicanje i zaštitu ženskih prava. Upozorio je na porast kibernetičkog nasilja koji najviše pogađa žene te da je opasno zaostajanje razvoja kazneno-pravnih odgovora i institucionalnih procedura u odnosu na dinamiku razvoja informacijsko-komunikacijske tehnologije. Ciljevi projekta su podizanje svijesti o problemu rodno uvjetovanog kibernetičkog nasilja na institucionalnoj i društvenoj razini te stvaranje preduvjeta za unaprjeđenje zakonodavnog i pravnog okvira za regulaciju kibernetičkog nasilja u Hrvatskoj, Španjolskoj, Portugalu i na cjelokupnoj europskoj razini. Drugi cilj je izrada strateške podloge sa smjernicama za stvaranje zajedničkog pristupa rodnoj ravnopravnosti u ovom polju, što će biti prezentirano zakonodavcima. Najavio je da će se provesti istraživanje o percepciji rodno uvjetovanog kibernetičkog nasilja s fokusom na mlade te na temelju rezultata tog istraživanja osmisliti edukacije za osobe koje rade s mladima, ali i drugim stručnjacima koji se u svom radu susreću s rodnim kibernetičkim nasiljem. Zaključno je skrenuo pozornost i na važnost jačanja kompetencija ključnih dionika u suzbijanju kibernetičkog nasilja, poput nastavnika, policajaca, socijalnih i zdravstvenih radnika, stručnjaka u pravosuđu, predstavnika državne vlasti, civilnog društva i drugih.

Iduća uvodničarka bila je Petra Kontić, predsjednica udruge B.a.b.e. koja je govorila o projektu SURF&SOUND 2 (Support, Unite, Respond, Fight to Stop Online Violence). Radi se o projektu kojim se nastavlja projekt udruge B.a.B.e. usmjereno na borbu protiv online nasilja nad ženama, a bavi se ključnim problemima identificiranim tijekom provedbe prvog projekta. U udruzi B.a.b.e. djeluje besplatno pravno i psihološko savjetovanje, a zadnjih godina počeo se javljati sve veći broj žena žrtava osvetničke pornografije. Pojasnila je da je u prvom projektu najveći fokus bio na toj vrsti kibernetičkog nasilja koje je 2021. postalo kaznenim djelom, a dio projekta bila je i edukacija novinarki i novinara. Međutim, u ovome trenutku potrebna je veća edukacija stručnjaka i stručnjakinja – policijskih službenika i pravosudnih djelatnika i djelatnica. Podsjetila je da je kao dio prvog projekta pokrenuta i platforma NEON – ne nasilju online u vezi, kojom udruga nudi stručnu, psihološku i informatičku pomoć, te pratnju kod prijave nasilja i sl. Cilj drugog projekta je podizanje svijesti opće javnosti i o drugim oblicima online nasilja, educiranje javnosti i skretanje pozornosti potencijalnih žrtava, jer svi ti oblici nasilja imaju devastirajuće posljedice za žrtve. Istaknula je i pozitivne reakcije na radionice s pravosudnim dužnosnicima/ama i policijskim službenicima/ama koje je udruga provela u okviru ovog projekta.

Uvodničarka Katarina Križan iz Udruge Domine govorila je o projektu „Safe Click“ koji je usmjeren na podizanje svijesti o sigurnosti u digitalnom prostoru i prevenciji rodno uvjetovanog digitalnog nasilja. Predstavljajući rad udruge, navela je kako udruga vodi savjetovanje za žene koje su žrtve nasilja, među ostalim i digitalnog nasilja. Udruga također provodi istraživanje o digitalnoj sigurnosti na internetu kroz projekt “Safe Click”, a cilj je osvještavanje javnosti o problemu digitalnog nasilja i jačanje institucionalnog kapaciteta. Istaknula je da je dio istraživanja ovog projekta (koji je još uvijek u tijeku) analiza razine svijesti o opasnostima digitalnog nasilja nad ženama, a do sada dostupni podaci pokazuju da je primjerice 34,9 posto žena posljednjih mjeseci osobno doživjelo neki oblik digitalnog nasilja. Temeljem prikupljenih podataka namjera je izraditi smjernice za unaprjeđenje javnih i lokalnih politika, a u pripremi su i edukativni materijali namijenjeni školama i drugim institucijama kako bi se osnažili za prepoznavanje digitalnog nasilja. Upozorila je da je kod digitalnog nasilja izuzetno važan kontinuum nasilja, odnosno nastavljanje postojećih obrazaca koji koriste nove alate da bi ga provodile. Skrenula je pozornost na to da sadržaji nasilja ostaju trajno na mrežama, što dodatno pogoršava situaciju te da je nasilje dostupnije, brže, a nasilniku dopušta stalnu prisutnost, zbog čega je regulacija ovog područja nužna i hitna.

Posljednja uvodničarka na tematskoj sjednici bila je Arijana Lekić-Fridrih koja je govorila o osobnom iskustvu rodno utemeljenog online nasilja kojem je izložena kao društveno angažirana umjetnica i volonterka koja radi sa ženama žrtvama nasilja. Naglasila je problematiku nepovjerenja žrtava u sustav, nedovoljne educiranosti policijskih službenika, neupoznatosti žrtava s njihovim pravima, nasilja u manjim i ruralnim sredinama do kojih teže dopiru inicijative kao i grubog medijskog izvještavanja o slučajevima nasilja. Također je upozorila da postoji problem s implementacijom zakona te da je važno reagirati žurno, naći prava rješenja kako se broj žrtava ne bi povećavao.
U raspravi koja je uslijedila sudionice i sudionici sjednice iznijeli su svoje stavove i prijedloge u borbi protiv online nasilja nad ženama te se složili kako je prevencija, poboljšanje zakonske regulative i sinergijsko djelovanje svih dionika društva, od civilnih udruga do institucija, važno u borbi protiv online nasilja nad ženama. Tako je istaknuta potreba osvještavanja ove problematiku u široj javnosti, kako bi mlade djevojke, ali i starije žene bile svjesne opasnosti kibernetičkog nasilja, ali i kako bi se upoznale sa svojim pravima i na vrijeme potražile pomoć. Upozoreno je da su žene češće od muškaraca izložene toj vrsti nasilja, posebno zlouporabom snimki spolno eksplicitnog sadržaja. U raspravi je također iznesen prijedloga da se termin osvetnička pornografija zamijeni prikladnijim terminom Naglašeno je da je iz godine u godinu internetsko nasilje u porastu te da je postalo gorući problem današnjice. Govorilo se i o važnosti senzibiliziranja javnosti o ovoj problematici. Članica Vijeća za elektroničke medije  istaknula je pozitivnu ulogu medija kada su u pitaju odazivi na medijske kampanje podizanja svijesti javnosti o problemu online nasilja nad ženama koje je Agencija za elektroničke medije provodila kao partner na projektima SURF and SOUND. Agencija je napravila nekoliko spotova za kampanje te se na njezine pozive svi mediji odazivaju. Održan je i niz radionica o izvještavanju o online nasilju nad ženama, puno je novinara i urednika prošlo kroz te radionice. Međutim, problem je edukacija urednika koji diktiraju sadržaj toga što se plasira prema javnosti te što oprema teksta često nema veze sa samim tekstom. 

Završno je predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Marija Lugarić pozvala sve sudionike/ce sjednice da dostave svoje pisane prijedloge kako unaprijediti borbu protiv rodno uvjetovanog online nasilja. Naime, na temelju iznesenoga na ovoj tematskoj sjednici te pisanih prijedloga, Odbor će pripremiti zaključke koje će predložiti na usvajanje na jednoj od sljedećih sjednica.

PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 5. sjednici održanoj 12. studenog 2024. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, s Konačnim prijedlogom zakona. P. Z. E. br. 84 koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 6. studenog 2024. godine, uz prijedlog da se predloženi Zakon donese po hitnom postupku. 

Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.

Uvodno je državni tajnik Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije predstavio razloge donošenja izmjena i dopuna Zakona. Naime, ovim izmjenama i dopunama potrebno je uvesti rješenja iz Direktive (EU) 2022/2381 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. studenoga 2022. o poboljšanju rodne ravnoteže među direktorima uvrštenih trgovačkih društava i o povezanim mjerama. Navedena Direktiva donesena je s ciljem osiguravanja primjene načela jednakih mogućnosti za žene i muškarce te kako bi se postigla rodno uravnotežena zastupljenost među najvišim rukovodećim položajima utvrđivanjem niza postupovnih zahtjeva u vezi s odabirom kandidata za imenovanje ili izbor na direktorske položaje na temelju transparentnosti i zasluga. Nadalje, države članice trebaju osigurati da uvrštena trgovačka društva čiji članovi uprave nedovoljno zastupljenog spola zauzimaju manje od 40% položaja neizvršnih direktora, odnosno manje od 33% svih direktorskih položaja, uključujući izvršne i neizvršne direktore, odaberu najkvalificiranije kandidate za imenovanje ili izbor na te položaje na temelju komparativne procjene kvalifikacija kandidata, primjenjujući jasne, neutralno sastavljene i nedvosmislene kriterije koji su utvrđeni prije postupka odabira, s ciljem poboljšanja rodne ravnoteže u upravama. Donošenje ovoga zakona predlaže se po hitnom postupku jer je rok za prenošenje Direktive o poboljšanju rodne ravnoteže među direktorima uvrštenih trgovačkih društava i o povezanim mjerama 28. prosinca 2024. godine.

Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova napomenuo je da pravobraniteljica za ravnopravnost spolova prema Prijedlogu zakona preuzima ulogu nadležnog tijela za promicanje, analizu, praćenje i podupiranje rodne ravnoteže u uvrštenim trgovačkim društvima te će na godišnjoj razini objavljivati popis uvrštenih trgovačkih društava koja ispunjavaju uvjete odnosno ciljeve iz direktive. Nadalje, istaknuo je da je Ured pravobraniteljice usko surađivao s Ministarstvom pravosuđa, uprave i digitalne transformacije na formulaciji teksta zakona, te trenutno pregovaraju o opsegu poslova i ljudskim kapacitetima. Upozorio je da nažalost u ovom trenutku još uvijek nemaju suglasnost Ministarstva za dodatno zapošljavanje, a cijeli Ured ima samo 13 zaposlenih. Naglasio je da je potrebno napraviti analizu prepreka koje postoje u sustavu, mogućnosti koje su prisutne vezano za usklađivanje poslovnog i privatnog života, kakva je poslovna kultura, utvrditi prostore za moguća poboljšanja, sve u cilju promicanja i podupiranja rodne ravnoteže. Naveo je primjer istraživanja percepcije poslovnih žena o preprekama za napredovanje koje je ukazalo na prisutnost stereotipa kod samih predstavnica u upravljačkim strukturama, odnosno samo je 56% žena na rukovodećim položajima podržavalo Direktivu o ravnoteži. Također je istaknuo da se u uvodnim odredbama, točka 15. preambule navodi da je potrebno podizati svijest o koristima koje ravnopravnost spolova donosi poslovnoj kompetitivnosti trgovačkih društava. Nadalje, istaknuo je važnost komunikacije ne samo s trgovačkim društvima nego i s javnošću jer već se u startu primjećuje da se Direktiva naziva „direktivom o direktoricama“ te da se pogrešno tumači da će žene po samoj činjenici spola imati prednost pri zapošljavanju bez obzira na kompetencije. Aktivnost podupiranja pretežito se svodi na edukaciju, poticanje trgovačkih društava da donose svoje planove djelovanja za promicanje ravnopravnosti spolova. Upozorio je da ono što je posebna mjera u jednoj sredini u drugoj sredini može predstavljati diskriminaciju zbog čega je vrlo važno na koji način osmisliti edukacije, a u početnoj fazi primjene te edukacije trebaju biti intenzivne te ne bi trebalo edukacije ograničiti samo na članove uprave i nadzornih odbora već ih treba proširiti na rukovodeće kadrove i posebno na kadrovske poslove. Prema provizornoj procjeni u početku bi edukaciju trebalo proći i do 500 sudionika. Zaključio je da nije dobra poruka ako se pokušava implementirati Direktivu bez ijednog zapošljavanja u sustav pogotovo u uvjetima kada je samo 17% žena u upravama i 24% u nadzornim odborima što je veoma daleko od ciljeva Direktive.

Predsjednica Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji iznijela je pohvale, ali i nekoliko primjedbi na Prijedlog zakona. Kao udruga i kao skupina profesionalki (odvjetnica, sutkinja i službenica ministarstava i državne uprave) bave se ovom temom već desetak godina. Smatra da je regulacijom trebalo obuhvatiti i kompanije koje su u državnom vlasništvu, a također da je financijska sankcija od 10 tisuća eura za nepoštivanje kvota neučinkovita. S druge strane, pozitivnim smatra sankciju predviđenu Prijedlogom zakona da je ništetna odluka o imenovanju koja nije u skladu s odredbom o kvoti. Nadalje, napomenula je da su neke druge zemlje članice Europske unije puno prije donošenja Direktive počele primjenjivati kvote za podzastupljeni spol na upravljačkim pozicijama što je rezultiralo da su udjeli podzastupljenog spola već na 35 pa i 40%. Izrazila je žaljenje što Udruga nije bila u Radnoj skupini za pripremu Nacrta zakona. Upozorila je da su predviđeni prekršajni postupci koje kandidati pokreću kao podzastupljeni spol protiv kompanije u kojoj rade problematični jer nitko neće pokretati takve postupke zbog vlastite reputacije. 

U raspravi su izražena različita mišljenja o korištenju kvota. Član Odbora načelno je protiv kvota jer smatra da se njima ne ide u smjeru meritokracije, što je u biznisu najvažnije. S druge strane, izneseni su primjeri koji pokazuju da su kvote nužne jer žene kada i prevladavaju u nekim kompanijama i profesijama rijetko su na rukovodećim mjestima. Naglašeno je da se pozitivna diskriminacija koristi svugdje u svijetu kako bi se ostvario balans te da se radi o privremenim mjerama. Naime, žene su gotovo u svim segmentima života u inferiornijem položaju, a Zakon o ravnopravnosti spolova predviđa uvođenje posebnih mjera koje su privremenog trajanja. Sama Direktiva i Zakon uvažavaju da je okosnica meritokratsko odlučivanje, odnosno dva kandidata moraju imati jednake stručne kvalifikacije i poslovne preporuke, a tek tada se predviđa davanje prednosti podzastupljenom spolu ako on postoji. Upozoreno je da se već prije dvije godine kada je Direktiva donesena trebalo krenuti s izmjenama zakona ili kao neke druge države mijenjati zakone i prije obveze koju predviđa Direktiva. Izneseni su primjeri država koje su to napravile prije 10 i više godina te da je u Norveškoj sankcija za imenovanje na upravljačke pozicije koje ne poštuje kvotu čak brisanje kompanije iz registra. Također je naglašeno da je danas u razvijenim državama prestižno imati žene na upravljačkim pozicijama jer one donose neke druge kompetencije pa i drukčiju kulturu, i komunikaciju, te su manje sklone riziku. Izrečena je primjedba da u raspravi ne treba iznositi vlastita iskustva i primjere. Nadalje, iznesen je stav da treba poštivati odluku nekih žena koje umjesto karijere izabiru obitelj. Naglašeno je da sposobnost i stručnost mora biti glavni kriterij kod imenovanja na upravljačke pozicije jer biznis traži stručnost. Govoreći o poslovnim stereotipima, izneseni su primjeri u kojima žene na upravljačkim pozicijama nisu bile senzibilizirane za potrebe drugih žena vezano za usklađivanje poslovnog i obiteljskog života. Prijedlog zakona sudionici rasprave većinom podržavaju, ali uz primjedbu da je trebalo napraviti više od minimuma koji se traži. Upozoreno je da su žene obrazovanije, ali ne mogu probiti stakleni strop kod napredovanja i zato su potrebne kvote. Neravnopravnost na upravljačkim pozicijama povezana je i s nejednakim plaćama. Nadalje, žene imaju pravo odlučiti se samo za obitelj ili samo za karijeru, ali za one koje žele oboje, država treba omogućiti preduvjete da ne moraju birati. To nije pitanje samo pravednosti prema ženama nego i ekonomske učinkovitosti i društvene pravednosti. Sadašnja situacija je takva da su žene i dalje u velikoj većini u prekarnim oblicima rada te ugovorima na određeno vrijeme, da obavljaju neplaćeni rad u kući i brinu se o nemoćnim članovima obitelji.

Iznesen je stav da bi država trebala pokazati da je spremna krenuti od same sebe u promociji rodne ravnopravnosti što je u skladu sa strategijama koje je Hrvatski sabor donio i koje Vlada provodi te obuhvatiti i kompanije koje su u pretežitom državnom vlasništvu. Nadalje, naglašeno je da se o ovoj Direktivi na razini Unije pregovaralo gotovo 12 godina te se shvatilo da se bez zakonskih kvota ravnopravnost žena na upravljačkim položajima neće moći postići. Države koje su si same nametnule kvote i prije stupanja na snagu Direktive povećale su udio žena na upravljačkim položajima i na taj način ojačale korporativno upravljanje i gospodarstvo. Svaka nejednakost u plaćama smanjuje ekonomski potencijal zemlje i produbljuje rodnu nejednakost u svim aspektima života.

Predstavnici predlagatelja su u odgovoru na postavljena pitanja naglasili da će obuhvaćanje kvotama kompanija koje su u vlasništvu države biti predmet izmjena drugog zakona za koji je nadležno Ministarstvo financija. Nadalje, iznesen je stav da zapošljavanje službenika u Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za provedbu ovog Zakona ne bi trebao biti problem, pogotovo ako je to već ispregovarano s Ministarstvom financija. Slažu se da je uvođenje ništetnosti kao najteže sankcije za nepoštivanje kvote neobično važno. Zaključili su svojom željom da i drugi odbori imaju ovako konstruktivnu raspravu. 

Nakon provedene rasprave, Odbor za ravnopravnost spolova je jednoglasno (7 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje:

Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ., v.r.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 4. sjednici održanoj 16. listopada 2024. godine, raspravljao je o Izvješću o radu policije u 2023. godini koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 11. srpnja 2024. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, u svojstvu zainteresiranoga radnog tijela.

Uvodno je državna tajnica Ministarstva unutarnjih poslova predstavila Izvješće. Na početku je naglasila da je opće stanje sigurnosti u Republici Hrvatskoj vrlo visoko ocijenjeno, a Republika Hrvatska pripada najsigurnijim zemljama svijeta te je proglašena najsigurnijom zemljom za noćne šetnje. Tijekom 2023. godine nastavio se trend rasta nezakonitih migracija te je rekordan broj postupanja zbog nezakonitih prelaska državnih granica više od 69 tisuća postupanja porast 37,7% u odnosu na 2022. godinu. Nadalje, nastavljen je proaktivan rad svih rodova policije i vrlo visok koeficijent razriješenosti kaznenih djela (već 4. godinu zaredom iznad 70%). S druge strane, nastavljen višegodišnji trend pada broja KD ubojstava (23 ubojstva u 2023. godini), a sva su razriješena. MUP je tijekom 2023. godine nastavio niz projekata npr. unaprjeđenje položaja žrtava u predkaznenom i kaznenom postupku koji se provodi u suradnji s udrugama civilnog društva za podršku žrtvama i Ministarstvom pravosuđa. Ukazala je na smanjenje broja prekršaja protiv javnog reda i mira tijekom 2023. godine (što je najmanje u zadnjih 10 godina). Naime, zbog povećanja novčanih kazni za prekršaje izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira postignut je odvraćajući efekt. Iznimna aktivnost vidljiva je u radu policijskih službenika za mladež kroz pojačano prijavljivanje i procesuiranje kriminaliteta počinjenog na štetu djece, članova obitelji i bliskih osoba (2023. godine bilo je 18% više kaznenih djela u odnosu na 2022. godinu iz sfere kaznenopravne zaštite mladeži i obitelji). Cjeloživotno obrazovanje policijskih službenica i službenika održava se kroz edukacije koje uključuju ustavne-pravne vrednote, područje ljudska prava, antidiskriminacijsko područje, ravnopravnost spolova, upoznavanje s radom organizacija civilnog društva, specifična prava LGBT, prava nacionalnih manjina, prava osoba s invaliditetom. 2023. godine održano je više od 260 različitih programa, a više od 7 tisuća polaznika završilo je te programe. Edukacije su održane u suradnji s organizacijama civilnog društva, pravobraniteljskim institucijama i akademskom zajednicom, a povratna informacija je da su edukacije korisne.

Državna tajnica zaključila je da je tijekom 2023. godine hrvatska policija svoje zadaće odrađivala profesionalno, unaprijeđena je operativnost i obrazovanje na svim linijama rada, a nada se da će porasti interes mladih prema policijskom zanimanju koje nije samo zanimanje nego poziv.

U raspravi je navedeno da je policija važna karika lanca zaštite žena od nasilja i to ona na koju građani imaju najmanje pritužbi. Pohvaljeno je ulaganje velikog napora policije u sprječavanju i smanjenju govora mržnje. Također je pohvaljeno što MUP ima poseban Protokol za postupanje u slučaju nasilja nad ženama. Postavljeno je pitanje o dugoročnim planovima i mogućnostima zapošljavanja policijskih djelatnika. Govorilo se o školovanju policijskih službenica i staklenom stropu kod njihovog napredovanja. S druge strane, istaknuto je da treba promijeniti još uvijek postojeću percepciju da se radi o muškoj profesiji. Postavljeno je pitanje vezano za dvostruko terećenje u policijskom postupanju kod nasilja u obitelji odnosno – nerazlikovanje primarnog počinitelja i žrtve. Nadalje, naglašeno je da u nekim slučajevima policija nije prepoznala karakteristične okidače za femicid kao što su odluka žene da napusti nasilnika, uhođenje i nametljivo ponašanje, ranije evidentirano nasilje, ranija osuđivanost, prijetnja ubojstvom, prijetnja samoubojstvom, alkoholizam, posjedovanje oružja, psihički problemi i dr. 

Državna tajnica je u odgovoru na postavljena pitanja navela da je u Republici Hrvatskoj od 20.333 policijskih službenika – 4.441 policijska službenica (21,84%). Prosječna dob policijskih službenica je nešto niža od prosječne dobi policijskih službenika (38,15 u odnosu na 41,9 godina), a veći postotak službenica ima VSS (29,61%) u odnosu na policijske službenike (19,75%). Navela je pozitivne pomake posljednjih godina, tako je u sklopu interventne policije trenutačno 67 žena, žene su i vodiči pasa, žene su i ronioci, žene sudjeluju i u radu ekipe za posebne policijske zadaće. Istaknula je da s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, a vezano za slučajeve nasilja u obitelji i femicid, MUP ima izuzetno dobru suradnju. Također je izdvojila podatak da je u desetogodišnjem razdoblju od 324 ubojstva ubijeno 146 žena, od čega su 72 žene ubili njihovi intimni partneri. Vezano za zapošljavanje policijskih službenika, budući da se radi o zahtjevnom poslu, radu u smjenama i noću, primjećuje se da je osjetno smanjen interes mladih generacija za srednjoškolsko obrazovanje policijskih službenika. Pomoćnica načelnika Uprave kriminalističke policije iznijela je podatak da se kod slučajeva dvostrukog terećenja, koji su ranije bili zastupljeniji, sada radi samo o izuzecima. 

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (sa 9 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka:

Prihvaća se Izvješće o radu policije u 2023. godini

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ.

Na 4. sjednici Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora održanoj 16. listopada 2024. godine Rada Borić, predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba, ujedno i članica Odbora za ravnopravnost spolova, predstavila je istraživanje „NeVidljive – iskustvo i stavovi o nasilju prema osobama starije životne dobi“. 

Cilj istraživanja bio je ispitati iskustva o nasilju prema osobama starije životne dobi, koje vrste nasilja doživljavaju ili su doživjele, u kolikoj se mjeri ono događa, ispitati njihove stavove o tome, doznati jesu li i kome prijavljivale takve događaje te, ako nisu, koji su tome bili razlozi. Anketa je provedena u okviru kampanje pod nazivom ‘NeVidljive’ putem anketnog upitnika tiskanog na letku koji je potencijalnim ispitanicama i ispitanicima bio dostupan na više desetaka lokacija, a kojim je obuhvaćeno cijelo područje Grada Zagreba: od domova zdravlja i domova umirovljenika, udruga i prostora mjesnih odbora i gradskih četvrti Grada Zagreba gdje se okuplja populacija umirovljenika te u drugim gradskim ustanovama i institucijama. 

Upitnik je sadržavao 11 pitanja, od kojih je šest bilo otvorenih. Tijekom istraživačkoga razdoblja od siječnja do svibnja 2023. upitnik je ispunilo 1430 ispitanica i ispitanika što čini relevantan uzorak za populaciju starije životne dobi u Gradu Zagrebu. Upitnik je ispunilo 90% žena i 10% muškaraca. Najveći broj ispitanica i ispitanika (njih 67%) čine osobe u dobi od 70 i više godina. Najveći broj ispitanih, odnosno 52% živi u obitelji,  u domu umirovljenika živi 21,1%, nešto više od 25% je onih koji žive sami, dok je samo 1,7% ispitanih odgovorilo da žive negdje drugdje, ali nisu naveli gdje.

Najviše zadovoljstva odnosom drugih ljudi prema njima u njihovoj bliskoj okolini (ocjenama vrlo dobar i odličan) izrazili su ispitanici koji žive u obiteljima (njih 72,5%), potom oni koji žive u domovima umirovljenika (68%), a najmanje su takve ocjene davali oni koji žive sami. Štoviše, udio samaca u ocjeni nedovoljan je čak 60%, a trećinu čine u ocjeni dovoljan. Čak 19,3 posto ispitanika doživjelo je jedan ili više oblika nasilja (u apsolutnom iznosu riječ je o 276 osoba). 

Najzastupljeniji oblici nasilja su psihičko nasilje, zanemarivanje i ekonomsko nasilje te uznemiravanje. Ispitanici koji su naveli da su nasilje doživjeli najmanje jedanput, u ovom su pitanju odgovorili i kojem su obliku nasilja bili najčešće izloženi i koje se nasilje ponavljalo. Svaki treći ispitanik s iskustvom doživljenog nasilja navodi da je riječ o psihičkom nasilju (34%). Zanemarivanje ističe svaki peti ispitanik (23%), a jednako je izraženo i ekonomsko nasilje i to najčešće kao uskrata sredstava za život. Fizičko nasilje, kao ono koje se najčešće ponavljalo, iskazuje 7,8% ispitanih koji su u prethodnom pitanju (bila je riječ o 19,3% ispitanika) naveli da su doživjeli ili da trpe neki od oblika nasilja. 

Kao počinitelje nasilja ispitanice i ispitanici najviše navode supružnike ili izvanbračne partnere (27,2%), počinitelji nasilja vrlo često su i sinovi (17,7%) te kćeri (14,6%). 

Može se zaključiti da čak 60% nasilja koje dožive osobe starije životne dobi počine njima bliske osobe, iz najužeg kruga obitelji. Na razini od po 5% kao počinitelje nasilja ispitanice i ispitanici navode zaposlenike domova umirovljenika, liječnike i drugo zdravstveno osoblje, a gotovo 4% navodi zaposlenike socijalnih službi. Stave li se u jednu kategoriju zaposlenici zdravstvenih ustanova i socijalnih službi, domova umirovljenika i državnih institucija, od svih kojima se osobe starije životne dobi obraćaju i o kojima su na više načina ovisne, nasilje doživi čak 16,7% ispitanih. Da nasilje dožive od nepoznatih ljudi navelo je 4,8% sudionika ankete, a čak 6,3% od ‘ostalih ljudi’, gdje nije precizirano tko su oni iako je postojala mogućnost da se to navede u slobodnom odgovoru. Nasilje od susjeda (3,2%) i od članova dalje rodbine i prijatelja (2,2%) te od kolega na poslu i od poslodavaca (1,9%) doživjelo je 7,3% ispitanih. Liječničku su pomoć zbog posljedica nasilja potražile 52 osobe, većinom je riječ o ženama, a sedam se žena još uvijek liječi. Da liječničku pomoć nije potražilo iskazale su 222 ispitanice i ispitanika, koje su također doživjele nasilje najmanje jedanput u starijoj životnoj dobi. 

Sudionici u istraživanju navode kome su prijavljivali nasilje ili kojoj su se osobi ili instituciji povjerili o nasilju koje trpe. Od gotovo 20% ispitanica i ispitanika koji su iskazali da su doživjeli ili doživljavali nasilje prijavu policiji podnijelo je njih tek 2%, odnosno 31 osoba. Na drugome mjestu onih koji su primali prijave od osoba starije životne dobi da trpe nasilje su liječnici: njima se požalilo 38 ispitanica, a 13 medicinskoj sestri. Osobe kojima su se žrtve nasilja najčešće povjerile su prijatelji i članovi obitelji (52 je navelo prijatelje, 57 članove obitelji, a 21 susjede). Centru za socijalni rad i zaposlenicima doma za starije nasilje je prijavilo po 17 ispitanica i ispitanika. 

Osobe koje su nasilje doživjele, a nisu ga prijavile, iskazuju u anketi kako to nisu učinile jer ne vjeruju da bi to išta promijenilo (42,1%) i jer ne vjeruju institucijama države (14%), odnosno jer smatraju da im nema tko pomoći (11,4%). Strah i sram također su bitan razlog kod donošenja odluke da se nasilje ne prijavi (16% njih to nije učinilo zbog srama, a 11% zbog straha). 

O puno većoj prisutnosti nasilja prema osobama starije životne dobi svjedoče ispitanici u odgovoru na pitanje poznaju li u svojoj okolini osobe koje doživljavaju neke od oblika nasilja. Čak 35% ispitanica i ispitanika iskazuje kako poznaju ljude iznad 65 godina koji doživljavaju nasilje, a na prvome mjestu ističu zanemarivanje -252 osobe poznaju druge osobe starije dobi koje trpe zanemarivanje; 235 osoba iskazuje da poznaju ljude koji trpe psihičko nasilje, a 120 ispitanih iskazuje da poznaju ljude koji doživljavaju fizičko nasilje. 

Zaključno, građanke i građani Zagreba starije životne dobi u značajnoj mjeri dožive i/ili doživljavaju nasilje. Svaka peta osoba iznad 65 godina života u toj dobi doživi neki od oblika nasilja. U najvećem broju riječ je o ženama, a najzastupljenije je psihičko nasilje te ekonomsko nasilje i zanemarivanje. Najzastupljenije je nasilje u obitelji koje žene doživljavaju od supružnika ili od partnera, te od sinova i kćeri kao i od zaposlenika u ustanovama i institucijama koje bi se o njima trebale brinuti. Tek osmina osoba starije životne dobi koje su doživjele i/ili doživljavaju nasilje je spremna nasilje i nasilnike prijaviti, a najčešći razlog neprijavljivanja nasilja jest pomanjkanje povjerenja u sustav tj. da će se za osobu starije životne dobi zauzeti, a kao razlog neprijavljivanja prisutni su i strah i sram.

Iako je većina ispitanika, više od 90%, iskazala da nisu doživjeli niti jedan od oblika nasilja u svojoj starijoj životnoj dobi, valja istaknuti da ih čak 35% poznaje osobe starije životne dobi koje su doživjele i/ili doživljavaju neki od oblika nasilja. Najveće nezadovoljstvo odnosom drugih prema njima iskazuju osobe koje žive same, pa čak 60 posto ispitanih samaca iskazuje da se drugi o njima uopće ne brinu.

U raspravi je sudjelovalo nekoliko članica Odbora. Naglašeno je da je istraživanje „snimka stanja“, te da nas mora zabrinuti da je svaka peta osoba doživjela nasilje, a da nisu dovoljno ohrabreni da nasilje prijavljuju.  Istraživanje je imalo praktičnu svrhu za pripremu mjera  kojima bi se unaprijedio položaj osoba starije životne dobi i smanjio rizik od nasilja. 

Postavljena su pitanja o metodologiji samog istraživanja, o uzorku i ukupnoj populaciji osoba starije životne dobi u Gradu Zagrebu. Članice je zanimala kvalitativna analiza mišljenja i stavova o nasilju prema osobama starije životne dobi. Istaknuto je da su se društvo i navike ljudi u velikoj mjeri promijenili te da je ranije bilo uobičajeno da stariji brinu o mlađima, a kasnije mlađi o starijima. Iznesen je prijedlog da se osiguraju preventivni programi s ciljem sprečavanja nasilja nad osobama starije životne dobi.

U odgovoru na postavljena pitanja predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba istaknula je da je u Zagrebu 100 tisuća žena starije životne dobi te da su autorice istraživanja na web stranici Reci.hr objavljivale u nastavcima priče žena koje su podijelile svoja iskustva nasilja. 

   PREDSJEDNICA ODBORA:
Marija Lugarić, mag. prim. educ.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 3. sjednici održanoj 26. rujna 2024. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za djecu za 2023. godinu koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila pravobraniteljica za djecu aktom od 28. ožujka 2024. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, u svojstvu zainteresiranoga radnog tijela.

Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeno Izvješće.
Uvodno je pravobraniteljica podsjetila da se Republika Hrvatska obvezala poštivati, promicati, štititi i ostvarivati prava djece, što je okvir iz kojeg Ured pravobraniteljice za djecu djeluje i sastavlja izvješće o radu. Naglasila je da je 2023. godina bila izuzetno značajna za Ured jer je proslavio 20 godina djelovanja. U tih 20 godina Ured je postupao u preko 26 tisuća predmeta, izdao je 985 preporuka i prijedloga za sustavne promjene, dao je prijedloge za unaprjeđenje 525 propisa i postao prepoznatljiva institucija kojoj se građani obraćaju s povjerenjem. Kršenje svojih prava najviše trpe djeca s teškoćama u razvoju, djeca u riziku od nasilja, djeca žrtve seksualnog nasilja, djeca bez roditeljske skrbi, djeca u siromaštvu, djeca s problemima u ponašanju i djeca manjinskih skupina. Pravobraniteljica je upozorila da velik broj institucija od kojih Ured prikuplja podatke ne vodi podatke o spolu djece. Podaci MUP-a ukazuju na značajne razlike između djevojčica i dječaka – tako su dječaci u većoj mjeri žrtve trgovine ljudima, u većoj su mjeri žrtve ali i počinitelji tjelesnog nasilja, dok su djevojčice često počiniteljice verbalnog, emocionalnog oblika nasilja, te su u većoj mjeri žrtve silovanja i bludnih radnji. Osobito je zabrinjavajuće što je broj KD spolne zloupotrebe djeteta mlađeg od 15 godina dvostruko veći u odnosu na 2022. godinu, a upravo su djevojčice u znatno većoj mjeri žrtve tog oblika nasilja. Djevojčice su u većoj mjeri i žrtve obiteljskog nasilja, a i ta vrsta nasilja je u znatnom porastu. Vezano za pravosuđe, najveći su problemi sporost u procesuiranju počinitelja, neodgovarajući tretman djece u postupku, nedovoljna potpora i podrška djeci žrtvama te nedovoljna prilagođenost sustava zaštite djeteta žrtve i svjedoka potrebama dobi djece. Pravobraniteljica je posebno zabrinuta zbog probleme djece bez roditeljske skrbi i zbog nedostatka smještajnih kapaciteta, osobito za djecu mlađu od 7 godina. Također, postoji nedostatak smještajnih kapaciteta za djecu s poremećajima u ponašanju, posebno za djevojke i djevojčice s težim oblicima poremećaja u ponašanju. Stoga se velike nade polažu u program Iskorak koji bi trebao omogućiti bolje ostvarivanje prava djece s problemima u ponašanju. Pravobraniteljica je zaključno pozvala sve da iskoriste svoj utjecaj u društvu za unapređenje položaja i dobrobiti svih djevojčica i dječaka u Republici Hrvatskoj. 

U raspravi koja je uslijedila Izvješće je pohvaljeno i ocijenjeno važnim izvorom podataka. Govorilo se o problematici premalih kazni za KD na štetu djevojčica, o problematici institucionalizacije djece bez roditeljske skrbi, o nedostatku udomiteljskih obitelji i o kompliciranosti procedura oduzimanja skrbništva nad djecom. Nadalje, raspravljalo se o pitanju pohađanja vjeronauka kao izbornog predmeta u školama te o uvođenju tzv. rodne ideologije u vrtiće. 
Predstavnici ostalih pravobraniteljskih institucija naglasili su kvalitetnu međuinstitucionalnu suradnju s Uredom pravobraniteljice za djecu te podržali rad Ureda i predmetno Izvješće. 

U odgovoru na postavljena pitanja, a vezano za problematiku nasilja nad djevojčicama, pravobraniteljica smatra da izrečene sankcije nisu primjerene kada su u pitanju djeca žrtve, da se niskim sankcijama žrtve (u ovom slučaju djecu) obeshrabruje, da postupci dugo traju, da se žrtve retraumatizira, što ne rezultira ni specijalnom ni generalnom prevencijom. Vezano za problematiku vjeronauka u školama, pravobraniteljica ističe da se Ured zalaže za odgoj i obrazovanje u duhu tolerancije i poštivanja različitosti jer je škola mjesto na kojem se sva djeca moraju osjećati ugodno bez obzira na svjetonazor, odnosno da se nitko ne smije osjećati manje vrijednim ili isključenim. Ured pravobraniteljice zalaže se da učenicima u školama uz vjeronauk bude dostupan i alternativni predmet, što je učinjeno u programima eksperimentalne škole, a koji bi djecu podučio toleranciji i poštivanju različitosti te nenasilnom rješavanju sukoba.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (sa 9 glasova „ZA“ i 2 glasa „PROTIV“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka:

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2023. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA:

Marija Lugarić, mag. prim. educ.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 3. sjednici održanoj 26. rujna 2024. godine raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2023. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova aktom od 29. ožujka 2024. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskoga sabora, kao matično radno tijelo, a Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeno Izvješće.

Uvodno je pravobraniteljica predstavila Izvješće. Ured pravobraniteljice radio je na ukupno 1.909 predmeta, od kojih se 829 predmeta odnosilo na zaštitu od diskriminacije, dok se većina ostalih odnosila na praćenje primjene Zakona o ravnopravnosti spolova, na suradnju na međunarodnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini s dionicima zakonodavne i izvršne vlasti te s predstavnicima drugih institucija i organizacija. Analiza pritužbi građana/ki razvrstanih prema području diskriminacije ukazuje na to da se kao i ranijih godina njihov najveći broj odnosi na područje uprave (74,7%). Razmatrani slučajevi većinom su se odnosili na žene (80,8%), a razvrstano po osnovi diskriminacije većinom se radilo o diskriminaciji temeljem spola (60,2%). Pravobraniteljica je za ukupno 1.909 predmeta donijela 741 odluku, od čega je uputila 314 pisanih preporuka, 269 upozorenja i 158 prijedloga. Zadržan je trend uvažavanja njezinih upozorenja/preporuka/prijedloga na visokih 95% (88% slučajeva u potpunosti i 7% slučajeva djelomično), a nisu uvaženi u 5% slučajeva. Kao nositeljica i/ili partnerska organizacija, pravobraniteljica je sudjelovala u četiri projekta financirana sredstvima Europske unije, Grada Zagreba i/ili iz drugih međunarodnih izvora, započeta je i trogodišnja provedba EU-projekta „Podizanje svijesti o rodno uvjetovanom kibernetičkom nasilju nad djevojčicama i ženama“. Nadalje, u suradnji s četiri ministarstva i s Državnom školom za javnu upravu, samostalno je održala 13 edukacija; u suradnji s predstavnicima/ama drugih institucija i organizacija civilnog društva samostalno je održala još šest edukacija/predavanja, a u suradnji sa srednjoškolskim i visokoškolskim odgojno-obrazovnim ustanovama samostalno je održala pet predavanja. Sudjelovala je i izlagala na 24 regionalna i međunarodna javna događanja.  

Izvještajna godina bila je posebno važna jer se navršilo 20 godina od stupanja na snagu prvoga Zakona o ravnopravnosti spolova te 20 godina od utemeljenja institucije pravobranitelja/ice za ravnopravnost spolova, što je obilježeno konferencijom „Izazovi u provedbi Zakona o ravnopravnosti spolova” te promoviranjem knjige „Rodna ravnopravnost: pravo i politike“ u izdanju Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U raspravi koja je uslijedila dio sudionika iznio je primjedbe na Izvješće zbog navodnog promoviranja LGBT politike, pozivanja na GREVIO te bezrezervnog podržavanja rodne tranzicije. Nadalje, raspravljajući o ravnopravnosti spolova u sportu, izražen je stav da se ne radi o diskriminaciji ako je muški sport više praćen a sportaši više plaćeni. Također se govorilo o ustavnom pravu na slobodu govora i slobodu vjeroispovijesti „molitelja na trgovima“. 

S druge strane, dio članica Odbora pohvalio je Izvješće, a posebno vrijednima smatrani su opisi slučajeva. Nadalje, pohvalnim je ocijenio što se čak 88% preporuka pravobraniteljice za ravnopravnost spolova prihvaća jer prije samo nekoliko godina pojedina ministarstva nisu prihvaćala potpuno legitimne preporuke. Raspravljalo se o rodno utemeljenom nasilju, o pitanju sudjelovanja žena u upravama poduzeća, o feminizaciji djelatnosti prosvjete i zdravstva na čelu čijih ustanova su uglavnom muškarci. Upozoreno je da su svi zastupnici prisegnuli na Ustav i na zakone, da je rodna ravnopravnost jedna od temeljnih ustavnih vrednota, a da je diskriminacija po bilo kojoj osnovi zabranjena. 

Državna tajnica Ministarstva unutarnjih poslova istaknula je kvalitetnu suradnju s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, ne samo vezano za preventivne aktivnosti i senzibilizaciju na svim razinama, već i vezano za očitovanje na pojedinačne slučajeve. 
Predstavnici ostalih pravobraniteljskih institucija naglasili su kvalitetnu međuinstitucionalnu suradnju s Uredom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova te podržali rad Ureda i predmetno Izvješće.

Završno je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova odgovorila na postavljena pitanja i primjedbe. Vezano za GREVIO, istaknula je da je Republika Hrvatska obveznik Konvencije Vijeća Europe temeljem čega je ustanovljeno međunarodno tijelo koje monitorira rad Republike Hrvatske. Vezano za problematiku ženskog sporta, njezin je stav da natjecanja i muških i ženskih nacionalnih timova u međunarodnim sportskim disciplinama trebaju biti jednako dostupna gledateljima nacionalne televizije. Nadalje, pravobraniteljica ističe da njezina institucija, sukladno pozitivnim propisima, mora reagirati na pritužbe građana i medija kada se o LGBT osobama govori na način koji izlazi izvan okvira standarda pravne zaštite koje je Republika Hrvatska postigla. Vezano za primjedbu da pravobraniteljica ne pokazuje rezervu prema rodnoj tranziciji, pravobraniteljica ističe da je Republika Hrvatska donijela niz zakona koji omogućuju transrodnim osobama da na temelju postojećih kriterija provedu svoju tranziciju, a Ured pravobraniteljice je tijelo koje nadzire provedbu tih zakona. Pravobraniteljica ponavlja da neokonzervativne struje u Republici Hrvatskoj koje organiziraju molitvene skupove imaju pravo na izražavanje svojih konzervativnih stavova. Međutim, pravobraniteljica na osnovi saznanja iz prakse ukazuje na to da žene postaju kolateralne žrtve zagovaranja patrijarhalnih stavova i izrazito podijeljenih uloga između žena i muškaraca. Naime, žene nakon odluke da se suprotstave obiteljskom duhovnom autoritetu i napuste nasilan odnos, doživljavaju brutalno fizičko nasilje, a nekad budu i ubijene. 

Na prijedlog potpredsjednice Odbor je većinom glasova (sa 7 glasova „ZA“, 1 „PROTIV“ i 4 „SUZDRŽANA“ glasa) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:

Prima se na znanje Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2023. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA:
Marija Lugarić, mag. prim. educ.
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 3. sjednici održanoj 26. rujna 2024. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2023. godinu koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio pravobranitelj za osobe s invaliditetom aktom od 28. ožujka 2024. godine.

Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, u svojstvu zainteresiranoga radnog tijela, a Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeno Izvješće.

Uvodno je pravobranitelj zahvalio Odboru na ponovnom interesu za razmatranje Izvješća te ga ukratko predstavio. Prema podacima Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo iz siječnja 2024. godine u Republici Hrvatskoj živi 274.227 žena s invaliditetom koje čine 43,5% ukupnog broja osoba s invaliditetom. Tijekom 2023. godine Ujedinjeni narodi bili su posebno aktivni u pitanjima položaja žena u digitalnom okruženju, tako da je i Ured pravobranitelja svoje aktivnosti usmjerio prema tim pitanjima. Prvi korak prema uključivanju treba započeti već u dječjoj dobi bez etiketiranja djevojčica s poteškoćama kao manje sposobnih, posebno u odnosu na njihovu razvojnu teškoću, pri čemu je velika uloga obitelji te učitelja i profesora u odgojno-obrazovnim institucijama. Nažalost, Ustavni sud je 2023. godine neustavnom proglasio odredbu Obiteljskog zakona kojom je onemogućeno potpuno lišavanje poslovne sposobnosti.  Potpuno lišavanje poslovne sposobnosti nije u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Ured pravobranitelja sudjelovao je u provedbi različitih projekata, pa tako i u obilasku Kaznionice i Odgojnog zavoda u Požegi gdje su smještene i 104 žene koje izvršavaju kaznu zatvora i dugogodišnjeg zatvora (u rasponu od 6 mjeseci do 33 godine), a među kojima ima i osoba s invaliditetom. Iz razgovora s osobama s invaliditetom, zaključeno je da su osigurane prostorne jedinice za smještaj osoba s invaliditetom s pristupačnim sanitarnim čvorom te one više nemaju pritužbe na pristupačnost. Novost u prikupljanju podataka vezanih za žene s invaliditetom u odnosu na prijašnje razdoblje je suradnja između Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo koji sada prati podatke o ostvarivanju prava žena s invaliditetom na ortopedska pomagala. Tako se saznalo da su žene s invaliditetom u Republici Hrvatskoj u 2023. godini koristile 215 tisuća različitih ortopedskih pomagala, ovisno o vrsti i težini invaliditeta. Nadalje, Ured je uočio da nedostaje spolne edukacije za osobe s invaliditetom te je 2023. godine preporučio organizacije civilnog društva za provođenje ovakve vrste edukacije. Nažalost, u posljednje se vrijeme svjedoči sve većem broju pritužbi na nasilje nad djecom s teškoćama u razvoju i to od strane vršnjaka pa je potrebno dodatno podučiti djecu, roditelje i učitelje socijalnim vještinama i interakciji s djecom s teškoćama u razvoju. Ured pravobranitelja je tijekom 2023. godine obišao više skloništa za žrtve nasilja u obitelji. Pohvalno je što su otvorena tri nova skloništa koja su djelomično pristupačna osobama s invaliditetom. Međutim, primjećuje se da ni novootvorena skloništa, kao ni ona ranije otvorena, nemaju mogućnost asistencije žrtvama, najčešće ženama s invaliditetom, tijekom boravka u skloništu, tako da osoba s invaliditetom mora dati izjavu o sposobnosti samostalne brige o sebi i o svojoj djeci u skloništu, što ponekad predstavlja razlog zbog kojeg će žrtva odbiti smještaj. Pohvaljene su aktivnosti Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo u zapošljavanju žena s invaliditetom koje su žrtve nasilja. Izvješće pravobranitelja za osobe s invaliditetom predstavlja stanje prava 17% ukupnog stanovništva Republike Hrvatske, koliki je udio osoba koje žive s nekim oblikom invaliditeta, a njihova prâva trebaju zaživjeti u praksi.

U raspravi koja je uslijedila zatražene su dodatne informacije o procedurama i zaprekama da novija i učinkovitija pomagala dođu na liste te mogućnosti da saborski zastupnici podupru prijedlog pravobranitelja. Nadalje, pohvaljeno je Izvješće te ocijenjeno vrijednim resursom za sve koji se žele baviti položajem osoba s invaliditetom. Naglašeno je da su žene s invaliditetom višestruko diskriminirane, postavljeno je pitanje o napretku u zaštiti reproduktivnog zdravlja žena s invaliditetom te dostupnosti i prilagođenosti ginekoloških ordinacija. Ukazano je i na potrebu uklanjanja stigme oko žena s invaliditetom u odnosu na njihovo majčinstvo i seksualnost. Upozoreno je da je na majkama najveći dio brige o djeci s teškoćama u razvoju te je razmatran slučaj majke djeteta s poteškoćama koja ima pravo na rad na pola radnog vremena, a poslodavac ju je zbog toga smjestio na lošije radno mjesto. 

Predstavnici ostalih pravobraniteljskih institucija naglasili su kvalitetnu međuinstitucionalnu suradnju s Uredom pravobranitelja za osobe s invaliditetom te podržali rad Ureda i predmetno Izvješće.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom završno je odgovorio na postavljena pitanja. Pojasnio je da dolazak ortopedskih pomagala na listu HALMED-a ovisi o prijedlogu stručne organizacije ili proizvođača, ali da nedostaje element korisnika, jer osobe s invaliditetom najbolje znaju koja su najbolja pomagala za njih i za njihovu vrstu invaliditeta. Nadalje, pravobranitelj ukazuje da lista pomagala nije odgovarajuća, da inovativna i asistivna tehnologija ne dolazi na listu, a ortopedska pomagala u velikoj mjeri utječu na kvalitetu života i smanjenje ovisnosti o drugoj osobi. U sustavu zdravstva postoji napredak te su domovi zdravlja i pojedine ordinacije (barem po jedna u većim gradovima i županijskim središtima) opremljene posebnim ginekološkim stolovima za žene s invaliditetom i zubarskim stolcima za djecu s teškoćama u razvoju. Vezano za razmatrani slučaj, pravobranitelj je istaknuo da rad roditelja (najčešće majke) s polovicom radnog vremena zbog djeteta s teškoćama u razvoju, za poslodavce nije opcija već zakonska obveza. S tim u vezi iznio je iznenađujući podatak da prema toj obvezi poslodavci u javnom sektoru imaju veći otpor nego poslodavci u realnom sektoru. Zaključno je pravobranitelj zahvalio Odboru za ravnopravnost spolova na interesu za teme koje su važne za osobe s invaliditetom. 

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (s 11 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka:

Prihvaća se Izvješće o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2023. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA:
Marija Lugarić, mag. prim. educ.
 

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 3. sjednici održanoj 26. rujna 2024. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o prestanku važenja Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, prvo čitanje, P. Z. br. 41, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnio Marijan Pavliček, zastupnik u Hrvatskome saboru, aktom od 4. srpnja 2024. godine. 

Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskoga sabora, kao matično radno tijelo.

Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeni Prijedlog zakona.

Predlagatelj je uvodno istaknuo da je pokrenuo proceduru za deratifikaciju Istanbulske konvencije jer smatra da Istanbulska konvencija nije spriječila niti nasilje nad ženama niti nasilje u obitelji. Jedino što je, po njegovom mišljenju, omogućila jest uvođenje rodne ideologije u hrvatsko društvo. Predlagatelj je pozvao sve zastupnike i zastupnice od centra prema desno da prihvate njegovo stajalište i ne prihvate Mišljenje Vlade Republike Hrvatske koje ne podržava deratifikaciju Istanbulske konvencije. 
Državna tajnica Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike iznijela je Mišljenje Vlade Republike Hrvatske da važeći Zakon o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji ne utječe na sadržaje učenja i poučavanja u školskim ustanovama pa prestanak njegova važenja ne bi utjecao na postupak inicijalne akreditacije rodnih studija te da predlaže Hrvatskome saboru da ne prihvati Prijedlog zakona o prestanku važenja Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad  ženama i nasilja u obitelji.

U raspravi koja je uslijedila izneseni su afirmativni stavovi o predmetnom Prijedlogu zakona, odnosno da donošenje Istanbulske konvencije nije dovelo do smanjenja nasilja u obitelji i nasilja nad ženama, a da je uvođenje rodne ideologije jedino što je Istanbulska konvencija donijela. Također je izložen stav da Interpretativna izjava uz Konvenciju nema nikakvu vrijednost jer država koja potpiše Istanbulsku konvenciju ne može odustati gotovo ni od čega iz Konvencije. 

S druge strane, članice Odbora iznijele su suprotne stavove, smatrajući Istanbulsku konvenciju važnim dokumentom koji je ženama osigurao prava od kojih one neće odustati.  Istaknuto je da je rodna ideologija prazan pojam, da je pravi primjer femicida tragičan događaj (kada je Mato Oraškić u sudnici ubio svoju suprugu, njezinu odvjetnicu i sutkinju, a zapisničarku teško ranio) povodom čega se obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Nadalje je naglašeno da ubojstvo nije jedini oblik nasilja nad ženama i da ne treba koristiti podatke o ubijenim ženama odvojeno od podataka o ostalim oblicima nasilja. Preporučeno je svima da pročitaju Istanbulsku konvenciju da bi se uvjerili da ona ne sadrži „rodnu ideologiju“, pojašnjeno je koja je razlika između pojmova „spol“ i „rod“, iznesena je zabrinutost zbog jačanja patrijarhalnih obrazaca koji za posljedicu imaju femicid te je naglašeno da životi žena ne smiju biti područje političke borbe. 

Predlagatelj je zaključno ponovio svoj stav da Istanbulska konvencija nije pridonijela smanjenju nasilja nad ženama već uvela rodnu ideologiju, te je pozvao zastupnike da prihvate njegov Prijedlog i da glasaju za deratifikaciju Istanbulske konvencije. 

Nakon provedene rasprave, Odbor je većinom glasova (sa 9 glasova „ZA“, 1 glas „PROTIV“ i 1 „SUZDRŽANI“ glas), odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći:
zaključak

Ne prihvaća se Prijedlog zakona o prestanku važenja Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA:

Marija Lugarić, mag. prim. educ.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 2. sjednici održanoj 20. lipnja 2024. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2022. godinu koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila pravobraniteljica za osobe s invaliditetom aktom od 31. ožujka 2023. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.

Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeno Izvješće.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom uvodno je zahvalio Odboru što razmatra predmetno Izvješće iako nije matično radno tijelo. Radi se o Izvješću koje nije samo izvješće o radu institucije pravobranitelja već i pregled ljudskih prava osoba s invaliditetom koja su ostvarena u izvještajnoj godini. Istaknuo je veliku važnost i doprinos gospođe Anke Slonjšak, prve pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, kako za povećanje vidljivosti osoba s invaliditetom, tako i za izradu i oblikovanje Izvješća o radu za 2022. godinu.

U 2022. godini Uredu pravobranitelja obratilo se ukupno 2.474 osoba, najviše pritužbi odnosilo se na područje socijalne skrbi (565), zapošljavanja (277) te pristupačnosti i mobilnosti (256). Provedeno je 86 obilazaka prostora u kojima borave, obrazuju se ili rade osobe s invaliditetom. Prema Registru osoba s invaliditetom, u 2022. godini evidentirano je preko šesto tisuća osoba s invaliditetom od čega su 43,3% žene. 
Žene s invaliditetom prepoznate su kao osobe izloženije diskriminaciji te su u opasnosti od višestruke diskriminacije. Najveći broj žena s invaliditetom u Republici Hrvatskoj ima oštećenje organa i organskih sustava, kromosomopatiju i prirođene anomalije i rijetke bolesti, višestruka oštećenja te oštećenja lokomotornog sustava. 
Imajući u vidu broj i vrstu oštećenja žena s invaliditetom, u svom općem komentaru upućenom prilikom pripremanja Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2022-2027. godine i Akcijskog plana 2022.-2024. godine, Ured pravobranitelja za osobe s invaliditetom naglasio je da se žene i djevojke s invaliditetom suočavaju s preprekama u svim područjima života – od obrazovanja, zapošljavanja, napredovanja u poslu, sudjelovanja u odlučivanju i pravu da samostalno odlučuju o svom životu, pristupu pravosuđu, jednakosti pred zakonom, odlučivanju o mjestu življenja, do realizacije u privatnom životu u smislu partnerskih odnosa. 
Žene s invaliditetom izloženije su nasilju, posebno žene s osjetilnim oštećenjima (gluhe i gluhoslijepe osobe). Među 150 gluhoslijepih osoba većina su žene. Nadalje, žene s intelektualnim poteškoćama izolirane su i ovisne o članovima obitelji. Zbog svega toga u Izvješću za 2022. godinu upućena je preporuka da se na razini države uspostavi takav sustav podrške koji će omogućiti ženama s invaliditetom ravnopravno sudjelovanje u društvu u svim segmentima života te samostalno odlučivanje i donošenje odluka o vlastitom životu.

U 2022. godini Ured pravobranitelja proveo je posebno istraživanje o seksualnosti osoba s invaliditetom s ciljem dobivanja uvida u odrednice seksualnosti osoba s invaliditetom, ali i pripreme smjernica za zagovaranje prava osoba s invaliditetom na seksualnost. 

Republika Hrvatska među prvim je državama potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (u RH je na snazi od 2007. godine), najznačajniji međunarodno-pravni dokument za osobe s invaliditetom. Radi se o dokumentu koji je život osoba s invaliditetom promijenio na način da se može govoriti o životu i ostvarivanju prava osoba s invaliditetom prije i poslije potpisivanja Konvencije. Upravo Konvencija propisuje obvezu država članica na sprečavanje i zaštitu žena i djevojaka s invaliditetom od rodno uvjetovanog nasilja i izloženosti višestrukoj diskriminaciji zbog roda i invaliditeta. Zbog toga je potrebno poslati nedvosmislenu i jasnu poruku o nultoj stopi tolerancije prema nasilju. 

Nažalost, tijekom 2022. godine Ured pravobranitelja bavio se slučajem smanjivanja kazne ocu zbog počinjenja dvaju kaznenih djela protiv spolnih sloboda učinjenih na štetu svoje kćeri – 17. godišnje djevojčice s invaliditetom. Djevojčica, s dijagnozom mentalne retardacije i teškoća u intelektualnom i psihičkom funkcioniranju, ostala je nakon silovanja trudna i rodila dijete. Sud je kod izricanja kazne dob i status umirovljenika uzeo kao olakotnu okolnost te značajno smanjio kaznu počinitelju, uz obrazloženje da bi strože kažnjavanje imalo prenaglašeni retributivni karakter. Navedeno u javnosti ostavlja loš dojam da počinitelj ima opravdanje za počinjenje kaznenog djela. Zbog činjenice da su kaznena djela protiv spolnih sloboda počinjena od strane oca na štetu maloljetne djevojke s intelektualnim poteškoćama koja je još ostala trudna i rodila dijete, bilo je potrebno počinitelja najstrože kazniti. Roditelji općenito trebaju štititi svoju djecu i graditi odnos povjerenja, što je pogotovo važno kod djece s teškoćama u razvoju. Iskorištavati invaliditet svog djeteta na način kako je to učinio počinitelj navedenih kaznenih djela apsolutno je neprihvatljivo i predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava, Ustava Republike Hrvatske, zakona i međunarodnih dokumenata. 
Pravobranitelj je mišljenja da kod kaznenih djela počinjenih protiv spolnih sloboda, posebno na štetu žena i djevojaka s invaliditetom, treba poslati jasnu poruku o neprihvatljivosti takvog ponašanja upravo najstrožim kažnjavanjem. Same žrtve kaznenih djela protiv spolnih sloboda iznimno se teško odlučuju prijaviti počinitelje, a smanjenjem kazni počiniteljima dodatno ih se obeshrabruje. Za one žrtve koje ipak odluče prijaviti počinitelja, ishod je vrlo neizvjestan, sudski postupci dugo traju, iscrpljujući su za žrtvu, a žrtve izrečene kazne ne smatraju zadovoljavajućima.
Tijekom 2022. godine Ured pravobranitelja obišao je sklonište za žrtve nasilja i utvrdio da je, zbog neosiguravanja podrške, invaliditet prepreka za prihvat žena s invaliditetom. Sa zadovoljstvom je istaknuo da su sada (u 2024. godini) skloništa za žrtve nasilja pristupačnija i pružaju odgovarajuću podršku i ženama s invaliditetom. 
Prema prikupljenim podacima, vidljivo je da postoji podređen položaj žena i djevojaka s invaliditetom u hrvatskom društvu u svim područjima života, a posebno u području zapošljavanja.
Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom u 2022. godini uputila je niz preporuka tijelima državne vlasti, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kao i drugim pravnim i fizičkim osobama, ali samo je otprilike jedna trećina preporuka prihvaćena. Navedene preporuke su važne jer ne samo da ukazuju na određene sustavne probleme koji se tiče osoba s invaliditetom i djece s teškoćama i njihovih obitelji u svakodnevnom životu, nego sadrže i prijedloge rješenja, odnosno kako na te probleme odgovoriti.

Na kraju izlaganja pravobranitelj je iznio molbu da se ubuduće izvješća pravobranitelja podnesena za prethodnu godinu, rasprave tijekom godine u kojoj su predana jer je teško raspravljati s tolikim vremenskim odmakom. 
Državni tajnik Ministarstva zdravstva naglasio je da je do sada postignut odgovarajući standard za lijekove i medicinske proizvode za osobe s invaliditetom, dok je prioritet Ministarstva u ovom mandatu povećati standard za ortopedska pomagala za osobe s invaliditetom. Naime, za sredstva koja su osigurana unutar HZZO-a osobe s invaliditetom ne mogu nabaviti kvalitetna ortopedska pomagala, posebno ako se radi o mladim i aktivnim osobama s invaliditetom.
Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova istaknuo je da pravobraniteljica za ravnopravnost spolova od početka svog djelovanja prati položaj žena s invaliditetom kao posebno ranjive skupine sa specifičnim potrebama u pogledu zaštite od neravnopravnog postupanja. U kontekstu ranjivosti ove skupine ukazao je na nekoliko specifičnih problema – na području tržišta rada, izloženosti rodno uvjetovanom nasilju (pri čemu zabrinjava potencijalna siva brojka) te limitirane mogućnosti vezane za reproduktivno zdravlje. Posebno je istaknuo težak položaj žena s invaliditetom kada uđu u skupinu iznad 65 godina. Također je naglasio kvalitetnu suradnju dviju pravobraniteljskih institucija. Zaključno je naveo da pravobraniteljica za ravnopravnost spolova podržava rad i Izvješće pravobranitelja za osobe s invaliditetom.

U raspravi koja je uslijedila pohvaljeno je Izvješće koje, zbog svoje iscrpnosti i niza preporuka, zastupnicima služi kao dragocjena pomoć prilikom pripreme prijedloga zakona i amandmana. Zatraženo je dodatno obrazloženje od predstavnika Ministarstva zdravstva o dostupnosti dovoljnog broja adekvatnih ginekoloških stolova za žene s invaliditetom. Nadalje, provođenje istraživanja Ureda pravobranitelja o seksualnosti osoba s invaliditetom ocijenjeno je važnom aktivnosti za borbu protiv predrasuda. U tom smislu, postavljeno je pitanje zbog čega se navedeno istraživanje u predmetnom Izvješću nalazi u poglavlju Žene s invaliditetom, s obzirom na to da se istraživanje jednako odnosilo i na žene i na muškarce s invaliditetom. Postavljeno je pitanje o suradnji ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom s drugim pravobraniteljskim institucijama.
U svom odgovoru predstavnica Ministarstva zdravstva složila se da je zaista prije desetak godina postojao veliki problem s ginekološkim stolovima za žene s invaliditetom. Međutim, u posljednjih nekoliko godina situacija se poboljšala te je dostupnost ginekoloških stolova za žene s invaliditetom sada zadovoljavajuća, odnosno sve žene s invaliditetom u svim županijama imaju ih mogućnost koristiti. 
Završno je pravobranitelj za osobe s invaliditetom istaknuo da suradnja između pravobraniteljskih institucija nije samo neformalna već je i formalizirana posebnim sporazumom sve četiri pravobraniteljske institucije. Naime, Republika Hrvatska se odlučila na poseban pristup pojedinim ugroženim društvenim skupinama te ima osim pučkog pravobranitelja (koji je ustavna kategorija) i tri specijalizirana, posebna pravobranitelja (za ravnopravnost spolova, za djecu i za osobe s invaliditetom). Postoji suradnja i na razini predmeta, ali i na višoj razini kada zajednički predstavljaju Republiku Hrvatsku s jedinstvenim mišljenjem o temi na međunarodnim forumima. Istraživanje o seksualnosti osoba s invaliditetom uvršteno je u Izvješće u poglavlje Žene s invaliditetom jer je Izvješće formirano prema poglavljima Konvencije o pravima osoba s invaliditetom u kojoj se o pitanjima spolnosti govori u poglavlju posvećenom ženama s invaliditetom. Pravobranitelj je napomenuo da su metodološki i tehnički sva izvješća jednako formirana te su usporediva po godinama izvještavanja. Vezano za pristup zdravstvenoj zaštiti osoba s invaliditetom, pravobranitelj je potvrdio da unazad nekoliko godina nema problema s dostupnosti ginekoloških i stomatoloških stolova prilagođenih osobama s invaliditetom. Primjećuje se da su sredstva europskih fondova dobro iskorištena te su svi veliki županijski bolnički centri i opće bolnice opremljene potrebnim ginekološkim i stomatološkim stolovima prilagođenim osobama s invaliditetom. Na kraju je pravobranitelj istaknuo da za osobe s invaliditetom nisu važna samo pitanja novčane naknade i pristupa zdravstvenim uslugama, iako se u javnosti stječe takav pogrešan dojam. Za osobe s invaliditetom važna su sva područja: odgoj, obrazovanje, rad, zapošljavanje, sport i kultura i ona trebaju biti zastupljena u životu svakog pojedinca pa tako i u životu osoba s invaliditetom.

Nakon provedene rasprave članice Odbora jednoglasno su (sa 7 glasova „ZA“) odlučile predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:

Prihvaća se Izvješće o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2022. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA

Marija Lugarić, mag. prim. educ.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora u nastavku 2. sjednice, održanom 27. lipnja 2024. godine, raspravljao je o Izvješću predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske o stanju sudbene vlasti za 2022. godinu, a koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske aktom od 27. travnja 2023. godine.
Odbor je navedeno Izvješće raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, u svojstvu zainteresiranoga radnog tijela.
Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na predmetno Izvješće.
Odbor je, sukladno članku 56., stavak 4. Poslovnika Hrvatskoga sabora, većinom glasova odlučio da će o predmetnom Izvješću provesti raspravu bez nazočnosti predlagatelja, s obzirom na činjenicu da se predlagatelj odbio odazvati pozivu. Prevladao je stav da ovaj Odbor, kao i svaki drugi odbor u Hrvatskom saboru, ima pravo (pa i obvezu) raspravljati o svim aktima koji su upućeni na plenarnu sjednicu te se o njima raspravlja i izjašnjava na plenarnoj sjednici Hrvatskoga sabora.
Predstavnica Vlade Republike Hrvatske obrazložila je Mišljenje Vlade RH, posebno se osvrnuvši na pitanja koja su u djelokrugu rada ovog Odbora. Tako je istaknula da Izvješće sadrži podatke o spolnoj strukturi pravosudnih dužnosnika (među kojima je 72% žena), ali i da u Izvješću nedostaju podaci o spolnoj strukturi na upravljačkim pozicijama (predsjednici i predsjednice sudova). Također je navela da Vlada Republike Hrvatske, s obzirom na problematiku nasilja u obitelji i nasilja nad ženama i na zakonodavne izmjene predložene u cilju osnaživanja prava žrtava nasilja i suzbijanja nasilja, ukazuje na nužnost ulaganja dodatnih napora ujednačavanja sudske prakse i osvješćivanja pravosudnih dužnosnika o pravima žrtava kaznenih i prekršajnih djela u cilju postizanja veće pravne zaštite žrtava. Naime, problematika rodno utemeljenog nasilja nije prepoznata među pravosudnim dužnosnicima te je potrebno pravosudne dužnosnike osvijestiti i educirati što je žrtva, kako se žrtvi pristupa, na koji se način ispituje žrtvu te da izrečene kazne trebaju biti odvraćajuće i proporcionalne nasilju koje je počinitelj izvršio. Edukacija pravosudnih dužnosnika (sudaca i sudskih savjetnika) provodi se kroz različite radionice Pravosudne akademije. Također je istaknula da se u izvještajnoj godini priljev neriješenih sudskih predmeta smanjio, suci su načelno ažurniji i učinkovitiji, a skratilo se i trajanje sudskog postupka.
U raspravi koja je uslijedila ukazano je na veliki problem neusklađenosti sudske prakse. Također je upozoreno da se dugotrajnost sudskih postupaka u slučajevima obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama smatra institucionalnim nasiljem, jer dugotrajnost sudskih postupaka u tim slučajevima dodatno traumatizira i ponovno viktimizira žrtve. Također, spomenuta je Ustavom utvrđena uloga Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao „čuvara ravnopravnosti“ i jedinstvene primjene propisa. S tim u svezi, članice Odbora smatraju da bi se „čuvar ravnopravnosti“ trebao s poštovanjem odnositi prema Odboru za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora. Izrazile su žaljenje što predlagatelj nije prisutan pa nemaju koga pitati: kako se smanjuje broj žena u hijerarhiji sudbene vlasti; koji je stav o slučajevima nasilja nad ženama u praksi Europskog suda za ljudska prava te što dugotrajni postupci u slučajevima nasilja nad ženama znače za živote žena i djece. Također su izrazile žaljenje što predlagatelj ne može čuti vrijedne i argumentirane prijedloge kako bi se mogla unaprijediti sudska praksa. Naglašena je također izrazita rodna dimenzija rada u sudstvu. Predloženo je da buduća izvješća, osim podataka o ukupnoj spolnoj strukturi pravosudnih dužnosnika, sadrže i podatke o spolu predsjednika i predsjednica sudova kao i voditeljskih mjesta sudskih dužnosnika. Istaknuto je da se iz Izvješća može vidjeti da, iako žene imaju udio od 72% među pravosudnim dužnosnicima, među sucima Vrhovnog suda je samo 30,5% žena. Nadalje, navedeno je da je tijekom posljednjih 20 godina došlo do osvještavanja društva o rodno utemeljenom nasilju te da Hrvatska sada ima relativno dobar normativni i institucionalni okvir u području zaštite od rodno utemeljenog nasilja i nasilja u obitelji. Međutim, sudska statistika pokazuje da ne postoji dovoljno senzibiliteta za žrtve rodno utemeljenog nasilja. Prema dvojnim podacima (MUP-a i Ministarstva pravosuđa i uprave) prekršajno je zbog nasilja u obitelji kažnjeno oko 70% od ukupno prijavljenih osoba, od čega je 62% izrečenih novčanih kazni, oko 30% su uvjetne osude, a samo 7% zatvorske kazne. Nadalje, tek svaka treća predložena zaštitna mjera policije se doista na sudu odredi počinitelju prekršaja nasilja u obitelji. Prema evidenciji Ministarstva pravosuđa i uprave, vezano za Nasilje u obitelji kao kazneno djelo, evidentirano je ukupno 65% uvjetnih osuda, 33,5% bezuvjetne kazne zatvora, 0,19% novčana kazna i 1,16% izrečenih sankcija rada za opće dobro. Također, u predmetnom je Izvješću navedeno da je u sklopu edukacije sudaca u Pravosudnoj akademiji provedena samo jedna radionica na temu Nasilje u obitelji koju je pohađalo ukupno 14 polaznika od čega samo 2 suca. Stoga je naglašena potreba da se učine dodani napori u edukaciji sudaca i sutkinja o rodno uvjetovanom nasilju i nasilju u obitelji. 
Nakon provedene rasprave članice i član Odbora većinom glasova (sa 7 glasova „ZA“ i 3 „SUZDRŽANA“ glasa) odlučile su predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:
Prima se na znanje Izvješće predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske
o stanju sudbene vlasti za 2022. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ.

Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora na 1. sjednici održanoj 13. lipnja 2024. godine, raspravljao je o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2022. godinu koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova aktom od 31. ožujka 2023. godine.
Odbor je navedeni Prijedlog raspravio, sukladno članku 112. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao matično radno tijelo.
Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeno Izvješće.
Uvodno je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova predstavila Izvješće o svom radu. Na početku izlaganja istaknula je da ima velika očekivanja, u smislu uzajamne suradnje i podrške, od Odbora za ravnopravnost spolova, koje je matično tijelo neovisne institucije pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Naglasila je otvorenost Ureda pravobraniteljice prema Odboru, svim zastupnicima i odborima Hrvatskog sabora za pripremu informacija za potrebe njihovog svakodnevnog rada ili sudjelovanja na konferencijama. 
Izvješće pravobraniteljice uključuje prošireno izdanje od oko 300 stranica i sažetak od 50-ak stranica. Izvještajna (2022.) godina bila je izazovna kako zbog epidemioloških mjera, tako i zbog posljedica potresa. Naime, Ured pravobraniteljice bio je znatno pogođen i devastiran petrinjskim potresom.
Unatoč izazovima, mali tim Ureda pravobraniteljice sa svega 12 zaposlenih, nastavio je proaktivno raditi s građanima i građankama. Nastavljeno je provođenje uobičajenih projekata: 2022. godine pet projekata (provođenih u suradnji s organizacijama civilnog društva) bilo je financirano od strane Europske unije i Grada Zagreba, dok je šesti projekt, kojem je nositeljica upravo pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, trogodišnji projekt u suradnji sa partnerskim organizacijama u Portugalu i Španjolskoj. Radi se o već petom projektu u posljednjih osam godina kojima je Ured pravobraniteljice unio u Državni proračun RH nešto više od 4 milijuna eura. Naime, da bi bio vidljiviji na nacionalnoj i na lokalnoj razini promičući ustavno načelo ravnopravnosti spolova, Ured pravobraniteljice prisiljen je aplicirati za projekte EU jer raspolaže iznimno malim budžetom (gotovo upola manjim od Ureda pravobraniteljice za djecu ili od Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, odnosno pet puta manjim od Ureda pučke pravobraniteljice). 
U 2022. godini Ured pravobraniteljice radio je na ukupno 1.564 predmeta, od čega se na zaštitu građanki i građana od diskriminacije odnosilo 644 predmeta, a oko 900 predmeta bilo je u području praćenja primjene organskog zakona – Zakona o ravnopravnosti spolova. Udio predmeta otvorenih na inicijativu pravobraniteljice među navedenih 900 predmeta bio je 40%, a udio predmeta otvorenih na inicijativu ostalih državnih, lokalnih, međunarodnih tijela, pravnih i fizičkih osoba ili organizacija bio je 60%. 
Najučestalija diskriminacija bila je diskriminacija temeljem spola. Žene su bile oštećene u 72,4% slučajeva, a razvrstano po osnovi: diskriminacija temeljem spola bila je prisutna u 85,5% slučajeva; temeljem spolne orijentacije i rodnog identiteta u 7,6%; temeljem obiteljskog statusa u 2,9%, a po drugim osnovama utvrđenim Zakonom o ravnopravnosti spolova u 2,0% slučajeva. 
Po oblicima diskriminacije prevladava izravna diskriminacija (98,2%), svega je jedan slučaj neizravne diskriminacije, dok je ostalih oblika diskriminacije bilo u devet slučajeva.
Prema području diskriminacije najveći broj pritužbi odnosi se na područje socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja (37,0%), zatim na područje zapošljavanja i rada (16,7%) te uprave (12,7%), potom na javno informiranje i medije (12,3%), zdravstvenu zaštitu (4,9%), pravosuđe (4,6%), te na ostala područja. 
Pravobraniteljici su se prituživale osobe s područja cijele Republike Hrvatske (pravobraniteljica nema područne urede). Najviše je pritužbi (gotovo 50%) s područja Grada Zagreba, dok je 50% pritužbi građana i građanki s područja ostalih 20 županija.
Ured pravobraniteljice nema, kao ostale slične institucije, formirane posebne područne odjele u Osijeku, Splitu i Rijeci jer od samog početka mandata usko surađuje sa županijskim povjerenstvima za ravnopravnost spolova.
Unatoč epidemijskim mjerama zbog bolesti COVID-a djelatnici su uspjeli obići 13 županija, ostvarili su i organizirali 43 regionalne i međunarodne suradnje, javna događanja, pokroviteljstva, znanstvenu konferenciju, sudjelovali su kao partnerska organizacija u kampanji „Nije u redu u uredu“ te u NATO konferenciji vezanoj za kibernetičko nasilje. 
Pravobraniteljica je na oko 1500 predmeta ukupno donijela 999 odluka, od čega je uputila 720 pisanih preporuka, 118 upozorenja i 161 prijedlog. Nadležnom državnom odvjetništvu prijavila je sumnju na počinjenje kaznenog djela u pet slučajeva, a sudjelovala je u dva sudska postupka kao umješač na strani tužitelja i tužiteljice – oštećenih osoba.
Zadržan je trend uvažavanja njezinih upozorenja/preporuka/prijedloga na visokih 96% slučajeva „u potpunosti“, dok su oni u 4% slučajeva uvaženi djelomično te nije bilo niti jednog slučaja „neuvažavanja“. U vrijeme kad je sadašnja pravobraniteljica preuzimala Ured na početku svog mandata, uvažavanje preporuka pravobraniteljica od institucija i pravnih osoba bilo je tek u 30-40% slučajeva. Ozbiljnost rada institucije i proaktivna zaštita građanki i građana koji su doživjeli diskriminaciju podignute su na višu razinu te se upozorenja ozbiljno razmatraju, a pojedine tvrtke angažiraju odvjetnike koji obrazlažu zašto su provodile diskriminatornu praksu u pojedinim slučajevima.
Ured pravobraniteljice provodi brojne edukacije, ima sporazum s Pravnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i njegovom Pravnom klinikom, čiji studenti i studentice obavljaju praksu u Uredu pravobraniteljice. U suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom kao nositeljem projekta „Glas žena u sportu“ uz edukaciju su provedena i razna istraživanja. Nadalje, Ured pravobraniteljice surađuje s Agencijom za elektroničke medije, Ministarstvom obrane, Policijskom akademijom, provodi se edukacija pravosudne policije, kompletnog zatvorskog i probacijskog sustava, a postoji i suradnja s pučkom pravobraniteljicom i svim pravobraniteljskim institucijama.
U izvještajnoj godini, Pravobraniteljica je, s obzirom na to da je povećan broj slučajeva seksualnog uznemiravanja, proaktivno surađivala i provodila edukacije kako pravodobno reagirati, prepoznati i procesuirati seksualno uznemiravanje. Također, davala je i mišljenja na izmjene podzakonskih akata i internih propisa mnogih institucija, tvrtki i organizacija (primjerice fakulteta, kazališta, sindikata) s ciljem zaštite dostojanstva radnica i radnika i disciplinskog kažnjavanja počinitelja i počiniteljica u slučaju seksualnog uznemiravanja.
Najveći broj pritužbi na diskriminatorno postupanje (dvije trećine) podnijele su žene što ukazuje na činjenicu da su žene i dalje društvena skupina koja je suočena s diskriminacijom temeljem spola, majčinstva, trudnoće i obiteljskog statusa. Izazovi s kojima se žene suočavaju na tržištu rada su povećana nezaposlenost, problemi vezani za dob i majčinstvo, velike prepreke na koje ukazuju stakleni strop i jaz u plaćama. Najviše nezaposlenih žena je u dobnoj skupini iznad 55 godina (čak 34%), što ukazuje na njihovu težu zapošljivost, osobito ako duže izbivaju s tržišta rada. 
Pravobraniteljica kontinuirano ukazuje na potrebu zaštite trudnica i majki. Naime, žene dobivaju otkaz nakon objave trudnoće i povratka s rodiljnog dopusta, proglašavaju se tehnološkim viškom i ne produljuju im se ugovori. Vrlo je komplicirano dokazivanje diskriminacije u slučaju neproduljenja ugovora zbog trudnoće, žrtve su često u lošijoj procesnoj poziciji te po takvim pritužbama Ured pravobraniteljice daje pravno mišljenje i provodi ispitni postupak. Vladi je predloženo da se produži rok nakon prestanka trudnoće ili prestanka korištenja prava u skladu s propisom o rodiljnim i roditeljskim potporama, unutar kojeg roka poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja koristi neko od tih prava.
Izvještajna godina bila je obilježena inicijativom u smjeru povećanja transparentnosti plaća na razini Europske unije u vidu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o načelu jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti. Pravobraniteljica je sudjelovala u posebnoj ekspertnoj radnoj skupini Equinet-a osnovanoj radi analize i utjecaja na sadržaj predmetne direktive. Republika Hrvatska je kasnije transponirala navedenu Direktivu kroz Zakon o radu.
Transponiranjem Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja, uveden je očev dopust (10 dana za jedno dijete, a 15 dana za blizance). Povećane su naknade plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta, ali pravobraniteljica se i nadalje zalaže za potpuno delimitiranje iznosa roditeljskih naknada, kao i za potrebu isplate dvostrukih novčanih naknada i potpora iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora u slučajevima poroda blizanaca. 
U području obiteljskih odnosa i roditeljske skrbi očevi najčešće iskazuju nezadovoljstvo odlukom o roditeljskoj skrbi nadležnih tijela – nekadašnjih centara za socijalnu skrb i sudova, te pasivnosti i nepoduzimanju adekvatnih i žurnih mjera nadležnih centara. Majke ukazuju na nesenzibiliziranost stručnih osoba vezano za nasilje u obitelji kojem su bile prethodno izložene u obiteljskoj ili partnerskoj zajednici. Izvještajno razdoblje karakteriziraju i određene aktivnosti vezane za koncept/sindrom otuđenja od roditelja pri čemu je Pravobraniteljica isticala kako se prvenstveno radi o pitanju struke koja se o navedenom treba odrediti. Nakon širokih rasprava povratna je informacija da je zabranjeno koristiti navedeni sindrom otuđenja od roditelja u postupku odlučivanja o roditeljskoj skrbi. 
    U području zaštite od rodno uvjetovanog nasilja, pravobraniteljica ukazuje da femicid statistički i brojčano ukazuje da žene nažalost stradaju brutalizacijom nasilja najčešće unutar obiteljske zajednice i unutar kruga njima bliskih muških osoba. Pravobraniteljica je 2017. godine osnovala međuresorno tijelo „Femicide Watch“, promatračko tijelo za sveobuhvatno nadgledanje, prikupljane podataka, analizu slučajeva ubojstava žena i izvještavanje, koje traži propuste u postupanju onih dionika koji su bili dužni intervenirati i pravilno primjenjivati pozitivne propise.
Vezano za prava LGBTIQ osoba, pravobraniteljica je tijekom 2022. godine zaprimala pritužbe koje su se odnosile na njihovo neprimjereno prikazivanje u medijima, nabavu roba, pružanje i pristup uslugama, statusna pitanja, pravni status i zaštitu transrodnih osoba i njihov pristup zdravstvenim uslugama, te nasilje i zločin iz mržnje vezano za javne istupe i okupljanja. 
U području obrazovanja o pitanjima ravnopravnosti spolova, Ured pravobraniteljice sudjelovao je u brojnim aktivnostima s ciljem edukacije učenika i učenica, studenata i studentica, ali i nastavničkog kadra. Pravobraniteljica ukazuje da integracija odgoja i obrazovanja za ljudska prava i ravnopravnost spolova kroz odgojno-obrazovni sustav nije rasprostranjena na nacionalnoj razini već da se navedeni programi uvode na lokalnoj razini i u pojedinim školama. 
U području medijskog izvještavanja o rodno utemeljenom nasilju, medijski sadržaji i dalje obiluju senzacionalizmom i narušavanjem privatnosti i dostojanstva žrtava rodno utemeljenog nasilja. I dalje su prisutni seksizam u javnom prostoru i izjavama javnih osoba te u komunikaciji putem društvenih mreža, kao i seksizmi, objektivizacija žena i rodni stereotipi u medijskim sadržajima i oglašavanju. Međutim, ohrabruje činjenica da građanke i građani reagiraju na takve sadržaje pritužujući se Pravobraniteljici te medijima i oglašivačima. 
Na području reproduktivnog zdravlja i prava žena, izvještajnu godinu obilježio je povećan broj pritužbi koje su se najvećim dijelom odnosile na neodgovarajuće postupanje zdravstvenih djelatnika i djelatnica prema ženama u rodilištima. Pohvalno je što je prihvaćen prijedlog pravobraniteljice te je smanjen porez na menstrualne potrepštine. 
Vezano za aktivnosti usmjerene na rodnu ravnopravnost u sportu, pravobraniteljica se pridružila projektu HOO-a „Glas žena u sportu“. Tijekom izvještajne godine zaprimila je pritužbe kojima su se žene koje sudjeluju u sportskim natjecanjima prituživale da žene nisu primale ni jednaku simboličku ni jednaku novčanu nagradu prilikom natjecanja u šahu, boćanju, trčanju na kratke i duge staze. Pritom su posebno diskriminatorne prema ženama koje sudjeluju u sportu bile lokalne zajednice.
Pravobraniteljica posebnu pažnju pridaje rješavanju problema posebno osjetljivih društvenih skupina koje su u riziku višestruke diskriminacije poput žena u ruralnim područjima, žena s invaliditetom, pripadnica nacionalnih manjina, žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, oštećenica kaznenim djelom prostitucije, ovisnica i žrtava trgovanja ljudima. 
Pravobraniteljica je kontinuirano pratila proces izrade i donošenja zakona, propisa i javnih politika te je kao članica radnih grupa ili putem javnog savjetovanja dala prijedloge i preporuke na 43 nacrta i prijedloga zakona te propisa i javnih politika. 
Temeljem postupanja po pritužbama građanki i građana, kao i provedenih istraživanja i analiza, u cjelovitom Izvješću o radu za 2022., opisano je ukupno 67 opisa slučajeva. S ciljem poboljšanja ostvarenja ustavnog načela ravnopravnosti muškaraca i žena Pravobraniteljica je u Izvješću dala i 132 preporuke razvrstane po područjima rada na koja se one odnose.
Pravobraniteljica je napomenula da je Europski parlament u svibnju 2024. usvojio dvije direktive o standardima tijela za jednakost koje bi im trebale osigurati neovisnost i učinkovitu borbu protiv diskriminacije, posebno na području ravnopravnosti spolova, rada, zapošljavanja i socijalne podrške građanima. Također, predviđene su neke nove ovlasti tijela za ravnopravnost, kao npr. strateška litigacija. Za takve ovlasti nužne su organizacijske promjene, odgovarajući ljudski kapaciteti te osiguranje dostatnih financijskih sredstava. Države članice dužne su osigurati da tijela za jednakost budu neovisna od vanjskih utjecaja te im omogućiti učinkovito izvršavanje svih nadležnosti.
Državna tajnica Ministarstva unutarnjih poslova, naglasila je da je suradnja s Uredom pravobraniteljice kontinuirana, sistematična i vrlo uspješna. MUP, Ravnateljstvo policije i Ravnateljstvo civilne zaštite, uzimaju sve preporuke i sugestije pravobraniteljice s najvećom dozom ozbiljnosti uvažavajući pravobraniteljicu kao opunomoćenicu Hrvatskog sabora. Istaknula je suradnju s pravobraniteljicom kroz postupovno djelovanje MUP-a kao i kroz edukativni dio na Policijskoj akademiji. Smatra da se edukacije trebaju nastaviti jer potrebe za edukacijom rastu. Najveći će dio primjedbi pravobraniteljice prihvaća u skladu s mogućnostima MUP-a, pri čemu su im kadrovske mogućnosti na rubu deficita. 
Državna tajnica Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije ističe da je rad pravobraniteljice za ravnopravnost spolova vrijedan i važan, a cjelogodišnji rad rezultira nizom upozorenja, preporuka i prijedloga koje tijela i institucije na koje su upućeni trebaju poštivati i pokušati oživotvoriti. Ističe da je pravobraniteljica poznata po tome da najbolje vodi i analizira podatke vezane za femicid i bori se za ravnopravnost spolova koja je preduvjet borbi protiv nasilja. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije pozdravlja Izvješće u kojem su uočeni manji nomotehnički nedostaci koji su izneseni u objedinjenom Mišljenju Vlade.
Državna tajnica Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, naglašava izvrsnu suradnju s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova. Obrazovni sektor može se pohvaliti sa spolnom zastupljenosti koja je puno bolja od one u Europi. Naime, omjer muškaraca i žena u sustavu obrazovanja i visokog obrazovanja je 48:52. Također, vidljiv je porast broja studentica u STEM području. Zaključuje da je suradnja s Uredom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova sjajna.
Predsjednica Odbora istaknula je da bi bilo dobro da je takav i udio žena na upravljačkim pozicijama u obrazovanju i znanosti. 
Ravnateljica uprave za mirovinski sustav Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike ističe nedavno donesenu mjeru iz mirovinskog sustava kojom se ženama osigurava pravo na 6 mjeseci staža za svako rođeno ili posvojeno dijete što se u narednom razdoblju planira povećati na godinu dana staža za svako rođeno ili posvojeno dijete. 
Zaključno se pravobraniteljica osvrnula na izrečene primjedbe. Zahvaljuje predstavnicama resornih tijela i navodi da se sastaje sa svakim resorom, posebno s onima s kojima neposredno surađuje, odnosno s resorom rada, obitelji, demografije, policijom, sustavom obrazovanja i sa sustavom zdravstva. Njezin proaktivni stav je da institucija pravobraniteljice ne gubi neovisnost suradnjom i davanjem znanja tijelima koje kreiraju nacionalne politike i strategije. Zajednički im je cilj opća dobrobit građanki i građana i nisu na suprotstavljenim stranama. Ured pravobraniteljice rado dijeli svoje znanje stečeno kroz neposredno iskustvo s građanima i građankama koji ukazuju na poteškoće s kojima se susreću, a kroz intenzivnu suradnju i sinergijsko djelovanje može se povećati egalitarnost društva i zadovoljstvo građana. Sa svim navedenim resorima provode se zajedničke edukacije. Zbog brze izmjena kadrova, nužna je kontinuirana i sustavna edukacija službenika. Prije 13 godina u edukaciju policijskih službenika uveden je pojam rodno senzibilni pristup, što je izazvalo čuđenje. Međutim, danas više nema čuđenja jer je i društvo postalo osvještenije o rodno uvjetovanom nasilju. Važno je da su osobe iz policije i pravosuđa, koje su u kontaktu sa žrtvama nasilja, stručno educirane osobe. Specifičnost je MUP-a da je, kao jedan golem sustav, prvi prepoznao i svojim alatima (stegovni postupci, unutarnji nadzor) sankcionira djelatnike ako je došlo do pogreške, te zaposlenik, stručna osoba preuzima osobnu odgovornost za svoj propust. S druge strane, zbog propusta zaposlenika HZZO-a događa se da su nekim korisnicama rodiljne naknade pogrešno izračunate, a nitko ne odgovara za propust, odnosno nema preuzimanja osobne odgovornosti. Međunarodna tijela koja prate djelovanje državnog sustava (CEDAW, GREVIO) ukazuju na potrebu preuzimanja pojedinačne odgovornosti za propust u profesionalnom radu. Stoga je važna edukacija da bi se greške što manje događale.

Članice Odbora jednoglasno su (s 8 glasova „ZA“) odlučile predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:

Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2022. godinu

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskog sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA:
Marija Lugarić, mag. prim. educ.