Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora održao je 25. ožujka 2026. godine tematsku sjednicu (31. sjednicu Odbora) na temelju članka 47. Poslovnika Hrvatskog sabora i zaključka s 28. sjednice Odbora (održane 19. veljače 2026. godine).
Tematska sjednica održana je u suradnji s Autonomnom ženskom kućom Zagreb o problematici femicida.
Na tematskoj sjednici sudjelovali su saborske zastupnice i zastupnici, predstavnici/e nadležnih državnih institucija, akademske zajednice, županijskih povjerenstava za ravnopravnost spolova i predstavnice organizacija civilnog društva.
Predsjednica Odbora Marija Lugarić podsjetila je da se Odbor za ravnopravnost spolova u posljednje dvije godine u više navrata bavio problematikom nasilja u obitelji, nasilja nad ženama i problematikom femicida. Naglasila je da je nedavnim izmjenama Kaznenog zakona uvedeno kazneno djelo femicida, odnosno teškog ubojstva žene, da Republika Hrvatska ima poboljšani zakonodavni okvir, ali da sustav i dalje nedovoljno prepoznaje i sankcionira femicid. Navela je da je potrebna dosljedna primjena zakona i edukacija stručnjaka, bolje osvještavanje toga problema kao i poboljšanje međuinstitucionalne suradnje. Također je upozorila da se nasilje nad ženama ne događa u „opasnim situacijama“, već najčešće u obiteljima gdje bi žene trebale biti najsigurnije.
Predstavnica Autonomne ženske kuće Zagreb Valentina Andrašek naglasila je da je femicid najekstremniji oblik nasilja nad ženama. Istaknula je institucionalne propuste zbog kojih ubojstva nisu zaustavljena na vrijeme, iako su postojali jasni signali rizika. Zaključila je da je uvođenje kaznenog djela femicida 2024. godine bio važan korak, ali da zakon sam po sebi nije dovoljan te da je potrebno prepoznati obrasce nasilja.
Prva uvodničarka, voditeljica Službe za maloljetničku delinkvenciju i kriminalitet na štetu mladeži i obitelji u Ravnateljstvu policije Anita Matijević, predstavila je istraživanje „Ubojstva žena u Republici Hrvatskoj 2016.-2024. godine“. Istraživanje analizira obilježja ubojstava žena u Hrvatskoj od 2016. do 2024. na uzorku od 130 slučajeva (125 počinitelja, 130 žrtava), s ciljem unapređenja policijske prevencije. Polovica slučajeva klasificirana je kao teško ubojstvo. Ubojstva se najčešće događaju u urbanim područjima i u zatvorenim prostorima (90,8%), najčešće u domu (68,5%). Najviše slučajeva bilježi PU zagrebačka, a postoje godišnje i sezonske oscilacije; najviše ubojstava u lipnju, a najmanje u ožujku. Najčešće vrijeme ubojstva je prijepodne (6–12 sati) i sredina tjedna; a ukupno gledano prednjači vikend. Počinitelji djeluju sami (97,7%) i često koriste prekomjernu silu (39,2%). Najčešća sredstva ubojstva su: nož (hladno oružje) i vatreno oružje (često ilegalno). Vezano za odnos žrtve i počinitelja: u 94% slučajeva žrtva i počinitelj su se poznavali, a najčešći odnosi su bili: partnerski (43,6%) i obiteljski (33,1%), posebno suprug–supruga i sin–majka. Često postoji zajedničko kućanstvo počinitelja i žrtve (58,6%). Vrlo često ubojstvu prethode prekidi intimnih veza. Što se tiče obilježja žrtava: najčešće su starije od 65 godina, a većina ima djecu. Žrtve su često u braku ili udovice, a velik dio ih je u mirovini ili nezaposlen. Većina žrtava nije bila pod utjecajem alkohola ili droga niti nasilna. U nekim slučajevima postojalo je prethodno (često neprijavljeno) nasilje. Počinitelji su u 94,4% slučajeva muškarci, najčešće srednje ili starije dobi (36–65 godina). Često su nezaposleni ili slabijeg socioekonomskog statusa. Dio počinitelja ima povijest nasilja (oko 50%) i mentalnih problema (26,4%). Samoubojstvo nakon ubojstva počini 30,4% počinitelja. Rezultati su pokazali da su u 6,9% slučajeva ubojstvu svjedočila djeca. Zaštitne mjere prije ubojstva rijetko su izricane (8,3%). Podaci upućuju na važnost ranog prepoznavanja nasilja, mentalnih problema i rizičnih odnosa. Ubojstva žena u Hrvatskoj najčešće se događaju u kontekstu bliskih odnosa i obitelji, često nakon dugotrajnog nasilja. Rezultati naglašavaju potrebu za jačom prevencijom, ranom intervencijom i sustavnim prepoznavanjem rizika.
Druga uvodničarka, odvjetnica Marija Ana Brnčić, predstavila je istraživanje Autonomne ženske kuće Zagreb „Femicid u Hrvatskoj – Analiza sudske prakse u slučajevima ubojstava žena prije i nakon uvođenja kaznenog djela femicida“ koja je pripremljena s ciljem identificiranja obrazaca, faktora rizika kao i izazova ili propusta od strane nadležnih institucija tijekom procesuiranja slučajeva ubojstava žena. Istraživanje se temelji na kvalitativnoj analizi sudske prakse u predmetima ubojstava žena, prije i nakon uvođenja kaznenog djela femicida. U samom istraživanju obuhvaćeno je 12 slučajeva (sedam prije, a pet nakon uvođenja kaznenog djela femicida), kroz odluke županijskih sudova i Vrhovnog suda. Proučavani su odnosi žrtve i počinitelja, okolnosti, pravna kvalifikacija, kazne i institucionalni propusti. Femicid se gotovo uvijek događa u bliskim odnosima (partneri), često nakon ranijeg nasilja poznatog institucijama. Glavni faktori rizika su kontrola, ljubomora, posesivnost i prekid veze. Ubojstvo je najčešće završna faza eskalacije nasilja, a ne iznenadan čin. Institucije često nisu reagirale pravovremeno unatoč ranijim prijavama. Nakon 2024. godine (uvođenje kaznenog djela femicida) vidljiv je napredak: podignuto je više optužnica te se češće prepoznaje rodna dimenzija nasilja. Međutim, femicid se i dalje često kvalificira kao „teško ubojstvo“, čime se umanjuje njegova specifičnost. Također, sudska praksa je neujednačena, a rodni motiv se teško dokazuje. Sustav je opterećen problemima: postupci su spori i prisutna je sekundarna viktimizacija žrtava. Institucije nedovoljno prepoznaju obrasce nasilja. Kaznena politika je odviše blaga i dolazi do ublažavanja kazni. Nedostaje koordinacija različitih dionika kao i razmjena podataka. Iako je zakonodavni okvir poboljšan, sustav još uvijek nedovoljno prepoznaje i sankcionira femicid. Za učinkovitu prevenciju potrebni su dosljedna primjena zakona, bolja institucionalna suradnja i edukacija stručnjaka. Uvodničarka je iznijela primjere triju predmeta, od kojih se dva odnose na razdoblje prije uvođenja kaznenog djela femicida, te jedan nakon njega. Istaknula je da je potrebna bolja prevencija, posebno u situacijama kada institucije već imaju saznanja o postajanju nasilja. Također, smatra kako je nužna sustavna edukacija svih stručnjaka koji su uključeni u kazneni progon. Zaključno je istaknula važnost temeljite međuresorne evaluacije u slučajevima femicida kako bi se ustanovilo moguće postojanje propusta u prevenciji ubojstva.
U raspravi koja je uslijedila državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Ivica Crnčec složio se kako je, unatoč dobrom zakonodavnom okviru i kontinuiranom usklađivanju sa zakonodavstvom Europske unije, prevencija od ključne važnosti, kao i jačanje međuresorne suradnje te pooštravanje kazni, ne samo za femicid već i druge oblike nasilja nad ženama i ranjivim skupinama.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, podsjetila je da je 2025. godine došlo do povećanja broja ubijenih žena od strane intimnih partnera (12 ubijenih žena). Upozorila je da postoji hiperprodukcija zakona, ali da je problem u implementaciji brojnih izmjena kazneno pravnih propisa. Također je istaknula važnost prevencije, prepoznavanja rodno uvjetovanog nasilja i mijenjanja stereotipa, kao i edukacije kroz odgojno obrazovni sustav.
Predstavnica Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Tanja Žaja navela je da sustav socijalne skrbi prepoznaje žene žrtve nasilja u obitelji kao posebno ranjive skupine. Nadalje, istaknula je brojne poduzete aktivnosti Ministarstva u području potpore žrtvama (primjerice osiguranje skloništa za žene žrtve nasilja u svim hrvatskim regijama), kao i potrebu bolje međuresorne suradnje.
Zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba Danijela Dolenec, navela je aktivnosti Grada Zagreba, koji uz ostale institucije, daje podršku borbi protiv nasilja nad ženama kao i radu na prevenciji od nasilja.
Profesorica s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Maja Munivrana upozorila je da u Hrvatskoj vlada normativni optimizam, ali da se promjene neće postići samo normiranjem. Istaknula je da dolazi do nerazumijevanja u praksi od strane sudova i državnog odvjetništva, kao i da promjena odredbi ne mijenja i društvena stajališta.
Pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić, istaknula je pet najznačajnijih čimbenika u borbi protiv nasilja: edukaciju, prevenciju, procjenu rizika, integrirani pristup, žurno postupanje i međuresornu suradnju.
Predsjednica udruge Paritet Dubravka Šimonović naglasila je važnost istraživanja o femicidu. Podsjetila je da je kao UN izvjestiteljica od 2016. do 2021. godine pozvala sve države da prikupljaju usporedive podatke o rodno povezanom ubijanju žena (femicidu) te da analiziraju slučajeve femicida kako bi utvrdili, s aspekta instrumenata za zaštitu ljudskih prava, što je od strane države propušteno učiniti da se femicidi spriječe.
Profesorica s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Snježana Vasiljević smatra da se ne može govoriti o dobrim zakonima ako oni nisu provedivi. Naime, za dobru primjenu zakona potrebna je edukacija sudaca koji će ih primjenjivati.
U raspravu su se uključili i članovi Odbora i drugi saborski zastupnici. Pojedini saborski zastupnici iznijeli su neslaganje s iznesenim navodima da je femicid kazneno djelo koje u najvećem broju slučajeva moguće predvidjeti i spriječiti kroz ispravnu primjenu propisa te adekvatne i pravovremene reakcije nadležnih tijela usmjerene na zaštitu žene.
Autonomna ženska kuća Zagreb daje sljedeće preporuke: potrebno je dodatno educirati suce, državne odvjetnike, policiju, djelatnike Hrvatskog zavoda za socijalni rad i sve one koji u svojem radu dolaze u dodir sa žrtvama, s ciljem prepoznavanja rodno uvjetovanog nasilja i ispravne procjene rizika. Osobito bi trebalo posvetiti pažnju ozbiljnom i žurnom razmatranju prijava nasilja, određivanju sveobuhvatnih mjera opreza te istražnog zatvora gdje je to potrebno, radi efikasne zaštite žrtve, promptnom reagiranju na prijave žena o kršenjima mjera opreza, dakle u svakoj fazi postupanja ozbiljno pristupiti procjeni rizika i djelovati u skladu s tim. Navedeno uključuje i poduzimanje mjera radi konačnog ukidanja izrazito štetnih praksi koje pogađaju žene poput tzv. dvostrukih uhićenja i optuženja, te fragmentarnog procesuiranja nasilja u prekršajnim postupcima, s beznačajnim kaznama, umjesto u okviru kaznenog postupka.
U svakom pojedinom slučaju gdje dođe do ubojstva žene, potrebno je odraditi temeljitu međuresornu evaluaciju radi utvrđivanja je li i gdje je došlo do propusta, ne radi sankcioniranja pojedinaca unutar sustava, iako i to može biti predmet razmatranja ovisno o težini propusta, već radi razumijevanja kako takav ishod prevenirati u čim većoj mjeri.
U kontekstu specijalne, ali i generalne prevencije, potrebno je postrožiti kaznenopravnu politiku kažnjavanja koja je preblaga, a uključuje precjenjivanje olakotnih i podcjenjivanje otegotnih okolnosti, jer jedino efikasnim progonom i kažnjavanjem sustav šalje jasnu poruku kako se takva kaznena djela ne toleriraju. Potrebno je razmotriti uspostavu neovisnog tijela kojem se žene koje su preživjele nasilje mogu obratiti u slučajevima institucionalnog nasilja, uz mandat praćenja propusta institucija i preporučivanja mjera odgovornosti. Na razini sudskog i državnog sustava potrebno je uspostaviti standardizirano, detaljno prikupljanje podataka o femicidima i svim oblicima rodno uvjetovanog nasilja, uključujući odnos žrtve i počinitelja, prethodne prijave i institucionalne reakcije. Hitno treba donijeti obvezujući pravilnik o procjeni rizika koji će osigurati dosljedne, stručne i međusektorske procjene, jer neujednačene procjene izravno ugrožavaju sigurnost žena i djece. U svim institucijama potrebno je sustavno uvoditi postupke za prepoznavanje tko je žrtva, a tko počinitelj, osobito u slučajevima dvostrukih uhićenja i dvostrukih optužbi koje često pogrešno predstavljaju nasilje kao „obostrano“.
Na kraju tematske sjednice predsjednica Odbora Marija Lugarić pozvala je sudionike da dostave Odboru svoja stajališta i prijedloge vezane za problematiku femicida.
PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ., v.r.