Na 8. sjednici Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora održanoj 5. prosinca 2024. godine predstavnice Centra za građanske inicijative Poreč (CGI) Marina Štambuk i Nataša Vajagić predstavile su Odboru rezultate Istraživanja o doživljaju seksističkog medijskog sadržaja i izvještavanja o rodno utemeljenom nasilju među ženama koje su doživjele rodno utemeljeno nasilje kao i Analizu rada Vijeća za elektroničke medije u postupanju prema prijavama za diskriminaciju na temelju spola, rodnog identiteta ili spolne orijentacije.
Rezultate Analize rada Vijeća za elektroničke medije u postupanju prema prijavama za diskriminaciju na temelju spola, rodnog identiteta ili spolne orijentacije Odboru je predstavila Nataša Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč (CGI). Predmet analize bilo je deset godišnjih izvještaja i 504 zapisnika sa sjednica Vijeća za elektroničke medije za razdoblje od 1. siječnja 2014. godine do 31. prosinca 2023. godine. Fokus analize bio je na transparentnosti, dosljednosti i učinkovitosti u postupanju prema prijavama diskriminatornog medijskog sadržaja, odnosno prijava za diskriminaciju na temelju spola, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Cilj analize bio je procijeniti kako Vijeće za elektroničke medije odgovara na prijave, kakve odluke donosi te kako navedene odluke utječu na medijsku praksu u kontekstu poštivanja ljudskih prava i borbe protiv diskriminacije. Analiza je pokazala netransparentnost, odnosno nedostatak detaljnih zapisnika o prijavama i sadržajima; nepostojanje obrazloženja za odluke (odgovor: prihvaćanje ili odbijanje prijava) kao i usko tumačenje zakona, fokusirano samo na širenje mržnje. Nadalje, analiza je pokazala nesklad u odlukama: Vijeće za elektroničke medije često ne sankcionira sadržaje koje pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i Novinarsko vijeće časti ocjenjuju diskriminatornima. Problematičan je utjecaj, budući da nepostupanje Vijeća za elektroničke medije omogućuje medijima da nastave s diskriminatornim izvještavanjem; time se potiče normalizaciju nasilja, dehumanizaciju žena i diskriminaciju LGBTIQ+ osoba te dodatno viktimizira žrtve i obeshrabruje ih od prijavljivanja nasilja. S obzirom na sve navedeno preporuke su poboljšati transparentnost i sustavnu kategorizaciju prijava; uskladiti odluke Vijeća za elektroničke medije s preporukama pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Novinarskog vijeća časti te uvesti edukaciju članova i članica Vijeća za elektroničke medije o prepoznavanju diskriminacije i štetnog izvještavanja. Zaključno je naglašeno da je, na temelju analize godišnjih izvješća i zapisnika sjednica Vijeća za elektroničke medije od 2014. do 2023. godine, vidljivo da nijedna kazna nije izrečena za diskriminaciju na temelju spola, rodnog identiteta ili spolne orijentacije.
Osnovana je neformalna mreža za suzbijanje seksizma u medijima i oglašivačkoj industriji koju čini 11 organizacija civilnog društva iz Republike Hrvatske. Kroz deset mjeseci praćenja nacionalnih i lokalnih medija navedena neformalna mreža prikupila je 4500 članaka koji su seksistički, homofobni ili transfobni. Najčešće je uočena seksualna objektivizacija žena, pogrdno i trivijalizirajuće izvještavanje, promocija i podržavanje rodnih stereotipa, reproduciranje rodnih stereotipa žrtava nasilja, homofobija i transfobija te mizoginija. Svi navedeni oblici stvaraju okruženje koje tolerira i potiče nasilje.
Budući da se posebno problematičnim pokazalo medijsko izvještavanje o rodno utemeljenom nasilju, predstavnica Centra za građanske inicijative Poreč izdvojila je primjere neprimjerenih naslova u izvještavanja o rodno utemeljenom nasilju koji uključuju opravdavanje počinitelja i okrivljavanje žrtve, traženje izjava od nerelevantnih osoba (primjerice susjeda), romantizacija femicida, banalizacija nasilja, neprepoznavanje da se radi o pedofiliju a ne o plaćanju seksualnih usluga…: „Mirni poljoprivrednik djevojčici (12) plaćao seksualne usluge! Ona sve snimala…“ „SUSJEDI ZAPREPAŠTENI Mladi policajac Đorđe ubio suprugu“ 'Bio je dobar dečko“: Vjenčali se prije godinu dana, čini se da je to bila vrlo nesretna ljubav“; „Muškarcu 6 mjeseci zatvora za seks s djetetom: Djevojčica (14) ostala trudna, odveo ju na pobačaj.“; „Htio se 'posladiti' mladom podravskom Romkinjom, na kraju jedva izvukao živu glavu“; „POZADINA TRAGEDIJE U ZAKINJIMA KOD UMAGA: Zaljubljeni muškarac i žena popili ogromnu količinu alkohola, a onda je on nju ubio“; „Pa što si glupačo onda ostala s njim?“; „Vozač školskog autobusa imao spolne odnose s djevojčicom“; „'ČESTO SAM PLAKALA I POVRAĆALA' Sude mu da je silovao maloljetnice, odvjetnik 'rešetao' djevojku: Osjećate li se silovano?“; „Mladić (20) tri puta imao seks s djevojčicom (14), prijeti mu 12 godina zatvora: 'Podmitila je brata da ne kaže tati'“.
Predstavnica Centra za građanske inicijative Poreč na kraju je izvijestila članice Odbora da je također izrađena analiza medijskog izvještavanja vezanog za LGBTIQ+ osobe te najavila dostavljanje navedene analize s ciljem predstavljanja Odboru.
Rezultate istraživanja o doživljaju seksističkog medijskog sadržaja i izvještavanja o rodno utemeljenom nasilju među ženama koje su doživjele rodno utemeljeno nasilje Odboru je predstavila dr. sc. Marina Štambuk iz Centra za građanske inicijative Poreč (CGI). Cilj navedenog istraživanja bio je ispitati reakcije žena koje su doživjele rodno utemeljeno nasilje na seksistički medijski sadržaj i medijsko izvještavanje o rodno utemeljenom nasilju. Navedeno istraživanje provedeno je u sklopu projekta "Seksizam naš svagdašnji" koji provodi Centar za građanske inicijative Poreč, uz podršku Zaklade SOLIDARNA. Provedene su dvije etape istraživanja: kvantitativni dio (online anketu) i kvalitativni dio istraživanja (intervju). Kvalitativni dio istraživanja obuhvatio je 265 ispitanica, mlađe odrasle dobi, dobrog životnog standarda, iz urbane sredine, u nekom obliku partnerskog odnosa, a jedna trećina ispitanica su majke. Uvjet za sudjelovanje bilo je da su ispitanice doživjele nasilje. Polovica sudionica učestalo je doživjelo emocionalno nasilje i kontrolirajuće ponašanja partnera, jedna trećina sudionica učestalo je doživjelo fizičko nasilje, a jedna četvrtina sudionica učestalo je doživjelo seksualno nasilje. U kvalitativnom dijelu istraživanja provedeno je 12 intervjua. Ispitanice su bile dobi između 27 i 49 godina iz Grada Zagreb, Splitsko-dalmatinske, Brodsko-posavske, Istarske, Osječko-baranjske, Primorsko-goranske, Vukovarsko-srijemske i Zadarske županije (pokrivenost različitih područja Republike Hrvatske).
Što se tiče medijskog izvještavanja o ženama, sudionice smatraju da su žene u medijima prikazane stereotipno kroz naglasak na lijepi i mladoliki izgled, uspješno balansiranje izgleda, poslovnih uspjeha i kućanskih uloga domaćice i supruge te kroz naglašavanje mode, ljepote i zdravlja kao glavnih interesa. Nadalje, sudionice smatraju da žene nisu ravnopravno prikazane i zastupljene u medijima u odnosu na muškarce. Citati sudionica: „Kad se priča o uspješnim ženama, onda, ako se i ne ide u nekom otvoreno lošem smislu, uvijek se mora ispreplesti kako ona hendla sve to, i familiju i ovo. [...] Kod muškarca se nikad ne pita nitko kako on hendla privatni život i usklađuje obitelj i posao.”; „Nije bitno šta su postigle, bitno je kako izgledaju, kojeg oblika im je tijelo, šokantne slike, video, i s tim clickbejtaju zapravo ženskim tijelima, da više prometa ide na članke.”
Vezano za medijsko izvještavanje o rodno utemeljenom nasilju, sudionice smatraju da je rodno utemeljeno nasilje senzacionalistički prikazano u medijima. Smjernice za senzibilizirano izvještavanje medija o nasilju prema ženama i nasilju u obitelji te femicidu korištene su kao podloga za stvaranje mjera za to kako žene doživljavaju medijsko izvještavanje. Rezultati upućuju na moguće različito djelovanje televizije i novina/časopisa u odnosu na društvene mreže, u smislu da su malo bolje prikazane na TV-u, novinama i časopisima. Citati sudionica: „Žena je uvik kriva i kad je kriva i kad nije kriva, žena je kriva.”; „Fokus nije na činu nasilja, nego kako je ona pridonijela tome da se to dogodi.”; „Fatalne, atraktivne” vs. „Poduzetnik, ministar, uzorni vjernik, otac dvoje djece”; „Ide se na to da bude nevjerojatno da bi on bio nasilnik uopće”; „Susjedi su rekli da su bili divna obitelj”…
Vezano za reakcije na primjere seksizma i izvještavanja o rodno utemeljenom nasilju sudionice su iskazale niz negativnih emocionalnih reakcija: na primjere seksizma su se osjećale posramljeno, kod primjera izvještavanja o rodno utemeljenom nasilju osjećale su se nervozno, uplašeno, preplašeno. Osjećaj nesigurnosti bio je veći kada je riječ o neprimjerenom izvještavanju o rodno temeljenom nasilju u odnosu na seksizam. Zamijećene su i ostale promjene: negativne promjene u stavu i ponašanju; osobito je važno što imaju manju spremnost na prijavljivanje nasilja i traženje pomoći kada su suprotstavljene neprimjerenom izvještavanju, poistovjećivanje s žrtvama. Citati sudionica: „Bijes i nemoć me uhvate zato što znam kroz koju situaciju sam prošla”; „Doživim osobno i onda sve te komentare, ne mogu da ne čitam, ali me sve to jako uznemiri.“; „Mislim da jednostavno ni ne vide izlaz iz toga jer kako god okrenete na kraju će ispaštat. Tako bar kažu mediji.“
Vezano za pitanje što ispitanice smatraju da je potrebno promijeniti u prikazu žena u medijima, izdvojen je citat sudionice: „Počet’ žene gledat' kao ljude, tj. kao ljudska bića. Eto, to prvo.“. To bi značilo prestanak seksualiziranja i objektiviziranja žena kroz njihov izgled; manje naglaska na opisivanje žena dominantno kroz obiteljski život; veća usmjerenost na postignuća i obrazovne uspjehe žena te ravnopravnost u načinu prikaza muškaraca i žena. Što se tiče promjena u prikazu rodno utemeljenog nasilja, izdvojen je citat ispitanice: „Nama ne trebaju skandali, nama trebaju vijesti.“ U tom smislu ispitanice smatraju da se novinari i novinarke trebaju educirati o kontekstu i uzrocima nasilja, žrtvama, osobito o temi razloga ostajanja u nasilnim odnosima, počiniteljima i pravosudnim postupcima. Zatim, potrebno je ukidanje senzacionalističkog i skandaloznog rječnika i načina izvještavanja; potrebno je koristiti pravilnu terminologiju umjesto izraza koji umanjuju ozbiljnost problema; prenositi činjenično stanje i širu sliku rodno utemeljenog nasilja kao društvenog problema; prestati uzimati i prenositi izjave od osoba koje nisu relevantne te uzimati izjave od stručnjaka i stručnjakinja i dati podrobne informacije o izvorima pomoći.
Zaključno je predstavnica Centra za građanske inicijative Poreč (CGI) istaknula da je potrebno uspostavljanje sustava primjerenih posljedica za medijske platforme, vlasnike i vlasnice medija, urednike i urednice i novinare i novinarke si ciljem osiguranje dosljednog provođenja tih posljedica.
U kratkoj raspravi članice Odbora izrazile su svoju potresenost navedenim istraživanjem. Predstavnica Agencije za elektroničke medije navela je da bi osim edukacije novinara i urednika bile potrebne i edukacije vlasnika medija. Nadalje, istaknula je kao problem što veliki oglašivači diktiraju sadržaj medijima. Također, naglasila je da novinari koji izvještavaju o navedenim temama napišu korektan tekst, ali, budući da tekst prodaje oprema i način njegova pozicioniranja, često naslov ne odgovara onome o čemu članak govori. Zaključno je dala informaciju da je unutar Mediteranske regulatorne mreže provedeno istraživanje koje je pokazalo da su ipak vidljivi neki pomaci u medijskom izvještavaju u Hrvatskoj.
Predsjednica Odbora najavila je da će Odbor i dalje nastaviti s proaktivnim aktivnostima vezanim za praćenje medijskog izvještavanja o ženama i rodno utemeljenom nasilju.
PREDSJEDNICA ODBORA:
Marija Lugarić, mag. prim. educ