Na 4. sjednici Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora održanoj 16. listopada 2024. godine Rada Borić, predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba, ujedno i članica Odbora za ravnopravnost spolova, predstavila je istraživanje „NeVidljive – iskustvo i stavovi o nasilju prema osobama starije životne dobi“.
Cilj istraživanja bio je ispitati iskustva o nasilju prema osobama starije životne dobi, koje vrste nasilja doživljavaju ili su doživjele, u kolikoj se mjeri ono događa, ispitati njihove stavove o tome, doznati jesu li i kome prijavljivale takve događaje te, ako nisu, koji su tome bili razlozi. Anketa je provedena u okviru kampanje pod nazivom ‘NeVidljive’ putem anketnog upitnika tiskanog na letku koji je potencijalnim ispitanicama i ispitanicima bio dostupan na više desetaka lokacija, a kojim je obuhvaćeno cijelo područje Grada Zagreba: od domova zdravlja i domova umirovljenika, udruga i prostora mjesnih odbora i gradskih četvrti Grada Zagreba gdje se okuplja populacija umirovljenika te u drugim gradskim ustanovama i institucijama.
Upitnik je sadržavao 11 pitanja, od kojih je šest bilo otvorenih. Tijekom istraživačkoga razdoblja od siječnja do svibnja 2023. upitnik je ispunilo 1430 ispitanica i ispitanika što čini relevantan uzorak za populaciju starije životne dobi u Gradu Zagrebu. Upitnik je ispunilo 90% žena i 10% muškaraca. Najveći broj ispitanica i ispitanika (njih 67%) čine osobe u dobi od 70 i više godina. Najveći broj ispitanih, odnosno 52% živi u obitelji, u domu umirovljenika živi 21,1%, nešto više od 25% je onih koji žive sami, dok je samo 1,7% ispitanih odgovorilo da žive negdje drugdje, ali nisu naveli gdje.
Najviše zadovoljstva odnosom drugih ljudi prema njima u njihovoj bliskoj okolini (ocjenama vrlo dobar i odličan) izrazili su ispitanici koji žive u obiteljima (njih 72,5%), potom oni koji žive u domovima umirovljenika (68%), a najmanje su takve ocjene davali oni koji žive sami. Štoviše, udio samaca u ocjeni nedovoljan je čak 60%, a trećinu čine u ocjeni dovoljan. Čak 19,3 posto ispitanika doživjelo je jedan ili više oblika nasilja (u apsolutnom iznosu riječ je o 276 osoba).
Najzastupljeniji oblici nasilja su psihičko nasilje, zanemarivanje i ekonomsko nasilje te uznemiravanje. Ispitanici koji su naveli da su nasilje doživjeli najmanje jedanput, u ovom su pitanju odgovorili i kojem su obliku nasilja bili najčešće izloženi i koje se nasilje ponavljalo. Svaki treći ispitanik s iskustvom doživljenog nasilja navodi da je riječ o psihičkom nasilju (34%). Zanemarivanje ističe svaki peti ispitanik (23%), a jednako je izraženo i ekonomsko nasilje i to najčešće kao uskrata sredstava za život. Fizičko nasilje, kao ono koje se najčešće ponavljalo, iskazuje 7,8% ispitanih koji su u prethodnom pitanju (bila je riječ o 19,3% ispitanika) naveli da su doživjeli ili da trpe neki od oblika nasilja.
Kao počinitelje nasilja ispitanice i ispitanici najviše navode supružnike ili izvanbračne partnere (27,2%), počinitelji nasilja vrlo često su i sinovi (17,7%) te kćeri (14,6%).
Može se zaključiti da čak 60% nasilja koje dožive osobe starije životne dobi počine njima bliske osobe, iz najužeg kruga obitelji. Na razini od po 5% kao počinitelje nasilja ispitanice i ispitanici navode zaposlenike domova umirovljenika, liječnike i drugo zdravstveno osoblje, a gotovo 4% navodi zaposlenike socijalnih službi. Stave li se u jednu kategoriju zaposlenici zdravstvenih ustanova i socijalnih službi, domova umirovljenika i državnih institucija, od svih kojima se osobe starije životne dobi obraćaju i o kojima su na više načina ovisne, nasilje doživi čak 16,7% ispitanih. Da nasilje dožive od nepoznatih ljudi navelo je 4,8% sudionika ankete, a čak 6,3% od ‘ostalih ljudi’, gdje nije precizirano tko su oni iako je postojala mogućnost da se to navede u slobodnom odgovoru. Nasilje od susjeda (3,2%) i od članova dalje rodbine i prijatelja (2,2%) te od kolega na poslu i od poslodavaca (1,9%) doživjelo je 7,3% ispitanih. Liječničku su pomoć zbog posljedica nasilja potražile 52 osobe, većinom je riječ o ženama, a sedam se žena još uvijek liječi. Da liječničku pomoć nije potražilo iskazale su 222 ispitanice i ispitanika, koje su također doživjele nasilje najmanje jedanput u starijoj životnoj dobi.
Sudionici u istraživanju navode kome su prijavljivali nasilje ili kojoj su se osobi ili instituciji povjerili o nasilju koje trpe. Od gotovo 20% ispitanica i ispitanika koji su iskazali da su doživjeli ili doživljavali nasilje prijavu policiji podnijelo je njih tek 2%, odnosno 31 osoba. Na drugome mjestu onih koji su primali prijave od osoba starije životne dobi da trpe nasilje su liječnici: njima se požalilo 38 ispitanica, a 13 medicinskoj sestri. Osobe kojima su se žrtve nasilja najčešće povjerile su prijatelji i članovi obitelji (52 je navelo prijatelje, 57 članove obitelji, a 21 susjede). Centru za socijalni rad i zaposlenicima doma za starije nasilje je prijavilo po 17 ispitanica i ispitanika.
Osobe koje su nasilje doživjele, a nisu ga prijavile, iskazuju u anketi kako to nisu učinile jer ne vjeruju da bi to išta promijenilo (42,1%) i jer ne vjeruju institucijama države (14%), odnosno jer smatraju da im nema tko pomoći (11,4%). Strah i sram također su bitan razlog kod donošenja odluke da se nasilje ne prijavi (16% njih to nije učinilo zbog srama, a 11% zbog straha).
O puno većoj prisutnosti nasilja prema osobama starije životne dobi svjedoče ispitanici u odgovoru na pitanje poznaju li u svojoj okolini osobe koje doživljavaju neke od oblika nasilja. Čak 35% ispitanica i ispitanika iskazuje kako poznaju ljude iznad 65 godina koji doživljavaju nasilje, a na prvome mjestu ističu zanemarivanje -252 osobe poznaju druge osobe starije dobi koje trpe zanemarivanje; 235 osoba iskazuje da poznaju ljude koji trpe psihičko nasilje, a 120 ispitanih iskazuje da poznaju ljude koji doživljavaju fizičko nasilje.
Zaključno, građanke i građani Zagreba starije životne dobi u značajnoj mjeri dožive i/ili doživljavaju nasilje. Svaka peta osoba iznad 65 godina života u toj dobi doživi neki od oblika nasilja. U najvećem broju riječ je o ženama, a najzastupljenije je psihičko nasilje te ekonomsko nasilje i zanemarivanje. Najzastupljenije je nasilje u obitelji koje žene doživljavaju od supružnika ili od partnera, te od sinova i kćeri kao i od zaposlenika u ustanovama i institucijama koje bi se o njima trebale brinuti. Tek osmina osoba starije životne dobi koje su doživjele i/ili doživljavaju nasilje je spremna nasilje i nasilnike prijaviti, a najčešći razlog neprijavljivanja nasilja jest pomanjkanje povjerenja u sustav tj. da će se za osobu starije životne dobi zauzeti, a kao razlog neprijavljivanja prisutni su i strah i sram.
Iako je većina ispitanika, više od 90%, iskazala da nisu doživjeli niti jedan od oblika nasilja u svojoj starijoj životnoj dobi, valja istaknuti da ih čak 35% poznaje osobe starije životne dobi koje su doživjele i/ili doživljavaju neki od oblika nasilja. Najveće nezadovoljstvo odnosom drugih prema njima iskazuju osobe koje žive same, pa čak 60 posto ispitanih samaca iskazuje da se drugi o njima uopće ne brinu.
U raspravi je sudjelovalo nekoliko članica Odbora. Naglašeno je da je istraživanje „snimka stanja“, te da nas mora zabrinuti da je svaka peta osoba doživjela nasilje, a da nisu dovoljno ohrabreni da nasilje prijavljuju. Istraživanje je imalo praktičnu svrhu za pripremu mjera kojima bi se unaprijedio položaj osoba starije životne dobi i smanjio rizik od nasilja.
Postavljena su pitanja o metodologiji samog istraživanja, o uzorku i ukupnoj populaciji osoba starije životne dobi u Gradu Zagrebu. Članice je zanimala kvalitativna analiza mišljenja i stavova o nasilju prema osobama starije životne dobi. Istaknuto je da su se društvo i navike ljudi u velikoj mjeri promijenili te da je ranije bilo uobičajeno da stariji brinu o mlađima, a kasnije mlađi o starijima. Iznesen je prijedlog da se osiguraju preventivni programi s ciljem sprečavanja nasilja nad osobama starije životne dobi.
U odgovoru na postavljena pitanja predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba istaknula je da je u Zagrebu 100 tisuća žena starije životne dobi te da su autorice istraživanja na web stranici Reci.hr objavljivale u nastavcima priče žena koje su podijelile svoja iskustva nasilja.
PREDSJEDNICA ODBORA:
Marija Lugarić, mag. prim. educ.