Odbor za ravnopravnost spolova

Izvješće Odbora za ravnopravnost spolova o predstavljenom istraživanju: „NeVidljive – iskustvo i stavovi o nasilju prema osobama starije životne dobi“ – Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Grada Zagreba

16.10.2024.

Na 4. sjednici Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora održanoj 16. listopada 2024. godine Rada Borić, predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba, ujedno i članica Odbora za ravnopravnost spolova, predstavila je istraživanje „NeVidljive – iskustvo i stavovi o nasilju prema osobama starije životne dobi“. 

Cilj istraživanja bio je ispitati iskustva o nasilju prema osobama starije životne dobi, koje vrste nasilja doživljavaju ili su doživjele, u kolikoj se mjeri ono događa, ispitati njihove stavove o tome, doznati jesu li i kome prijavljivale takve događaje te, ako nisu, koji su tome bili razlozi. Anketa je provedena u okviru kampanje pod nazivom ‘NeVidljive’ putem anketnog upitnika tiskanog na letku koji je potencijalnim ispitanicama i ispitanicima bio dostupan na više desetaka lokacija, a kojim je obuhvaćeno cijelo područje Grada Zagreba: od domova zdravlja i domova umirovljenika, udruga i prostora mjesnih odbora i gradskih četvrti Grada Zagreba gdje se okuplja populacija umirovljenika te u drugim gradskim ustanovama i institucijama. 

Upitnik je sadržavao 11 pitanja, od kojih je šest bilo otvorenih. Tijekom istraživačkoga razdoblja od siječnja do svibnja 2023. upitnik je ispunilo 1430 ispitanica i ispitanika što čini relevantan uzorak za populaciju starije životne dobi u Gradu Zagrebu. Upitnik je ispunilo 90% žena i 10% muškaraca. Najveći broj ispitanica i ispitanika (njih 67%) čine osobe u dobi od 70 i više godina. Najveći broj ispitanih, odnosno 52% živi u obitelji,  u domu umirovljenika živi 21,1%, nešto više od 25% je onih koji žive sami, dok je samo 1,7% ispitanih odgovorilo da žive negdje drugdje, ali nisu naveli gdje.

Najviše zadovoljstva odnosom drugih ljudi prema njima u njihovoj bliskoj okolini (ocjenama vrlo dobar i odličan) izrazili su ispitanici koji žive u obiteljima (njih 72,5%), potom oni koji žive u domovima umirovljenika (68%), a najmanje su takve ocjene davali oni koji žive sami. Štoviše, udio samaca u ocjeni nedovoljan je čak 60%, a trećinu čine u ocjeni dovoljan. Čak 19,3 posto ispitanika doživjelo je jedan ili više oblika nasilja (u apsolutnom iznosu riječ je o 276 osoba). 

Najzastupljeniji oblici nasilja su psihičko nasilje, zanemarivanje i ekonomsko nasilje te uznemiravanje. Ispitanici koji su naveli da su nasilje doživjeli najmanje jedanput, u ovom su pitanju odgovorili i kojem su obliku nasilja bili najčešće izloženi i koje se nasilje ponavljalo. Svaki treći ispitanik s iskustvom doživljenog nasilja navodi da je riječ o psihičkom nasilju (34%). Zanemarivanje ističe svaki peti ispitanik (23%), a jednako je izraženo i ekonomsko nasilje i to najčešće kao uskrata sredstava za život. Fizičko nasilje, kao ono koje se najčešće ponavljalo, iskazuje 7,8% ispitanih koji su u prethodnom pitanju (bila je riječ o 19,3% ispitanika) naveli da su doživjeli ili da trpe neki od oblika nasilja. 

Kao počinitelje nasilja ispitanice i ispitanici najviše navode supružnike ili izvanbračne partnere (27,2%), počinitelji nasilja vrlo često su i sinovi (17,7%) te kćeri (14,6%). 

Može se zaključiti da čak 60% nasilja koje dožive osobe starije životne dobi počine njima bliske osobe, iz najužeg kruga obitelji. Na razini od po 5% kao počinitelje nasilja ispitanice i ispitanici navode zaposlenike domova umirovljenika, liječnike i drugo zdravstveno osoblje, a gotovo 4% navodi zaposlenike socijalnih službi. Stave li se u jednu kategoriju zaposlenici zdravstvenih ustanova i socijalnih službi, domova umirovljenika i državnih institucija, od svih kojima se osobe starije životne dobi obraćaju i o kojima su na više načina ovisne, nasilje doživi čak 16,7% ispitanih. Da nasilje dožive od nepoznatih ljudi navelo je 4,8% sudionika ankete, a čak 6,3% od ‘ostalih ljudi’, gdje nije precizirano tko su oni iako je postojala mogućnost da se to navede u slobodnom odgovoru. Nasilje od susjeda (3,2%) i od članova dalje rodbine i prijatelja (2,2%) te od kolega na poslu i od poslodavaca (1,9%) doživjelo je 7,3% ispitanih. Liječničku su pomoć zbog posljedica nasilja potražile 52 osobe, većinom je riječ o ženama, a sedam se žena još uvijek liječi. Da liječničku pomoć nije potražilo iskazale su 222 ispitanice i ispitanika, koje su također doživjele nasilje najmanje jedanput u starijoj životnoj dobi. 

Sudionici u istraživanju navode kome su prijavljivali nasilje ili kojoj su se osobi ili instituciji povjerili o nasilju koje trpe. Od gotovo 20% ispitanica i ispitanika koji su iskazali da su doživjeli ili doživljavali nasilje prijavu policiji podnijelo je njih tek 2%, odnosno 31 osoba. Na drugome mjestu onih koji su primali prijave od osoba starije životne dobi da trpe nasilje su liječnici: njima se požalilo 38 ispitanica, a 13 medicinskoj sestri. Osobe kojima su se žrtve nasilja najčešće povjerile su prijatelji i članovi obitelji (52 je navelo prijatelje, 57 članove obitelji, a 21 susjede). Centru za socijalni rad i zaposlenicima doma za starije nasilje je prijavilo po 17 ispitanica i ispitanika. 

Osobe koje su nasilje doživjele, a nisu ga prijavile, iskazuju u anketi kako to nisu učinile jer ne vjeruju da bi to išta promijenilo (42,1%) i jer ne vjeruju institucijama države (14%), odnosno jer smatraju da im nema tko pomoći (11,4%). Strah i sram također su bitan razlog kod donošenja odluke da se nasilje ne prijavi (16% njih to nije učinilo zbog srama, a 11% zbog straha). 

O puno većoj prisutnosti nasilja prema osobama starije životne dobi svjedoče ispitanici u odgovoru na pitanje poznaju li u svojoj okolini osobe koje doživljavaju neke od oblika nasilja. Čak 35% ispitanica i ispitanika iskazuje kako poznaju ljude iznad 65 godina koji doživljavaju nasilje, a na prvome mjestu ističu zanemarivanje -252 osobe poznaju druge osobe starije dobi koje trpe zanemarivanje; 235 osoba iskazuje da poznaju ljude koji trpe psihičko nasilje, a 120 ispitanih iskazuje da poznaju ljude koji doživljavaju fizičko nasilje. 

Zaključno, građanke i građani Zagreba starije životne dobi u značajnoj mjeri dožive i/ili doživljavaju nasilje. Svaka peta osoba iznad 65 godina života u toj dobi doživi neki od oblika nasilja. U najvećem broju riječ je o ženama, a najzastupljenije je psihičko nasilje te ekonomsko nasilje i zanemarivanje. Najzastupljenije je nasilje u obitelji koje žene doživljavaju od supružnika ili od partnera, te od sinova i kćeri kao i od zaposlenika u ustanovama i institucijama koje bi se o njima trebale brinuti. Tek osmina osoba starije životne dobi koje su doživjele i/ili doživljavaju nasilje je spremna nasilje i nasilnike prijaviti, a najčešći razlog neprijavljivanja nasilja jest pomanjkanje povjerenja u sustav tj. da će se za osobu starije životne dobi zauzeti, a kao razlog neprijavljivanja prisutni su i strah i sram.

Iako je većina ispitanika, više od 90%, iskazala da nisu doživjeli niti jedan od oblika nasilja u svojoj starijoj životnoj dobi, valja istaknuti da ih čak 35% poznaje osobe starije životne dobi koje su doživjele i/ili doživljavaju neki od oblika nasilja. Najveće nezadovoljstvo odnosom drugih prema njima iskazuju osobe koje žive same, pa čak 60 posto ispitanih samaca iskazuje da se drugi o njima uopće ne brinu.

U raspravi je sudjelovalo nekoliko članica Odbora. Naglašeno je da je istraživanje „snimka stanja“, te da nas mora zabrinuti da je svaka peta osoba doživjela nasilje, a da nisu dovoljno ohrabreni da nasilje prijavljuju.  Istraživanje je imalo praktičnu svrhu za pripremu mjera  kojima bi se unaprijedio položaj osoba starije životne dobi i smanjio rizik od nasilja. 

Postavljena su pitanja o metodologiji samog istraživanja, o uzorku i ukupnoj populaciji osoba starije životne dobi u Gradu Zagrebu. Članice je zanimala kvalitativna analiza mišljenja i stavova o nasilju prema osobama starije životne dobi. Istaknuto je da su se društvo i navike ljudi u velikoj mjeri promijenili te da je ranije bilo uobičajeno da stariji brinu o mlađima, a kasnije mlađi o starijima. Iznesen je prijedlog da se osiguraju preventivni programi s ciljem sprečavanja nasilja nad osobama starije životne dobi.

U odgovoru na postavljena pitanja predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba istaknula je da je u Zagrebu 100 tisuća žena starije životne dobi te da su autorice istraživanja na web stranici Reci.hr objavljivale u nastavcima priče žena koje su podijelile svoja iskustva nasilja. 

   PREDSJEDNICA ODBORA:
Marija Lugarić, mag. prim. educ.