Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na 5. sjednici održanoj 12. studenog 2024. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, s Konačnim prijedlogom zakona. P. Z. E. br. 84 koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 6. studenog 2024. godine, uz prijedlog da se predloženi Zakon donese po hitnom postupku.
Odbor je navedeni Prijedlog zakona raspravio, sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskog sabora, kao zainteresirano radno tijelo.
Uvodno je državni tajnik Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije predstavio razloge donošenja izmjena i dopuna Zakona. Naime, ovim izmjenama i dopunama potrebno je uvesti rješenja iz Direktive (EU) 2022/2381 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. studenoga 2022. o poboljšanju rodne ravnoteže među direktorima uvrštenih trgovačkih društava i o povezanim mjerama. Navedena Direktiva donesena je s ciljem osiguravanja primjene načela jednakih mogućnosti za žene i muškarce te kako bi se postigla rodno uravnotežena zastupljenost među najvišim rukovodećim položajima utvrđivanjem niza postupovnih zahtjeva u vezi s odabirom kandidata za imenovanje ili izbor na direktorske položaje na temelju transparentnosti i zasluga. Nadalje, države članice trebaju osigurati da uvrštena trgovačka društva čiji članovi uprave nedovoljno zastupljenog spola zauzimaju manje od 40% položaja neizvršnih direktora, odnosno manje od 33% svih direktorskih položaja, uključujući izvršne i neizvršne direktore, odaberu najkvalificiranije kandidate za imenovanje ili izbor na te položaje na temelju komparativne procjene kvalifikacija kandidata, primjenjujući jasne, neutralno sastavljene i nedvosmislene kriterije koji su utvrđeni prije postupka odabira, s ciljem poboljšanja rodne ravnoteže u upravama. Donošenje ovoga zakona predlaže se po hitnom postupku jer je rok za prenošenje Direktive o poboljšanju rodne ravnoteže među direktorima uvrštenih trgovačkih društava i o povezanim mjerama 28. prosinca 2024. godine.
Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova napomenuo je da pravobraniteljica za ravnopravnost spolova prema Prijedlogu zakona preuzima ulogu nadležnog tijela za promicanje, analizu, praćenje i podupiranje rodne ravnoteže u uvrštenim trgovačkim društvima te će na godišnjoj razini objavljivati popis uvrštenih trgovačkih društava koja ispunjavaju uvjete odnosno ciljeve iz direktive. Nadalje, istaknuo je da je Ured pravobraniteljice usko surađivao s Ministarstvom pravosuđa, uprave i digitalne transformacije na formulaciji teksta zakona, te trenutno pregovaraju o opsegu poslova i ljudskim kapacitetima. Upozorio je da nažalost u ovom trenutku još uvijek nemaju suglasnost Ministarstva za dodatno zapošljavanje, a cijeli Ured ima samo 13 zaposlenih. Naglasio je da je potrebno napraviti analizu prepreka koje postoje u sustavu, mogućnosti koje su prisutne vezano za usklađivanje poslovnog i privatnog života, kakva je poslovna kultura, utvrditi prostore za moguća poboljšanja, sve u cilju promicanja i podupiranja rodne ravnoteže. Naveo je primjer istraživanja percepcije poslovnih žena o preprekama za napredovanje koje je ukazalo na prisutnost stereotipa kod samih predstavnica u upravljačkim strukturama, odnosno samo je 56% žena na rukovodećim položajima podržavalo Direktivu o ravnoteži. Također je istaknuo da se u uvodnim odredbama, točka 15. preambule navodi da je potrebno podizati svijest o koristima koje ravnopravnost spolova donosi poslovnoj kompetitivnosti trgovačkih društava. Nadalje, istaknuo je važnost komunikacije ne samo s trgovačkim društvima nego i s javnošću jer već se u startu primjećuje da se Direktiva naziva „direktivom o direktoricama“ te da se pogrešno tumači da će žene po samoj činjenici spola imati prednost pri zapošljavanju bez obzira na kompetencije. Aktivnost podupiranja pretežito se svodi na edukaciju, poticanje trgovačkih društava da donose svoje planove djelovanja za promicanje ravnopravnosti spolova. Upozorio je da ono što je posebna mjera u jednoj sredini u drugoj sredini može predstavljati diskriminaciju zbog čega je vrlo važno na koji način osmisliti edukacije, a u početnoj fazi primjene te edukacije trebaju biti intenzivne te ne bi trebalo edukacije ograničiti samo na članove uprave i nadzornih odbora već ih treba proširiti na rukovodeće kadrove i posebno na kadrovske poslove. Prema provizornoj procjeni u početku bi edukaciju trebalo proći i do 500 sudionika. Zaključio je da nije dobra poruka ako se pokušava implementirati Direktivu bez ijednog zapošljavanja u sustav pogotovo u uvjetima kada je samo 17% žena u upravama i 24% u nadzornim odborima što je veoma daleko od ciljeva Direktive.
Predsjednica Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji iznijela je pohvale, ali i nekoliko primjedbi na Prijedlog zakona. Kao udruga i kao skupina profesionalki (odvjetnica, sutkinja i službenica ministarstava i državne uprave) bave se ovom temom već desetak godina. Smatra da je regulacijom trebalo obuhvatiti i kompanije koje su u državnom vlasništvu, a također da je financijska sankcija od 10 tisuća eura za nepoštivanje kvota neučinkovita. S druge strane, pozitivnim smatra sankciju predviđenu Prijedlogom zakona da je ništetna odluka o imenovanju koja nije u skladu s odredbom o kvoti. Nadalje, napomenula je da su neke druge zemlje članice Europske unije puno prije donošenja Direktive počele primjenjivati kvote za podzastupljeni spol na upravljačkim pozicijama što je rezultiralo da su udjeli podzastupljenog spola već na 35 pa i 40%. Izrazila je žaljenje što Udruga nije bila u Radnoj skupini za pripremu Nacrta zakona. Upozorila je da su predviđeni prekršajni postupci koje kandidati pokreću kao podzastupljeni spol protiv kompanije u kojoj rade problematični jer nitko neće pokretati takve postupke zbog vlastite reputacije.
U raspravi su izražena različita mišljenja o korištenju kvota. Član Odbora načelno je protiv kvota jer smatra da se njima ne ide u smjeru meritokracije, što je u biznisu najvažnije. S druge strane, izneseni su primjeri koji pokazuju da su kvote nužne jer žene kada i prevladavaju u nekim kompanijama i profesijama rijetko su na rukovodećim mjestima. Naglašeno je da se pozitivna diskriminacija koristi svugdje u svijetu kako bi se ostvario balans te da se radi o privremenim mjerama. Naime, žene su gotovo u svim segmentima života u inferiornijem položaju, a Zakon o ravnopravnosti spolova predviđa uvođenje posebnih mjera koje su privremenog trajanja. Sama Direktiva i Zakon uvažavaju da je okosnica meritokratsko odlučivanje, odnosno dva kandidata moraju imati jednake stručne kvalifikacije i poslovne preporuke, a tek tada se predviđa davanje prednosti podzastupljenom spolu ako on postoji. Upozoreno je da se već prije dvije godine kada je Direktiva donesena trebalo krenuti s izmjenama zakona ili kao neke druge države mijenjati zakone i prije obveze koju predviđa Direktiva. Izneseni su primjeri država koje su to napravile prije 10 i više godina te da je u Norveškoj sankcija za imenovanje na upravljačke pozicije koje ne poštuje kvotu čak brisanje kompanije iz registra. Također je naglašeno da je danas u razvijenim državama prestižno imati žene na upravljačkim pozicijama jer one donose neke druge kompetencije pa i drukčiju kulturu, i komunikaciju, te su manje sklone riziku. Izrečena je primjedba da u raspravi ne treba iznositi vlastita iskustva i primjere. Nadalje, iznesen je stav da treba poštivati odluku nekih žena koje umjesto karijere izabiru obitelj. Naglašeno je da sposobnost i stručnost mora biti glavni kriterij kod imenovanja na upravljačke pozicije jer biznis traži stručnost. Govoreći o poslovnim stereotipima, izneseni su primjeri u kojima žene na upravljačkim pozicijama nisu bile senzibilizirane za potrebe drugih žena vezano za usklađivanje poslovnog i obiteljskog života. Prijedlog zakona sudionici rasprave većinom podržavaju, ali uz primjedbu da je trebalo napraviti više od minimuma koji se traži. Upozoreno je da su žene obrazovanije, ali ne mogu probiti stakleni strop kod napredovanja i zato su potrebne kvote. Neravnopravnost na upravljačkim pozicijama povezana je i s nejednakim plaćama. Nadalje, žene imaju pravo odlučiti se samo za obitelj ili samo za karijeru, ali za one koje žele oboje, država treba omogućiti preduvjete da ne moraju birati. To nije pitanje samo pravednosti prema ženama nego i ekonomske učinkovitosti i društvene pravednosti. Sadašnja situacija je takva da su žene i dalje u velikoj većini u prekarnim oblicima rada te ugovorima na određeno vrijeme, da obavljaju neplaćeni rad u kući i brinu se o nemoćnim članovima obitelji.
Iznesen je stav da bi država trebala pokazati da je spremna krenuti od same sebe u promociji rodne ravnopravnosti što je u skladu sa strategijama koje je Hrvatski sabor donio i koje Vlada provodi te obuhvatiti i kompanije koje su u pretežitom državnom vlasništvu. Nadalje, naglašeno je da se o ovoj Direktivi na razini Unije pregovaralo gotovo 12 godina te se shvatilo da se bez zakonskih kvota ravnopravnost žena na upravljačkim položajima neće moći postići. Države koje su si same nametnule kvote i prije stupanja na snagu Direktive povećale su udio žena na upravljačkim položajima i na taj način ojačale korporativno upravljanje i gospodarstvo. Svaka nejednakost u plaćama smanjuje ekonomski potencijal zemlje i produbljuje rodnu nejednakost u svim aspektima života.
Predstavnici predlagatelja su u odgovoru na postavljena pitanja naglasili da će obuhvaćanje kvotama kompanija koje su u vlasništvu države biti predmet izmjena drugog zakona za koji je nadležno Ministarstvo financija. Nadalje, iznesen je stav da zapošljavanje službenika u Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za provedbu ovog Zakona ne bi trebao biti problem, pogotovo ako je to već ispregovarano s Ministarstvom financija. Slažu se da je uvođenje ništetnosti kao najteže sankcije za nepoštivanje kvote neobično važno. Zaključili su svojom željom da i drugi odbori imaju ovako konstruktivnu raspravu.
Nakon provedene rasprave, Odbor za ravnopravnost spolova je jednoglasno (7 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje:
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima
Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio Mariju Lugarić, predsjednicu Odbora, a u slučaju njezine spriječenosti Dubravku Lipovac-Pehar, potpredsjednicu Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ., v.r.