Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora održao je 22. svibnja 2025. godine tematsku sjednicu u suradnji sa Ženskom mrežom Hrvatske, a na temelju zaključka s 5. sjednice Odbora (održane 12. studenog 2024. godine).
Tema sjednice bila je „22 godine nakon donošenja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji: treba li nam novi zakon o zaštiti žena od nasilja?“.
Na sjednici su, osim saborskih zastupnica i zastupnika, predstavnici/e stručne zajednice, državnih institucija i organizacija civilnog društva.
Sjednica je sazvana s ciljem otvaranja rasprave o dosadašnjim učincima Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, o pitanjima sankcioniranja nasilja nad ženama općenito, sadašnjoj praksi, razmatranju mogućnosti premještanja nasilja u obitelji iz prekršajne domene u isključivo područje kaznenog prava, kako bi se strože kaznili počinitelji i adekvatnije zaštitile žrtve te o potrebi donošenja novoga zakona o zaštiti žena od nasilja.
Uvodno je predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Marija Lugarić naglasila da je Republika Hrvatska napravila značajan iskorak prema prepoznavanju femicida i nasilja uvrstivši teško ubojstvo žene u svoje zakonodavstvo. Međutim, predsjednica je istaknula da unatoč određenim unaprjeđenjima ipak nije došlo do željenih rezultata, posebice ako se uzme u obzir da žene i danas postaju i ostaju žrtve nasilnih partnera. Naime, unaprjeđenje sustava suzbijanja nasilja u obitelji i nasilja nad ženama ne može počivati samo na čestim izmjenama zakona, represiji i kažnjavanju. Nužna je edukacija od predškolskih do visokoškolskih ustanova, edukacija struke (policije, pravosuđa, državnog odvjetništva), kao i opća prevencija i podizanje svijesti u društvu o štetnosti rodno utemeljenog nasilja, odnosno promjena društvenog fokusa s otklanjanja posljedica nasilja kroz kažnjavanje i osude, na učinkovito otklanjanje samih uzroka nasilja. Predsjednica se posebno osvrnula na femicid, ističući kako su dinamika i obrasci koji dovode do ubojstva uvijek isti, odnosno da je femicid vrlo predvidivo kazneno djelo i u tom se smislu ono može spriječiti. No, da bi se femicid učinkovito spriječio, potrebno je da nadležna tijela, prvenstveno policija, DORH i sudovi, u svoj rad integriraju rane procjene rizičnih ponašanja koja imaju svoje obrasce i dinamiku, odnosno čimbenike koji upućuju na vjerojatnost počinjenja teškog ubojstva ženske osobe, odnosno femicida. Nadalje, iako je postojeći Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji značajno unaprijedio pravni okvir, postoje brojni izazovi u njegovoj primjeni i potreba za dodatnim poboljšanjima. Predsjednica je također ukazala i na problem neučinkovite koordinacije između različitih institucija, što može usporiti ili otežati pružanje pomoći žrtvama. Nadalje, ukazala je i na to da se žrtve nasilja često suočavaju s ponovnim traumama tijekom sudskih postupaka, što može obeshrabriti ponovno prijavljivanje nasilja ili suradnju s institucijama. Predsjednica Odbora Lugarić, iznoseći svoj stav o potrebi donošenja novoga zakona, istaknula je da je to potrebno zbog nedostatka specifičnih odredbi za žene u sadašnjim zakonodavnim rješenjima, odnosno ne adresiraju se specifični oblici nasilja prema ženama – poput nasilja u partnerskim odnosima, seksualnog nasilja ili nasilja u digitalnom prostoru.
Suorganizatorica tematske sjednice Sanja Juras iz Ženske mreže Hrvatske govorila je o radu sa ženama žrtvama nasilja u praksi te prijedlozima kako unaprijediti sustav zaštite od svih oblika nasilja nad ženama. Pri tom je spomenula potrebu strateškog pristupa nasilju prema ženama u skladu s Istanbulskom konvencijom, premještanje nasilja iz prekršajne u kaznenu sferu, ističući kako je pravo na život bez nasilja, temeljno ljudsko pravo. Naime, prekršajni su se postupci pokazali kao neučinkoviti, bez rezultata u praksi, prema iskustvu ženskih organizacija. Nadalje, istaknula je i druge probleme koji su uočeni, poput nedostatne prevencije, eskalacije brutalnosti nasilja, niske razine međuresorne suradnje i manjka koordinacije, neprepoznavanja dinamike nasilja, tretiranja nasilja kao izoliranog incidenta, dvostrukog kažnjavanja i žrtve i počinitelja, neučinkovitosti zaštitnih mjera i nedostatka edukacije. Stoga Ženska mreža Hrvatske predlaže osnivanje radne skupine pri Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, kako bi se pronašlo najbolje zakonodavno rješenje koje bi zamijenilo ovo postojeće, zatim izgradnju i unaprjeđenje edukacije te usvajanje sveobuhvatne strategije za borbu protiv nasilja nad ženama.
Dorotea Šušak iz Centra za ženske studije istaknula je kako je nasilje nad ženama serijsko, a ne epizodno, te se ono ne bi trebalo tretirati kao incident koji se više neće ponoviti, jer to u stvarnosti nije tako. Naime, nasilje je serijsko i predvidljivo, a kazne nisu odgovarajuće. Također, prekršajno kažnjavanje, iako brzo, u praksi dovodi do toga da žrtve nisu dovoljno zaštićene.
Prof. dr. sc. Maja Munivrana s Pravnog fakultet Sveučilišta u Zagrebu navela je kako u kazneno-pravnom sektoru već postoji averzija prema stalnim izmjenama zakona. Naime, kazneni zakon je već nekoliko puta mijenjan, a posljednje izmjene bile su prije godinu dana kad je kao posebno kazneno djelo uveden femicid. Smatra da bi trebalo pričekati određeno vrijeme da te promjene profunkcioniraju u praksi. Vezano za donošenja novoga zakona, naglasila je da izdvajanje pojedinih kaznenih zakona nije u tradiciji Republike Hrvatske. Istaknula je važnost prevencije, što se rješava strategijama, a smatra da rješenje leži u osnivanju tijela koje bi imalo zadaću pratiti sve slučajeve rodno utemeljenog nasilja, uključujući femicid. Također je potrebno razgraničiti što je prekršaj, a što kazneno djelo, te raditi na sustavnoj edukaciji.
Prof. dr. sc. Snježana Vasiljević, također s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, govorila je o izazovima provedbe Direktive (EU) 2024/1385 o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i istaknula kako je još rano govoriti o rezultatima primjene, s obzirom na to da je Direktiva tek nedavno stupila na snagu. Pojasnila je da Direktiva, kao sekundarno pravo „ulazi na teren“ da bi pomogla državama članicama kada one same to nisu u stanju učiniti. Naglasila je da se radi o harmonizaciji prava te dodala da se o nasilju nad ženama treba razmišljati kao o kršenju temeljnih ljudskih prava i teškim oblicima diskriminacije, a to je pravo na život, a obiteljsko nasilje je atak na pravo na život. Zaključila je da u hrvatskom zakonodavstvu ne postoji, a Direktiva to spominje – da postojeći zakoni definiraju posebne oblike nasilja nad ženama.
U raspravi koja je uslijedila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić istaknula je da fokus treba biti na rodno uvjetovanom nasilju, a na što se zadnjih dvadeset godina zaboravilo. Upozorila je kako je posljednjih godina prevladao broj kaznenih djela, dok se broj prekršajnog nasilja smanjio. Posebno se osvrnula na problem zaštitnih mjera koje se učestalo krše, poput zaštitne mjere psiho-socijalnog tretmana, gdje postoji niz slučajeva da počinitelj samoinicijativno odustane, ne pojavi se na tretmanu, ali ne dobiva zamjensku kaznu.
Tena Šimonović Einwalter i pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, ustvrdila je da postojeći zakon ne ostvaruje u potpunosti svoju svrhu. Upozorila je na problem socijalnog stanovanja, odnosno, rješavanje pitanja smještaja žrtava nasilja kada napuste skloništa (sigurne kuće). Istaknula je i pitanje društvene svijesti i važnost edukacije. Naglasila je važnost obrazovnog sustava te uvođenja građanskog odgoja. Naime, smatra da djeca u Republici Hrvatskoj trebaju učiti o vrijednostima koje su utvrđene Ustavom. Upozorila je i na, do sada nedovoljno aktualiziran problem nasilja nad osobama starije životne dobi najavu Ujedinjenih naroda o donošenju Konvencije o jačanju prava starijih osoba.
Marina Švagelj Jažić iz Udruge HERA-Križevci govorila je o izazovima u svakodnevnoj praksi rada sa ženama žrtvama obiteljskog nasilja. Upozorila je da u pojedinim slučajevima po nekoliko puta dolazi do prekršaja, što prelazi u kazneno djelo. I ona drži da mjere i sankcije koje se izriču nisu učinkovite, poput novčanih kazni i mjere udaljenja iz stana.
Mirjana Duduković iz grupe Korak-Karlovac naglasila je kako je nasilje nad ženama ujedno i nasilje nad djecom kada se ono događa u prisustvu djece. Naime, muška djeca poprimaju ulogu oca nasilnikfa, a ženska djeca ulogu žrtve. Nadalje, upozorila je na problem da su osobe s invaliditetom često onemogućene prijaviti nasilje zbog čega je velika tamna brojka nasilja nad osobama s invaliditetom. Zaključila je da se u edukaciju trebaju uključiti sve institucije koje rade na sprječavanju nasilja, zajedno s udrugama, kako bi svi raspolagali ažuriranim informacijama o žrtvama nasilja.
U raspravu su se uključili Jasmina Hlupić iz Ministarstva zdravstva, Tatjana Katkić Stanić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Anita Matijević iz Uprave kriminalističke policije MUP-a, Danijela Petković iz Uprave za javni red i sigurnost MUP-a te Ivan Crnčec, državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, koji su, svatko iz nadležnosti svojeg ministarstva, upoznali sudionike tematske sjednice s koracima koji se poduzimaju u cilju zaštite žrtava nasilja, posebno ranjivih skupina te unaprjeđenju provedbe do sada donesenih zakonodavnih rješenja. Suglasili su se da je potrebno provoditi sustavnu edukaciju svih uključenih u rad sa žrtvama nasilja, donijeti sveobuhvatne strategije, ojačati međuresornu suradnju, a podržali su i osnivanje zajedničke radne skupine na izradi zakonodavnog rješenja koje bi bilo zadovoljavajuće za rješavanje pitanja nasilja nad ženama u svim njegovim oblicima.
U zaključnom izlaganju, predsjednica Odbora Marija Lugarić najavila je da će se na jednoj od idućih sjednica Odbora uskladiti zaključci ove tematske sjednice, a ona predlaže sljedeće zaključke: da je potreba neka vrsta nacionalne strategije za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja, preispitivanje prekršajno/kaznenog pristupa u penalizaciji nasilja, promjena pristupa u području prevencije, podrška i podizanje svijesti te premještanje fokusa na otklanjanje uzroka te posebno prepoznavanje nasilja nad ženama u raznim aspektima. Predsjednica Odbora zamolila je sve zainteresirane sudionike tematske sjednice da pošalju Odboru svoje prijedloge zaključaka.
Predsjednica Odbora
Marija Lugarić, mag. prim. educ. v. r.