Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora održao je 15. listopada 2025. godine 22. sjednicu na kojoj je predstavljen Plan za prava žena COM(2025) 97, rezultati Strategije za rodnu ravnopravnost 2020.-2025. COM(2020) 152, te rad Europske komisije na pripremi strategije rodne ravnopravnosti za sljedeće petogodišnje razdoblje.
Osim članica i članova Odbora za ravnopravnost spolova, sjednici su prisustvovali članovi i članice Odbora za europske poslove, voditeljica Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj, predstavnici Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, predstavnici Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova te Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske.
Izlaganje na navedenu temu videokonferencijskom vezom održala je Ana Carla Pereira, ravnateljica za jednakost i nediskriminaciju u Općoj upravi za pravosuđe i potrošače (DG JUST) Europske komisije. Izrazila je zadovoljstvo što se ima priliku obratiti Odboru na temu koja je vrlo bliska srcu njoj i Europskoj komisiji te napomenula da je rodna ravnopravnost jedna od središnjih europskih politika kao i da je korisno o temi razmijeniti mišljenja s nacionalnim parlamentima. Pereira je dala pregled rezultata Strategije rodne ravnopravnosti od 2020.-2025., što je povezala s Planom za prava žena te radom na budućoj strategiji za ravnopravnost spolova.
Istaknula je da je u proteklih pet godina, od 2020. do 2025. godine, rad vezan za rodnu ravnopravnost na razini Europske unije bio do sada neviđenih razmjera. Naime, vrlo brzo su se donosile vrlo važne odluke i postignut je vrlo važan napredak u jačanju zakonodavstva Europske unije vezanog za zaštitu žena od nasilja, jednaku zastupljenost žena u upravnim odborima trgovačkih društava, kao i napredak po pitanju ravnoteže privatnog i poslovnog života. Nadalje, Europska unija pristupila je Istanbulskoj konvenciji, koja ja važan instrument za borbu protiv nasilja nad ženama, a pripremljena je i dostavljena Strategija o skrbi. Sve navedeno pokazuje predanost Europske komisije kojom je bio obilježen rad Komisije na području rodne ravnopravnosti.
Europska komisija bila je inspirirana onime što ugovori o Europskoj uniji govore o ravnopravnosti spolova, odnosno da je ravnopravnost muškaraca i žena jedno od važnih načela ugovora. Zatim je podsjetila da se promijenilo političko vodstvo u Europskoj komisiji te je osnovan novi Kolegij povjerenika (iako je hrvatska predstavnica ista). Izbor novog Kolegija povjerenika bio je prilika da se obnovi predanost radu na razini Europske unije u različitim područjima, što vrijedi i za rodnu ravnopravnost. Upozorila je da, unatoč desetljećima napretka u rodnoj ravnopravnosti, i dalje nije postignuta puna ravnopravnost. Iznijela je podatak da Indeks rodne ravnopravnosti, koji pokušava usporediti muškarce i žene u različitim sferama života, a priprema ga Europski institut za ravnopravnost, u 2024. godini na razini Europske unije iznosi 71 od 100 bodova. Navela je da će biti potrebno 60 godina, ako se nastavi dalje ovim tempom, da se postigne 100 bodova na Indeksu rodne ravnopravnosti. Naglasila je da društvo koje razmišlja o budućim generacijama, o budućnosti sadašnjih djevojčica i dječaka, ne može biti zadovoljno rezultatima te da treba integrirati rodnu ravnopravnost u čitavo društvo i postići odgovarajući napredak.
S tim ambicijama u postizanju rodne ravnopravnosti, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, ponovno je naglasila potrebu predanog rada na rodnoj ravnopravnosti. Pereira je spomenula i politički kontekst postojanja regija svijeta u kojima se mnogo zaostaje na području rodne ravnopravnosti, ali i da u Europskoj uniji postoje neke političke grupacije i populistički pokreti, koji žele podrivati napredak postignut u rodnoj ravnopravnosti zadnjih 10-ak godina. Stoga je prva mjera novog Kolegija povjerenika bila potvrditi načela koja podržavaju rodnu ravnopravnost te je pripremljen Plan za prava žena, s namjerom isticanja važnih načela koja bi trebala voditi djelovanje kroz aktivnosti i mjere – bilo na europskoj bilo o nacionalnoj razini.
Plan je usvojen u ožujku ove godine i sastoji se od Deklaracije o načelima ravnopravnog društva te osam načela, odnosno osam područja ključnih prioriteta koja se treba rješavati kako bi se postigla rodna ravnopravnost. Plan je stavljen u širu političku agendu, ističući da promicanje rodne ravnopravnosti, bez sumnje pomaže inovacijama, konkurentnosti, gospodarskom rastu. Komisija također podsjeća da, kada bi se poboljšala postigla rodna ravnopravnost, to bi donijelo dva bilijuna eura europskom gospodarstvu. Komisija podsjeća da žene čine polovicu stanovništva te da trebaju u potpunosti sudjelovati u društvu – što bi potvrdilo da su živi demokratski sustavi i europske vrijednosti. S pozicije društvene pravednosti, nije potrebno posebno objašnjenje zašto bi žene trebale imati istu plaću za jednaki posao koji obavljaju kao i muškarci. Nažalost, još uvijek je stanje rodne ravnopravnosti udaljeno od cilja postavljenog Ugovorom iz 1957. godine. Navedeni Plan primjer je političke deklaracije te kako se rodna politika može ugraditi u šire političke agende. Sâm Plan strukturiran je oko osam načela: život bez rodno uvjetovanog nasilja; pristup najvišim zdravstvenim standardima; jednake plaće i bolji ekonomski položaj žena; ravnoteža poslovnog i privatnog života i ravnomjerna raspodjela skrbi; jednake mogućnosti zapošljavanja i dobri radni uvjeti, kvalitetno i uključivo obrazovanje; političko sudjelovanje i jednaka zastupljenost te učinkoviti institucijski mehanizmi za prava žena. Vezano za prvo načelo – život bez rodno uvjetovanog nasilja – radi se o jednom od najgorih fenomena, a u Europskoj uniji jedna od tri žene izjavljuje da je bila žrtva rodno uvjetovanog nasilja. Osiguravanje pristupa zdravstvenoj zaštiti na najvišim standardima uključuje reproduktivno i spolno zdravlje žena. Jednake mogućnosti zapošljavanja za muškarce i žene uključuju i omogućavanje profesionalne samostalnosti, ali i zaštitu od nasilja nad ženama u radnom okruženju i uklanjanje stereotipa uvriježenih u društvu. Pitanje skrbi o članovima obitelji važna je društvena tema, brojne države imaju različit pristup pitanju skrbi, a zajednički trend (s određenim varijacijama) je da žene i dalje nose veći teret skrbi o članovima obitelji. To je važan čimbenik koji utječe na to koliko žena ulazi na tržište rada, koliko radnih sati će odraditi, hoće li raditi puno ili pola radnog vremena, koliko će biti plaćena, plaća je vezana uz radno vrijeme, što se sve kasnije reflektira na iznos mirovine žena te utječe na to koliki će biti rodni jaz. Kvalitetno i uključivo obrazovanje vezano je za pitanje borbe protiv stereotipa u mladoj dobi, primjerice djevojčicama treba omogućiti pristup STEM zanimanjima te da se bez stereotipa u tim područjima mogu ostvariti, a muškarcima omogućiti (ali i učiniti zanimljivima za dječake kako bi se za njih odlučili), ona zanimanja u kojima sada pretežu žene. Vezano za načelo političkog sudjelovanja i jednake zastupljenosti, činjenica je da žene nisu dovoljno zastupljene u postupcima donošenja odluka. Da bi se provela sva navedena načela, potrebna je potpora različitih instrumenata – zakonodavnih i financijskih. Stoga Plan ističe važnost korištenja transverzalnih mehanizama kako bi se rodna ravnopravnost integrirala u različita područja i politike, uključujući ulaganje u državama-članicama, dijalog sa socijalnim partnerima i civilnim društvom. Pereira je istaknula da će povjerenica za rodnu ravnopravnost Lahbib sutradan svečano obilježiti donošenje Plana te izrazila zadovoljstvo što Republika Hrvatska, izjavom ministra zaduženog za rad, izražava svoju predanost provedbi ovih osam načela, što je dobar znak da je Republika Hrvatska predana rodnoj ravnopravnosti. Brojke o rodnoj ravnopravnosti pokazuju da bi se u Republici Hrvatskoj moglo više postići u području rodne ravnopravnosti te je izrazila nadu da će Plan za prava žena inspirirati Republiku Hrvatsku da osmisli nove mjere za postizanje napretka u području rodne ravnopravnosti.
Pereira je zaključila svoje izlaganje najavom da će se, nakon obilježavanja donošenja Plana, predstaviti nova strategija rodne ravnopravnosti za razdoblje o 2026. do 2030. godine koja će se temeljiti na načelima sadržanim u Planu za prava žena.
Predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Marija Lugarić ukazala je na neobičnu i zanimljivu slučajnost što je Odbor za ravnopravnost spolova dan ranije raspravljao o političkoj reprezentativnosti žena i kako barem donekle postići rodni paritet u političkom predstavljanju, a dan kasnije će na plenarnoj sjednici biti rasprava o rebalansu državnog proračuna, za što Odbor traži uključivanje rodne dimenzije. Odbor za ravnopravnost spolova trudi se sve zakone i akte u Hrvatskom saboru raspraviti iz perspektive rodne ravnopravnosti, ali predsjednica smatra da nedostaje pogled prema europskoj perspektivi te je stoga organizirana današnja sjednica.
Predsjednica Odbora za europske poslove Jelena Miloš, zahvalila je uvodničarki na zanimljivom izlaganju i ukratko predstavila rad Odbora za europske poslove i povezanost s drugim odborima. Naime, Odbor za europske poslove izvršava ovlasti Sabora u europskim poslovima, u praksi ima koordinativnu ulogu, a rad Odbora i njegova uspješnost ovisi o tome koliko su aktivni matični odbori i koliko interesa imaju za određene teme. Za organizaciju ove sjednice zahvalila je Odboru za ravnopravnost spolova, ali i predstavnici Hrvatskoga sabora u Europskom parlamentu Tanji Babić, koja stoji na raspolaganju svim zastupnicima Hrvatskoga sabora za sva pitanja koja se tiču rada Europskog parlamenta, dok se Odboru za europske poslove može obratiti ako netko ima pitanje prema Vladi jer Odbor ima koordinativnu ulogu raditi to u ime zastupnika. Navela je da je Plan za prava žena uvršten u Radni program za razmatranje stajališta Republike Hrvatske za 2025. godinu upravo na prijedlog Odbora za ravnopravnost spolova, a sigurna je da će u novi Radni program biti uvrštena nova strategija za rodnu ravnopravnost te da će se pratiti njezine rezultate. Smatra da je današnja rasprava prilika da se reflektira i na to kako su Republika Hrvatska, ali i druge zemlje, provodile Strategiju za rodnu ravnopravnost i koje još obveze preostaju, odnosno sagledati koje bi još konkretne mjere iz perspektive Republike Hrvatske trebalo poduzeti, kako bi se uklonile preostale prepreke postizanju rodne ravnopravnosti, bilo da se radi o nasilju nad ženama, što je danas dominantna tema, zdravlju, zapošljavanju, skrbi, obrazovanju i u svim domenama u kojima treba postići ravnopravnost.
Predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Marija Lugarić naglasila je da je u posljednjih pet godina Europska unija ostvarila povijesni napredak donošenjem niza vrlo značajnih zakonodavnih akata o rodnoj ravnopravnosti, o transparentnosti plaća (a Republiku Hrvatsku tek očekuje njezino transponiranje u nacionalno zakonodavstvo), o rodnoj ravnoteži u upravnim odborima tvrtki (o čemu se često raspravljalo u Hrvatskom saboru) te o borbi protiv nasilja nad ženama. Međutim, smatra da je napredak prema rodnoj ravnopravnosti previše spor te da Republika Hrvatska ne može biti zadovoljna s podacima Indeksa ravnopravnosti spolova. Nadalje, navela je da su u Hrvatskoj sve češći napadi na ženska prava, rodnu ravnopravnost i ostvarene standarde u ljudskim pravima. Iako se često smatra da za dosegnutu razinu ljudskih prava nema opasnosti od nazadovanja, nažalost prošlost i sadašnjost pokazuju da je područje ženskih ljudskih prava i rodne ravnopravnosti jedno od područja koje je u najvećoj ugrozi da ide u regresiju prava. U tom smislu, izrekla je sugestiju da bi čvrsta pozicija Europske komisije protiv regresije tih prava u novoj strategiji, koja je više od političke izjave, mogla pomoći državama članicama da isto ostvare kroz svoje vlastite politike i vlastite zakona. Plan ili putokaz, smatra vrlo dobrim dokumentom koji može poslužiti kao orijentacija, konzultativni dokument te može pružiti dobre smjernice za konkretne mjere u novoj strategiji. Predsjednica Lugarić navela je pet ključnih elementa kao naglaske za novu strategiju. Vezano za seksualno i reproduktivno zdravlje i prava žena, smatra da je važno pravo na puni pristup uključujući i pravo na pobačaj. Nadalje, suzbijanje nasilja nad ženama je apsolutni prioritet. Republika Hrvatska ima dobar primjer jer je 2023. godine kriminaliziran femicid kao posebno kazneno djelo, a provedbu nove odredbe Zakona će pratiti i ovaj Odbor. Također je važno osnaživanje žena na tržištu rada i sigurna radna mjesta, posebno vezano za uznemiravanje i nasilje na radnom mjestu. Isto tako, potrebno je i važno razviti novi zakonski okvir za skrb vezano za neregulirane uvjete rada, nesigurne ugovore i većinski teret skrbi na ženama. Naime, problem uravnoteženja privatnog i poslovnog života u Republici Hrvatskoj još je veći i značajniji nego u europskom prosjeku, posebno briga za djecu i briga o starijim članovima obitelji. U tom smislu, predsjednica Lugarić navela je da bi dobro došle čvrste i jasne odrednice u strategiji. Vezano za rodno osjetljiv proračun, u Republici Hrvatskoj se tek pokušava, kroz nastojanja Odbora za ravnopravnost spolova, od Vlade i Ministarstva financija izlobirati da se u Državni proračun uključi rodni aspekt. Naglasila je da je velika važnost i snaga europskih dokumenata za nacionalna zakonodavstva, iako se radi o dokumentima koji se moraju implementirati u vlastito zakonodavstvo, ali su nužni i dobrodošli argument, posebno u borbi s regresivnim snagama, pa ako se, primjerice kaže da je nešto odredila europska direktiva, tada će navedeno proći, dok bez toga ne bi prošlo. Iznijela je primjer Direktive o zastupljenosti žena u upravnim i nadzornim odborima te izrekla stav da je sigurna kako bez te Direktive Republika Hrvatska da ne bi implementirala u nacionalno zakonodavstvo nikakve mjere koje bi imale za cilj ispraviti osjetne neravnoteže u zastupljenosti muškaraca i žena. Navedeno se, nažalost, ne odnosi na tvrtke u većinskom vlasništvu države nego samo one u privatnom vlasništvu. Zaključila je da su strategija i europska politika pomoć i nužni instrument koji može biti argument otpora svim onima koji narušavaju temeljne vrijednosti i slobode žena. Takvi nažalost postoje i u Hrvatskom saboru i u Europskom parlamentu, kao i u parlamentima drugih država-članica. Od nove strategije traži se snažna podrška i jasne, otvorene, usmjerene mjere, jer više nisu potrebni načelni dokumenti s načelnim deklaracijama.
Voditeljica predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj Zrinka Ujević, govorila je o važnosti izgradnje Unije jednakosti kao cjeline, koja obuhvaća rodnu ravnopravnost, ali i osobe s invaliditetom, LGBTIQ, Rome i cijeli niz prava. Za predsjednicu Europske komisije jako je važna veza između rodne ravnopravnosti i izgradnje Unije jednakosti, a ona je naglašena i u obraćanju o stanju Unije, kao jedan je od prioriteta Komisije, vezano za političke smjernice iznesene na početku mandata. Ocijenila je predstavljanje osam elemenata Plana za prava žena odličnim te istaknula da su pokazatelj svih prioriteta na kojima u Komisiji vrijedno rade.
Predsjednica Odbora za europske poslove Jelena Miloš pitala je uvodničarku gdje vidi prostor za napredak Republike Hrvatske te je zamolila da izloži općenito komparativnu analizu, odnosno u kojoj mjeri su države-članice predane rodnoj ravnopravnosti. Postavila je i dva specifična pitanja vezana za područje rada, koja su posebno važna za žene, a to je nasilje na radnom mjestu, o čemu se malo govori, koje teško pogađa žrtve, u većem dijelu žene, a ne postoje institucionalni mehanizmi sprječavanja tog nasilja. Vezano za preporuku da se prihvati Konvencija Međunarodne organizacije rada, postavila je pitanje postoje li konkretnije mjere od strane Europske unije kojima bi se poboljšao način na koji bi u novoj strategiji uredio suzbijanje nasilja na radnom mjestu. Nadalje je postavila pitanje na koji bi način javna nabava, koja ima svoja posebna pravila, uopće mogla poticati ravnopravnost.
Članica Odbora za ravnopravnost spolova Rada Borić upozorila je da zabrinjava što umjesto da se prihvaćaju rješenja iz direktiva jer je to važno za Hrvatsku koja pripada Europi, način na koji se djeluje je da se doslovno prenose direktive, a ostaje otvoreno pitanje njihove provedbe. Iznijela je primjer Direktive o rodnoj ravnoteži u upravnim odborima te da je država propustila svojim primjerom pokazati i obvezati državna poduzeća, a ona je ograničila primjenu odredbi samo na privatna poduzeća. Podsjetila je da, dok je Republika Hrvatska bila "u čekaonici" Europske unije, prihvaćala je mnoge dobre zakone i prijedloge. Danas se u Republici Hrvatskoj kritizira prihvaćanje Istanbulske konvencije, a u Saboru čak postoji i prijedlog deratifikacije Istanbulske konvencije, što govori o trendu urušavanja prava žena. Podsjetila je da su u Republici Hrvatskoj nacionalne strategije pretvorene u planove – dakle nešto što je nižeg reda. Završno je postavila pitanje može li nova strategija nešto promijeniti (ne da se oduzima pravo nacionalnim legislativama), a vezano za reproduktivno zdravlje žena i spomenula da su žene širom Europske unije prikupile milijun potpisa ne bi li se konačno u Europi osigurao siguran pobačaj u onim zemljama u kojima on nije dozvoljen (prema nacionalnim zakonodavstvima), odnosno da te žene imaju pravo obaviti medicinski zahvat u nekoj drugoj zemlji.
U osvrtu na raspravu i na postavljena pitanja, Ana Carla Pereira navela je razumljivo što se zagovaraju zakonodavne mjere od Komisije. Međutim, smatra da je ponekad također važno ponovno potvrditi i naglasiti načela na kojima se temelji europsko društvo, posebno u sadašnjem kontekstu kada se u brojnim segmentima društva dovode u pitanje načela koja se odražavaju na rodnu ravnopravnost. Bitno je da se uvijek ističe za što se Europska unija zalaže, koje su vrijednosti i načela kojima se ona vodi. Naravno da se ne treba zaustavljati samo na načelima. U Europi postoje snage u društvu, pa čak i unutar institucija Vijeća, Europske komisije i Europskog parlamenta postoje oni glasovi koji dovode rodnu ravnopravnost u pitanje, stoga je bilo potrebno ponovno naglasiti upravo ta načela. Uvjerava da će nova strategija za rodnu ravnopravnost, koja će biti predstavljena u ožujku 2026. godine biti pragmatična te navoditi ono što se može konkretno učiniti te će sadržavati sve što je u Planu i u prošloj strategiji navedeno. Potrebni su jasniji instrumenti, jer upravo će te mjere biti odraz opredjeljenja Europske komisije. Europska komisija uključena je u Prijedlog višegodišnjeg financijskog okvira od 2028. do 2034. godine što je vrlo vidljivi primjer kako će se načela odraziti u pojedinim instrumentima – govori se novcu, europskim fondovima koji se koriste za izravno upravljanje u Bruxellesu, ali i novac koji će se koristiti na nacionalnoj razini, Europski socijalni fond, kohezijska politika, instrument za obnovu i otpornost, tu se određuju sredstva koja će se svakoj državi-članici dodijeliti kako bi uložila u određene politike. U prijedlogu Europske komisije za idući višegodišnji financijski okvir, cilj je uključiti horizontalni pristup te uključiti rodnu ravnopravnost kroz sva područja višegodišnjeg financijskog okvira. Europska komisija koristi instrument tzv. gender tracker, odnosno prati se integriranje rodne ravnopravnosti kroz sva područja proračuna, a na temelju rezultata procjenjuje se je li postignuta integracija rodne ravnopravnosti ili nije. Vezano za integraciju rodne ravnopravnosti kroz javnu nabavu, u Europskoj uniji postoji Direktiva o javnoj nabavi i minimalni standardi kako se javna nabava treba provoditi od strane različitih subjekata. Primjerice, ako država želi izgraditi cestu, postavlja se pitanje hoće li ta cesta imati osvjetljenje kako bi se žene osjećale sigurnima na toj cesti – to može biti uvjet za javnu nabavu. Direktiva ne može ići u detalje, ali može utvrditi načela i načine kako će se vršiti odabir u projektima javne nabave. Javna nabava može biti ključan element u integriranju rodne osviještenosti u politike jer brojna ulaganja javnih tijela moraju slijediti pravila javne nabave. Vezano za zakonodavne mjere i volju u nekoj zemlji te kako djelovanje Europske unije inspirira zemlje-članice, jasno je da kada neka zemlja želi pristupiti Europskoj uniji, ona mora uskladiti svoje zakonodavstvo europskim standardima, to je poticaj, stimulans da država-kandidatkinja koristi europske zakonodavne instrumente. Međutim, postoji tendencija da se, kada zemlja pristupi Europskoj uniji, ta volja i odlučnost smanjuju i da gubi prisutnost u političkoj debati na nacionalnoj razini. Sve države-članice Europske unije moraju prenositi EU zakonodavstvo, a način prenošenja ne smije biti po minimalnim standardima iz direktiva već bi svaka zemlja trebala iskoristiti mogućnost napraviti više od tog minimalnog standarda zadanog direktivama, ovisno o političkoj volji nacionalnih aktera – donositelja odluka i koliko će ambiciozno biti to prenošenje zakonodavstva na nacionalnu razinu.
Europska komisija pozdravlja i daje podršku Republici Hrvatskoj za prenošenje Direktive o sudjelovanju žena u upravnim odborima trgovačkih društava, a posebno ako neće ostati samo na minimalnim standardima. Vezano za izazove i pitanja gdje bi Republika Hrvatska trebala uložiti više truda i gdje ima prostora za poboljšanje u području rodne ravnopravnosti, radi se o sudjelovanju na tržištu rada, razlikama u zapošljavanju i plaćama, spolnom zlostavljanju i uznemiravanju na radnom mjestu, predlaže se da se u raspravu uključi socijalne partnere. Osim toga, zabrinjavajući je broj femicida u usporedbi s drugim državama. Europska komisija pozdravlja što je femicid uključen u Kazneni zakon kao posebno kazneno djelo, ali je važno imati i informativne kampanje koje će dovesti do promjena u društvu kako bi se broj nasilnih djela smanjio. Vezano za seksualno i reproduktivno zdravlje i prava žena, u Republici Hrvatskoj ponekad je pristup zdravstvenoj zaštiti onemogućen pa je važno da se izgrađuje svijest kako bi se na taj način različitim mjerama suprotstaviti tim problemima. Međutim, bioetički izbori u vezi s tim, primjerice pobačaj, u nadležnosti su država-članica te nije lako predlagati nešto specifično o pobačaju na europskoj razini. Poznata joj je inicijativa My Voice, My Choice (Moj glas – moj izbor) koja je postigla veliki uspjeh što se tiče broja prikupljenih potpisa jer je potreban veliki broj potpisa da se iznese prijedlog Europskoj komisiji. Komisija će dati svoj odgovor na taj Prijedlog, ali naglasila je da su čak i u tom prijedlogu organizatori prepoznali da nije moguće da Europska komisiji i Europska unija odluči je li pobačaj legalan ili ne jer o tome odlučuju države-članice.
Predsjednica Odbora Marija Lugarić zahvalila je gošći-uvodničarki na sudjelovanju i spremnosti odgovarati na pitanja. Naglasila je da su svi prisutni zagovornici iste teme te se ne trebaju međusobno uvjeravati, ali potrebno je da jedni druge osnaže, posebno u vremenima kada su ugroze sve veće, da treba jačati savezništva na svim razinama gdje se mogu postići. Zaključila je da će Odbor za ravnopravnost spolova, zajedno s Odborom za europske poslove, pratiti ne samo kako će Plan postati strategija već i kako strategija dobiva implementaciju na razini Republike Hrvatske i na razini Europske unije.
Predsjednica Odbora
Marija Lugarić, mag. prim. educ.