Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora razmotrio je na 21. sjednici, održanoj 14. listopada 2025. godine, u drugom čitanju Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani, P.Z. br. 174, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 3. listopada 2025. godine.
Odbor je, u smislu članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, o navedenom pitanju raspravljao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela.
Rasprava je, sukladno članku 247. Poslovnika Hrvatskoga sabora, provedena objedinjeno s raspravom o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske.
Uvodno je državni tajnik predstavio Konačni prijedlog zakona i razlike u odnosu na Prijedlog zakona. Između dva čitanja zakona napravljena su određena poboljšanja, uz uvažavanje stavova i mišljenja izrečenih na sjednici ovog Odbora, na plenarnoj sjednici i na sjednicama drugih odbora. Predlagatelj nije bio u mogućnosti uvažiti baš sve primjedbe, ali su analizirani svi prijedlozi te ih se nastojalo što više ugraditi u Konačni prijedlog zakona. Izrazio je stav da se radi o dobrim zakonima te da će oni biti provedivi. Realno je i da će se neke odredbe morati mijenjati i prilagođavati „u hodu“ i provedbi temeljnog vojnog osposobljavanja jer se radi o sasvim novom pristupu, novoj zadaći, zahtjevnoj i teškoj misiji koja treba pridonijeti jačanju nacionalne sigurnosti u obrani Republike Hrvatske. Budući da se ne radi samo o obrani nego i civilnoj zaštiti, Ministarstvo unutarnjih poslova također je dionik ovog procesa. Zaključio je da uvjerenjem da će Republika Hrvatska biti obrambeno i sigurnosno puno jača nakon donošenja i početka provedbe ovog zakona.
Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova naveo je odredbu čl. 8. Prijedloga, (koja se odnosi na točku 21.b) Zakona), koja kaže da se odredbe o temeljenom vojnom osposobljavanju ne smatraju diskriminacijom u smislu zakona kojim se uređuje suzbijanje diskriminacije. U tom kontekstu, upozorio je da Zakon o ravnopravnosti spolova predstavlja organski zakon. Prema članku 83. Ustava Republike Hrvatske zakoni kojima se razrađuju odredbe o ljudskim pravima, predstavljaju organske zakone koji se donose po posebnoj proceduri, a posljedica je da imaju posebnu pravnu snagu. Stoga se takav zakon ne može mijenjati intervencijom u ordinarnom zakonu. Treba voditi računa o različitim pravnim snagama zakona i o ideji da je razlog zbog čega je zakon kojim se razrađuju ljudska prava – organski zakon – potreba postavljanja jačih jamstava u odnosu na ljudska prava. Nadalje, istaknuo je da Zakon o suzbijanju diskriminacije daje ovlast da se propiše nejednako postupanje (uz ispunjavanje kumulativnih uvjeta članka 9. Zakona o suzbijanju diskriminacije), a ne da se propiše da nešto nije diskriminacija. Podsjetio je da su već dvije pravobraniteljske institucije koje se bave suzbijanjem diskriminacije, odnosno tijela koja su nadležna za suzbijanje diskriminacije u Republici Hrvatskoj, ukazivale na ovu problematiku. Također je naveo da se nisu susreli s ovakvom odredbom u recentnoj zakonodavnoj praksi te da sugeriraju predlagatelju da je izbriše iz Konačnog prijedloga. Objasnio je da odredba kako nejednako postupanje može biti određeno radi javne sigurnosti ima svoj nastavak, a to su kumulativni uvjeti, oni se moraju istovremeno ispuniti: ako su upotrijebljena sredstva u demokratskom društvu koja su primjerena i nužna; pod uvjetom da takvo postupanje ne dovodi do izravne ili neizravne diskriminacije, između ostalog po spolu, te uz uvjet legitimnog interesa.
Obrazloženje u Prijedlogu zakona koje nastoji argumentirati nužnost i primjerenost te mjere smatra nedovoljnim. Naime, stav je Ureda pravobraniteljice da će se neizravna diskriminacija dogoditi na tržištu rada na način da će puno više muškaraca imati prednost pri zapošljavanju u državnoj službi i tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Nadalje, za razumijevanje i obrazloženje temelja ove zakonske intervencije treba jako dobro razumjeti položaj žena na tržištu rada. Jedino što smatra pozitivnim kod odredbe o prednosti zapošljavanja jest što je predlagatelj ograničio navedenu beneficiju na jednokratnu primjenu i time je smanjena količina neizravne diskriminacije. Vezano za odredbu da žena vojna obveznica ne podliježe novačkoj obvezi, ali može dobrovoljno pohađati temeljno vojno osposobljavanje, Ured pravobraniteljice to tumači kao nemogućnost žena dragovoljnog služenja civilne službe, a u praksi se već susreću s tim pitanjem te sugeriraju predlagatelju zakona da zauzme o tome stajalište.
Također, kod odredbe o odgodi temeljnog vojnog osposobljavanja, jedan od uvjeta je da novak ima određen datum za sklapanje braka. Iz perspektive institucije pravobraniteljice za ravnopravnost spolova ukazuje se da brak nije jedini oblik zajednice obiteljskog života pa bi među osnove odgode trebalo uvrstiti i sklapanje životnog partnerstva.
U raspravi je pohvaljen predlagatelj što je uzeo u obzir jezične primjedbe iz rasprave u prvom čitanju na sjednici ovog Odbora, odnosno da se odredbe koje se odnose na žene pišu u ženskom rodu, primjerice lijepa hrvatska fraza žene vojne obveznice. Naglašeno je da bogatstvo hrvatskog jezika omogućuje da bude rodno osjetljiv pa tamo gdje se može primijeniti treba se doista to i primijeniti. Nadalje, izraženo je zadovoljstvo što je raščišćena ranija rasprava u javnoj sferi vezana za možebitnu diskriminaciju što je temeljno vojno osposobljavanje ograničeno samo na pripadnike muškog spola jer i presude Europskog suda potvrđuju da u tom smislu ne postoji diskriminacija.
Iznesen je stav da je najspornija odredba Konačnog prijedloga ona o prednosti pri zapošljavanju, iako postoji djelomično poboljšanje jer više ne obuhvaća javne službe i zapošljavanje koje nije na neodređeno vrijeme. Istaknuto je da odredbu članka 21., koja navodi da „odredbe ovog zakona koje uređuju temeljno vojno osposobljavanje i obvezu civilne službe ne smatraju se diskriminacijom u smislu zakona kojim se uređuje suzbijanje diskriminacije“, demantiraju odredbe koje slijede. Iznesena je bojazan da će ta odredba o prednosti zapošljavanja dovesti do toga da za desetak godina u državnim službama uglavnom budu zaposleni muškarci. Navedeno je diskriminirajuće ne samo prema ženama, nego i prema muškarcima koji su stariji od 30 godina i koji nisu mogli služiti vojni rok ili neće prolaziti temeljno vojno osposobljavanje. Najviše će se diskriminacija odraziti na žene kojima će biti značajno otežano pristupanje državnoj službi. Naglašeno je da hrvatski zakoni dozvoljavaju uvođenje nekih mjera, ali uz uvjet da one budu proporcionalne. Iznesen je primjer žena koje koriste rodiljni dopust i izostaju s tržišta rada najmanje četiri mjeseca zbog rođenja djeteta i postavljeno pitanje trebaju li i one imati prednost pri zapošljavanja.
Izraženo je mišljenje da odredba o prednosti zapošljavanja pada na testu razmjernosti jer temeljno vojno osposobljavanje traje samo dva mjeseca. Radi se o ozbiljnom problemu koji će, kako je izraženo u raspravi, zasigurno dovesti i do tužbi Ustavnom sudu.
Državni tajnik je u odgovoru na pitanja iz rasprave istaknuo da smatra i ove zakone organskima jer oni reguliraju obranu i nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, što smatra temeljem države. Naglasio je da je već uvodno najavio mogućnost dorade nekih odredbi u slučaju potrebe za time. Upozorio je da uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja nema alternative jer se radi se o nacionalnom, državnom interesu te ga tako treba promatrati. Istaknuo je da se prilikom pripreme Konačnog prijedloga maksimalno pokušavalo postići da nitko ne bude oštećen. Smatra da žene nisu diskriminirane, podaci o udjelu žena na dragovoljnom vojnom osposobljavanju u Republici Hrvatskoj (ukupno 17% žena) viši su nego prema NATO standardima, a broj žena na dragovoljnom vojnom osposobljavanju iz godine u godinu se povećava. Svaka žena koja želi služiti vojsku, ići na temeljno vojno osposobljavanje, to može učiniti kao dragovoljka, može se uključiti i biti ravnopravna. Kod prednosti pri zapošljavanju, ne radi se o diskriminaciji jer postoji izbor – želi li netko ići na temeljno vojno osposobljavanje ili ne želi.
Nakon rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „ZA“ i 2 „SUZDRŽANA“ glasa) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese:
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obrani.
Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora određena je Marija Lugarić, mag. prim. educ., predsjednica Odbora, a u slučaju njezine odsutnosti Tomislav Josić, potpredsjednik Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Marija Lugarić, mag. prim. educ.