Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora održao je 27. ožujka 2025. godine tematsku sjednicu u suradnji s Autonomnom ženskom kućom Zagreb, u okviru tematske sustavne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Tematska sjednica održana je na temelju zaključka s 9. sjednice Odbora (održane 11. veljače 2025. godine).
Tema sjednice bila je Jačanje suradnje u pružanju podrške i zaštite žrtvama partnerskog nasilja.
Na sjednici su, osim saborskih zastupnica i zastupnika, predstavnici/e stručne zajednice, državnih institucija i organizacija civilnog društva.
Uvodno je predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Marija Lugarić istaknula da Odbor redovito organizira tematske sjednice, okrugle stolove i konferencije na temu nasilja u obitelji i nasilja nad ženama, a u kojima se najčešće ukazivalo na sljedeće: nedosljednu implementaciju propisa, potrebu boljeg osvještavanja društva kroz obrazovanje, od predškolskih do visokoškolskih institucija, učinkovitiju edukaciju stručnjakinja i stručnjaka te unaprjeđenje međusektorske suradnje u pružanju podrške žrtvama nasilja. Predsjednica je naglasila da bi svi djelatnici koji dolaze u kontakt sa žrtvama partnerskog nasilja, poput policajaca, socijalnih radnika, sudaca i liječnika, trebali proći kontinuiranu edukaciju o prepoznavanju znakova nasilja, pravima žrtava i dostupnim resursima za podršku, pri čemu je ključno prepoznati kako pristupiti žrtvama na siguran i empatičan način.
Izvanredna profesorica s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a ujedno i suradnica Autonomne ženske kuće Anita Lauri Korajlija, predstavila je rezultate istraživanja o radu institucija provedenog u 2024., a kojim su obuhvaćeni i žrtve i dionici. Istraživanje ukazuje na manjak senzibiliteta i znanja o dinamici nasilja nad ženama među predstavnicima sustava socijalne skrbi i pravosuđa. Nadalje, jasno su prisutni indikatori koji ukazuju da žrtve nasilja ne dobivaju odgovarajuću zaštitu ili se neki oblici nasilja ne prepoznaju ili se čak u nekim slučajevima izjednačavaju s nasilnikom. Naglasila je da je strukturalno nasilje prema žrtvama rodno uvjetovanog nasilja ne samo neugodno osobno iskustvo, već i društveni problem koji zahtjeva sustavnu promjenu. Zatim je istakla tri ključna izazova otkrivenih provedenim istraživanjem, a to su: rodno-neutralni pristupi prikrivaju stvarnu dinamiku nasilja, neprepoznavanje prisilne kontrole i postseparacijskih oblika nasilja te nedostatak skrbi koja je temeljena na znaju o traumi. Upozorila je nisu žene te koje su prestale vjerovati u sustav, nego je sustav taj koji je prestao vjerovati ženama. Zaključno je ponudila preporuke kojima bi se navedeni problem mogao riješiti, primjerice skrb utemeljena na znanju o traumi, obavezna kontinuirana edukacija, bolja međuinstitucionalna suradnja te dugotrajna psihološka podrška žrtvama.
Odvjetnik Ivan Jelavić govorio je o normativnom okviru i sudskoj praksi, pritom naglašavajući problem koji se pojavljuje prilikom vještačenja. Naime, vještaci često ne poznaju dobro propise, niti smjernice i preporuke koje proizlaze iz europskih i međunarodnih konvencija o zaštiti ljudskih prava. Svoja zapažanja potkrijepio je različitim primjerima iz prakse, a koji ukazuju na to koliko nerazumijevanje vještaka prema žrtvama nasilja utječe na sam postupak. Nadalje, istaknuo je i problem neučinkovitog međusektorskog koordiniranja u postupku te dodao da rješenje vidi u sustavnom usavršavanju i provođenju edukacija.
Bivša UN-ova posebna izvjestiteljica za nasilje nad ženama i bivša ekspertica CEDAW-a (Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena) Dubravka Šimonović prisutnima je predstavila inicijativu Femicide Watch. Svrha te inicijative je organizirati sustavno praćenje pojavnosti ubojstava žena iz rodne perspektive, na način da se prikupljaju i analiziraju podaci koji bi omogućili uočavanje ključnih propusta koji dovode do ubojstava žena od strane njihovih supruga, bivših i sadašnjih partnera te općenito muškaraca. Nadalje, uz navedeno je usko povezan i termin femicida, koji ima svoju povijest korištenja i različito je prihvaćen u praksi, a iznimno je važan u prepoznavanju rodnog oblika nasilja. Naglasila je da je procjena rizika od femicida i drugih oblika nasilja prema ženama novi standard Istanbulske konvencije, koji smatra dodanom vrijednosti Konvencije jer propisuje obavezu svim državama koje su ratificirale ovu Konvenciju, a usmjerena je na sprečavanje nasilja i femicida.
Redovita profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Maja Munivrana govorila je o implementaciji preporuka GREVIO koje se odnose na kaznenopravni sustav u Republici Hrvatskoj s naglaskom na uvođenje rodno specifičnog pristupa u hrvatsko zakonodavstvo, politike i praksu, problem psihičkog nasilja i prisilne kontrole te učinkovite proporcionalne i odvraćajuće sankcije u hrvatskom sustavu. Navela je da su u implementaciji preporuka u hrvatske zakone do sada učinjeni značajni koraci, no da još treba raditi na daljnjim poboljšanjima. Zaključila je da mehanizmi države za sprječavanje rodno uvjetovanog nasilja koje je usmjereno na ženu samo zato što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene, moraju biti učinkovitiji te da bi promicanje pune ravnopravnosti trebalo biti snažnije izraženo, kako kroz pravni okvir, tako i kroz dobre prakse.
U raspravi koja je uslijedila nakon uvodnih izlaganja sudionici su govorili o problemima s kojima se žrtve nasilja susreću u praksi te su razmijenili stavove i mišljenja što još treba učiniti kako bi sustav podrške i zaštite žrtava u Hrvatskoj bio učinkovitiji. Borba protiv nasilja nad ženama zahtijeva koordinirano djelovanje svih sektora – od institucija vlasti, pravosuđa, policije, socijalne skrbi, zdravstva, obrazovanja pa sve do nevladinih organizacija. Samo zajedničkim djelovanjem može se osigurati sustavna podrška ženama koje su preživjele nasilje, unaprijediti prevencija i stvoriti sigurno okruženje za život bez nasilja.
Uz predsjednicu Odbora i predstavnice Autonomne ženske kuće, u raspravi su sudjelovali predstavnici akademske zajednice, državnih ustanova i organizacija civilnog društva. Ovakvim događanjima nastoji se ojačati suradnja među svim dionicima kako bi se što uspješnije identificirali čimbenici koji olakšavaju ili otežavaju pružanje pomoći ženama koje su preživjele obiteljsko nasilje.
Zaključno je predsjednica Odbora Marija Lugarić sažela je najbitnije prijedloge zaključaka: potrebu implementacije rodno osjetljivog pristup u sve procedure, postizanje svjesnosti da je nasilje društveni, a ne privatni problem, potreba pravodobne prevencije te promjene pristupa prema žrtvama nasilja na način da ih se zaštiti te da im se olakša postupak kroz koji prolaze kako bi počinitelj bio sankcioniran.
Predsjednica Odbora
Marija Lugarić, mag. prim. educ. v.r.