9. saziv Hrvatskoga sabora (14.10.2016. - 22.7.2020.)

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora je na telefonskoj sjednici, održanoj 24. ožujka 2020. godine, raspravljao o Prijedlogu zakona o dopunama Zakona o elektroničnim komunikacijama s Konačnim prijedlogom zakona, PZ rb. 881, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 19. ožujka 2020. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi provedenoj putem elektroničke pošte, smsa, Whats Appa, i telefona podržani su napori Vlade i nadležnih tijela kako bi modernim tehnološkim alatima mogli učinkovito djelovati u suzbijanju aktualne opasnosti izazvane virusom COVID-19.  Istaknuto je kako se radi o iznimci koja je predviđena samo u slučajevima proglašenja prirodne nepogode ili katastrofe ili epidemije zarazne bolesti ili opasnosti od epidemije zarazne bolesti.  

Napomenuto je kako treba biti vrlo oprezan u ograničavanju osobnih sloboda građana, što i predlagatelj zakona navodi: „Ograničenja pojedinih osobnih prava moraju biti propisana normom zakonske razine te se mogu propisati samo iznimno ako su ona nužna radi slobode i zaštite drugih ljudi te radi zaštite javnog zdravlja.“ Prijedlog dopune zakona odredbom članka 104. a uzima u obzir da se traže podaci bez privole građana, odnosno bez slobodno dane i dostavljene volje korisnika usluga, tako da ova izmjena zakona ograničava osobne slobode građana. Ukazano je i na odredbu čl. 16. Ustava RH kojim je određeno kako svako ograničenje osobnih sloboda mora biti u razmjeru s potrebom u svakom pojedinom slučaju. 

U raspravi su iznesene primjedbe prvenstveno na neodređenost zakona u dijelu koji se odnosi na vremensko trajanje ograničavanja ljudskih prava, te na obaviještenost građana čija se prava i slobode ograničavaju. Izneseno je i mišljenje kako bi Vlada nakon završetka izvanredne mjere trebala podnijeti izvješće nadležnom Odboru. Odbor je odlučio da će podnijeti amandman na Prijedlog zakona kojim se obrada podataka vremenski ograničava za vrijeme dok traju izvanredne okolnosti, te se  tijelo koje vrši obradu podataka, obvezuje izvijestiti osobu čiji se podaci obrađuju. Osim toga, amandmanom se obvezuje Vlada da nakon završetka izvanrednih okolnosti o obradi podataka podnese izvješće nadležnom Odboru.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova  (8 glasova „ZA“ i 4 glasa „SUZDRŽAN“)  odlučio Hrvatskom saboru predložiti donošenje 

Zakona o dopunama Zakona o elektroničnim komunikacijama.

Temeljem članka 196.  Poslovnika Hrvatskoga Sabora nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina većinom glasova  (10 glasova „ZA“ i  2 glasa „PROTIV“) odlučio je Hrvatskom saboru predložiti donošenje  sljedećeg
 
a m a n d m a n a

Na članak 1.

U članku 1. dodanom članku 104.a iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

„4. Obrada podataka iz stavka 1. ovog članka vremenski je ograničena trajanjem situacije iz stavka 1. ovog članka, a tijelo koje vrši obradu podataka iz stavka 1. ovog članka dužno je o početku obrade podataka na odgovarajući način obavijestiti pretplatnika ili korisnika usluge čiji se podaci obrađuju.
5. Vlada Republike Hrvatske dužna je nakon završetka izvanredne situacije iz stavka 1. ovog članka o obradi podataka podnijeti izvješće nadležnom saborskom odboru.“ .

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Tomislava Žagara, potpredsjednika Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 39. sjednici, održanoj 12. ožujka 2020. godine, raspravljao je o Izvješću o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2018. godinu za potrebe nacionalnih manjina, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 22. kolovoza 2019. godine.

Uvodno je podnositeljica Izvješća iznijela kako je 2018. godine za potrebe nacionalnih manjina utrošeno ukupno 32.382.658,58 kuna, što je 20,9 % više nego 2017. godine. Istaknula je i kako su jedinice lokalne samouprave u kojima je obvezna ravnopravna uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina, uglavnom uskladile statute s Ustavnim zakonom, ali da je potrebno uložiti napore u promicanje svijesti o vrijednosti manjinskih jezika kao integralnog dijela kulturne baštine Republike Hrvatske.  

Zastupljenost nacionalnih manjina u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima i pojedinim lokalnim jedinicama je nedostatna. Stoga su potrebni pojačani napori da bi se povećao njihov udio. U tijelima državne uprave bilo je zaposleno 3,24 % pripadnika nacionalnih manjina, što predstavlja blagi pad u odnosu na 2017. godinu, kada je taj udio iznosio 3,34%. U lokalnim jedinicama koje imaju obvezu zapošljavati pripadnike nacionalnih manjina, na dan 31. prosinca 2018. godine ukupno je bilo zaposleno 3,31% pripadnika nacionalnih manjina. 

Analiza provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. godine ukazuje na kontinuirani napredak u integraciji pripadnika romske nacionalne manjine u društvo kao i njihovu sve veću uključenost u aktivnosti koje tome pridonose. U tom smislu sustavno su se poduzimale aktivnosti u područjima: obrazovanja, zapošljavanja i uključivanja u gospodarski život, zdravstvene zaštite, socijalne skrbi, prostornog uređenja, stanovanja i zaštite okoliša, rješenja statusnih pitanja, suzbijanja diskriminacije i pomoći u ostvarivanju prava. 

U području razvijanja tolerancije prema različitosti i suzbijanju diskriminacije organiziran je ciklus stručnih seminara o odredbama Kaznenog zakona vezano uz zločin iz mržnje i govor mržnje za suce, državne odvjetnike, policiju, odvjetnike i predstavnike organizacija civilnoga društva, posebno vezano uz zločin iz mržnje prema predstavnicima nacionalnih manjina, a u cilju upoznavanja s problematikom zločina iz mržnje i govora mržnje, i zakonodavstvom te pojavnosti u Republici Hrvatskoj. 

U području kulturne autonomije nacionalnih manjina kontinuirano se financira opremanje knjižnica, novinska i književno-nakladnička djelatnost, glazbeno-scenska djelatnost i kulturno-umjetnički amaterizam, likovna, filmska djelatnost, međunarodna kulturna suradnja, arhivska i muzejsko-galerijska djelatnost i zaštita kulturne baštine nacionalnih manjina, a putem Savjeta za nacionalne manjine financiraju se razni programi udruga i ustanova nacionalnih manjina. 

U raspravi koja je uslijedila istaknuto je kako je izdvajanje za romsku nacionalnu manjinu u Međimurskoj županiji premalo, osobito kad se usporedi s brojem pripadnika te nacionalne manjine te izdvajanjima u drugim županijama i Gradu Zagrebu. Vezano uz pravo na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina istaknuto je kako su u Gradu Vukovaru uklonjene i zadnje ploče sa tijela državne uprave na  jeziku i pismu srpske nacionalne manjine, dok u Gradu Vrbovskom do danas nisu ni postavljene. 

Vezano uz financiranje istaknuto je kako su u Izvješću korišteni podaci o  izdacima za financiranje prava nacionalnih manjina vezani na prava iz drugih zakona, a ne na prava koja proizlaze iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Primjerice sredstva za stambeno zbrinjavanje vezana su uz Zakon o stambenom zbrinjavanju. Isto se odnosi i na financiranje vjerskih zajednica, za što se sredstva osiguravaju temeljem ugovora sa vjerskim zajednicama te putem komisije za vjerske zajednice, a ne putem Ureda za ljudska prava. Iz izvješća proizlazi kako je za nacionalne manjine 15 milijuna kuna utrošeno na poziciji Ministarstva kulture te 35 milijuna kuna na poziciji Ministarstva obrazovanja, no nacionalne manjine nisu u cijelosti upoznate za što su ta sredstva utrošena. Iako je udio nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu 7,67 %, u javnim medijima su sadržaji o njima prisutni sa svega 1,6 %, što je premalo. 

U raspravi je izneseno kako je pravo na obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina vrlo šaroliko te u Izvješću nije prikazana realna slika. Vezano uz obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina, model C ili ne postoji, ili je siromašan. Naglašeno je kako Vukovarsko-srijemska županija odbija prenijeti osnivačka prava na općine u kojima je utvrđeno pravo srpske nacionalne manjine na ravnopravnu uporabu jezika i pisma, a što je zakonska obveza županije, pa je na taj način onemogućena registracija škola na manjinskom jeziku. 

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova  (8 glasova „ZA“ i 2 glasa „SUZDRŽAN“)  odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2018. godinu za potrebe nacionalnih manjina

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Tomislava Žagara, potpredsjednika Odbora.  

            PREDSJEDNIK ODBORA

            prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 39. sjednici, održanoj 12. ožujka 2020. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o Dopuni zakona o udomiteljstvu, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavio Klub zastupnika GLAS-a, aktom od 10. veljače 2020. godine.

Sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Prijedlog zakona razmatrao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja obrazložio kako se Zakonom dopunjuje pojam udomiteljske obitelji na način da se kao udomiteljska obitelj navode životni partneri i neformalni partneri. Istaknuo je kako postojeći Zakon o udomiteljstvu nije usklađen s odredbama Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola prema kojem su životni partneri izjednačeni s bračnima u upravnim postupcima. Osim toga, sukladno Ustavu Republike Hrvatske i Povelji EU o temeljnim pravima te Zakonu o suzbijanju diskriminacije zabranjena je diskriminacija temeljem spolne orijentacije. Velikom broju djece bez roditeljske skrbi za sada se onemogućava pravo na najbolju moguću udomiteljsku obitelj isključivanjem velikog broja potencijalnih udomitelja. 

U raspravi koja je uslijedila, većina članova Odbora podržala je predložene dopune Zakona, dok su neki članovi smatrali kako je postojeće zakonsko rješenje zadovoljavajuće te ga ne treba dopunjavati. Istaknuto je kako su sva tijela dužna poštivati odluke Ustavnog suda, te kako Centri za socijalnu skrb moraju meritorno odlučivati sukladno uputama upravnog suda. 

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova  (8 glasova „ZA“ , 1 glas „SUZDRŽAN“ i 1 glas „PROTIV“)  odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće

Z A K LJ U Č K E

1.    Prihvaća se Prijedlog zakona o dopuni Zakona o udomiteljstvu
2.    Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Tomislava Žagara, potpredsjednika Odbora.  

       PREDSJEDNIK ODBORA

            prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 38. sjednici, održanoj 20. veljače 2020. godine, raspravljao je o Izmjenama i dopunama Poslovnika pučkog pravobranitelja koje je na potvrđivanje podnijela Pučka pravobraniteljica aktom od 26. rujna 2019. godine.

Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske Klasa: 022-03/19-12/73, Urbroj: 50301-25/14-19-6 od 7. studenog 2019. godine.

Uvodno je Pučka pravobraniteljica pojasnila kako se Poslovnik pučkog pravobranitelja mijenja kako bi se unutarnje ustrojstvo Uredu pučkog pravobranitelja moglo uskladiti sa Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. 

   
Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je bez rasprave jednoglasno (13 glasova „ZA“)  odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Potvrđuju se Izmjene i dopune Poslovnika pučkog pravobranitelja

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Tomislava Žagara, potpredsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 38. sjednici, održanoj 20. veljače 2020. godine, raspravljao je o Izvješću pučke pravobraniteljice za 2018. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila pučka pravobraniteljica, aktom od 28.ožujka 2018. godine. Odbor je raspolagao Mišljenjem Vlade Republike Hrvatske Klasa: 022-03/19-12/13, Urbroj: 50301-25/16-19-19 od 7. studenog 2019.

Podnositeljica izvješća naglasila ja kako izvješće sadrži analizu i ocjenu postupanja tijela javne vlasti  u svim područjima zaštite ljudskih prava i sloboda. Predloženo je 209 preporuka od kojih je 26 % Vlada u cijelosti prihvatila dok se na preko pola preporuka Vlada nije očitovala.  Ured je u 2018. godini postupao  po 5.082 predmeta, a zaprimljeno je 8,6% više pritužbi građana nego prethodne godine.  

Postupno je po 779 predmeta koji se odnose na diskriminaciju, najviše na području rada i zapošljavanja (42,9%), slijedi pristup dobrima i uslugama (7,3%), zatim javno informiranje, mediji i uprava s po 6,6%. Najzastupljenija diskriminacijska osnova je etička pripadnost, osobito pripadnika romske i srpske nacionalne manjine. Romi su suočeni s preprekama u zapošljavanju, stanovanju, zaštiti zdravlja i velikoj društvenoj isključenosti. Samo 26% romskih djevojčica pohađa srednju školu, samo 25% Roma integrirano je s većinskim stanovništvom dok ostatak živi u izoliranim naseljima s lošim uvjetima stanovanja te lošom dostupnosti komunalnih i infrastrukturnih usluga. Pripadnici srpske nacionalne manjine uznemiravaju se radi nacionalnog podrijetla, diskriminiraju pri zapošljavanju radi srpskog jezika, a prisutan je višegodišnji trend pogoršanja odnosa većinske javnosti te pojedinih političkih i javnih aktera prema srpskoj zajednici. Istraživanje međuetničkih stavova roditelja i djece pokazalo je da djeca reflektiraju okolinu u kojoj žive a koja je i dalje opterećena ratom. 

Suradnja s nadležnim državnim tijelima je ocjenjena kao uglavnom dobra, a ohrabruje što su za pripremu ovog izvješća sva državna tijela dostavila tražene podatke. Odgovori državnih tijela su često nepravovremeni, formalni, vrlo šturi i ne odgovaraju na suštinu postavljenih pitanja. Posebno je zabrinjavajuća praksa MUP-a koji uskraćuje pristup i neposredan uvid u podatke u informacijskom sustavu o postupanjima prema iregularnim migrantima pri čemu se služe argumentima koji nisu utemeljeni na pravu. Na taj način onemogućava se Pučkoj pravobraniteljici efikasno provođenje poslova i ovlasti predviđenih nacionalnim preventivnim mehanizmom, krši se Zakon o pučkom pravobranitelju te Zakon o tajnosti podataka. 

Hrvatska je i dalje suočena s iseljavanjem stanovništva, najviše mladih, a mjere demografske politike donose se ad hoc i svode se na povećanje rodiljnih naknada, novčanih pomoći, produljenju rada vrtića. Navedenim mjerama povećava se kvaliteta života, ali ostaje dojam da mjere nisu rezultat analize stanja i dugoročnog promišljanja. Ohrabruje što se preporuke iz Izvješća od 2017. g. uvažavaju u većoj mjeri čemu je doprinos dao i Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina održavanjem tematske sjednice. Zabrinjavajuće je veliko nepovjerenje građana u institucije, a mnogi građani su zbog siromaštva onemogućeni u ostvarivanju svojih prava, osobito osobe starije životne dobi. Nedostatak socijalnih, zdravstvenih, komunalnih usluga, prometna izoliranost svakodnevnica su mnogih građana osobito u ruralnim područjima i na otocima (primarne, pedijatrijske, dentalne, ginekološke zdravstvene zaštite). 

Uočen je velik stupanj nepovjerenja prema pravosuđu, a građani ukazuju na neujednačenost sudskih odluka zbog čega se osjećaju nejednaki pred zakonom, navode spregu izvršne i sudbene vlasti koju smatraju glavnim uzrokom nefunkcioniranja sustava. 

Unatoč novom Zakonu o pravima hrvatskih branitelja u 2018.g zaprimljeno je 70 % više pritužbi vezanih uz prava branitelja i njihovih obitelji, koje su se najčešće odnosile na nepriznavanje statusa hrvatskih branitelja ili HRVI-a, teško socijalno stanje branitelja, nepriznavanje vremena provedenog u domovinskom ratu, stambeno zbrinjavanje, dužinu postupaka u kojima se utvrđuju prava branitelja. 

U nacionalnom preventivnom mehanizmu zabilježena su nečovječna i ponižavajuća postupanja, nedostatak učinkovite istrage o protjerivanjima migranata uz uporabu sredstava prisile, koji ostavlja prostor za sumnju i otklanja mogućnost prevencije. U dijelu koji se odnosi na osobe lišene slobode zabilježena su poboljšanja, no ne i sustavne promjene tako da su zatvori i dalje prenapučeni, a prisutni su i problemi vezano uz ostvarivanje zdravstvene zaštite. Građani se i dalje tuže na propuste policije te njihovo neetičko i neprofesionalno postupanje. Značajan je broj pritužbi koje se odnose na prekoračenja ovlasti policije u postupcima u kojima se koristi tjelesna snaga. 

U  raspravi su članovi Odbora rekli kako je Godišnje izvješće pokazatelj stanja ljudskih prava u Hrvatskoj koje moramo uvažiti. Ured pučkog pravobranitelja važan je pokazatelj demokratizacije društva te je iznimno važno očuvanje autonomije što  uvelike ovisi od podrške koju ima od Hrvatskoga Sabora. Pohvalno je što su sva ministarstva odgovorila na preporuke Pučke pravobraniteljice kao i da je postupano po 65% preporuka iz 2017.g., dok je kao nedopustivim ocijenjena činjenica da na 50 % preporuka iz ovog izvješća nisu dostavljena očitovanja nadležnih tijela. Iz Izvješća proizlazi da se govor mržnje ne prepoznaje kao motiv zločina i ne procesuira se. U javnosti je prisutan govor mržnje što osobito zabrinjava kada ga upotrebljavaju javne osobe ili političari koji bi svojim primjerom trebali graditi društvo utemeljeno na toleranciji i uvažavanju različitosti. 

U raspravi je izneseno kako ne ohrabruje činjenica što mnogi građani imaju osjećaj da je pravosudni sustav neučinkovit te u svojim pritužbama ukazuju na dugotrajnost postupaka i nejednakosti pred zakonom te što u svojim pritužbama ukazuju na korumpiranost sudaca, neuvažavanje dokaza predočenih sudu, neujednačenost sudskih odluka i dugotrajnost postupaka. Vezano uz zatvorski sustav ukazano je kako su prisutni problemi u odnosu na prekapacitiranost pojedinih zatvora te premali broj zaposlenih osobito zdravstvene struke. Istaknuto je i da se mora voditi računa da se rehabilitiraju manji prijestupnici, a ne da se od njih stvaraju kriminalci

Na javnoj televiziji još nije osnovana redakcija za nacionalne manjine, a manjinski sadržaji su marginalizirani u dvije tjedne emisije na javnoj televiziji. Nadalje, Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije poduzelo mjere kojima bi se omogućilo registriranje škola na manjinskom jeziku u Vukovarsko-sremskoj županiji. Vezano uz romsku nacionalnu manjinu istaknuto je kako se što prije mora donijeti akcijski plan za uključenje Roma, kao i da se odnos romskog i većinskog stanovništva u međimurskoj županije ne smije svoditi na sigurnosni problem već je potrebno formiranje interdisciplinarnih timova. Zbog problematičnih pojedinaca koji predstavljaju manjinu unutar romske nacionalne manjine ne smiju se stigmatizirati svi pripadnici romske zajednice. Istaknuto je da je romska nacionalna manjina često diskriminirana u području zapošljavanja, no navedeni su i pozitivni primjeri kao Mursko Središće u kojem se pripadnici romske manjine zapošljavaju na javnim radovima te ustanovama. Ukazano je na antimanjinske referendume kojima se žele smanjiti manjinska prava. Prava manjina u javnosti se predstavljaju kao ugrožavanje prava većine. Istaknuto je kako bi se iz referenduma morala izuzeti pitanja koja se tiču ljudskih i manjinskih prava, a kako se ta Ustavom zagarantirana prava ne bi mogla dovesti u pitanje.  

U odnosu na prava migranata i osoba pod međunarodnom zaštitom u raspravi je upozoreno na preporuke koje se odnose na pravovremeno i transparentno obavještavanje o razmještaju migranata, o potrebi da se intenzivira informiranje i programi učenja hrvatskog jezika za osobe pod međunarodnom zaštitom, te da se donesu strategije jedinica lokalne samouprave kako bi se osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita što uspješnije integrirale u lokalnu zajednicu. 

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno (13 glasova „ZA“)  odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće pučke pravobraniteljice za 2018. godinu

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Tomislava Žagara, potpredsjednika Odbora.  

            PREDSJEDNIK ODBORA

            prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 37. sjednici, održanoj 23. siječnja 2020. godine, raspravljao je o Izvješću o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2018. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 3. siječnja 2020. godine.

Sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Prijedlog zakona razmatrao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela. 

Predstavnica predlagatelja uvodno je naglasila da se tijekom izvještajnog razdoblja u ustrojstvenim jedinicama Uprave za zatvorski sustav nalazilo ukupno 11352 zatvorenika,  od čega na izdržavanju kazne zatvora 6781, maloljetničkog zatvora 17, mjere upućivanja u odgojni zavod 89 i mjere istražnog zatvora 4465. Nadalje, tijekom 2018. godine bilo je 2662 kažnjenika, od čega 586 zatvorenika kojima je u prekršajnom postupku izrečena kazna zatvora, 366 kojima je izrečena novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora, te 1710 osoba kojima je određeno zadržavanje u prekršajnom postupku. Ukupni zatvorski kapacitet u izvještajnom razdoblju iznosio je 3900 mjesta, a na dan 31.12.2018. ukupno je 3217 osoba boravilo u svim ustrojstvenim jedinicama zatvorskog sustava. Ukupno je 4119 zatvorenika izdržavalo kaznu zatvora, od čega je 95% muškaraca, te 5% žene.

Evidentirano je 56 slučajeva primjene prisile, 18 smrtnih slučajeva te 3 slučaja samoubojstva. Vezano za prava zatvorenika i njihovu zaštitu, podnesene su 93 žalbe nadležnom sucu izvršenja, 203 pritužbe Središnjem uredu Uprave za zatvorski sustav i probaciju. U odnosu na 2017. godinu povećan je broj službenika zatvorskog sustava za 9 zaposlenika, na dan 31. prosinca 2018. godine u kaznionicama, zatvorima, odgojnim zavodima i centrima ukupno je 3558 sistematiziranih radnih mjesta, a popunjeno je 2611 radnih mjesta. 

U raspravi je pohvaljen detaljan i precizan izvještaj uz napomenu kako bi na pojedinim mjestima trebalo bolje obrazložiti razloge zbog kojih su stvari takve kakve jesu. Vezano uz popunjenost radnih mjesta zabrinjava velik broj nepopunjenih radnih mjesta, a pritužbe na premali broj službenika dolaze od zatvorenika i pojedinih čelnika sindikata. Posebno zabrinjava podatak kako nedostaje zdravstvenog osoblja, tako da je pregled psihijatra teško dostupan unatoč velikom interesu zatvorenika. U raspravi je ukazano i na porast nasilja među zatvorenicima za 31%, te velika siva zona jer se, prema anketi Pučke pravobraniteljice, brojni slučajevi ne prijavljuju. U odnosu na smještajne uvjete iz Izvješća nije vidljiva cjelokupna slika jer se prikazuju ukupni podaci te nije vidljivo kako je u 10 od 14 zatvora popunjenost bila veća od 100%, najviše u Osijeku gdje je popunjenost bila 160 %. Izneseno je i kako je loš normativni okvir vezano uz smještaj djece sa majkama zatvorenicama, budući da djeca ne mogu ostati s majkama nakon prve godine života.

Predstavnica predlagatelja pojasnila je kako se izvješća o popunjenosti dobivaju na dnevnoj razini, a prekapacitiranost se najvećim dijelom odnosi na pritvorenike jer je smještaj uvjetovan dostupnošću sudu. Zatvor u Osijeku uvijek ima velik broj pritvorenika zbog migrantske  krize tako da je često prekapacitiran. Problem zadržavanja liječnika vidljiv je u zdravstvenom sustavu RH jer je velik broj liječnika otišao raditi u inozemstvo. Uprava za zatvorski sustav raspisuje natječaje za liječnike no na njih se nitko ne javlja. U odnosu na premali broj službenika za zapošljavanje bila je potrebna posebna odluka Vlade te je prošle godine i donesena tako da je zaposleno više službenika. Nedostatak službenika posebno je prisutan na moru gdje  se taj problem rješava premještanjem službenika. 

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova  (9 glasova „ ZA“ i 1  glas “ SUZDRŽAN“ )  odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2018. godinu.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Tomislava Žagara, potpredsjednika Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac
 

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 37. sjednici, održanoj 23. siječnja 2019. godine, raspravljao je o Prijedlogu odluke o imenovanju članova Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova.

Odbor je temeljem članka 5. c  Zakona o policiji raspisao javni poziv. Na javni poziv javilo se ukupno 26 kandidata od kojih je 11 kandidata zadovoljilo uvjete iz javnog poziva. Radna skupina Odbora pregledala je pristigle prijave te je Odboru predložila da se za članove Povjerenstva imenuju:  doc. dr. sc. Teo Giljević, Dubravka Grozdanović, Milan Jurković, Tonči Majica, doc. dr. sc. Aleksandar Maršavelski, Nenad Rukavina, Marijan Šuperina, Evelin Tonković i Tibor Varga.  

Članovi Odbora u provedenoj raspravi usuglasili su se s prijedlogom radne skupine.

Nakon provedene rasprave temeljem čl. 5.c st.2 Zakona o policiji Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno glasova (10 glasova «ZA» ) odlučio Hrvatskom saboru podnijeti;

Prijedlog odluke o imenovanju  članova Povjerenstvo za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Tomislava Žagara, potpredsjednika Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac
 

Privitak:
-prijedlog Odluke

Na temelju članka 5c stavka 2.  Zakona o policiji („Narodne novine“, br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19) Hrvatski sabor na sjednici održanoj ______ donio je

ODLUKU O IMENOVANJU  ČLANOVA POVJERENSTVO ZA RAD PO PRITUŽBAMA U MINISTARSTVU UNUTARNJIH POSLOVA

I

Za članove povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova imenuju se:

doc. dr. sc. Teo Giljević, 
Dubravka Grozdanović, 
Milan Jurković, 
Tonči Majica, 
doc. dr. sc. Aleksandar Maršavelski,
Nenad Rukavina, 
Marijan Šuperina, 
Evelin Tonković, 
Tibor Varga, 

II

Ova odluka objavit će se u „Narodnim novinama“ a stupa na snagu danom donošenja

Klasa: 
Urbroj: 

PREDSJEDNIK 
HRVATSKOGA SABORA

Gordan Jandroković

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora je na 37. sjednici održanoj 23. siječnja 2020. godine, razmotrio Godišnji izvještaj o radu Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za 2018. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora u skladu s odredbom članka 16. stavka 2. Zakona o Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnoga društva („Narodne novine“ broj 173/03) dostavio Upravni odbor Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, aktom od 30. travnja  2019. godine.

Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Godišnji izvještaj razmatrao u svojstvu matičnoga radnog tijela.

Odbor je raspolagao mišljenjem Vlade Republike Hrvatske Klasa: 022-03/19-12/38, Urbroj: 50301-25/14-19-11 od 22. kolovoza 2019. godine.

U uvodnom izlaganju predstavnica predlagatelja izvijestila je da Godišnji izvještaj o radu Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za 2018. godinu označava 15-godišnji kontinuitet djelovanja Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva u stvaranju boljeg društva kroz građanski aktivizam, međuresornu suradnju, partnerstvo i ujednačeni regionalni razvoj te uz odgovorno i transparentno djelovanje za razvoj civilnoga društva u Republici Hrvatskoj.

Među važnijim postignućima u djelovanju Nacionalne zaklade tijekom 2018. godine posebno su izdvojena raspisana 4 zasebna natječaja za dodjelu institucionalnih podrški na kojima je odobreno ukupno 79 podrški, raspisan je Poziv za Inicijalnu programsku suradnju u 7 novih programskih područja, uvedeni su novi alati za umrežavanje sudionika 4 regionalna događanja, iskazana je sposobnost prihvaćanja velikog broja novo-zaposlenih djelatnika, osnovano je Veleučilište za ESI fondove i programe EU te podržano osnivanje Euro-Mediteranske akademije za filantropiju i društveni razvoj, a Nacionalna zaklada se u upravljanju Europskim socijalnim fondom istaknula u ulozi Posredničkog tijela razine 2, što se očituje primjerice u broju riješenih zahtjeva za nadoknadu sredstava kroz platformu ESF Plus te 186 potpisanih ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

2018. godina bila je i godina mjerljivih pokazatelja promjena i utjecaja ostvarenih kroz ulaganje u 329 podrški organizacijama civilnoga društva u kojima je omogućeno zapošljavanje odnosno radni odnos za ukupno 810 osoba te oko 18.500 volonterki i volontera s oko 624.000 sati volonterskog angažmana.
Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva u 2018. godini odobrila je te osigurala kontinuitet provedbe za 353 podrški, od čega je 329 financijskih podrški i aktivnosti vezanih uz demokratizaciju i razvoj civilnoga društva, organizacijski razvoj (institucionalne podrške), razmjenu znanja, građanske akcije u zajednici, volonterstvo, regionalni razvoj, razvoj društvenog kapitala zajednice, centre znanja za društveni razvoj i razvoj filantropije, za čiju su provedbu isplaćena sredstva u iznosu od 42.620.945,20 kn. Pored navedenog, Nacionalna zaklada je u suradnji s Ministarstvom hrvatskih branitelja u 2017. godini odobrila 24 institucionalne podrške udrugama iz Domovinskoga rata, od kojih 11 udruga djeluje na razini Republike Hrvatske te 13 udruga djeluje na razini županije, grada ili općine, a čija je provedba nastavljena i u 2018. godini, za što je Ministarstvo isplatilo sredstva u iznosu od 2.384.320,00 kn. 

U raspravi je istaknuta kvaliteta, preglednost i opsežnost Godišnjeg izvještaja o radu Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za 2018. godinu te pohvaljen rad Nacionalne zaklade. Posebno je pohvaljena brzina rješavanja zahtjeva budući da se zahtjevi rješavaju u roku od 90 dana kao i uređen i svrsishodan sustav dodjeljivanja sredstava za rad udruga osobito što je u RH registrirano ukupno 53.316. udruga. Napomenuto je kako se posebna pažnja mora obratiti na povratne informacije o utrošenim sredstvima, posebice vezano uz financijska sredstva iz fondova EU.   
Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno (9 glasova «ZA») odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

PRIHVAĆA SE GODIŠNJI IZVJEŠTAJ O RADU NACIONALNE ZAKLADE ZA RAZVOJ CIVILNOGA DRUŠTVA ZA 2018. GODINU

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 36. sjednici, održanoj 27. studenog 2019. godine, proveo je objedinjenu raspravu o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Kaznenom postupku, Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima za mladež koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. listopada 2019. godine.

Sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Prijedloge zakona razmatrao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela. 

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona

Predstavnica predlagatelja istaknula je kako se jača kaznenopravna zaštita od nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava te se s ciljem odvraćanja od činjenja kaznenih djela pooštravaju kaznene sankcije. Mijenja se zakonski opis kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179. koje se dopunjuje stanjem dugotrajne patnje, kao novim obilježjem djela.  Mijenja se i definicija kaznenog djela silovanja, na način da se istim smatra svaki nekonsenzualni spolni odnos, bez obzira da li je  uporabljena sila ili prijetnja na život i tijelo silovane ili druge osobe, dok se istovremeno briše kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka. Drugačije je koncipirano kazneno djelo silovanja. Silovanjem se smatra svaki nevoljni spolni odnošaj (bez pristanka žrtve) ili s njim izjednačena spolna radnja, dakle i onda kad nema uporabe sile ili prijetnje na život i tijelo silovane ili druge osobe. Pooštritrava se politika kažnjavanja, povisivanjem posebnog maksimuma zapriječene kazne zatvora. Proširuje se značenje izraza službene osobe iz čl. 87. st.3 KZ-a na način da svojstvo službene osobe obuhvati stručne radnike koji obavljaju poslove iz djelatnosti socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja. Izmjenama zakona briše se kazneno djelo teškog sramoćenja.
U raspravi su podržane izmjene Zakona, ali je istaknuto kako su izmjene potaknute događajima iz javnosti u kojima su teško stradale bliske osobe i djeca. Izraženo je mišljenje kako odredbe zakonske definicije bliskih osoba nisu u skladu s definicijom žrtve iz čl. 3.b Istambulske konvencije te nije riješeno niti pitanje nasilja u adolescenskim vezama. Dio članova Odbora iznio je protivljenje brisanju kaznenog djela teškog sramoćenja te prepuštanje osramoćenim osobama da traže naknadu štete u parničnom postupku. Istaknuto je kako se više pažnje treba posvetiti pravovremenim reakcijama nadležnih tijela, jer unatoč činjenici da nadležna tijela dugo prate obiteljske situacije, događaju se kaznena djela s teškim posljedicama. U tom smislu trebalo bi razmisliti i o propisivanju kažnjavanja službenih ili odgovornih osoba koje nisu pravovremeno poduzele propisane radnje osobito kod kaznenih djela teškog kršenja propisa o nasilju u obitelji i kaznenog djela povrede djetetovih prava. 
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Kaznenom postupku
Predstavnica predlagatelja obrazložila je kako se izmjenama Zakona usklađuje zakonodavstvo s Direktivom EU o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku. Predmetnom Direktivom utvrđuje se pravo na besplatnu pravnu pomoć uhićenicima, osumnjičenicima i okrivljenicima koji nemaju dovoljno sredstava za plaćanje branitelja. Izmjenom se predlaže da pravo na pravnu pomoć branitelja ide na teret proračunskih sredstava prije početka kaznenog postupka. U prethodnom postupku pravo na pravnu pomoć ostvaruje uhićenik od trenutka uhićenja, a osumnjičenik prilikom poduzimanja pojedine radnje u kojoj sudjeluje. Osumnjičeniku se pored imovinskog kriterija priznaje pravo na pravnu pomoć u postupcima za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina. O  dodjeljivanju branitelja odlučuje sudac istrage, a o osnovanosti samog zahtjeva odlučuje državni odvjetnik, odnosno predsjednik vijeća ili sudac pojedinac. Izmjenama Zakona uvodi se članak kojim se određuje prekid postupka u slučaju podnošenja zahtjeva Sudu Europske unije za donošenje prethodne odluke, a za vrijeme trajanja prekida ne teče zastara kaznenog progona. Proširuje se katalog mjera opreza uvođenjem Zabrane pristupa Internetu koja je dosada bila propisana samo kao sigurnosna mjera, te se na taj način omogućava primjena mjere i u fazi kaznenog postupka. Osnažuje se institut mjera opreza te se uvodi mogućnost kao samostalnih i kada isteknu najdulji rokovi pritvora predviđeni zakonom. Izmjenama zakona radi ekonomičnosti i ubrzavanja postupka onemogućava podnošenje zahtjeva za izuzećem suca višeg suda, prije nego predmet dođe na taj sud, jer se u primjeni pokazalo kako se navedeno zloupotrebljava te će se zahtjev za izuzeće moći podnijeti tek nakon što predmet u povodu žalbe bude zaprimljen na viši sud. Radi učinkovitosti postupanja propisuje se ovlast policiji da može samostalno, bez naloga državnog odvjetnika, obaviti hitnu dokaznu radnju prepoznavanja za kaznena djela propisane kazne zatvora do pet godina, može odrediti potrebna vještačenja kada je počinitelj nepoznat, izuzev obdukcije, ekshumacije i molekularno-genetske analize uzoraka biološkog materijala. Drugačije su uređene radnje tjelesnog pregleda okrivljenika, uzimanje krvi i urina od okrivljenika i druge osobe, te tjelesnog pregleda drugih osoba. 

U raspravi je istaknuto kako je Direktivom EU pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku predviđen minimum prava branitelja za osobe slabijeg imovnog stanja još u fazama postupka prije podizanja optužnice tj. u fazi izvida. Međutim ovo pravo priznaje se samo za kaznena djela za koje je propisana kazna zatvora teža od 5 godina. U tom smislu Prijedlog zakona nije usklađen s Direktivom koja ne govori da se besplatna pravna pomoć daje okrivljenicima i osumnjičenicima za teža kaznena djela, već da interes pravde nalaže da se prava obrane osiguraju u najranijoj fazi postupka. Postavljeno je pitanje vezano uz predložene izmjene kojima se uvećavaju ovlasti policije te policija može u fazi izvida naložiti tjelesni pregled okrivljenika i drugih osoba. Osim toga, policija sukladno Prijedlogu može naložiti uzimanje biološkog materijala kako od okrivljenika tako i od drugih osoba. Predstavnik predlagatelja pojasnio je kako se radi o nalogu koji sada može dati policija, umjesto dosada državnog odvjetništva, no preglede i vještačenja neće raditi policija već druga tijela.

Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

Uvodno je predstavnica predlagatelja naglasila kako se ovim Prijedlogom zakona nasilna ponašanja unutar obitelji koja su ubrajaju u prekršaj nastojalo razgraničiti od kaznenog djela. Stoga je izmijenjen pojam ''tjelesno nasilje“ izričajem „primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda“. Izmjenama zakona povećava se krug osoba na koji se primjenjuje Zakon, uključuju se srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, a postrožuje se politike kažnjavanja te je predložena izmjena visine kazni u odnosu na prekršaje iz članka 22. Zakona. 

U raspravi je ukazano kako se osim povećanja kazni s ciljem odvraćanja počinitelja, trebalo bi razmisliti kako osigurati zakonit i pravovremeni rad službenih i odgovornih osoba. Osim počinitelja nasilja odgovornost bi morale imati i službene osobe koje su dužne poduzimati radnje za zaštitu od nasilja u obitelji i za zaštitu djece. Stoga bi trebalo razmisliti i o strožem  kažnjavanju službenih osobe iz čl. 23. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje nisu postupale po prijavama nasilja u obitelji. Istaknuto je da su prije deset godina kaznene odredbe za odgovorne osobe koje ne prijave nasilje u obitelji bile strože nego što su danas te je kao najmanja sankcija bila predviđena kazna od 3.000 kn, dok je za počinitelje najmanja kazna bila 1.000 kn. 

Konačnom prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o sudovima za mladež

U uvodnom izlaganju predstavnica predlagatelja obrazložila je donošenje zakona zbog  usklađivanja s Direktivom (EU) 2016/800 o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima. Osim toga, Zakon se usklađuje sa izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku i  Zakona o sudovima. Zakonom se detaljnije propisuje način na koji maloljetnik mora biti poučen o značenju svojih prava, uvodi se obveza informiranja nositelja roditeljske odgovornosti o pravima maloljetnika, te uručenje ili dostava pouke o pravima maloljetnika roditelju ili skrbniku. Nadalje, propisuje se pravo maloljetnika na pratnju roditelja ili skrbnika tijekom ispitivanja pred sudom i tijekom sudskog postupka, dok je obvezna obrana za maloljetnika pomaknuta u najraniju fazu postupka. Propisuje se obveza sudu da temeljem izvješća stručnog suradnika ili centra za socijalnu skrb utvrdi nastup značajnih promjena u odnosu na postojeće podatke, kao i obveza pozivanja predstavnika centra za socijalnu skrb i stručnog suradnika suda na sjednicu vijeća. Predloženim izmjenama i dopunama također će se  izvršiti usklađivanje s izmjenama ZKP-a, propisivanjem da se odredbe o policijskom ispitivanju osumnjičenika, kao radnji s dokaznom snagom, primjenjuju i u postupku prema maloljetniku.

U raspravi su se članovi Odbora osvrnuli na  ispitivanje osumnjičenih maloljetnika od strane policijskih službenika, osobito što u izmjenama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima iz 2019.g., stoji da policijski istražitelji koji su ovlašteni ispitivati osumnjičenike mogu biti policijski narednici, tj. osobe sa višom stručnom spremom. Stoga je ukazano da se mora omogućiti posebna edukacija za policijske službenike za maloljetničku delikvenciju kako bi imali posebna znanja i vještine za ispitivanje maloljetnika. 

Nakon objedinjene rasprave, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno (9 glasova «ZA» ) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće zaključke: 

1.    Prihvaća se Prijedlog zakona o o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona,    
2.    Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznijeta u raspravi upućuju  se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.

Nakon objedinjene rasprave, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom  glasova (7 glasova «ZA» 2 glasa «PROTIV») odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće zaključke: 

1.    Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku
2.    Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznijeta u raspravi upućuju  se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.
Nakon objedinjene rasprave, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno (9 glasova «ZA» ) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće zaključke: 

1.    Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji
2.    Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznijeta u raspravi upućuju  se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.
Nakon objedinjene rasprave, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova (8 glasova «ZA» 1 glas «SUZDRŽAN») odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje: 

Zakona o izmjenama i dopunama zakona o sudovima za mladež

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Tomislava Žagara, potpredsjednika Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac
 

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 35. sjednici održanoj 6. studenog 2019. godine, Prijedlog Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu i projekcija za 2021. i 2022. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 31. listopada 2019. godine.

Odbor je Prijedlog Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu i projekcija za 2021. i 2022. godinu razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Konačnim prijedlogom zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu. 
Predstavnica Ministarstva financija uvodno je rekla kako su ukupni prihodi državnog proračuna u 2020. godini projicirani u iznosu od 145,1 milijardu kuna, što predstavlja rast od 6,7 posto u odnosu na plan 2019. (odnosno 5,4 posto u odnosu na novi plan 2019.). Ukupni rashodi proračuna u 2020. godini planirani su u iznosu od 147,3 milijarde kuna, što je za 5 posto ili 7 milijardi kuna više u odnosu na državni proračun za 2019. godinu (povećanje od 8,3 milijarde kuna u odnosu na novi plan). Planiran je manjak proračuna od 2,15 milijardi kuna, ili 0,5 posto BDP-a, zbog kretanja kod izvanproračunskih korisnika i lokalnu državu te konsolidaciju i potrebne prilagodbe za sljedeću godinu planira se suficit konsolidirane opće države od 0,2 posto BDP-a odnosno od 629 milijuna kuna. 
Udjel javnog duga u BDP-u u 2020. godini planiran je unutar 70%, a smjer fiskalnih kretanja  na prihodnoj i na rashodnoj strani proračuna rezultirat će viškom općeg proračuna prema metodologiji ESA 2010 u iznosu od 0,2% BDP-a u 2020. godini. Planira se i daljnje smanjenje udjela javnog duga u BDP-u i to za dodatnih 13,2 postotna boda do 2022. godine odnosno s 74,8% BDP-a u 2018. na 61,6% BDP-a u 2022. godini. K tome, fiskalne projekcije predstavljene u ovom dokumentu ukazuju da RH ispunjava srednjoročni proračunski cilj od -1% BDP-a u čitavom projekcijskom razdoblju.
U raspravi je zatraženo pojašnjenje smanjenja pojedinih pozicija u Ministarstvu unutarnjih poslova koje se odnose na ilegalne migracije, izgradnja kapaciteta u području azila, viznog sustava i ilegalnih migracija te Fonda za azil, migracije i integraciju ilegalne migracije. Predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova pojasnio je kako se ne radi o smanjenju jer su iz EU fondova osigurana 32 milijuna kuna za navedene namjene. Istaknuo je i da je za plaće i zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina u Ministarstvu unutarnjih poslova osigurano 150 milijuna kuna. 
Proračun Ministarstva znanosti i obrazovanja je u odnosu na 2019. godinu, povećan za 7,6%, sa 17.283.972.503 kn na 18.600.929.405 kn. Povećana su sredstva na pozicijama: poticaji obrazovanja nacionalnih manjina, posebnim programi obrazovanja za provođenje programa nacionalnih manjina, pomoćnici u nastavi za djecu s teškoćama u razvoju, izrade udžbenika za slijepe i slabovidne učenike i studente, potpore romskim studijima i studentima Romima, prevencija nasilja i ovisnosti. U raspravi je spomenut problem uključivosti djece romske nacionalnosti s invaliditetom u posebne programe i prije predškolske dobi kako bi što prije naučili hrvatski jezik te dobili osobne asistente. Predstavnica Ministarstva istaknula je kako je osigurano dodatnih 500.000 kuna za učenje hrvatskoga jezika. 
Proračun Ministarstva za demografiju obitelj, mlade i socijalnu politiku za 2020. godinu iznosi 6.464.722.093 kn, što je povećanje za otprilike 500.000.000 odnosno 8,9%, u odnosu na 2019. godinu. U raspravi je otvoreno pitanje izdvajanja za funkciju obitelji i djecu, te je istaknuto kako su izdvajanja za tu namjenu u Republici Hrvatskoj iznose 1,8 BDP-a dok je u EU izdvajanje 2,4%.  Predstavnik Ministarstva pojasnio je povećanja u odnosu na dostupnost vrtića, povećanje doplatka za pomoć i njegu, te povećanje broja osoba koje imaju status roditelja odgajatelja. Poreznom reformom osiguran je povećanje osobnog odbitka za djecu tako da za dvoje djece osobni odbitak iznosi 5.700 kuna, za troje 8.000 kuna, dok za četvoro djece iznosi 16.000 kuna. Odnosno najveći dio građana sa troje ili četvero djece ne plaća porez na dohodak. U raspravi je izneseno kako 60.000 građana koji imaju pravo na dječiji doplatak ne koriste navedeno pravo, te je postavljeno pitanje niskih iznosa dječjeg doplatka od 150 i 300 kuna. U raspravi je naglašeno kako je potrebno izraditi financijski plan prioriteta temeljem Konvencije o pravu djeteta i Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. 
Proračun Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u odnosu na 2019. godinu povećan je za 68,8%, s 49.533.948 kn na 83.637.411 kn. Razlog tako velikog povećanja je što je iznos od 10 milijuna EUR osigurano iz Europskog socijalnog fonda. Sredstva će se utrošiti na aktivnosti vezane uz predsjedanje Republike Hrvatske Vijećem EU.
Proračun Savjeta za nacionalne manjine u odnosu na 2019. godinu povećan je 19,4%, s 38.657.227 kuna na 46.158.770 kuna. Izraženo je zadovoljstvo povećanjem te su proračunska sredstva vraćena na razinu na kakvoj su bila prije deset godina.   
Sredstva u proračunu Ureda pučkog pravobranitelja također su povećana u odnosu na 2019. godinu za 12,1%, s 12.561.217 kuna na 14.082.524 kuna, a povećanje sredstava posljedica je  proširenja zadaća Pučkog pravobranitelja temeljem Zakona o suzbijanju diskriminacije i djelovanja Nacionalnog preventivnog mehanizma kao i obaveza temeljem Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova  (8 glasova „ ZA“ i 3  glasa “ PROTIV“ )  odlučio predložiti Hrvatskom saboru d o n o š e n j e 
  
DRŽAVNOG PRORAČUN REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2020. GODINU I PROJEKCIJE ZA 2021. I 2022. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Tomislava Žagara, potpredsjednika Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac
 

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 35. sjednici održanoj 6. studenoga 2018. godine, Konačni prijedlog zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 31. listopada 2019. godine.
Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogu Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu, i projekcijama za 2021. i 2022. godinu. 
Predstavnica Ministarstva financija istaknula je da se predloženim Zakonom uređuje izvršavanje Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu, prava i obveze korisnika proračunskih sredstava, opseg zaduživanja i jamstva države, upravljanje financijskom i nefinancijskom imovinom, ovlasti Vlade RH i ovlasti Ministarstva financija u izvršavanju Državnog proračuna, upravljanje javnim dugom, jamstva države te druga pitanja.  Sredstva proračunske zalihe planirana su u iznosu od 100 milijuna kuna , predlaže se ukupno zaduženje na inozemnom i domaćem tržištu novca do ukupnog iznosa od 26.855.578.351,00 kuna, tekuće otplate glavnice državnog duga predviđaju se u iznosu od 28.308.534,00 kuna.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova (8 glasova «ZA» i 3 glasa «PROTIV») odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje

ZAKON O  IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2017. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Tomislav Žagar, potpredsjednik Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je na svojoj 34. sjednici održanoj 16. listopada 2019. raspravljao o provedbi Zaključaka donesenih na 33. tematskoj sjednici Odbora.
Sukladno odredbama članka 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je o ovoj temi raspravljao u svojstvu matičnog radnog tijela.
Uvodno je u raspravi istaknuto da nakon službene objave rezultata popisa stanovništva 2011. godine, ukupno 27 općina i gradova u kojima su se stekli uvijete za uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina nisu u svojim statutima u zakonskom roku uredile pravo na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina. Uočeno je da je u statutima nekih jedinicama lokalne samouprave pravo na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina uređeno protivno odredbama Zakona o pravu na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, te protivno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. Zakonom nisu bile predviđene sankcije za općine i gradove koji nisu provodili Zakon te koje nisu svoje statute unijele odredbe o pravima nacionalnih manjina na ravnopravnu uporabu jezika i pisma. Stoga je Ustavni sud u  2014.g. u svojoj odluci broj: UVII-4640/2014 obvezao Vladu da u roku od godine dana od objave odluke uputi u saborsku proceduru Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u kojima će se urediti pravni mehanizam u slučajevima kad jedinice lokalne samouprave ne provedu obveze iz Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina ili kad opstruiraju njegovu primjenu. Zakon je Vlada RH 2015.g. uputila u saborsku proceduru, no kasnije je povučen.
Odbor je na 33. sjednici Odbora donio Zaključak da će Odbor uputiti u saborsku proceduru Prijedlog zakona u tekstu kako ga je predložila Vlada 2015.g jer do danas nije zakon proveden u svim jedinicama lokalne samouprave.
Predstavnik Ministarstva uprave je istaknuo kako bi raspuštanje predstavničkog tijela kao pravni mehanizam za osiguravanje provedbe Zakona trebala biti krajnja mjera. Smatra svrsishodnijim financijsko kažnjavanje čelnika jedinica lokalne samouprave koji ne izvršavaju obveze u skladu s Ustavom i zakonom. Naglasio je kako će Ministarstvo učiniti sve što je nužno kako bi se osigurala provedba Zakona.
U raspravi je rečeno kako je pitanje uporabe jezika i pisma srpske nacionalne manjine u Gradu Vukovaru riješeno Odlukom Ustavnog suda U-II-1818/2016 od 02. srpnja 2019. i ima svoj pravni put. Trenutno jedino općina Gračac nije izvršila svoje obvezu usklađivanja svog statuta sa odredbama Zakona o pravu na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina. 
Članovi Odbora u raspravi o prijedlogu Zakona iz 2015.g. istaknuli su kako bi raspuštanje predstavničkog tijela trebala bi biti krajnja mjera. Kao dvojbeno je ocjenjeno i financijsko kažnjavanje čelnika jedinice lokalne samouprave, posebice pravna osnova i postupak kojim bi se kaznio čelnik jedinice lokalne samouprave. Budući da je navedeni prijedlog iznio i predstavnik Ministarstva uprave dogovoreno je kako će pravni mehanizam financijskog kažnjavanja Ministarstvo dostaviti Odboru. U odnosu na Prijedlog zakona iz 2015.g. zbog izmjena drugih Zakona, predstavnik Ministarstva rekao je da će biti potrebno napraviti nomotehničke izmjene Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi, te da će pismeno Odboru dostaviti mišljenje o potrebnim nomotehničkim izmjenama. 
U raspravi je izneseno da je zamijećen napredak vezano uz postavljanje dvojezičnih natpisnih ploča na državne institucije u svim jedinicama lokalne samouprave u kojima postoji zakonska obaveza, kao i u postavljanju dvojezičnih natpisa na ulazima u mjesta u kojima za to postoji zakonska obveza. Tako su nakon 33. sjednice Odbora održani sastanci predstavnika nacionalnih manjina sa predstavnicima Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Hrvatskih cesta i drugim  javnopravnim tijelima na kojima se raspravljalo o dinamici provedbe Zakona.
U odnosu na nadzora zakonitosti u jedinicama lokalne samouprave koje u svoje statute nisu unijele odredbe o pravima nacionalnih manjina na ravnopravnu uporabu jezika i pisma predloženo je da Ministarstva uprave provede nadzor. 
Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova (9 glasova „ZA“ i 1 glas „SUZDRŽAN“, donio sljedeće 

Z A K L J U Č K E

1. Odgađa se (na rok od 15 dana) upućivanje Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj u tekstu kako ga je Vlada RH u svibnju 2015.g. uputila u saborsku proceduru kako bi se Ministarstvu Uprave dostavilo svoj prijedlog u kojem bi se predvidjele sankcije za jedinice lokalne samouprave koje svoje statute nisu uskladili sa Zakonom. 
2. Zadužuje se Ministarstvo uprave da provede nadzora u jedinicama lokalne samouprave koje u svoje statute nisu uskladile sa odredbama Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. O provedenom nadzoru Ministarstvo će izvijestiti Odbor.

PREDSJEDNIK ODBORA
prof.dr.sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je na svojoj 34. sjednici raspravljao o Izvješću radne skupine za utvrđivanje položaja romske nacionalne manjine i međuetničkim odnosima u Međimurskoj županiji.
U uvodnom izlaganju, predsjednik Odbora izrazio je zadovoljstvo spremnošću za razgovor svih uključenih strana u Međimurskoj županiji. Pri tome se osvrnuo kako je zadaća svih zaštita temeljnih vrijednosti poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, kroz razvijanje razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima. Stoga je nužno nastaviti rad na desegregaciji i integraciji Roma uz istovremeno očuvanje njihovog identiteta. 

Predstavnici javnopravnih tijela i predstavnici jedinica lokalne samouprave u Međimurskoj županiji pokazali su spremnost za razgovor, te volju za rješavanje uočenih problema romske nacionalne manjine u Međimurskoj županiji. Iz dostavljenog izvješća radne skupine vidljivo je da su se razgovoru odazvali najviši predstavnici jedinica lokalne samouprave uključujući i župana, no i najviši predstavnici javnopravnih i državnih tijela Županije koji su izaslanstvu Odbora prezentirali svoje stavove. 

U dijalogu važnu ulogu imaju predstavnici krovne udruga romske nacionalne manjine koji su sudjelovali u obilasku romskih naselja s izaslanstvom Odbora, te sudjelovali u razgovorima sa stanovnicima romskih naselja koje je Izaslanstvo obišlo. Istaknuta je važnost saveza udruga romskih nacionalnih manjina jer to s jedne strane olakšava dijalog s predstavnicima državnih i lokalnih vlasti kojima se ukazuju na probleme romske populacije. Isto tako kroz rad na terenu romskom stanovništvu se pomaže u integraciji, te ostvarivanju njihovih manjinskih prava, kao i prava koje imaju kao građani Republike Hrvatske.     

Član Izaslanstva Odbora Veljko Kajtazi zahvalio se na inicijativi Odbora za cjelovitim sagledavanjem prilika i uvjeta života romskog stanovništva u Međimurskoj županiji. Istaknuo je zabrinjavajuću činjenicu da je moralo doći do prosvjeda i tenzija između većinskog stanovništva i romske nacionalne manjine kako bi se ovaj problem bolje istražio. Istaknuo je da se fokus ne smije stavljati na kriminalitet koji je posljedica situacije u kojoj se nalazi romsko stanovništvo. Pozdravio je brze reakcije policije te istaknuo da se sukladno zakonu trebaju kažnjavati počinitelji kaznenih ili prekršajnih djela, no ne smije se kolektivizirati krivnja i odgovornost prebacivati na cijelu romsku zajednicu. Potrebno se fokusirati na uzroke problema tj. nezaposlenost, lošu infrastrukturu, obrazovanje i prilagodbu romske populacije tržištu rada, socijalne prilike, a posebno treba posvetiti brigu djeci i maloljetnicima. Odgovornost se ne smije prebacivati samo na romsku zajednicu i jedinice lokalne samouprave. Odgovornost je na svima te bi država trebala pokrenuti nacionalne projekte na suzbijanju detektiranih problema. Potrebno je koordinirano djelovanje svih segmenata javnopravnih vlasti, te obuhvaćanje problema u cjelini u svim resorima, a ne parcijalno promatranje ustanova socijalne skrbi, policije, jedinica lokalne samouprave. Naime, uočeno je  kako unatoč trudu svih nadležnih tijela, nemoguće je doći do rezultata jer se radi o začaranom krugu. Ono što je nužno za integraciju je da se svi uključe u uređenje prostora i komunalne infrastrukture, te da se donesu programi stambenog zbrinjavanja. Romska naselja u Međimurskoj županiji nisu od jučer, te pitanje komunalne infrastrukture i društvenih sadržaja naselja mogu riješiti samo čelnici jedinica lokalne samouprave u suradnji sa državnim tijelima. Država bi morala dati jasne preporuke i obaveze jedinicama lokalne samouprave, no u nekim slučajevima i financijska sredstva za provedbu tih preporuka. 

U raspravi koja je uslijedila izneseno je nekoliko primjedbi na Izvješće, te je istaknuto da Centri za socijalnu skrb ne mogu oduzimati djecu, jer to nije u njihovoj nadležnosti već u nadležnosti suda. U dijelu koji se odnosi na zdravstveno osiguranje romske nacionalne manjine uočeno je kako nedostaju zaključci. Iznesena je primjedba na Izvješće jer nedostaju podatci o obrazovanju pripadnika romske nacionalne manjine. Također je istaknuto kako se na udomitelje ne smije gledati kao na osobe koji taj posao rade zbog financijske koristi već se radi o humanitarnom poslu u kojem su izdaci za udomljenu djecu uglavnom veći od naknade.  
Raspravljajući o zdravstvenom osiguranju predloženo je da Odbor zatražiti podatke o broju zdravstveno osiguranih i zdravstveno neosiguranih pripadnika romske nacionalne manjine, te razlozima zašto nemaju zdravstveno osiguranje. Nakon zaprimanja podataka zatražit će se analiza dobivenih podataka, s težištem na smanjivanju administrativnih barijera za pripadnike romske nacionalne manjine. Izneseno je i da bi Obor mogao zatražiti podatke o financijskom izdatku za državu ukoliko bi se svim pripadnicima romske nacionalne manjine osigurala besplatna zdravstvena zaštita. 
Nakon provedene rasprave, Odbor je jednoglasno (8 glasova „ZA“) donio sljedeće

Z A K L J U Č K E

1. Odbor će nastaviti pratiti međuetničke odnose i položaj romske nacionalne manjine situaciju u Međimurskoj županiji, te će se ponoviti posjet Međimurskoj županiji.

2. Podržavaju se aktivnosti Vlade i jedinica lokalne i regionalne samouprave koji idu u smjeru rješavanja uočenih problema romske nacionalne manjine. 

3. U Izvješću radne skupine ispravit će se netočni podaci te će se dostaviti članovima Odbora, 

4. Odbor će zatražiti podatke o broju zdravstveno osiguranih i zdravstveno neosiguranih pripadnika romske nacionalne manjine, te razlozima zašto nemaju zdravstveno osiguranje. Nakon zaprimanja podataka zatražit će se analiza dobivenih podataka, s težištem na smanjivanju administrativnih barijera za pripadnike romske nacionalne manjine.

5. Odbor će od Ministarstva financija i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zatražiti podatke financijskom izdatku za osnovno zdravstveno osiguranje u slučaju da se svim pripadnicima romske nacionalne manjine osigura besplatna zdravstvena zaštita.

PREDSJEDNIK ODBORA
prof.dr.sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je na svojoj 34. sjednici održanoj 16. listopada 2019. raspravljao o tekstu javnog poziva za podnošenje prijedloga za imenovanje članova Povjerenstva za rad po pritužbama u Ministarstvu unutarnjih poslova. 
Odbor je o javnom pozivu raspravljao u svojstvu matičnog radnog tijela sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, i članku 5.c Zakona o policiji. 
Odredbom čl. 5.c Zakona o Policiji propisano je da Povjerenstvo čini devet predstavnika građana koje imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora, a koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva, organizacije stručne javnosti i nevladine organizacije ili su se osobno javili na javni poziv.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 66/2019) izmijenjen je članak 5.c. kojim se uređuje osnivanje Povjerenstva za rad po pritužbama. Povjerenstvo za rad po pritužbama osniva se za rješavanje pritužbi na rad policijskih službenika. Povjerenstvo čini devet predstavnika građana koje imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora, a koje su, na javni poziv, predložile organizacije civilnog društva, organizacije stručne javnosti i nevladine organizacije ili su se osobno javili na javni poziv.
Člankom 5.d. Zakona o policiji utvrđuje se da su članovi Povjerenstva osobe koje uživaju profesionalni i osobni ugled u javnosti. Član Povjerenstva ne može biti osoba koja: nije državljanin Republike Hrvatske, je član političke stranke, je osuđena ili se protiv nje vodi kazneni postupak za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti, je osuđena ili se protiv nje vodi postupak za prekršaj s obilježjem nasilja ili za teži prekršaj za koji je propisana kazna zatvora.

Članove Povjerenstva imenuje se na vrijeme od četiri godine, s mogućnošću ponovnog imenovanja. Člana Povjerenstva može se razriješiti prije isteka roka na koji je imenovan ako: sam to zatraži, nastupi neki od razloga zbog kojih ne može biti imenovan članom Povjerenstva, bez valjanog opravdanja nije prisustvovao dvjema sjednicama Povjerenstva u roku od jedne godine ili nemarno obavlja poslove člana Povjerenstva.

Za članove Povjerenstva provodi se postupak temeljne sigurnosne provjere, sukladno Zakonu kojim se uređuje područje sigurnosnih provjera. Član Povjerenstva dužan je čuvati tajnost podataka koje je doznao sudjelujući u rješavanju pritužbi na rad policijskih službenika. Članovi Povjerenstva za sudjelovanje na sjednici Povjerenstva primaju naknadu u visini 5% prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini za svaki završeni predmet i imaju pravo na naknadu prijevoznih troškova u visini stvarnih troškova ili naknadu troškova za korištenje privatnog automobila u službene svrhe, kako je utvrđeno za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske.
Temeljem Odredbi Zakona o Policiji Odbor je jednoglasno (10 glasova „ZA“) donio sljedeće

Z A K L J U Č K E

1. Upućuje se javni poziv organizacijama civilnog društva, organizacijama stručne javnosti, nevladinim organizacijama i pojedincima da u roku od 15 dana od dana objave u „Narodnim novinama“ Odboru dostave obrazložene prijedloge za imenovanje članova Povjerenstva za rad po pritužbama. Tekst javnog poziva u privitku je ovih zaključaka i njihov je sastavni dio.
2. Javni poziv objavit će se u „Narodnim novinama“ i na službenoj internetskoj stranici Hrvatskoga sabora.
3. Stručna služba Odbora odbacit će prijave kandidata koji ne udovoljavaju uvjetima javnog poziva.
4. Prijave koji zadovoljavaju uvjete javnog poziva razmotrit će radna skupina koju čine:
-    Domagoj Hajduković, na čelu radne skupine
-    Boris Milošević,
-    Veljko Kajtazi.
Radna skupina provest će postupak po zaprimljenim prijavama te uputiti Odboru  prijedloge za raspravu.
5.    Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina utvrdit će i podnijeti Hrvatskom saboru prijedlog za članove Povjerenstva za rad po pritužbama Ministarstva unutarnjih poslova.

PREDSJEDNIK ODBORA
prof.dr.sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je na svojoj 33. tematskoj sjednici održanoj 23. srpnja 2019. godine raspravljao o Odluci Ustavnog suda U-II-1818/2016 od 02. srpnja 2019. o ocjeni suglasnosti s Ustavom i zakonom Statuta Grada Vukovara i Statutarne odluke o ostvarivanju ravnopravne službene uporabe jezika i pisma srpske nacionalne manjine na području Grada Vukovara,  te pretpostavkama za provedbu odluke Ustavnog suda. Odluku U-II-1818/2016 Ustavni sud Republike Hrvatske dostavio je Odboru, zajedno s izdvojenim mišljenjima sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske Lovorke Kušan i dr.sc. Gorana Selanca, Andreja Abramovića te Miroslava Šumanovića.

Sukladno odredbama članka 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je o ovoj temi raspravljao u svojstvu matičnog radnog tijela.

U uvodnom izlaganju predsjednik Odbora istaknuo je da su, nakon objavljivanja rezultata o popisu stanovništva provedenog 2011. godine, u gradu Vukovaru ispunjene pretpostavke za primjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj za srpsku nacionalnu manjinu u tom gradu. Unatoč nastojanju Vlade da provede zakon, cijeli proces je stao zbog nasilnih radnji braniteljskih udruga, te težnji pojedinih političkih grupacija koji su opstruirali provedbu zakona,  produbljujući nacionalne podjele u Gradu Vukovaru.
 
Nakon toga je Vlada Republike Hrvatske procijenila da nema pretpostavki za primjenu zakona, a Gradsko vijeće Grada Vukovara donijelo je statutarnu odluku kojom su gotovo u cijelosti ograničena kolektivna prava srpske nacionalne manjine zajamčena Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, dok su u velikom opsegu ograničena i individualna prava. Zbog toga je Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Vukovara uputilo dopis ovome Odboru, temeljem kojeg je Odbor proveo raspravu i donio zaključak temeljem kojeg je zatraženo od Ustavnog suda Republike Hrvatske da ocjeni ustavnost takve Statutarne odredbe Grada Vukovara.

Na donošenje odluke Ustavnog suda čekalo se tri godine, a Odlukom Ustavnog suda ukinute su kao nezakonite odredbe Statuta koje se odnose na individualna prava u dijelu koji se odnosi na dostavu materijala za sjednicu Gradskog vijeće na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, na usmeni zahtjev bez ikakvih ograničenja koja su bila propisana Statutarnom odlukom. Ukinuta je i odredba statutarne odluke kojom se pripadnicima srpske nacionalne manjine ograničavalo pravo na dostavu isprava i propisa na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu uz uvjet pisanog zahtjeva i dokazanog pravnog interesa. Glede zakonom zajamčenih kolektivnih prava srpske nacionalne manjine u Gradu Vukovaru, Ustavni sud nije prihvatio zahtjev za ukidanje odredbi u kojima su ograničena kolektivna prava nacionalne manjine na način da je statutarnom odlukom uvjetovana zakonom zajamčena prava na način da će se primjenjivati kad se za to steknu uvjeti. U Odluci je Ustavni sud obvezao Gradsko vijeće grada Vukovara da svake godine u listopadu razmatra dostignuti stupanj razumijevanja, dijaloga i snošljivosti među građanima Vukovara, da u skladu s provedenom raspravom donese zaključke temeljem kojih će moći donijeti odluku o mogućnosti i potrebi proširivanja prava srpske nacionalne manjine sukladno Zakonu o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina.  
Predsjednik odbora istaknuo je da se problem zakonom zajamčenih kolektivnih i individualnih prava nacionalnih manjina prisutan u mnogim općinama i županijama. Zajamčena prava nacionalnih manjina na uporabu jezika i pisma ne uskraćuje se samo srpskoj nacionalnoj manjini već i češkoj, slovačkoj i mađarskoj, a razlog ne bi smio biti financijske prirode, na što se često izvlače jedinice lokalne samouprave, jer se sredstva osiguravaju u državnom proračunu.

Ministar uprave rekao je da se sukladno Odluci Ustavnog suda materijali za pripadnike srpske nacionalne manjine u Gradu Vukovaru moraju dostavljati na njihovom jeziku, te da je obveza Gradskog vijeća poštivati odluku Ustavnog suda, kao što je obveza ministarstva, odnosno Vlade da sukladno Odluci Ustavnog suda osigura provođenje Zakona.

U raspravi koja je uslijedila naglašeno je kako je Republika Hrvatska kvalitetnim zakonskim rješenjima pitanje ljudskih prava, a posebice prava nacionalnih manjina, digla na vrlo visoku razinu. Zbog takvih kvalitetnih zakonskih rješenja dobili smo pohvale prilikom ulaska u  Europsku uniju. Nažalost,  u praksi je često prisutno uskraćivanje prava na jezik i na pismo nacionalnim manjinama, te se na taj način nacionalnim manjinama  oduzima pravo na identitet. Zabrinjavajuće je stajalište Ustavnog suda prema kojem se jedinice lokalne samouprave moraju prisiljavati na poštivanje zakona koje je donio Hrvatski Sabor. Istaknuto je da je neprihvatljivo da mora biti predviđena sankcija da bi odredbe zakona bile obvezujuće. Navedeno  predstavlja negiranje sustava vladavine prava, negiranje Vlade koja je nadležna za nadzor provedbe zakona, a samim time i negiranje države. Pri tome se jedinice lokalne samouprave stavljaju iznad zakona i Vlade, te im se omogućava stigmatizacija nacionalnih manjina.
  
Neprihvatljivo je da se zakonom zajamčena zaštita prava nacionalnih manjina koristi u dnevno političke svrhe, te bi osobito dužnosnici morali težiti uspostavi dijaloga između većinskog i manjinskog stanovništva, te smanjivanju tenzija od kojih nemaju koristi niti Srbi niti Hrvati. Civilizacijska tekovina je kako nitko ne smije biti iznad zakona, no očito isto ne važi jednako za sve pa se pojedine jedinice lokalne samouprave mogu stavljati iznad zakona, a Ustavni sud to još i legalizira.
 
Imamo dobre zakone, no to ništa ne znači ukoliko se zakoni ne provode i nisu jednaki za sve. Izražena je bojazan kako se pretvaramo u državu u kojoj je svaki zakon tzv. lex imperfecta – za neke vrijedi, za neke vrijedi malo manje, a za neke ne vrijedi uopće. Izražena je zabrinutost zbog izjave ministra uprave da ovo pitanje mora riješiti Gradsko vijeće, čime se zajamčena prava pripadnicima nacionalnih manjina derogiraju na najnižu razinu. 

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno, s 8 (osam) glasova „ZA“ donio sljedeće 

Z A K L J U Č K E

1.    Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina će na svojoj prvoj sjednici u mjesecu rujnu raspravljati o upućivanju u saborsku proceduru Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, u tekstu kako ga je u svibnju 2015. godine u saborsku proceduru uputila Vlada. 

2.    Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina formirat će radnu skupinu koja će u rujnu 2019.g posjetiti Grad Vukovar druge jedinice lokalne samouprave, kako bi u razgovorima sa predstavnicima lokalnih vlasti, predstavnicima državnih tijela, predstavnicima političkog života u Gradu Vukovaru i predstavnicima pripadnika većinskog naroda i manjinskih zajednica, utvrdili kakvo je stvarno stanje međuetničkih odnosa, te utvrditi percepciju građana vezanu uz primjenu zakona. 

Ovlašćuje se predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina za izradu prijedloga izaslanstva, o čemu će izvijestiti Odbor.

3.    Poziva se Vlada Republike Hrvatske na postavljanje zakonitih i natpisnih ploča na državna institucije u svim jedinicama lokalne samouprave u kojima postoji zakonska obaveza.

4.    Zadužuje se Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture za izradu akcijskog plana postavljanja dvojezičnih natpisa na ulazu u mjesta u onim jedinicama lokalne samouprave u kojima postoji zakonska obaveza.

PREDSJEDNIK ODBORA
                             
Prof.dr.sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je na svojoj 32. sjednici održanoj 12. lipnja 2019. godine razmotrio Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2017. godinu za potrebe nacionalnih manjina, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske aktom od 17. siječnja 2019. godine.

Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Izvješće razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

U uvodnom izlaganju, predstavnica predlagatelja istaknula je usvajanje Operativnih programa za nacionalne manjine za razdoblje 2017. – 2020., kojima su utvrđeni rokovi i nositelji provedbenih aktivnosti, a dokument se sastoji od Operativnog programa za zaštitu i unaprjeđenje prava nacionalnih manjina i posebnih operativnih programa koji su izrađeni za srpsku, talijansku, češku, slovačku, mađarsku, albansku i romsku nacionalnu manjinu.

Posebno su istaknuta dva projekta: jednogodišnji projekt Ministarstva uprave – IPA TAIB 2012 „Potpora učinkovitoj provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina“ u okviru kojeg je uspostavljen elektronički sustav (e-Sustav) za nadzor i izvješćivanje o pravima nacionalnih manjina na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini; ojačani su kapaciteti tijela državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave i vijeća nacionalnih manjina na lokalnoj razini te je povećana razina svijesti, uključujući i pripadnike nacionalnih manjina, o zaštiti manjinskih prava u Republici Hrvatskoj. U kolovozu 2017. godine dovršen je projekt Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina „Potpora nacionalnim manjinama na lokalnoj razini“ financiranog sredstvima IPA 2012 programa. Projektom su osigurani preduvjeti za aktivnu participaciju vijeća nacionalnih manjina u provedbi praćenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i u razvoju vlastitih lokalnih zajednica na području Republike Hrvatske.

U području odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina postignut je visok stupanj provedbe Ustavnog zakona, a postignuti je i daljnji napredak u području odgoja i obrazovanja djece pripadnika romske nacionalne manjine njihovim uključivanjem na svim razinama odgojno-obrazovnog sustava.

U odnosu na kulturnu autonomiju nacionalnih manjina, Ministarstvo kulture kontinuirano i sustavno osigurava značajna financijska sredstva i potiče pripadnike nacionalnih manjina na ostvarivanje svojih kulturnih i umjetničkih sloboda u svim aspektima kulturno-umjetničkog stvaralaštva i djelatnosti. Pravo na kulturnu autonomiju ostvareno je u najvišem stupnju.

U ostvarivanju prava nacionalnih manjina na pristup medijima ostvaren je daljnji pozitivan pomak. U rujnu 2017. godine sklopljen je novi Ugovor između Hrvatske radiotelevizije i Vlade Republike Hrvatske za razdoblje od 01. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022. godine, kojim su, između ostalog, ugovorene programske obveze Hrvatske radiotelevizije na proizvodnju, suproizvodnju i objavljivanje programa namijenjenih informiranju pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj  na jezicima nacionalnih manjina. U raspravi je izneseno kako ugovorom nisu predviđene sankcije u slučaju ne ispunjavanja obaveza iz ugovora, a u odnosu na Hrvatsku televiziju istaknut je i da je na televiziji zaposleno manje od 1% pripadnika nacionalnih manjina što je daleko od udjela po popisu stanovništva od 7,67%.

Vezano uz političku participaciju pripadnika nacionalnih manjina, na redovnim lokalnim izborima održanima 21. svibnja 2017. godine, pripadnici nacionalnih manjina bilo je zajamčeno pravo na izbor ukupno 310 članova predstavničkih tijela, u ukupno 156 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Izabrano je ukupno 308 članova predstavničkih tijela u ukupno 154 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Pripadnici nacionalnih manjina imali su pravo predložiti i izabrati kandidate za ukupno 61 zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika i župana u ukupno 60 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Na izborima je izabrano ukupno 49 zamjenika općinskih načelnika i gradonačelnika, te 12 zamjenika župana iz reda pripadnika nacionalnih manjina, čime je pravo na zastupljenost u izvršnim tijelima u cijelosti ostvareno.

U tijelima državne uprave i stručnim službama i uredima Vlade u 2017.g bilo je zaposleno ukupno 1.658 ili 3, 34 % pripadnika nacionalnih manjina, a broj zaposlenih je manji za 0,06% u odnosu na 2016.g. U Ministarstvu unutarnjih poslova na dan 22. 2. 2018. godine bilo je zaposleno ukupno 1.145 pripadnika nacionalnih manjina. Od ukupno 576 jedinica lokalne i područne samouprave u 118 su zaposleni predstavnici nacionalnih manjina. Zajamčena zastupljenost predstavnika nacionalnih manjina u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprava ostvarena je u 58 jedinica, dok u 20 jedinica nije ostvarena. Ukupno je u jedinicama lokalne i područne samouprave zaposleno 13.744 ili 3,31% predstavnika nacionalnih manjina. 

U području razvijanja tolerancije prema različitosti i suzbijanju diskriminacije u 2017. godini Vlada Republike Hrvatske usvojila je Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije  za razdoblje 2017 – 2022. godine, te prateći Akcijski plan za provedbu Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije za razdoblje 2017. – 2019. godinu. Navedeni dokumenti imaju za cilj upotpuniti i ojačati već postojeći sustav suzbijanja diskriminacije i zaštite njenih žrtava uspostavljen Zakonom o suzbijanju diskriminacije.

U svrhu  provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina tijekom 2017. godine je utrošeno 144.191.391,85 kuna, što predstavlja povećanje u odnosu na 2016. godinu.

U raspravi je naglašena realnost Izvješća o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, no provođenje zakona još uvijek predstavlja problem. Posebno je istaknuta vrlo slaba prisutnost nacionalnih manjina u nekim medijima te problemi u području ravnopravne službene uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina u nekim područjima Republike Hrvatske.

Nakon provedene rasprave, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno (9 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje sljedećeg zaključka:

PRIHVAĆA SE IZVJEŠĆE O PROVOĐENJU USTAVNOG ZAKONA O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA I O UTROŠKU SREDSTAVA OSIGURANIH U DRŽAVNOM PRORAČUNU ZA 2017. GODINU ZA POTREBE NACIONALNIH MANJINA.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof.dr.sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Prof.dr.sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora raspravio je na 32. sjednici održanoj 12. lipnja 2019. godine Izvješće o radu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2017. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, aktom od 26. travnja 2018. godine. 

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Uvodno je Glavni državni odvjetnik iznio kako izvješće daje cjelovit uvid u rad Državnog odvjetništva, u kretanje i strukturu prijavljenog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj, te pokazatelje o uspješnosti u postupcima, o materijalnom i kadrovskom stanju u  državnom odvjetništvu, kao i prijedloge u cilju unaprjeđenja rada institucije državnog odvjetništva.

U svim državnim odvjetništvima (DORH, USKOK, 15 županijskih državnih odvjetništava i 22 općinska državna odvjetništva) na dan 31. prosinca 2017. godine bile su zaposlene ukupno 1754 osobe. Od svih 613 državnoodvjetničkih dužnosnika, koliko ih je bilo na dužnosti zaključno s 31. prosincem 2017. godine, njih 420 ili 68,52% su žene. No, mnoga su radna mjesta nepopunjena, što značajno otežava rad državnih odvjetništava. 

Ministarstvo pravosuđa je za rad DORH-a u 2017. godini odobrilo sredstava u ukupnom iznosu od 60.740.494,00 kuna, za rad USKOK-a u iznosu od 25.863.759,00 kuna, za rad svih 15 županijskih državnih odvjetništava u ukupnom iznosu od 91.717.493,00 kune, dok su za rad svih 22 općinska državna odvjetništva odobrena sredstva u ukupnom iznosu od 170.416.500,00 kuna. 

U 2017. godini sva državna odvjetništva opremljena su novim računalima, no još uvijek nedostaju prijenosna računala, pisači, skeneri te diktafoni i setovi za prijepis. Prostorni uvjeti za rad državnih odvjetništava i nadalje predstavljaju veliki problem.

Tijekom 2017. godine državna odvjetništva zaprimila su ukupno 38.591 kaznenu prijavu protiv poznatih počinitelja, što ukazuje na manji pad prijava od 1,7% u odnosu na 2016. godinu, kada je bilo zaprimljeno 39.244 prijava, a zabilježen je i pad kaznenih prijava protiv maloljetnih počinitelja. Zaprimljeno je 29.313 prijava protiv nepoznatih počinitelja, što je 2,2% manje nego u ranijem razdoblju.

U strukturi odluka povodom kaznene prijave, najveći postotak (48,9%) odnosi se na odbačaj kaznene prijave, slijede optužnica (37,8%) te rješenje o provođenju istrage (10,4%). Također, zadržan je vrlo visok postotak potvrđenih optužnica od strane optužnog vijeća (96,7%). U prvom stupnju donesene su presude u odnosu na 14.437 odraslih počinitelja, od čega 13.103 osuđujućih presuda, čime je zadržana visoka razina uspješnosti u postupku i iznosi 90,8%,  zatim 884 oslobađajućih presuda (6,1%) te 450 odbijajućih presuda (3,1%). U strukturi kaznenih sankcija po prvostupanjskim presudama prevladavaju uvjetne osude (75,1%), dok su zatvorske kazne izrečene za 13,8% počinitelja, rad za opće dobro za 9,2%, novčane kazne za 1,8%. Što se tiče strukture kriminaliteta, najveći postotak čine kaznena djela protiv imovine (32,7%), protiv osobne slobode (16,4%) i protiv gospodarstva (8,5%).

U raspravi je izražena zabrinutost zbog sve veće prisutnosti govora mržnje na društvenim mrežama, javnim skupovima, medijima, te istupima pojedinih javnih osoba, odnosno kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325 Kaznenog zakona. Najčešća meta govora mržnje je srpska nacionalna manjina no često se etiketira romske nacionalne manjina i skupine građana zbog njihovog spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta. Zamijećeno je kako se u pojedinim javnim ustanovama, medijima, vjerskim objektima negiraju ili javno odobravaju kaznena djela genocida, a na taj način se potiče nasilje ili mržnja protiv pripadnika određenih skupina građana zbog njihove različitosti. 

Ukazano je na ovlasti državnog odvjetništva kao tužitelja u prekršajnim predmetima, za prekršajna djela za koje policija kao ovlašteni tužitelj ne podnese optužni prijedlog. Uočava se neujednačeno postupanje državnog odvjetništva u odnosu na 2015.g i 2016.g. Naime, državno odvjetništvo je tada zbog pozdrava „za dom spremni“  podnosilo optužne prijedloge ukoliko isti ne bi bili podneseni od policije. Glavni državni odvjetnik istaknuo je da se ne radi o ustaljenoj praksi već o nekoliko slučajeva, te da je državno odvjetništvo neovisno u svom radu, te svaki slučaj posebno ispituje i odlučuje o postupanju. 

Pučka pravobraniteljica pohvalila je suradnju s državnim odvjetništvom, no ukazala je da u četiri predmeta vezana uz postupanje policije prema migrantima nije dobila nikakav odgovor državnog odvjetništva. Glavni državni odvjetnik odgovorio je da pučka pravobraniteljica sukladno propisima nije tijelo koje se izvještava o radnjama i tijeku postupanja državnog odvjetništva. 

U raspravi je ukazano na postupke zbog ratnih zločina za koje su okrivljeni pripadnici srpske nacionalne manjine. Iako su bila uhićenja i istrage te su podignute optužnice, kampanje vezane uz te postupke ne jenjavaju. Sve to predstavlja neku vrstu pritisaka osobito što se neki ugledni građani etiketiraju kao ratni zločinci, što predstavlja rizik za sigurnost i pravnu sigurnost građana. Vode se postupci i zbog ratnih zločina prema srpskom stanovništvu, no postoji bojazan da će žrtve biti uskraćene za zadovoljštinu. 

Izvan sudskim rješavanjem sporova sklapanjem nagodbi značajno su smanjeni troškovi postupka te je sklopljeno 1860 nagodbi od ukupno podnesenih 7.636 zahtjeva. Budući da se na naveden način najučinkovitijem i najbrže rješavanju sporova predloženo je praćenje razloga u slučajevima u kojima nije došlo do sklapanja nagodbi po pojedinim vrstama predmeta.  

U odnosu na prikazanu statistiku ukazano je da u izvješću nema podataka o broju zaposlenih osoba s invaliditetom.
  
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 „ZA“ i 2 „SUZDRŽANA“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o radu državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2017. godinu.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof.dr.sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Prof.dr.sc. Milorad Pupovac

Temeljem članka 53. Poslovnika Hrvatskoga sabora, a u svezi sa Zaključcima donesenim na 32. sjednici Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina održanoj 12. lipnja 2019. godine, predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina donosi 

O D L U K U

o osnivanju radne skupine za utvrđivanje položaja romske nacionalne manjine i međuetničkim odnosima u Međimurskoj županiji 

I.

Osniva se radna skupina za utvrđivanje položaja romske nacionalne manjine i međuetničkim odnosima u Međimurskoj županiji (u daljnjem tekstu: radna skupina).

II.

Radna skupina djeluje isključivo u okviru Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i njegov je sastavni dio te ne može samostalno istupati i biti nositelj prava i obveza.

III.

U radnu skupinu imenuju se Prof.dr.sc. Milorad Pupovac, Dražen Barišić, Domagoj Hajduković,  Dragana Jeckov, Veljko Kajtazi i Dr. Furio Radin.

IV.

Zadaća radne skupine je prikupiti cjelovite informacije o položaju romske nacionalne manjine i međuetničkim odnosima u Međimurskoj županiji i izraditi izvješće o utvrđenome. 

U svrhu izvršenja zadaće, radna skupina će obići romska naselja te nadležne institucije u Međimurskoj županiji. 

Radna skupina izvješće će podnijeti Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, a o izvješću će Odbor raspraviti na tematskoj sjednici o položaju romske nacionalne manjine u Međimurskoj županiji te mjerama koje treba poduzeti. 

V.

Stručne i tehničke poslove za radnu skupinu obavljat će Služba Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

PREDSJEDNIK ODBORA
Prof.dr.sc. Milorad Pupovac

Klasa: 004-01/19-02/09
Urbroj: 6521-8-19-08
Zagreb, 14. lipnja 2019.

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora raspravljao je na 32. sjednici održanoj 12. lipnja 2019. godine o prosvjednom skupu protiv romske nacionalne manjine održanom u Čakovcu dana 1. 6. 2019. i najavljenom kontra prosvjedu. 

Predsjednik Odbora Prof.dr.sc. Milorad Pupovac uvodno je naglasio kako je cilj rasprave smanjenje međuetničke napetosti u Međimurskoj županiji između romske nacionalne manjine i većinskog hrvatskog stanovništva a koja se intenzivirala nakon održanog prosvjednog skupa koji je izazvao uznemirenost romske nacionalne manjine.
 
Ministar unutarnjih poslova  Davor Božinović istaknuo je da građani prvo vide policiju, te žele da ih policija zaštiti. Unatoč činjenici da je po statističkim pokazateljima stanja kriminaliteta Međimurska županija najsigurnija, MUP je donio mjere kojima je povećana prisutnost policije. U zadnjih 30 godina nitko se nije bavio pitanjima romske nacionalne manjine, i u prvom redu tu su pitanja zapošljavanja, komunalne infrastrukture, obrazovanja, za što postoje i fondovi EU no to nije u nadležnosti MUP-a.

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović rekla je da se sa Gornjeg grada ne može vidjeti kako živi romska nacionalna manjina. Naime, 3 romskog stanovništva živi u izoliranim naseljima, 54% romske nacionalne manjine nema priključak na kanalizaciju ili septičku jamu, mnogi nemaju priključak na vodu.  Uključenost romske djece u srednjoškolsko obrazovanje je 35%.  Postoji velika socijalna distanca prema romskoj nacionalnoj manjini te 29% građana ne bi zaposlila Rome u ugostiteljskim objektima jer drže da bi im odbijali klijente. Radi se o prosvjedu protiv institucija te ne iznenađuje što se prosvjed dogodio, a u rješavanju problema nedovoljna je koordinacija između socijalne skrbi, odgojno obrazovnih institucija, MUP-a i jedinica lokalne samouprave. 

Zastupnik Veljko Kajtazi razočaran je postupanjem MUP-a i jedinicama lokalne samouprave koji nisu vidjeli ono što je vidio Savjet za nacionalne manjine i udruga Kali Sara. Naime u petak 24. 5. 2019. godine saznalo se će se držati skup u kojem se stigmatizira romska nacionalna manjina. Zbog toga je udruga Kali Sara u ponedjeljak 27. 5. 2019. godine zatražila odobravanje kontra prosvjeda, a kasnije je zatražena i  zabrana skupa jer se u pozivu na facebooku navodilo „i među Romima ima poštenih“ te se ukazivalo na opasno i kriminalno ponašanje mnogih, a pogotovo dijela romske nacionalne manjine, odnosno porukama se poticala nacionalna netrpeljivost prema romskoj nacionalnoj manjini. 

Zastupnik dr. Furio Radin istaknuo je kako se prosvjed u Međimurju može ocijeniti kao antiromski, no ne radi se o novom problemu već se još od srednjeg vijeka proganja romska nacionalna manjina. Problem Roma prisutan je u svim zemljama: Rome se tretira kao nižu vrstu. Po brojnosti Roma, Hrvatska nije među prvih 18 država.  Vezano uz kriminalitet, istaknuo je da bi bilo zanimljivo vidjeti kolika je materijalna šteta počinjena od počinitelja romske nacionalne manjine, te bi sigurno postotak bio potpuno drugačiji. 

Zastupnik Domagoj Hajduković naglasio da je ključno pitanje koje se mora riješiti obrazovanje romske nacionalne manjine koja će omogućiti lakšu socijalnu integraciju Roma. Kao pozitivne primjere socijalne i društvene integracije Roma istaknuo je Dardu i Belišće.

Zastupnik Goran Beus Richemberg naglasio je da niti jedan skup protiv nacionalnih manjina nije dobro došao, no da građani koji su došli nisu fašisti. Kako bi se romska nacionalna manjina integrirala nužno je da Romi razgovaraju o Romima te da se osigura što više sredstava za socijalnu integraciju.

Načelnik PU Međimurske rekao je da je ovaj prosvjed posljedica dugotrajnih problema. Riječi „i među Romima ima časnih i poštenih ljudi“ izvlače se iz konteksta. Ta rečenica glasi: „Iako neki nastoje ovaj prosvjed zlonamjerno prikazati kao prosvjed protiv jedne nacionalne manjine, on to nikako nije, jer i među Romima ima časnih i poštenih ljudi koji ne žele kolektivnu stigmatizaciju zbog agresivnih ili politički zlonamjernih članova njihove zajednice.“ U najavi prosvjeda i na prosvjedu nije primijećen govor mržnje i nije bilo potrebe za zabranom prosvjeda ili interveniranjem policije tijekom prosvjeda. 

Zaključno je predsjednik Odbora rekao da je pitanje romske nacionalne manjine izuzetno osjetljivo jer dugo godina nije bilo integracije u mnogim regijama u Hrvatskoj. U Međimurju postoji opasnost da međuetničke tenzije prerastu u nešto što nije dobro, a prozivanja Roma podsjećaju na prošla vremena u kojima su Romi stradali. Postoje osnove koje izazivaju i potiču zabrinutost između romske i ne romskih zajednica, a u zadnjih nekoliko godina svjedoci smo niza prosvjeda protiv nacionalnih manjina te građana temeljem njihove spolne ili rodne orijentacije.  Vidljiva su i nastojanja da se stvari drže pod kontrolom te da se popravi situacija kako od ministarstava tako i od jedinica lokalne samouprave. 

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (9 glasova „ZA“ ) donio sljedeće

ZAKLJUČKE

1.    Osniva se radna skupina u sastavu Prof.dr.sc. Milorad Pupovac, Dražen Barišić, Domagoj Hajduković,  Dragana Jeckov, Veljko Kajtazi i Dr Furio Radin.
2.    Radna skupina će obići romska naselja te nadležne institucije u Međimurskoj županiji kako bi prikupila cjelovite informacije o položaju romske nacionalne manjine i međuetničkim odnosima u Međimurskoj županiji.
3.    Temeljem informacija radne skupine Odbor će održati tematsku raspravu o položaju romske nacionalne manjine u Međimurskoj županiji te mjerama koje treba poduzeti. 
4.    Stručnu i tehničku pomoć radnoj skupini pružiti će Stručna služba Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
Prof.dr.sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 31. sjednici, održanoj 27. veljače 2019. godine, Konačni prijedlog zakona o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 21. veljače 2019. godine.  

Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao u svojstvu matičnoga radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja obrazložio da je prihvaćen prijedlog Kluba nacionalnih manjina da se izbori održavaju prve nedjelje u svibnju svake četvrte godine umjesto održavanja izbora prve nedjelje u listopadu, te da se u zbirne liste i glasačke listiće  unese skraćen naziva udruga. Nije prihvaćen prijedlog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina da se primjeni pravo dvojezičnosti u odnosu na sve dokumenata koji se odnose na izbore vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, uz obrazloženje da je Odlukom Ustavnog suda utvrđeno da glasački listići nisu isprave te da se na njih ne primjenjuje pravilo o dvojezičnosti. Nije prihvaćen prijedlog, vezan za rješavanje problematike zaštite od ovrhe računa predstavnika nacionalne manjine budući da isto nije predmet uređenja ovoga Zakona.

U raspravi je naglašeno da je Odluka Ustavnog suda vezana uz dvojezičnost donesena povodom zahtjeva koji su se odnosili na izbore za Europski parlament, jer je bilo tehnički teško osigurati dvojezičnost za sve nacionalne manjine. Ovdje se radi o izborima u kojima nacionalne manjine imaju aktivno i pasivno biračko pravo, te se ne može restriktivno tumačiti Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina. Pozdravljeno je unošenje skraćenih naziva udruga na liste, ali je izneseno da su liste nepregledne i netransparentne.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova  ( 10 glasova „ ZA“ i  2  glasa “ SUZDRŽAN“ )  odlučio predložiti Hrvatskom saboru d o n o š e n j e  

Zakona o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih  manjina

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac
 

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 31. sjednici, održanoj 27. veljače 2019. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. veljače 2019. godine.  

Uvodno je predstavnik predlagatelja obrazložio da je važećim Zakonom o policiji predviđeno osnivanje Povjerenstva za rad po pritužbama na rad policijskih službenika u sjedištu Ministarstva te povjerenstva za svaku policijsku upravu što je ukupno 21 povjerenstvo. Predloženim izmjenama zakona predlaže se osnivanje samo jednog povjerenstva jer se nakon objave dva javna poziva za izbor članova povjerenstva nije prijavilo dovoljno kandidata. Prijedlogom Zakona propisuje se sastav i način rada Povjerenstva te obveza podnošenja godišnjeg izvješća o radu Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora. Kao novina propisuje se novčana naknada za članove Povjerenstva iz reda građana u iznosu 5% prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. 

Prijedlogom zakona uvodi se pravo na naknadu za stanovanje za policijske službenike raspoređene u mjesto rada koje je udaljeno više od 100 kilometara od mjesta njegova prebivališta, a koji nemaju riješeno stambeno pitanje i ne primaju naknadu troškova međumjesnog prijevoza. Naime, praksa je pokazala nezadovoljavajuću popunjenost radnih mjesta policijskih službenika domicilnim stanovništvom u pojedinim policijskim upravama (primarno: PU dubrovačko-neretvanska, PU istarska, PU ličko-senjska), stoga se polaznike tečaja za zanimanje policajac, nakon završenog tečaja, na temelju ugovora od pet godina, raspoređuje u navedene policijske uprave.

U raspravi su podržane izmjene zakona u dijelu izbora članova Povjerenstva za rad po pritužbama. Odbor je po postojećem Zakonu o policiji od 2015. godine uputio dva javna poziva za podnošenje prijedloga za imenovanje članova Povjerenstava u sjedištu MUP-a i u Policijskim upravama, no niti na jedan se nije javio dovoljan broj kandidata. Temeljem prvog javnog poziva u Odboru su zaprimljene 23 kandidature (od traženih 126), a temeljem ponovljenog poziva javilo se 15 kandidata te su od ukupno zakonom predviđenih 21. povjerenstva imenovano jedino Povjerenstvo za rad po pritužbama u sjedištu MUP-a i Povjerenstvo za rad po pritužbama u PU brodsko-posavskoj. 

U raspravi je pozdravljen prijedlog izmjene zakona koji se odnosi na plaćanja troškova stanovanja za policijske službenike koji su raspoređeni na mjesto rada koje je udaljeno više od 100 km od mjesta rada. Međutim istaknuto je kako bi se moralo voditi više računa o participiranju domicilnog stanovništva, posebice kada se radi o područjima u kojima bi se morala osigurati participacija pripadnicima nacionalnih manjina.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova  ( 11 glasova „ ZA“ i  1  glasa “ SUZDRŽAN“ )  odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće 

Z A K LJ U Č K E

1.    Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji
2.    Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 30. sjednici, održanoj 6. veljače 2019. godine, Prijedlog zakona o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 20. prosinca 2018. godine.  

Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Prijedlog zakona razmatrao u svojstvu matičnoga radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja rekao da se Prijedlogom zakona uvodi posebno zakonodavstvo za izbore predstavnika nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne samouprave. Izbor vijeća i predstavnika nacionalnih manjina uređuje se posebnim zakonom, kako bi se izbjeglo miješanje zakonskog uređenja lokalnih izbora sa izborima za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina i neadekvatna analogna primjena Zakona o lokalnim izborima kojim je i predviđeno donošenje posebnog zakona sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. Prijedlogom se propisuje vrijeme održavanja izbora, predlagatelji kandidata, zabrana kandidiranja, tijela za provedbu izbora. Kao novine uvedene su odredbe o zamjeniku kandidata i nije predviđena izborna šutnja. Rješavaju se i pitanja koja su se pojavila u praksi, kao što je zamjena kandidata, smrt kandidata, a nastojalo se riješiti i pitanje preglednosti izbornih lista sa skraćenim nazivima kandidata kako bi se osigurala bolja preglednost.

Članovi odbora pohvalili su trud predlagatelja te istaknuli kako se prvi puta ovim Prijedlogom zakona raščišćavaju specifična pitanja i procedure u izborima za predstavnike nacionalnih manjina u jedinicama područne i lokalne samouprave. U raspravi su se osvrnuli i na vrijeme održavanja izbora. Prijedlog zakona predviđa održavanje izbora u listopadu u odnosu na dosadašnje izbore koji su se provodili u svibnju. Predloženo je da se ove godine izbori održe u listopadu  kako bi se izbjeglo održavanje izbora istovremeno s izborima za Europski parlament. Istaknuta je potreba da se da se do Konačnog prijedloga zakona kroz prijelazne i završne odredbe Prijedlog uredi na način da izbori ove godine budu u listopadu, a da vrijeme održavanja izbora kao i do sada bude u svibnju. U raspravi je naglašen i problem pravne osobnosti predstavnika vijeća, koji nemaju pravnu osobnost, te stoga ne mogu imati zaštićen račun kao nacionalna manjina, što dovodi da ih se vijeća tretira kao obrtnike koji za dugove odgovaraju svojom imovinom. Naglašeno je da se Prijedlogom predviđa ostvarivanje prava u skladu s  Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, no da bi se do drugog čitanja mogla detaljnije urediti odredba članka 2. Prijedloga, kako u provedbi zakona ne bi došlo do povrede prava, jer je do sada bilo takvih slučajeva. Pozdravljeni su napori predlagatelja u dijelu koji se odnosi na preglednost glasačkih listića, te predviđeno rješenje kroz skraćeni naziv. Također je istaknuto da je ovaj prijedlog prilika da se pravo dvojezičnosti primjeni te da se u Prijedlog uvedu odredbe o dvojezičnosti svih dokumenata koji se odnose na izbore vijeća i predstavnika nacionalnih manjina.       

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom  glasova ( 9 glasova «ZA» i 2 glasa «SUZDRŽAN») odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće 

Z A K LJ U Č K E

1.    Prihvaća se Prijedlog zakona o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih  manjina
2.    Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 29. sjednici, održanoj 31. siječnja 2019. godine, raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 13. prosinca 2018. godine.

Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Prijedlog zakona razmatrao u svojstvu matičnoga radnog tijela. 

Predstavnik predlagatelja istaknuo je kako u Republici Hrvatskoj do sada nije bila cjelovito regulirana zaštita prijavitelja nepravilnosti uređena Kaznenim zakonom, Zakonom o trgovini, Zakonom o radu, Zakonom o državnm službenicima i drugim zakonima. Prijedlogom zakona su objedinjeni pravni standardi za zaštitu prijavitelja nepravilnosti te su propisana prava prijavitelja nepravilnosti, postupak prijave i postupanje po prijavi nepravilnosti, sudska zaštita prijavitelja nepravilnosti, a sve s ciljem osiguranja dostupnih i pouzdanih načina prijavljivanja, zaštite ”zviždača” od štetnih radnji, te promicanja svijesti o nužnosti prijavljivanja nepravilnosti. Definiraju se pojmovi nepravilnosti i podnositelja nepravilnosti, tj. ”zviždača”, a proširuje se i opseg nepravilnosti te se sada zaštita ne odnosi samo na korupciju, već i na kršenje zakona i drugih propisa te nesavjesno upravljanje javnim dobrima i sredstvima te sredstvima Europske unije. Zakonom je naglašena zabrana sprječavanja prijavljivanja nepravilnosti, te zabrana stavljanja prijavitelja nasilja u nepovoljniji položaj, no istaknuta je i obaveza prijavljivanja u dobroj vjeri te zabrana zlouporabe prijavljivanja. Uređen je i način prijavljivanja nepravilnosti koje može biti unutarnje ili vanjsko. Unutarnje prijavljivanje je kod samog poslodavca kako je definiran zakonom koji mora imenovati povjerljivu osobu koja provodi postupak, a postupak je jasno uređen. Prijavljivanje može biti i vanjsko, a kao vanjsko tijelo za prijavu nepravilnosti određen je pučki pravobranitelj kao ustavna institucija za zaštitu ljudskih prava koja je nadležna i za područje diskriminacije te ima iskustvo u radu s osobama koje su bile stavljene u nepovoljniji položaj. 

U odnosu na prvo čitanje prihvaćena je većina prijedloga Odbora je usvojen, te su podrobnije uređene odredbe unutarnjeg prijavljivanja, izmijenjene su i dorađene odredbe čl. 17. i čl. 18. Prijedloga zakona. Također je prihvaćen prijedlog Odbora vezan za podrobnije uređenje postupka unutarnjeg prijavljivanja, izmijenjen je čl. 19. Prijedloga zakona, a u svezi prijedloga pučke pravobraniteljice pojašnjena je i dorađena zaštita povjerljive osobe. Nisu usvojeni prijedlozi Odbora glede izmjene definicije poslodavca, odnosno snižavanja granice broja zaposlenika i/ili vezanje uz prihod poslodavca na kojeg se odnose obveze propisane ovim Prijedlogom zakona, te nije usvojen prijedlog da se obveznici koji su dužni postupati po zakonu stave trgovačka društva sa 20 zaposlenih, ili da se uvrste trgovačka društva neovisno o broju zaposlenim sa velikom aktivom ili velikim godišnjim prihodom. 

U raspravi je istaknuto da je u prvom čitanju istaknuta neophodnost i važnost da Vlada Republike Hrvatske  osigura dostatna sredstva za zapošljavanje državnih službenika i dužnosnika u Uredu pučke pravobraniteljice za provedbu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, jer se povećava djelokrug rada i opseg poslova za koja nisu dodijeljena sredstva. U odnosu na prvo čitanje Prijedloga zakona izmjenjeno je i stupanje na snagu zakona za 1. srpnja 2019.g., odnosno 6 mjeseci ranije u odnosu na prijedlog iz prvog čitanja, te će Ured pučke pravobraniteljice ranije morati napraviti preustroj kako bi mogao raditi sukladno novim ovlastima. 

U raspravi je također napomenuto da treba razmisliti o definiciji poslodavca u dijelu koji se odnosi na privatne poduzetnike, te vidjeti je li najbolje rješenje da se zakon primjenjuje samo na trgovačka društva s 50 i više zaposlenih, ili bi se eventualno mogli odrediti dugi dodatni kriteriji osobito za poslodavce s velikim prihodima.

Predstavnik predlagatelja naglasio je da nisu planirana financijska sredstva jer u trenutku donošenja zakona, a prije njegove provedbe nije moguće napraviti projekcije, nezna se koliko će biti novih predmeta te hoće li postojeći kadrovski kapaciteti Ureda pučke pravobraniteljice biti dovoljni. U odnosu na definiciju poslodavca predlagatelj je istaknuo da sukladno reformi VRH za administrativnim rasterećenjem gospodarstvenika, prijedlog bi uzrokovao dodatno birokratiziranje te vremensko i financijsko opterećivanje mikro poduzeća (do 50 zaposlenih), a što je isto u suprotnosti s ciljevima stvaranja poticajne investicijske klime i jednostavnijih uvjeta poslovanja.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova (6 glasova «ZA» i 2 glasa „SUZDRŽAN“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru d o n o š e n j e 

Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.  

POTPREDSJEDNICA ODBORA
Ana Komparić Devčić

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 27. sjednici, održanoj 20. studenoga 2018. godine, raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o zakladama, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. studenoga 2018. godine.

Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao u svojstvu matičnoga radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja istaknuo je kako se Konačnim prijedlogom zakona pojašnjava razlika između zaklada i udruga kao neprofitnih pravnih osoba. U Konačnom prijedlogu zakona, zaklada se određuje kao imovina koja služi trajnom ostvarivanju neke opće korisne svrhe te se zaklada tretira kao neprofitna pravna osoba bez članova.
Konačnim prijedlogom zakona pojednostavljen je postupak osnivanja i registracije zaklada, koje mogu započeti s radom nakon upisa u registar zaklada te se ujedno stvara poticajni pravni okvir za razvoj zakladništva. Različito propisivanje kaznenih odredbi ovisno o imovinskoj masi zaklada ne bi bilo u skladu s istaknutim ciljem.

Bez rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova  ( 7 glasova „ ZA“ i  2  glasa “ SUZDRŽAN“ )  odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje

Zakona o zakladama

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 27. sjednici održanoj 20. studenog 2018. godine, Konačni prijedlog zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2019. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. studenog 2018. godine.
Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2019. godinu i projekcijama za 2020. i 2021. godinu.

Predstavnica ministarstva financija istaknula je da se predloženim Zakonom uređuje izvršavanje Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2019. godinu, prava i obveze korisnika proračunskih sredstava, opseg zaduživanja i jamstva države, upravljanje financijskom i nefinancijskom imovinom, ovlasti Vlade Republike Hrvatske i ovlasti Ministarstva financija u izvršavanju Državnog proračuna, upravljanje javnim dugom, jamstva države te druga pitanja. Financijska sredstva za provođenje zakona osigurat će se iz poreznih i neporeznih prihoda, pomoći, donacija, zaduženja te drugih prihoda koji su propisani kao izvor prihoda državnog proračuna.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova ( 6 glasova «ZA» i 3 glasa «PROTIV») odlučio predložiti Hrvatskom saboru   d o n o š e n j e

ZAKONA O  IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2017. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 27. sjednici održanoj 20. studenog 2018. godine, Prijedlog državnog proračuna Republike Hrvatske za 2019. godinu i projekcija za 2020. i 2021. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. studenog 2018. godine.

Odbor je Prijedlog državnog proračuna Republike Hrvatske za 2019. godinu i projekcija za 2020. i 2021. godinu razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Konačnim prijedlogom zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2019. godinu .

Uvodno je predstavnica ministarstva financija pojasnila osnovne značajke proračuna u 2019.g.  Ukupni prihodi u 2019.g planiraju se u iznosu od 136,1 odnosno 5,5 % više od plana za 2018.g,   Projekcija prihoda temelji na očekivanom rastu bruto domaćeg proračuna u 2018.g od 2,7%, te predviđenim rastom BDP-a od 2,9% u 2019.g. Fiskalnu politiku Republike Hrvatske u razdoblju od 2019. do 2021. godine određivat će napori da se jača ekonomski rast i fiskalna odgovornost kako bi se osigurala primjerena skrb za sve građane Republike Hrvatske. Prihodna strana proračuna obilježena je trećim krugom poreznog rasterećenja i nastavkom porezne reforme započete 2017. s ciljem smanjenja poreznog opterećenja te uspostavljanja stabilnijeg i jednostavnijeg poreznog sustava koji će smanjiti administrativno opterećenje te pružiti sigurnost svim poreznim obveznicima. Nakon što je Republika Hrvatska 2017. izašla iz procedure prekomjernog deficita poduzimaju se kontinuirani napori kako bi se smanjio udio javnog duga u BDP-u, te će u 2019. manjak Državnog proračuna po metodologiji ESA iznositi 0,4% BDP-a, u 2020. očekuje se manjak od 0,3%, dok se u 2021. očekuje višak od 0,3% BDP-a. U okviru planiranih prihoda poslovanja u 2019. godini porezni prihodi su najizdašniji izvor financiranja te se planiraju  u iznosu od 78,5 milijardi kuna što je 4% više od plana za 2018.g, a najveći dio otpada na prihode od poreza na robu i usluge  koji je planiran u iznosu od 69,2 milijarde kuna ili 4% više od plana za 2018.g. Na rashodovnoj strani proračuna u 2019.g planirani su rashodi u iznosu od 140,3 milijarde kuna, odnosno planirani manjak državnog proračuna u 2019.g iznosit će 4,2 milijarde kuna ili 1%BDP-a. Planirani manjak državnog proračuna u po planu za 2020g. iznosit će 0,6% BDP-a, a u 2021.g 0,2%BDP-a.

Predstavnik predlagatelja vezano uz planirane rashode na poziciji Ministarstva znanosti obrazovanja istaknuo je da su planom za 2019.g predviđeni rashodi za poticanje obrazovanja nacionalnih manjina  u iznosu od 2.400.000,00kn,  ili 1,3% više u odnosu na plan za 2018.g. koji je rebalansom povećan za 28,2 %, a povećana su i sredstva za aktivnosti vezane uz posebne programe obrazovanja nacionalnih manjina, srednjoškolske stipendije za učenike pripadnike romske nacionalne manjine, pomoć u nastavi za djecu s teškoćama u razvoju, predškolski odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju.
Za Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Državnim proračunom za 2019.g planirana su sredstva u iznosu od 49.533.948 kuna što je 11,2% više od plana za 2018.g , a povećanje se između ostalog odnosi na sredstva za nacionalne manjine, borbu protiv diskriminaciju te marginalizirane skupine. Vezano uz potpore za programe ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih  manjina planirana su u iznosu od 36.460.157 kuna odnosno 7% više od plana za 2018.g, a ukupna sredstva namijenjena Savjetu za nacionalne manjine, planirana su u iznosu od 38.657.227 kuna odnosno  9,2% više od plana za 2018.g.

Istaknuto je i povećanje na pozicijama Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te su planirana sredstva za skrb o socijalno osjetljivim skupinama koja su planirana u iznosu od 1.070.096.340 ili 9,2 % više u odnosu na plan za 2018.g što se odnosi na povećanje  na rodiljine naknade koje se povećavaju sa 2.600 kuna na 3.900 kuna, te povećanja osobne invalidnine te pomoći i njegu u kući, povećanje za djecu i mladež s poremećajima u ponašanju, skrb o djeci bez roditeljske skrbi, skrb o osobama s mentalnim oštećenjima, skrb o osobama s tjelesnim intelektualnim ili osjetilnim oštećenjima, skrb o starijim i nemoćnim osobama.  Planirani rashodi Ministarstva rada i mirovinskog sustava u dijelu koji se odnosi na mirovine na temelju osiguranja starosne mirovine planirani su u iznosu od  25.179.711.200 kuna ili 37,7 % više od plana za 2018.g, a povećani su i rashodi za invalidske mirovine na 3.770.644.910 ili 2,2 % više od plana za 2018.g te izdaci za ostale mirovine, a sve zbog povećanja indeksirane mirovine. U odnosu na Ured pučkog pravobranitelja planiraju se u iznosu 12.561.217 kuna što je 3,9% više od plana za 2018.g.

Vezano uz prava osoba s invaliditetom u raspravi je s jedne strane  istaknuto da se radi o prvom proračunu kojim se povećavaju naknade za osobe s invaliditetom, naknade za pomoć roditeljima i njegovateljima osoba s invaliditetom kojim se vraća dostojanstvo tim osobama, te je pohvaljeno što se novim zakonom o socijalnoj skrbi osobna invalidnina više neće uvjetovati imovinskim cenzusom, te je pohvaljen rad Vlade. S druge strane je rečeno da je Republika Hrvatska ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom koja bi se morala u potpunosti implementirati u Hrvatsko zakonodavstvo kako bi se planirala sredstva i aktivnosti u svim ministarstvima za ostvarivanje prava osoba s invaliditetom po navedenoj konvenciji.  Kao primjer naveden je Ovršni zakon koji ne prepoznaje granicu nužnih sredstava za život osoba s invaliditetom u odnosu na druge, iako je evidentno da se za podmirivanje osnovnih životnih potrebe osoba s invaliditetom potrebna znatno veća financijska sredstva.

Vezano uz predviđene rashode za nacionalne manjine, istaknuta je primjedba na predviđena sredstva za zapošljavanje pripadnika romske nacionalne manjine a koja se distribuiraju preko jedinica lokalne samouprave koje ne koriste tu stavku proračuna. Također je iznesena primjedba na način distribucije sredstava za stipendije za pripadnike romske manjine koje se financiraju preko nacionalne zaklade a isplaćuju se na kraju umjesto na početku školske godine.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova  ( 6 glasova „ ZA“ i  3  glasa “ PROTIV“ )  odlučio predložiti Hrvatskom saboru d o n o š e n j e
 
DRŽAVNOG PRORAČUN REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2019. GODINU I PROJEKCIJE ZA 2020. I 2021. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 25. sjednici, održanoj 10. listopada 2018. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 27. rujna 2018. godine.

Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Prijedlog zakona razmatrao u svojstvu matičnoga radnog tijela.

Predstavnik predlagatelja istaknuo je kako u Republici Hrvatskoj do sada nije bila cjelovito regulirana zaštita prijavitelja nepravilnosti uređena Kaznenim zakonom, Zakonom o trgovini, Zakonom o radu, Zakonom o državnm službenicima i drugim zakonima. Prijedlogom zakona su objedinjeni pravni standardi za zaštitu prijavitelja nepravilnosti te su propisana prava prijavitelja nepravilnosti, postupak prijave i postupanje po prijavi nepravilnosti, sudska zaštita prijavitelja nepravilnosti, a sve s ciljem osiguranja dostupnih i pouzdanih načina prijavljivanja, zaštite ”zviždača” od štetnih radnji, te promicanja svijesti o nužnosti prijavljivanja nepravilnosti. Definiraju se pojmovi nepravilnosti i podnositelja nepravilnosti tj. ”zviždača”, a proširuje se i opseg nepravilnosti te se sada zaštita ne odnosi samo na korupciju, već i na kršenje zakona i drugih propisa te nesavjesno upravljanje javnim dobrima i sredstvima te sredstvima Europske unije. Nepravilnosti nisu taksativno navedene već obuhvaćaju postupanja suprotna javnom interesu.  Proširuje se krug zaštićenih osoba tako da se zaštita, osim na osobe u radnom odnosu, odnosi i na širi krug osoba koje sudjeluju u djelatnostima kod poslodavca neovisno da li se radi o ugovoru o radu ili ugovoru o djelu primjerice volonteri, studenti, kandidati za zapošljavanje itd. Zakonom se proširuje i pojam poslodavaca tako da se zakon odnosi na sve pravne i fizičke osobe koje zapošljavaju preko 50 radnika, tijela državne uprave, lokalne samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinice lokalne samouprave, pravne osobe koje se u cijelosti financiraju iz državnog proračuna, te pravne osobe u kojima Republika Hrvatska ili jedinice lokalne samouprave imaju većinsko vlasništvo.  

Zakonom je naglašena zabrana sprječavanja prijavljivanja nepravilnosti, te zabrana stavljanja prijavitelja nasilja u nepovoljniji položaj no istaknuta je i obaveza prijavljivanja u dobroj vjeri te zabrana zlouporabe prijavljivanja. Prijavitelji nepravilnosti sukladno prijedlogu zakona imaju pravo na sudsku zaštitu, naknadu štete, zaštitu identiteta i povjerljivost, a zaštita je povezana i na krug povezanih osoba.  Uređen je i način prijavljivanja nepravilnosti koje može biti unutarnje ili vanjsko. Unutarnje prijavljivanje je kod samog poslodavca kako je definiran zakonom koji mora imenovati povjerljivu osobu koja provodi postupak, a postupak je jasno uređen. Prijavljivanje može biti i vanjsko, a kao vanjsko tijelo za prijavu nepravilnosti određen je Ured pučke pravobraniteljice kao ustavna institucija za zaštitu ljudskih prava koja je nadležna i za područje diskriminacije te ima iskustvo u radu s osobama koje su bile stavljene u nepovoljniji položaj. U određenim slučajevima moguće je nepravilnost objaviti i putem medija ukoliko postoji opasnost po život, zdravlje, sigurnost i štetu velikih razmjera.

U raspravi su podržani različiti putovi prijavljivanja tj. unutarnje, vanjsko te objava u medijima. Vezano uz Ured pučkog pravobranitelja kao tijelo kojem će se izvršiti vanjsko prijavljivanje istaknuto je da se zbog povećanog obima poslova osim za promociju moraju osigurati financijska sredstva za novo zapošljavanje. Napomenuto je da se odredbe Prijedloga zakona moraju doraditi vezano uz ispitni postupak koji sukladno Ustavu Republike Hrvatske ne može provoditi Ured pučkog pravobranitelja. Iznijeto je i da je potrebno doraditi odredbe o osobi od povjerenja kojoj se upućuju prijave nepravilnosti, a koju imenuje poslodavac, kako bi se mogle otkloniti sumnje vezane uz pristranost budući da će poslodavci u pravilu imenovati osobe od svog povjerenja.

Vezano uz vanjsko prijavljivanje istaknuto je da treba doraditi odredbe iz čl. 20. Prijedloga zakona kako bi se olakšalo vanjsko prijavljivanje, osobito kad prijavitelji posjeduju materijalne dokaze te da se spriječe slučajevi odbacivanja zahtjeva jer nije ispoštivana procedura kod unutarnjeg prijavljivanja. Istaknuto je da bi trebalo razmisliti o doradi čl. 4. st. 4. Prijedloga zakona u dijelu koji se odnosi na trgovačka društva, te da se kao obveznici koji su dužni postupati po zakonu stave trgovačka društva sa 20 zaposlenih, ili da se uvrste trgovačka društva neovisno o broju zaposlenim sa velikom aktivom ili velikim godišnjim prihodom.

Istaknuta je neophodnost i važnost da Vlada Republike Hrvatske  osigura dostatna sredstva za zapošljavanje državnih službenika i dužnosnika u Uredu pučke pravobraniteljice za provedbu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Također je naglašena potreba da Ministarstvo pravosuđa prije upućivanja Konačnog prijedloga Zakona u Hrvatski sabor, usko surađuje s Uredom pučke pravobraniteljice na iznalaženju najboljih rješenja koja će omogućiti dosljednu primjenu Zakona.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno glasova ( 9 glasova «ZA» ) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće

Z A K LJ U Č K E

1.  Prihvaća se Prijedlog zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti;
2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac,v.r.

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, 24. sjednici, 10. listopada 2018. godine, Godišnji izvještaj o radu Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za 2017. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavio Upravni odbor Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, aktom od 4. svibnja 2018. godine.

Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Godišnje izvještaj razmatrao u svojstvu matičnoga radnog tijela.
Odbor je raspolagao mišljenjem Vlade Republike Hrvatske Klasa: 022-03/18-12/81, Urbroj: 50301-23/21-18-11 od 30. kolovoza 2018. godine.
U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja izvijestio je da je Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva odobrila 377 financijskih potpora u ukupnom iznosu od 43.180.000,00 KN.  Tijekom 2017. godine zadržan je kontinuitet potpora, a novina je dodjela sredstava putem specijaliziranih natječaja za udruge osoba s invaliditetom te udruge iz Domovinskog rata koje djeluju na lokalnoj razini. Broj institucionalnih podrški se višestruko povećao zbog dodjele sredstava udrugama koje u prethodnim razdobljima nisu bile korisnice. Naglasio je kako je Zaklada akreditirano posredničko tijelo II. razine u operativnom programu „učinkoviti ljudski potencijali“ u okviru financiranja bespovratnih sredstava iz Europskog socijalnog fonda. Također je istaknuo kako se na odobrenje projekata i dodjelu sredstava iz Europskog socijalnog fonda trenutno čeka 3. umjesto 16. mjeseci.
Tijekom rasprave predstavnik Zaklade istaknuo je kako je za razdoblje od 2017. do 2020. za financiranje iz Europskog socijalnog fonda predviđen iznos od 789.700.000,00 kn. Obavijestio je da je trenutno ugovoreno korištenje od oko 200 milijuna kuna predviđenih sredstava, a da se do kraja 2018. godine planiraju ugovoriti dodatnih 200 milijuna kuna te da bi se do isteka programa (2020.) trebala iskoristiti sva predviđena sredstva. Iznesena je primjedba da već drugu godinu za redom na sjednici Odbora nije nazočna upraviteljica Zaklade. U raspravi je napomenuto kako bi Izvještaj o radu morao biti bolje i jasnije strukturiran, te bi se iz Izvještaja moralo moći jasnije vidjeti koje su potpore vezane uz koje tijelo I. razine, što bi olakšalo praćenje financijskih potpora koje su vezane uz pojedine resore ministarstava. U odnosu na planirana i utrošena sredstava za potpore, predstavnik Zaklade je istaknuo kako je utrošeno 2 milijuna kuna više od planiranih. Vezano uz jačanje administrativnih kapaciteta Zaklade, predstavnik Zaklade je članove Odbora izvijestio kako je trenutno 36 zaposlenih, a da bi do kraja 2020. godine Zaklada trebala imati ukupno 98 zaposlenih. Na upit o iznosu sredstava koja su vraćena Zakladi jer nisu udovoljavali uvjetima, podnositelj Izvještaja je izvijestio nazočne da je vraćeno oko 400.000,00 kuna. Zaključno, članovi Odbora su istaknuli kako ubuduće očekuju bolji i pregledniji financijski prikaz u Izvještaju o radu Zaklade, dodavši kako bi iz Izvještaja moralo biti jasno vidljivo na koji način se sredstava potpora dodjeljuju korisnicima. 
Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova (7 glasova «ZA» i 2 glasa «SUZDRŽANA») odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

PRIHVAĆA SE GODIŠNJI IZVJEŠTAJ O RADU NACIONALNE ZAKLADE ZA RAZVOJ CIVILNOGA DRUŠTVA ZA 2017. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 22. sjednici, održanoj 17. svibnja 2018. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o zakladama, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. svibnja 2018. godine.

Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Prijedlog zakona razmatrao u svojstvu matičnoga radnog tijela.

Uvodno je predsjednik Odbora istaknuo važnost Prijedloga zakona u području ljudskih prava i sloboda jer Zaklade kao imovinska masa imaju općekorisnu svrhu u unaprjeđenja ljudskih prava i sloboda, te  humanitarnih i drugih djelatnosti kojima se promiče opća korist ili djelovanje za opće dobro.

Predstavnik predlagatelja istaknuo je kako se Prijedlogom zakona pojašnjava razlika između zaklada i udruga kao neprofitnih pravnih osoba. U Prijedlogu zakona određuju zakladu kao imovinu koja služi trajnom ostvarivanju neke općekorisne svrhe, te da je zaklada neprofitna pravna osoba bez članova.  
  
Prijedlogom zakona se pojednostavljuje postupak osnivanja i registracije zaklada koje će moći započeti s radom nakon upisa u registar zaklada. Za upis u registar neće više biti potrebno prethodno donošenje rješenja o odobravanju statuta zaklade kao niti rješenja o svrsi osnivanja zaklade u skladu s posebnim propisom. Osim toga, po Prijedlogu zakona postupak će voditi Uredi državne uprave u županijama i Gradu Zagrebu, mjesto Ministarstva uprave kao što je to bilo do sada. 

Također se omogućava fleksibilniji unutarnji ustroj zaklade i propisane su mogućnosti statusnih promjena zaklade (spajanja dvije ili više zaklada u jednu ili razdvajanja zaklade na više novih).

U raspravi je napomenuto kako bi se moglo razmisliti o diferenciranju kaznenih odredbi u ovisnosti o imovinskoj masi kojom zaklada raspolaže te propisati različite kaznene odredbe. Kaznene odredbe sa kaznama do 10.000 kn za pravnu osobu te do 2.000 kn za fizičku osobu  poticajne su za razvoj malih zaklada. Međutim u odnosu na zaklade koje raspolažu velikom imovinom trebale bi se prevenirati moguće zlouporabe i propisati zaštitne mehanizme.

Predstavnik predlagatelja istaknuo je činjenicu kako do sada nije bilo zlouporaba, te se zakonom nastojalo potaknuti osnivanje zakona.      
 
Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova (8 glasova «ZA» i 2 glasa «SUZDRŽANA») odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće

Z A K LJ U Č K E

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o zakladama

2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 21. sjednici, održanoj 17. svibnja 2018. godine, raspravljao je o Izvješću pučke pravobraniteljice za 2017. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila pučka pravobraniteljica, aktom od 28.ožujka 2018. godine.

Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženo Izvješće razmatrao u svojstvu matičnog radnog tijela.

Uvodno je predsjednik Odbora naglasio kako se radi o najvažnijoj točci u radu Odbora kao matičnog radnog tijela, no i o jednoj od najvažnijih točaka u radu Sabora jer je pučki pravobranitelj opunomoćenik Sabora, a radi se o odnosu Vlasti prama Ustavom zajamčenim pravima i slobodama građana kao temeljnoj vrijednosti ustavnog poretka.   

Podnositeljica izvješća uvodno je naglasila kako izvješće predstavlja analizu i ocjenu postupanja tijela javne vlasti  u svim područjima zaštite ljudskih prava i sloboda. Predložene su 231 preporuke, a Vlada se u mišljenju konstruktivno očitovala o 109 preporuka, od kojih je 55 preporuka prihvatila, no na preko 50% preporuka Vlada se nije očitovala. Kao napredak istaknula je doneseni nacionalni plan za suzbijanje diskriminacije, izmjene Zakona o socijalnoj skrbi i izmjene Zakona o nasilju u obitelji kojima je uvedena zaštita starijih osoba kao posebne kategorije. Građani se kao i ranijih godina suočavaju s istim problemima, te petina građana živi u riziku od siromaštva, socijalne naknade ne omogućavaju podmirenje osnovnih životnih potreba a posebno ranjive su starije osobe. Nadalje, građani imaju nepovjerenje prama institucijama, a u brojnim situacijama uočen je nejednak pristup pravima.
Prvi puta zaprimljen je najveći broj pritužbi koje se odnose na kršenja radnih i službeničkih odnosa, a koji se odnose na diskriminaciju temeljem dobi pri traženju posla, tako 2/3 građana smatraju kako nisu dobili posao jer su premladi ili prestari. Zabrinjava  nesiguran status zaposlenih, prije svega onih koji imaju ugovore o radu na određeno vrijeme, čak i godinama, a velik broj pritužbi odnosi se i na neisplatu plaća, te na neisplatu prekovremenih sati. U pravosuđu se najveći broj pritužbi odnose na zlouporabu položaja i ovlasti te dugotrajnost sudskih postupaka, zbog čega se nastavlja trend smanjenja povjerenja građana prema pravosuđu. Sustav besplatne pravne pomoći je nefunkcionalan, prije svega zbog neadekvatnog financiranja. Uočeno je kako građani u 65% slučajeva zbog neznanja ili nepovjerenja u institucije ne prijavljuju diskriminaciju. U odnosu na diskriminaciju temeljem etniciteta najzastupljenija je diskriminacija u odnosu na Srbe, Rome te azilante. Pripadnici srpske nacionalne manjine izloženi su vrijeđanju, prozivkama, pozivima na nasilje pa čak i napadima.

I nadalje je prisutan problem opskrbe električnom energijom u ruralni područjima naseljenim pretežito Srbima povratnicima te je 126 sela i zaseoka bez električne energije. Čak 40% romskog stanovništva nema dovoljno sredstava za nabavku hrane i plaćanje režija, što ugrožava njihovo zdravlje tako je svega 1,4% Roma starije od 65 godina. Nadalje je prisutna segregacija u području obrazovanja Roma, nedovoljan je broj učenika u srednjim školama, mali je broj studenata, a nije donesen akcijski plan za uključenje Roma.

U odnosu na izbjeglice i azilante migracijska politika za 2013. - 2015.g nije zamijenjena novom, niti postoji zasebna integracijska politika, a doneseni Akcijski plan za integraciju osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita, ne obuhvaća brojniju skupinu tražitelja zaštite.
U odnosu na socijalnu skrb socijalne najčešće pritužbe odnosile su se na premale socijalne naknade, dugotrajnost vještačenja, neodobravanja jednokratne pomoći te neujednačeno postupanje CZSS-a. Rizik od siromaštva u RH je 19,5 %, no postoje velike razlike po županijama gradovima i općinama, tako je u općinama rizik od siromaštva 27% , a u gradovima 13%. Nema dovoljno skloništa, pučkih kuhinja što je obveza gradova i općina, a u ruralnim područjima nedostaje infrastruktura osobito što se tiče javnog prijevoza čime je najviše pogođeno starije stanovništvo.

U raspravi je podržano Izvješće pučke pravobraniteljice, većina članova Odbora je naglasilo autonomiju pučkog pravobranitelja te su zaključili kako je neprihvatljivo da izvršna vlast vrši pritisak na javno izneseno mišljenje pučke pravobraniteljice.

U odnosu na očitovanje Vlade o preporukama pučke pravobraniteljice izneseni su podijeljeni stavovi, te je s jedne strane pohvaljeno detaljno očitovanje koje nije vrijednosno vrednovano u kojem se Vlada detaljno očituje o tome što će napraviti, te je vidljiva bitno bolja uspostavljena suradnja. S druge strane, rečeno je, stječe se dojam da je Vlada uložila veliki napor i entuzijazam kako bi u svom očitovanju osporila preporuke pučke pravobraniteljice, što pokazuje rezerve prema instituciji koju je izabrao Hrvatski sabor.

U pojedinačnoj raspravi, iznesena je bojazan vezano uz zaštitu Ustavom zajamčenih ljudskih prava te se aktualno prikupljaju potpisi za referendumom kojima se nastoje smanjiti ustavna prava građana. U odnosu na romsku manjinu izneseno je kako su problemi detektirani i o njima se razgovara, ali se od 2011.g u Izvješćima ponavljaju, što je pokazatelj kako se ne radi dovoljno na rješavanju i provedbi uočenih problema romske manjinske zajednice. U odnosu na prava osoba s invaliditetom pohvaljeno je donošenje propisa kojim je regulirana osobna invalidnina, te povećanje naknade za tuđu pomoć i njegu, kao i napredak u području zapošljavanja osoba s invaliditetom. U odnosu na obrazovanje na jeziku srpske nacionalne manjine, istaknuto je kako Ministarstvo tri godine nije odgovorilo na zahtjev tri općine za prenošenje osnivačkih prava, dok je kod drugih manjina isto riješeno. Istaknuto je, Republika Hrvatska, potpisnica Dublinskog sporazuma, već tri godine nema program prihvata migranata. Naime ako ljudi bježe od nasilja, nasilno postupanje ne smije biti mjera, a posebice ne ako stradavaju djeca. 

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno (11 glasova „ZA“)  odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće pučke pravobraniteljice
za 2017. godinu

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

 PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je na 20. sjednici, održanoj 14. ožujka 2018. godine, Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2015. i 2016. godinu za potrebe nacionalnih manjina, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. siječnja 2018. godine.

Odbor je Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo, sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora.

Podnositelj izvješća naglasio je da su tijekom izvještajnog razdoblja nadležna tijela dr-žavne uprave i druga nadležna tijela provodile redovite aktivnosti usmjerene na ostvarivanje prava pripadnika nacionalnih manjina koja su osigurana Ustavnim zakonom o pravima nacio-nalnih manjina i drugim posebnim propisima. Istaknuo je da je u području odgoja i obrazova-nja na jeziku i pismu nacionalnih manjina postignut visok stupanj provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, da su pripadnici nacionalnih manjina ostvarili propisanu zastup-ljenost u Hrvatskome saboru te da su u cijelosti ostvarili i svoje pravo na zastupljenost u preds-tavničkim i izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Dodao je da je u tijelima uprave jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave tijekom 2016. godine u odnosu na 2015. godinu došlo do neznatnog smanjenja broja službenika i namještenika iz reda pripadnika nacionalnih manjina za 8.  Vezano uz ostvarivanje prava nacionalnih manjina na pristup javnim medijima, utvrđena je nedovoljna zastupljenost nacionalnih manjina u pro-gramima javnih servisa.

Tijekom rasprave upozoreno je da je Izvješće kasnilo te da se čekalo dvije godine da  bude na raspravi i da se takve situacije ne bi trebale ponavljati s obzirom da sukladno Ustav-nom zakonu o pravima nacionalnih manjina Vlada Republike Hrvatske najmanje jednom godi-šnje podnosi Hrvatskom saboru izvješće o provođenju toga zakona i o utrošku sredstava koja se u državnom proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina.  Također je naglašeno kako Izvješće pokazuje realnu situaciju nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Istaknuto je da se Izvješću ponavljaju isti problemi u ostvarivanju pojedinih prava, osobito u područjima: uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina, pristupa nacionalnih manjina sredstvima javnog priopćavanja, zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave, u tijeli-ma sudbene vlasti te u upravnim tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave.  Ukaza-no je na nepoštivanje Ustavnog zakona i Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina od strane Hrvatskih cesta, koje i pored zakonske obveze ne postavljaju dvojezične pisane pro-metne znakove i druge oznake u prometu.

Naglašeno je da je krucijalno raditi na ostvarivanju prava nacionalnih manjina na pristup jav-nim medijima te da je sadašnja situacija nezadovoljavajuća zbog nedovoljne medijske zastup-ljenosti manjinskih aktivnosti i sadržaja. Također je upozoreno da se još uvijek treba raditi na vjerskoj toleranciji , pogotovo u pogledu na načinu podučavanja vjeronauka. Istaknuta je či-njenica da očito postoji problem u pogledu na zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave, stručnim službama i uredima Vlade gdje je došlo do smanjenja ukup-nog broja zaposlenih državnih službenika i namještenika koji su pripadnici nacionalnih manjina i da se po tom pitanju moraju poduzeti adekvatne mjere s obzirom da postoji opasan trend smanjenja zapošljavanja pripadnika nacionalnih manjina. Izraženo je mišljenje kako je neopho-dno vraćanje Akcijskog plana za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u skladu s kojim se donosi i Plan prijama pripadnika nacionalnih manjina u državnu službu i u tijela državne uprave (dugoročni plan).

Također je upozoreno da se treba razmotriti mogućnost donošenja posebnog zakona kojim bi se regulirao rad i funkcioniranje vijeća i predstavnika odnosno kojim bi se uredila pitanja regis-tracije, financiranja te sva ostala pitanja koja još uvijek nisu regulirana.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno (11 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2015. i 2016. godinu za potrebe nacionalnih manjina.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 18. sjednici, održanoj 28. veljače 2018. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova,  koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. veljače 2018. godine.

Odbor je Prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Uvodno obrazloženje podnio je predstavnik predlagatelja, mr.sc. Željko Uhlir,  državni tajnik Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja. U svom izlaganju istaknuo je da  je Zakon o najmu stanova stupio je na snagu 5. studenoga 1996. godine, te je do danas izmijenjen dva puta. Pojasnio je da se ovim Zakonom uređuju prava i obveze u vezi s najmom i korištenjem stana ili dijela stana, s time što je donošenjem tog Zakona započelo novo pravno uređenje stambenih odnosa u Republici Hrvatskoj, ukidanjem stanarskog prava i uređenjem pitanja korištenja stana na ugovornoj osnovi.

Naglasio je da važnost primjerene ravnoteže između suprotstavljenih interesa vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i interesa države da osigura provođenje stambene politike. Osvrnuo se i na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske gdje su detaljno analizirani domaći pravni propisi koji se odnose na nekadašnja stanarska prava iz kojih su proizišli statusi zaštićenih najmoprimaca. Pojasnio je i kako je predloženo da se vlasnicima stanova postupno omogući slobodno raspolaganje sa stanovima u njihovu vlasništvu, tj. da se postupno kroz razdoblje od pet godina povećava zaštićena najamnina počevši od 1.7.2018. do 30.6.2023. godine.

 U Hrvatskoj ima 3.734 kućanstva najmoprimaca sa zaštićenom najamninom u „privatnim stanovima“, odnosno 8.935 članova kućanstava, što prosječno iznosi 2,40 članova kućanstava po stanu, a prosječna površina tih stanova 62,25 m2. Oko 19 „privatnih“ stanova koriste hrvatski branitelji, za koje se predlaže da razliku između povećane najamnine i zaštićene najamnine plaća subvencionira država,te oko 75 „privatnih“ stanova koje koriste korisnici koji primaju stalnu socijalnu pomoć, za koje se predlaže da razliku između povećane najamnine i zaštićene najamnine subvencioniraju jedinice lokalne samouprave na čijem se području stanovi nalaze.

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina zaprimio je veliki broj primjedba građana i predstavnika udruga na Prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova. Na sjednici su sudjelovali te iznijeli svoja stajališta predstavnici Hrvatskog saveza stanara sa stanarskim pravom-građana EU, Udruge proljeće – privatnih vlasnika stanova i kuća Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije i Hrvatskog saveza udruga stanara.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova (8 glasova „ZA“, i 1 glas „SUZDRŽAN“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova.

2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.
           
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 17. sjednici održanoj 1. veljače 2018. godine razmotrio je Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova u 2015. godini te Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova u 2016. godini, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktima od 10. svibnja 2016. godine i 25. travnja 2017. godine.

Odbor je navedena Izvješća razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom izlaganju Izvješća ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova za 2015. i 2016. godinu, podnositelj izvješća državni tajnik Žarko Katić istaknuo je glavne statističke trendove u radu policije za 2015. i 2016. godinu. Obrazložio je, i ukratko pojasnio najvažnije stavke iz izvješća.  Naglasio je da je početkom 2016. godine Ministarstvo unutarnjih poslova bilo suočeno s migrantskom krizom te da je do ožujka 2016. godine u Republiku Hrvatsku  ušlo 658.068 migranata i put nastavilo prema zemljama zapadne Europe. Pojasnio je da završetkom migrantske krize sve aktivnosti na granici su se odnosile, prije svega, na kriminalitet krijumčarenja ljudima i na ilegalne procese na koje je hrvatska policija odgovorila kao odgovorna članica Europske unije. Istaknuo je da je u 2016. godini ukupni zabilježeni kriminalitet bio 85.620 kaznenih djela, što je bilo 9,9% manje nego 2015. godine (kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti, privatnom tužbom ili je izostao prijedlog da se postupak pokrene po službenoj dužnosti). Riješeno je 35.428 kaznenih djela.

Također, tijekom 2016. godine prijavljeno je 18.948 fizičkih i pravnih osoba, što je smanjenje broja prijavljenih osoba od 5,1% u odnosu na 2015. godinu (19.962). Istaknuto je kako je rad policije usmjeren na zaštitu najranjivijih skupina građana.

Tijekom rasprave zatraženi su dodatni podatci te točna statistika o broju požara tijekom izvještajnog razdoblja. Ukazano je na problem porasta smrtno stradalih u prometu te porastu broja vozača u alkoholiziranom stanju. Također je izražena zabrinutost što su veliki broj alkoholiziranih vozača osobe starije životne dobi. Razgovaralo se o statusu i pravima hrvatskih državljana koji su u braku s državljanima trećih zemalja. Članovi su izrazili zabrinutost zbog malog broj zapošljavanja pripadnika nacionalnih manjina u MUP-u, ističući kako je brojka simbolična te da se na tome mora raditi. Zatraženi su pismeni podatci o zaposlenosti pripadnika nacionalnih manjina u policijskim upravama.

Raspravljalo se o velikom povećanju broja tražitelja azila u 2015. i 2016. godini. Istaknuto je da je  tijekom 2016. godine doneseno 1.469 odluka, neovisno o godini podnošenja zahtjeva. Od toga se oko 78,2% odluka odnosilo na obustave postupka zbog samovoljnog napuštanja RH ili izričitog odustajanja (1.149 obustava). Priznalo se 16 supsidijarnih zaštita te 83 azila, što je oko 6,75% od ukupnog broja donesenih odluka o osnovanosti zahtjeva te je to ujedno i najveći broj odobrenih međunarodnih zaštita posljednjih deset godina. Izražena je zabrinutost zbog sustavnog kršenja ljudskih prava migranata. Razgovaralo se i o programima izobrazbe za senzibilizaciju društva u okviru Ministarstva unutarnjih poslova. Skrenuta je pozornost na činjenicu da su ratni  zločini važna komponenta u radu Ministarstva unutarnjih poslova i Držanog odvjetništva te  na malom broju procesuiranja istih.

Nakon provedene rasprave jednoglasno ( s 9 glasova „ZA“) Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeće

Z A K L J U Č K E

1. Prihvaća se Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova u 2015. godini.

2. Prihvaća se Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova u 2016. godini.
           
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 16. sjednici, održanoj 22. studenoga 2017. godine, Konačni prijedlog zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 2. studenoga 2017. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja istaknuo je da se ovim prijedlogom zakona uređuju prava i obveze korisnika proračunskih sredstava u svezi njihova namjenskog korištenja, ovlasti Vlade za zaduživanje i izdavanje obveznica na inozemnom i domaćem tržištu novca i kapitala, kao i ovlasti Vlade za davanje jamstva.

Bez rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova (7 glasova „ZA“, 4 glasa „PROTIV“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru d o n o š e nj e

ZAKONA O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2018. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 16. sjednici, održanoj 22. studenoga 2017. godine, Prijedlog Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. godinu i projekcija za 2019. i 2020. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 2. studenoga 2017. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja istaknuo je da su ukupni prihodi Državnog proračuna za 2018. godinu planirani u iznosu od 129  milijardi kuna (što je povećanje od 6,1% u odnosu na plan za 2017. Za 2019. godinu prihodi su projicirani u iznosu od 133,3 milijardi kuna, a u 2020. u iznosu od 137,3 milijarde kuna), a rashodi u iznosu od 133,3 milijarde  kuna, što je 3,9% ili 5 milijardi kuna više u odnosu na Državni proračun za 2017. godinu. Planirani manjak državnog proračuna za 2018. godinu iznosi 4,3 milijarde kuna ili 1,1% bruto domaćeg proizvoda.

Naglašeno je da se projekcija prihoda temelji se na očekivanom gospodarskom rastu i cjelovitoj poreznoj reformi, te  boljoj  apsorpciji sredstava iz EU fondova. Također je istaknuto da u skladu  s projiciranim kretanjima prihoda i rashoda svih razina Proračuna opće države, očekuje se planirani manjak proračuna od 0,5% BDP-a u 2018. godini, u 2019. godini predviđa se uravnoteženje proračuna opće države, a u 2020. suficit od 0,8% BDP-a.

Tijekom rasprave predstavnici ministarstva su ukratko predstavili proračun vlastitih resora te su pojasnili pojedine stavke proračuna članovima Odbora.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova  (7 glasova „za“ i 4 glasova „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

DRŽAVNI PRORAČUN REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2018. GODINU I PROJEKCIJA ZA 2019. I 2020. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 13. sjednici, održanoj 8. studenoga 2017. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2017. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 2. studenoga 2017. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogu izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2017. godinu, i projekcijama za 2018. i 2019. godinu.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

ZAKON O  IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2017. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 13. sjednici, održanoj 8. studenoga 2017. godine, Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2017. godinu i projekcije za 2018. i 2019. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 2. studenoga 2017. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Rasprava je provedena zajedno s raspravom o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2017. godinu. Tijekom rasprave istaknuti su problemi oko zdravstvene njege u kući, kao i dostupnost osobnih asistenata za osobe s invaliditetom.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

IZMJENE I DOPUNE DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2017. GODINU, I PROJEKCIJE ZA 2018. I 2019. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 13. sjednici održanoj 8. studenoga 2017. godine razmotrio je Izvješće o radu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2016. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske aktom od 28. travnja 2017. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Predstavljajući Izvješće za 2016. godinu, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske obrazložio je i pojasnio najvažnije segmente Izvješća. Istaknuo je da su tijekom 2016. godine Državna odvjetništva zaprimila ukupno 39.244 kaznenih prijava protiv poznatih počinitelja (sve fizičke i pravne osobe), što je  2,7% više prijava protiv poznatih počinitelja u odnosu na prethodno izvještajno razdoblje.

Govoreći o kaznenim prijavama protiv nepoznatih počinitelja rekao je da je tijekom 2016. zaprimljeno 29.969, od kojih je tijekom izvještajnog razdoblja otkriven 2.861 počinitelj kaznenih djela, što znači da je uspješnost u otkrivanju bila 9,5%,  na istoj razini kao ranijih godina.

Glavni Državni odvjetnik je govorio o radu odvjetništva na građanskim i kaznenim predmetima kao i o stanju ljudskih potencijala te materijalnim uvjetima za rad. Posebice je  istaknuo problem s zapošljavanjem tj. nepopunjavanjem vježbeničkih mjesta zbog nedostatka sredstava za podmirenje troškova intelektualnih usluga i vještaka.

Raspravljalo se o kaznenim djelima protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda. U pogledu na  kazneno djelo ratnog  zločina, istaknuto je da su tijekom 2016. godine optužene 84 osobe i da postoje određeni problemi u dokazivanju zbog proteka vremena.  Na temu zločina iz mržnje, naglašen je problem govora mržnje preko socijalnih mreža i medija. Raspravljalo se i o problemu koliko su zapravo Državna odvjetništva pristupačna osobama s invaliditetom.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno predložio Hrvatskome saboru sljedeći

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Izvješće o radu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2016. godinu;

2. Predlaže se Vladi Republike Hrvatske da poveća sredstava za rad Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske u području intelektualnih usluga odnosno vještačenja te drugim potrebnim poslovima neophodnim za kvalitetan i pravovremen rad Državnog odvjetništva Republike Hrvatske;

3. Predlaže se Vladi Republike Hrvatske da predloži izmjene i dopune Zakona o kaz-nenom postupku u dijelu koji otvara prostor za produženje rokova trajanja sudskih procesa, a koji, bilo onima koji tuže, bilo onima koji su tuženi uskraćuju jedno od nji-hovih zakonskih prava a to je presuda u što kraćem mogućem roku.
         
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 12. sjednici, održanoj 25. listopada 2017. godine, Izvješće pučke pravobraniteljice za 2016. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila pučka pravobraniteljica, aktom od 31. ožujka 2017. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao matično radno tijelo.
 
Uvodno obrazloženje podnijela je Lora Vidović, pučka pravobraniteljica.

Predstavljajući Izvješće za 2016. godinu, pučka pravobraniteljica je istaknula da je stanje ljudskih prava u 2016. uvelike bilo određeno s egzistencijalnim problemima građana, kao i održavanjem izvanrednih parlamentarnih izbora, manje od godinu dana nakon redovnih. Naglašeno je da je nedostajalo dijaloga u javnom prostoru, i izražavana netrpeljivost prema manjinama, dok su organizacije civilnog društva bile izložene financijskom, a neovisne institucije političkom pritisku. Također je istaknula da je godinu obilježila i stagnacija u razvoju javnih politika uslijed skromne zakonodavne aktivnosti, ali i izostanka rada na strateškim dokumentima, uključujući i one koji se odnose na zaštitu ljudskih prava.

Tijekom rasprave istaknuto je da se institut Pučkog pravobranitelja razvija i jača u Re-publici Hrvatskoj, te da je povjerenje građana u njega sve veće. Naglašena je potreba za pošti-vanje preuzetih međunarodnih obaveza Republike Hrvatske. Istaknuta je potreba za poboljša-njem međuresorne i resorne komunikacije svih državnih tijela.
Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jed-noglasno (12 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

                                                                                 ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o radu pučke pravobraniteljice za 2016. godinu

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 11. sjednici, održanoj 18. listopada 2017. godine, Godišnji izvještaj o radu Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za 2016. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavio Upravni odbor Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, aktom od 31. travnja 2017. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.
 
Uvodno obrazloženje podnio je Luka Bogdan, zamjenik upraviteljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.

Predstavljajući aktivnosti Zaklade u 2016., podnositelj Izvješća je istaknuo da je Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva odobrila te osigurala kontinuitet provedbe za 394 financijske podrške i aktivnosti vezanih uz demokratizaciju i razvoj civilnoga društva, u koje je bilo uključeno 615 organizacija civilnoga društva u kojima je omogućeno zapošljavanje odnosno radni odnos za ukupno 826 osoba te oko 16.600 volonterki i volontera s oko 622.000 sati volonterskog angažmana s višestrukim učinkom na poboljšanje kvalitete života građanki i građana.

Tijekom rasprave su istaknuta pitanja osiguranja sredstava za osobe s invaliditetom, ko-liko je smanjenje financijskih sredstava utjecalo na kvalitetu i obavljanje poslova Zaklade, ko-liko je sastav Upravnog odbora u skladu sa Statutom Zaklade. Članovi Odbora su se osvrnuli i na povećanje obujma poslova Zaklade koji su ranije bili u nadležnosti Vladinih tijela (ministar-stava, agencija, ureda). Istaknuta je važnost rada Udruga za civilno društvo koje imaju sve više obveza, a sve manje financijskih sredstava. Također se govorilo o otvaranju četiri regionalne podružnice.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno (11 glasova „ZA“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Godišnji izvještaj o radu Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društava za 2016. godinu.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 10. sjednici, održanoj 28. rujna 2017. godine, Prijedlog zakona o potvrđivanju Protokola br. 15 kojim se mijenja i dopunjuje Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 7. rujna 2017. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog na temelju članka 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora razmotrio kao matično radno tijelo.

Uvodno obrazloženje podnio je predstavnik predlagatelja. U uvodnom obrazloženju istaknuto je da se ratifikacijom Protokola br. 15 unapređuje konvencijski sustav zaštite ljudskih prava u svrhu učinkovitije i transparentnije provedbe Konvencije te u svrhu osiguranja uvjeta za daljnje djelovanje Suda kao njenog vitalnog mehanizma. Naglašeno je da je Protokol 15. do sada ratificiran od strane 36 država članica Vijeća Europe te da samo dvije države članice nisu potpisale Protokol.

Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova (7 glasova „ZA“, i 3 glasova „SUZDRŽAN“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese

Zakon o potvrđivanju Protokola br. 15 kojim se mijenja i dopunjuje Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 9. sjednici, održanoj 13. lipnja 2017. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti spolova, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 11. svibnja 2017. godine. 

Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Predstavnik predlagatelja je istaknuo kako u Konačnom prijedlogu ovoga Zakona ne postoje suštinske razlike u odnosu na prvo čitanje predloženih izmjena i dopuna Zakona o ravnopravnosti spolova budući da su u raspravi na sjednicama radnih tijela i Hrvatskoga sabora iznesene primjedbe i dana mišljenja vezano za pitanja koja nisu obuhvaćena predloženim izmjenama i dopunama. 

Kako je istaknuto, te su se primjedbe uglavnom odnosile na potrebu izrade cjelovitog zakonskog uređenja područja koje ovaj Zakon uređuje, čime bi se pridonijelo višem stupnju zaštite od diskriminacije na osnovi spola.

Odbor je bez rasprave jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru donese

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti spolova

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 9. sjednici, održanoj 13. lipnja 2017. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 25. svibnja 2017. godine. 

Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Odboru su upućeni prijedlozi amandmana pučke pravobraniteljice, Isusovačke službe za izbjeglice, Hrvatskog pravnog centra i Centra za mirovne studije.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima

uz sljedeće amandmane:

AMANDMAN 1.

U članku 2. Konačnog prijedloga zakona kojim se mijenja članak 2. Zakona o strancima točka 1. mijenja se i glasi:

„1. Stranac je osoba koja nije hrvatski državljanin, a ima državljanstvo države članice EGP-a, Švicarske Konfederacije, državljanstvo treće zemlje ili je osoba bez državljanstva, osim ako je pripadnik hrvatskog naroda ili pripadnik manjinskog naroda navedenog u Ustavu kome se u postupku utvrđuje njegova neposredna povezanost s Republikom Hrvatskom.“
 
Obrazloženje:
Izvorišnim osnovama Ustava Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.

Sukladno navedenom, pripadnik hrvatskog naroda ne bi trebao biti stranac u svojoj nacionalnoj državi, kako to proizlazi iz sadašnje odredbe Zakona o strancima. Jednako tako, za osobe koje imaju čvrstu vezu s Republikom Hrvatskom koja ih definira, a tako se i osjećaju, kao „neformalne pripadnike nacionalne manjine“, jer formalno pripadnicima nacionalne manjine postaju tek stjecanjem hrvatskog državljanstva, nema beneficirane zakonske odredbe za stjecanje hrvatskog državljanstva putem koje bi postupak za njih bio različit u odnosu za bilo kojeg drugog stranca, kao što nema, isto kao i za pripadnike hrvatskog naroda, posebnih odredbi u ovom Zakonu koje bi ih isključivale iz primjene odredbi koje se odnose na „klasične“ strance.

AMANDMAN 2.

U članku 38. Konačnog prijedloga zakona kojim se mijenja članak 96. Zakona o strancima u stavku 1. briše se točka 4.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:
„(3) Državljanin treće zemlje iz članka 94. stavka 1. ovog Zakona u postupku odobravanja stalnog boravka ne mora imati valjanu stranu putnu ispravu kada je ne može pribaviti u diplomatskom predstavništvu strane države u Republici Hrvatskoj ili kada postupak pribavljanja strane putne isprave ima za posljedicu razdvajanje obitelji.“

Obrazloženje:
Amandmanom se predlaže da se u članku 96. stavku 1. briše predložena točka 4. koja glasi: „ima osigurano stanovanje“. Zakon o prebivalištu ne propisuje uvjet hrvatskom državljaninu da „ima osigurano stanovanje“ za prijavu prebivališta. Ova činjenica proizlazi i iz teksta obrazloženja Konačnog prijedloga zakona o prebivalištu iz 2012. godine, gdje se obrazlaže odustajanje upravo od propisivanje uvjeta hrvatskom državljaninu „da ima osigurane uvjete stanovanja“, navodeći da je takva mogućnost u suprotnosti s Odlukom Ustavnog suda RH iz 2000. godine u kojoj se navodi: „S obzirom na primjedbu da je obveza propisana člankom 10. stavkom 1. Prijedloga zakona, po kojoj osoba prilikom prijave prebivališta i boravišta mora dati pisanu izjavu da u mjestu i na adresi prebivališta ima osigurane uvjete stanovanja, protivna Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske iz 2000. godine kojom je ukinuo dio odredbi važećeg Zakona o prebivalištu i boravištu građana, taj dio odredbe je u Konačnom prijedlogu zakona brisan. Tako će osoba prilikom prijave prebivališta ili boravišta samo dati pisanu izjavu da se u mjestu i na adresi prebivališta ili boravišta nastanila.“

Dakle, hrvatski državljanin prilikom prijave prebivališta daje samo pisanu izjavu da se u mjestu i na adresi prebivališta nastanio, te se od njega ne traži da na toj adresi mora imati „osigurano stanovanje“. Iz toga slijedi da nedefinirani pojam „osigurano stanovanje“ ostavlja prostor za arbitrarno postupanje koje ne pridonosi pravnoj sigurnosti, te da je postojeća odredba članka 146. stavka 2. Zakona o strancima, koja propisuje da je prebivalište mjesto u kojem se stranac s odobrenim stalnim boravkom nastanio s namjerom da u njemu stalno živi, dostatna i izjednačena s uvjetima pod kojima prebivalište prijavljuje i hrvatski državljanin.

Isto tako, drugi se dio amandmana predlaže s obzirom da predlagatelj dostatno ne uvažava posebne životne okolnosti te humanitarne razloge osoba iz članka 94. stavka 1. Zakona o strancima (izbjeglice, korisnici programa povratka ili stambenog zbrinjavanja, djeca koja žive u Republici Hrvatskoj, stranci koji su rođeni i od rođenja žive u Republici Hrvatskoj, ali nemaju reguliran boravak), a imajući u vidu da takva situacija osobito pogađa i članove obitelji hrvatskih državljana, koji valjanu putnu ispravu ne mogu pribaviti bez odlaska u matičnu zemlju, što je nerijetko za posljedicu imalo razdvajanje obitelji, osobito roditelja od maloljetne djece na određeno vrijeme. Takva posljedica suprotna je smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustava da je obitelj pod osobitom skrbi države i Konvenciji o pravima djeteta koja propisuje obvezu osiguravanja uvjeta da se dijete ne odvaja od roditelja protiv njihove volje. Inzistiranje predlagatelja Konačnog prijedloga zakona na formalnom uvjetu posjedovanja valjane putne isprave za osobe koje dugotrajno borave na hrvatskom državnom području ili su članovi obitelji hrvatskih državljana, očito je pretpostavljeno životnim i humanitarnim razlozima.

AMANDMAN 3.

U članku 74. Konačnog prijedloga zakona kojim se mijenja članak 134. Zakona o strancima u točki 3. na kraju rečenice briše točka i dodaju riječi: „osim kada državljanin treće zemlje nije sam odgovoran za kašnjenje u pribavljanju dokumenata.“

Obrazloženje:
U članku 74. Konačnog prijedloga zakona kojim se mijenja članak 134. Zakona o strancima, u točki 3. predviđa se produljenje smještaja u centru za dvanaest mjeseci ako se očekuje dostava putnih i drugih isprava za prisilno udaljenje. Međutim, obzirom da se čankom 121. propisuje dragovoljni odlazak temeljem rješenja o povratku, a radi njegova poticanja Ministarstvo unutarnjih poslova, policijske uprave i policijske postaje mogu pribavljati putne isprave i putne karte te obavljati financijske isplate, potrebno je točku 3. članka 134. jasnije normirati, odnosno ostaviti mogućnost njezine primjene samo u slučaju ako za ovakvo kasno pribavljanje dokumenata nije odgovoran stranac smješten u centar.
Produljenje smještaja stranca u centar za još najviše dvanaest mjeseci, a koje nije uvjetovano krivnjom stranca  nego odugovlačenjem ili odbijanjem  njegove države  s izdavanjem putnog lista, u potpunosti je neprihvatljivo. Naime, svako ograničavanje slobode kretanje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, a to svakako ne bi smjeli biti razlozi na koje ne mogu utjecati.

AMANDMAN 4.

U članku 8. kojim se mijenja članak 36. Zakona o strancima u stavku 1. umjesto riječi „može“ stavlja se riječ „mora“.

Obrazloženje:
U članku 8. Konačnog prijedloga zakona kojim se mijenja članak 36. Zakona o strancima uređuju se iznimke od obveze ispunjavanja uvjeta propisanih Zakonikom o schengenskim granicama za ulazak u Republiku Hrvatsku. Budući da Zakon kao iznimke navodi ozbiljne humanitarne razloge, međunarodne obveze ili interes Republike Hrvatske, potrebno je u tim slučajevima propisati obvezu, a ne samo mogućnost dozvole ulaska na teritorij Republike Hrvatske.

AMANDMAN 5.

U članku 12. Konačnog prijedloga zakona kojim se mijenja članak 43. Zakona o strancima u stavku 2. umjesto riječi: „(spašavanje života, sprječavanje ozljeđivanja, pružanje hitne medicinske pomoći te pružanje humanitarne pomoći sukladno posebnom propisu).“ stavljaju se sljedeće riječi: „(pomaganje koje ne rezultira nikakvom materijalnom ili financijskom koristi pomagača nego je vođeno moralnim i humanitarnim principom u situacijama nužne pomoći za zaštitu života ili integriteta osobe koja nezakonito prelazi granicu ili nezakonito boravi na teritoriju Republike Hrvatske).“.

Obrazloženje:
Sukladno međunarodnim, EU i nacionalnim pravnim instrumentima nužno je omogućiti izbjeglicama ulazak na siguran teritorij gdje će moći zatražiti zaštitu. U tom je smislu izrijekom predviđeno da se nezakoniti ulazak ne smije kriminalizirati. Pri tome, pomaganje ljudima iz humanitarnih razloga koji zbog nepoznavanja jezika ili pravnog sustava nisu zatražili međunarodnu zaštitu, predstavlja protupravni temelj za kažnjavanje. Tom se odredbom stavlja na teret osobama koje su voljne pomoći procjenu hoće li osoba uopće uspjeti prijeći granicu i ima li osnova za zatražiti međunarodnu zaštitu, što predstavlja neopravdan teret procjene koju ti ljudi ne mogu i zakonski ne smiju vršiti. Isto tako, kažnjavanje pomaganja na teritoriju Republike Hrvatske stavlja građane u poziciju da sumnjaju u rad policije, čija je odgovornost reguliranje kretanja ili da provjeravaju identitet osobe kojoj pomažu, što nije dozvoljeno.

Dekriminalizacija humanitarnog pomaganja predviđena je člankom 1. stavkom 2. Direktive 2002/90/EZ o definiranju pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka, odredbom koja kaže kako svaka država članica može odlučiti da ne izriče sankcije za postupanje osobi koja namjerno pomaže osobi koja nije državljanin države članice da uđe ili prijeđe preko državnog područja države članice i pritom krši zakone te države o ulasku i tranzitu stranaca, kojima je cilj takva postupanja pružanje humanitarne pomoći osobi na koju se to odnosi.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.  

                                                                             PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je na 8. sjednici, održanoj 27. travnja 2017. godine, Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o poštovanju privatnog života i zaštiti osobnih podataka u elektroničkim komunikacijama te stavljanju izvan snage Direktive 2002/58EZ (Uredba o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) COM (2017) 10, koje je Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora, dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 27. ožujka 2017. godine. 

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu direktive usvojila je Koordinacija za vanjsku i europsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom, Klasa: 022-03/17-07/123, Urbroj: 50301-23/22-17-1, na sjednici održanoj 6. ožujka 2017. godine.
U raspravi su od predlagatelja zatražena dodatna obrazloženja u svezi mogućih izmjena Zakona o elektroničkim komunikacijama ili Zakona o zaštiti osobnih podataka ukoliko se ne uvaže pojedine rezerve koje je Republika Hrvatska izrazila. Naime, budući da su rješenja iz predložene Uredbe u velikom dijelu već obuhvaćena postojećim Zakonom o elektroničkim komunikacijama, a da će jedan dio obveza doći u nadležnost Agencije za zaštitu podataka, za očekivati je, kako je rečeno, da će biti potrebne određene zakonske izmjene. Isto tako, primjena ove Uredbe zahtijevat će nova IT rješenja te će se morati znatno povećati administrativni kapaciteti, a što će iziskivati i dodatne troškove stručnog osposobljavanja zaposlenika. Sve će to, kako je naglašeno, predstavljati dodatne troškove za državni proračun.

Osim toga, zatraženo je obrazloženje i o stajalištu Republike Hrvatske u svezi eventualne neovlaštene obrade podataka u slučaju privatnih mreža na koje se privremeno prijavljuju korisnici kao „gosti“. Također, kada je riječ o pravu pojedinca na izbor vezano za korištenje pojedinih usluga, osobito kada bi pojedinac bio neizravno prisiljen na obradu svojih osobnih podataka u slučaju korištenja uslugom bez davanja privole za obradu osobnih podataka, neovisno o tome je li postojalo upozorenje, zatraženo je dodatno pojašnjenje izražene rezerve.

Nakon provedene rasprave, a sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je jednoglasno utvrdio sljedeće

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o poštovanju privatnog života i zaštiti osobnih podataka u elektroničkim komunikacijama te stavljanju izvan snage Direktive 2002/58EZ (Uredba o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) COM (2017) 10

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.                                

                                             
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, na svojoj 7. sjednici održanoj 15. veljače 2017. godine, razmatrao je Godišnje izvješće o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2015. godinu (NN 146/2014) u razdjelu 020 Vlada Republike Hrvatske, glava 21 Savjet za nacionalne manjine, aktivnost: A732003 - nacionalne manjine, pozicija 3811 tekuće donacije u novcu, koje je Odboru dostavio Savjet za nacionalne manjine, aktom od 20. svibnja 2016. godine.

Ovo Izvješće Odbor je razmatrao kao matično radno tijelo temeljem članka 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora te sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina (NN 155/02, 47/10, 80/10 i 93/11).

U raspravi je istaknuto da predmetno izvješće za 2014. godinu omogućuje pregledan uvid u raspodjelu proračunskih sredstava za ostvarivanje programa udruga i ustanova nacionalnih manjina koji imaju za cilj ostvarivanje kulturne autonomije iz područja informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i kulturnih manifestacija te programa koji proizlaze iz bilateralnih ugovora i sporazuma.
Kako je rečeno, za 2015. godinu u Državnom proračunu (NN 148/14), za potrebe nacionalnih manjina, na poziciji Savjeta za nacionalne manjine bilo planirano 35.690.500,00 kn. Odlukom Savjeta, udrugama i ustanovama nacionalnih manjina raspoređeno je ukupno 35,451.615 kn, Ova sredstva raspoređena su za:
- informiranje (izdavanje dnevnih novina, tjednika,
mjesečnika,2-mjesečnika, 3-mjesečnika, godišnjaka) 16.437.000,00 kn 46%
- izdavaštvo                                                                         1.232.000,00 kn 3,5%
- kulturni amaterizam (folklorne, zborne, kazališne,
likovne i druge sadržaje/skupine)                                     9.176.500,00 kn 26%
- kulturne manifestacije (smotre, festivali, obljetnice,
sajmove knjiga, izložbe druge kulturne manifestacije)   5.483.000,00 kn 15,5%
- bilateralne sporazume                                                       2.120.000,00 kn 6%

Osim toga, Savjet je dio sredstava (1.003.115,77 kn ili 3%), rasporedio i za:
- stvaranje pretpostavki za ostvarivanje kulturne autonomije (pomoć za izgradnju i opremanje domova kulture, nabavka opreme i stvaranje drugih prostornih uvjeta za djelovanje udruga i ustanova n.manjina - sva sredstava za ove namjene u 2015. godini odobrena su romskoj nacionalnoj manjini, u iznosu od  697.000,00 kn
- informiranje i osposobljavanje članova vijeća i predstavnika n.manjina, u iznosu od 65.073,98 kn te troškove izbora za Vijeća i predstavnike nacionalnih manjina, u iznosu od 99.991,50 kn
- zajedničke programe (seminari za udruge, novinare u manjinskim medijima i za zaposlene u državnoj upravi), u iznosu od 70.831,50kn
- prekograničnu suradnju s međunarodnim organizacijama i nadležnim tijelima matičnih država, u iznosu od 10.218,79 kn
- „Manjinski forum“ – Informativni 2-mjesečnik Savjeta,  40.000 kn
- WEB stranice Savjeta, 20.000 kn.

Istaknuto je da je za 2015. godinu prijavljeno 1358 programa iz područja kulturne autonomije, sufinancirane su 84 udruge koje su neposredni korisnici potpora državnog proračuna i 209 podružnica udruga i društava koji se bave kulturnim amaterizmom.
Naglašeno je da se za veliku većinu korisnika u Izvješću konstatira da su podnijeli Savjetu godišnje izvješće sukladno odredbama Metodologije praćenja ostvarivanja programa nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina (NN br. 129/2009 i 70/2011), da su doznačena sredstva utrošena za ostvarivanje programa sukladno Odluci Savjeta o rasporedu sredstava te da se predlaže nastavak financiranja takvih korisnika i u 2016. godini.
Isto tako, budući da je utvrđeno kako je 18 udruga nenamjenski trošilo sredstva ili nisu ispunili programe, u državni proračun vraćena su sredstva u iznosu od 151.000 kn.
Posebno je istaknuto da su tijekom 2015. g. u Savjetu za nacionalne manjine provedene tri revizije: Državni ured za reviziju, proračunski nadzor Ministarstva financija te vladin Ured za reviziju, koji su dali svoje preporuke, ali nisu utvrdili nikakve nepravilnosti u radu.
Ponovno je ukazano na potkapacitiranost stručne službe Savjeta budući da samo 5 službenika, primjerice za tekuću godinu, treba obraditi 1157 programa, što stvara znatne poteškoće u ispunjavanju svih zakonskih obveza.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno donio sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Godišnje izvješće o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2015. godinu (NN 146/2014) u razdjelu 020 Vlada Republike Hrvatske, glava 21 Savjet za nacionalne manjine, aktivnost: A732003 - nacionalne manjine, pozicija 3811 tekuće donacije u novcu

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 7. sjednici, održanoj 15. veljače 2017. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 2. veljače 2017. godine. 

Odbor je Prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Odboru su dostavljena pisana mišljenja pravobraniteljice za djecu i Hrvatskog pravnog centra.

U raspravi je izraženo očekivanje da će se u dogledno vrijeme pristupiti izradi novoga i cjelovitoga Zakona o kaznenom postupku budući da se predlažu sada već sedme izmjene i dopune Zakona o kaznenom postupku iz 2008. godine.
Iznesena je zajednička ocjena kako je u najvećem dijelu riječ o kvalitetnim izmjenama i dopunama koje su rezultat ne samo usklađivanja s pojedinim direktivama Europske unije i presudama Europskog suda za ljudska prava, već su proizašle iz same prakse provedbe ovoga Zakona od njegovog stupanja na snagu 2009. godine do danas.
Budući da do odredbi iz Zakona o kaznenom postupku iz 2008. uopće nije postojao pojam žrtve već se koristio samo pojam oštećenika, istaknuto je da je, unatoč tome što je i postojeća definicija dobro formulirana, došlo do dodatnog poboljšanja pojma žrtve kroz definiranje tzv. „izravne“ i „posredne“ žrtve. Isto tako, poboljšana je definicija pojma oštećenika koji je zadržan, ali se njegovom izmjenom želi jasno razlikovati pojam oštećenika kao procesnog instituta koji obuhvaća žrtvu i pravnu osobu na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno koje aktivno sudjeluju u svojstvu oštećenika u postupku, od osnovnog pojma žrtve koji, osim što je vezan isključivo za fizičku osobu, ne traži aktivno sudjelovanje u postupku.
Naglašeno je da je predloženim izmjenama jako dobro uređeno provođenje izvida pred policijom, odnosno prikupljanje obavijesti od građana koje je izdvojeno u članak 208., dok je novim člankom 208.a uređeno ispitivanje osumnjičenika od strane policije, a člankom 208.b prikupljanje obavijesti od osoba zatečenih na mjestu počinjenja kaznenog djela. Ovo tim prije što većina europskih država uopće nema obavijesne razgovore, već samo imaju ispitivanja pred policijom u određenim situacijama ili ih uopće nemaju. Kako je istaknuto, predložene izmjene donose poštivanje svih procesnih prava osumnjičenika već u najranijoj fazi postupka. To znači da čim osoba stekne status osumnjičenika može aktivno ostvariti pravo na pristup branitelju prilikom ispitivanja od strane policije, a detaljno su propisane radnje ispitivanja koje se trebaju poduzeti.
Kao posebno dobrim rješenjem ocijenjeno je ponovno uvođenje instituta dopune istrage i proširenja istrage koje nije postojalo u zakonskom rješenju iz 2008., iako su ti instituti bili iznimno dobro riješeni u Zakonu o kaznenom postupku iz 1967., 1986., 1997. godine, te je nepostojanje ovih instituta  u praksi stvaralo velike procesne poteškoće.

Kao daljnji napredak ocijenjene su i izmjene kojima se ispitivanju u policiji daje dokazna snaga u daljnjem postupku. Njime se omogućuje da se ispitivanje osumnjičenika pred policijom snima uređajem za audio-video snimanje te da snimak postaje dokaz u kaznenom postupku.
Isto tako, naglašeno je da će izmjene članaka 409., 410. i 411., kojima se proširuje mogućnost snimanja rasprave uređajem za audio ili audio-video snimanje, dovesti i do ubrzanja kaznenih postupaka u cjelini te pridonijeti većoj učinkovitosti pravosudnog sustava. Kako je rečeno, snimanjem rasprave ubrzao bi se njezin tijek, a sucima omogućilo ne samo lakše upravljanje raspravom, već i bolje praćenje iskaza optuženika, svjedoka i vještaka, jer se njihov sadržaj ne bi unosio u zapisnik o raspravi.
Dobrim rješenjem ocijenjeno je i vraćanje optužnice kada je izmijenjena u fazi rasprave. Naime, u stavku 4. članka 441. propisuje se mogućnost da vijeće, nakon saslušanja stranaka, a ukoliko se radi o znatnim izmjenama optužnice, može odlučiti tako izmijenjenu optužnicu dostaviti optužnom vijeću radi njezina ispitivanja.
Također je pohvaljeno ponovno uvođenje mogućnosti preotvaranja rasprave koja je vezana uz inkvizitornu maksimu, a koja je uvedena izmjenama Zakona o kaznenom postupku iz 2013. godine. Sud je ovlašten izvesti sve one dokaze koje smatra značajnim za donošenje odluke u postupku te može odlučiti da se izvedu i dokazi koji nisu predloženi od stranaka ili od kojih je predlagatelj odustao. Kako je  naglašeno, mogućnost ponovnog otvaranja rasprave uvedi se izmjenom stavka 1. članka 448. te je predloženo da se taj stavak još detaljnije normira.

Međutim, u raspravi je posebno skrenuta pozornost na rješenja koja se predlažu ovim izmjenama i dopunama, a koja u praksi mogu dovesti do velikog broja zahtjeva za ocjenu ustavnosti. U tom je smislu posebno skrenuta pozornost na izmjene članaka 229. 230. i 356.
Člankom 229. uređuju se rokovi trajanja istrage i mogućnost produljenja tih rokova. Kako je rečeno, iz važećih rješenja ne može se zaključiti koliko istraga može u konačnici trajati te je temeljem Odluke Ustavnog suda od 12. srpnja 2012. godine i pod utjecajem prakse Europskog suda za ljudska prava, došlo do poboljšanja. Međutim, predloženim izmjenama članka 229. stavkom 1. utvrđuje se da istraga mora završiti u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja o provođenju istrage. Stavkom 2. daje se mogućnost državnom odvjetniku da, kada za to postoje opravdani razlozi, taj rok produlji najviše za 12 mjeseci. Stavkom 3. se, u slučajevima kada istragu nije bilo moguće završiti u roku iz stavka 2., opet daje mogućnost produljenja za najviše 6 mjeseci.  Uz to se stavkom 5. daje pravo okrivljeniku da sucu istrage podnese prigovor zbog odugovlačenja postupka, koji onda rješenjem određuje rok u kojem državni odvjetnik mora završiti istragu. To znači da je ovim odredbama otvorena mogućnost nesankcionirane produljene istrage i nakon dvije godine. Ako se još uzme u obzir da je predloženim izmjenama dana mogućnost povrata u prvobitno stanje, upozoreno je da će takva rješenja voditi k potpuno neodređenom trajanju istrage.
Isto tako, izmjenama članka 230. produljuju se rokovi za podizanje optužnice s 2 na 3 mjeseca. Kako je istaknuto, sukladno stavku 1. državni je odvjetnik dužan u roku od mjesec dana podignuti optužnicu ili obustaviti istragu, odnosno odbaciti kaznenu prijavu. Taj se rok, u slučaju opravdanih razloga može produljiti najviše za dva mjeseca. Međutim, stavkom 4. se državnom odvjetniku koji iz opravdanih razloga nije podigao optužnicu u roku iz stavka 1. daje mogućnost povrata u prijašnje stanje.
Osim toga, iako su izmjene članka 356. kojim se uređuje institut vraćanja optužnice ocijenjene dobrima i potrebnima, u stavku 3. su ti rokovi ocijenjeni predugima. Skrenuta je pozornost na stavak 5. kojim se rokovi iz prethodnih stavaka probijaju te se daje mogućnost državnom odvjetniku da, ukoliko mu rokovi nisu dovoljni za poduzimanje svih potrebnih radnji, a riječ je o godini dana, zatraži od optužnog vijeća njihovo produljenje. Uz to se određuje da taj dodatni rok ne može biti dulji od rokova propisanih stavkom 3. spomenutog članka. Ako se tomu doda i mogućnost povrata u prijašnje stanje, onda se i u ovom slučaju može govoriti o narušavanju pravne sigurnosti i mogućem kršenju ljudskih prava.

U nastavku rasprave zatražena su dodatna obrazloženja o tome kako će se rješenja koja se odnose na obnovu postupka zbog suđenja u odsutnosti reflektirati na obnovu postupke za ratne zločine koji su suđeni u odsutnosti i koje će posljedice ona izazvati u praksi. Naime kao posljedica presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sanader protiv Hrvatske, koji je utvrdio povredu čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na štetu podnositelja zahtjeva s obzirom da podnositelj zahtjeva nije bio u mogućnosti ostvariti obnovu postupka nakon što je bio osuđen u odsutnosti, predložene su dopune članaka 497., 506., 507. i 508. Zakona o kaznenom postupku. Predloženim se dopunama omogućuje podnošenje zahtjeva za obnovu postupka osuđenicima koji nisu bili obaviješteni o činjenici vođenja postupka protiv njih, u roku od godine dana od saznanja za presudu, uz uvjet da navedu adresu na kojoj će primati pismena i da daju obećanje da će se odazvati sudskom pozivu.

Predlagatelju su posebno preporučene preporuke koje je Odboru uputio Hrvatski pravni centar, a koje su rezultat projekta „Jačanje procesnih prava osumnjičenika i okrivljenika u kaznenom postupku u Hrvatskoj“. Kako je naglašeno, spomenutim se preporukama žele unaprijediti prava obrane, osobito prava branitelja, u postojećem normativnom uređenju i praksi. Iznesena je ocjena da je značajan dio preporuka kompatibilan s predloženim izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku. Međutim, dodatno je preporučeno zakonsko propisivanje kriterija razlikovanja osumnjičenika i građanina s obzirom da je utvrđeno kako će se u praksi javljati veliki prijepori oko toga. Predloženo je da pouka o pravima bude u pisanoj formi kao i da ista bude propisana predloženim zakonom. Također je predloženo da nakon što uhićenik dobije pouku o pravima u pisanoj formi dobije i osnovnu informaciju o kaznenom djelu koje mu se stavlja na teret.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku.

2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.
                

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.  

                                                                                        PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

„Sukladno članku 152. Poslovnika Hrvatskoga sabora („NN“, br. 81/2013.) Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina uputio je Odboru za europske poslove Prijedlog uvrštavanja prijedloga zakonodavnih akata i inicijativa Europske komisije iz djelokruga Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Radni program za razmatranje stajališta Republike Hrvatske za 2017. godinu.“

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina razmatrao je na 6. sjednici, održanoj 26. siječnja 2017. godine, Izvješće o radu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2015. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, aktom od 27. travnja 2016. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi je iznesena ocjena da razmatrano Izvješće daje kvalitetan i cjelovit pregled rada Državnog odvjetništva, USKOK-a te svih županijskih i općinskih državnih odvjetništava.

Istaknuto je da je Odbor, sukladno svom djelokrugu utvrđenom Poslovnikom Sabora, osobito zainteresiran za praćenje kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – osobito za kaznena djela ratnog zločina i trgovanja ljudima, kaznena djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda te kaznena djela počinjena iz mržnje.

Zatraženo je obrazloženje postupanja Državnog odvjetništva u svezi postupaka koji se odnose na kaznena djela zločina iz mržnje. Skrenuta je pozornost na podatke iz Izvješća koji pokazuju da je u izvještajnom razdoblju evidentirana 41 prijava za kaznena djela zločina iz mržnje, od kojih su u 18 predmeta u tijeku izvidi ili provođenje dokaznih radnji. Tijekom izvještajne godine, kako se u Izvješću navodi, u 7 je predmeta podignuta optužnica, u 3 predmeta su sudovi donijeli presude, a u odnosu na 8 prijava državna su odvjetništava donijela odluku o nepokretanju kaznenog postupka. Istaknuto je da spomenute brojke, u odnosu na ukupan broj kaznenih prijava, ne potkrepljuju dojam u javnosti o značajnom porastu zločina iz mržnje i govora mržnje tijekom 2015. i 2016. godine, osobito prema pripadnicima nacionalnih manjina. Naglašeno je da se bez odgovarajućeg postupanja policije i državnog odvjetništva, ali i drugih institucija i predstavnika zakonodavne i izvršne vlasti, takve pojave neće moći suzbiti.

U svezi kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, u dijelu koji se odnosi na podatke vezane za ratne zločine, zatraženo je obrazloženje o razlozima zbog kojih se u Izvješću više ne navode podatci i postupanja državnih odvjetništava u predmetima ratnih zločina koji su počinjeni na kraju i neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Kako je rečeno, u ranijim je izvješćima Državno odvjetništvo ukazivalo se da su istraživanja dala sigurne dokaze kako su zločini počinjeni te da je počinjenje tih zločina zapovjeđeno iz tadašnjeg vojnog i političkog vrha države. Predloženo je da se u narednom izvješću ovom području posveti dužna pozornost.

Kada je riječ o suđenjima za ratne zločine, istaknuto je kako se ne smije podleći različitim pritiscima javnosti da se selektivno pristupa istragama tih zločina te da oni koji rade na tim slučajevima ne smiju biti izloženi nikakvim utjecajima. Naglašeno je da je iznimno važno ujednačiti kriterije u postupanju prema počiniteljima, neovisno o tome koje su nacionalnosti, osobito kada je riječ o iznalaženju dokaza i svjedoka ili pak o terećenju zbog zapovjedne odgovornosti.

U svezi slučaja nasilja u obitelji koji je proteklih dana naglašavan u javnosti, od državnog odvjetnika je zatraženo da članovima Odbora predstavi mehanizme postupanja u slučajevima obiteljskog nasilja te obrazloži način, tijek i trajanje postupanja, kao i informiranje žrtava obiteljskog nasilja o svemu navedenom. Uvažavajući nužnost zaštite interesa i prava djeteta u svakom od slučajeva obiteljskog nasilja, rečeno je da se pritom usmjerenost svih nadležnih tijela mora zadržati na samoj žrtvi i zaštiti njezinih prava.

U raspravi je skrenuta pozornost i na važnost zapošljavanja osoba s invaliditetom u državna odvjetništva te je s tim u vezi predloženo da se iskoristi cijeli niz mogućnosti koje pruža Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom usmjerenih na prilagodbu radnih mjesta za osobe s invaliditetom. Na taj će način, kako je istaknuto, državna odvjetništva uštedjeti značajna sredstva koja su dužna uplaćivati Hrvatskom zavodu za zapošljavanje zbog neispunjavanja zakonskih obveza vezanih za kvote o zapošljavanju osoba s invaliditetom.

Zatraženo je i posebno obzirno postupanje državnih odvjetništava u postupcima upisa vlasništva i drugih stvarnih prava na Republiku Hrvatsku, osobito u slučajevima kada su zbog neusklađenih evidencija i neupisivanja prava u javnim evidencijama neke nekretnine uknjižene kao vlasništvo Republike Hrvatske, a treće osobe smatraju da su one njihovo vlasništvo. U tim je slučajevima, kad je to moguće, preporučeno državnim odvjetništvima da se sklopi nagodbe te se sporovi riješe u mirnom postupku izvan suda.

Istaknuto je da je za donošenje konačne ocjene o radu Državnog odvjetništva potrebno uzeti u obzir ne samo ovlasti DORH-a, već i uvjete i okolnosti u kojima se odvija njegov rad. Skrenuta je pozornost na još uvijek nedostatna materijalna sredstva za rad kao i nepopunjena državnoodvjetnička i službenička mjesta, imajući u vidu veliku opterećenost posebno nekih državnih odvjetništava. Naglašeno je da u proteklih pet godina u državna odvjetništva nije primljen ni jedan vježbenik, što će dovesti do velikih problema u odabiru kadrova u državnim odvjetništvima, a u konačnici i u radu sudova. Posebno je ukazano na neodgovarajuće, a u nekim slučajevima i potpuno neprimjerene, uvjete rada u kojima rade pojedina državna odvjetništva. Kako je rečeno, ozbiljni prostorni problemi te dugotrajna kadrovska nepopunjenost znatno otežavaju funkcioniranje odvjetništava te je potrebno uložiti znatno više napora i sredstava kako bi se osigurali svi potrebni preduvjeti da bi Državno odvjetništvo moglo u potpunosti ispuniti sva očekivanja hrvatskih građana.

Unatoč tome, kako je naglašeno, treba imati u vidu da Državno odvjetništvo bilježi vrlo visok postotak potvrđenih optužnica, od čega je također vrlo visok postotak osuđujućih presuda. Skrenuta je pozornost na činjenicu da o uspješnom radu državnih odvjetništava ovisi cijeli niz segmenata racionalnog funkcioniranja državnih tijela što vodi značajnim uštedama u državnom proračunu. S obzirom na zanemarivanje razvoja materijalnih i kadrovskih uvjeta za kvalitetan rad državnih odvjetništava, posebno je preporučeno da u cilju jačanja Državnog odvjetništva kao važne sastavnice pravosudnog sustava, ovaj Odbor, a osobito Hrvatski sabor, poduzme sve potrebno kako bi se osigurala dostatna sredstva za njegov rad u državnom proračunu.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 1 „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o radu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2015. godinu

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina,  predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.  
                                                     

                       
PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 5. sjednici, održanoj 17. siječnja 2017. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. prosinca 2017. godine. Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo. Odboru su upućeni prijedlozi amandmana pučke pravobraniteljice, pravobraniteljice za djecu i Centra za mirovne studije.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na prijedlog da se izmjene i dopune Zakona o strancima donesu po hitnom postupku. Kako je rečeno, tijekom javne rasprave o predloženim izmjenama i dopunama predlagatelju su upućeni brojni prijedlozi zainteresirane javnosti od kojih su neki u cjelini ili dijelom prihvaćeni. Međutim, s obzirom na veliki broj prijedloga amandmana koji su upućeni Odboru, slijedi da predlagatelj nije uvažio cijeli niz prijedloga usmjerenih na zaštitu ljudskih prava, a s ciljem poboljšanja predloženih zakonskih izmjena.
Isto tako, imajući u vidu i predložene amandmane, naglašeno je da je predlagatelj trebao uputiti novi Zakon o strancima budući da se predložene izmjene i dopune sastoje iz 123 članaka, što znači da se mijenja gotovo polovica važećih odredbi ovoga Zakona.

Naglašeno je da Republika Hrvatska treba unaprjeđivati sustav primitka, boravka i integracije stranaca kao i nužne mehanizme nadzora i kontrole. Međutim, kako je rečeno, potrebno je izbjegavati ugrađivanje još restriktivnijih mjera u važeće zakonske odredbe, budući da su pojedine izmjene donesene neovisno o direktivama, a neke su čak i strože i restriktivnije od odredbi direktiva.

Posebno je istaknuto da je predlagatelj uvažio prijedloge pučke pravobraniteljice koji su se odnosili na nekažnjavanje fizičkih osoba koje pomažu strancu iz humanitarnih razloga. U tom je smislu dodan novi članak 12., kojim se mijenja stavak 2. čl. 43. Zakona na način da se mijenja pozivanje na članke kojima se navode radnje koje se ne smatraju pomaganjem strancu u nezakonitom boravku, a koji se odnose na obavješćivanje državljanina treće zemlje koji je nezakonito boravio i radio te na besplatnu pravnu pomoć). Ovom se izmjenom definira pomaganje koje je počinjeno iz humanitarnih razloga, te je izrijekom navedeno da se ono odnosi na spašavanje života, sprječavanje ozljeđivanja, pružanje hitne medicinske pomoći te pružanje humanitarne pomoći sukladno posebnom propisu. Predložena dopuna je u skladu s člankom 2. stavkom 2. Direktive Vijeća 2002/90/EZ kojim se utvrđuje da svaka država članica može odlučiti da ne izriče sankciju osobi koja namjerno pomaže osobi koja nije državljanin države članice da uđe ili prijeđe preko državnog područja i pritom krši zakone te države o ulasku i tranzitu stranaca, u skladu sa svojim nacionalnim pravom i praksom za slučajeve u kojima je cilj takva postupanja pružanje humanitarne pomoći osobi na koju se to odnosi.
Pojedine udruge su mišljenja da se ova definicija treba proširiti na način da se pod pomaganjem iz humanitarnih razloga smatra pomaganje koje ne rezultira nikakvom materijalnom ili financijskom koristi za pomagača nego je vođeno moralnim i humanitarnim principom u situacijama nužne pomoći za zaštitu života ili integriteta osobe koja nezakonito prelazi granicu ili nezakonito boravi na teritoriju Republike Hrvatske. Time bi se, kako je rečeno, istaknula razlika između humanitarnog i ostalih oblika pomaganja pri nezakonitim prelascima granice ukoliko se pomaže iz razloga zaštite života i zdravlja osoba i spašavanja života. Međutim, izmjenom stavka 1. istoga članka, zabrana pomaganja proširena je i na pokušaj pomaganja, što je ocijenjeno neopravdanim, jer se time izjednačuju nezakoniti migranti s izbjeglicama i tražiteljima azila.

Kada je riječ o zaštiti prava djece i poboljšanju statusa djece stranaca u Republici Hrvatskoj, posebno je naglašeno da se kod novog Zakona o strancima čije se donošenje najavljuje posebno vodi računa o uvođenju terminologije vezane za djecu koja trenutačno nije usklađena s Konvencijom o pravima djeteta i važećim propisima Republike Hrvatske. Osim toga, istaknuto je da je potrebno osigurati pravo djece na pravovremenu i odgovarajuću informaciju te sudjelovanje u postupku, kao i vezati boravišni status djeteta uz boravišni status roditelja. Isto tako, potrebno je na učinkovitiji način osigurati zaštitu od protjerivanja djece i osoba koje o njima skrbe te odgovarajuću zaštitu djece bez pratnje, u smislu izrade pojedinačnog plana postupanja prema djetetu bez pratnje te imenovanja skrbnika djetetu bez pratnje odmah po identificiranju.

Postavljeno je i pitanje usklađenosti predloženih zakonskih odredbi s važećim Obiteljskim zakonom i Zakonom o životnom partnerstvu osoba istoga spola u dijelu koji se odnosi na čl. 2. st. 1. t. 22. kojom se definira izvanbračna zajednica, kao i na čl. 18., kojim se mijenja čl. 56, a koji u st. 1. t. 3. kao članove uže obitelji u smislu predloženog zakona navodi životnog partnera i neformalnog životno partnera, te na čl. 87., kojim se mijenja čl. 162., u kojem se u t. 3. kao članovi obitelji državljanina države članice EPG-a navode životni partner ili neformalni životni partner s kojim je u trajnoj zajednici obiteljskog života.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.  

                                                                                                                              PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                                              dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 5. sjednici, održanoj 17. siječnja 2017. godine, Prijedlog zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 22. prosinca 2016. godine. 

Odbor je Prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Odboru je upućeno pisano mišljenje pravobraniteljice za djecu, a na sjednici Odbora je, uz njezino mišljenje, izneseno mišljenje i pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, pravobraniteljice za osobe s invaliditetom te pučke pravobraniteljice.

U raspravi su izneseni sljedeći prijedlozi i primjedbe:
Načelno je iznesena primjedba da se zakonskim tekstom pobliže ne određuje kako će se prava iz čl. 6. st. 1. provesti i koja su tijela odgovorna za njihovu provedbu. Stoga se predlaže da se izrijekom propiše na koji će se način ostvarivati prava žrtava, osobito pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde, te da se propiše da žrtva ima pravo po službenoj dužnosti od nadležnog tijela biti obaviještena o svim pravima, posebice kada je riječ o ukidanju ili bijegu okrivljenika, stavljanju izvan snage odluke o izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjera opreza koje su određene radi njezine zaštite, te o poduzetim radnjama povodom njezine prijave kao i o ishodu postupka. Osim toga, predlaže se propisati kao obveza nadležnom tijelu da se o trošku države žrtvi osigura opunomoćenik u postupku. Isto tako se predlaže propisati da žrtva uvijek kada izrazi takav zahtjev ima pravo na izbjegavanje kontakata s počiniteljem, a ne samo kada su za to osigurani uvjeti, kako je to propisano u točki 12. spomenutog stavka.

U svezi čl. 8. predlaže se proširivanje kruga osoba koje se štite sukladno definiciji obitelji iz Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) i na osobe koje ne žive u zajedničkom kućanstvu. Tu se prije svega misli na partnersko nasilje i njegovo sankcioniranje.

U čl. 10. Prijedloga zakona predlaže se uvrštavanje detaljnijih pojašnjenja i definicija svih oblika nasilničkog ponašanja u obitelji i među bliskim osobama koja su prekršajne prirode, a posebice psihičkog, ekonomskog i spolnog nasilja kako bi se olakšalo prepoznavanje i ubrzalo procesuiranje nasilničkog ponašanja. Naime, kako je rečeno, izostavljene su definicije pojedinih oblika nasilja te se samo navode oblici nasilja uz minimalno pojašnjenje. Tako je psihičko i ekonomsko nasilje nedostatno definirano te nije razvidno hoće li obuhvaćati i sljedeća ponašanja: uhođenje, uznemiravanje, zastrašivanje, prijetnje, izolaciju i ograničavanje slobode kretanja te ograničavanje komunikacije s trećim osobama, oštećenje ili uništenje zajedničke imovine ili imovine u posjedu ili pokušaj, odnosno prijetnje da će se to učiniti. Pritom se mora imati u vidu da su spomenuti oblici nasilja često isprepleteni i s drugim oblicima nasilničkog ponašanja, u koji su često uključena i djeca kao izravne i neizravne žrtve. Isto tako, kada je riječ o spolnom uznemiravanju potrebno je utvrditi distinktivne elemente u odnosu na ovo djelo kako je to određeno čl. 8. Zakona o ravnopravnosti spolova. Stoga se predlaže da u ovom zakonskom prijedlogu taj distinktivni element bude činjenica da je žrtva član obitelji, odnosno bliska osoba.

Radi osiguravanja učinkovite zaštite žrtvama nasilja, u čl. 12. predlaže se propisati da žalba ne odgađa izvršenje zaštitnih mjera, osobito kada je riječ o zabrani približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji te udaljenja iz zajedničkog kućanstva, a koje bi odmah morale stupiti na snagu.

U svezi zaštitne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva iz čl. 17. predlaže se da se u umjesto naziva mjere „udaljenja iz zajedničkog kućanstva“ koristi naziv „udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora“, budući da su česte situacije da žrtva i počinitelj žive u istom stambenom prostoru ili kući, ali su stan ili kuću podijelili tako da ih mogu samostalno koristiti.

Kada je riječ o zaštiti osoba s invaliditetom od obiteljskog nasilja, predložena je dopuna čl. 5. na način da se doda novi stavak koji bi obvezao nadležna tijela koja su ovlaštena postupati povodom nasilja u obitelji da su dužna poštovati urođeno dostojanstvo osobe s invaliditetom kao žrtve nasilja te poštovati specifičnosti koje proizlaze iz njezinog invaliditeta.

U čl. 6. predlaže se dodatnim stavkom pojasniti pojam „na razumljiv način“ iz st. 2. ukoliko je žrtva osoba s invaliditetom, u kojem bi slučaju taj pojam podrazumijevao sve oblike komunikacije koja uključuje jezike, prikazivanje teksta, Brailleovo pismo, taktilnu komunikaciju, uvećani tisak, dostupne multimedijalne sadržaje, kao i pisani oblik istih, zvučne zapise, obični jezik, osobne čitače i augmentativne i alternativne oblike, sredstva i formate komunikacije, uključujući dostupnu informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, a što je propisano čl. 2. Konvencije o prvima osoba s invaliditetom.

Isto tako se u čl. 8. predlaže definiranje pojma „osoba s invaliditetom“ na način da su osobe s invaliditetom one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnim osnovama s drugima.

U svezi zaštite djece od nasilja u obitelji, osobito kada je riječ o statusu djeteta kao žrtve nasilja u postupcima koje vode nadležna tijela, predlaže se propisati obvezu nadležnim tijelima da po službenoj dužnosti žrtvu nasilja obavijesti o poduzetim radnjama tijekom postupka i o ishodu postupka, uvažavajući potrebu zaštite interesa i najbolje dobrobiti djeteta kao stranke u postupku. 

U raspravi je ukazano i na važnost zaštite osoba starije životne dobi kao žrtava obiteljskog nasilja. U tom je smislu predloženo da se u čl. 6. propiše da se osobi starije dobi koja je žrtva obiteljskog nasilja osigura pružanje usluga socijalne skrbi u vlastitom domu. Isto tako, čl. 7. potrebno je obvezati sve navedene osobe i službe koje imaju obvezu prijavljivanja počinjenog nasilja policiji i državnom odvjetništvu, za koje su saznali prilikom obavljanja svojih poslova, da o prijavi obavijeste i žrtve nasilja. Osim toga se u čl. 10., kao jedan od oblika nasilja, predlaže uvrštavanje grubog zanemarivanja starijih osoba.

Predloženo je da se čl. 8. kojim se definiraju članovi obitelji dodatno uskladi s važećim Obiteljskim zakonom, jer su u definiciju uključeni i pojmovi životni partner i neformalni životni partner.

Postavljeno je i pitanje usklađivanja svih zakonskih odredbi s Istanbulskom konvencijom koja je potpisana, ali koju još uvijek nije ratificirao Hrvatski sabor, a koja, kako je rečeno, sadrži i neke sporne dijelove kojima se, primjerice, uvodi termin roda. Istaknuto je da o spomenutoj konvenciji države članice nisu mogle raspravljati već su je države članice Vijeća Europe mogle prihvatiti ili odbiti u cijelosti.

S obzirom na slučaj obiteljskog zlostavljanja koji je proteklih dana naglašen u javnosti, predloženo je da se pozove državnog odvjetnika na sjednicu Odbora kako bi predstavio raspoložive mehanizme postupanja u slučajevima obiteljskog nasilja te obrazložio način, tijek i trajanje postupanja, kao i informiranje žrtava obiteljskog nasilja o svemu navedenom.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.
                

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.  

                                                                                        PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 5. sjednici, održanoj 17. siječnja 2017. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti spolova, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 22. prosinca 2017. godine. Odbor je Prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi je podržana predložena izmjena u članku 2. kojim se mijenja članak 2. Zakona o ravnopravnosti spolova, a koja ima za cilj osiguravanje cjelovite zaštite od viktimizacije. Kako je rečeno, izmjena spomenutog članka bila je potrebna kako bi se izbjeglo postojanje dvaju različitih standarda u zaštiti od viktimizacije. Naime, Zakon o ravnopravnosti spolova predviđa niži stupanj zaštite od viktimizacije u odnosu na Zakon o suzbijanju diskriminacije, a budući da specijalna norma ukida opću normu koja joj proturječi, daje se prednost primjeni odredbi koja pruža nižu razinu zaštite. Stoga se predloženom izmjenom postojeća odredba proširuje na način da će njome biti osigurana zaštita ne samo žrtvama i svjedocima diskriminacije već i drugim osobama koje daju potporu žrtvi. Isto tako, zaštita će biti osigurana ne samo nakon davanja iskaza u sklopu pokretanja formalnog postupka pred nadležnim tijelom, već i kad se daju neformalne pritužbe poslodavcu ili drugim osobama koje se ne mogu smatrati nadležnim tijelom, te u slučajevima kada je o diskriminaciji upozorena javnost.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ravnopravnosti spolova.
2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.
                
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.  

                                                                                                                              PREDSJEDNIK ODBORA
                                                                                                                              dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 4. sjednici održanoj 9. prosinca 2016. godine, Prijedlog Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2017. godinu, i projekcije za 2018. i 2019. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. prosinca 2016. godine. Odbor je navedeni Prijedlog razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Polazeći od svog djelokruga utvrđenog Poslovnikom Hrvatskoga sabora, Odbor je u raspravi detaljnije razmotrio one dijelove Prijedloga izmjena i dopuna Državnog proračuna koji se odnose na financiranje programa i aktivnosti usmjerenih na ostvarivanje prava nacionalnih manjina te na zaštitu i promicanje ljudskih prava.

U raspravi su članovi Odbora posebno ukazali na činjenicu da se sredstva namijenjena za ostvarivanje programa i aktivnosti pripadnika nacionalnih manjina predloženim proračunom ne smanjuju, već je na pojedinim pozicijama došlo i do određenog porasta. Posebno je istaknuto povećanje sredstava od 100,7% na poziciji Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina za Programe za nacionalne manjine koja rastu s 11 milijuna na 23 milijuna kuna. Također je došlo do neznatnog rasta sredstava na poziciji Savjeta za nacionalne manjine. Međutim, kako je rečeno, već nekoliko godina se sredstva Savjeta za nacionalne manjine kontinuirano smanjuju te su samo u protekle tri godine smanjena za 21%, što dovodi do znatno otežanog financiranja programa udruga nacionalnih manjina, ali i funkcioniranja samog Savjeta zbog velikog broja zaprimljenih zahtjeva za provođenje preko 1200 programa.

Kada je riječ o sredstvima za projekte i programe namijenjene pripadnicima romske nacionalne manjine, zatraženo je obrazloženje smanjenja sredstava na poziciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za provođenje Akcijskog plana za uključivanje Roma. Naime, ova je stavka smanjena za 12,6% ili gotovo za 2 milijuna kuna u odnosu na 2016. godinu. Kako je naglašeno, najveći dio tih sredstava namijenjen je za zapošljavanje pripadnika romske nacionalne manjine putem provođenja javnih radova. Predloženo je da se zatraži očitovanje od HZZ-a zbog neizvršenja planiranih sredstava za ovu godinu budući da su javni radovi jedna od rijetkih mogućnosti zapošljavanja Roma. Istaknuto je da osobito u pojedinim županijama, kao što je Osječko-baranjska, postoji veliki interes za takvo zapošljavanje. Osim toga, ukazano je na problem sezonskog zapošljavanja koje može trajati samo tri ili šest mjeseci, te je stoga predloženo da se zapošljavanje na javnim radovima produži na godinu dana što bi znatno poboljšalo položaj romske zajednice.

U svezi sredstava namijenjenih obrazovanju pripadnika nacionalnih manjina, došlo je do povećanja od 73% na aktivnosti Poticaji obrazovanja nacionalnih manjina koja sada iznose 2,3 milijuna kuna. Također je došlo rasta sredstava za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma te za potporu romskim studijima i studentima Romima, dok su se sredstva za srednjoškolske stipendije za učenike Rome smanjila za 17%, odnosno za 1,2 milijuna kuna. Ponovno je istaknuto kako je potrebno dodatnim podstavcima precizirati o kojim je sve aktivnostima riječ kada je riječ o stavcima namijenjenim za obrazovanje pripadnika romske nacionalne manjine.

Skrenuta je pozornost i na zadržavanje istog iznosa za poziciji Ministarstva kulture za potporu izdavačkoj kući „Edit“ od 1 milijuna kuna, koja su prošlim proračunom smanjena za 50%. Takvo je smanjenje, kako je rečeno, rezultiralo snižavanjem plaća zaposlenima u „Editu“ od 25%, odlaskom 8 djelatnika te smanjenim brojem stranica jedinog dnevnog lista nacionalnih manjina koji se tiska na talijanskom jeziku. Ministrica je predložila da se ta sredstva zadrže na razini prije 2015., odnosno da iznose 1,3 milijuna kuna na ovoj stavci, a da se samo u prijelaznom razdoblju razlika od 300 tisuća kuna financira iz natječaja za izdavačku djelatnost.
Istaknuto je da se na pozicijama Ministarstva kulture financiraju i brojne druge aktivnosti nacionalnih manjina koje izrijekom nisu navedene, a koje se nisu smanjivale u predloženom proračunu. Riječ je prije svega o knjižničnoj djelatnosti i zaštiti kulturne baštine za što su osigurana značajna sredstva.

U raspravi je ukazano i na znatno povećanje od 175% na poziciji Ureda za udruge koja su za 2017. planirana u iznosu od gotovo 150 milijuna kuna. Unutar te pozicije povećana su sredstva za Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva za 66% te je za 2017. planiran iznos od gotovo 42 milijuna kuna. Budući da je Odbor na svojoj prvoj sjednici raspravljao o godišnjem izvješću ove Zaklade u kojem je navedeno da dio planiranih sredstva nije ni utrošen zbog toga što su udruge povlačile značajna sredstva iz drugih izvora, zatraženo je obrazloženje spomenutog povećanja. Također je istaknuto da se o načinu raspodjele sredstava Zaklade treba provesti posebna rasprava budući da su pojedine udruge, primjerice udruge osoba s invaliditetom, iz sredstva Zaklade financirane u neznatnom iznosu.

Skrenuta je pozornost i na nemogućnost praćenja proračunskih sredstava namijenjenih djeci budući da još uvijek ne postoje zasebni podatci o tome koliko se sredstava izdvaja za ostvarivanje prava djece. Naglašeno je da je Odbor za prava djeteta UN-a još 2014. godine dao preporuku Republici Hrvatskoj o raspodjeli sredstava za djecu, odnosno o potrebi stvaranja „dječjeg proračuna“ kako bi se znalo koliko se sredstava dodjeljuje za djecu na nacionalnoj i lokalnoj razini.

Budući da Odbor u svojem djelokrugu ima i praćenje provođenja bilateralnih sporazuma koji se odnose na unaprjeđivanje položaja nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj te hrvatskih manjina u europskim državama, naglašena je potreba njihovog dosljednijeg i ujednačenijeg provođenja.
U tom su smislu spomenute pojedine stavke na poziciji Središnjeg državnog ureda za Hrvatske izvan Republike Hrvatske čija se sredstva povećavaju za 22 %. Međutim, kako je istaknuto, smanjuje se primjerice stipendiranje studenata i učenika pripadnika hrvatskog naroda izvan Republike Hrvatske za 80% te iznosi neznatnih 40 tisuća kuna. Zatraženo je obrazloženje toga smanjenja s obzirom na pojedine stavke s tim u vezi na poziciji Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

DRŽAVNI PRORAČUN REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2017. GODINU, I PROJEKCIJE ZA 2018. I 2019. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.  

                                                                                                                          PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                                           dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 4. sjednici održanoj 9. prosinca 2016. godine, Konačni prijedlog zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2017. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. prosinca 2016. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogu Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2017. godinu, i projekcijama za 2018. i 2019. godinu.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

ZAKON O  IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2017. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.  
                                                                 
                                                                                         

                                                                                             PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                dr.sc. Furio Radin
                                                                                                                      

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 3. sjednici održanoj 23. studenoga 2016. godine, Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2016. godinu, i projekcija za 2017. i 2018. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 17. studenoga 2016. godine.

Odbor je navedeni Prijedlog razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Polazeći od svog djelokruga utvrđenog Poslovnikom Hrvatskoga sabora, Odbor je u raspravi detaljnije razmotrio one dijelove Prijedloga izmjena i dopuna Državnog proračuna koji se odnose na financiranje programa i aktivnosti usmjerenih na ostvarivanje prava nacionalnih manjina te na zaštitu i promicanje ljudskih prava.

U raspravi su članovi Odbora posebno istaknuli iznimno dobru suradnju s nadležnim ministarstvom kada je riječ o raspodjeli sredstava za projekte i programe nacionalnih manjina, kako na poziciji Savjeta za nacionalne manjine, tako i Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, koja su ostala na planiranoj razini za 2016. godinu. U svezi smanjenja od 3 milijuna kuna za projekt „Ispunjavanje preduvjeta za učinkovitu provedbu politika usmjerenih na nacionalne manjine“, naglašeno je da ta sredstva nisu mogla biti iskorištena u ovoj godini jer projekt nije niti započeo, ali da će isti iznos biti planiran za sljedeću godinu kada će se početi i s ostvarivanjem spomenutoga projekta.

U svezi projekata i programa za pripadnike romske nacionalne manjine, naglašeno je da su na poziciji Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje za 1,5 milijuna kuna povećana sredstva za provođenje Akcijskog plana za uključivanje Roma, od čega je najveći dio namijenjen za zapošljavanje romske nacionalne manjine putem provođenja javnih radova. Zatraženo je i obrazloženje za smanjenje na poziciji Potpora romskim studijima i studentima Romima u iznosu od 94 tisuće kuna vezano za aktivnost naknade građanima i kućanstvima i povećanje u istom iznosu za tekuće donacije. Izraženo je očekivanje da će se u narednom proračunu detaljnije precizirati o kojim je to aktivnostima riječ.

Zatraženo je i dodatno obrazloženje u svezi smanjenja sredstava na poziciji Ureda za udruge. Naime, na ovoj poziciji sredstva se smanjuju za 50,8 posto, odnosno za više od 55 milijuna kuna, te je stoga izraženo mišljenje da će time značajno utjecati na daljnji razvoj civilnog društva, ali i razvoj ljudskih prava zbog nedovoljnog financiranja udruga koje ta prava promiču i štite. Isto tako, skrenuta je pozornost na smanjenje sredstva za pomoćnike u nastavi za djecu s teškoćama u razvoju u iznosu od 150 tisuća kuna.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (10 glasova „za“ i 1 „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

IZMJENE I DOPUNE DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE  ZA 2016. GODINU, I PROJEKCIJA ZA 2017. I 2018. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 3. sjednici održanoj 23. studenoga 2016. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2016. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 17. studenoga 2016. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo, a rasprava je provedena zajedno s raspravom o Prijedlogu izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2016. godinu, i projekcija za 2017. i 2018. godinu.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (10 glasova „za“ i 1 „protiv“) odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2016. GODINU

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora održao je 2. sjednicu 24. studenoga 2016. godine na temu „Provedba međunarodnih paktova UN-a u Republici Hrvatskoj: 50. obljetnica“. Glasovanje o zaključcima ove sjednice održano je 17. siječnja 2017. godine, na 5. sjednici Odbora.

Sjednicu je organizirao Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u suradnji s pučkom pravobraniteljicom povodom obilježavanja 50 godina od donošenja dvaju ključnih međunarodnih dokumenata koji predstavljaju okosnicu zaštite i promicanja ljudskih prava – Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Međunarodni paktovi polaze od načela kako zaštita ljudskih prava svakog pojedinca pruža osnovu za sigurnost i mir u svijetu i temelje se na priznanju da su ljudska prava univerzalna, urođena, neotuđiva i međusobno povezana.

Rasprava o ovoj temi održana je kako bi se istaknule obveze koje je potvrđivanjem spomenutih međunarodnih dokumenata Republika Hrvatska preuzela u izvješćivanju prema Odboru za ljudska prava i Odboru za gospodarska, socijalna i kulturna prava Ujedinjenih naroda. Osim toga, naglasak je stavljen na osnaživanje procesa izvješćivanja i unaprjeđenje suradnje nadležnih tijela koja izrađuju izvješća, ali i praćenje provođenja preporuka koja je Republika Hrvatska dobila od tijela UN-a nakon podnošenja izvješća. Na sjednici su sudjelovali predstavnici posebnih  pravobraniteljstava, nadležnih ministarstava, vladinih ureda, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,  kao i udruga: „Kuća ljudskih prava“, „U ime obitelji“, „Ženska mreža“ i „Kontra“.

U raspravi su iznesene sljedeće primjedbe i prijedlozi:
- Imajući u vidu da je Republika Hrvatska po prvi puta postala članicom Vijeća za ljudska prava UN-a u razdoblju 2017.–2019. Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora izrazio je spremnost za suradnju s nadležnim tijelima kako bi se ostvarila što aktivnija uloga Republike Hrvatske u globalnoj zaštiti ljudskih prava, ali osigurala i bolja zaštita ljudskih prava u Republici Hrvatskoj. S tim u vezi je preporučeno da se osnaži uloga Hrvatskoga sabora u pripremi hrvatskih stajališta i pozicija koje će Republika Hrvatska zastupati prilikom donošenja značajnih rezolucija i odluka unutar samoga Vijeća, kao i da se pritom osigura dobra suradnja s nezavisnim institucijama i organizacijama civilnog društva u području ljudskih prava.
- Kada je riječ o praćenju izvješćivanja Republike Hrvatske o provedbi međunarodnih instrumenata Ujedinjenih naroda na području ljudskih prava, ukazano je na važnost uključivanja radnih tijela Hrvatskoga sabora u taj proces. Iznesen je primjer Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina koji se već u dva kruga uključio u praćenje izvješćivanja Republike Hrvatske pred Vijećem za ljudska prava UN-a prema proceduri Univerzalnog periodičkog pregleda, na način da je razmatrao kako izvješća Republike Hrvatske tako i preporuke Vijeća u oba kruga. Odbor je razmatrao i alternativno izvješće koje je podnijela pučka pravobraniteljica kao neovisna institucija. U cilju praćenja implementacije preporuka, Odbor je zatražio i među-izvješće o provedbi preporuka, o čemu će se također održati rasprava na sjednici Odbora. Ovakav način praćenja predložen kao jedan od modela za praćenje izvješćivanja o provedbi međunarodnih paktova UN-a u području ljudskih prava.
- Kako je Republika Hrvatska pozvana još 2006. godine da izvijesti o provedbi Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, što i nakon 10 godina još nije učinjeno, zatraženo je da nadležna tijela što žurnije pristupe izradi periodičkih izvješća koji se odnose na provedbu ovoga Pakta.
- Preporučeno je i potpisivanje i  ratificiranje Fakultativnog protokola uz Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima te ratificiranje Europske socijalne povelje. Izraženo je očekivanje da će Republika Hrvatska uskoro podnijeti 9. i 10. periodičko izvješće Odboru za ukidanje svih oblika rasne diskriminacije, budući da je rok bio još 2011. godine.
- Posebno je ukazano na važnost unaprjeđenja suradnje nositelja izrade izvješća s drugim nadležnim tijelima te je u tom smislu naglašeno kako je potrebno osnažiti ukupne procese izvješćivanja prema međunarodnim instrumentima Ujedinjenih naroda u području ljudskih prava. Isto tako, kada je riječ o provođenju preporuka tijela UN-a istaknuta je potreba bolje koordinacije i praćenja izvještavanja o poduzetome, te je preporučeno da se spomenute preporuke koriste kao izvor podataka pri donošenju novih zakonskih rješenja i izradi javnih politika.
- U tom smislu dana je preporuka da se što žurnije pristupi izradi sveobuhvatne obiteljske politike imajući u vidu da Opća deklaracija o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencija o pravima djeteta, Povelja o temeljnim pravima EU, Europska konvencija o ljudskim pravima, ali i Ustav Republike Hrvatske sadrže odredbe koje definiraju obitelj kao prirodnu i temeljnu jedinicu društva koja ima pravo na zaštitu društva i države.
Isto tako je predloženo da se Nacionalna strategija za prava djece u RH za razdoblje od 2014. do 2020. uskladi s novom europskom Strategijom za prava djece od 2016. do 2021. te da se donesu akcijski planovi za njezinu provedbu.
- Dana je preporuka da se osigura službeni prijevod Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima kao i Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te njihova objava u „Narodnim novinama“.
Preporučeno je, također, da se prevedu i Opći zaključci Odbora za ljudska prava kojima se razvija praksa primjene odredbi Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima u svim državama članicama kako bi sva nadležna tijela mogla kreirati politike i zakonske prijedloge sukladno standardima koje pakt propisuje.
Isto tako, predloženo je da se prevedu i preporuke Odbora za ljudska prava te Odbora za uklanjanje diskriminacije žena kako bi nadležna tijela mogla osigurati njihovu učinkovitiju provedbu.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio usvojiti sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Odbor predlaže Vladi Republike Hrvatske da uključi nadležna radna tijela Hrvatskog sabora u praćenje izvještavanja Republike Hrvatske o provedbi međunarodnih instrumenata Ujedinjenih naroda na području ljudskih prava, kojih je Republika Hrvatska stranka.

2. Odbor poziva Vladu Republike Hrvatske da pristupi izradi periodičnih nacionalnih  izvješća koji se odnose na provedbu Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

3. Odbor predlaže Vladi Republike Hrvatske da osnaži proces izvještavanja prema međunarodnim instrumentima Ujedinjenih naroda na području ljudskih prava, kojih je Republika Hrvatska stranka, a što se odnosi na unaprjeđenje suradnje nositelja izrade izvješća s drugim nadležnim tijelima te na cjelovito ispunjavanje preporuka prema tim međunarodnim instrumentima.

                     
                                                                                                                    PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                                    dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 1. sjednici održanoj 10. studenoga 2016. godine, Izvješće o radu Agencije za zaštitu osobnih podataka za 2015. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Agencija za zaštitu osobnih podataka, aktom od 27. lipnja 2016. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na pojedina područja zaštite osobnih podataka koja smatraju potrebnim dodatno poboljšati izmjenama zakonskih odredbi kojima se ta područja uređuju. Prije svega se to odnosi na područje obrade osobnih podataka u svrhu političkog marketinga. Kako je u raspravi istaknuto, u protekla dva izborna ciklusa, ali i ranije, različito su se tumačile odredbe zakona koje uređuju ovo područje s neujednačenim posljedicama po stranke ili nezavisne kandidate na izborima. Ukoliko se kandidati na izborima žele pisanim putem ili elektronskom poštom obratiti biračima, moraju prethodno načiniti zbirku podataka o osobama kojima se žele obratiti, od njih zatražiti privolu da te podatke koriste i tek potom im uputiti promidžbene materijale. Izraženo je mišljenje da se kandidatima na izborima treba omogućiti predstavljanje njihovih programa i pisanim putem kako bi i na taj način birači bili upoznati s prioritetima kandidata u budućem političkom djelovanju. Stoga je predloženo da se u tom smislu razmotre važeće zakonske odredbe i dopune na način da se iznađe što bolja ravnoteža između zaštite osobnih podataka građana i njihovih prava da, ukoliko ne žele, ne budu izloženi predizbornim marketinškim aktivnostima stranaka i kandidata u pisanoj formi, te da se, s druge strane, kandidati, s naznačenim imenom kandidata i jasno napisanom svrhom pošiljke u zatvorenoj koverti, mogu predstaviti svojim biračima i na ovaj način.

Osim toga, ukazano je i na potrebu kontinuiranog iznalaženja ravnoteže između prava na zaštitu osobnih podataka i prava na pristup informacijama. Kako je rečeno, zbog preširokog tumačenja prava na pristup informacijama, često se javnosti podastiru podaci i o prihodima i honorarima primjerice dužnosnika koji se ne isplaćuju iz sredstava državnog proračuna, a koji se odnose na aktivnosti koje nisu iz područja sukoba interesa. Budući da su takvi podatci dostupni i na internetu, često dolazi do njihovih zlouporaba te se otežava rad pojedinih institucija, uslijed čega mnogi odustaju od daljnjeg angažmana u određenim poslovnim aktivnostima.

S tim u vezi, posebno je istaknuta uloga koju je Agencija za zaštitu osobni podataka imala tijekom 2015. godine kada je objave imovinskih kartica dužnosnika dovela u zakonite okvire i time spriječila da se tim podatcima raspolaže suprotno zakonskim odredbama. Naime, Agencija je, uvidom u sadržaje objavljenih podataka, utvrdila javnu dostupnost osobnih podataka dužnosnika koji se odnose na njihovu privatnost, a koji su javno objavljeni u prekomjernom opsegu na mrežnim stranicama Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, bez pravnog utemeljenja bilo u Zakonu o zaštiti osobnih podataka bilo u Zakonu o sprečavanju sukoba interesa. Također je zatražila da se javno objavljuju samo oni osobni podatci  koji su nužni i svrhoviti u smislu sprječavanja sukoba interesa. Kako je naglašeno, namjera Agencije nije bila zaštita dužnosnika, već je svojim postupanjem spriječila zadiranje u privatnost građana, pa bili oni i dužnosnici. Takvim je postupanjem, kako je rečeno, Agencija značajno smanjila mogućnost neovlaštenog dostupa i mogućih zlouporaba osobnih podataka dužnosnika u globalnim mrežnim komunikacijama.

U nastavku rasprave posebna je pozornost posvećena zaštiti osobnih podataka djece na internetu, u doba kada je razvoj tehnoloških sredstava sve brži te postaju sve sofisticiranija i dostupna gotovo svima.  Pohvaljena je suradnja s pravobraniteljicom za djecu, osobito kada je riječ o zlouporabi osobnih podataka maloljetnika od strane organizatora raznih događanja (tzv. partyja) u klubovima. Kako je rečeno, učenici srednjih škola sudjeluju kao „promotori“ takvih događanja i koordinatori prodaje karata u školi. Na internetskim stranicama se objavljuju njihovi osobni podatci (ime i prezime, fotografije s tih događanja, naziv škole, razred) čime se izlažu brojnim zlouporabama. U ovom slučaju je istaknuta važnost uloge Agencije i drugih tijela kako bi se odgovorne osobe u školama upozorile da se daljnja obrada takvih podataka ne može provoditi bez privole roditelja ili skrbnika maloljetnih učenika.

Skrenuta je pozornost i na obradu osobnih podataka videonadzornim sustavima u vrtićima i školama. Budući da videosnimka kamerom predstavlja osobni podatak fizičke osobe, potrebno je s posebnom pozornošću voditi računa o obradi tako prikupljenih podataka djece te utvrditi u kojoj se mjeri takav nadzor može provoditi. Kako je naglašeno, potpuna zaštita maloljetnika od mogućih zlouporaba njihovih podataka u virtualnom svijetu nije realna, ali je potrebno poduzeti sve zakonom predviđene korake kako bi se što više smanjila zlouporaba osobnih podataka djece i mladih.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Izvješće o radu Agencije za zaštitu osobnih podataka za 2015. godinu.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.  
                         

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc.  Furio Radin

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 1. sjednici održanoj 10. studenoga 2016. godine, Godišnji izvještaj o radu Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za 2015. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavio Upravni odbor Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, aktom od 14. travnja 2016. godine.

Odbor je navedeno Izvješće razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su članovi Odbora posebno ukazali na važnost uloge koju Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva ima u promicanju i razvoju civilnog društva, a osobito u razvoju demokratskih institucija društva, građanskih inicijativa, filantropije i volonterstva, ali i održivosti neprofitnog sektora te međuresorske suradnje.
Istaknuta je uloga Zaklade u poticanju mladih na aktivizam kroz brojne programe kojima se podržava volonterski rad, te je posebice skrenuta pozornost na unaprjeđivanje inovativnih modela razvoja volonterstva u osnovnim i srednjim školama kroz nagradu „Otisak srca“. Kako je rečeno, takvim se programima mladima omogućuje upoznavanje sa svakodnevnim problemima i poteškoćama zajednice u kojoj žive te se njihovim uključivanjem u brojne aktivnosti koje se provode na lokalnim razinama pripremaju za budući odgovoran i aktivan život u društvu.
S tim u vezi, naglašeno je da se doprinos Zaklade ogleda i u podacima koji pokazuju da je u 2015. godini Zaklada pružila 449 podrški organizacijama civilnog društva u čijoj je provedbi sudjelovalo gotovo 25.000 volontera, te je spomenutim podrškama omogućeno zapošljavanje za ukupno 601 osobu. Skrenuta je pozornost i na važnost daljnjeg ulaganja u Zakladu, osobito imajući u vidu podatak da su na uloženih 10 milijuna kuna Zaklade, podržane organizacije civilnog društva privukle dodatnih 4,5 milijuna eura iz fondova Europske unije te 1,4 milijuna eura iz ostalih međunarodnih izvora.
U raspravi je posebno ukazano na važnost još snažnije institucionalne podrške udrugama za osobe s invaliditetom, udrugama iz Domovinskog rata te udrugama mladih i za mlade, od kojih su mnoge opstale upravo zahvaljujući podršci Zaklade. Kako je istaknuto, riječ je o trogodišnjim podrškama kojima je za cilj organizacijski razvoj ili stabilizacija udruga kako bi se podigla njihova razina održivosti, a na natječaj, koji je raspisan u kolovozu 2015. godine, omogućena je i prijava spomenutim udrugama. Izraženo očekivanje da će u narednom razdoblju doći do smanjenja nesrazmjera u broju i iznosima podrški tim udrugama u odnosu na ostale udruge koje se dodjeljuju u okviru programa koji se odnosi na demokratizaciju i razvoj civilnoga društva.

Kada je riječ o spomenutom Tematskom fondu „Demokratizacija i razvoj civilnog društva 2.0“, kao novom obliku razvojne suradnje kroz programske podrške neovisnom razvoju civilnog društva, istaknuto je da su u novi model uključene 23 otvorene platforme civilnog društva koje čine 252 članice. Međutim, kako je rečeno, iz predmetnog je izvješća vrlo teško razaznati koliki su ukupni iznosi koje se dodjeljuju pojedinim platformama te njihovim članicama i za koje su aktivnosti dodijeljene podrške.
Zatraženo je i dodatno obrazloženje u svezi osnivanja te djelovanja Centara znanja za društveni razvoj u Republici Hrvatskoj. Skrenuta je pozornost na činjenicu da od sedam osnovanih centara znanja, njih šest ima sjedište u Zagrebu (Zelena akcija, GONG, Mreža mladih Hrvatske, Savez udruga Klubtura, Zelena mreža aktivističkih grupa i Kuća ljudskih prava Zagreb), dok samo jedna (Udruga „Most“) ima sjedište u Splitu. Izraženo je mišljenje da je trebalo više pozornosti posvetiti ravnomjernijem regionalnom raspoređivanju takvih centara kako bi se njihova iskustva i znanja bolje iskoristila za razvoj društvenih potencijala i u drugim područjima Republike Hrvatske.
Kako je sukladno odredbi članka 16. Zakona o nacionalnoj zakladi za razvoj civilnoga društva („Narodne novine“ br. 173/2003.) Upravni odbor Nacionalne zaklade dužan podnositi izvješća o radu Zaklade Hrvatskome saboru, skrenuta je pozornost na sastav i izbor članova Upravnog odbora. Naime, temeljem čl. 5. spomenutoga Zakona, Upravni odbor Zaklade ima ukupno devet članova - tri člana predstavljaju tijela državne uprave, pet članova predstavljaju organizacije za razvoj civilnoga društva te jedan član predstavlja lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Prvi Upravni odbor imenovala je Vlada Republike Hrvatske na prijedlog vladinog Ureda za udruge te je stavkom 4. toga Zakona uređeno da će se imenovanje sljedećeg Upravnog odbora urediti Statuom Zaklade. Stavkom 4. članka 8. Statuta pobliže je uređeno da članove Upravnog odbora imenuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Upravnog odbora. Imajući u vidu sastav Upravnog odbora, te da ovako utvrđena odredba omogućuje članovima iz organizacija civilnog društva da sami sebe predlažu jer čine natpolovičnu većinu, zauzeto je stajalište da je potrebno razmotriti izmjene ove norme na način da se primjerice u sastav Upravnog odbora uključi i predstavnik Hrvatskoga sabora te razmotri koje će tijelo predlagati Vladi imenovanje članova Upravnog odbora.
Isto tako je ukazano na podatak koji se navodi u Izvješću da je udio Nacionalne zaklade u ukupno dodijeljenim sredstvima organizacijama civilnoga društva između 5 i 6%. S obzirom na to, postavljeno je pitanje zašto se Hrvatski sabor ne izvješćuje o najvećem dijelu, odnosno o raspodjeli 94% sredstava za organizacije civilnog društva, već se o tome izvješćuje samo Vlada Republike Hrvatske.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (8 glasova „za“, 1 „protiv“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeći

ZAKLJUČAK

Prihvaća se Godišnji izvještaj o radu Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društava za 2015. godinu.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. Furia Radina, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc.  Furio Radin