Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina

Izvješće Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, P.Z.E br. 775, o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Kaznenom postupku, P.Z.E br. 776, o Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji P.Z. br. 777 i o Konačnom prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o sudovima za mladež P.Z.E. 656

27.11.2019.

Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 36. sjednici, održanoj 27. studenog 2019. godine, proveo je objedinjenu raspravu o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Kaznenom postupku, Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima za mladež koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. listopada 2019. godine.

Sukladno članku 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Prijedloge zakona razmatrao u svojstvu zainteresiranog radnog tijela. 

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona

Predstavnica predlagatelja istaknula je kako se jača kaznenopravna zaštita od nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava te se s ciljem odvraćanja od činjenja kaznenih djela pooštravaju kaznene sankcije. Mijenja se zakonski opis kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179. koje se dopunjuje stanjem dugotrajne patnje, kao novim obilježjem djela.  Mijenja se i definicija kaznenog djela silovanja, na način da se istim smatra svaki nekonsenzualni spolni odnos, bez obzira da li je  uporabljena sila ili prijetnja na život i tijelo silovane ili druge osobe, dok se istovremeno briše kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka. Drugačije je koncipirano kazneno djelo silovanja. Silovanjem se smatra svaki nevoljni spolni odnošaj (bez pristanka žrtve) ili s njim izjednačena spolna radnja, dakle i onda kad nema uporabe sile ili prijetnje na život i tijelo silovane ili druge osobe. Pooštritrava se politika kažnjavanja, povisivanjem posebnog maksimuma zapriječene kazne zatvora. Proširuje se značenje izraza službene osobe iz čl. 87. st.3 KZ-a na način da svojstvo službene osobe obuhvati stručne radnike koji obavljaju poslove iz djelatnosti socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja. Izmjenama zakona briše se kazneno djelo teškog sramoćenja.
U raspravi su podržane izmjene Zakona, ali je istaknuto kako su izmjene potaknute događajima iz javnosti u kojima su teško stradale bliske osobe i djeca. Izraženo je mišljenje kako odredbe zakonske definicije bliskih osoba nisu u skladu s definicijom žrtve iz čl. 3.b Istambulske konvencije te nije riješeno niti pitanje nasilja u adolescenskim vezama. Dio članova Odbora iznio je protivljenje brisanju kaznenog djela teškog sramoćenja te prepuštanje osramoćenim osobama da traže naknadu štete u parničnom postupku. Istaknuto je kako se više pažnje treba posvetiti pravovremenim reakcijama nadležnih tijela, jer unatoč činjenici da nadležna tijela dugo prate obiteljske situacije, događaju se kaznena djela s teškim posljedicama. U tom smislu trebalo bi razmisliti i o propisivanju kažnjavanja službenih ili odgovornih osoba koje nisu pravovremeno poduzele propisane radnje osobito kod kaznenih djela teškog kršenja propisa o nasilju u obitelji i kaznenog djela povrede djetetovih prava. 
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Kaznenom postupku
Predstavnica predlagatelja obrazložila je kako se izmjenama Zakona usklađuje zakonodavstvo s Direktivom EU o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku. Predmetnom Direktivom utvrđuje se pravo na besplatnu pravnu pomoć uhićenicima, osumnjičenicima i okrivljenicima koji nemaju dovoljno sredstava za plaćanje branitelja. Izmjenom se predlaže da pravo na pravnu pomoć branitelja ide na teret proračunskih sredstava prije početka kaznenog postupka. U prethodnom postupku pravo na pravnu pomoć ostvaruje uhićenik od trenutka uhićenja, a osumnjičenik prilikom poduzimanja pojedine radnje u kojoj sudjeluje. Osumnjičeniku se pored imovinskog kriterija priznaje pravo na pravnu pomoć u postupcima za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina. O  dodjeljivanju branitelja odlučuje sudac istrage, a o osnovanosti samog zahtjeva odlučuje državni odvjetnik, odnosno predsjednik vijeća ili sudac pojedinac. Izmjenama Zakona uvodi se članak kojim se određuje prekid postupka u slučaju podnošenja zahtjeva Sudu Europske unije za donošenje prethodne odluke, a za vrijeme trajanja prekida ne teče zastara kaznenog progona. Proširuje se katalog mjera opreza uvođenjem Zabrane pristupa Internetu koja je dosada bila propisana samo kao sigurnosna mjera, te se na taj način omogućava primjena mjere i u fazi kaznenog postupka. Osnažuje se institut mjera opreza te se uvodi mogućnost kao samostalnih i kada isteknu najdulji rokovi pritvora predviđeni zakonom. Izmjenama zakona radi ekonomičnosti i ubrzavanja postupka onemogućava podnošenje zahtjeva za izuzećem suca višeg suda, prije nego predmet dođe na taj sud, jer se u primjeni pokazalo kako se navedeno zloupotrebljava te će se zahtjev za izuzeće moći podnijeti tek nakon što predmet u povodu žalbe bude zaprimljen na viši sud. Radi učinkovitosti postupanja propisuje se ovlast policiji da može samostalno, bez naloga državnog odvjetnika, obaviti hitnu dokaznu radnju prepoznavanja za kaznena djela propisane kazne zatvora do pet godina, može odrediti potrebna vještačenja kada je počinitelj nepoznat, izuzev obdukcije, ekshumacije i molekularno-genetske analize uzoraka biološkog materijala. Drugačije su uređene radnje tjelesnog pregleda okrivljenika, uzimanje krvi i urina od okrivljenika i druge osobe, te tjelesnog pregleda drugih osoba. 

U raspravi je istaknuto kako je Direktivom EU pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku predviđen minimum prava branitelja za osobe slabijeg imovnog stanja još u fazama postupka prije podizanja optužnice tj. u fazi izvida. Međutim ovo pravo priznaje se samo za kaznena djela za koje je propisana kazna zatvora teža od 5 godina. U tom smislu Prijedlog zakona nije usklađen s Direktivom koja ne govori da se besplatna pravna pomoć daje okrivljenicima i osumnjičenicima za teža kaznena djela, već da interes pravde nalaže da se prava obrane osiguraju u najranijoj fazi postupka. Postavljeno je pitanje vezano uz predložene izmjene kojima se uvećavaju ovlasti policije te policija može u fazi izvida naložiti tjelesni pregled okrivljenika i drugih osoba. Osim toga, policija sukladno Prijedlogu može naložiti uzimanje biološkog materijala kako od okrivljenika tako i od drugih osoba. Predstavnik predlagatelja pojasnio je kako se radi o nalogu koji sada može dati policija, umjesto dosada državnog odvjetništva, no preglede i vještačenja neće raditi policija već druga tijela.

Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

Uvodno je predstavnica predlagatelja naglasila kako se ovim Prijedlogom zakona nasilna ponašanja unutar obitelji koja su ubrajaju u prekršaj nastojalo razgraničiti od kaznenog djela. Stoga je izmijenjen pojam ''tjelesno nasilje“ izričajem „primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda“. Izmjenama zakona povećava se krug osoba na koji se primjenjuje Zakon, uključuju se srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, a postrožuje se politike kažnjavanja te je predložena izmjena visine kazni u odnosu na prekršaje iz članka 22. Zakona. 

U raspravi je ukazano kako se osim povećanja kazni s ciljem odvraćanja počinitelja, trebalo bi razmisliti kako osigurati zakonit i pravovremeni rad službenih i odgovornih osoba. Osim počinitelja nasilja odgovornost bi morale imati i službene osobe koje su dužne poduzimati radnje za zaštitu od nasilja u obitelji i za zaštitu djece. Stoga bi trebalo razmisliti i o strožem  kažnjavanju službenih osobe iz čl. 23. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje nisu postupale po prijavama nasilja u obitelji. Istaknuto je da su prije deset godina kaznene odredbe za odgovorne osobe koje ne prijave nasilje u obitelji bile strože nego što su danas te je kao najmanja sankcija bila predviđena kazna od 3.000 kn, dok je za počinitelje najmanja kazna bila 1.000 kn. 

Konačnom prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o sudovima za mladež

U uvodnom izlaganju predstavnica predlagatelja obrazložila je donošenje zakona zbog  usklađivanja s Direktivom (EU) 2016/800 o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima. Osim toga, Zakon se usklađuje sa izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku i  Zakona o sudovima. Zakonom se detaljnije propisuje način na koji maloljetnik mora biti poučen o značenju svojih prava, uvodi se obveza informiranja nositelja roditeljske odgovornosti o pravima maloljetnika, te uručenje ili dostava pouke o pravima maloljetnika roditelju ili skrbniku. Nadalje, propisuje se pravo maloljetnika na pratnju roditelja ili skrbnika tijekom ispitivanja pred sudom i tijekom sudskog postupka, dok je obvezna obrana za maloljetnika pomaknuta u najraniju fazu postupka. Propisuje se obveza sudu da temeljem izvješća stručnog suradnika ili centra za socijalnu skrb utvrdi nastup značajnih promjena u odnosu na postojeće podatke, kao i obveza pozivanja predstavnika centra za socijalnu skrb i stručnog suradnika suda na sjednicu vijeća. Predloženim izmjenama i dopunama također će se  izvršiti usklađivanje s izmjenama ZKP-a, propisivanjem da se odredbe o policijskom ispitivanju osumnjičenika, kao radnji s dokaznom snagom, primjenjuju i u postupku prema maloljetniku.

U raspravi su se članovi Odbora osvrnuli na  ispitivanje osumnjičenih maloljetnika od strane policijskih službenika, osobito što u izmjenama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima iz 2019.g., stoji da policijski istražitelji koji su ovlašteni ispitivati osumnjičenike mogu biti policijski narednici, tj. osobe sa višom stručnom spremom. Stoga je ukazano da se mora omogućiti posebna edukacija za policijske službenike za maloljetničku delikvenciju kako bi imali posebna znanja i vještine za ispitivanje maloljetnika. 

Nakon objedinjene rasprave, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno (9 glasova «ZA» ) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće zaključke: 

1.    Prihvaća se Prijedlog zakona o o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona,    
2.    Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznijeta u raspravi upućuju  se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.

Nakon objedinjene rasprave, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom  glasova (7 glasova «ZA» 2 glasa «PROTIV») odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće zaključke: 

1.    Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku
2.    Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznijeta u raspravi upućuju  se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.
Nakon objedinjene rasprave, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno (9 glasova «ZA» ) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće zaključke: 

1.    Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji
2.    Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznijeta u raspravi upućuju  se predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.
Nakon objedinjene rasprave, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je većinom glasova (8 glasova «ZA» 1 glas «SUZDRŽAN») odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje: 

Zakona o izmjenama i dopunama zakona o sudovima za mladež

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Tomislava Žagara, potpredsjednika Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA

prof. dr. sc. Milorad Pupovac