Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 5. sjednici, održanoj 17. siječnja 2017. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. prosinca 2017. godine. Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo. Odboru su upućeni prijedlozi amandmana pučke pravobraniteljice, pravobraniteljice za djecu i Centra za mirovne studije.
U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na prijedlog da se izmjene i dopune Zakona o strancima donesu po hitnom postupku. Kako je rečeno, tijekom javne rasprave o predloženim izmjenama i dopunama predlagatelju su upućeni brojni prijedlozi zainteresirane javnosti od kojih su neki u cjelini ili dijelom prihvaćeni. Međutim, s obzirom na veliki broj prijedloga amandmana koji su upućeni Odboru, slijedi da predlagatelj nije uvažio cijeli niz prijedloga usmjerenih na zaštitu ljudskih prava, a s ciljem poboljšanja predloženih zakonskih izmjena.
Isto tako, imajući u vidu i predložene amandmane, naglašeno je da je predlagatelj trebao uputiti novi Zakon o strancima budući da se predložene izmjene i dopune sastoje iz 123 članaka, što znači da se mijenja gotovo polovica važećih odredbi ovoga Zakona.
Naglašeno je da Republika Hrvatska treba unaprjeđivati sustav primitka, boravka i integracije stranaca kao i nužne mehanizme nadzora i kontrole. Međutim, kako je rečeno, potrebno je izbjegavati ugrađivanje još restriktivnijih mjera u važeće zakonske odredbe, budući da su pojedine izmjene donesene neovisno o direktivama, a neke su čak i strože i restriktivnije od odredbi direktiva.
Posebno je istaknuto da je predlagatelj uvažio prijedloge pučke pravobraniteljice koji su se odnosili na nekažnjavanje fizičkih osoba koje pomažu strancu iz humanitarnih razloga. U tom je smislu dodan novi članak 12., kojim se mijenja stavak 2. čl. 43. Zakona na način da se mijenja pozivanje na članke kojima se navode radnje koje se ne smatraju pomaganjem strancu u nezakonitom boravku, a koji se odnose na obavješćivanje državljanina treće zemlje koji je nezakonito boravio i radio te na besplatnu pravnu pomoć). Ovom se izmjenom definira pomaganje koje je počinjeno iz humanitarnih razloga, te je izrijekom navedeno da se ono odnosi na spašavanje života, sprječavanje ozljeđivanja, pružanje hitne medicinske pomoći te pružanje humanitarne pomoći sukladno posebnom propisu. Predložena dopuna je u skladu s člankom 2. stavkom 2. Direktive Vijeća 2002/90/EZ kojim se utvrđuje da svaka država članica može odlučiti da ne izriče sankciju osobi koja namjerno pomaže osobi koja nije državljanin države članice da uđe ili prijeđe preko državnog područja i pritom krši zakone te države o ulasku i tranzitu stranaca, u skladu sa svojim nacionalnim pravom i praksom za slučajeve u kojima je cilj takva postupanja pružanje humanitarne pomoći osobi na koju se to odnosi.
Pojedine udruge su mišljenja da se ova definicija treba proširiti na način da se pod pomaganjem iz humanitarnih razloga smatra pomaganje koje ne rezultira nikakvom materijalnom ili financijskom koristi za pomagača nego je vođeno moralnim i humanitarnim principom u situacijama nužne pomoći za zaštitu života ili integriteta osobe koja nezakonito prelazi granicu ili nezakonito boravi na teritoriju Republike Hrvatske. Time bi se, kako je rečeno, istaknula razlika između humanitarnog i ostalih oblika pomaganja pri nezakonitim prelascima granice ukoliko se pomaže iz razloga zaštite života i zdravlja osoba i spašavanja života. Međutim, izmjenom stavka 1. istoga članka, zabrana pomaganja proširena je i na pokušaj pomaganja, što je ocijenjeno neopravdanim, jer se time izjednačuju nezakoniti migranti s izbjeglicama i tražiteljima azila.
Kada je riječ o zaštiti prava djece i poboljšanju statusa djece stranaca u Republici Hrvatskoj, posebno je naglašeno da se kod novog Zakona o strancima čije se donošenje najavljuje posebno vodi računa o uvođenju terminologije vezane za djecu koja trenutačno nije usklađena s Konvencijom o pravima djeteta i važećim propisima Republike Hrvatske. Osim toga, istaknuto je da je potrebno osigurati pravo djece na pravovremenu i odgovarajuću informaciju te sudjelovanje u postupku, kao i vezati boravišni status djeteta uz boravišni status roditelja. Isto tako, potrebno je na učinkovitiji način osigurati zaštitu od protjerivanja djece i osoba koje o njima skrbe te odgovarajuću zaštitu djece bez pratnje, u smislu izrade pojedinačnog plana postupanja prema djetetu bez pratnje te imenovanja skrbnika djetetu bez pratnje odmah po identificiranju.
Postavljeno je i pitanje usklađenosti predloženih zakonskih odredbi s važećim Obiteljskim zakonom i Zakonom o životnom partnerstvu osoba istoga spola u dijelu koji se odnosi na čl. 2. st. 1. t. 22. kojom se definira izvanbračna zajednica, kao i na čl. 18., kojim se mijenja čl. 56, a koji u st. 1. t. 3. kao članove uže obitelji u smislu predloženog zakona navodi životnog partnera i neformalnog životno partnera, te na čl. 87., kojim se mijenja čl. 162., u kojem se u t. 3. kao članovi obitelji državljanina države članice EPG-a navode životni partner ili neformalni životni partner s kojim je u trajnoj zajednici obiteljskog života.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio Hrvatskome saboru predložiti da donese
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
dr.sc. Furio Radin