Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora na 25. sjednici, održanoj 10. listopada 2018. godine, raspravljao je o Prijedlogu zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, koji je predsjedniku Hrvatskog sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 27. rujna 2018. godine.
Sukladno članku 79. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je Prijedlog zakona razmatrao u svojstvu matičnoga radnog tijela.
Predstavnik predlagatelja istaknuo je kako u Republici Hrvatskoj do sada nije bila cjelovito regulirana zaštita prijavitelja nepravilnosti uređena Kaznenim zakonom, Zakonom o trgovini, Zakonom o radu, Zakonom o državnm službenicima i drugim zakonima. Prijedlogom zakona su objedinjeni pravni standardi za zaštitu prijavitelja nepravilnosti te su propisana prava prijavitelja nepravilnosti, postupak prijave i postupanje po prijavi nepravilnosti, sudska zaštita prijavitelja nepravilnosti, a sve s ciljem osiguranja dostupnih i pouzdanih načina prijavljivanja, zaštite ”zviždača” od štetnih radnji, te promicanja svijesti o nužnosti prijavljivanja nepravilnosti. Definiraju se pojmovi nepravilnosti i podnositelja nepravilnosti tj. ”zviždača”, a proširuje se i opseg nepravilnosti te se sada zaštita ne odnosi samo na korupciju, već i na kršenje zakona i drugih propisa te nesavjesno upravljanje javnim dobrima i sredstvima te sredstvima Europske unije. Nepravilnosti nisu taksativno navedene već obuhvaćaju postupanja suprotna javnom interesu. Proširuje se krug zaštićenih osoba tako da se zaštita, osim na osobe u radnom odnosu, odnosi i na širi krug osoba koje sudjeluju u djelatnostima kod poslodavca neovisno da li se radi o ugovoru o radu ili ugovoru o djelu primjerice volonteri, studenti, kandidati za zapošljavanje itd. Zakonom se proširuje i pojam poslodavaca tako da se zakon odnosi na sve pravne i fizičke osobe koje zapošljavaju preko 50 radnika, tijela državne uprave, lokalne samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinice lokalne samouprave, pravne osobe koje se u cijelosti financiraju iz državnog proračuna, te pravne osobe u kojima Republika Hrvatska ili jedinice lokalne samouprave imaju većinsko vlasništvo.
Zakonom je naglašena zabrana sprječavanja prijavljivanja nepravilnosti, te zabrana stavljanja prijavitelja nasilja u nepovoljniji položaj no istaknuta je i obaveza prijavljivanja u dobroj vjeri te zabrana zlouporabe prijavljivanja. Prijavitelji nepravilnosti sukladno prijedlogu zakona imaju pravo na sudsku zaštitu, naknadu štete, zaštitu identiteta i povjerljivost, a zaštita je povezana i na krug povezanih osoba. Uređen je i način prijavljivanja nepravilnosti koje može biti unutarnje ili vanjsko. Unutarnje prijavljivanje je kod samog poslodavca kako je definiran zakonom koji mora imenovati povjerljivu osobu koja provodi postupak, a postupak je jasno uređen. Prijavljivanje može biti i vanjsko, a kao vanjsko tijelo za prijavu nepravilnosti određen je Ured pučke pravobraniteljice kao ustavna institucija za zaštitu ljudskih prava koja je nadležna i za područje diskriminacije te ima iskustvo u radu s osobama koje su bile stavljene u nepovoljniji položaj. U određenim slučajevima moguće je nepravilnost objaviti i putem medija ukoliko postoji opasnost po život, zdravlje, sigurnost i štetu velikih razmjera.
U raspravi su podržani različiti putovi prijavljivanja tj. unutarnje, vanjsko te objava u medijima. Vezano uz Ured pučkog pravobranitelja kao tijelo kojem će se izvršiti vanjsko prijavljivanje istaknuto je da se zbog povećanog obima poslova osim za promociju moraju osigurati financijska sredstva za novo zapošljavanje. Napomenuto je da se odredbe Prijedloga zakona moraju doraditi vezano uz ispitni postupak koji sukladno Ustavu Republike Hrvatske ne može provoditi Ured pučkog pravobranitelja. Iznijeto je i da je potrebno doraditi odredbe o osobi od povjerenja kojoj se upućuju prijave nepravilnosti, a koju imenuje poslodavac, kako bi se mogle otkloniti sumnje vezane uz pristranost budući da će poslodavci u pravilu imenovati osobe od svog povjerenja.
Vezano uz vanjsko prijavljivanje istaknuto je da treba doraditi odredbe iz čl. 20. Prijedloga zakona kako bi se olakšalo vanjsko prijavljivanje, osobito kad prijavitelji posjeduju materijalne dokaze te da se spriječe slučajevi odbacivanja zahtjeva jer nije ispoštivana procedura kod unutarnjeg prijavljivanja. Istaknuto je da bi trebalo razmisliti o doradi čl. 4. st. 4. Prijedloga zakona u dijelu koji se odnosi na trgovačka društva, te da se kao obveznici koji su dužni postupati po zakonu stave trgovačka društva sa 20 zaposlenih, ili da se uvrste trgovačka društva neovisno o broju zaposlenim sa velikom aktivom ili velikim godišnjim prihodom.
Istaknuta je neophodnost i važnost da Vlada Republike Hrvatske osigura dostatna sredstva za zapošljavanje državnih službenika i dužnosnika u Uredu pučke pravobraniteljice za provedbu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Također je naglašena potreba da Ministarstvo pravosuđa prije upućivanja Konačnog prijedloga Zakona u Hrvatski sabor, usko surađuje s Uredom pučke pravobraniteljice na iznalaženju najboljih rješenja koja će omogućiti dosljednu primjenu Zakona.
Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je jednoglasno glasova ( 9 glasova «ZA» ) odlučio predložiti Hrvatskom saboru da donese sljedeće
Z A K LJ U Č K E
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti;
2. Stajališta, primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi o Prijedlogu zakona upućuju se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio prof. dr. sc. Milorada Pupovca, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Anu Komparić Devčić, potpredsjednicu Odbora.
PREDSJEDNIK ODBORA
prof. dr. sc. Milorad Pupovac,v.r.