10. saziv Hrvatskoga sabora (22.7.2020.-16.5.2024.)

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 60. sjednici održanoj 15. veljače 2024. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 25. siječnja 2024. godine.    

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.
Uvodno je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja istaknuo da su tijekom provedbe Zakona o zaštiti zraka uočeni manji nedostaci u propisanim odredbama potrebnim za potpunu provedbu inspekcijskog nadzora pomorskog objekta od strane Inspekcije sigurnosti plovidbe. Riječ je nadzoru dijela dokumentacije koja se odnosi na metode za smanjivanje emisija onečišćujućih tvari sa pomorskih objekata. Stoga se predloženim Zakonom dodatno unapređuje provedba postupanja Inspekcije sigurnosti plovidbe pri inspekcijskom nadzoru korištenja navedenih metoda za smanjivanje emisija na pomorskim objektima. Prijedlogom zakona se nadopunjuje odredba kojom se dodatno definiraju pravne osobe koje mogu provoditi poslove izrade akcijskih planova za poboljšanje kvalitete zraka. Ujedno se dopunjuje odredba kojom se definira obveznik koji mora osigurati provedbu odluke o mjerenjima posebne namjene. Dodatno se usklađuje i nadopunjuje i pravni okvir za provedbu evidencije i praćenje emisija iz motora koji se ugrađuju u necestovne pokretne strojeve i motorna vozila, definiranje kriterija za evidenciju emisija onečišćujućih tvari u zrak i pokretnih izvora, upis podataka o pokretnim izvorima u registar, način i rok dostave izvješća o emisijama te usklađivanje i definiranje prekršajnih odredbi. Dopunjuje se i odredba o definiranju svih obveza pravnoj osobi za provedbu aktivnosti koje proizlaze iz važećeg Zakona o zaštiti zraka i za koje pri nadzoru nadležna inspekcija Državnog inspektorata može narediti otklanjanje uočenih nepravilnosti pri njihovoj provedbi.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno ( 7 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka.  
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić  

  ODBOR ZA EUROPSKE POSLOVE
g.Domagoj Hajduković, predsjednik
    
                            

Predmet: Prijedlog uvrštavanja prioritetnih prijedloga zakonodavnih akata Europske unije te inicijativa Europske komisije iz djelokruga Odbora za zaštitu okoliša i prirode u Radni program za razmatranje stajališta Republike Hrvatske za 2024. godinu
- dostavlja se 

Poštovani gospodine Hajduković,      

Temeljem Vašeg dopisa KLASA: 021-10/24-11/1, URBROJ: 6521-31-24-1 od 15. siječnja 2024. godine te članka 152. Poslovnika Hrvatskoga sabora,  Odbor za zaštitu okoliša i prirode utvrdio je na 59. sjednici Odbora održanoj 1. veljače 2024. godine, Prijedlog uvrštavanja prioritetnih prijedloga zakonodavnih akata Europske unije te inicijativa Europske komisije iz djelokruga Odbora za zaštitu okoliša i prirode u Radni program za razmatranje stajališta Republike Hrvatske za 2024. godinu te ga dostavljamo u privitku.

S poštovanjem,

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Popis prioritetnih prijedloga zakonodavnih akata Europske unije za donošenje u 2024. godini

Europski zeleni plan

1.Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o sprečavanju gubitka kod plastičnih peleta kako bi se smanjilo onečišćenje mikroplastikom; COM (2023) 645
2.Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima za kružnost u konstrukciji vozila i o gospodarenju otpadnim vozilima, o izmjeni uredbi (EU) 2018/858 i 2019/1020 i o stavljanju izvan snage direktiva 2000/53/EZ i 2005/64/EZ; COM (2023) 451
3.Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o obračunavanju emisija stakleničkih plinova iz usluga prijevoza; COM (2023) 441
4.Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o potkrepljivanju i priopćavanju izričitih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš (Direktiva o tvrdnjama o prihvatljivosti za okoliš); COM (2023) 166

Prilog I.: Nove inicijative

Europski zeleni plan

Cilj politike: 1.Paket za energiju vjetra
Inicijative: Europski paket za energiju vjetra (nezakonodavna inicijativa, četvrto tromjesečje 2023.) 

Cilj politike: 2.Klimatski cilj EU-a za 2040.
Inicijative: Klimatski cilj EU-a za 2040. (nezakonodavna inicijativa, prvo tromjesečje 2024.)

Cilj politike: 3.Otpornost vodoopskrbe
Inicijative: Inicijativa za otpornost vodoopskrbe (nezakonodavna inicijativa, prvo tromjesečje 2024.)

Gospodarstvo u interesu građana

Cilj politike: 6. Biotehnologija i bioproizvodnja    
Inicijative: Inicijativa EU-a za biotehnologiju i bioproizvodnju (nezakonodavna inicijativa, prvo tromjesečje 2024.)

Cilj politike: 8.Zelena i digitalna tranzicija, otvorena strateška autonomija    
Inicijative: Napredni materijali za vodeći položaj industrije (nezakonodavna inicijativa, prvo tromjesečje 2024.)

Na zajedničkoj sjednici, i to 77. Odbora za gospodarstvo i 57. Odbora za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, održanoj 20. prosinca 2023. godine raspravljen je Prijedlog za iskazivanje povjerenja Damiru Habijanu za obavljanje dužnosti ministra gospodarstva i održivog razvoja, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio predsjednik Vlade Republike Hrvatske, aktom od 18. prosinca 2023. godine.

Odbori su navedeni Prijedlog razmotrili u svojstvu matičnih radnih tijela, sukladno članku 75., članku 95. i članku 119. stavcima 6. i 7. Poslovnika Hrvatskoga sabora. 

Sjednici Odbora nazočili su predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković te Damir Habijan, predloženi kandidat za ministra gospodarstva i održivog razvoja. 

 Nakon što je predsjednik Vlade Republike Hrvatske obrazložio Prijedlog  za iskazivanje povjerenja Damiru Habijanu za obavljanje dužnosti ministra gospodarstva i održivog razvoja, provedena je rasprava. 

U raspravi su članovi Odbora sukladno članku 119. stavku 9. Poslovnika Hrvatskoga sabora iskoristili mogućnost postavljanja pitanja predloženom kandidatu na koja je kandidat odgovarao. 

Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode odlučio je većinom glasova (7 glasova „za“ i 2 glasa „protiv“) poduprijeti iskazivanje povjerenja Damiru Habijanu za obavljanje dužnosti ministra gospodarstva i održivog razvoja.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor za zaštitu okoliša i prirode je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA

Sandra Benčić 
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode je na 56. sjednici Odbora održanoj 18. prosinca 2023. godine razmotrio prijedlog izmjene naziva i obuhvata tematske sjednice Odbora utvrđen Zaključkom, KLASA: 021-08/23-22/15, URBROJ: 6521-29-23-02 od 12. prosinca 2023. godine te je u skladu s odredbom članka 47. podstavka 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora većinom glasova (7 glasova „za“, 1 glas „protiv“ i 1 glas „suzdržan“) usvojio sljedeći

Z a k l j u č a k

Prihvaća se održavanje tematske  sjednice Odbora za zaštitu okoliša i prirode s temom „Problematika i održiva rješenja gospodarenja otpadom na odlagalištu Jakuševec vezano uz nedavne incidente s posljedicom ugroze života i zdravlja radnika i građana Grada Zagreba i Zagrebačke županije“.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode je na 56. sjednici Odbora održanoj 18. prosinca 2023. godine u skladu s odredbom članka 47. podstavka 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora jednoglasno (9 glasova „za“) usvojio sljedeći

Z a k l j u č a k

Prihvaća se održavanje tematske  sjednice Odbora za zaštitu okoliša i prirode s temom „Strategija gospodarenja Republike Hrvatske i Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2023. – 2028. godine u odnosu na ciljeve EU i RH da 60% komunalnog otpada do 2030. bude ponovno oporabljeno i reciklirano te 10 ili manje posto ukupnog komunalnog otpada odloženo na odlagališta do 2035. godine“.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

HRVATSKI SABOR
Odbor za zaštitu okoliša i prirode
KLASA: 351-01/23-01/11
URBROJ: 6521-29-23-01
Zagreb, 13. prosinca 2023.     

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
n/p dr. sc. Davor Božinović,  potpredsjednik Vlade RH i ministar unutarnjih poslova

MINISTARSTVO GOSPODARSTVA I ODRŽIVOG RAZVOJA 
Kabinet ministra

DRŽAVNI INSPEKTORAT REPUBLIKE HRVATSKE
n/p dr.sc. Andrija Mikulić, glavni državni inspektor

DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO REPUBLIKE HRVATSKE
n/p Zlata Hrvoj-Šipek, glavna državna odvjetnica Republike Hrvatske

 
PREDMET:     Tematska sjednica Odbora za zaštitu okoliša i prirode s temom „Problematika požara u Drava Internacionalu te sličnih događaja na oporabilištima otpada“
-    traži se materijal za tematsku sjednicu Odbora 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode na 52. sjednici Odbora održanoj 18. listopada 2023. godine u skladu s odredbom 47. podstavka 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora jednoglasno je usvojio Zaključak, KLASA: 021-08/23-22/12, URBROJ: 6521-29-23-02 kojim prihvaća održavanje tematske sjednice u vezi požara u Drava Internacionalu te sličnih događaja na oporabilištima otpada.

Cilj tematske sjednice je uvidjeti kako na temelju dosadašnjih incidenata na oporabilištima otpada ojačati regulatorno institucionalno okruženje s ciljem prevencije njihove pojave u budućnosti.

Molimo da nam sukladno vašim nadležnostima dostavite materijal za tematsku sjednicu Odbora s informacijama o :
-    provedenim inspekcijskim nadzorima vezano uz požar u „Drava Internacional“ (inspekcijski protupožarni nadzori; nadzori inspekcije zaštite okoliša, sanitarne, veterinarske, poljoprivredne, veterinarske, poljoprivredne, inspekcije zaštite na radu) 
-    uočene nepravilnosti
-    utjecaj ekološkog incidenta na zdravlje ljudi, kvalitetu zraka, tlo, biljke, hranu, hranu za životinje;
-    pitanje odgovornosti za štetu u okolišu i eventualne naplate odgovornosti za štetu (Drava Internacional); 
-    postojeći regulatorni okvir (naglasak na problematiku privatnih oporabitelja plastike; aktivnosti i mjere koje se poduzimaju i planiraju poduzimati s ciljem saniranja šteta nastalih od strane privatnih oporabitelja koji su proglasili stečaj tvrtke i ostavili nesaniran otpad; aktivnosti na poboljšanju regulatornog i institucionalnog okvira u smislu prevencije takvih događaja; pitanje jačanja garancijskih mehanizama za privatnog oporabitelja koji odlaskom u stečaj praktički ostavlja nezakonito odlagalište; definiranje mehanizma kojima bi se prevenirale situacije u kojima u tim slučajevima u konačnici država snosi trošak sanacije);  
-    podatak o količinama otpada koji privatni oporabitelji preuzimaju i recikliraju u RH, podatak o količinama otpada koji privatni oporabitelji uvoze iz drugih zemalja te količinama uvezenog otpada koji recikliraju u RH.     

Na tematskoj sjednici planirano je sudjelovanje predstavnika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstva zdravstva, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Stožera civilne zaštite Osječko-baranjske županije, Stožera civilne zaštite Grada Osijeka, Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Državnog hidrometeorološkog zavoda, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, pučke pravobraniteljice, župana Osječko-baranjske županije, gradonačelnika Grada Osijeka, Hrvatske vatrogasne zajednice, Vatrogasne zajednice Osječko baranjske županije, Javne vatrogasne postrojbe Grada Osijeka, Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Drave Internacionala d.o.o., osječkog Crvenog križa te udruga Zeleni Osijek i PLANTaža. 

Planirano je održavanje tematske sjednice Odbora petak, 19. siječnja 2024. godine te molimo da nam materijale dostavite najkasnije do 11. siječnja 2024. godine. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Zaključak za održavanje tematske sjednice Odbora za zaštitu okoliša i prirode s temom „Odlagalište otpada Jakuševec i nacionalni model gospodarenja otpadom u odnosu na ciljeve smanjenja odlaganja otpada na odlagalištima“

Odbor za zaštitu okoliša i prirode je na 55. sjednici Odbora održanoj 12. prosinca 2023. godine u skladu s odredbom članka 47. podstavka 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora jednoglasno (9 glasova „za“) usvojio sljedeći 

Z a k l j u č a k

Prihvaća se održavanje tematske  sjednice Odbora za zaštitu okoliša i prirode s temom  „Odlagalište otpada Jakuševec i nacionalni model gospodarenja otpadom u odnosu na ciljeve smanjenja odlaganja otpada na odlagalištima“. 

PREDSJEDNICA ODBORA

Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 54. sjednici održanoj 5. prosinca 2023. godine, Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (preinaka) COM (2022) 541, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 19. rujna 2023. godine.  

Stajalište RH Hrvatske o ovom Prijedlogu direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/23-07/326, URBROJ: 50301-21/06-23-2 na sjednici održanoj 25. srpnja 2023. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je predstavnica Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
Prijedlog direktive jedan je od rezultata akcijskog plana za nultu stopu onečišćenja zraka, vode i tla EK. Rok za prijenos ovog Prijedloga direktive je 24 mjeseca od dana stupanja na snagu direktive. EK je procijenila da bi Prijedlog direktive utjecao na operatere zbog dodatnih ulaganja u kontekstu postavljenih ciljeva, a do 2040. je očekivano prosječno povećanje cijena vode od 2,3% na razini EU-a, s razlikama između država članica, što ne bi trebalo utjecati na ukupnu pristupačnost vodnih usluga. Pri tome je kao polazna vrijednost uzeta pretpostavka da je svaka država članica ispunila osnovne mjere iz postojeće Direktive Vijeća 91/271/EEZ, što u realnosti nije slučaj.
Republika Hrvatska pozdravlja ciljeve Prijedloga direktive u svrhu bolje zaštite zdravlja ljudi i okoliša. Međutim, istovremeno nalazi značajnije probleme i pitanja vezano uz određena nova rješenja, a osobito uz rokove, određene pragove, potrebna financijska sredstva i kapacitete za provedbu novih obaveza.

Radi se o financijski iznimno zahtjevnoj direktivi i brojne države članice kasne u ispunjavanju obveza po Direktivi Vijeća 91/271/EEZ, odnosno kasne s izgradnjom uređaja za pročišćavanje otpadnih voda s pripadajućim sustavima za odvodnju. Potrebna ulaganja u RH su u doba pristupanja EU-u procijenjena na vrijednost od 2,9 milijarde eura za 294 aglomeracije veće od 2000 ES od ukupno identificiranih 763 aglomeracije. Sukladno podacima navedenim u Višegodišnjem programu gradnje komunalnih vodnih građevina za razdoblje do 2030. („Narodne novine“, broj 147/21), prema stanju u 2018. g., u RH ima 747 aglomeracija, od čega je 260 aglomeracija veće od 2000 ES. Za te aglomeracije procijenjena je potreba ulaganja u iznosu 3,4 mlrd eura. U okviru Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija“ 2014. – 2020. financirano je ukupno 60 vodnokomunalnih projekata ukupne vrijednosti (s PDV-om) u iznosu od 3,42 mlrd eura, što se dijelom odnosi i na ulaganja u vodoopskrbne sustave. Hrvatskim Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026. (NPOO), ukupne vrijednosti 6,30 mlrd eura, koji ima ambiciozne klimatske i okolišne ciljeve, za provedbu Programa vodnoga gospodarstva osigurano je 0,70 mlrd eura, od čega 0,54 mlrd eura za programe razvoja javne vodoopskrbe i javne odvodnje otpadnih voda. U okviru novog Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija“ 2021.-2027. predviđeno je ulaganje u vodnokomunalne projekte u iznosu od oko 695 milijuna eura iz sredstava EU-a. Uzevši u obzir kontinuiran porast cijena materijala i radne snage te značajan porast stope inflacije, izvjesno je da će potrebna ulaganja biti i veća.
Dodatan izazov je potreba dodatnih ulaganja uslijed postroženja i uvođenje dodatnih zahtjeva iz Prijedloga direktive, što predstavlja značajnu opasnost za održanje cijene vodnih usluga u granicama priuštivosti. RH smatra  da je stoga potrebno rješavati probleme prvenstveno na područjima gdje nisu ispunjeni okolišni ciljevi, a ne na cjelokupnom području države, kako se na određenim područjima ne bi prouzročili prekomjerni troškovi bez adekvatne koristi za okoliš. RH smatra logičnijim pristupom da se zadrži ukupni blaži pristup za primjenu osnovnih mjera, a da se strože mjere propisuju na području gdje su one neophodne, prema okolišnim zahtjevima. RH smatra neophodnim dodatno uskladiti rokove za preispitivanje rizika s šestogodišnjom dinamikom sukladno Okvirnoj direktivi o vodama.

Prosječan stupanj priključenosti na sustave javne odvodnje aglomeracija većih od 2000 ES u Hrvatskoj iznosi 68 %, usklađenost sa zahtjevima Direktive Vijeća 91/271/EEZ u pogledu prikupljenosti opterećenja procjenjuje se u odnosu na priključenost ukupnog opterećenja na sustave javne odvodnje. S obzirom na ukupno opterećenje, 15 aglomeracija (oko 6 %), odnosno 7 % ukupnog opterećenja je u potpunosti usklađeno sa zahtjevima navedene Direktive Vijeća 91/271/EEZ. Sukladno Višegodišnjem programu gradnje, planirani rokovi ispunjenja postojećih zahtjeva iz važeće Direktive Vijeća 91/271/EEZ su do 2030. godine, što predviđene rokove za ispunjenje strožih i dodatnih zahtjeva iz Prijedloga direktive čini neostvarivim.

Nastavno na predložene definicije iz članka 2. Prijedloga direktive, RH napominje da nova definicija aglomeracije (točka 4.)  ne uzima u obzir tehničke i financijske aspekte izvedbe sustava prikupljanja i pročišćavanja, odnosno povezane investicijske i pogonske troškove, a što prijeti nepriuštivošću cijene za korisnike. Proširenje obuhvata aglomeracija, ukoliko se bude inzistiralo na obvezi ispunjenja administrativno određenog dodatnog kriterija, predstavlja potencijal za nekontroliranu eksploziju troškova, koja može ugroziti opstojnost ukupnog sustava. RH smatra da nedostaje definicija pojedinačnih (individualnih) sustava, a vidi mogućnost i prostor za dodatno unaprjeđenje i preciziranje drugih pojmova.  

U članku 3. stavku 2. Prijedloga direktive uvedena je nova obveza, tj. novi prag za uspostavu sustava za prikupljanje komunalnih otpadnih voda (sabirni sustavi), točnije proširena je na sve aglomeracije od 1 000 do 2000 ekvivalent stanovnika (ES, engl. p.e.) s rokom do 31. prosinca 2033. Ovakvo spuštanje praga opterećenja za aglomeracije u kojima treba graditi sustave prikupljanja i pročišćavanja otpadnih voda u aglomeracijama od 1000-2000 ES, uz primjenu iste minimalne razine pročišćavanja (sekundarno) (članak 6), je neprihvatljivo u zadanim rokovima imajući u vidu da bi u RH, prema podacima za referentnu godinu 2020., osim sadašnjih 245 aglomeracija većih od 2000 ES, u obvezi izgradnje sustava javne odvodnje bilo još dodatno 143 aglomeracije opterećenja između 1000 ES i 2000 ES. Za to je potrebno osigurati dodatna financijska sredstva, kao i ljudske i druge kapacitete. Provedba ne bi bila moguća bez sredstava EU-a te  RH smatra da je ista potrebno na razini EU-a osigurati i nadalje. RH naglašava da će se i uz osigurana sredstva EU-a za izgradnju, priuštivost tako izvedenih sustava za lokalno stanovništvo manjih aglomeracija teško postići uzimajući u obzir raspoložive prihode korisnika.

Članak 4., stavak 2. Prijedloga direktive upućuje da individualni sustavi odvodnje moraju osigurati istu razinu zaštite okoliša kao što je sekundarno, odnosno tercijarno pročišćavanje. RH ističe da mali individualni sustavi mogu teško postići iste granične vrijednosti pokazatelja na izlaznom oknu, osobito za uklanjanje dušika i fosfora, te je neophodno naglasiti da isto ne predstavlja i primjenu iste razine pročišćavanja iz članaka 6. i 7. U slučaju inzistiranja na primjeni II. ili III. stupnja pročišćavanja, RH smatra da ne bi trebalo primjenjivati iste granične vrijednosti, pogotovo ako na području nije identificiran rizik od eutrofikacije i ako je stanje voda dobro. Studija utjecaja (Impact assessment) Prijedloga direktive nije sagledala troškove usklađenja postojećih individualnih sustava s novim zahtjevima.
Člankom 5. Prijedloga direktive uvodi se nova obveza uspostave integriranih planova upravljanja komunalnim otpadnim vodama s ciljem sprječavanja onečišćenja iz kišnih preljeva (gradsko površinsko otjecanje i prelijevanje (onečišćenih) oborinskih voda) za sve aglomeracije od 100 000 ES i više te za aglomeracije od 10 000 ES do 100 000 ES u kojima takve pojave predstavljaju rizik za okoliš ili zdravlje ljudi, što RH načelno podržava. Upitna je tehnička izvedivost očekivanih mjera u visoko urbaniziranim područjima guste naseljenosti s mješovitim sustavom odvodnje, zbog ograničenog prostora i tehničke izvedivosti bilo retencijskih bazena i/ili pročišćavanja oborinskih voda s kišnih preljeva putem biljnih uređaja, a pogotovo zbog eventualnih zahtjeva za primjenom nekog dodatnog naprednijeg postupka pročišćavanja. Ujedno, vezano uz članak 21. Prijedloga direktive, RH ukazuje na moguće poteškoće u praćenju koncentracija onečišćujućih tvari i opterećenja preljevnih voda.

RH smatra da treba ostaviti mogućnost, kako je propisano člankom 7. važeće Direktive 91/271/EEZ, a koji se predlaže brisati ovim Prijedlogom direktive, primjene „odgovarajućeg pročišćavanja prije ispuštanja“, odnosno barem mogućnost primjene primarnog pročišćavanja za ispuštanje u manjim aglomeracijama u priobalne vode koje nisu proglašene osjetljivim područjem tj. koje su u dobrom stanju. Ovo je osobito značajno pitanje kod aglomeracija s izraženim velikim sezonskim varijacijama opterećenja zbog turističkih aktivnosti (višestruko povećanje u odnosu na stalno stanovništvo tijekom kratkog vremenskog razdoblja).
Člankom 7. Prijedloga direktive predviđene su dodatne obveze u pogledu tercijarnog pročišćavanja za sve aglomeracije veće od 100.000 ES te se između ostalog propisuju strože granične vrijednosti uklanjanja fosfora i dušika. RH ne može podržati ovu odredbu jer predstavlja značajno dodatno financijsko i organizacijsko opterećenje. 

Nova je i obveza kvartarnog pročišćavanja komunalnih otpadnih voda (članak 8.), kojim se uklanja široki spektar mikroonečišćujućih tvari. RH načelno pozdravlja pozitivan doprinos koji ove mjere mogu imati na stanje voda, uz potrebu propisivanja i graničnih vrijednosti koncentracija mikroonečišćujućih tvari.  RH predlaže propisivanje realnijih rokova za ispunjenje novih zahtjeva i osiguranje nepovratnih sredstava EU-a. 
U velikom broju članaka se predviđa dodjeljivanje ovlasti EK-u za donošenje delegiranih akata te RH smatra potrebnim dodatno preispitati svaki pojedini takav slučaj.
Člankom 9. Prijedloga direktive predviđa se uspostavljanje sustava proširene odgovornosti proizvođača. Postoji značajan rizik da će cijenu pročišćavanja plaćati isključivo krajnji korisnici bilo putem izravnog povećanja cijene vodne usluge ili povećanja cijena proizvoda. RH smatra neophodnim da se detaljnije regulira odredbe vezano za primjenu proširene odgovornosti proizvođača na razini cijele EU.  
Vezano za obvezu žurnog izvješćivanja nizvodnih država i EK-a u slučaju iznenadnog (slučajnog) onečišćenja (članak 12.), RH podržava njezino uvođenje.
U pogledu ponovne uporabe vode (članak 15.) i obveze da će države članice morati sustavno promicati ponovnu uporabu pročišćenih otpadnih voda iz svih uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, treba razlikovati upotrebu vode iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u poljoprivredi od ostalih oblika korištenja (hortikultura, pranje prometnica i sl.). RH zadržava pravo da u skladu s člankom 2. stavkom 2. Uredbe 2020/741 o minimalnim zahtjevima za ponovnu upotrebu vode, ponovo razmotri primjenu za navodnjavanje poljoprivrednih površina na cjelokupnom ili dijelu svog teritorija.

U pogledu nadzora komunalnih otpadnih voda (članak 17.), RH je već sudjelovala dosadašnjim aktivnostima na praćenju SARS-CoV-2 u otpadnim vodama, a prati se i polio virus.  RH je sudjelovala i u projektima praćenja metabolita i urinarnih biomarkera droga. RH napominje da je za ove dodatne obveze potrebno osigurati dodatna sredstava, a izazov je i učestalost praćenja. Ova vrsta nadzora je dobrodošla kao korisna javnozdravstvena mjera, ali odredba u Prijedlogu direktive ne bi trebala sadržavati minimalni udio stanovništva koji bi se nadzirao. Osim toga RH predlaže omogućiti uključivanje u sustav praćenja pojedinačnih objekata (npr. kaznionice, studentski domovi, izbjeglički kampovi). 
RH ima dobro ustrojenu epidemiološku i zdravstveno-ekološku mrežu u zavodima za javno zdravstvo (nacionalni i županijski zavodi), a kroz recentne projektne aktivnosti uz podršku EK-a opremljena su 4 laboratorija za praćenje SARS-CoV-2. Nadzor ostalih patogenih mikroorganizama i zagađivača, koji izazivaju zabrinutost u otpadnim vodama, zahtijeva stručne kadrove, razvijene metodologije laboratorijskih analiza i angažman nacionalne epidemiološke službe. Kao prioritet, uz osiguranje dodatnih financijskih sredstva, nameće se izrada smjernica na nivou EU-a o harmoniziranom pristupu od uzorkovanja, analize do interpretacije dobivenih rezultata u javno-zdravstvene svrhe, što se predlaže donijeti kroz delegirane akte i/ili druge administrativno pogodne oblike, koji će omogućiti efikasnije transponiranje odredbi članka 17. u nacionalne propise, kao i postupanje u slučaju otkrivanja praćenih patogenih mikroorganizama i zagađivača. 
U pogledu obveze iz članka 18. procjene i upravljanja rizikom za okoliš i zdravlje ljudi uzrokovanim ispuštanjem komunalnih otpadnih voda te, prema potrebi, obveze poduzimanja dodatnih mjera za uklanjanje tih rizika povrh minimalnih zahtjeva Prijedloga direktive, RH pozdravlja njihovu primjenu. RH smatra da treba zadržati blaži pristup osnovnih mjera (postojeću donju granicu opterećenja aglomeracija 2000 ES) i primjenu nižeg stupnja pročišćavanja otpadnih voda od sekundarnog pročišćavanja na određenim područjima, između ostalog i kod individualnih sustava, za zadovoljavanje zahtjeva iste razine zaštite okoliša. 
RH ističe da generalno gledajući, Prijedlog direktive uopće nije prepoznao potrebu primjene dodatnih postupaka pročišćavanja (dezinfekcija, mikrofiltracija) s ciljem uklanjanja dodatnih onečišćujućih tvari vezano uz potrebu ispunjenja zahtjeva drugih direktiva (npr. za osiguranje kakvoće vode za kupanje - uklanjanje mikrobioloških pokazatelja primjenom dezinfekcije). U tom smislu RH predlaže reguliranje dodatnih postupaka pročišćavanja (naprednije pročišćavanje). RH pozdravlja odredbu o poboljšanju i održavanju pristupa sanitarnim uvjetima za sve, posebno za ranjive i marginalizirane (članka 19.) no izvjesno je da će realizacija ove odredbe zahtijevati određena financijska sredstva.
U pogledu novih obveza u gospodarenju muljem s uređaja za pročišćavanje otpadnih voda  (članak 20.), RH smatra da postojeća tehnološka rješenja za oporabu nutrijenata nisu isplativa za sve države članice, uzimajući u obzir njihovu veličinu tj. stvorenu količinu mulja. 

Što se tiče roka za prijenos ovog Prijedloga direktive, RH smatra da je za prijenos potrebno više od 24 mjeseca. RH smatra da bi trebalo Prijedlogom direktive osigurati dodatno produljenje rokova za države koje su posljednje pristupile EU-u i koje su imale kraće razdoblje za ispunjenje zahtjeva Direktive Vijeća 91/271/EEZ i kraći pristup bespovratnim sredstvima za sufinanciranje. 
Provedbom Prijedloga direktive javnost bi trebala imati koristi od poboljšanog statusa voda kao i od poboljšanih uvjeta i dostupnosti odvodnje otpadnih voda. Međutim, razmatrajući stanje u RH, s obzirom na trenutačno stanje ispunjenosti zahtjeva Direktive Vijeća 91/271/EEZ, trenutačnu cijenu vodnih usluga, potrebu osiguranja financijskih sredstava za sufinanciranje izgradnje sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda te dodatne troškove koji proizlaze iz novih zahtjeva Prijedloga direktive, prosječno povećanje cijene vode bit će znatno veće nego što je pokazano u studiji utjecaja provedbe Prijedloga direktive (2,3%), čime će doći u pitanje priuštivost cijene vodne usluge, a time i kvaliteta života građana RH.  

U raspravi na Odboru, nastavno na uvodno detaljno dan prikaz sredstava i projekata planiranih u sklopu NPOO i nove financijske perspektive, postavljeno je pitanje postoje li dodatna sredstva koja nisu samo sufinanciranje već ulaganja u projekte iz državnog proračuna i Hrvatskih voda. Ovo posebice kada je riječ o manjim gradovima i općinama.
Predstavnica Ministarstva obrazložila je da se u slučaju kada se financira iz Hrvatskih voda, iz naknade za korištenje i zaštitu voda, financiranje odvija po modelu 80% iz sredstava naknade, 20% krajnji korisnik odnosno jedinica lokalne samouprave ili javni isporučitelj vodne usluge. Kada je riječ o NPOO tada 80% se sufinancira iz NPOO, 10% Hrvatske vode te 10% krajnji korisnik. Kod OPKK 2014.-2020. otprilike negdje oko 80% iz EU-a dok je ostatak bio dijeljen na nacionalnoj razini po indeksu razvijenosti (udio JLS od 5 do 10% po indeksu razvijenosti, dok ostatak državni proračun i Hrvatske vode). Nadalje, u programu Hrvatskih voda sada već petu godinu postoji program smanjenja gubitaka koji se sufinancira. U sklopu NPOO provodi se reforma vodnokomunalnog sektora koja ne obuhvaća samo okrupnjivanje vodnih isporučitelja već i edukaciju korisnika, smanjenje gubitaka u sustavu javne vodoopskrbe. RH je za provedbu reforme vodnokomunalnog sektora dobila tehničku pomoć iz Europske komisije te je Ministarstvo apliciralo i na drugu fazu tehničke pomoći (izrada nacionalnog plana gubitaka). 
Vezano uz model sufinanciranja koji uvažava kriterij razvijenosti upozoreno je da se polazi od indeksa razvijenosti iz 2017. godine te da, unatoč obvezi njegova donošenja na razini svake tri godine, isti nije donošen od tada. Naglašeno je kako bi se u određenim regijama u RH koje se percipiraju kao razvijenije moglo dogoditi da nema apsorpcije ili da je ona niža budući da unatoč kategorizaciji po indeksu razvijenosti one ni približno nemaju prihode koje bi odgovarale potrebama sufinanciranja takvih zahvata. To su primjeri kada bilježe visoke stope zaposlenosti koje ih svrstavaju u visok stupanj indeksa razvijenosti dok je s druge strane riječ o malim prosječnim plaćama. Na prihode gradova i općina ujedno se odražava novo rasterećenje poreza na dohodak. 

Tijekom rasprave zatražene su informacije o realizaciji aglomeracije „Brod 2“ u narednom financijskom razdoblju. Predstavnica Ministarstva pojasnila da je kod ovog projekta, kao i projekta Vodice, uređaj za pročišćavanje otpadnih voda financiran iz prošlog financijskog razdoblja. Ove aglomeracije doprinose funkcionalnosti uređaja za pročišćavanje otpadnih voda koji je financiran iz prošlog programskog razdoblja te moraju biti prioritet. Kao takve su navedene u detaljnom provedbenom planu višegodišnjeg programa gradnje komunalnih vodnih građevina. 
Vezano uz primjer raskida ugovora za koji nije bilo aktivnosti postavljeno je pitanje postoje li za buduće financijsko razdoblje razvijeni osigurači kako se navedeno ne bi događalo. Zatraženo je pojašnjenje jesu li u ovom slučaju sredstva morala biti vraćena ili je postojala mogućnost preusmjeravanja na druge projekte koji su imali aktivnosti odnosno neke veće nepredviđene troškove. Predstavnica Ministarstva pojasnila je da u ovom slučaju nije bilo aktivnosti u smislu realizacije te da nije bilo povrata sredstava već usmjeravanja na druge projekte. 

Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora jednoglasno (8 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (preinaka)  COM (2022) 541

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 54. sjednici održanoj 5. prosinca 2023. godine, Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira mjera za jačanje europskog ekosustava za proizvodnju proizvoda tehnologija s nultom neto stopom emisija (Akt o industriji s nultom neto stopom emisija) COM (2023) 161, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika 
Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 8. studenoga 2023. godine.  

Stajalište RH Hrvatske o ovom Prijedlogu uredbe usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/23-07/413, URBROJ: 50301-21/06-23-2 na sjednici održanoj 17. listopada 2023. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je predstavnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
Opći cilj uredbe je uspostava okvira za inovacije i povećanje proizvodnih kapaciteta tehnologija s nultom neto stopom emisija kako bi se podržao cilj Unije za 2030. u pogledu smanjenja neto emisija stakleničkih plinova za najmanje 55% u odnosu na razine iz 1990. i cilj klimatske neutralnosti Unije do 2050. Cilj je do 2030. osigurati da proizvodni kapaciteti strateških tehnologija s nultom neto stopom emisija navedenih u Prilogu dostignu najmanje 40% godišnjih potreba Unije. Europa je trenutno neto uvoznik tehnologija s nultom neto stopom emisija, pri čemu se oko četvrtine električnih automobila i baterija te gotovo svi solarni fotonaponski moduli i gorivni članci uvoze uglavnom iz NR Kine. 
Republika Hrvatska podržava napore koji se na razini EU-a poduzimaju u cilju dostizanja klimatske neutralnosti i europske energetske sigurnosti. Shodno tome, RH pozdravlja ovaj Prijedlog uredbe kojoj je cilj uspostava okvira za povećanje europskih proizvodnih kapaciteta tehnologija s nultom neto stopom emisija, a čime se podupire cilj dekarbonizacije i osigurava sigurnost opskrbe za tehnologije s nultom neto stopom emisija koje su ključne za rješavanje ranjivosti Unije u energetskom sektoru.

Opredijeljenost RH za zelene politike vidljiva je u strateškom okviru koji pokriva nacionalnu, energetsku i klimatsku politiku. Već je u Nacionalnu razvojnu strategiju do 2030. godine, kao jedan od četiri razvojna smjera, uvrštena Zelena tranzicija. Također, Strategija energetskog razvoja RH do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu jasno promiče razvoj obnovljivih izvora energije te predviđa više od 2500 novih MW instalirane snage u obnovljivim izvorima energije. Iako je naglasak stavljen na vjetroelektrane i sunčane elektrane, potencijal postoji i u bioekonomiji (biomasa i bioplin) te u geotermalnoj energiji. 
RH podržava Prijedlogom uredbe predloženi popis strateških tehnologija te kraće razdoblje, odnosno 4 godine nakon stupanju na snagu uredbe za ocjenu i po potrebi proširenje popisa tehnologija s neto nultom stopom emisija. RH podržava uključivanje nuklearnih tehnologija na popis strateških tehnologija s neto nultom stopom emisija (članak 3.a i 3.b).

U odnosu na inicijalni prijedlog EK (3 mjeseca), RH se zalaže za duži rok (9 mjeseci) za uspostavu jedinstvene kontaktne točke – tijela koje je odgovorno za olakšavanje i koordinaciju procesa izdavanja dozvola za projekte s neto nultom stopom emisija (članak 4.)

RH može podržati cilj da se do 2030. osigura da proizvodni kapaciteti strateških tehnologija s nultom neto stopom emisija dostignu najmanje 40 % godišnjih potreba Unije (članak 9.a).
RH ne podržava odredbu kojom izostanak odluke država članica izvan roka od mjesec dana predstavlja odobrenje strateškog projekta. Zbog opravdanih razloga (naknadna dostava dokumentacije i slično) moguće je da će se odluka donijeti izvan roka od mjesec dana (članak 11. stavak 3. inicijalnog prijedloga EK).

Vezano uz članak 14. stavci 2. (a) i (b), RH navedene odredbe smatra prekomjernim opterećenjem za administracije država članica te predlaže ublažavanje ili brisanje predmetnih odredbi. Ne smatra primjerenim da države članice pružaju podršku nositeljima projekta kod ispunjavanja obveza izvještavanja i u povećanju javnog prihvaćanja projekta. 
Vezano uz strateške projekte, koji se smatraju od javnog interesa ili služe javnom zdravlju i sigurnosti te se može smatrati da imaju prevladavajući javni interes ako su ispunjeni svi uvjeti utvrđeni u direktivama 92/43/EEZ, 2000/60/EZ i 2009/147/EZ, RH smatra kako u raspravama u Vijeću ne bi trebalo doći do daljnjeg slabljenja odredbi vezanih uz okolišno zakonodavstvo. Svakako svi uvjeti utvrđeni Direktivom o staništima 92/43/EEZ i Direktivom o pticama 2009/147/EZ trebaju biti zadovoljeni.

RH podržava predloženi cilj o postizanju godišnjeg kapaciteta utiskivanja od najmanje 50 milijuna tona CO2 do 2030. Također, poziva na uključivanje reference na transport CO2 (članak 16. stavak 2. (a) i (b)). Ključno je povećati kapacitet utiskivanja CO2 u ovom desetljeću kako bi sve zemlje EU-a mogle ostvariti potencijal dekarbonizacije. To će biti ključ za osiguravanje konkurentnosti industrije EU-a, što je posebno važno za energetski intenzivne industrije kao što su proizvodnja cementa i kemijska industrija.  

RH podržava uspostavljanje zajedničkih pravila za zelenu javnu nabavu, no ukazuje da je direktivama iz područja javne nabave već uključeno da se kriteriji zelene javne nabave koriste kao jedan od nefinancijskih kriterija prilikom odabira ekonomski najpovoljnije ponude. RH smatra da dodatni kriteriji u svim sektorskim dosjeima opterećuju države članice i same naručitelje. Dodatno ukazuje da je, zbog različitosti nivoa razvijenosti i uvjeta u državama članicama, potrebno predložiti koji se kriteriji mogu primijeniti u postupcima javne nabave, odnosno potrebno je omogućiti veću fleksibilnost u odabiru i udjelu kriterija te prepustiti državama članicama odabir kriterija kojeg će prenijeti u svoje zakonodavstvo. Također, izuzetno je važno na vrijeme pružiti jasne smjernice i/ili upute, a sve u svrhu pravne sigurnosti i jasnoće u primjeni predmetnih odredbi u postupcima javne nabave (članak 19.).
Vezano uz prijedlog Europske akademije za industriju s nultom neto stopom emisija, s obzirom na to da se radi o konzorcijima dionika, RH smatra da bi Akademije trebale više biti usmjerene na stjecanje kompetencija u radnom okruženju, odnosno poslužiti kao podrška osposobljavanju temeljenom na radu (work based training) umjesto da su fokusirani na izradu programa i materijala za obuku. RH je dostavila pisane prijedloge izmjena kako bi se dodatno naglasila nadležnost država članica za obrazovanje i osposobljavanje (članci 23 i 24.).

RH pozdravlja uvođenje regulatornih sigurnih okruženja (regulatory sandboxes) za testiranje inovativnih tehnologija s nultom neto stopom emisija u kontroliranom okruženju na ograničeno vrijeme. Naime, ako se želi što prije postići klimatska neutralnost Unije, potrebno je uvoditi nove tehnologije koje će pomoći ostvarenju tog cilja. Kako bi se nove tehnologije mogle razvijati, nužno ih je testirani u stvarnom okruženju. S tog aspekta nužno je omogućiti regulatorna sigurna okruženja u kojima bi se provodila testiranja novih tehnologija kao dio njihovog razvoja, što bi u konačnici dovelo do njihove primjene (članak 26).
RH pozdravlja uspostavu Platforme za Europu s nultom neto stopom emisija. Važno je izbjeći preklapanja s drugim formacijama (primjerice Industrijski forum). Vezano uz zadatke Platforme (primjerice rasprave na temu kojim bi trećim zemljama trebalo dati prednost za sklapanje partnerstava za tehnologije s nultom neto stopom emisija), važno je da zadaci Platforme ne dovode u pitanje ovlasti Vijeća u skladu s ugovorima (članci 28. i 29.).
U raspravi na Odboru uočeno je da zelena javna nabava i njeno provođenje ima bitno mjesto u Prijedlogu uredbe. Postavljeno je pitanje poduzima li Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (ne samo u kontekstu ovog Stajališta već generalno) pripreme na širenju zelene javne nabave primjerice na sektor hrane, pića. Istaknuto je da navedeno može direktno utjecati na pristup tržištu za poljoprivrednike. 
Predstavnik Ministarstva istaknuo je da su u pripremi određene radnje u kontekstu izmjene zakona kojima bi se dodatno inkorporiralo navedeno. Napomenuo je da u odnosu na druge države članice u RH još nisu dovoljno dobro prepoznati efekti zelene javne nabave na području hrane te drugim područjima gdje bi se ovakvim odredbama unutar zakona pomoglo domaćim dobavljačima.  

Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora jednoglasno (8 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira mjera za jačanje europskog ekosustava za proizvodnju proizvoda tehnologija s nultom neto stopom emisija (Akt o industriji s nultom neto stopom emisija) COM (2023) 161

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić, predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 53. sjednici održanoj 17. studenoga 2023. godine, Prijedlog Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2024. godinu i projekcija za 2025. i 2026. godinu, Prijedloge financijskih planova izvanproračunskih korisnika za 2024. godinu i projekcija planova za 2025. i 2026. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. studenoga 2023. godine.    
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je Prijedlog državnog proračuna kao zainteresirano radno tijelo. 
Odbor je proveo objedinjenu raspravu o predloženom Državnom proračunu i   Konačnom prijedlogu zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2024. godinu, P.Z. br.581.
Uvodno je državni tajnik Ministarstva financija prezentirao makroekonomski okvir sukladno kojem je izvršena projekcija ukupnih prihoda i rashoda. Između ostalog istaknuto je da se u 2024. godini očekuje realni rast BDP-a od 2,8% i usporavanje stope rasta inflacije na 3,1%. Ukupni prihodi državnog proračuna u 2024. planirani su u iznosu od 28,5 milijardi eura (3% više u odnosu na plan 2023.), dok su za 2025. projicirani u iznosu od 30,1 milijardu eura, a za 2026. u iznosu od 30,6 milijardi eura. Ukupni rashodi državnog proračuna u 2024. godini planirani su u iznosu od 32,6 milijardi eura, što je 3,3 milijarde eura više u odnosu na tekući plan za 2023. godinu. U  2025. godini ukupni rashodi planirani su na razini od 33,3 milijarde eura, a u 2026. projiciraju se na razinu od 32,9 milijardi eura. Slijedom ukupno planiranih prihoda u iznosu od 28,5 milijardi eura te ukupno planiranih rashoda u iznosu od 32,6 milijardi eura, planirani manjak državnog proračuna za 2024. godinu iznosi 4,1 milijardi eura ili 5% bruto domaćeg proizvoda. Očekuje se da će planirani manjak opće države iznositi 1,9% BDP-a u 2024. godini. U skladu s kretanjem salda proračuna opće države očekuje se smanjenje udjela javnog duga u BDP-u po prosječnoj stopi od 1,7 postotnih bodova u nadolazećem trogodišnjem razdoblju, odnosno s 58% BDP-a u 2024. na 56,6% BDP-a u 2025. te 55,5% BDP-a u 2026. godini.
Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja istaknuo je da prijedlog  na razini razdjela Ministarstva, uključujući sve proračunske korisnike iz resora, po svim izvorima financiranja za 2024. godinu iznosi 2,186 mlrd eura, za 2025. godinu iznosi 1,725 mlrd eura te za 2026. godinu iznosi 1,617 mlrd eura, dok na razini Ministarstva u užem smislu za 2024. godinu iznosi 1,682 mlrd eura. Što se tiče izvora financiranja koji utječu na visinu manjka (izvori 1 i 8), rashodi i izdaci na razini razdjela, uključujući sve proračunske korisnike iz resora, za 2024. godinu iznose 1,214 mlrd eura od čega se najznačajniji iznos od 1,006 mlrd eura odnosi na Ministarstvo u užem smislu. U okviru ovih izvora najznačajniji iznosi odnose se na sredstva za provedbu projekata vodno-komunalne infrastrukture u visini 210,4 mil eura. Također, u 2024. planirani su rashodi za osiguranje dostatne količine plina u skladištu PSP Okoli, odnosno otplatu zajma, troškova skladištenja i financiranja istoga, u iznosu od 300 mil eura, kao i potporu kućanstvima i poduzetnicima za podmirenje troškova energenata, temeljem Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije u iznosu od 225,6 mil eura. 
Nadalje, u 2024. godini, u okviru namjenskih primitaka iz sredstava nacionalnog plana za oporavak i otpornost planiran je iznos od 198,5 mil eura za RePowerEU, odnosno projekte jačanja prijenosnih i distribucijskih kapaciteta elektroenergetskog sustava (153,5 mil eura izgradnja plinovoda Zlobin Bosiljevo i jačanje kapaciteta LNG te 15 mil eura za ostale projekte elektroenergetskog sustava, kao i 30 mil eura za vodno-komunalne projekte.
Od preostalog iznosa rashoda planiranih u okviru izvora financiranja koji utječu na deficit, dio se odnosi i na sredstva učešća za EU projekte i to u iznosu 30,1 mil eura, na razini razdjela, dok ista na razini Ministarstva u užem smislu iznose 24,7 mil eura od čega se 22,8 odnosi na vodno-komunalne projekte. 
U okviru ovog prijedloga proračuna značajniji rashodi odnose se i na fondove EU koji na razini razdjela iznose 365,9 mil eura za 2024. godinu, od čega prijedlog na razini Ministarstva u užem smislu iznosi 276,2 mil eura. Od navedenog iznosa za promicanje ulaganja u inovacijama i istraživanju, razvoj veza i sinergija između poduzeća, istraživačko razvojnih centara, poslovnu konkurentnost planiran je iznos od 103,1 mil eura, za projekte vodno-komunalne infrastrukture 62 mil eura (isključivo EU dio), te za promicanje energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, povećanje energetske učinkovitosti u industriji smanjenjem udjela fosilnih goriva uvođenjem alternativnih izvora, povećanje učinkovitosti javne rasvjete (izdaci za zajmove), smanjenje količina otpada koji se odlaže na odlagališta i za projekte iz područja zaštite prirode iznos od 85,4 mil eura.
U okviru sredstava mehanizma za oporavak i otpornost u 2024., na razini razdjela planirano je ukupno 413,5 mil eura, od čega je 386 mil eura planirano na glavi Ministarstva u užem smislu, dok je ostatak planiran kod Agencije za ugljikovodike i Hamag-Bicro-a. Od sredstava planiranih na glavi Ministarstva najznačajniji dio planiran je u iznosu od 168,5 mil eura za projekte vodnog gospodarstva, iznos od 144,2 milijuna eura odnosi se na projekte dekarbonizacije energetskog sektora i unaprjeđenje gospodarenja otpadom te 70,2 mil eura za otporno, zeleno i digitalno gospodarstvo i poticanje inovacija i digitalizacija gospodarstva.  
Zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost istaknuo je da Fond u  2024. godini planira prihode u ukupnom iznosu od 393.980.714 eura, u 2025. godini u iznosu od 433.457.200 eura, a u 2026. godini u ukupnom iznosu od 450.951.116 eura. U 2024. godini planira rashode u ukupnom iznosu od 439.280.977 eura, u 2025. godini u iznosu od 409.262.364 eura, a u 2026. godini u ukupnom iznosu od 433.374.635 eura. U 2024. godini planirano je 18.805.392 eura za administrativno upravljanje i opremanje, 57.642.465 eura za programe i projekte zaštite okoliša, 231.276.120 eura za programe i projekte energetske učinkovitosti te 131.557.000 eura za gospodarenje s posebnim kategorijama otpada. Dodatno su istaknute odluka i zaključci Vlade RH kojima je Fond zadužen da u stopostotnom iznosu osigura potrebna sredstva za sanaciju lokacije onečišćene otpadom Biljane Donje (uklanjanje troske), za sanaciju zatvorenog odlagališta neopasnog otpada na lokaciji „Brezje“ Grad Varaždin te za uspostavu privremenih skladišta u Petrinji i Glini u svrhu postupanja s materijalom od uklanjanja i građevnim otpadom nastalim u postupku obnove zgrada oštećenih potresom. 
Nakon uvodnih obrazloženja u raspravi je vezano uz rashode za mirovinu izraženo mišljenje kako će planirano sigurno pokriti ovogodišnje indeksacije i nova prava ugrađena u mirovinski sustav. Međutim, istaknuto je da se očekuje da će za indeksacije u sljedećoj godini finalno osiguravanje sredstava vjerojatno ići kroz rebalans. Ujedno je naglašeno kako ukupna sredstva za mirovine čine 25% proračuna što predstavlja izazov i za jače ekonomije. U tom smislu je apelirano na realna očekivanja i ravnomjernu raspodjelu rashoda i za druga područja. 
Nastavno na ovu temu državni tajnik Ministarstva financija dodatno je istaknuo da su očekivanja vezana za buduću indeksaciju ugrađena u ovaj državni proračun i rashode za mirovinu. Stoga se očekuje da će navedena sredstva biti dostatna, a ukoliko ne budu osigurat će se tijekom godine rebalansom.
Vezano za dotacije za energente postavljeno je pitanje planira li se s istima nastaviti te ima li se u planu osigurati barem približno jednak položaj građanima koji nemaju drugu mogućnost osim grijanja na struju. Ovo je posebice primjer u područjima u kojima nije razvijena infrastrukutra za plin (otoci, Dalmacija, Lika) te kućanstva dobivaju samo dotaciju za struju za grijanje pri čemu je nedostatna Uredbom definirana visina ukupne šestomjesečne potrošnje električne energije. Samim time oni koji troše plin kao energent za grijanje u povoljnijem su položaju jer dobivaju dotaciju za plin za grijanje te za struju za druge vrste potrošnje. 
U osvrtu na ovu temu državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja je detaljno obrazložio postojeći pravni okvir te istaknuo da je izmjenama i dopunama Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu definirana visina ukupne šestomjesečne potrošnje povećana s 2500 kWh na 3000 kWh za kupce iz kategorije kućanstvo. Ujedno je potvrdio da se nastavlja s provođenjem mjera sukladno Uredbi te će ista po potrebi biti mijenjana.
Nadalje je u raspravi istaknuto da Obrazloženje državnog proračuna sadržava tablicu 10. „Kretanje rashoda državnog proračuna u razdoblju 2022.-2026. po funkcijskoj klasifikaciji“  u kojoj su iskazani rashodi za zaštitu okoliša. U navedenoj tablici vidljivo je da prijedlog rashoda za zaštitu okoliša za 2024. godinu predstavlja značajno smanjenje u odnosu na tekući plan za 2023. godinu (indeks 2024./2023. iznosi 51,0) te je zatraženo pojašnjenje ovako iskazanog smanjenja. Ujedno je dodatno obrazloženje traženo i za uočeno planiranje sredstava za Državni hidrometeorološki zavod za 2024. godinu na način da ukupno planiranih  23.974.083 eura čini 51,8% plana 2023. godine.  
Predstavnica Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja detaljno je pojasnila da je ovdje riječ o funkcijskoj klasifikaciji proračunskih aktivnosti i da je navedeno smanjenje rashoda za zaštitu okoliša rezultat organizacijskih promjena i spajanja ministarstava te objedinjavanja tri operativna programa koji su svaki imali svoju funkcijsku klasifikaciju sada u jednu. Vezano uz ukupno planirana sredstva za Državni hidrometeorološki zavod pojašnjeno je da se s ovom godinom završava projekt obnove mjernih postaja koji je financiran iz OPKK u iznosu oko 30 mil eura, a koji nisu planirani u novom programskom razdoblju. 
Vezano uz Financijskim planom Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost planirana za naredne tri godine značajna sredstva za Sanaciju odlagališta opasnog otpada Sovjak zatražene su dodatne informacije o stupnju realizacije projekta. Zamjenik direktora Fonda istaknuo je da je dobivena građevinska dozvola za prvu fazu (uređenje terena oko jame) te je u tijeku ishođenje građevinske dozvole za drugu fazu. Projekt je u maloj fazi kašnjenja, ali nije ugrožen krajnji rok njegove realizacije. Ujedno ovaj projekt podliježe odobrenju Europske komisije budući da je premašio 50 mil eura (s PDV-om). 
Tijekom rasprave ponovno je upozoreno na primjere nelegalnih odlagališta otpada nastalih nakon stečaja tvrtki (primjer u Pazinu, E-kolektora u Zagrebu i slično) te je postavljeno pitanje jesu li planirana sredstava za sanacije navedenih lokacija. Zamjenik direktora Fonda istaknuo je da je Fond razmatrao ima li pravnu osnovu za sudjelovanje u tim sanacijama budući da se radi o privatnim tvrtkama. Fond će zajedno s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja razmotriti na koji način da se sanira o trošku države ukoliko vlasnici ne budu mogli.  
U raspravi je iznesena pohvala objavljenom natječaju Fonda za postavljanje solara te istaknuto kako je upravo ova mjera poticanja postavljanja kućnih solara ključna za energetsku neovisnost građana. Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja dodatno je istaknuo da od 1. siječnja 2024. stupaju na snagu odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj generaciji koje će biti dodatni poticaj za solarizaciju budući da se njima otklanjanju prijašnja ograničenja u sustavu. 
Zaključno je raspravljano o uvjetima natječaja za postavljanje solara te mogućnosti zadružne ugradnje solarnih panela za kuće u nizu kroz jednu pravnu osobu koja isporučuje i kompenzira troškove unutar tog niza kuća. 
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“,  2 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2024. GODINU I PROJEKCIJA ZA 2025. I 2026. GODINU

te sljedećih odluka:

Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za 2024. godinu i projekcija plana za 2025. i 2026. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti Financijski plan Hrvatskih voda za 2024. godinu i projekcija plana za 2025. i 2026. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskih cesta za 2024. godinu i projekcija za 2025. i 2026. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatske agencije za osiguranje depozita za 2024. i projekcija plana za 2025. i 2026. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2024. i projekcija plana za 2025. i 2026.  godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Centra za restrukturiranje i prodaju za 2024. i projekcija za 2025. i 2026. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskih autocesta za 2024. godinu i projekcija plana za 2025. i 2026. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan HŽ putničkog prijevoza za 2024. godinu i projekcija plana za 2025. i 2026. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan HŽ infrastrukture za 2024. godinu i projekcija plana za 2025. i 2026. godinu.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

                            PREDSJEDNICA ODBORA

                                                          Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 53. sjednici održanoj 17. studenoga 2023. godine,  Konačni prijedlog zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2024. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. studenoga 2023. godine.    
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo. 
Odbor je proveo objedinjenu raspravu o predloženom Konačnom prijedlogu zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2024. godinu i Prijedlogu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2024. godinu i projekcija za 2025. i 2026. godinu. 
Uvodno je državni tajnik Ministarstva financija istaknuo da se predloženim Zakonom uređuju prava i obveze korisnika proračunskih sredstava glede njihova namjenskog korištenja, ovlasti Vlade Republike Hrvatske za zaduživanje i izdavanje obveznica na inozemnom i domaćem tržištu novca i kapitala, ovlasti Vlade za davanje jamstva, korištenje proračunske zalihe, upravljanje državnom imovinom, zaduživanje i tekuće otplate, državna jamstva, poticajne mjere u gospodarstvu, uplata dobiti trgovačkih društava u kojima Republika Hrvatska ima paket dionica ili udio, novčane kazne zbog povreda odredaba ovog Zakona. Između ostalog definira se da se zaduživanje može provesti na inozemnom i domaćem tržištu novca i kapitala do ukupnog iznosa od 7.839.553.420,00 eura kuna iskazanog u Računu financiranja Državnog proračuna.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“, 2 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA ZA 2024. GODINU 

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

                            PREDSJEDNICA ODBORA

                                                          Sandra Benčić   
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 53. sjednici održanoj 17. studenoga 2023. godine,  Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. studenoga 2023. godine.    
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.
Uvodno je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja istaknuo da je Zakon donesen 2019. te da je njime u hrvatsko zakonodavstvo preneseno devet direktiva. EU je u razdoblju od usvajanja Zakona donijela nove propise u području EU sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova koji reguliraju uspostavu i primjenu metodologije vezane za emisijske jedinice koje se dodjeljuju besplatno operaterima postrojenja od 2021. godine, učikovitog praćenja i izvješćivanja o emisijama o razinama aktivnosti postrojenja i primjenu Registra Unije. Stoga se predloženim Zakonom osigurava usklađivanje s pravnom stečevinom EU posebno u području sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova. U postojećim uvjetima rasta cijena emisijskih jedinica na dražbama (od 2013.-2018. kretala se do 10 EUR/t CO2 dok je početkom 2023. ponovno prešla 90 EUR) bilo je potrebno propisati način izvršenja obveze povrata prekomjerne količine emisijskih jedinica operatorima postrojenja. Ujedno se propisuje pravni postupak ukoliko operater postrojenja ne izvrši povrat prekomjerno dodjeljenih emisijskih jedinica u Registar Unije. Nadalje, predloženim Zakonom  otklanjaju se uočene nejasnoće i nepreciznosti u postojećem zakonodavnom okviru u cilju učinkovitije i transparentne primjene uspostavljenog zakonodavnog okvira. 
Odbor je, bez rasprave, većinom glasova (6 glasova „za“, 2 glasa „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg

ZAKLJUČKA
1.    Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja. 
2.    Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   
                          

 PREDSJEDNICA ODBORA
                                                          Sandra Benčić  
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 52. sjednici održanoj 18.listopada 2023. godine, Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu i projekcija za 2024. i 2025. godinu, Prijedloge izmjena i dopuna financijskih planova izvanproračunskih korisnika za 2023. godinu i projekcija planova za 2024. i 2025. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. listopada 2023. godine.
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna kao zainteresirano radno tijelo.
Odbor je proveo objedinjenu raspravu o predloženim izmjenama i dopunama Državnog proračuna i Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu, P.Z. br. 564.
Uvodno je predstavnica Ministarstva financija istaknula da novim planom proračuna za 2023. godinu ukupni prihodi iznose 27,7 milijardi eura. Ukupni proračunski prihodi povećavaju se za 1,1 milijardu eura, što prvenstveno dolazi do povećanja poreznih prihoda dok se ukupni rashodi povećavaju  za 1,2 milijarde eura, odnosno sa 28,1 milijardi eura na 29,3 milijarde eura. Slijedom ukupno planiranih prihoda u iznosu od 27,7 milijardi eura te ukupno planiranih rashoda u iznosu od 29,3 milijardi eura, manjak državnog proračuna za 2023. godinu planiran je u iznosu od 1,6 milijardi eura ili 2,1% BDP-a, što predstavlja povećanje od 159 milijuna eura u odnosu na originalni plan. Očekuje se da će manjak proračuna opće države prema ESA 2010 metodologiji iznositi 235 milijuna eura ili 0,3% BDP-a. Temeljem ovakvog kretanja fiskalnog salda, planirani udio javnog duga u BDP-u u 2023. godini zabilježit će smanjenje za 7,5 postotnih bodova u odnosu na prethodnu godinu te će iznositi 60,7% BDP-a. 
Sjednici Odbora za zaštitu okoliša i prirode prisustvovali su predstavnici Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Razdjel Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, uključujući sve proračunske korisnike iz resora, smanjuje se za 36.008.466 eura te sada iznosi 2.718.718.055 eura. Navedeno ukupno smanjenje odnosi se na Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u užem smislu (smanjenje za 13.602.516 eura), Nacionalne parkove i parkove prirode (smanjenje za 1.153.654 eura), Agenciju za ugljikovodike (smanjenje za 10.074.149 eura), Ravnateljstvo za robne zalihe (smanjenje za 18.598.794 eura), Hrvatski zavod za norme (smanjenje za 24.997 eura) i Institut za vode“ Josip Juraj Strossmayer“ (smanjenje za 547.908 eura). Ujedno povećanje bilježe Državni hidrometeorološki zavod (povećanje za 5.783.999 eura), Državni zavod za mjeriteljstvo (povećanje za 149.500€), Hrvatska akreditacijska agencija (povećanje za 99.000 eura), Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, HAMAG-BICRO (povećanje za 1.961.053 eura). 
        Planirani prihodi i primici Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost smanjuju za 45.849.469,00 eura i iznose 367.785.685,00 eura. Planirani rashodi i izdaci smanjuju se za 72.322.844,00 eura i iznose 328.845.524,00 eura.
Najznačajnije smanjenje izvršeno je u okviru rashoda za Programe i projekte energetske učinkovitosti i to za 63.814.092,00 eura, a u najvećoj mjeri odnosi se na rashode planirane za Modernizacijski fond s početkom realizacije evaluiranih projekata u 2024. godini. Programi i projekti zaštite okoliša smanjuju se za 14.437.678,00 eura, Administrativno upravljanje i opremanje povećava se za 148.022,00 eura, a Gospodarenje s posebnim kategorijama otpada povećava se za 5.780.904,00 eura. Ukupni višak prihoda nad rashodima povećava se za 26.473.375 eura i sada iznosi 38.913.616 eura.
U raspravi na Odboru imajući u vidu predložene izmjene i dopune Državnog proračuna naglašena je važnost pravovremenog i maksimalnog iskorištavanja Modernizacijskog fonda.
Naglašen je problem nedavnog požarišta u „Drava International“ i pojave nelegalnog odlaganja otpada koji je postao nesanirani otpad.
Postavljeno je pitanje procedura i odgovornosti za sanaciju te je ujedno iznesen prijedlog da se u sklopu rebalansa višak sredstava usmjeri na izradu plana sanacije ovih lokacija.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za", 3 glasa „protiv") odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje

IZMJENA I DOPUNA DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 
2023. GODINU I PROJEKCIJA ZA 2024. I 2025. GODINU

te sljedećih odluka:

Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatskih voda za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatskih cesta za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatske agencije za osiguranje depozita za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Centra za restrukturiranje i prodaju za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatskih autocesta za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana HŽ putničkog prijevoza za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana HŽ infrastrukture za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA 
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 52. sjednici održanoj 18. listopada 2023., Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. listopada 2023. godine.
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Konačni prijedlog zakona kao zainteresirano radno tijelo.
Odbor je proveo objedinjenu raspravu o predloženom Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu i Prijedlogu izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu i projekcija za 2024. i 2025. godinu.
Uvodno je predstavnica Ministarstva financija istaknula da je Vlada Republike Hrvatske donijela novi paket mjera za zaštitu od inflacije najugroženijih skupina u društvu u rujnu 2023. godine. Ujedno, u srpnju 2023.godine Republiku Hrvatsku pogodilo je jako olujno nevrijeme za što je potrebno osigurati dodatna sredstva za sanaciju posljedica olujnog nevremena. Nadalje, stopa povećanja mirovina od 1. srpnja 2023. iznosi 8,42% i riječ je o najvećoj stopi usklađivanja mirovina od 1. siječnja 1999.
Kako bi se osigurao kontinuitet u podmirivanju obveza tj. izvršavanju rashoda i izdataka, ovim se Zakonom mijenja iznos zaduživanja na inozemnom i domaćem tržištu novca i kapitala, što je iskazano u Računu financiranja, kao i visina zaduženja i tekuće otplate glavnice duga za izvanproračunske korisnike. Mijenja se i iznos proračunske zalihe  a ujedno je produžen i krajnji rok povrata beskamatnog zajma jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje čiji se rokovi utvrđuju navedenim Zakonom.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za", 3 glasa „protiv") odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje

ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O IZVRŠAVANJU 
DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2023. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA 
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode je na 52. sjednici Odbora održanoj 18. listopada 2023. godine prilikom utvrđivanja dnevnog reda glasovanjem podržao prijedlog da se u pozivu za sjednicu predložena treća točka dnevnog reda promijeni iz „ Prijedlog zaključka o javnom saslušanju dionika u vezi požara u „Drava International“ te sličnih događaja na oporabilištima otpada od 2015. nadalje“ u „ Prijedlog zaključka za održavanje tematske sjednice Odbora za zaštitu okoliša i prirode u vezi požara u „Drava International“ te sličnih događaja na oporabilištima otpada“.
Odbor je, nakon provedene rasprave o izmijenjenoj trećoj točki dnevnog reda, u skladu s odredbom članka 47. podstavka 2. Poslovnika Hrvatskog sabora jednoglasno (10 glasova „za“) usvojio sljedeći 

Zaključak

Prihvaća se održavanje tematske  sjednice Odbora za zaštitu okoliša i prirode u vezi požara u „Drava International“ te sličnih događaja na oporabilištima otpada.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode je na 50. sjednici Odbora održanoj 28. rujna 2023. godine razmotrio prijedlog predsjednice Odbora za održavanje tematske sjednice s temom „Klimatsko energetske politike u kontekstu ažuriranja Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana Republike Hrvatske za razdoblje od 2021. do 2030. (NECP)„   te je u skladu s odredbom članka 47. podstavka 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora jednoglasno (8 glasova „za“) usvojio sljedeći 

Z a k l j u č a k

Prihvaća se održavanje tematske sjednice Odbora za zaštitu okoliša i prirode s temom „Klimatsko energetske politike u kontekstu ažuriranja Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana Republike Hrvatske za razdoblje od 2021. do 2030. (NECP)„  

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić  
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora na 23. sjednici Odbora održanoj 12. studenoga 2021. godine i nastavku održanom 2. ožujka 2023. godine proveo je raspravu o „Sanaciji nelegalno eksploatirane troske u tvorničkom krugu bivše tvornice ferolegura u Dugom Ratu.“ 

Odbor je, sukladno iznesenim stajalištima u provedenoj raspravi, donio na 49. sjednici Odbora održanoj 13. srpnja 2023. godine sljedeće

ZAKLJUČKE

1. Odbor poziva Vladu RH da uvažavajući sve novonastale okolnosti razmotri mogućnost izmjene Odluke o načinu rješavanja spornih imovinskopravnih odnosa na platou bivše tvornice Dalmacije tvornice ferolegura Dugi Rat sklapanjem sudskih nagodbi i prodajom zemljišta koje je predmet sporova, a koju je donijela na 40. sjednici održanoj 8. lipnja 2017. godine u svrhu rješavanja spornih imovinskopravnih odnosa koji se tiču vlasništva zemljišta i eksploatacije mineralnih sirovina na platou bivše tvornice ferolegura. 
2. Budući da postoje značajne razlike u nalazima i mišljenju Instituta Ruđer Bošković i ispitivanjima koje je proveo Institut građevinarstva Hrvatske na okolnost sastava troske i njenog utjecaja na zdravlje ljudi, Odbor naglašava važnost pouzdanog utvrđivanja trenutnog stanja te podržava potrebu provođenja dodatnih istražnih radova na području bivše tvornice ferolegura u Dugom Ratu u svrhu analize sastava odložene troske i ostatnog materijala od obrade troske na obuhvatu sanacije. 
3. Polazeći od činjenice da operater PROJEKT UVALA d.o.o. nije postupio ni po drugom odobrenom Sanacijskom programu iz 2015. godine te da je rok za sanaciju istekao u siječnju 2020. godine, Odbor poziva Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja da u što je moguće kraćem roku sukladno članku 198. Zakona o zaštiti okoliša putem treće osobe na trošak i odgovornost operatera provede sanaciju tvorničkog kruga bivše tvornice ferolegura. 
4. Odbor je u provedenoj raspravi ključnim ocijenio da se u što je moguće kraćem roku stvore formalno pravni uvjeti za pokretanje postupka sanacije i brzi upis založnog prava s ciljem osiguranja naplate troškova sanacije koju će Republika Hrvatska izvršiti. Stoga Odbor pozdravlja u međuvremenu doneseno Rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/I-351-02/23-80/1, URBROJ: 517-14-2-23-1 od 17. ožujka 2023. godine kojim se utvrđuje da operater PROJEKT UVALA d.o.o. iz Dugog Rata nije ispunio obvezu sanacije u okolišu prema Programu o sanaciji te da je rok istekao 1. siječnja 2020. godine, da će Ministarstvo putem treće osobe na trošak i odgovornost operatera provesti sanacijski program tvorničkog kruga bivše tvornice ferolegura Dalmacija Dugi Rat, da će se radi osiguranja naplate troškova sanacije koje će prethodno predujmiti RH u predvidivom iznosu od 5.000.000,00 eura izvršiti upis založnog prava na nekretninama u vlasništvu operatera (uz napomenu da ukoliko troškovi budu veći da će se naknadno donijeti posebno rješenje o konačnoj visini troškova) te da će na temelju ovog rješenja zemljišno knjižni odjel nadležnog Općinskog suda u Splitu provesti uknjižbu založnog prava radi osiguranja tražbine po osnovi troškova sanacije na svim nekretninama operatera PROJEKT UVALA d.o.o.  
5. Odbor drži potrebnim utvrditi je li i na koji način došlo do ugroze zdravlja stanovnika Dugog Rata uslijed dugogodišnjeg odlaganja troske na području bivše tvornice ferolegura. Odbor podržava prijedlog pučke pravobraniteljice da  Ministarstvo zdravstva, Splitsko-dalmatinska županija i Zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije na ovoj lokaciji provode kontinuirani biološki monitoring populacije, kao i da se prikupe i analiziraju svi relevantni podaci o zdravstvenom stanju stanovnika ovog područja, od početka odlaganja troske do danas, dovodeći ih u vezu s relevantnim podacima o sastavu troske i njezinom utjecaju na okoliš i zdravlje ljudi. Stoga Odbor poziva Ministarstvo zdravstva da u 2024. godini planira te osigura financijska sredstva Zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije za izradu relevantnih studija utjecaja ekoloških čimbenika na zdravlje ljudi. 
6. Imajući u vidu da nalaz Instituta Ruđer Bošković od lipnja 2022. godine upućuje na pojavu kratkoročnih onečišćenja zraka raznošenjem sitnih čestica troske i preostalog materijala s odlagališta vjetrom, Odbor ističe značaj postavljanja mjernih stanica s ciljem kontinuiranog praćenja kvalitete zraka na platou bivše tvornice ferolegura. 
7. Uvažavajući dosadašnji angažman općine Dugi Rat, posebice pripremu projekta „Priprema tehničke dokumentacije za projekt sanacije i uređenja bivše tvornice Dugi Rat i I. faze sanacije“ i njegova kandidiranja na Norveške fondove i upisa u bazu ITU projekata Urbane aglomeracije Split, Odbor poziva nadležna državna tijela da aktivno uključe općinu u postupke sanacije lokaliteta bivše tvornice ferolegura.
8. Odbor upozorava na prisutan nizak broj kaznenih prijava i osuda kaznenih djela protiv okoliša te poziva na jačanje svijesti kod upravnih tijela i tijela kaznenog progona o teškim posljedicama ekoloških incidenata za okoliš i zdravlje ljudi. Odbor za zaštitu okoliša i prirode na svojoj 35. sjednici održanoj 26. svibnja 2022. godine Mišljenjem je podržao Stajalište RH o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti okoliša putem kaznenog prava i zamjeni Direktive 2008/99/EZ COM (2021) 851.  Budući da je za navedeni Prijedlog Direktive u tijeku redovni zakonodavni postupak Odbor poziva Ministarstvo pravosuđa i uprave da po njenom stupanju na snagu u što je mogućem kraćem roku istu transponira u Kazneni zakon te u sklopu revizije kaznenih djela protiv okoliša, u suradnji s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja te Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske, razmotri i opravdanost potrebe širenja zone kažnjivosti i na slučajeve neprovođenja sanacije sukladno sanacijskom programu.
9. Odbor naglašava kompleksnost i zahtjevnost svih postupaka koji se moraju provesti s ciljem saniranja ovog lokaliteta te poziva nadležno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Državni inspektorat Republike Hrvatske i općinu Dugi Rat na koordinirano djelovanje. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

HRVATSKI SABOR
Odbor za europske poslove
Odbor za zaštitu okoliša i prirode

Zagreb, 11. srpnja 2023.

EUROPSKI PARLAMENT
Članovi izabrani u Republici Hrvatskoj:
gđa Biljana Borzan
g. Valter Flego
gđa Sunčana Glavak
g. Ladislav Ilčić
gđa Romana Jerković
g. Mislav Kolakušić
g. Predrag Fred Matić
g. Tonino Picula
g. Karlo Ressler
g. Ivan Vilibor Sinčić
g. Tomislav Sokol
gđa Željana Zovko

Poštovane članice i članovi Europskog parlamenta izabrani u Republici Hrvatskoj,
Poštovane kolegice i kolege,

Na 67. sjednici Odbora za europske poslove Hrvatskoga sabora, održanoj 5. srpnja 2023., te na zajedničkoj sjednici Odbora za europske poslove (69. sjednica) i Odbora za zaštitu okoliša i prirode (48. sjednica), održanoj 11. srpnja 2023., održana je rasprava o stajalištima koja je Republika Hrvatska zauzela u vezi s Prijedlogom uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o obnovi prirode 2022/0195(COD) u Radnoj skupini Vijeća Europske unije za okoliš, te na sastanku Vijeća za okoliš.

Članice i članovi Odbora za europske poslove i Odbora za zaštitu okoliša i prirode jednoglasno su podržali stajališta Republike Hrvatske, koja je, od samog početka rasprave o ovom Prijedlogu uredbe pozdravila inicijativu za njezino donošenje, te je u konačnici podržala usvajanje općeg pristupa. Članovi dvaju saborskih odbora posebno su naglasili važnost nastavka procesa usvajanja ovog Prijedloga.

Zajedno s kolegicama i kolegama zastupnicima prepoznajemo značaj Prijedloga uredbe o obnovi prirode kao temeljnog akta u okviru Europskog zelenog plana, a s obzirom na ključnu važnost neprekidnog, dugoročnog i održivog oporavka biološki raznolike i otporne prirode na svim kopnenim i morskim područjima Europske unije obnovom ekosustava, kao i postizanje sveobuhvatnih ciljeva Unije za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama.

U održanoj raspravi članice i članovi Odbora za europske poslove i Odbora za zaštitu okoliša i prirode složili su se oko važnosti ovog Prijedloga uredbe za Republiku Hrvatsku, jer smatramo kako Hrvatska može postići takozvani Net Zero do 2050. godine jedino ako ostane jasno usredotočena na očuvanje šuma i mora. S obzirom da se ovim Prijedlogom uredbe po prvi puta predlaže regulacija morskog okoliša, Prijedlog vidimo kao priliku za dogovor oko zaštite pojedinih dijelova Jadranskog mora, a smatramo kako je, kada je riječ o zaštiti kopna Hrvatska već u prednosti u odnosu na mnoge od država članica Europske unije, s obzirom na udio kopna koji je već pod zaštitom.

Zaključno, članice i članovi Odbora za europske poslove i Odbora za zaštitu okoliša i prirode složili su se da bi nastavak rada na usvajanju Prijedloga uredbe o obnovi prirode bio u interesu kako Republike Hrvatske, tako i Europske unije u cjelini, osobito vodeći računa o interesima mladih, na čiju će budućnost utjecati naše djelovanje usmjereno na obnovu prirodnih staništa i vrsta.

S poštovanjem,

Domagoj Hajduković                                                                            Sandra Benčić   
Predsjednik Odbora za europske poslove                                           Predsjednica Odbora za zaštitu okoliša i prirode
    
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 47. sjednici održanoj 4. srpnja 2023. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela  Vlada Republike Hrvatske, aktom od 28. lipnja 2023. godine uz prijedlog da se sukladno člansku 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora predloženi Zakon donese po hitnom postupku..    

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.
Odbor je proveo objedinjenu raspravu o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, s Konačnim prijedlogom zakona, P.Z. br. 517 i Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o tržištu električne energije, s Konačnim prijedlogom zakona,  P.Z. br. 516. 
Uvodno je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja istaknuo da se predloženim izmjenama i dopunama Zakona otklanjanju prepoznate prepreke za bržu implementaciju obnovljivih izvora energije i to u dijelu koji se odnosi na korisnike postrojenja za samoopskrbu. Predloženim Zakonom propisuje se da će korisnik postrojenja za samoopskrbu ostati u sustavu samoopskrbe i u uvjetima u kojima je proizveo više električne energije na godišnjoj razini od potrošene, ali mu se višak proizvedene električne energije na godišnjoj razini obračunava na način na koji se plati višak proizvedene električne energije sukladno pravilima tržišta električne energije, općim propisima računovodstva za proizvedenu i isporučenu energiju u elektroenergetski sustav te sukladno ugovoru s opskrbljivačem. Time se otklanja nepredvidivost koju je imao korisnik postrojenja za samoopskrbu u smislu obveznog prelaska u kategoriju vlastite potrošnje. Ujedno je omogućeno građanima da mogu instalirati proizvodno postrojenje do 20 kW neovisno o tome što im je priključak manji. Također se uvodi i detaljno regulira samoopskrba za višestambenu zgradu. Nadalje, Agencija za ugljikovodike imenuje se nacionalnim koordinacijskim tijelom za vodik.

U raspravi na Odboru članica Odbora istaknula je kako je u sklopu rasprave prilikom donošenja važećeg Zakona tražila da se iz teksta tada predloženog Zakona briše stavak 14. članka 51. koji regulira da ukoliko opskrbljivač ili tržišni sudionik s kojim korisnik postrojenja za samoopskrbu ima sklopljen ugovor utvrdi da je korisnik postrojenja za samoopskrbu u prethodnoj kalendarskoj godini u mrežu isporučio više električne energije nego što je preuzeo iz mreže, da se isti tada smatra krajnjim kupcem s vlastitom proizvodnjom u tekućoj kalendarskoj godini. Vezano uz ovaj predloženi Zakon istaknula je kako se stječe dojam da se ograničava proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora energije, a što  nije intencija, posebno ima li se u vidu da je Europska komisija odlučila prijaviti Sudu pravde Republiku Hrvatsku, Mađarsku i Portugal jer nedovoljno primjenjuju direktive o obnovljivim izvorima energije u dijelu građanske energije. Naglasila je kako je prije dvije godine prilikom donošenja važećeg Zakona upozoravano kako se tako postavljenim modelom kažnjava građane koji su proizveli više električne energije nego što su potrošili budući da ih se stavlja u nepovoljan položaj. Naime, navedeno zakonodavno rješenje rezultiralo je nepotrebnim forsiranjem potrošnje (primjerice upotrebe klima uređaja uz otvorene prozore) kako se ne bi  prešlo u nepovoljniju kategoriju proizvođača. Istaknula je kako se sada predloženim Zakonom ispravlja ta pogreška na koju je prije dvije godine ukazivano te poboljšava sustav budući da građani ostaju samoopskrbljivači za dio električne energije koju sami troše, dok u kategoriju proizvođača ulaze samo za višak električne energije isporučene u mrežu.

Nastavno na ovu temu državni tajnik je detaljno obrazložio novine predloženih izmjena stavka 14. članka 51. kojim se regulira da ukoliko opskrbljivač ili tržišni sudionik s kojim korisnik postrojenja za samoopskrbu ima sklopljen ugovor utvrdi da je korisnik postrojenja za samoopskrbu u prethodnoj kalendarskoj godini u mrežu isporučio više električne energije nego što je preuzeo električne energije iz mreže, o razlici između isporučene i preuzete električne energije dužan je obavijestiti korisnika postrojenja za samoopskrbu do 28. veljače tekuće kalendarske godine. Detaljno je pojašnjena uloga i obveze opskrbljivača električne energije u kontekstu svih izmjena članka 51. te još jednom naglašeno kako u slučaju utvrđivanja viška električne energije korisnik postrojenja za samoopskrbu ne gubi taj status. Istaknuto je da navedena opcija donosi benefite za korisnika jer ostvaruje određene prihode ukoliko više proda nego što kupi električne energije. Također su detaljno pojašnjene predloženim izmjenama članka 51. definirane obveze operatora distribucijskog sustava koji će, između ostalog, sada za svako postrojenje morati davati i najavu proizvodnje. Naglašeno je kako je za očekivati da će ovako koncipiran sustav potaknuti digitalizaciju RH u smislu ugradnje digitalnih brojila, a za što je osigurano dovoljno financijskih sredstava.

U nastavku rasprave dodatna pojašnjenja tražena su vezano uz predložene izmjene i dopune članka  51. na način da će se korisniku postrojenja za samoopskrbu koji ostaje u sustavu samoopskrbe i koji je predao višak električne energije, ta ista razlika plaćati po cijeni koja vrijedi za vlastitu potrošnju kupca kategorije poduzetništvo, odnosno cijenu industrijske struje. Nadalje je apelirano da se predloženim Zakonom omogući osnivanje energetskih zadruga. Vezano uz definirano ograničenje do 500 kw ukupne priključne snage svih proizvodnih postrojenja na jednom obračunskom mjernom mjestu ili više mjernih mjesta u višestambenoj zgradi ili zajednici obnovljivih izvora energije u slučaju više obračunskih mjernih mjesta predloženo je da se navedeno ograničenje briše iz predloženog Zakona. Istaknuto je kako navedeno onemogućava stvaranje velikih energetskih zajednica koje postoje primjerice u Beneluxu, Njemačkoj i širom Europe i koje broje desetke tisuća članova građana (i do 30000) s velikom ukupnom snagom u MW. Takve zajednice proizvode struju i postaju ozbiljan faktor u energetskoj tranziciji. Ujedno je izražen stav da bi trebalo omogućiti velike energetske zajednice građana i pravnih osoba time što bi se u energetsku zajednicu mogli uključiti blok višestambenih zgrada i primjerice škola, parkiralište, dom zdravlja u neposrednom susjedstvu. Na taj način bolje bi se ostvarivalo samoopskrbljivanje i dijeljenje energije. 
Državni tajnik pojasnio je da je navedeno ograničenje logično i tehničke naravi te  postoji godinama u našem elektroenergetskom sustavu na način da je za postrojenje preko 500 kW potrebno ishoditi energetsko odobrenje kao za energanu za proizvodnju električne energije, a ne za samoopskrbu. Na pitanje može li jedno postrojenje uključivati uz stanare iz različitih zgrada i pravne osobe koje se nalaze untar nekog susjedstva pojašnjeno je da samo stanari zgrade osnivaju postrojenje s tim da se mogu dogovoriti da iznajme krov zgrade, ali u tom slučaju više nije riječ o samoopskrbi. Ujedno je obrazloženo da stanari zgrade koji osnivaju postrojenje ne moraju osnivati neprofitnu pravnu osobu već se, sukladno ovoj regulativi, sve uređuje ugovorom o samoopskrbi u višestambenoj zgradi s opskrbljivačem. Navedeni ugovor donose suvlasnici zgrade temeljem minimalno natpolovične većine glasova suvlasnika zgrade koja se računa po suvlasničkim dijelovima. Istakntuo je kako je ključno da su ova predložena zakonska rješenja sada provediva. Vezano uz izražen apel da se predloženim Zakonom ujedno omogući osnivanje energetskih zadruga državni tajnik obrazložio je da sukladno važećoj regulativi postoje  enegetske zajednice te da se predloženim izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji određuje nova energetska djelatnost za zajedice obnovljive energije. Naglasio je da bi uvođenje zadruga sada bilo dodatno kompliciranje s tim da nije isključeno njihovo uvođenje u budućnosti. Provedba predloženih izmjena i dopuna iziskuje prilagodbu cijelog sustava te ga u ovom trenutku ne treba opteretiti ovim dodatnim institutom za koji ne znamo ima li značajnijeg interesa. Upravo je ocjena HEP ODS o provedivosti bila ključna da se sada krenulo s ovako predloženim izmjenama.
U nastavku rasprave postavljeno je pitanje postoji li, obzirom na prethodno spomenuta ograničenja, usporedba s regulativom u drugim državama članicama EU, posebice Slovenijom koja je maknula ograničenja za građansku energiju. Državni tajnik istaknuo je kako su predložena rješenja liberalnija u odnosu na neke države članice (iznesen primjer Grčke). Osvrnuo se na primjer Slovenije koja kombinira solare i baterije te naglasio kako predloženi Zakon omogućuje da se u narednom razdoblju kroz Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost raspiše natječaj kojim bi se omogućilo da građanin koji ima više panela od priključka može sudjelovati u natječaju za sufinanciranje baterija.
 Nadalje je u raspravi upozoreno da će uvjet minimalne natpolovične većine glasova suvlansnika zgrade koji se računa po suvlasničkim dijelovima za sklapanje ugovora o samoopskrbi u višestambenoj zgradi biti prepreka za osnivanje postrojenja na otocima, Istri i Dalmaciji budući da postoji velik udio povremenih stanara bez stalnog prebivališta na tim područjima. Iznesen je primjer općine Omišalj koja bilježi puno zainteresiranih iz stambenih naselja za postavljanje solara i koji unatoč tome što općina sufinancira s 2000 eura po sustavu i besplatnu projektnu dokumentaciju do izdavanja odobrenja od strane HEP-a, ne mogu to iskoristiti iz prethodno navedenih razloga. Ocijenjeno je kako će to biti velik problem na ovim područjima te da je potrebno razmotriti uvođenje modela koji bi omogućio onima sa stalnim prebivalištem da mogu realizirati osnivanje postrojenja. 
Državni tajnik istaknuo je kako je navedeni model već prokušan te je pitanje  iznalaženja nekog drugog modela koji bi bio zakonit i ne bi bio predmet ustavne tužbe. Ujedno je naglasio važnost angažmana lokalne razine kroz kampanje i sufinanciranje. Također je napomenuto da svi stanari ne moraju sufinancirati postrojenje već mogu samo potpisati kako bi se mogao sklopiti ugovor o samoopskrbi.

Zatraženo je pojašnjenje vezano uz status proizvođača energije koji su dobili subvencije države prema sada predloženim zakonskim rješenjima te je državni tajnik istaknuo da je navedeno pitanje načina financiranja projekata te da će što se tiče sustava svi oni koji su bili samoopskrbljivači to i ostati.
 U raspravi je dodatno istaknut dobar primjer Slovenije koja je maknula administrativne barijere za građansku energiju, omogućila različite kombinacije unutar naselja, a ne samo jedne zgrade. Spomenut je model financiranja u solarne elektrane prisutan u Sloveniji i drugim zemljama u okruženju gdje opskrbljivač investira a građani određeni broj godina otplaćuju kao da kupuju struju po normalnoj cijeni te nakon isteka tih godina postaju u potpunosti suvlasnici elektrane. Podcrtano je kako solarizacija RH treba krenuti od krovova u vlasništvu građana. Izraženo je neslaganje s politikom nekoliko velikih privatnih  investitora u nekoliko velikih solarnih elektrana. Stoga je kao najbrži model istaknuto micanje svih barijera i ograničenja za građane kako bi se omogućilo naseljima da što bolje koriste prostor koji imaju te javni prostor za postavljanje sunčevih elektrana, dijeljenje električne energije i prijenos viška u sustav. Napomenuto je da predloženi zakon ukidanjem nekih ograničenja predstavlja određeni pozitivan pomak, ali da je za solarizaciju RH potrebno učiniti puno više. Naglašeno je da bi, kada se planiraju velike strateške investicije u obnovljive izvore energije, trebalo primarno mobilizirati štednju građana umjesto potrage za velikim stranim investitorima. Građani imaju velik interes u ulaganje u obnovljive izvore energije i kada bi postojao zajednički fond gdje bi država garantirala i izvodila neki strateški projekt putem HEP-a, a građani bili suinvestitori, tada bi kroz deset do petnaest godina bili u velikoj većini vlasnici energije koju proizvodimo. Naime, građani Hrvatske su prošle godine uložili 60 milijardi kuna u nekretnine, od čega polovicu u gotovini. Stoga bi cilj trebao biti preusmjeravanje investiranja s područja nekretnina (zbog čega je došlo do sumanutog rasta cijena) u primjerice zelenu tranziciju. Predloženo je da se velike solarne elektrane odrede kao strateški projekt koji  potom neće financirati država iz duga ili davanjem u koncesiju jednom privatnom investitoru već otvaranjem javne ponude građanima da mogu kupiti udio i biti suvlasnici energetskih postrojenja. Navedeno je već praksa primjerice u Irskoj i drugim europskim državama.
Državni tajnik je istaknuo kako treba građane potaknuti na stavljanje solara, a što je cilj predloženih izmjena, ali da se moraju omogućiti i velike investicije kako bi se osigurala energetska neovisnost Hrvatske. RH svoj uvoz ne može nadoknaditi isključivo energijom iz hrvatskih kuća. Ovdje uz građansku energiju i velike investicije u postrojenja ključan je naglasak na vodikovom zelenom gospodarstvu.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“, 3 glasa „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBNOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE I VISOKOUČINKOVITOJ KOGENERACIJI 

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 47. sjednici održanoj 4. srpnja 2023. godine, Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o tržištu električne energije, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela  Vlada Republike Hrvatske, aktom od 28. lipnja 2023. godine uz prijedlog da se sukladno člansku 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora predloženi Zakon donese po hitnom postupku.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo. 

Odbor je proveo objedinjenu raspravu o Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o tržištu električne energije, s Konačnim prijedlogom zakona,  P.Z. br. 516 i Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, s Konačnim prijedlogom zakona, P.Z. br. 517. 
Uvodno je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja istaknuo da se predloženim Zakonom otklanjaju prepreke koje ograničavajuće djeluju na osnivanje i korištenje energetske zajednice građana na način da je definirano da se energetska zajednica građana može uspostaviti na području cijele Republike Hrvatske. Druga važna izmjena Zakona vezana je uz postupke izdavanja energetskih odobrenja na način da se jasnije određuje važenje izdanog energetskog odobrenja. Ujedno se uređuje da se javni natječaj za izdavanje energetskog odobrenja ne objavljuje u Službenom listu Europske unije.

U raspravi na Odboru apelirano je da se izmjenama i dopuna Zakona ujedno omogući osnivanje energetskih zadruga. Istaknuo je kako je davanje mogućnosti osnivanja energetskih zadruga jedan od zahtjeva koji već duže vrijeme potiču građani i civilno društvo koje organizira građane u energetske zajednice. U tom smislu upozoreno je kako je u Izvješću o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću dano pogrešno obrazloženje zašto se ne prihvaća taj prijedlog. Upozoreno je da je obrazloženje neprihvaćanja prijedloga u koliziji  sa Zakonom o zadrugama. Naime, obrazlaže se da ih mogu osnivati samo fizičke osobe dok Zakon o zadrugama jasno definira da su one oblik organiziranja fizičkih i pravnih osoba. Ujedno se navodi da zadruge, budući da su isključivo profitno usmjerene, nisu pogodan oblik jer cilj energetske zajednice nije samo dobrobit zadrugara već imaju socijalne i društvene učinke. Stoga je upozoreno kako Zakon o zadrugama definira da zadruge mogu djelovati za profit svojih članova, ostvarivati dobit te je između ostalog propisano i kao se dobit dijeli. Dok su druga kategorija neprofitne zadruge koje imaju društvene ciljeve u lokalnoj zajednici, koje ne bilježe dobit već im navedeni Zakon daje mogućnost da bilježe višak prihoda kao bilo koja druga neprofitna organizacija.

Vezano uz izražen apel da se predloženim Zakonom ujedno omogući osnivanje energetskih zadruga državni tajnik obrazložio je da sukladno važećoj regulativi postoje  enegetske zajednice te da se predloženim izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji određuje nova energetska djelatnost za zajedice obnovljive energije. Naglasio je da bi uvođenje zadruga sada bilo dodatno kompliciranje s tim da nije isključeno njihovo uvođenje u budućnosti. Provedba predloženih izmjena i dopuna iziskuje prilagodbu cijelog sustava te ga u ovom trenutku ne treba opteretiti ovim dodatnim institutom za koji ne znamo ima li značajnijeg interesa. Upravo je ocjena HEP ODS o provedivosti bila ključna da se sada krenulo s ovako predloženim izmjenama. 
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“,  3 glasa „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O TRŽIŠTU ELEKTRIČNE ENERGIJE

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 46. sjednici održanoj 24. svibnja 2023., Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o  izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 19. svibnja 2023. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Konačni prijedlog zakona kao zainteresirano radno tijelo. 

Odbor je proveo objedinjenu raspravu o predloženom Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu i Prijedlogu izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu i projekcija za 2024. i 2025. godinu.

Uvodno je predstavnica Ministarstva financija istaknula da se predloženim Zakonom, s ciljem osiguravanja kontinuiteta u podmirivanju obveza tj. izvršavanja rashoda i izdataka, mijenja iznos zaduživanja na inozemnom i domaćem tržištu novca i kapitala sa 5.512.853.598 eura na 5.906.828.484 eura te tekućih otplata glavnice državnoga duga sa 3.698.141.697 eura na 4.410.280.863 eura. Također se mijenja ukupna visina zaduženja za izvanproračunske korisnike državnog proračuna sa 399.915.971 eura na 359.478.299 eura. Nadalje, ovim Zakonom utvrđuje se mogućnost dodjele pomoći jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave koje su zbog pada broja stanovnika prema posljednjem popisu iz 2021. godine ostvarile manji iznos sredstava fiskalnog izravnanja za 2023. godinu.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“,  3 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje

ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O  IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE  HRVATSKE ZA 2023. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 46. sjednici održanoj 24. svibnja 2023. godine, Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu i projekcija za 2024. i 2025. godinu, Prijedloge izmjena i dopuna financijskih planova izvanproračunskih korisnika za 2023. godinu i projekcija planova za 2024. i 2025. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 19. svibnja 2023. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna kao zainteresirano radno tijelo. 

Odbor je proveo objedinjenu raspravu o predloženim izmjenama i dopunama  Državnog proračuna i  Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu, P.Z. br. 497.

Uvodno je predstavnica Ministarstva financija istaknula da se predloženim izmjenama i dopunama državnog proračuna za 2023. godinu ukupni prihodi povećavaju za 1,7 milijardi eura te iznose 26,6 milijardi eura. Ujedno se ukupni rashodi povećavaju za 1,4  milijarde eura te iznose 28,1 milijardu eura. Sukladno planiranim kretanjima prihoda i rashoda očekuje se da će manjak državnog proračuna iznositi 1,5 milijardi eura ili 2% BDP-a. Proračun opće države prema ESA 2010 metodologiji zabilježit će manjak od 0,7% BDP-a u 2023. godini dok će se udio javnog duga u BDP-u smanjiti za 5,8 postotnih bodova u odnosu na godinu ranije te iznositi 62,6% BDP-a. 

Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja istaknuo je da se plan na razini razdjela Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, uključujući sve proračunske korisnike iz resora, po svim izvorima financiranja za 2023. godinu povećava s 2,22 milijardi EUR na 2,74 milijardi EUR, odnosno za 517 milijuna EUR. Ovo povećanje se gotovo u cijelosti odnosi na glavu Ministarstva, i to u iznosu 503,3 milijuna EUR. Rashodi i izdaci planirani u okviru izvora financiranja koji utječu na visinu deficita povećavaju se na razini razdjela (uključujući sve proračunske korisnike iz resora) za 356,9 milijuna EUR. Za osiguravanje dostatne količine plina u skladištu PSP Okoli, a sukladno Uredbi (EU) 2022/1032 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. lipnja 2022. o izmjeni uredbi (EU) 2017/1938 i (EZ) br. 715/2009 u pogledu skladištenja plina, prema kojoj su korisnici sustava skladišta plina dužni napuniti skladište plinom do 1. studenog 2022. do 90% od zakupljenog skladišnog kapaciteta, planirano je povećanje rashoda u iznosu od 20 milijuna EUR. Predviđena količina plina utisnuta je u sustav skladišta plina operatora društva Podzemno skladište plina d.o.o. do početka studenog 2022. S obzirom na to da u proteklom vremenu od 1.studenog 2022. tijekom ogrjevne sezone nije bilo intervencije u smislu odluka o oslobađanju količina plina za interventne situacije, plin koji je nabavljen sukladno Odluci nalazi se u skladištu PSP Okoli. Za provedbu mjere potpore za kompenzaciju rasta troškova za toplinsku energiju korištenu u tehnološke svrhe planirano je 30,0 milijuna EUR, a iznos od 70,0 milijuna EUR odnosi se na kompenzacijske mjere za sektor toplinarstva. Za ispunjavanje obveza po pravorijeku u arbitraži Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u predmetu ICSID Case No. ARB/13/32 kojim je odlučeno da je Republika Hrvatska dužna isplatiti odštetu MOL Hungarian Oil and Gas Company Plc planirano je 229,4 milijuna EUR. Ravnateljstvo za robne zalihe planiralo je povećanje od 8,3 milijuna EUR u svrhu podmirenja troškova stambenog zbrinjavanja raseljenih osoba iz Ukrajine temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske o financiranju troškova za stambeno zbrinjavanje raseljenih osoba iz Ukrajine u pojedinačnom smještaju od 23. ožujka 2022. Za potrebe provođenja Zakona o sustavu obrane od tuče i za osiguranje sredstava za potpunu funkcionalnost operativnog sustava obrane od tuče u 2023. godini povećavaju se sredstva Državnog hidrometeorološkog zavoda iz izvora koji utječu na visinu deficita za 900,0 tisuća EUR, koja se osiguravaju iz ušteda koje ostvaruje Ministarstvo poljoprivrede. Uz navedene rashode iz izvora financiranja koji utječu na deficit, za isplatu 2. tranše dioničarskog zajma društvu Hrvatska elektroprivreda d.d. iz istih izvora osiguravaju se dodatna sredstva u iznosu od 135,0 milijuna EUR u okviru izdataka za dane zajmove trgovačkim društvima u javnom sektoru. HAMAG-BICRO također planira povećanje izdataka za davanje zajmova poduzetnicima u iznosu od 15,5 milijuna EUR, koji se financiraju iz izvora 565 Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD) u visini 85%, te nacionalnog sufinanciranja u visini 15%, kao i 10 milijuna EUR-a iz izvora 563 Europski fond za regionalni razvoj za financijske instrumente. Planirano povećanje rashoda na ostalim izvorima (koji ne utječu na visinu deficita) kod Ministarstva u užem smislu, u iznosu 19,36 milijuna EUR rezultat je povećanja rashoda za financiranje obnove infrastrukture na području pogođenom potresom u Petrinji za 10,12 milijuna EUR iz Fonda solidarnosti EU te povećanja rashoda za subvencije za 19,9 milijuna EUR za pokrivanje troškova energetskih subjekata iz područja toplinske energije, odnosno na isplatu nadoknada razlika jediničnih cijena za centralne i zatvorene toplinske sustave. Navedenih 19,9 milijuna EUR osigurava se prenamjenom sredstava za subvencioniranje krajnje cijene plina kućanstvima i mikro, malim i srednjim poduzetnicima koja se financiraju iz sredstava pomoći Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a za koja se očekuje da će ostati neutrošena. Na glavi 07715 Nacionalni parkovi i parkovi prirode ukupni rashodi iz svih izvora smanjuju se za 13,6 milijuna EUR, što se gotovo u cijelosti odnosi na ostale izvore (koji ne utječu na visinu deficita). Do smanjenja dolazi zbog usklađenja plana neutrošenih prihoda prenesenih iz prethodne godine u 2023. godinu s njihovim ostvarenjem (stvarnim stanjem na kraju 2022.). Ravnateljstvo za robne zalihe povećalo je rashode za nabavu zaliha za 5,4 milijuna EUR, koje će financirati iz prenesenih prihoda od prodaje robnih zaliha ostvarenih u prethodnoj godini. HAMAG BICRO je iskazao smanjenje plana rashoda financiranih iz ostalih izvora u iznosu 5,8 milijuna EUR, zbog usklađivanja sa vremenskim tijekom provedbe programa i projekata. Cilj ovog rebalansa Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja je da se osiguraju sredstva za provedbu 4. paketa mjera Vlade RH kako bi se smanjio inflatorni pritisak na građane i gospodarstvo. 

Zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (u daljnjem tekstu: Fond) istaknuo je da se planirani ukupni prihodi i primici Fonda povećavaju za 13.526.724,00 eura i iznose 413.635.154 eura. Povećanje se odnosi na prihode s osnove viška tržišnih prihoda proizvođača ostvarenih proizvodnjom električne energije sukladno odredbama Uredbe o Zakonu o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena električne energije (NN 156/22) u iznosu od 10.700.000 eura i prihode s osnove poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada u iznosu od 2.826.724 eura. Planirani ukupni rashodi i izdaci povećavaju se za 26.633.798 eura i iznose 401.168.368 eura. Najznačajnije povećanje izvršeno je u okviru rashoda za Programe i projekte energetske učinkovitosti na način da je za 19.908.425 eura povećana stavka Programi suzbijanja energetskog siromaštva. Radi se o provedbi Zaključka Vlade RH u vezi s ublažavanjem porasta cijena plina i sprječavanja izloženosti građana energetskom siromaštvu od 9.3.2022 te Odluke Vlade RH o subvencioniranju dijela krajnje cijene opskrbe plinom za krajnje kupce kategorije kućanstvo te krajnje kupce koji nisu kućanstvo s godišnjom potrošnjom plina do 10GWh od 16.3.2023. Nadalje se povećava ukupno planirani iznos za Programe i projekte zaštite okoliša za 6.335.632 eura (povećanja u sklopu aktivnosti sanacije odlagališta otpada, očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti te poticanja odvojenog prikupljanja otpada i recikliranja). 

Nakon uvodnih obrazloženja uslijedila je rasprava u kojoj su od predstavnika Fonda zatražene dodatne informacije vezano uz provedbu poziva iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Zamjenik direktora Fonda istaknuo je da je iz NPOO u tijeku poziv vrijedan oko 60 milijuna eura koji se odnosi na prerađivačku industriju (oko 50 milijuna eura odnosi se na fotonapone, a po pet milijuna eura na biomasu i bioplinska postrojenja) te je predviđena druga tranša u iznosu od oko 20 milijuna eura. Također će se nacionalno sufinancirati energetska obnova i ti se projekti planiraju u drugom dijelu ove godine. 

Nadalje je u raspravi istaknut dugogodišnji problem uskladištenih gotovo 100.000 tona otpada u balama koji ekološki i vizualno opterećuje Varaždin. Vezano uz provedeni otvoreni  postupak javne nabave velike vrijednosti za sanaciju zatvorenog odlagališta neopasnog otpada na lokaciji Gospodarska zona Brezje u Varaždinu i za koji je stigla samo jedna ponuda, postavljeno je pitanje hoće li Fond s 40% sufinancirati taj projekt. Zamjenik direktora Fonda pojasnio je da je Fond primio na znanje informaciju o sufinanciranju tog projekta, ali da odluka još nije donesena. Naime, Fond je tražio da se po završetku uredno provedenog postupka javne nabave dostavi sva potrebna dokumentacija koju će razmotriti i potom donijeti odluku. Navedena dokumentacija zaprimljena je s jučerašnjim danom. 

U nastavku rasprave, polazeći od visine rebalansom proračuna planiranog iznosa za podmirenje naknade štete MOL-u, postavljeno je pitanje razmatra li RH povlačenje iz Ugovora o energetskoj povelji te postoji li formiran stav o ovom pitanju kao i planiranoj dinamici provedbe povlačenja. Istaknuto je kako Ugovor o energetskoj povelji klauzulom zaštite investitora osigurava široku zaštitu investitora pokrivajući regulatorni rizik. Naime, investitori podižu tužbe radi izmjene regulative koja utječe na njihova ulaganja. Ovo je posebice ocijenjeno problematičnim i štetnim za RH kada se budu donosile odluke usmjerene na ograničavanje upotrebe fosilnih goriva i poticanje obnovljivih izvora energije. 

Nastavno na ovu temu državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja istaknuo je kako je u navedenoj arbitraži veći dio tužbenih zahtjeva MOL-a odbijen. U pravorijeku je navedeno da je RH na štetu MOL-a povrijedila Ugovor o energetskoj povelji jer je propustila liberalizirati tržište plina u razdoblju 2011. do 2014. godine.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“,  3 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje

IZMJENA I DOPUNA DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2023. GODINU I PROJEKCIJA ZA 2024. I 2025. GODINU

te sljedećih odluka:
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatskih voda za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatskih cesta za 2023. godinu i projekcija za 2024. i 2025. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatske agencije za osiguranje depozita za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2023. i projekcija plana za 2024. i 2025.  godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Centra za restrukturiranje i prodaju za 2023. i projekcija za 2024. i 2025. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatskih autocesta za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana HŽ infrastrukture za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Uoči Dana planete Zemlje Odbor za zaštitu okoliša i prirode organizirao je predstavljanje Zbirnog izvješća šestog ciklusa Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC). Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) tijelo je Ujedinjenih naroda osnovano 1988.  od strane Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) i Svjetske meteorološke organizacije (WMO) te ima 195 članica. Osnovan je kako bi donositeljima politika pružao redovne znanstvene procjene o klimatskim promjenama, njihovim posljedicama i potencijalnim budućim rizicima kao i da bi predlagao opcije prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena.

Najnovije objavljeno Zbirno izvješće IPCC-a prezentirao je dr.sc. Ivan Güttler, zamjenik ravnateljice Državnog hidrometeorološkog zavoda i predstavnik Republike Hrvatske u IPCC-u.  U prezentaciji je istaknuo da IPCC ne provodi vlastita istraživanja, simulacije modelima niti vrši mjerenja. Njegova je uloga procijeniti znanstvenu, tehničku i socio-ekonomsku literaturu relevantnu za razumijevanje klimatskih promjena, njihovih posljedica i budućih rizika te opcije za prilagodbu i ublažavanje. Nastavno na objavljenih šest izvješća  u sklopu šestog ciklusa (tri izvješća radnih skupina te tri posebna izvješća na temu stanja oceana i kriosfere; stanja šuma i korištenja zemljišta; globalnog zatopljenja od 1,5˚C) izrađeno je ovo Zbirno izvješće koja ima za cilj iz svih ovih pojedinačnih izvješća i analiza sustavno prikazati zaključke. Stoga ono sadržava tri glavna dijela. U prvom dijelu obrađuje trenutačni status i trendove (opaženo zagrijavanje i njegove uzroke; opažene promjene i utjecaje; trenutačni napredak u prilagodbi te nedostatke i izazove; trenutačni napredak u ublažavanju, nedostatke i izazove). U drugom dijelu obrađuje buduće klimatske promjene, rizike i dugoročne odgovore (buduće klimatske promjene;  utjecaji klimatskih promjena i klimatski povezani rizici; vjerojatnost i rizici neizbježnih, nepovratnih i naglih promjena; opcije prilagodbe i njihova ograničenja u toplijem svijetu;  ugljični budžeti i neto nula emisija; putovi ublažavanja; prelazak granice: prekoračenje razine zagrijavanja i povratak). Treći dio sadržava odgovore u kratkoročnom razdoblju (hitnost integriranog klimatskog djelovanja u bliskoj budućnosti; prednosti kratkoročnog djelovanja;  opcije ublažavanja i prilagodbe u različitim sustavima; sinergije i kompromisi sa održivim razvojem; pravednost i uključivost; upravljanje i politike; financiranje, tehnologija i međunarodna suradnja). Kroz sedam grafičkih prikaza iz Izvješća detaljnije je kroz prezentaciju obrazloženo da će se štetni učinci klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem nastaviti intenzivirati. Mjere u kojoj će sadašnje i buduće generacije doživjeti topliji i drugačiji svijet ovisi o izborima koje činimo sada i u bliskoj budućnosti (pet mogućih scenarija visine globalnog zagrijavanja). Svako povećanje globalnog zagrijavanja dovodi do sve raširenijih i izraženijih regionalnih promjena u srednjoj klimi i ekstremima. Ovdje je posebice izdvojen problem suša u području Sredozemlja s povećanjem globalnog zagrijavanja. Izvješće se također u projekcijama budućih klimatskih promjena bavi ozbiljnošću utjecaja porasta temperature zraka na prirodne i ljudske sustave (rizici za bioraznolikost, ljudsko zdravlje, proizvodnju hrane, proizvodnju u akvakulturi).  Detaljno su obrazloženi grafički prikazi rizika koji rastu sa svakim povećanjem globalnog zagrijavanja. Ovdje je posebice dan naglasak na procjene rizika za obalna područja ovisno o porastu emisija stakleničkih plinova. S porastom razine mora rastu pritisci na obalna područja te će rizici na oba područja ovisiti o odgovorima na te promjene.  Ograničavanje zagrijavanja na 1,5˚C i 2˚C uključuje brza, dubinska i u većini slučajeva trenutačna smanjenja emisija stakleničkih plinova. Ključno je djelovanje u pravcu jačanja klimatske otpornosti društva te su detaljno prezentirani pravci implementiranja mjera kojima se ona jača (posebno naglasak dan na uključivo upravljanje koje uključuje sve dionike) te konkretne klimatske akcije u različitim područjima (energetika, korištenje zemlje, proizvodnja hrane, voda, zdravlje, gospodarstvo i slično). Kao pozitivnim pomacima zadnjih godina zaključno je u prezentaciji ocijenjeno da je energija vjetra i Sunca ubrzano postala dostupan i važan izvor, da energetska učinkovitost olakšava tranziciju, da električna vozila i toplinske pumpe/dizalice topline postaju dostupne i raširene te da jačaju sustavi za prilagodbu i povezivanje sa zaštitom bioraznolikosti. Kao problemi koji postoje danas i zadnjih godina istaknuto je da emisije stakleničkih plinova rastu (npr. metan) ili tek počinju usporavati (ugljični dioksid), da koncentracije svih glavnih stakleničkih plinova u atmosferi rastu, da temperatura zraka raste te da rastu pritisci na pojedince, zajednice, gradove, gospodarstvo i ekosustave.

Nastavno na uvodnu prezentaciju ravnateljica Uprave za klimatske aktivnosti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja gđa. Dunja Mazzocco Drvar naglasila je da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja koncentrirano na donošenje novog klimatskog zakonodavstva budući da RH kao članica EU vrlo aktivno sudjeluje u donošenju svih propisa vezanih uz klimatske promjene. Cilj je zakonodavna regulativa koja će operacionalizirati klimatsku ambiciju postavljenu do 2030. odnosno 2050. godine. Ujedno je Ministarstvo angažirano na ažuriranju nacionalnog energetskog i klimatskog plana, uz uključivanje svih dionika.

U raspravi koja je potom uslijedila sudjelovali su članovi Odbora za zaštitu okoliša i prirode,  dr.sc. Branka Ivančan-Picek, glavna ravnateljica Državnog hidrometeorološkog zavoda, akademik Mirko Orlić iz Razreda za prirodne znanosti i član Predsjedništva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, doc.dr.sc. Krešo Pandžić, pročelnik Sekcije za klimu Znanstvenog vijeća za zaštitu prirode Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, predstavnici Zelenog foruma (udruga Tatavaka i Zelena akcija) i Inicijative mladih Fridays For Future te učenici XVI. gimnazije iz Zagreba koji su sjednici nazočili uz profesoricu i mentoricu  Sunčanu-Leu Kolbezen. 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 44. sjednici održanoj 30. ožujka 2023. godine, Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba uključenih u javno sudjelovanje od očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka („strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja“) (EU) 2022/0117, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 14. ožujka 2023. godine.  
Stajalište RH Hrvatske o ovom Prijedlogu direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/23-07/80, URBROJ: 50301-21/06-23-2 na sjednici održanoj 28. veljače 2023. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložila je državna tajnica Ministarstva pravosuđa i uprave te istaknula da je, uvažavajući napredak u raspravi, RH dopunila i izmijenila Stajalište RH iz srpnja 2022. godine.   
U Stajalištu se navodi da je raširenost SLAPP-ova u nekim državama članicama utvrđena kao razlog ozbiljne zabrinutosti u okviru izvješća o vladavini prava za 2020. i 2021. godinu. Komisija je 3. prosinca 2020. objavila akcijski plan za europsku demokraciju u kojem je najavila niz mjera za jačanje slobode medija i medijskog pluralizma, uključujući inicijativu za SLAPP-ove i preporuku o sigurnosti novinara. Ujedno se Strategijom za jačanje primjene Povelje EU o temeljnim pravima između ostalog utvrđuju mjere za potporu organizacijama civilnog društva i aktivistima za ljudska prava te njihovu zaštitu. Nadalje, Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020.-2024. doprinosi sigurnosti i zaštiti novinara i medijskih djelatnika u cijelom svijetu. Ujedno se u Komunikaciji o suzbijanju kaznenih djela protiv okoliša  EK obvezala da će prijedlog zakonodavstva protiv zlouporabe sudskih postupaka protiv novinara i boraca za ljudska prava uključivati borce za zaštitu okoliša. EK usvojila je Preporuku (EU) 2022/758 u travnju 2022. o zaštiti novinara i boraca za ljudska prava uključenih u javno sudjelovanje od očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka. RH je u skladu s traženjima iz točaka 25. i 29. Preporuke imenovala kontakt točku za prikupljanje i razmjenu informacija o organizacijama koje pružaju smjernice i potporu osobama koje su mete očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja, a Ministarstvo pravosuđa i uprave je određeno kao tijelo odgovorno za koordinaciju informacija i izvješćivanje. 

Cilj je predložene Direktive zaštiti mete SLAPP-ova i spriječiti daljnje širenje te pojave u EU. Uobičajene su mete SLAPP-ova novinari i aktivisti za ljudska prava, članovi akademske zajednice i istraživači. Buduća Direktiva trebala bi se primjenjivati na sve vrste pravnih zahtjeva ili postupaka građanske ili trgovačke naravi s prekograničnim implikacijama bez obzira na vrstu suda. Tuženicima bi se osigurala postupovna jamstva: zahtjev za osiguranje za pokrivanje troškova postupka ili troškova postupka i naknade štete, zahtjev za rano odbacivanje očito neosnovanog sudskog postupka, zahtjev za pravne lijekove protiv zlonamjernih sudskih postupaka (naknada troškova postupka, naknada štete i novčane kazne) ili sve u isto vrijeme (članci 5., 6., 7., 8. i 9.). Sudovi bi imali mogućnost izricanja novčanih kazni što bi stvorilo odvraćajući učinak kod potencijalnih tužitelja od pokretanja zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja. Takve bi novčane kazne trebale biti razmjerne utvrđenim elementima zlouporabe. Prijedlog direktive osigurava mogućnost da, kada se pokrene zlonamjerni sudski postupak protiv fizičke ili pravne osobe s domicilom u državi članici zbog javnog sudjelovanja, ta osoba može pred sudom države u kojoj ima domicil tražiti naknadu štete i naknadu troškova postupka pred sudom treće zemlje bez obzira na domicil tužitelja u sudskom postupku u trećoj državi (članak 18.).
Republika Hrvatska podržava donošenje Direktive i ciljeve koji se njome žele postići. Smatra da novinari imaju bitnu ulogu u olakšavanju javne rasprave i prenošenju informacija, mišljenja i ideja. Stoga se moraju propisati instrumenti koji bi osiguravali da građani imaju pristup različitim stajalištima u europskim demokracijama. U takvom pristupu borbi protiv organiziranog kriminala, korupcije i ekstremizma ključnu ulogu imaju istraživački novinari koji se suočavaju sa sve većim brojem napada i uznemiravanja.

RH je stava da je potrebno osigurati postupovna jamstva primjenjiva u predmetima s prekograničnim implikacijama, koja se očituju u povećanoj zaštiti od izloženosti tuženika u SLAPP tužbama, čak i u parnicama pokrenutima u trećim državama. 
Nadalje, RH smatra da je potrebno očuvati ravnotežu između ranog odbacivanja očito neosnovanih tužbi i prava na učinkovit pristup pravosuđu. Postizanje pravične ravnoteže između ovih dviju komponenata ključni je element u nastojanju zaštite slobode govora. Pri tome je važno isključiti mogućnost pravne zaštite onih tuženika koji namjerno šire dezinformacije isključivo u svrhu nanošenja štete nečijem ugledu
Iako Republika Hrvatska iskazuje zadovoljstvo  Prijedlogom direktive, smatra kako je nužno  dodatno regulirati određena područja kako bi se isti lakše implementirao u hrvatski pravni poredak pa u tom smislu aktivno i konstruktivno sudjeluje u radu radne skupine.

RH ukazuje na niz otvorenih pitanja i prijedloga izmjena i dopuna vezano uz odredbe članka 4. (pitanja s prekograničnim učincima), članka 6. (naknadne izmjene tužbenog zahtjeva ili podneska), članka 7.  (institut intervencije treće strane), članka 8. (institut osiguranja), članka 9. (institut ranog odbacivanja tužbe), članka. 14. (novo uređenje naknade troškova postupka) te  članka. 16. (institut novčane kazne). 

U raspravi na Odboru traženo je pojašnjenje je li za iznesen konkretan primjer pokrenutih tužbi od strane gradonačelnika protiv novinarke riječ o SLAPP-u. Državna tajnica, ne ulazeći u konkretan primjer, načelno je naglasila kako utvrđivanje je li riječ o takvoj vrsti tužbe podrazumijeva sudski postupak. Na sudu je da prepozna, a u čemu bi mu trebala pomoći ova Direktiva za koju se do ljeta očekuje opći pristup i dogovor država članica o temeljnim minimalnim zajedničkim standardima.

Članica Odbora iz reda javnih, znanstvenih i stručnih djelatnika i članica Zelene akcije istaknula je važnost predložene Direktive za aktiviste za ljudska prava i okoliš te novinare. Naglasila je da su okolišni aktivisti izrazito izloženi SLAPP tužbama te da se nažalost posljednjih nekoliko godina uočava taj trend u RH. Uočava da je u Stajalištu RH istaknuta uloga novinara, ali međutim ispuštena cijela jedna grupa aktivista za ljudska prava. Problematizirala je da se u RH vodi jako puno postupaka od strane nekog vrlo moćnog protiv novinara radi napisane riječi ili protiv nekog aktiviste/aktivistkinje radi neke kampanje. Riječ je o postupcima koji su izrazito skupi i opterećujući za tuženike, posebice kada se postupci dugo vode što često uključuje odlaske na ročišta u druge gradove od mjesta stanovanja, angažiranje odvjetnika u kaznenom postupku za odgovornu osobu iz organizacije. Izrazila je stav kako bi Stajalište RH trebalo ići u smjeru angažmana da se neki mehanizmi počnu ugrađivati kako bi sud vrlo rano mogao prepoznati da se radi o SLAPP-u. Ovdje je riječ o velikom trudu i edukaciji sudaca, ali to je bilo iskustvo i drugih zemalja. Potrebnim ocjenjuje još veći angažman na zaštiti slobode govora, slobode javnog djelovanja i aktivizma. Stoga je ključno krenuti u izmjene propisa, prvenstveno Zakona o parničnom postupku, ali i druge zakone. Ovdje je izdvojila primjer članka 171. Zakona o zaštiti okoliša (NN br. 80/13, 153/13, 78/15, 12/18 i 118/18) za koji niz godina upozoravaju da bi se trebao brisati jer odvraća od toga da se traže informacije, sudjeluje u postupcima i u konačnici pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša. Naime, ocjenjuju da ovakva odredba daje ideju svakome tko traži dozvolu i sudjeluje u nekom postupku ili čeka odobrenje studije da tuži aktivistu/aktivistkinju, građana koji je pokrenuo neki postupak. 

U nastavku rasprave naglašeno je kako u važećoj zakonodavnoj regulativi imamo regulirano objesno parničenje, ali da očito obrasci nisu dovoljno definirani da bi ga mogli na vrijeme prepoznati. Ocjenjeno je da će veći dio predstavljati implementacija Direktive u domaće zakonodavstvo budući da će ona biti kompromisne naravi, dok će se implementacijom trebati uvažati konkretna situacija u državi članici. 
Nadalje je u raspravi upozoreno na pojavu novog momenta u RH odnosno tužbi koje dolaze iz primjerice jakih gospodarskih krugova protiv novinara, nekad aktivista i koje idu na naknade štete za povredu prava osobnosti tvrtke. Istaknuto je kako navedeno evidentno predstavlja SLAPP tužbe. Naglašeno je da je riječ o posezanju za novom strategijom budući da su u našoj dosadašnjoj praksi kod povrede prava osobnosti tvrtke i iznosi naknade štete daleko veći nego u slučajevima povrede prava osobnosti fizičke osobe. Prema tvrdnjama novinara radi se o odštetnim zahtjevima koji su uglavnom veći od 100.000 kuna i koje moraju osobno platiti. Izražen je stav kako implementacija ove Direktive mora pokriti i navedene slučajeve budući da se radi o rastućem trendu.  

Nadalje je dan osvrt na stav koji je izražen vezano uz odredbe Direktive kojima je reguliran institut intervencije treće strane. Između ostalog u Stajalištu RH navodi se kako postoji mogućnost da potpora nevladinih organizacija tuženiku u postupku pred sudom može dovesti do odugovlačenja postupka, što nije cilj ovog Prijedloga direktive, a ne postoje zapreke da nevladine organizacije pruže podršku tuženiku, ali izvan formalnog pristupa. Istaknuto je kako je dosadašnja praksa, kroz primjenu Zakona o suzbijanju diskriminacije, pokazala da su nevladine organizacije, udruge, strukovna udruženja (primjerice Hrvatsko novinarsko društvo, Sindikat novinara i sl.) u ulozi umješača doprinijeli efikasnosti postupka. Ocijenjeno je kako navedeno može doprinijeti ubrzanju i efikasnosti postupka jer umješači osiguravaju određene informacije sudu kojima on nužno ne mora raspolagati. Stoga se drži potrebnim podržati institut intervencije treće strane. 

Nadalje se raspravljalo i o stavu izraženom u Stajalištu RH vezano uz institut osiguranja. U tekstu Stajališta RH navedeno je kako nije razvidno u kojem trenutku bi sud zatražio takvo osiguranje te da ukoliko ga zatraži na početku postupka, bez provedenih dokaznih radnji tužitelj može tvrditi da je sud pristran. Istaknuto je kako bi možda trebalo razmotriti da se navedeno ograniči do početka glavne rasprave te da se na pripremnim ročištima utvrdi radi li se kada je riječ o troškovima o nekom riziku za drugu stranu. 
Iznesena su određena mišljenja vezano uz razliku između troškova postupka i naknade štete obzirom da tuženik ne mora podnijeti protutužbu za naknadu štete u ovom postupku već to može učiniti u drugom postupku nakon završetka ovog postupka. Izraženo je mišljenje kako bi trebalo razmotriti hoće li naša nacionalna rješenja ići u smjeru adhezije odnosno da se umjesto dva odvojena postupka koji onda stvaraju dodatan teret uvede mogućnost protutužbe unutar same tužbe. Istaknuto je kako je navedeno u konačnici i dobar instrument odvraćanja od objesnog parničenja. Ujedno je podržano mišljenje izrečeno u prethodnom dijelu rasprave da bi institut objesnog parničenja trebalo iskoristiti za afirmaciju ove Direktive. Također je istaknuto da bi pri daljnjoj razradi trebalo uzeti u obzir kriterije koje je razvio Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu pri tumačenju članka 10. Europske konvencije o ljudskim pravima kojim je uređeno pravo na slobodu izražavanja. Naime, radi se o dobro razrađenim kriterijima i praksi suda koja može poslužiti pri definiranju načina primjene. 
Vezano uz institut novčane kazne naznačeno kako ovdje možemo koristiti institut objesnog parničenja te razmotriti kako navedeno ugraditi. 

U raspravi je također istaknuto da, kada je riječ o ovakvim tužbama, ne bi trebalo zapostaviti političare, saborske zastupnike koji djeluju u javnom prostoru budući da postoje slučajevi u praksi i njihove neosnovane izloženosti. Istaknuto je kako je trenutno aktivno nekoliko tužbi protiv saborskih zastupnika zbog izrečene riječi i političke ocjene (a kojima se ide na povredu prava osobnosti tvrtke). Naglašeno je kako se na ovaj način stvara pritisak na određene političare da ne govore o nezakonitostima, korupciji ili određenoj društvenoj šteti koju određene tvrtke po njihovom mišljenju čine.  

Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora većinom glasova (6 glasova „za“ i 1 glas „suzdržan“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba uključenih u javno sudjelovanje od očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka („strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja“) (EU) 2022/0117

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 44. sjednici održanoj 30. ožujka 2023. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2009/148/EZ o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem azbestu na radu COM (2022) 489, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 14. ožujka 2023. godine.  

Stajalište RH Hrvatske o ovom Prijedlogu direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/22-07/391, URBROJ: 50301-21/06-22-3 na sjednici održanoj 15. studenoga 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je predstavnik Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te istaknuo da je u rujnu 2022. godine Europska komisija u sklopu paketa za unapređenje zaštite građana i okoliša od azbesta objavila Komunikaciju o radu prema budućnosti bez azbesta: europski pristup rješavanju zdravstvenih rizika od azbesta i Prijedlog direktive o izmjeni Direktive 2009/148/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem azbestu na radu. Na poslodavce se već primjenjuju stroge obveze u pogledu zaštite, planiranja i osposobljavanja, ali obzirom na najnovije znanstvene dokaze potrebno je smanjiti graničnu vrijednosti izloženosti azbestu. Europska komisija je u Prijedlogu direktive predložila dodatno smanjivanje granične vrijednosti izloženosti azbestu s 0,1 na 0,01 f/cm3  (vlakna po kubičnom centimetru). Kako bi se unaprijedio postupak mjerenja predlaže se korištenje metode elektronske mikroskopije (EM) uz već postojeću metodu fazno kontrastne optičke mikroskopije (PCM) 

Republika Hrvatska pozdravlja Prijedlog direktive i cilj koji se želi postići.  Budući da je predložena granična vrijednost 10 puta manja od vrijednosti koja je trenutno propisana u Hrvatskoj, zalaže se za duži period za transponiranje direktive kako bi se ostavilo dovoljno vremena za prilagodbu. Vezano za prijedlog za uvođenje nove modernije tehnologije elektronske mikroskopije umjesto široko rasprostranjene fazno optičke mikroskopije trenutno nema informacije koliko ovlaštenih laboratorija u RH koristi tehniku elektronske mikroskopije za određivanje broja vlakana azbesta u cm3, a koliko tehniku fazno kontrastne optičke mikroskopije. Ujedno, što se tiče dodatnog postrožavanja graničnih vrijednosti (niže od 0,01 vlakana/cm3), nema informacija mogu li se tvrtke koje posluju na području RH prilagoditi takvim zahtjevima. O navedenim pitanjima u tijeku su konzultacije s tijelima koja bi mogla raspolagati navedenim informacijama. Vezano za otvoreno pitanje za države članice tj. prijedlog za uvođenje nove modernije tehnologije elektronske mikroskopije (EM) umjesto široko rasprostranjene fazno optičke mikroskopije (PCM), RH se zalaže da se u tekstu naglasi kako se državama članicama ostavlja mogućnost nastavka primjene PCM metode.

U raspravi na Odboru izražen je apel Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da se što je moguće prije angažira u pripremi betonskih kazeta za prihvat otpada od azbesta budući da isto predstavlja jedino sigurno zbrinjavanje azbesta koji se stavlja izvan upotrebe. Osvrnuvši se na moguće negativne učinke manipulacije azbestom na ljudsko zdravlje istaknuto je kako je teško pratiti radne anamneze jer su jedno slučajevi građevinskih radnika zaposlenih na obradi azbesta u odnosu na slučajeve kada azbestoza nastane prilikom rušenja, skupljanja azbestnog otpada od strane lokalnog stanovnika. Također je naglašena potreba da RH nabavi opremu za korištenje metode elektronske mikroskopije kako bi se bolje detektiralo trenutno stanje i ugroženost stanovništva. 

Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora jednoglasno (7 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2009/148/EZ o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem azbestu na radu COM (2022) 489

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 44. sjednici održanoj 30. ožujka 2023. godine, Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn održivih proizvoda i stavljanju izvan snage Direktive 2009/125/EZ COM (2022) 142, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 15. ožujka 2023. godine.  

Stajalište RH Hrvatske o ovom Prijedlogu uredbe usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/23-07/79, URBROJ: 50301-21/06-23-2 na sjednici održanoj 28. veljače 2023. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te istaknuo da predložena Uredba ima za cilj poboljšati okolišnu održivost proizvoda te istodobno poticati bolje funkcioniranje jedinstvenog tržišta i slobodno kretanje održivih proizvoda. Istodobno se postavljaju zahtjevi kao bi proizvodi bili trajniji, pouzdaniji, nadogradivi, popravljivi, lakši za održavanje, obnovu i recikliranje, kao i energetski i resursno učinkoviti. Prijedlog uredbe temelji se na postojećoj Direktivi o ekološkom dizajnu koja trenutačno obuhvaća samo proizvode povezane s energijom (ali ne postoji sveobuhvatan skup zahtjeva kojima bi se osiguralo da svi proizvodi koji se stavljaju na tržište EU budu sve održiviji i u skladu s načelom kružnosti).  Uspostavlja se horizontalni okvir i proširuje se područje primjene Direktive o ekološkom dizajnu izvan okvira proizvoda povezanih s energijom, tj. izvan bilo kojeg proizvoda koji utječe na potrošnju energije tijekom uporabe. Nova Uredba primjenjivat će se na svu fizičku robu, uključujući sastavnice i poluproizvode, osim hrane, hrane za životinje, lijekova i veterinarskih proizvoda, živih biljaka i životinja te proizvoda ljudskog podrijetla. Važna novost je uvođenje digitalne putovnice za proizvode. Ujedno predloženom Uredbom Europskoj komisiji se pruža okvir za donošenje delegiranih akata s posebnim zahtjevima za proizvod ili skupinu proizvoda, u skladu s pristupom trenutačne Direktive o ekološkom dizajnu. Dodatan važan aspekt jest jačanje nadzora tržišta. 
Republika Hrvatska pozdravlja EU inicijativu i njezinu horizontalnu prirodu kako bi se održivi proizvodi učinili normom u cilju smanjenja negativnog utjecaja proizvoda na okoliš tijekom životnog vijeka, u skladu s načelom kružnosti. Pri propisivanju tehničkih zahtjeva važno je zadržati ključnu ulogu normi i načela Novog zakonodavnog okvira (NLF-a) koji su važan alat za potporu i provedbu zakonodavstva Europske Unije.

RH inicijativu vidi kao značajan alat za postupanje po hijerarhiji gospodarenja otpadom (sprječavanje nastanka otpada, priprema za ponovnu uporabu, recikliranje, ostali postupci oporabe npr. energetska oporaba i zbrinjavanje), kako bi se postigao prvi korak u hijerarhiji, a to je sprječavanje nastanka otpada odnosno priprema za ponovnu uporabu proizvoda kada još nije postao otpad, a sve u skladu s provedbom  koncepta kružnog gospodarstva. Prevencija nastajanja otpada kao i provedba mjera za smanjivanje nastajanja otpada odnose se na procese ili mjesta nastajanja otpada u svim područjima djelovanja, a podrazumijevaju odgovarajuće postupke, odnosno promjene u proizvodnim ili uporabnim procesima u svrhu smanjivanja otpada po količini, obujmu i štetnim sastojcima.
RH digitalnu putovnicu za proizvode smatra dobrim alatom koji će potrošačima pružiti informacije za donošenje održivih izbora, olakšati pružanje informacija unutar lanca vrijednosti te pomoći nadzoru tržišta i carinskim tijelima u izvršavanju njihovih zadaća. RH je mišljenja kako je potrebno uskladiti zahtjeve za podacima i razviti standarde temeljene na postojećim propisima EU te izbjeći dupliciranje. U protivnom bi digitalna putovnica proizvoda mogla predstavljati više administrativni teret nego korist. Potrebno je osigurati da poduzeća, prvenstveno mala i srednja poduzeća ostanu konkurentni, bez stvaranja dodatnih administrativnih tereta i troškova. Za bolje funkcioniranje unutarnjeg tržišta potrebno je osigurati sigurne uvjete poslovanja za poduzetnike za što je potreban  kompromis između funkcionalnosti i sigurnosti proizvoda, kao i uravnotežen pristup ekološkoj, socijalnoj i ekonomskoj dimenziji proizvoda. Ujedno je važno da se ne stvaraju dodatni troškovi i administrativni tereti za nacionalna tijela za nadzor tržišta i carinska tijela u ispunjavanju novih obveza.

RH značajan potencijal za nova radna mjesta vidi u popravcima, recikliranju, ponovnoj uporabi i ponovnoj proizvodnji. Prijelazom na klimatski neutralno, resursno učinkovito i kružno gospodarstvo smanjit će se onečišćenje i ograničit će se korištenje resursa. Na taj način ojačat će se unutarnje tržište i njegova neovisnost te će se stvoriti gospodarske mogućnosti za inovacije te uvjeti za otvaranja novih radnih mjesta u područjima popravaka, recikliranja i ponovne proizvodnje. 
RH iznimno važnim smatra uspostavljanje pretpostavke o sukladnosti za proizvode kojima je dodijeljen znak za okoliš EU Ecolabel. Posebno važnim drži se mogućnost proizvođača da na digitalnoj putovnici za proizvode, uz informacije u skladu s člankom 8., mogu uključiti i informaciju o dodijeljenom znaku zaštite okoliša EU Ecolabel. Važno je da se omogući isticanje ovog znaka zaštite okoliša EU koji već ima izgrađenu reputaciju i prepoznatljivost u EU i šire.
Prijedlogom Uredbe predviđeno je delegiranje velikog broja ovlasti EK čime se u određenoj mjeri umanjuje mogućnost utjecanja DČ na oblikovanje zakonodavnoga akta. RH smatra da bi delegirane ovlasti EK trebalo smanjiti te da bi u nekim slučajevima primjerenije bilo ovlastiti EK za usvajanje provedbenih, a ne delegiranih akata, kao npr. u čl. 4. st. 1., st. 2. i st. 3. (f). 

RH ističe da je nužno osigurati usklađenost odredbi ove Uredbe i prijedloga nove Uredbe o građevnim proizvodima (Uredbe (EU) br. 305/2011). Osim općenite usklađenosti dvaju zakonodavnih prijedloga, radi osiguravanja nepreklapanja i neudvostručavanja odredbi, RH posebno ukazuje na potrebu usklađivanja kada se radi o sustavima ocjenjivanja i provjere proizvoda koji su predloženi ovim uredbama (sustavi ocjenjivanja i provjere iz Priloga V. prijedloga nove Uredbe o građevnim proizvodima te moduli iz Priloga IV. ove Uredbe). Upitno je kako će se provoditi ocjenjivanje i provjera te jamčiti svojstva građevnih proizvoda koji neće biti provjeravani prema sustavima ocjenjivanja i provjere iz prijedloga nove Uredbe o građevnim proizvodima, već prema odredbama ove Uredbe.
RH smatra potrebnim odrediti dovoljno dugo prijelazno razdoblje za transponiranje i provedbu predložene Uredbe kako bi se svi dionici na vrijeme prilagodili novim pravilima te  kako se ne bi ograničavalo napredovanje prema ostvarivanju ciljeva Uredbe. RH rok od šest mjeseci smatra prekratkim. 

U raspravi na Odboru postavljeno je pitanje uloge i načina primjene digitalne putovnice za proizvode, posebice u odnosu na već prisutne deklaracije uz proizvode. Nazočni predstavnici Ministarstva dali su dodatna pojašnjenja te istaknuli da će digitalna putovnica jamčiti kvalitetu i sastav proizvoda te ujedno informacijama koje sadržava dati potrošaču mogućnost održivog izbora. 

Ujedno je pitano je li Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom i drugim organizacijama radilo procjenu učinka na gospodarstvo implementacije predložene Uredbe s naglaskom na mogućnosti otvaranja novih tržišta i prilika za RH u vidu razvoja novih proizvoda koji bi u ekološkom dizajnu bili adekvatniji i usklađeni s Uredbom i predstavljali zamjenu za proizvode koje uvozimo. Predstavnici Ministarstva pojasnili su da procjena učinaka u odnosu na predloženu Uredbu nije rađena te su članovi Odbora informirani o otvorenom javnom savjetovanju od strane Europske komisije vezano uz Uredbu o ekološkom dizajnu za održive proizvode. Ministarstvo je o navedenom obavijestilo sve članove radne skupine iz reda tijela državne uprave, gospodarstvenika, nevladinih organizacija i znanstvenih institucija. Pri tome su posebice Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska udruga poslodavaca potaknute da pozovu svoje članice da apliciraju na navedeno javno savjetovanje koje će biti otvoreno dvanaest tjedana. Rezultat navedenog bit će opsežna Studija (očekivano bit će usvojena krajem sljedeće godine) kojom će se definirati grupe proizvoda koje će biti obuhvaćene Uredbom o ekološkom dizajnu proizvoda. Zaključno je istaknuto kako je ekološki dizajn jedan od osnovnih zahtjeva za smanjenje količine otpada, odnosno da je cilj dizajnirati proizvode na način da imaju što dulji vijek trajanja i da što manje toga u konačnici bude otpad.
          Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora jednoglasno (7 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn održivih proizvoda i stavljanju izvan snage Direktive 2009/125/EZ COM (2022) 142

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 44. sjednici održanoj 30. ožujka 2023. godine, Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda, izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 305/2011 COM (2022) 144, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 15. ožujka 2023. godine.  
Stajalište RH Hrvatske o ovom Prijedlogu uredbe usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/23-07/66, URBROJ: 50301-21/06-23-2 na sjednici održanoj 21. veljače 2023. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložila je predstavnica Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine te istaknula da je ovaj Prijedlog uredbe (u daljnjem tekstu novi CPR) objavljen kao dio zakonodavnoga paketa za kružno gospodarstvo kojemu je cilj osigurati održivost proizvoda koji se stavljaju na tržište EU-a te time izravno doprinijeti zelenoj i digitalnoj tranziciji, strateškim ciljevima EU-a. Glavni ciljevi novoga CPR-a su urediti i unaprijediti postojeći sustav normizacije građevnih proizvoda koji već dulje vrijeme nije funkcionalan, urediti okvir za utvrđivanje zahtjeva za proizvode u odnosu na njihove okolišne aspekte te unaprijediti i olakšati stavljanje građevnih proizvoda na raspolaganje na unutarnje tržište EU-a uz rješavanje problema koji su utvrđeni tijekom primjene trenutačnoga CPR-a. Osim toga, novim se CPR-om, s ciljem doprinosa građevinskoga sektora okolišnoj održivosti te sigurnosti proizvoda, uvode i dodatne obveze za gospodarske subjekte te se širi raspon onih gospodarskih subjekata koji su regulirani (ili dodatno regulirani) CPR-om. 

Republika Hrvatska u svom Stajalištu kao jedno od značajnijih spornih pitanja ističe prijedlog proširenja područja primjene novoga CPR-a, između ostaloga, i na izravnu ugradnju, koji RH nikako ne može podržati. RH smatra da je izravna ugradnja isključiva nadležnost država članica te da niti jedan aspekt izravne ugradnje ne smije biti reguliran novim CPR-om. RH posebno naglašava da je nacionalni zakonodavni sustav u području graditeljstva sveobuhvatan te da na kvalitetan način regulira sva pitanja vezana za svojstva građevnih proizvoda kada se radi o izravnoj ugradnji. Uvođenje izravne ugradnje u područje primjene CPR-a za RH ne bi rezultiralo dodanom vrijednošću, već samo narušavanjem funkcioniranja postojećega sustava.
RH ističe i velik broj predviđenih ovlaštenja za usvajanje delegiranih akata koja nisu dostatno razrađena i obrazložena te kojima se EK daje mogućnost izmjene (i dopune) zakonodavnoga teksta. Osim toga, RH smatra da se značajan broj predviđenih ovlaštenja odnosi na ključne dijelove zakonodavnoga teksta koji ne bi smjeli biti mijenjani delegiranim aktima, već isključivo kroz redovni zakonodavni postupak. RH posebno naglašava da nikako ne može podržati odredbe čl. 4. st. 5. kojima se EK ovlašćuje izmijeniti Prilog I. dio A delegiranim aktima, jer taj dio u st. 1. sadrži temeljene zahtjeve za građevine koji su temelj nacionalnoga zakonodavstva u području graditeljstva.

Kao značajan problem RH vidi i pokušaj reguliranja pitanja rabljenih proizvoda, ponovno proizvedenih proizvoda, proizvoda s dvojnom namjenom i pseudoproizvoda. Odredbe novoga CPR-a koje se odnose na prethodno navedene skupine građevnih proizvoda RH drži nedovoljno razrađenima i neprovedivima. RH smatra da bi djelomično reguliranje ovih skupina građevnih proizvoda moglo više naštetiti njihovom tržištu, koje još nije razvijeno, nego što bi moglo osigurati sigurnost i zadržavanje visoke razine svojstava građevnih proizvoda iz ovih skupina. RH dodatno smatra da bi odredbe o trodimenzionalnome ispisu građevnih proizvoda bilo potrebno značajno ograničiti ili u potpunosti izuzeti iz zakonodavnoga teksta, jer se ne radi o posebnoj skupini građevnih proizvoda, već samo o jednom načinu njihove proizvodnje, što nije predmet CPR-a.

RH problematičnima smatra i izmjene u pojedinim definicijama, posebno definicijama građevnoga proizvoda, građevine i zgrade. Izmjene ovih definicija mogu uzrokovati značajne probleme u cjelokupnom nacionalnom sustavu gradnje te tijekom provedbe novoga CPR-a, posebno zato što se nacionalne definicije razlikuju od definicija u novome CPR-u, a posljedice njihove istovremene primjene nije moguće u potpunosti predvidjeti i procijeniti.
RH smatra da prijelazno razdoblje (čl. 93.) tijekom kojega će na snazi biti i trenutačni i novi CPR nije idealno uspostavljeno te iskazuje zabrinutost da će istovremena primjena oba propisa uzrokovati dodatna administrativna i financijska opterećenja za sve koji sudjeluju u provedbi CPR-a. RH ističe da, u odnosu na čl. 93. st. 4. i st. 4., nije jasno što se događa s građevnim proizvodima nakon isteka roka od pet godina. 
RH smatra da EK ne bi trebala imati ovlaštenja za izmjenu niti jednoga od šest Priloga CPR-a putem delegiranih akata, jer se radi o dijelovima zakonodavnoga prijedloga koji RH smatra ključnima. Prilozi CPR-a trebali bi biti mijenjani prema potrebi i to isključivo putem redovnog zakonodavnog postupka. Ovo se posebno odnosi na Prilog I. dio A st. 1. i temeljne zahtjeve za građevine.
RH ističe nužnost osiguravanja nepreklapanja odredbi iz čl. 22. o dodatnim obvezama proizvođača u području zaštite okoliša s odredbama Prijedloga uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode.

Nadalje u Stajalištu RH detaljno su obrazložene primjedbe i prijedlozi vezano na opis predmeta novog CPR-a (čl.1.), područje primjene novog CPR-a (čl. 2.), definicije građevnog proizvoda, građevine, gospodarskog subjekta (čl. 3.), bitne značajke proizvoda (čl. 4.), sustave ocjenjivanja i provjere (čl. 6.), uspostavljanje koncepta usklađenog područja (čl. 7.), izjave o svojstvima (čl. 9. do 12.), opća načela označivanja oznakom CE (čl. 16.), proizvode samo za profesionalnu uporabu (čl. 21), obveze uvoznika (čl. 24.) uspostavljanje sustava normi za građevne proizvode za dobrovoljnu primjenu i normi za građevne proizvode koje se obvezno primjenjuju (čl. 34.), odredbe o TAB-ovima (čl. 43. do 46.), tijela koja podnose prijavu i prijavljenim tijelima (čl. 47. do 63.), pojednostavljenim postupcima (čl. 64. do 67.), tržišni nadzor (čl. 73.), povrat troškova tijelima za tržišni nadzor (čl. 75.), informacijski sustav za usklađeno donošenje odluka (čl. 77.), sustav EU-a za građevne proizvode (čl. 78.), osposobljavanje i razmjenu osoba (čl. 80.), javnu nabavu (čl. 84.), delegirane akte (čl. 87.), sankcije (čl. 90.), evaluaciju novog CPR-a (čl. 91.). 

U raspravi je uočeno da RH ima velik broj primjedbi te su zatražena dodatna pojašnjenja vezano uz sporna/otvorena pitanja za druge države članice. Predstavnica Ministarstava dodatno je obrazložila kako su za većinu država članica sporna pitanja vezana uz prevelikih broj delegiranih ovlasti, nedostatno razrađene odredbe o posebnim vrstama proizvoda (rabljeni proizvodi, ponovno proizvedeni proizvodi i sl.) te izravnu ugradnju koja je riješena nacionalnim propisima.  

Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora jednoglasno (7 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda, izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 305/2011 COM (2022) 144

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić, predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 43. sjednici održanoj 8. ožujka 2023. godine, Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017. do 2020., koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora u skladu s odredbom članka 58. Zakona o zaštiti okoliša („Narodne novine“, broj 80/13, 153/13, 78/15, 12/18 i 118/18) podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. prosinca 2022. godine.    

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženo Izvješće kao matično radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju predstavnici Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja istaknuli su da Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017. do 2020. godine obuhvaća pregled stanja sastavnica okoliša kao i najznačajnijih opterećenja na njih. Izvješće identificira stanje i trendove u okolišu, djelovanje i učinak ljudskih aktivnosti na ekosustave i ljude. Ujedno se u Izvješću daju preporuke za očuvanje i poboljšanje stanja okoliša te osvrt na ostvarenje ciljeva i mjera propisanih aktima strateškog planiranja. U uvodnom obrazloženju detaljno su prezentirani podaci o stanju zraka, kopnenih voda, morskog okoliša, tla i zemljišta, bioraznolikosti, gospodarenju otpadom, klimatskim promjenama te okolišu i zdravlju. Također su prezentirani ciljevi i mjere akata strateškog planiranja u dijelu učinkovitog korištenja resursa i prelaska na kružno gospodarstvo te njihovo ostvarenje. Za praćenje stanja okoliša i za ostvarenje ciljeva zaštite okoliša i održivog razvoja istaknuta je važnost instrumenata zaštite okoliša te su detaljnije  obrazloženi. 
Nakon uvodnog obrazloženja pohvaljena je obimnost Izvješća te je dobrom praksom ocijenjeno da je prikaz stanja okoliša u vidu podataka i informacija te ocjene stanja i učinkovitosti provedbe politika upotpunjen zaključcima i preporukama. 
Istaknuto je kako navedeno predstavlja kvalitetnu podršku donositeljima odluka. 

Članica Odbora iz reda javnih, znanstvenih i stručnih djelatnika i članica Zelene akcije također je iznijela pohvalu detaljnosti Izvješća te uključivanju zaključaka i preporuka u njegov sadržaj. Upozorila je kako treba ozbiljno i alarmantno shvatiti neke od podataka i informacija koje Izvješće sadržava. Ovdje je prvenstveno naglašeno da je za provedbu strateških dokumenata nužno donošenje akcijskih planova te je istaknuto da je tijekom prošle godine Zelena akcija provela akciju poticanja državnih tijela na izradu i donošenje Akcijskog plana za provedbu Strategije prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu. Imajući u vidu važnost navedenog akta ponovljen je ovaj apel te je postavljeno pitanje zašto akt nije izrađen i donesen. Nadalje su izdvojene iz Izvješća neke ocjene i informacije koje upućuju na potrebu djelovanja: podatak da se sanacijske mjere na zonama vodocrpilišta ne provode, da nema odluke o zaštiti izvorišta sa zonama sanitarne zaštite, da Hrvatske vode ne donose godišnji plan monitoringa pa je zbog toga teško održavati i procijeniti kakvoću voda kako bi ostala u dobrom stanju, da je nemoguće dati potpunu ocjenu stanja morskog okoliša radi nedostatka podataka, da u RH ne postoji sustav praćenja morskih vrsta i stanišnih tipova, da ne postoji cjelovita politika zaštita tla odnosno da nema zakonodavnog okvira ni sustava monitoringa, da unatoč tome što je fragmentacija staništa jedan od najznačajnijih pritisaka da nije planirana obnova degradiranih staništa, da nije provedena planirana uspostava veze između Informacijskog sustava zaštite okoliša i Informacijskog sustava o zdravlju pučanstva. Naglašeno je da podaci iz Izvješća jasno pokazuju da u području gospodarenja otpadom ima napretka i ostvarenih rezultata jer se njime, budući da predstavlja veliko opterećenje za okoliš, bavilo sustavnim praćenjem te su ulagana financijska sredstva. Zaključno je podcrtana važnost provedbe donesenih strateških dokumenata donošenjem akcijskih planova te uspostavom monitoringa i prikupljanjem podataka kao osnove za početak provedbe zacrtanih politika i mjera. 

Nastavno na podatak da je na poljoprivrednim tlima prisutan problem smanjenja humoznosti i da je povoljan sadržaj humusa prisutan na samo 6 % poljoprivrednih tala, u nastavku rasprave zatražena su dodatna pojašnjenja glavnih uzroka ove pojave. Ujedno je upozoreno na potrebu  edukacije građana o važnosti očuvanja okoliša i prirode kako bi se spriječilo neodgovorno ponašanje prema prirodi i pitkoj vodi odbacivanjem otpada u prirodu. 
U nastavku rasprave otvoreno je pitanje zaštite Jadrana i očuvanja ribljeg fonda. Imajući u vidu pozitivne učinke mjere proglašenja Jabučke kotline u koćarskom ribolovu Područjem ograničenog ribolova 2017. godine, odnosno područjem trajne zaštite 2021. godine, podcrtana je važnost zaštite veće površine Jadrana za ostvarenje dobrog i održivog ribljeg fonda. Istaknuto je da navedeno ima svoju osnovu u pozitivnim rezultatima koji se za riblji fond postižu u roku od tri do četiri godine u područjima pod zaštitom. Za ostvarenje ovog cilja posebice je naglašena nužnost suradnje sa susjednim državama. 
Vezano uz monitoring Jadrana istaknuto je da Institut Ruđer Bošković više od trideset godina u kontinuitetu provodi monitoring Jadrana i osigurava izuzetno vrijedne podatke. Upozoreno je na nužnost osiguranja novog istraživačkog broda za njihove potrebe.  

Nadalje, vezano uz pojavu plastike u Jadranu postavljeno je pitanje njezina izvora i ocjene u kojoj je mjeri ovo pitanje multilateralnih odnosa. Ovdje je posebice istaknuta mogućnost djelovanja Odbora za zaštitu okoliša i prirode u vidu suradnje s odborima drugih parlamenata kao i aktivnosti nadležnog Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te Ministarstva vanjskih i europskih poslova u poticanju ulaganja EU kroz IPA u sustave odvajanja i recikliranja plastičnog otpada u Crnoj Gori i Albaniji. Iznesen je prijprijedlog zajedničkog djelovanja s Odborom za europske poslove Hrvatskoga sabora  s ciljem poticanja i usmjeravanja navedenih ulaganja kroz IPA u zaštitu okoliša za navedene države. 
Imajući u vidu iznesen podatak da je u proteklih 60 godina u RH svako desetljeće bilo sve toplije te da je u periodu 2011.-2020. bilo za 1,7 °C toplije u odnosu na 1961.-1970. godinu naglašena je važnost uključivanja RH u globalne napore za smanjenje zatopljenja u sve većoj mjeri. Naglasak je ovdje dan na ubrzanje provedbe mjera i aktivnosti u RH na području zelene transformacije, posebice u energetici.
Budući da Izvješće ne sadrži podatke o tome zatraženo je pojašnjenje za koje je direktive iz područja zaštite okoliša i prirode došlo do povrede europskog prava te koji su glavni izazovi na koje je potrebno odgovoriti kako bi se one spriječile kao i eventualno plaćanje penala. Ujedno je, ukoliko za to postoji potreba, iznesen prijedlog angažmana Odbora bilo u vidu neke inicijative u zakonodavnom smislu ili nekom drugom vidu kako bi se osigurala maksimalna provedba direktiva.

Državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja obrazložio je da je Akcijski  plan za provedbu Strategije prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj u visokoj fazi izrađenosti te da je u tijeku proces komunikacije s drugim tijelima državne uprave. Pojašnjeno je da nije donesen zbog promjene u energetskoj politici Europske unije uslijed rata u Ukrajini i nastale energetske krize te se izrađuje na način da bude u skladu s najnovijim preporukama Europske komisije. Vezano uz monitoring mora istaknuto je da je on uspostavljen te da je uz Referentni centar u Splitu ujedno i Institut Ruđer Bošković zadužen za određeni dio monitoringa. Nastavno i na preporuke Europske komisije da se ojača monitoring priobalja i mora Vlada RH donijela je Uredbu o osnivanju Instituta za vode »Josip Juraj Strossmayer« za koji se želi i suradnjom sa znanstvenom zajednicom osigurati potreban stručni kadar. U tom smislu iznijet je pozitivan primjer potencijala RH u znanstvenom i stručnom smislu u području tehnologije voda. Riječ je o najvećom uređaju u Europi za pročišćavanje voda opterećenih prirodnim arsenom zahvaljujući kojem se danas bilježe zanemarive koncentracije arsena u vodi u Osijeku. Nadalje je istaknuto da je u planu iz novog OPKK omogućiti dodatna sredstva za jačanje istraživačke opreme te pojačati monitoring i sa spomenutim istraživačkim brodom koji je apsolutno potreban. Što se tiče prisutnog problema smanjenja humoznosti tla pojašnjeno je da je ono plod depopulacije ruralnih područja, nedostatka stočarstva te desetljeća intenzivne primjene umjetnih gnojiva koja, popraćena klimatskim promjenama u smislu sve većeg ispiranja poljoprivrednih površina, uzrokuju osiromašenje tla. Vezano uz pitanje divljih odlagališta napomenuto je da je u protekloj godini Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost po prvi puta raspisao poziv za jedinice lokalne samouprave koje imaju divlja odlagališta otpada. Obzirom na iskazan velik interes za ovu godinu u planu je znatno veća alokacija sredstava za ove namjene od prethodnih oko 30-tak milijuna kuna. Kada je riječ o vodnom sektoru i zaštiti mora istaknuta je važnost prekogranične suradnje te je Odbor upoznat s aktivnostima koje nadležno ministarstvo provodi u tom dijelu. Pozdravljena je iznesena inicijativa da Odbor pomogne u prepoznavanju potrebe prekograničnih infrastrukturnih projekata. Istaknuto je da je ovu problematiku nužno dići na razinu EU kako bi alokacije za prekograničnu suradnju članica EU i država koje to nisu, a susjedne su i negativno utječu na okoliš, bile veće. Nastavno na pitanje slučajeva povrede europskog prava iz područja zaštite okoliša i prirode detaljnije su pojašnjeni primjeri Biljana Donjih i odložene troske kao i dviju vjetroelektrana (Krš Pađene i Senj) na kojima nije na zadovoljavajući način proveden monitoring koji proistječe iz rješenja da je zahvat prihvatljiv za okoliš. Za slučaj Biljana Donjih pojašnjeno je da je sukladno izvješću o vještačenju (koje je Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine dostavilo u rujnu 2022. godine Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja) utvrđeno da je moguće ovaj materijal koristiti u druge svrhe kao nusproizvod. U  tijeku je komunikacija s građevinskim sektorom radi utvrđivanja gdje će se navedeni materijal ugraditi. Ujedno intenzivna komunikacija s Europskom komisijom postoji i vezano uz dvije vjetroelektrane budući da postmonitoring (koji proistječe iz rješenja da je zahvat prihvatljiv za okoliš) nije proveden u zadovoljavajućoj mjeri nakon provedene izgradnje te je investitorima dan primjereni rok.

Ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode dodatno je naglasio da je za navedene vjetroelektrane u proteklih godinu dana monitoring obavljen sukladno pravilima struke te da su zaprimljena izvješća za jednu lokaciju dok se za drugu lokaciju do svibnja očekuju izvješća. Investitori bi potom trebali provesti ex post postupak ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu kako bi se propisale odgovarajuće mjere za ta dva zahvata. 

U nastavku je članica Odbora iz reda javnih, znanstvenih i stručnih djelatnika i članica Zelene akcije istaknula važnost ulaganja u unapređivanje sustava procjena utjecaja na okoliš i ekološku mrežu. 

Vezano uz problematiku zaštite i monitoringa tla ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode obrazložio je da je na razini EU tlo bilo zapostavljeno. Istaknuto je da je Europska komisija prošle godine predstavila strategiju vezanu uz tlo i poboljšanje stanja tla koja uključuje i  praćenje stanja tla. Stoga je i pred RH proces uspostave sustavnog monitoringa tla. Što se tiče Informacijskog sustava zaštite okoliša pojašnjeno je da se kontinuirano provodi njegova dogradnja i unapređenje (nove metodologije, tehnička rješenja, način prezentiranja podataka i slično). Obzirom na obim informacijskog sustava navedeno zahtijeva velika financijska sredstva i ljudske resurse. U budućem financijskom razdoblju za dogradnju odnosno reformu Informacijskog sustava zaštite okoliša planirana su i rezervirana sredstva kroz OPKK (na raspolaganju gotovo 3 milijuna eura). 
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (7 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg zaključka

Prihvaća se Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017. do 2020. 

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

 ODBOR ZA EUROPSKE POSLOVE
 n/p g.  Domagoj Hajduković, predsjednik

Predmet: Prijedlog uvrštavanja prioritetnih prijedloga zakonodavnih i nezakonodavnih akata Europske unije te inicijativa Europske komisije iz djelokruga Odbora za zaštitu okoliša i prirode u Radni program za razmatranje stajališta Republike Hrvatske za 2023. godinu
- dostavlja se 

Poštovani gospodine Hajduković,      

Temeljem Vašeg dopisa KLASA: 021-10/23-11/03, URBROJ: 6521-31-23-01 od 27. siječnja 2023. godine te članka 152. Poslovnika Hrvatskoga sabora,  Odbor za zaštitu okoliša i prirode utvrdio je na 42. sjednici Odbora održanoj 23. veljače 2023. godine, Prijedlog uvrštavanja prioritetnih prijedloga zakonodavnih i nezakonodavnih akata Europske unije te inicijativa Europske komisije iz djelokruga Odbora za zaštitu okoliša i prirode u Radni program za razmatranje stajališta Republike Hrvatske za 2023. godinu te ga dostavljamo u privitku.

S poštovanjem,

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Popis prioritetnih prijedloga zakonodavnih i nezakonodavnih akata Europske unije za donošenje u 2023. godini

Europski zeleni plan
1. Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o tvarima koje oštećuju ozonski sloj i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1005/2009; COM (2022) 151
2. Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda, izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 305/2011; COM (2022) 144
3. Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn održivih proizvoda i stavljanju izvan snage Direktive 2009/125/EZ; COM (2022) 142

Prilog I.: Nove inicijative

Europski zeleni plan

Cilj politike:
2. Vodik iz obnovljivih izvora

Inicijative:
Banka EU-a za vodik (zakonodavna ili nezakonodavna inicijativa, treće tromjesečje 2023.)

Cilj politike:
3. Smanjenje otpada

Inicijative:
Revizija aspekata o otpadu od hrane i tekstilnim proizvodima iz Okvirne direktive EU-a o otpadu (zakonodavna inicijativa, uključuje procjenu učinka, članci 191. i 192. UFEU-a, drugo tromjesečje 2023.)

Cilj politike:
5. Dobrobit životinja

Inicijative:
Dobrobit životinja – revizija propisa EU-a (zakonodavna inicijativa, uključuje procjenu učinka, članci 43. i 114. UFEU-a, treće tromjesečje 2023.)

Cilj politike:
7. Zdravo tlo

Inicijative:
Inicijativa za zaštitu, održivo upravljanje i obnovu tla  u EU-u (zakonodavna inicijativa,  uključuje procjenu učinka,  članak 192. stavak 1. UFEU-a, drugo tromjesečje 2023.)

Europa spremna za digitalno doba

Cilj politike:
14. Javno zdravlje

Inicijative:
Provjera i registracija azbesta u zgradama (zakonodavna inicijativa, uključuje procjenu učinka, drugo tromjesečje 2023., odgovor je na rezoluciju P9_TA(2021)0427 u skladu s člankom 225. UFEU-a „Zaštita radnika od azbesta”)

Gospodarstvo u interesu građana

Cilj politike:
21. Gospodarsko upravljanje

Inicijative:
Preispitivanje gospodarskog upravljanja (zakonodavna ili nezakonodavna inicijativa, prvo tromjesečje 2023.)

Odbor za zaštitu okoliša i prirode je na 42. sjednici Odbora održanoj 23. veljače 2023. godine razmotrio prijedlog predsjednice Odbora za održavanje tematske sjednice s temom „Deplinofikacija Hrvatske – alternative fosilnom plinu u pojedinim sektorima“  te je u skladu s odredbom članka 47. podstavka 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora jednoglasno (8 glasova „za“) usvojio sljedeći 

Z a k l j u č a k

Prihvaća se održavanje tematske sjednice Odbora za zaštitu okoliša i prirode s temom : „Deplinofikacija Hrvatske – alternative fosilnom plinu u pojedinim sektorima“  

PREDSJEDNICA ODBORA

Sandra Benčić 
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 41. sjednici održanoj  24. siječnja 2023. godine, Prijedlog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. prosinca  2022. godine.   
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.
Odboru za zaštitu okoliša i prirode pučka pravobraniteljica dostavila je pisano mišljenje na predloženi Zakon. 
U uvodnom obrazloženju predstavnica Ministarstva mora, prometa i infrastrukture istaknula je da predloženim Zakonom pomorsko dobro zadržava status općeg dobra na kojem nitko nema pravo vlasništva te je nemoguće stjecanje bilo kakvih stvarnih prava. Poseban osvrt dan je na pitanje primjene svih propisa iz područja zaštite okoliša i prirode, prostornog uređenja i gradnje na sve aktivnosti na pomorskom dobru, definiciju pomorskog dobra i njegovih granica te provedbu utvrđenog pomorskog dobra u bazi zemljišnoknjižnih podataka. Naglasak je dan na problematiku reguliranja plaža, povećanja ovlasti i odgovornosti jedinica lokalne samouprave te propisivanja većeg broja prekršaja na pomorskom dobru i povećanja visini kazni. Imajući u vidu izražen interes javnosti za reguliranje plaža koje su predloženim Zakonom podijeljene na prirodne i uređene, iznesen je podatak kako 81% svih plaža čine prirodne plaže dok ostatak od oko 350 predstavljaju uređene plaže od kojih je svega 171 u koncesiji. Za očuvanje pomorskog dobra i sprečavanje nelegalne gradnje istaknuto je povećanje prekršajnih odredbi koje dosežu do 130.000 eura. 
Nakon uvodnog obrazloženja pozdravljeno je povećanje visine kazni te je s aspekta zaštite okoliša i očuvanja pomorskog dobra istaknuta potreba jačanja uloge jedinica lokalne samouprave u provedbi nadzora. Ujedno je apelirano na sva državna tijela da učinkovito i pravovremeno sankcioniraju nelegalnu gradnju (u tom smislu iznijet je primjer nelegalne gradnje na nenaseljenom otočiću Zmajanu u šibenskom arhipelagu). Vezano uz odredbe predloženog Zakona u dijelu koji regulira raspolaganje plažama izneseno je mišljenje kako su koncesije na zahtjev neprihvatljive te da raspolaganje plažama treba biti isključivo putem transparentnih javnih natječaja. Istaknuto je da se koncesijama koje se daju na plaže ne smije ni na koji način isključiti upotreba tog općeg dobra. U tom smislu iznesen je prijedlog da se jasno definira da su morske plaže ispred hotela javne plaže budući da građanima mora biti omogućen pristup plaži. Vezano uz morske plaže za posebne namjene napomenuto je kako u njihovu definiranju predloženi Zakon nije jasan i nedvojben. Općenito je izražen stav o potrebi jasnijeg uređenja problematike koncesija i potkoncesija.
U nastavku rasprave postavljeno je pitanje je li se pri izradi predloženog Zakona vodilo računa o njegovoj usklađenosti s Direktivom EU o dodjeli ugovora o koncesiji te je li izrađena ili se planira izraditi studija o dugoročnim posljedicama primjene ovoga Zakona na bioraznolikost obale i mora. Vezano uz postotke definirane u članku 86. zatraženo je pojašnjenje temeljem kojih kriterija je utvrđena njihova visina te na koji način i od strane koga će se ovo u provedbi mjeriti i nadzirati. Nastavno na odredbu kojom se regulira minimalan broj redara ovlaštenih za obavljanja poslova nadzora pomorskog dobra u općoj upotrebi postavljeno je pitanje je li dovoljno propisati najmanje jednog redara bez obzira na veličinu jedinica lokalne samouprave i kolikom površinom obale upravljaju. 
    Tijekom rasprave izražene su čestitke Vladi RH i nadležnom ministarstvu što je pristupilo izradi ovoga Zakona s ciljem otklanjanja nejasnoća uočenih u dvadeset godina primjene važećeg Zakona koji je, unatoč nekih njegovih nedorečenosti, uspio kroz ove godine spasiti velik dio pomorskog dobra. Posebno je pohvaljen način izrade predloženog Zakona kroz stručno savjetovanje i uključenost svih dionika te u konačnici provođenje saborske procedure donošenja kroz dva čitanja s ciljem definiranja najboljih zakonodavnih rješenja. S tim u vezi istaknuto je kako je interes Vlade RH da osigura očuvanje pomorskog dobra i štiti interese građana. Ocijenjeno je da predloženi Zakon dobro balansira gospodarsko korištenje pomorskog dobra i zaštitu okoliša. Pozdravljeno je davanje većih ovlasti jedinicama lokalne samouprave te isključivanje bilo kakvog ograđivanja morskih plaža. Iznesen je stav da će građani imati više koristi temeljem ovoga Zakona nego što imaju primjenom važećeg.      
    Nastavno na iznesene primjedbe predstavnica predlagatelja pojasnila je da predloženi Zakon ne predviđa isključivanje plaže iz opće upotrebe budući da je jasno definirano da nema isključenja niti ograđivanja. Vezano uz definiranje plaža posebne namjene pojašnjeno je na koje se korisnike odnosi te je naglašeno da će se ova odredba radi jasnoće nadopuniti do drugog čitanja. Što se tiče upita o izradi studije o dugoročnim posljedicama primjene ovoga Zakona za bioraznolikost obale i mora pojašnjeno je da je to pitanje dokumenata prostornog uređenja i podloga koje prethode donošenju određenog prostornog plana kojim se mora sagledati mogućnost zahvaćanja mora i pomorskog dobra i utjecaja navedenog. Predloženi Zakon samo se naslanja na javno donesene dokumente prostornog uređenja budući da je izvorno pravo jedinica lokalne samouprave da planiraju svoj prostor. Ujedno je pojašnjeno da su postotci kopnenog i morskog dijela plaže koje koncesionar može koristiti za obavljanje gospodarske djelatnosti za koje mu je koncesija dana (čl. 86.) prepoznat i preuzet iz istraživanja koje je napravila Splitsko-dalmatinska županija te donijela određene upute javnosti kako će se davati koncesije za plaže kao i Pravilnik o plažama kojim su ti postotci definirani. Vezano uz gospodarsko korištenje plaža putem koncesije dodatno je istaknuta uloga Plana upravljanja pomorskim dobrom iz članka 43. kojim se mora definirati vrste morskih plaža, funkcija i model upravljanja uređenim morskim plažama. Plan upravljanja donosi jedinica lokalne samouprave na javnom savjetovanju što otvara mogućnost svim zainteresiranim da iznesu svoje mišljenje. Ukoliko jedinica lokalne samouprave ne želi ona neće imati plaže i koncesije te su alati na njezinim čelnicima i vijećima.  
    Pučka pravobraniteljica ukratko je prezentirala mišljenje na predloženi Zakon te istaknula da je za primjenu zakona na ujednačen način i pravnu sigurnost ključna preciznost odredbi te obrazloženja. S tim u vezi uočava se potreba jasnijih odredbi i izrade detaljnijeg obrazloženja. Uočava se da se čitav niz odredbi zajednički obrazlaže kroz jedan zajednički paragraf što onemogućava jasno razumijevanje namjera zakonodavca (primjer za to su plaže posebne namjene). Istaknuto je da Zakon treba povezati s Pomorskim zakonikom, Zakonom o zaštiti okoliša i Zakonom o zaštiti prirode koji normativno čine cjelinu te uzeti u obzir klimatske promjene koje negativno utječu na morski okoliš. Naglašeno je da je u Izvješću za 2021. ukazano na porast pritužbi zbog onečišćenja morskog okoliša i priobalja, učestale ekološke incidente u Vranjicu kao i neizvršenu sanaciju područja bivše tvornice ferolegura u općini Dugi Rat. Ujedno u posebnom izvješću Hrvatskom saboru podsjetili su na pritužbe udruga zbog degradacije pomorskog dobra odnosno primjera gdje je građevinskim radovima oštećeno stanište zaštićenih periski. U 2022. uočen je još veći broj ekoloških incidenata u morskom okolišu te su pokrenuti novi ispitni postupci zbog pojava onečišćenja mora kod Brodosplita i Kostrene, potonuća plinske platforme Ivane D i drugih. Vezano uz predloženi Zakon i primjedbe koje su dostavljene Ministarstvu istaknuto je kako je predloženo da se osnaži inspekcijski nadzor na način da se preciznije odredi broj lučkih redara te je navedeno prihvaćeno (čl. 169. stavak 2.). Napomenuto je kako preostale primjedbe nisu prihvaćene kao što je prijedlog da se u članku 2. uz definiciju nasipavanja mora unese i precizna definicija dohrane plaže te prijedlog da se ojača stručno povjerenstvo za koncesije iz članka 54. Prijedloga zakona na način da se stručnjaci iz područja zaštite okoliša, umjesto promjenjivih, odrede kao stalni članovi kao i da se u povjerenstvo uključe i stručnjaci za zaštitu prirode. Nadalje, što se tiče koncesija na pomorskom dobru smatraju bitnim pojasniti navedene kriterije kao i očekivane učinke kako bi se otklonio dojam prevladavanja gospodarskih pred javnim interesom zaštite pomorskog dobra i očuvanja prirode i okoliša. S obzirom na potrebu očuvanja preostalih prirodnih morskih plaža predlaže se da se ne dozvoli obavljanje gospodarske djelatnosti na prirodnoj plaži (čl. 80. stavak 2.). Ujedno vezano za postotke definirane u članku 86. stavku 2. i 3. istaknuto je kako obrazloženje ove odredbe ne sadrži pojašnjenje temeljem kojih kriterija su predloženi navedeni postotci vezano za gospodarsko iskorištavanje i javno korištenje plaža.  Vezano uz komunalne vezove uočeno je da su nedovoljno i neprecizno regulirani kriteriji za njihovu dodjelu, sam postupak dodjele i zaštita podnositelja zahtjeva kao i pitanja oko (ne)mogućnosti nasljeđivanja. Također bi predloženim Zakonom trebalo jasno propisati međusobna prava i obveze Lučke uprave i korisnika veza, detaljno propisati postupak dodjele vezova te omogućiti podnošenje učinkovitog pravnog lijeka na odluku o dodjeli veza. 
    Dodatno je zamjenica pučke pravobraniteljice (vezano uz postotke iz članka 86. stavka 2. i 3.) naglasila da bi bilo transparentno i korisno kada bi se spomenuto istraživanje učinilo dostupno javnost te se ujedno pozvalo na njega u obrazloženju predloženog Zakona. Predstavnica predlagatelja potvrdila je da će se istraživanje zatražiti od županije te, budući da Ministarstvo nije bilo naručitelj,   učiniti ga dostupnim po dobivaju odobrenja. Ujedno je predsjednica Odbora istaknula da će za potrebe Odbora biti zatražena od županije integralna verzija navedenog istraživanja. 
U nastavku rasprave istaknuto je da se u praksi suočavamo s velikim problemom koje predloženi Zakon ne rješava, a to je pitanje prostornog odnosa kod planiranja morskih luka i lučica i bilo koje gospodarske djelatnosti koja je vezana za pomorsko dobro i morske luke u odnosu na prostor koji se rezervira za vezove za lokalno stanovništvo. Ujedno je izražena zabrinutost konceptom kojim se polazi od načela da oni koji žive na prostoru njime i upravljaju što će podrazumijevati da će jedinice lokalne samouprave, a u određenim slučajevima regionalne samouprave, preuzeti odgovornost za koncesije na plažama i generalno pomorskom dobru na svom području. Ovdje treba imati na umu koji je kapacitet tih jedinica kojima se dala odgovornost, posebice jer će odluke o davanju koncesija donositi u uvjetima malog financijskog kapaciteta za podmirivanje osnovnih troškova. Naime, izvorne prihode jedinica lokalne samouprave na otocima i obali čine prihodi od imovine i prihodi po posebnim propisima dok su prihodi od poreza na dohodak minimalni ili nikakvi sa svakom poreznom reformom. Postavlja se pitanje hoće li u nedostatku financijskih sredstava biti u mogućnosti štiti prostor od pretjeranog koncesioniranja ili će davati u koncesije sve što se može kako bi osigurale financiranje osnovnih javnih potreba građana na svom području. 
    Predstavnica predlagatelja istaknula je da se očekuje da će jedinice lokalne samouprave imati četiri do pet puta više financijskih sredstava nego što su ih imale do sada. Ujedno je nužnim ocijenila jačanje financijskog kapaciteta županija budući da one brinu o izvanrednom upravljanju pomorskim dobrom (primjer saniranja otpada iz Crne Gore i Albanije od strane DNŽ županije). Istaknula je da se  od strane državne razine osigurava pomoć jedinicama lokalne samouprave na način da se svake godine raspisuje javni poziv za izgradnju i sanaciju pomorskog dobra u općoj upotrebi te se iz tih sredstava financiraju šetnice, potporni zidovi i slično. 
    U nastavku rasprave dodatno je upozoreno na potrebu boljeg definiranja dohrane i nasipavanja plaža. Naglašeno je da, kada se radi o dohrani, nju ne može obavljati sam koncesionar već moraju postojati ovlaštena tijela, stručnjaci koji će nagledati taj postupak, a o trošku koncesionara. Vezano uz kategorizaciju plaža uočeno je da način kako su definirane plaže otvara pitanje tumačenja propisa i primjene. Ovo proizlazi iz činjenice da su plaže definirane kao prirodne i uređene te da je za javnu morsku plažu koja predstavlja uređenu morsku plažu definirano da davatelj koncesije ne može isključiti opću upotrebu plaće te da se plaža ne smije ograditi. S druge strane za morsku plaže ispred hotela, kampa i turističkog naselja koja predstavlja uređenu morsku plažu definirano je samo da se ne može ograditi te nije izrijekom navedeno da se ne može isključiti opća upotreba plaže. Zaključno, za morske plaže posebne namjene ne navodi se niti da se ne može isključiti opća upotreba plaže niti da se ne smije ograditi. 
    U raspravi je nadalje ukazano na važnost uvažavanja postojeće dobre prakse te sankcioniranja loše. Dosadašnja dobra praksa upućuje na primjere ograđenih nudističkih plaža, ograđenog prostora autokampova radi zaštite vlasništva, rješenja na plažama uz bolničke objekte (npr. bolnica Rovinj), pristupa plažama uz objekte za odmor osjetljive populacije (Savudrija) i slično. Kada je riječ o delegiranju dijela obveza na jedinice lokalne samouprave ovo je ocijenjeno dobrim ukoliko će donijeti veće prihode, ali je istaknuto kako država ne može u cijelosti delegirati svoje obveze prema lokalnoj razini i ne može nikada pobjeći od odgovornosti za stanje u prostoru. Stoga jedan dio mora biti iniciran i kontroliran od strane države. 
    U raspravi je također otvoreno pitanje provedivosti zakona, kako važećeg tako i predloženog Zakona, te su izneseni primjeri neprovedivosti nekih odredbi važećeg Zakona na lokalnoj razini. Ujedno je  apostrofirana činjenica da je u uvjetima nedostatka radne snage upitna realnost osiguranja redara za poslove nadzora pomorskog dobra u jedinicama lokalne samouprave. Ovo posebice jer se predviđa mogućnost visoke stručne spremne za ove redare pa se postavlja pitanje tko bi to realno mogao biti i za koju plaću. 
    Predstavnica Udruge Sunce u ime Zelenog foruma koji okuplja 25 udruga civilnog društva istaknula je da je predloženi Zakon nerazumljiv te ostavlja otvorenim pitanje primjene kada je riječ o upotrebi plaža, ograničenjima korištenja plaža pa do dijelova vezanih za zaštitu okoliša. Stav je da načelo zaštite okoliša nije dovoljno integrirano u predloženi Zakon. Također je upozoreno na potrebu dorade odredbi zakona kojima se regulira dohrana i nasipavanje. Pri tome je naglašeno da ovdje nije samo riječ o nasipavanju i materijalu koji se koristi već i činjenici da on iz godine u godinu odlazi u more i da se događa zatrpavanje vale. Ova problematika trebala bi biti bolje rješena s tim da se dohrana u maksimalnom broju slučajeva, gdje god je to moguće, zabrani. 
    Predstavnica Zelene Istre upozorila je na velik broj primjedbi u javnoj raspravi vezano za definiranje koncesija te potrebu nedvosmislene zabrane isključivanja javnosti. Naznačeno je da dosadašnja praksa pokazuje kako profit uvijek nađe načina da izigra zakon te da postoje hotelske kuće koje su ogradile plažu i isključile javnost. Istaknuto je da predloženi Zakon upravo zbog nedorečenosti odredbi otvora prostor za zlouporabe. U tom smislu upozoreno je kako vezano za postatak od 70% nije jasno definirano da se neće moći naplaćivati ili isključivati. Nadalje, stav je da je pogrešno uzdati se da će jedinice lokalne samouprave brinuti o zaštiti okoliša i prirode kada praksa pokazuje da su upravo one nositelji nasipavanja gdje izigravaju zakon. U uvjetima kada se uočava sve veći stupanj eksploatacije obale, betoniziranja i getoiziranja izražen je poticaj predlagatelju da razmotri i uvaži brojne primjedbe koje je u postupku javne rasprave iznijela javnost, uključivo i stručna javnost (HAZU, pučka pravobraniteljica, Zeleni forum itd.). Također je istaknuto da bi nasipavanje trebalo biti iznimka budući da na Jadranu ne prevladava pješčana obala. Ujedno je naglašeno kako nisu uvaženi komentari javnih ustanova koje upravljaju zaštićenim područjima na pomorskom dobru, a koje nisu zadovoljne svojom ulogom u predloženom Zakonu. Istaknuto je da se javnim ustanovama treba dati pravo na upravljanje. 
    Nastavno na primjedbu o ulozi javnih ustanova u raspravi je iznesen je stav da njihova uloga nije prodaja karata već da bi trebale imati planove i biti povezane sa svim europskih institucijama za zaštitu mora i obale. 
Zaključno je raspravljano o rizicima koji proizlaze iz mogućnosti davanja potkoncesija na način da velik subjekt dobije koncesiju i potom raspodjeluje potkoncesije. Istaknuto je da navedeno predstavlja opasnost okrupnjavanja u uvjetima kada s druge strane imamo kadrovski brojčano potkapacitirane općine na obali. Ujedno je upozoreno da će u uvjetima kada će uređena plaža prioritetno ići u koncesiju biti otežano ostvarivanje prihoda malim lokalnim prodavačima. Stoga je upozoreno kako se zakonskim rješenjima ne smije otvarati prostor za korupciju i klijentelizam.  
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“, 4 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.       
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, Odbor za prostorno uređenje i graditeljstvo i Odbor za pomorstvo, promet i infrastrukturu Hrvatskoga sabora na zajedničkoj tematskoj sjednici održanoj 27. travnja 2022. godine proveli su raspravu na temu: „Pojava bespravne gradnje i njezine posljedice na održivo korištenje prostora i zaštitu okoliša“.

Dana 7. prosinca 2022. godine, sukladno iznesenim stajalištima u provedenoj raspravi, Odbor za zaštitu okoliša i prirode je na 40. (elektroničkoj) sjednici jednoglasno (7 glasova „za“), Odbor za prostorno uređenje i graditeljstvo je na 18. (elektroničkoj) sjednici jednoglasno (10 glasova „za“) i Odbor za pomorstvo, promet i infrastrukturu je na 34. (elektroničkoj) većinom glasova (7 glasova „za“ i 1 glas „suzdržan“) donio sljedeće 

Z A K L J U Č K E

1. Odbori ukazuju na okolnosti sve jačeg pritiska korisnika na prostorne resurse koje rezultiraju neprimjerenim korištenjem i degradacijom obalnih područja, bespravnom gradnjom, onečišćenjem mora, a što u konačnici dovodi do ograničenja i stagnacije razvoja. Odbori naglašavaju nužnost kvalitetne zaštite prostora te primjerenog i odgovornog korištenja pomorskog dobra za gospodarski i društveni razvitak uz preventivno djelovanje. Stoga ističu važnost integriranog pristupa planiranju i upravljanju morskim i obalnim područjem te promicanja koncepta održivog razvoja s ciljem zaštite prirodnih resursa na kopnu i moru, održivog gospodarenja resursima te zaštite prostora od devastacije.

2. Odbori pozivaju nadležna ministarstva i tijela da u svrhu  zaštite prostora, prevencije i sankcioniranja bespravne gradnje i devastacije prostora, jačanja kontrole gradnje, zaštite hrvatske obale i gradnje na njoj, rješavanja sukoba nadležnosti i sprječavanja različitih tumačenja istih zakonskih i podzakonskih odredbi poduzmu sljedeće aktivnosti:

- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine da u radne skupine za izradu Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o gradnji i Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o prostornom uređenju te Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenom infrastrukturom uključi predstavnike Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstva turizma, Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Državnog inspektorata Republike Hrvatske i druge relevantne dionike. 
- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine da izmjeni i dopuni Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima kako bi se izbjegle situacije različitog tumačenja i različite primjene istih zakonskih i podzakonskih akata.
- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine da što žurnije krene u potrebne izmjene pravilnika koji se donose temeljem Zakona o prostornom uređenju. 
- Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture da ubrza izradu novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama sukladno planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu.
- Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture da prilikom izrade novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama jasno definira pojmove „sanacije“ i „rekonstrukcije“ na pomorskom dobru te „dohranjivanje i nasipavanje plaže“ kako bi se u tu svrhu koristio isključivo prirodni materijal koji izvorno čini plažu uz zadržavanje izvorne obalne crte i zadržavanja njihovih prirodnih karakteristika u cilju sprječavanja nelegalnih nasipavanja i devastacije morske obale.  
- Nadležnim ministarstvima da u suradnji izrade pravilnik kojim bi se definirale tehničke specifikacije materijala koji se mogu koristiti za dohranu i nasipavanje plaža.  
- Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja da preispita održivost sadašnjeg modela dohrane i nasipavanja plaža na priobalni ekosustav i bioraznolikost. Uočavajući posljedice neprimjerenog gospodarenja građevnim otpadom na morski i obalni okoliš Odbori ujedno pozivaju nadležno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja te Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da izvijeste Odbore o realizaciji planiranih mjera i aktivnosti na uspostavi sustava gospodarenja građevnim otpadom na obalnom području. 
- Nadležnim tijelima da usklade pojedine povezane/srodne zakone i izmjenama zakonskih i podzakonskih akata riješe sukobe nadležnosti i između različitih tijela (npr. Zakon o prostornom uređenju i Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama i Zakon o građevinskoj inspekciji, Zakon o lučkim kapetanijama) u cilju jasnog definiranja pojedinih spornih odredbi i sprječavanja različitog tumačenja pojedinih pojmova i postupaka kao npr. u području prostornog uređenja i izradi/tumačenju prostornih planova te jasno definiraju obveze i ovlaštenja inspektora pomorskog dobra, inspektora lučke kapetanije, komunalnih redara i građevinske inspekcije.
- Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja i Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine da sustavno prate i ocjenjuju stanje u   prostoru obalnog područja, unaprjeđuju kvalitetu prostornog i razvojnog planiranja te unaprjeđuju postupak i rezultate procjene utjecaja zahvata na okoliš i ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu Natura 2000. u smjeru ostvarivanja ciljeva integralnog upravljanja obalnim i morskim područjem.

3. Predlaže se Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine te Državnom inspektoratu Republike Hrvatske da u cilju zaštite prostora i sprječavanja bespravne gradnje pronađu rješenja kako bi se ista uočila u što ranijoj fazi te se na taj način građevinskoj inspekciji olakšalo postupanje.

4. U cilju uspostavljanja cjelovitog i učinkovitog sustava inspekcijskog nadzora kojeg je potrebno jasnije zakonski definirati i uskladiti predlaže se Državnom inspektoratu Republike Hrvatske i resornim ministarstvima da što žurnije ojačaju administrativne i stručne kapacitete, odnosno ljudske resurse u smjeru povećanja broja građevinskih inspektora, inspektora pomorskog dobra i inspektora lučke kapetanije, inspektora zaštite okoliša i prirode te drugih državnih službenika s inspekcijskim ovlaštenjima i to poboljšanjem materijalnih uvjeta rada kojim bi se privukli i zadržali kvalificirani službenici na tim radnim mjestima. To bi rezultiralo jačanjem upravnog i inspekcijskog nadzora, većom zaštitom i početkom jednog sustavnog pristupa u rješavanju problema nadzora  i zaštite prostora.

5. Predlaže se svim resornim tijelima da se prilikom izmjena i dopuna zakonodavnog okvira detaljno definiraju poslovi nadzora te propišu strože sankcije i više kazne za prekršitelje, odnosno svih odgovornih za bespravnu gradnju i devastaciju prostora i okoliša. 

6. Predlaže se nadležnim ministarstvima i tijelima da razmotre mogućnost rješavanja pitanja nadzora i zaštite pomorskog dobra ustrojavanjem jednog tijela s obrazloženjem da inspekcijski nadzor ne smije ostati rascjepkan na puno dionika zbog toga što dovodi do nemogućnosti sustavnog i kontinuiranog rješavanja zaštite pomorskog dobra. 

7. S obzirom da je prostorno planiranje morskog i obalnog područja bitan faktor u predmetnom području te od velikog značaja kako u sustavu upravljanja zaštićenim područjima tako i sprječavanja nelegalne gradnje, Odbori ukazuju na nužnost unaprjeđenja procesa prostornog planiranja, učinkovitosti sustava upravljanja zaštićenim područjima te na nužnu međuresornu suradnju Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja uz uključivanje jedinica lokalne samouprave u sve postupke izrade i izmjene dokumenata prostornog uređenja od državnog i županijskog značaja.

8. Za cjelovitost sustava upravljanja i uređenja morskih plaža Odbori ocjenjuju potrebnim u što skorijem roku izraditi digitalni katastar morskih plaža i osigurati njegovu široku dostupnost javnosti te u cilju zaštite pomorskog dobra i sprječavanja nelegalne gradnje utvrditi granice pomorskog dobra te uknjižbu u zemljišne knjige.

9. Odbori ističu ulogu javnosti i zainteresirane javnosti u procesima zaštite i upravljanja morskim i obalnim okolišem te pozivaju nadležna tijela na kvalitetnije, pravodobno i djelotvorno uključivanje javnosti i zainteresirane javnosti u ove procese.

10. Odbori pozivaju Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Državni inspektorat Republike Hrvatske, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da u roku šest mjeseci Odborima sukladno svojim nadležnostima podnesu izvješće o realizaciji ovih Zaključaka.

Predsjednica Odbora za zaštitu okoliša i prirode
Sandra Benčić

Predsjednik Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo
Predrag Štromar

Predsjednik Odbora za pomorstvo, promet i infrastrukturu
Pero Ćosić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 39. sjednici održanoj  30. studenoga 2022. godine, Prijedlog strategije razvoja održivog razvoja turizma do 2030. godine, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. studenoga 2022. godine.   
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženu Strategiju kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju državni tajnik istaknuo je predložena Strategija akt je strateškog planiranja hrvatskog turizma koji služi za oblikovanje i provedbu razvojnih turističkih politika te je usklađen s nacionalnim i europskim politikama. U pripremi je Nacionalni plan razvoja održivog turizma do 2027. godine koji će detaljno razraditi prioritetna područja kroz konkretne mjere. Vizija razvoja turizma: RH je u 2030. konkurentna, inovativna i sigurna zemlja prepoznatljivog identiteta i kulture, zemlja očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve. S ciljem valorizacije i zaštite prirodnih i kulturnih resursa nužno je zaustaviti negativne trendove poput povećanja opterećenosti na okoliš i prirodu iz turističkog sektora u smislu smanjenja emisija u sastavnice okoliša, smanjenja prekomjernog opterećenja prostora i sezonalnosti te smanjenja negativnog međuodnosa turizma i klimatskih promjena. Temeljem analize scenarija turizma identificirano je deset ključnih izazova turizma u RH (između ostalih: nepovoljan utjecaj turizma na prostor, okoliš i prirodu te nepovoljan međuodnos turizma i klimatskih promjena) te su definirane smjernice razvoja održivog turizma. Definirana su četiri strateška cilja razvoja turizma: cjelogodišnji i regionalno uravnoteženiji turizam; turizam uz očuvan okoliš, prostor i klimu; konkurentan i inovativan turizam; otporan turizam. Referirajući se na važnost zaštite okoliša, prirodnih resursa i prostora te smanjenje negativnog odnosa turizma i klime u sektorskoj strategiji po prvi puta detaljno je definiran strateški cilj 2. „Turizam uz očuvan okoliš, prostor i klimu“, odnosno njegova tri prioritetna područja: smanjenje opterećenja iz turizma na sastavnice okoliša i prirodu; smanjenje negativnog utjecaja turizma na prostor; smanjenje negativnog utjecaja turizma na klimu. Sukladno odredbama Zakona o zaštiti okoliša i Uredbe o strateškoj procjeni utjecaja strategije, plana i programa na okoliš za Strategiju je proveden postupak strateške procjene utjecaja na okoliš (SPUO). Sukladno Rješenju Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, u okviru SPUO proveden je i postupak Glavne ocjene prihvatljivosti Strategije za ekološku mrežu. Za Stratešku studiju i nacrt Strategije provedeno je savjetovanje sa zainteresiranom javnošću. Kao rezultati Strateške studije proizašle su mjere zaštite okoliša kako bi se prepoznati negativni utjecaji do kojih može doći provedbom Strategije sveli na najmanju moguću razinu. Također u okviru Glavne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu predložene su mjere ublažavanja negativnih utjecaja Strategije na ciljne vrste, stanišne tipove i ciljeve očuvanja te cjelovitost područja ekološke mreže. Strateškom studijom zaključeno je da se primjenom predloženih mjera može isključiti mogućnost značajnog negativnog utjecaja provedbe mjera Strategije na okoliš i ekološku mrežu te se ne predlaže program praćenja stanja okoliša i ekološke mreže.
Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi na Odboru članica Odbora iz reda javnih, znanstvenih i stručnih djelatnika te predstavnica Zelene akcije naglasila je da je iz Izvješća o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću vidljivo kako je velik broj komentara primljen na znanje dok su neki samo djelomično prihvaćeni premda je bila riječ o izuzetno bitnim komentarima (poput onih koji su se odnosili na pitanje usklađenosti s drugim strateškim dokumentima). Time nisu uzeti u obzir komentari sadržajne naravi dok su uglavnom prihvaćeni komentari koji su bili više tehničke naravi. Naglasila je da je riječ o prisutnom trendu ne samo kod ovog ministarstva, već i Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, da se nedovoljno obrade komentari te samo prime na znanje. Ujedno je ocijenila da nije u skladu s ciljevima odredbi Zakona o zaštiti okoliša i Aarhuške konvencije provoditi javnu raspravu u vrijeme ljetnih praznika, a što je ovdje bio slučaj. Navedenim se pristupom ne može osigurati brojnost komentara te su ministarstva pozvana da izbjegavaju provođenje javne rasprave u periodu ljetnih, zimskih praznika te blagdana.
Nastavno na iznijete primjedbe državni tajnik je istaknuo da je sukladno novom zakonodavnom okviru za strateško planiranje i između ostalog Priručnikom za strateško planiranje normiran taj proces te je definirana razina sadržaja koji ulazi u Strategiju. U tom smislu dio komentara iznesen u javnoj raspravi po svom svojstvu ne može pripadati u strateški dokument, ali potencijalno može biti sastavni dio Nacionalnog plana koji je dokument srednjoročnog planiranja. Nadalje, donošenje ove Strategije proces je koji je sastavni dio reforme, koji je već unesen u Nacionalni plan oporavka i otpornosti te postoji obveza njezina donošenja do kraja ove godine. Upravo stoga što je proces normiran nije bilo vremena za odgađanje ovog procesa. 
U nastavku rasprave iznesen je stav da bi strategije u procesu donošenja trebale biti  popraćene izrađenim akcijskim planom. U odvajanju ova dva akta uočava se sistemska greška koja je prisutna kod donošenja strateških dokumenata. Ujedno je vezano uz turizam problematizirana bespravna gradnja, devastacija okoliša te pretjerana stanogradnja koja ne predstavlja rješavanje stambenog pitanja već postaje osnova za obavljanje turizma „na crno“, kako od strane domaćeg stanovništva tako i stranaca koji kupuju nekretnine. Naglašena je važnost uključivanja lokalne zajednice, Ministarstva turizma te svih inspekcija kako bi se spriječile ove pojave. Istaknuto je da Strategija koja je sveobuhvatna i potrebna neće moći riješiti probleme u turizmu te je naglasak dan na potrebi značajnog angažmana u definiranju i realizaciji ciljeva.  
Državni tajnik između ostalog istaknuo je da se reformom provodi reorganizacija sustava upravljanja turizmom po načelu destinacijskog menadžmenta što pretpostavlja da regionalna i lokalna razina mora preuzeti veće odgovornosti u provedbi turističkih politika nego što je to do sada bio slučaj. Istaknuto je da je početkom ovog mjeseca na razini Europske komisije izašla prva verzija Uredbe o kratkoročnom iznajmljivanju koja ima za cilj pomoći državama članicama vezano uz privatni/obiteljski smještaj. Naime, na razini Europe prepoznat je ozbiljan problem nedostatka ponude stanova za lokalno stanovništvo upravo zbog plasiranja velikog broja kapaciteta u turističke svrhe. Sa stajališta RH naglašena je uloga daljnjeg razvoja informacijskih sustava za praćenje podataka turizmu te uspješnost uspostavljenog informacijskog sustava eVisitor.
U nastavku rasprave izražen je stav kako se u postojećem poreznom okruženju neće dogoditi da jedinice lokale samouprave same ograničavaju stambenu izgradnju na svom području budući da su im komunalni doprinosi gotovo postali jedini izvorni prihod nakon provedene tri porezne reforme i značajnog smanjenja prihoda od poreza na dohodak. Istaknuto je da turistički gradovi na obali moraju osigurati financijska sredstva kako bi mogli financirati pružanje javnih usluga lokalnom stanovništvu. Stoga je ključno rješavanje pitanje financijske održivosti jedinica lokalne samouprave na moru kako one ne bi ovisile isključivo o turizmu. U tom smislu izražen je apel za radikalnim zaokretom budući da se uočava potpuna prostorna devastacija obale. Upozoreno je da se taj trend sada seli na druge dijelove Hrvatske te da jača gradnja objekata uz Mrežnicu i Koranu po principu „prvi red uz rijeku“.
Nadalje, postavljeno je pitanje kako se Strategija pozicionira prema slučajevima planiranja koji ne idu u pravcu održivog turizma, poput slučaja županije koja prostornim planom županijske razine predviđa izgradnju 19 golf igrališta u uvjetima kada je područje Istre bilo pogođeno sušom i nedostatkom vode. Otvoreno je i pitanje strateških odrednica vezano uz nautički turizam koji ima značajni utjecaj na more i okoliš te ograničavanja prometa kruzera u Dubrovniku.
Vezano uz investicije iz javnog proračuna, odnosno državnog proračuna i EU sredstava, istaknuto je da javni novci ne bi smjeli ići u greenfield investicije. Naglašeno je kako je prihvatljivo subvencioniranje revitalizacije prostora koji su već imali turističku namjenu ili su imali neku drugu namjenu a ne mogu se privesti drugoj svrsi, ali je neprihvatljivo poticanje investicija javnim sredstvima koje nisu te naravi i ugrožavaju prostor. 
Otvoreno je i pitanje kategorizacije turističkih objekata u uvjetima kada 75% ostvarenih sredstava od turizma odlazi na uvozne proizvode. Izraženo je da se kroz kategorizaciju (npr. zelenu zvjezdicu) turističkim objektima vrednuje uključivanje proizvoda lokalne razine u ponudu. Na isti način kroz kategorizaciju trebalo bi biti vrednovano ukoliko turistički objekt ima solarni sustav, sustav, sustav odvajanja otpada i slično. 
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 1 glas „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

STRATEGIJE RAZVOJA ODRŽIVOG RAZVOJA TURIZMA DO 2030. GODINE

    Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
                       Sandra Benčić            
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 39. sjednici održanoj  30. studenoga 2022. godine, Prijedlog rezolucije o klimatskoj i okolišnoj krizi, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Anka Mrak-Taritaš, zastupnica u Hrvatskome saboru, aktom od 5. studenoga 2021. godine. 
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je Prijedlog rezolucije kao matično radno tijelo.
Odbor je raspolagao pisanim mišljenjem Vlade Republike Hrvatske na navedeni akt od 5. siječnja 2022. kojim Vlada Republike Hrvatske predlaže Hrvatskom saboru da ne prihvati Prijedlog Rezolucije. 
U uvodnom obrazloženju predlagateljica Prijedloga rezolucije obrazložila je da je Europski parlament u studenom 2019. godine usvojio Rezoluciju kojom je proglasio klimatsku i okolišnu krizu te pozvao Europsku komisiju, države članice i sve globalne aktere da hitno poduzmu konkretne mjere, odnosno države članice da donesu svoje rezolucije. Republika Hrvatska jedna je od zemalja članica Europske unije koja to nije uradila.  Predlagateljica je naglasila da bi se na razini Hrvatskoga sabora trebala donijeti takva rezolucija kako bi se pokazalo da RH, kao jedna od država članica EU, ima svijest i odnos prema svemu što se događa s klimatskim promjenama. Navedeno je bila intencija predloženog akta. Obzirom na protek više od godinu dana od podnošenja Prijedloga rezolucije istaknula je da bi, sukladno promjenama koje su se odvile u međuvremenu, bilo potrebno iste navesti u Prijedlogu Rezolucije te bi sadržaj ovog akta da se danas upućuje u proceduru bio sadržajno drugačiji. U tom smislu izrazila je nadu o postizanju dogovora o potrebi donošenja Rezolucije na razini Hrvatskoga sabora te utvrđivanju njezina sadržaja kroz međusobni dogovor. 
    Nakon uvodnog obrazloženja predsjednica Odbora iznijela je prijedlog da se, ukoliko postoji otvorenost predlagateljice i članova Odbora, umjesto glasovanja o navedenoj Rezoluciji ista skine s dnevnog reda i da se razmotri pokretanje zajedničke inicijative na međustranačkoj razini na izradi prijedloga teksta Rezolucije uz podršku Odbora te dogovor s Vladom RH i Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja. Iznijela je stav kako bi se time pokazao jak konsenzus u procesu izrade i donošenja Rezolucije. 
Predlagateljica je istaknula otvorenost za takvo rješenje budući da drži nužnim donošenje ovakvog akta na razini Hrvatskoga sabora. 
Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja osvrnuo se na Mišljenje Vlade RH od 5. siječnja 2022. kojim Vlada Republike Hrvatske predlaže Hrvatskom saboru da ne prihvati Prijedlog Rezolucije. Navedenim Mišljenjem Vlada RH donijela je negativan stav o predloženom tekstu Rezolucije te je detaljno objasnila korake koje poduzima u smislu donošenja strateških dokumenata, poduzetih i planiranih aktivnosti na području klimatske politike. Vezano uz predloženo pokretanje zajedničke inicijative istaknuto je kako inicijativa ove naravi ne dolazi od Vlade RH već od parlamentarne razine. Pri tom je naglasio da je Rezolucija akt koji donosi Hrvatski sabor te predstavlja važan strateški dokument o kojem je potrebno ozbiljno politički razgovarati. U tom smislu ključna je forma inicijative, usuglašenost stavova, uvažavanje realiziranih te planiranih aktivnosti.
U nastavku rasprave izraženo je stajalište kako je potrebno provesti glasovanje o Prijedlogu rezolucije za koje je i Vlada RH dala Mišljenje. Naglašeno je da je i predlagateljica uvodno istaknula da tekst ovog akta ne zadovoljava, posebice imajući u vidu i protek od godine dana od njegova upućivanja u saborsku proceduru. Pohvaljene su aktivnosti koje je Vlada RH poduzela na području klimatske politike i uključivanja u Europski zeleni plan te je nužnim ocijenjena potreba izjašnjavanja Odbora o predloženoj Rezoluciji na ovoj sjednici Odbora. Za izneseni prijedlog pokretanja zajedničke inicijative na međustranačkoj razini s ciljem izrade i donošenja Rezolucije istaknuto je kako su putovi za ovakav dogovor klubovi političkih stanaka i Predsjedništvo Hrvatskoga sabora. Ujedno je istaknuto da provođenje rasprave o ovoj točki na plenarnoj sjednici sukladno provedenoj raspravi može rezultirati donošenjem zaključaka.
S druge strane u raspravi je izraženo mišljenje da se ne provede glasovanje na ovoj sjednici Odbora ukoliko predlagateljica ne inzistira na njegovom provođenju i ukoliko postoji mogućnost za postizanje međustranačkog konsenzusa o zajedničkoj izradi teksta Rezolucije kao izraza zajedničkog političkog cilja i cilja izvršne vlasti. 
U nastavku rasprave predsjednica Odbora dodatno je istaknula da je Rezolucija akt koji predstavlja potvrdu političke volje i konsenzusa i koji predstavlja podršku ovoj te sljedećim Vladama kao izraz postignutog političkog i društvenog konsenzusa o ovim pitanjima. Predložila je da se ne provede glasovanje te da se na Odboru započne proces razgovora sa svim klubovima političkih stranaka s ciljem izrade zajedničkog teksta kao izraza političke volje koji bi Hrvatski sabor donio. 
Nastavno na ovaj prijedlog ponovno je izraženo stajalište kako je potrebno provesti glasovanje o Prijedlogu rezolucije.  
Predstavnica pučke pravobraniteljice istaknula je da podržavaju inicijativu predlagateljice  Rezolucije te napomenula da Izvješće pučke pravobraniteljice o pravu na zdrav život i klimatskim promjenama u  RH sadrži preporuku Hrvatskom saboru „da po uzoru na Europski parlament, proglasi klimatsku i ekološku krizu u RH te time osnaži predanost ustavnim vrednotama zaštite očuvanja prirode i okoliša, prava na zdrav život te održivom razvoju“. 
 
Nakon provedene rasprave članovi Odbora većinom glasova (1 glas „za“, 4 glasa „protiv“ i 2 glasa „suzdržan“) nisu podržali PRIJEDLOG REZOLUCIJE O KLIMATSKOJ I OKOLIŠNOJ KRIZI. 

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   
PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić         

Mišljenje Odbora za zaštitu okoliša i prirode o Stajalištu RH o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) i Direktive Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada COM (2022) 156, D.E.U. br. 22/099

              Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 39. sjednici održanoj 30. studenoga 2022. godine, Stajalište RH o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) i Direktive Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada COM (2022) 156, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 10. studenoga 2022. godine.  
Stajalište RH Hrvatske o ovom Prijedlogu direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/22-07/376,  URBROJ: 50301-21/22-22-2 na sjednici održanoj 31. listopada 2022. godine.
              Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te istaknuo da su glavni ciljevi ovoga prijedloga: a) zaštita okoliša i javnog zdravlja od štetnih učinaka onečišćenja iz velikih agroindustrijskih postrojenja, uključujući i onih koja trenutačno nisu regulirana Direktivom o industrijskim emisijama (u daljnjem tekstu: IED), te poboljšanje djelotvornosti IED-a i njegovom modernizacijom; b) uspostava jednakih uvjeta tržišnog natjecanja uz visoku razinu zaštite zdravlja i okoliša; c) poticanje uvođenja tehnika i ulaganja u njih na sinergijski način radi zajedničkog djelovanja za sprečavanje/smanjenje onečišćenja i emisija ugljika, među ostalim i dinamičnijim izdavanjem/preispitivanjem dozvola velikih postrojenja; d) poticanje temeljite agroindustrijske preobrazbe (transformacije), koja je u tijeku, radi postizanja ciljeva EZP-a, uključujući postizanje nulte stope onečišćenja, klimatske neutralnosti, netoksičnog okoliša, veće učinkovitosti resursa (energija, voda i sprečavanje nastanka otpada) i kružnosti;e) poboljšanje pristupa informacijama i pravosuđu u vezi s izdavanjem dozvola te radom i kontrolom reguliranih postrojenja te povećanje sudjelovanja javnosti u odlučivanju.
RH pozdravlja ciljeve Prijedloga direktive te poboljšanja IED-a i njegove učinkovitosti u cilju bolje zaštite zdravlja ljudi i okoliša. Međutim, istovremeno nalazi značajnije probleme i pitanja u odnosu na neka nova rješenja i institute. U odnosu na nova rješenja za sadržaj dozvola i obveza operatera, posebno u vezi razmatranja najnižih mogućih graničnih vrijednosti emisija (članak 15. stavak 3.), RH je stava da će ista dovesti do povećanja administrativnog opterećenja za nadležna tijela i operatere. RH smatra da se prijedlogom, prema kojem se moraju propisati što strože vrijednosti, koje se mogu postići primjenom NRT-a u postrojenju, a u okviru već Zaključcima o NRT-u zadanih raspona, izlazi izvan osnovnih postavki direktive. Postavljanjem raspona pridruženih vrijednosti emisija od operatera se jedino opravdano mogu tražiti vrijednosti koje on već postiže primjenom NRT-a ako se te vrijednosti nalaze unutar tog raspona. Bilo kakvo strože propisivanje ili uvjetovanje strožih vrijednosti od operatera se ne može tražiti ako on svoj zahtjev temelji na svojim stvarnim vrijednostima. Snižavanje tih vrijednosti moguće je stoga samo u fazama revizije dozvola ako je operater uspio postići niže vrijednosti kao one kojih se onda može pridržavati kod redovnog rada. Nadalje, RH je stava da IED treba zadržati i fleksibilnost nadležnog tijela pri utvrđivanju GVE (granične vrijednosti emisije) u dozvolama jer se u našoj praksi pokazalo da u određenom broju slučajeva manje ili najmanje stroge vrijednosti raspona razine emisije povezane s NRT-om također omogućuju ispunjenje ciljeva zaštite okoliša. Stoga propisivanje tih vrijednosti ne bi trebali biti „posebni slučajevi“ propisani člankom 15. stavkom 4. Ako uvjeti zaštite okoliša to zahtijevaju ili ako nadležno tijelo utvrdi da se primjenom manje ili najmanje stroge vrijednosti raspona razine emisije povezane s NRT-om ne mogu postići ciljevi zaštite okoliša, propisat će GVE na najnižoj granici relevantnog raspona razina emisije povezane s NRT-om, a po potrebi i druge mjere sukladno članku 18. IED-a, određene na temelju metodologije kojom se sagledava utjecaj emisija na stanje okoliša. Na taj način bi se izbjegla „unificirana“ primjena najniže razina GVE-ova, a time i nepotrebno povećanje administrativnog opterećenja za nadležna tijela i operatere te nepotrebno povećanje operativnih troškova (energije, vode i reagensa) operatera. 
RH predlaže da se u odredbe direktive uvrsti da se strože granične vrijednosti operateru propisuju tek ako se revizijom dozvole utvrdi da ih se on može pridržavati u redovnom radu.
RH je stava da IED treba biti dovoljno fleksibilan i da bi trebao osigurati i mogućnost derogacije u postupku izdavanja okolišne dozvole za granične vrijednosti okolišne učinkovitosti (GV ELP) za uporabu resursa i energije. 
U dijelu odredbi o objavi sustava upravljanja okolišem (EMS), posebice transformacijskih planova za dekarbonizaciju, RH vidi kao osjetljivo pitanje s aspekta zaštite povjerljivosti poslovnih informacija, kao i mogućeg utjecaja na povjerljive poslovne informacije te je  potrebno dodatno razmotriti prijedlog taksativnog navođenja što se u dijelu EMSa (uključivo i transformacijskog plana) treba, odnosno ne treba objaviti. 
RH je stava da bi rok izrade plana transformacije, koji je potreban do 2030., trebao biti duži (članak 27d), a uzimajući u obzir da EK do 30. lipnja 2028. treba usvojiti provedbeni akt o zahtjevima tranzicijskog plana, stoga će operateri imati 2 godine za izradu poslovne strategije za 20-godišnju industrijsku transformaciju u skladu sa navedenim provedbenim aktom te je RH mišljenja da su rokovi postavljeni za plan transformacije kratki. 
RH je mišljenja da su obveze koje se odnose na „ukupni životni ciklus ekološke učinkovitosti opskrbnog lanca” izvan kontrole operatera (članak 11. i članak 14.a), stoga ne podržava njihovo uključivanje u IED.
RH ne podržava uvođenje obveznih zahtjeva za energetsku učinkovitost za postrojenja obuhvaćena europskim sustavom trgovanja emisijama (ETS) (članak 9.). Naime, brisanjem stavka 2. članka 9., ETS postrojenja prema IED-u imaju obvezu poboljšanja energetske učinkovitosti. ETS postrojenja su već prisiljena poboljšati svoju energetsku učinkovitost što je više i brže moguće zbog sve većih troškova i zahtjeva EU ETS-a. Uvođenje takvih zahtjeva unutar IED-a nametnulo bi dvostruku obvezu i opterećenje ETS postrojenjima, stoga nije podržano.
RH smatra da odredbe o rukovanju povjerljivim poslovnim informacijama ili komercijalno osjetljivim informacijama iz stavka 2. članka 13. (referentni dokumenti o najboljim raspoloživim tehnikama i razmjena informacija) treba modificirati na način da se osiguraju jednaki uvjeti i zastupljenost kako za nevladine organizacije tako i za industrijske dionike
U vezi poglavlja VI.a RH podržava načelno cilj smanjenja emisija amonijaka i metana koji se predlaže znatno većim obuhvatom poljoprivrednih farmi za uzgoj goveda, svinja i peradi, no ističe zabrinutosti s predloženim spuštanjem praga, a koje mogu imati značajan utjecaj na poslovanje velikog broja stočarskih proizvođača. RH smatra važnim osigurati transparentnost i jasnoću mogućeg ekonomskog učinka i dodatnog opterećenja na sektor poljoprivrede.
RH se ne slaže s primjenom konverzijskih faktora iz Provedbene uredbe EK (EU) br. 808/2014 ?d 17. srpnja 2014. o utvrđivanju pravila primjene Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (dalje u tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 808/2014) jer smatra njezinu primjenu neprimjerenim za okoliš. RH smatra kako konverzijski faktori za izračun broja uvjetnih grla po kojima se izjednačava sva ostala perad osim kokoši nesilica nisu utemeljeni. Bilo bi prihvatljivije razdvojiti kategoriju tovnih pilića od purana. 
RH je mišljenja da je prema trenutno važećem Zaključku o NRT-u postignuta veća diversifikacija s obzirom na način i vrstu uzgoja životinja (izraženo po uzgojnim mjestima) te da bi i za izračun uvjetnih grla trebao biti veći broj koeficijenata jer bi se time omogućila veća diversifikacija s obzirom na način i vrstu uzgoja životinja, što u konačnici omogućuje bolju i pravedniju raspodjelu obveza.Koeficijente za izračun broja uvjetnih grla potrebno je proširiti i obuhvatiti većim brojem kategorija i većim brojem vrsta peradi.
RH ima rezervu i prema predloženom pragu od 150 uvjetnih grla uzimajući u obzir utjecaj na poslovanje većeg broja stočarskih proizvođača koji bi postali obveznici po prijedlogu izmjena direktive, posebno u ionako slabo naseljenim ruralnim područjima. RH ističe kako je pri donošenju izmjena IED propisa neophodno voditi računa o održivosti poljoprivredne proizvodnje prije svega u kontekstu sigurnosti opskrbe hranom. RH je mišljenja kako primarna poljoprivredna proizvodnja ne može i ne smije biti promatrana i kategorizirana kao industrijsko postrojenje, a u pripremi izmjena IED treba uzeti u obzir ciljeve Zajedničke poljoprivredne politike koja pretpostavlja i doprinos poljoprivrede okolišnim i klimatskim ciljevima. 
U članku 70.i RH smatra spornim korištenje delegiranog akta za donošenje operativnih pravila (OR), koji je tako važan aspekt ovog poglavlja, te uzimajući u obzir da sadrži i bitne elemente propisa, smatra da bi sadržaj odredbi OR trebalo navesti već u direktivi (u njenom prilogu), odnosno donošenje OR-a trebalo bi biti putem provedbenog akta. 
RH je mišljenja da će odredbe o sankcijama (članak 79.) značajnije utjecati na postojeće nacionalne pravne sustave te je potrebno više fleksibilnosti za prilagodbu nacionalnim pravnim sustavima. RH je mišljenja da bi kazne trebale ujednačeno odražavati vrijednosti okoliša i troškove sprječavanja štete, što se predloženom metodom ne može postići.
RH smatra da je sporan novi institut naknade štete od operatera postrojenja i nadležnih tijela odgovornih za povredu ako je šteta za zdravlje ljudi nastala kao posljedica povrede nacionalnih mjera kojima se transponira IED (članak 79a). Također je sporna mogućnost prebacivanja tereta dokazivanja na operatere da šteta za zdravlje ljudi nije nastala kao posljedica povrede tih nacionalnih mjera te se RH ne slaže da se u IED uključe odredbe o kompenzacijama šteta s obzirom na zdravlje ljudi. Naime, uključivanje odredbi o kompenzacijama šteta s obzirom na zdravlje u IED inkonzistentno je sa samom direktivom budući da je ona sama usmjerena na sprečavanje onečišćenja primjenom najboljih tehnika i mjera te se iscrpljuje u nalaženju načina kako te mjere najbolje primjenjivati ili uvesti ih u obaveznu primjenu. Direktiva ne može ulaziti u pitanja koliko nepridržavanje mjera, koje su propisane temeljem nje, doprinosi štetama i posljedicama po zdravlje. Također ne postoji niti jasna poveznica između Direktive o odgovornosti za okoliš u pogledu sprječavanja i otklanjanja štete u okolišu i ove direktive. RH je mišljenja da pitanje zahtjeva i kompenzacija za narušeno zdravlje po osnovi narušavanja uvjeta u okolišu mora biti ostavljeno drugim instrumentima ili institutima koji su bliži nekoj činjeničnoj ili znanstvenoj podlozi na kojoj se uzročna veza (narušavanje stanja okoliša - posljedice po zdravlje) može utvrditi. 
RH podržava proširenje područja primjene IED-a na proizvodnju (litij-ionskih) baterija te ističe da je pri tome potrebno uzeti u obzir terminologiju koja se primjenjuje u drugim propisima EU-a kako bi razumijevanje propisa bilo jednoznačno kroz svu regulativu vezanu za tematiku baterija. 
U odnosu na Prijedlog direktive u dijelu o izmjeni Direktive o odlagalištima otpada kojim se predlaže brisanje odredbi članka 1. te direktive, kako bi se omogućilo donošenje zaključaka o NRT-u za odlagališta otpada, RH smatra da bi bilo učinkovitije usvajanje zaključaka prilikom revizije Direktive o odlagalištima, kako bi provedba propisa bila jednoznačna.
U prijedlogu nedostaju jasne odredbe o prijelaznim razdobljima za postojeća postrojenja kao i o primjeni novih odredbi na postojeće dozvole te jasne prijelazne odredbe za sve nove odredbe/rješenja/institute rješavanja koje se navode u IED-u. Što se tiče roka za prijenos ove direktive RH smatra da je za prijenos potrebno više od 18 mjeseci.  

    Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, bez rasprave, jednoglasno (7 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

                                                               MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište RH o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) i Direktive Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada COM (2022) 156

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA

Sandra Benčić

Mišljenje Odbora za zaštitu okoliša i prirode o Stajalištu RH o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište plinova iz obnovljivih izvora  i prirodnih plinova i vodika COM (2022) 803 i o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o unutarnjim tržištima plinova iz obnovljivih izvora i prirodnih plinova te vodika (preinaka) COM (2021) 804, D.E.U. br. 21/054

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 39. sjednici održanoj 30. studenoga 2022. godine, Stajalište RH o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište plinova iz obnovljivih izvora  i prirodnih plinova i vodika COM (2022) 803 i o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o unutarnjim tržištima plinova iz obnovljivih izvora i prirodnih plinova te vodika (preinaka) COM (2021) 804, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 10. studenoga 2022. godine.  
Stajalište RH Hrvatske o ovom Prijedlogu uredbe usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/22-07/372, URBROJ: 50301-21/22-22-3 na sjednici održanoj 25. listopada 2022. godine.
              Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te istaknuo da se ovime predlaže zakonodavni okvir za vodik koji je sličan postojećim pravilima koja se primjenjuju za plinske mreže. Provedbenim i delegiranim aktima utvrđivati će se mrežni kodeksi za vodik, pravila o mehanizmima dodjele kapaciteta, upravljanje zagušenjima, pravila uravnoteženja i pravila o usklađenim tarifama. Prijedlozima EK-a stvaraju se uvjeti za prelazak s fosilnog prirodnog plina na plinove iz obnovljivih izvora i plinove s niskim emisijama ugljika, konkretno na biometan i vodik, te se jača otpornost plinskog sustava. Jedan je od glavnih ciljeva uspostaviti tržište za vodik, stvoriti okruženje pogodno za ulaganja i omogućiti razvoj namjenske infrastrukture, imajući u vidu i trgovinu s trećim zemljama. Tržišna pravila primjenjivat će se u dvije faze, prije i nakon 2030., a posebno će obuhvaćati pristup infrastrukturi za vodik, razdvajanje djelatnosti proizvodnje i transporta vodika te određivanje tarifa. Uspostavit će se nova upravljačka struktura u obliku Europske mreže mrežnih operatora za vodik (ENNOH) kako bi se promicala namjenska infrastruktura za vodik, prekogranična koordinacija i izgradnja mreže interkonekcijskih vodova te razradila posebna tehnička pravila.Prijedlogom se predviđa da bi se nacionalni planovi razvoja mreže trebali temeljiti na zajedničkom scenariju za električnu energiju, plin i vodik. On bi trebao biti usklađen s nacionalnim energetskim i klimatskim planovima i s desetogodišnjim planom za razvoj mreže na razini EU-a. Kako bi se olakšao pristup postojećoj plinskoj mreži za plinove iz obnovljivih izvora i plinove s niskim emisijama ugljika, novim pravilima ukidaju se tarife za prekogranične interkonekcije i smanjuju tarife na točkama ubrizgavanja. Novim se pravilima ujedno uspostavlja sustav certificiranja plinova s niskim emisijama ugljika kako bi se dovršio rad započet certificiranjem plinova iz obnovljivih izvora u okviru Direktive o energiji iz obnovljivih izvora. Kako bi se izbjeglo da Europa ostane ovisna o fosilnom prirodnom plinu i otvorilo više prostora za čiste plinove na europskom tržištu plina, EK predlaže da se dugoročni ugovori za nesmanjenu uporabu fosilnog prirodnog plina ne produlje nakon 2049.
Republika Hrvatska je više nego svjesna važnosti vodika kao čistog energenta u transformaciji energetskog sektora u sektor niskih, a u budućnosti i nultih emisija stakleničkih plinova, u  razvoju kružnog gospodarstva, kao i u stvaranju novih radnih mjesta povezanih s energetskom održivošću. RH podržava napore koji se na razini EU-a poduzimaju u cilju dostizanja klimatske neutralnosti i europske energetske sigurnosti koja je tema od posebne važnosti imajući u vidu krizu izazivanu ruskom vojnom agresijom na Ukrajinu. Upravo će prijedlozi uredbe i direktive osigurati jasniju situaciju na tržištu EU-a po pitanju obnovljivog vodika te će osigurati priljev privatnih sredstava u investicije vezane za vodik.
Republika Hrvatska ima nekoliko komentara/prijedloga za poboljšanje predmetnih dokumenta. Prvenstveno, imajući u vidu da uvođenje „operatera vodika“ u oba dokumenta, RH skreće da isto za manje države članice znači i povećanje administrativnih kapaciteta. Ujedno RH smatra smatra potrebnim vezanje „operatera vodika“ uz operatere prirodnog plina s obzirom na to da će se razvoj vodikove transportne mreže prvotno vezati uz postojeću plinsku infrastrukturu.  
Vezano za tekst uredbe RH ističe da je on zadovoljavajući i pokriva osnovna područja u kojima RH ne vidi veće prijepore, ali svakako je potrebna poveznica na umjetno izazvano povećanje cijene plina, a koje trenutno vlada, s ciljem izbjegavanja i/ili sprečavanja sličnih situacija u budućnosti. Intenzivno uvođenja vodika može rezultirati sličnim poremećajima u EU-u, točnije može uzrokovati nerealno povećanje cijene plinovitih goriva te posljedično ugrožavanje konkurentnosti gospodarstva EU-a.
RH nadalje ističe da se uredbom jasno definiraju pravila i uspostavlja osnova EU-a za razvoj transportnog sustava vodikovoda koji je nužan za bržu implementaciju obnovljivog vodika širom svih teritorija EU-a. Međutim, napominje kako je u uredbi potrebno planirati i tehnička pravila o umješavanju vodika i ostalih obnovljivih plinova u prirodni plin jer je, u prijelaznom razdoblju do potpuno razvijene vodikove mreže EU-a, potrebno uspostaviti sustav koji će imati jasna pravila za miješanje svih vrsta plinova u cilju što jednostavnijeg i bezbolnijeg prijelaza s prirodnog plina na vodik (gdje se plin smatra mješavinom svih vrsta plina s prirodnim plinom uključujući i vodik).
U skladu s tim, u članku 30. stavku 7. treba dodatno istaknuti kako je kod dostave informacije o kvaliteti plina, koje treba dostavljati, isto potrebno definirati jasno na ulaznim mjestima u transportni plinski sustav. U članku 37. RH predlaže brisanje na pozivanje na Uredbu za tržište električne energije 2019/942 te jasno raspisivanje pravila baš za plinove.  U članku 39. RH predlaže da se već sada ne dozvoljavaju nacionalna ograničenja na nove plinovode, a koja mogu utjecati na jedinstvenost tržišta. 
Vezano uz tekst Direktive RH ističe kako podržava kreiranje jasnih pravila vezanih uz izgradnju infrastrukture, prava potrošača, prava i obveze upravitelja transportnog i distribucijskog sustava te pravila pristupa trećim stranama. RH smatra kako je ovaj dokument važan kao čvrsti temelj za ubrzavanje aktivnosti i investicija u segmentu proizvodnje, transporta, skladištenja i korištenja vodika na razini EU-a. Stoga podržava dokument, ali napominje kako bi se dio odredbi trebao jasnije definirati, a dio još jednom propitati. 
U skladu s tim, predlaže se, vezano za članak 4. i tržišne cijene nabave, a imajući u vidu situaciju s energentima i iznenadni porast cijena te određena stečena iskustva, da se u predmetnu direktivu uključe i odredbe koje će omogućiti pravovremenu i brzu reakciju na potencijalne poremećaje na tržištu. U članku 16., koji se odnosi na pametne mjerne sustave, RH smatra potrebnim da se DČ ostavi autonomija vezano za definiranje uvođenja pametnih brojila. U poglavlju 5., a s obzirom na uvođenje posebne regulative za operatere UPP-a (ukapljeni prirodni plin), predlaže omogućavanje duljeg vremena prilagodbe za operatere UPP-a u odnosu na druge operatere. U članku 87. RH predlaže produljenje roka za prenošenje odredbi ove direktive u nacionalno zakonodavstvo do 31. prosinca 2024. godine. Također, RH smatra da navedeni prijedlozi nedovoljno uključuju Uredbu (EU) 2022/1032 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. lipnja 2022. o izmjeni uredbi (EU) 2017/1938 i (EZ) br. 715/2009 u pogledu skladištenja plina i Uredbu Vijeća (EU) 2022/1369 od 5. kolovoza 2022. o koordiniranim mjerama za smanjenje potražnje za plinom. S obzirom na to da navedeni dokumenti mogu utjecati na poslove Nacionalne regulatorne agencije za registriranje operatora skladišta s jedne strane te na korištenje plina s druge strane, RH predlaže u daljnjim aktivnostima uključivanje gore spomenutih uredbi, kao i problema visoke cijene plina, odnosno pitanje regulacije cijene plina. 
Vezano za potrebnu infrastrukturu, RH se zalaže za korištenje postojeće plinske infrastrukture na način da se vodik u određenom postotku umješava u prirodni plin te u tom obliku transportira do mjesta upotrebe. U trenutku kada količine vodika budu značajne možemo govoriti o sustavu vodikovoda samo za potrebe transporta vodika. Dugoročno gledano, u trenutku kada više neće biti prirodnog plina, potrebno je sagledati mogućnosti prenamjene te infrastrukture u onu za transport čistog vodika. A prilikom gradnje nove infrastrukture potrebno je voditi računa da se ista od početka gradi na način da odgovara transportu prirodnog plina, obnovljivih plinova i vodika. Također, važno je naglasiti potrebu postojanja vodikovoda koji direktno spaja mjesto proizvodnje vodika s mjestom uporabe, što se ne smatra mrežom već samostalnim vodikovodom. Takva infrastruktura potrebna je od početka primjene vodika. Vezano za korištenje infrastrukture, RH drži potrebnim definirati tko će, kada i gdje moći pristupiti postojećem plinskom sustavu u smislu puštanja obnovljivih plinova i vodika u njega.   
          Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, bez rasprave, jednoglasno (7 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

                                                               MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište RH o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište plinova iz obnovljivih izvora  i prirodnih plinova i vodika COM (2022) 803 i o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o unutarnjim tržištima plinova iz obnovljivih izvora i prirodnih plinova te vodika (preinaka) COM (2021) 804

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA

Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 39. sjednici održanoj 30. studenoga 2022. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju emisija metana u energetskom sektoru i izmjeni Uredbe (EU) 2019/942 COM (2021) 805, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 10. studenoga 2022. godine.  
Stajalište RH Hrvatske o ovom Prijedlogu uredbe usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/22-07/372,  URBROJ: 50301-21/22-22-3 na sjednici održanoj 25. listopada 2022. godine.
Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te istaknuo da je opći cilj uredbe, u kontekstu funkcioniranja unutarnjeg energetskog tržišta i uz vođenje brige o sigurnosti opskrbe u Uniji, očuvati i unaprijediti okoliš smanjenjem emisija metana iz fosilne energije koja se proizvodi ili troši u Uniji. Posebni ciljevi prijedloga uredbe su: poboljšati točnost informacija o glavnim izvorima emisija metana povezanima s energijom koja se proizvodi i troši u EU-u.; osigurati daljnje učinkovito smanjenje emisija metana u cijelom lancu opskrbe energijom u EU-u s ciljem otklanjanja tržišnih nedostataka koji dovode do toga da poduzeća nedovoljno ublažavaju emisije metana; poboljšati dostupnost informacija kako bi se osigurali poticaji za smanjenje emisija metana povezanih s fosilnom energijom uvezenom u EU. Otprilike 60 % globalnih emisija metana antropogeno je, a najveći su izvori, na temelju procjena, proizvodnja i uporaba fosilnih goriva (između četvrtine i trećine), otpad (oko četvrtine) i poljoprivreda (oko polovine ukupnih emisija metana), posebno u segmentu intenzivne proizvodnje. Procjena učinka Plana za postizanje klimatskog cilja do 2030. ukazuje na to da se u EU-u troškovno najučinkovitije smanjenje emisija metana može postići u energetskom sektoru. Ovim se prijedlogom dopunjuju mjere poduzete u području poljoprivrede i otpada kako bi se smanjile emisije metana. Emisije metana obuhvaćene su ciljevima Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. utvrđenima u Europskom zakonu o klimi i obvezujućim nacionalnim ciljevima smanjenja emisija u skladu s Uredbom (EU) 2018/842 . Međutim, trenutačno ne postoji pravni okvir na razini Unije kojim bi se utvrdile posebne mjere za smanjenje antropogenih emisija metana u energetskom sektoru.
Republika Hrvatska, svjesna važnosti smanjenja emisija metana koji uz ugljični dioksid ima značajan doprinos klimatskim promjenama, podržava prijedlog uredbe kojom će se unaprijediti/uspostaviti EU sustav praćenja, izvješćivanja i verifikacije emisije metana u energetskom sektoru. RH snažno podržava projekte koje financira EU, koji će pridonijeti povećanju komercijalnih projekata povezanih s vodikovim tehnologijama, ali i biometanom, koji predstavljaju kvalitetnu zamjenu za prirodni plin kao energent, u energetici i u prometu. 
RH podržava predmetni prijedlog ove uredbe, no postoje određene zabrinutosti vezano za čl. 15. u kojem su odredbe vezano na zabranu spaljivanja metana na bakljama. Proces spaljivanja metana na bakljama je nužan u istraživanju u proizvodnji nafte i plina, kojim se osigurava da ne dođe do štete i potencijalne opasnosti za ljude i imovinu, rasterećenjem ležišnog tlaka. Iako se Republika Hrvatska zalaže za dekarbonizaciju, eksploatacija nafte i prirodnog plina iz domaćih izvora još je važna u pogledu sigurnosti opskrbe. Zbog toga je važno korištenje vlastitih izvora, posebice u situaciji kada se velika većina nafte i prirodnog plina uvozi u EU iz trećih zemalja. No, trenutno u članku 15. nije jasno definirano izuzeće za spaljivanje plina na predmetnim bakljama. Zbog toga se mogu nepotrebno ograničiti aktivnosti vezane uz eksploataciju i dovesti u pitanje sigurnost ljudi i postrojenja. Shodno navedenom, Republika Hrvatska smatra da treba jasnije definirati pravila i način da se iznimno omogućuje spaljivanje metana na bakljama u procesu istraživanja i proizvodnje nafte i plina, uz jasno definirane uvjete i procese te kako će se navedeno mjeriti i kako će se izvještavati nadležna tijela o svim bitnim aspektima vezanim uz takvu vrstu spaljivanja metana. Posebice je to važno u kontekstu sigurnosti okoliša i ljudi.
          Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, bez rasprave, većinom glasova (6 glasova „za“ i 1 glas „suzdržan“) je utvrdio sljedeće:

                                                               MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalištu Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju emisija metana u energetskom sektoru i izmjeni Uredbe (EU) 2019/942 COM (2021) 805

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA

Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 39. sjednici održanoj 30. studenoga 2022. godine, Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o obnovi prirode COM (2022) 304, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 10. studenoga 2022. godine.  
Stajalište RH Hrvatske o ovom Prijedlogu uredbe usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/22-07/353,  URBROJ: 50301-21/22-22-3 na sjednici održanoj 10. listopada 2022. godine.
Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te istaknuo da se Prijedlog uredbe temelji na ciljevima Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. godine, gdje je navedeno da bi do 2050. godine svi ekosustavi trebali biti obnovljeni, otporni i primjereno zaštićeni, te da se bioraznolikost u Europi do 2030. treba usmjeriti prema oporavku. Prijedlogom uredbe utvrđuje se sveobuhvatni cilj: da se pridonese neprekidnom, dugoročnom i održivom oporavku biološki raznolike i otporne prirode na svim kopnenim i morskim područjima Unije obnovom ekosustava te da se pridonese postizanju ciljeva Unije za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama, kao i ispunjenju njezinih međunarodnih obveza. Iz sveobuhvatnog cilja proizlazi više obvezujućih ciljeva i obaveza u pogledu obnove (restauracije) ekosustava koji vode prema oporavku ekosustava do 2030. godine te do ponovne uspostave dobrog stanja narušenih ekosustava na području cijele Unije do 2050. Tim bi mjerama do 2030. godine trebalo obuhvatiti barem 20 % kopnenih i morskih područja Unije, a do 2050. godine sve ekosustave koje je potrebno obnoviti. Nakon što se ekosustavi obnove, potrebno ih je održavati u dobrom stanju. Prijedlogom uredbe utvrđuje se i provedbeni okvir koji obvezuje države članice da procjenjuju stanje ekosustava, izrade nacionalni plan obnove te provode praćenje i izvješćivanje, dok su odredbe Uredbe podložne preispitivanju koje provodi Europska komisija.
RH pozdravlja Prijedlog uredbe te ističe da je iznimna raznolikost prirode u RH rezultirala je pravnom zaštitom (u mreži Natura 2000 i kroz zaštićena područja u nacionalnim kategorijama zaštite) oko 38 % kopna i preko 9 % mora pod nacionalnom jurisdikcijom. Iako je uvriježen stav kako je u RH priroda u dobrom stanju, podaci iz Izvješća RH o stanju očuvanosti vrsta i stanišnih tipova od interesa za EU, ukazuju da je njihovo stanje očuvanosti u RH nažalost nedovoljno poznato, dok je trećina u nepovoljnom stanju. RH ističe da, iako je važnost postizanja sveobuhvatnog cilja Uredbe neupitna, ako se uzme u obzir vremenski period do usvajanja uredbe i postavljanje predviđene strukture, uključujući donošenje nacionalnih planova restauracije, ostavlja  malo vremena za postizanje obvezujućih ciljeva do 2030. godine. Dodatno, za postizanje obvezujućih ciljeva uredbe potrebno je osigurati dostatna dodatna financijska sredstava kao i neophodne ljudske kapacitete. 
Vezano uz obvezu osiguranja da ne dođe do pogoršanja statusa očuvanosti stanišnih tipova  za koje je dobro stanje utvrđeno, RH ističe da će biti potrebno uložiti veliki napor kako bi se ova obveza ispunila u područjima koja se nalaze izvan režima ekološke mreže Natura 2000. Dodatno, to će iziskivati i analizu postojećeg zakonodavnog okvira kako bi se utvrdila njegova adekvatnost da osigura da ne dolazi do pogoršanja stanja. 
Vezano uz ciljeve za obnovu urbanih ekosustava, u RH  usvojen je Program razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima za razdoblje 2021.-2030. godine kao strateški dokument koji razrađuje ciljeve, prioritete i mjere za razvoj zelene infrastrukture u urbanim područjima RH radi uspostave održivih, sigurnih i otpornih gradova i naselja kroz povećanje energetske učinkovitosti zgrada i građevinskih područja, razvoj zelene infrastrukture u zgradarstvu te urbanu preobrazbu i urbanu sanaciju. Iako ovaj dokument treba služiti kao osnova za postizanje predloženih ciljeva, budući da je usvojen prije objave Prijedloga uredbe u njemu ipak nisu u potpunosti pokriveni svi ciljevi iz članka 6. Naglašava se da su potrebna pojašnjenja za stavak 2. podstavak b) u članku 6. Uredbe jer nije jasno odnosi li se isključivo na zelenu infrastrukturu na zgradama (zelene fasade, krovovi) ili i na zelenu infrastrukturu na građevinskim česticama zgrada. Primjena zelene infrastrukture na zgradama često nije tehnički i gospodarski izvediva te ukoliko se podstavak ne odnosi i na građevinske čestice zgrada RH predlaže da se ovaj podstavak izmjeni na način da se odnosi na poticanje, a ne obvezu, primjene zelene infrastrukture na zgradama. Nastavno na navedeno Vlada RH je usvojila Programe energetskih obnova zgrada za razdoblje do 2030. (višestambenih, zgrada javnog sektora, zgrada  koje imaju status kulturnog dobra) u kojima se uz energetsku ili sveobuhvatnu obnovu zgrade potiče primjena zelene infrastrukture na zgradi (fasada, krov) te na čestici zgrade.
Nastavno na ciljeve za obnovu oprašivača, s obzirom na činjenicu da u RH nemamo dostatnih podataka o divljim oprašivačima, pokrenut je pilot projekt (Cro Buzz Klima) kojemu je cilj prikupiti prve sustavne podatke o divljim pčelama i muhama lebdjelicama (na pet pilot područja), doprinijeti razvoju stručnih kapaciteta i testirati EU-ovu metodologiju praćenja oprašivača. Glavni izazov za provedbu praćenja oprašivača u RH bit će nedostatak resursa te posebno nedostatak stručnih kapaciteta, što je prepoznato i u prijedlogu EU-ove metodologije praćenja oprašivača . 
RH ističe zahtjevnost pokazatelja predloženih uredbom, od kojih u RH neki nisu još niti uspostavljeni, dok za neke praćenje postoji kraći vremenski period.
    Stajalište ujedno sadržava prijedloge izmjena i dopuna niza članaka predložene Uredbe.  
          Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, bez rasprave, jednoglasno (7 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

                                                               MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o obnovi prirode COM (2022) 304

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA

Sandra Benčić 

Odboru za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora obratio se Zagrebački speleološki savez vezano uz problematiku odlaganja otpada u speleološkim objektima. 
Odbor je o navedenoj predstavci proveo raspravu na 39. sjednici Odbora održanoj 30. studenoga 2022. godine uz prethodno zatraženo očitovanje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. 
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dostavilo je očitovanje KLASA: 351-01/22-03/16, URBROJ: 517-14-1-22-2 od 25. srpnja 2022. godine.
Sjednici Odbora nazočan predstavnik Zagrebačkog speleološkog saveza Ruđer Novak, voditelj inicijative „Čisto podzemlje“ istaknuo je da 50% teritorija RH prekrivaju krške stijene u kojima se razvijaju speleološki objekti (špilje i jame). Radom speleoloških udruga do sada ih je istraženo oko 10000 u RH. Kroz rad Zagrebačkog speleološkog saveza pokazalo se da je 1000 lokacija diljem krškog dijela onečišćeno raznim vrstama otpada i da je krško područje u podzemlju zagađeno. Ovo je posebice problem budući da se voda u kršu ne zadržava na površini već procjeđuje u podzemlje, a upravo su špilje prirodni putovi kojima se vode procjeđuju u podzemlje. Procjeđivanje vode preko divljih deponija narušava kvalitetu vode posebice ima li se u vidu da krški vodonosnici čine 70% sve vodoopskrbe u RH. Potreba za zaštitom ovih objekata proizlazi i iz činjenice da je RH bez premca u svjetskim razmjerima po raznolikosti podzemne faune. Zagrebački speleološki savez stručna je zajednica koja je predvodnica zaštite krškog podzemlja u RH. Svoje djelovanje ostvaruje u dobroj suradnji s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja koje i samo provodi niz aktivnosti. Projekt Katastra speleoloških objekata koji vodi Ministarstvo temelj je zaštite ovih objekata. U kontekstu onečišćenog podzemlja podaci Zagrebačkog speleološkog saveza uvršteni su u sve relevantne digitalne baze podataka (Informacijski sustav zaštite prirode) te temeljne dokumente kao što je Plan gospodarenja otpadom. Suradnja postoji, ali nedostaje operativa budući da je čitav sustav zaštite prirode podkapacitiran. Stoga napore u narednom razdoblju treba usmjeriti na jačanje kadrova u Ministarstvu, županijskim i drugim javnim ustanovama koje se bave zaštitom područja, kršem te posebice zaštitom krškog podzemlja. Zagrebački speleološki savez stručna je organizacija koja ima inicijativa, ali nema dovoljno kapaciteta da bi sama mogla rješavati ovaj problem. Zaključno je za očuvanje i zaštitu podzemnih krških ekosustava istaknuta edukacija stanovništva. 
U nastavku je zamjenica pučke pravobraniteljice istaknula da od 2013. prate ostvarivanje prava na zdrav život i zdrav okoliš te da Izvješća pučke pravobraniteljice redovno sadržavaju poglavlje koje se odnosi na zaštitu okoliša i utjecaj zagađenja okoliša i svih njegovih sastavnica na zdrav život. Izvješće pučke pravobraniteljice o pravu na zdrav život i klimatskim promjenama u  RH (2013.-2020.) prihvaćeno je u lipnju 2021. godine u Hrvatskom saboru. U Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021. godinu upozoreno je na višegodišnje odlaganje otpada u špilje i jame povodom kojeg su pokrenuli ispitni postupak na vlastitu inicijativu budući da je u medijima bila objavljena vijest o volonterskoj akciji čišćenja otpada iz Gaćine jame kod Zagvozda od strane inicijative „Čisto podzemlje“. Nakon provođenja ispitnog postupka i uspostavljanja suradnje sa speleološkom inicijativom „Čisto podzemlje“ u Izvješću za 2021. dana je preporuka Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja da unaprijedi sustavni nadzor i osigura stručne kapacitete javnih ustanova za učinkoviti nadzor nad speleološkim objektima. U navedenom Izvješću ujedno se podsjetilo na preporuke iz ranijih Izvješća vezano uz mjere zaštite izvora pitke vode i zaštite vodocrpilišta i vodoopskrbnih objekata budući da se oko 70% pitke vode u RH nalazi u krškom podzemlju. Podaci koji su prikupljeni u vođenim ispitnim postupcima upućuju na ugrozu podzemnih voda, neočuvanost speleoloških objekata te neočuvanost podzemlja, što upućuje na potrebu preveniranja budućeg odlaganja otpada. Stoga podržavaju predstavku Zagrebačkog speleološkog saveza te pozdravljaju napore koji su do sada poduzeti od strane nadležnog Ministarstva na uspostavi informacijskog sustava CroSpeleo, uspostavljanju suradnje sa Zagrebačkim speleološkim savezom te najavljenu suradnju s Ministarstvom obrane, Hrvatskim centrom za razminiranje, Ministarstvom hrvatskih branitelja, Državnim inspektoratom i Državnom upravom za zaštitu i spašavanje. Posebno pozdravljaju najavljeno sufinanciranje označavanja zabrane bacanja otpada u očišćene objekte, postavljanje video nadzora i ograđivanje objekata. kao i sve druge mjere usmjerene prevenciji budućih zagađenja speleoloških objekata. 
Predsjednica Odbora istaknula je kako bi se na tragu rješavanja ovog problema mogla izraditi shema akcijskog plana financiranja (uključivo regionalna, lokalna razina i Ministarstvo) s ciljem osiguranja potrebnih kapaciteta volonterima, uspostave sustava postavljanja video nadzora i oznaka i slično. 
Ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja napomenuo je kako praksa čišćenja podzemnih objekata postoji više godina i odvija se na način da Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost raspiše na godišnjoj razini natječaj za čišćenje speleoloških objekata namijenjen nevladinim udrugama. Imajući u vidu mali odaziv nevladinih udruga te komunikaciju sa speleološkim društvima i Zagrebačkim speleološkim savezom iznijet je prijedlog Fondu da se budući pozivi usmjere prema javnim ustanovama koje upravljaju zaštićenim područjima i koje će čišćenja provoditi u suradnji sa speleološkom zajednicom. Ideja je da ova sredstva ne budu namijenjena isključivo za čišćenje već i za postavljanje video nadzora, označavanje zabrane bacanja otpada i prema potrebi ograđivanje speleoloških objekata, posebice onih uz ceste. Nadalje, Ministarstvo provodi cijeli niz aktivnosti izobrazbe vezano uz otpad odnosno provode ih jedinice lokalne samouprave dok Ministarstvo zajedno s Fondom osigurava sredstava za ove namjene. Navedeno predstavlja jedan od napora usmjeren prema edukaciji stanovništva i prevenciji odbacivanja otpada u speleološke objekte. Tome bi ujedno trebao doprinijeti i razvoj infrastrukture za otpad. Osim toga, u programu financiranja ekološke mreže Natura 2000 predviđena je mjera i aktivnost za uklanjanje otpada iz speleoloških objekata i to unutar ekološke mreže Natura 2000 za koju je prepoznata potreba osiguranja 100000 eura godišnje u narednih sedam godina, odnosno 50000 eura godišnje izvan ekološke mreže. Vezano uz projekt CroSpeleo istaknuto je da je on sada ušao u novu fazu uz osigurano financiranje u vrijednosti od gotovo 5,8 milijuna kuna do kraja 2026. godine. Razvoj baze podataka ide u pravcu identificiranja vrsta i količina otpada u speleološkim objektima u kojima je otpad prisutan te utvrđivanja tehničkih uvjeta za čišćenje. Navedeno će osigurati kvalitetnije planiranje i provedbu uklanjanja otpada. Ujedno značajan je projekt izrade Planova upravljanja područjima ekološke mreže gdje, za ona područja koja imaju i speleološke objekte, oni sadržavaju mjere i aktivnosti za čišćenje tih objekata u slučaju onečišćenja, odnosno nadzor i prevenciju onečišćenja tih objekata. Riječ je dakle o cijelom nizu aktivnosti Ministarstva koje se komplementarno nadopunjuju te se očekuje da će određena nadogradnja u okviru područja za financiranje čišćenja takvih objekata donijeti još konkretnije rezultate na terenu. 
Predsjednica Odbora izrazila je potrebu pripreme preporuka Odbora kojima bi se izrazila  podrška naporima koje poduzima nadležno Ministarstvo te druga ministarstva, ali i Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Ured za udruge Vlade RH, jedinice lokalne samouprave kao i svi drugi subjekt u programiranju i dodjeli sredstava za ove namjene. Istaknula je kako je ovo bitno pitanje jer se tiče i kvalitete voda te bi stoga Odbor mogao dati preporuku u smislu jačanja financiranja i podrške aktivnostima koje se provode. U tom smislu u cilju pripreme teksta preporuka Odbora pozvala je na suradnju nadležno Ministarstvo. 
Državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja istaknuo je da je problem divljih deponija širi od teme onečišćenja speleoloških objekata te naglasio da je za uspješnost rješavanja ovog problema nužno uključivanje lokalne samouprave. Ujedno je iznio podatak o dva značajna poziva koja je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost objavio ove godine  za jedinice lokalne samouprave: jedan generalno za lokalnu samoupravu u RH za čišćenje divljih deponija i drugi za 100% financiranje čišćenja divljih deponija u romskim naseljima.  
U nastavku rasprave dana su dodatna pojašnjenja uloge i obuhvata i dostupnosti CroSpeleo baze podataka u koju je uneseno preko 4100 objekata i koja se kontinuirano nadopunjuje te je procjena da bi do kraja 2026. bilo uneseno minimalno dodatnih 1200 objekata. Ujedno je u raspravi istaknuta važnost da se pri razmatranju problematike onečišćenja speleoloških objekata uzme u obzir cjelovit okvir divljih deponija u RH. Naglašeno je kako rješavanje ovog problema ne može biti svedeno na volonterski rad već mora biti institucionalizirano uz definiran cjelovit plan aktivnosti i njihovih nositelja. 
Predsjednica Odbora zaključno je istaknula da će sukladno provedenoj raspravi te u suradnji s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja biti za narednu sjednicu Odbora pripremljen prijedlog teksta preporuka Odbora s ciljem davanja podrške ovoj vrsti djelovanja i međuinstitucionalnoj suradnji. 
     
PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 38. sjednici održanoj 22. studenoga 2022. godine, Prijedlog Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu i projekcija za 2024. i 2025. godinu, Prijedloge financijskih planova izvanproračunskih korisnika za 2023. godinu i projekcija planova za 2024. i 2025. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. studenoga 2022. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je Prijedlog državnog proračuna kao zainteresirano radno tijelo.

Odbor je proveo objedinjenu raspravu o predloženom Državnom proračunu i Konačnom prijedlogu zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu, P.Z. br. 413.

Uvodno je državni tajnik Ministarstva financija prezentirao makroekonomski okvir sukladno kojem je izvršena projekcija ukupnih prihoda i rashoda. Između ostalog istaknuto je da se u 2023. godini predviđa značajno usporavanje gospodarske aktivnosti u RH te će realni rast BDP-a iznositi tek 0,7%. Ukupni prihodi državnog proračuna u 2023. planirani su u iznosu od 24,9 milijardi eura što je 9% više u odnosu na tekući plan za 2022. godinu, dok su za 2024. projicirani u iznosu od 24,8 milijardi eura, a za 2025. u iznosu od 25,8 milijardi eura. Ukupni rashodi državnog proračuna planirani su u 2023. u iznosu od 26,7 milijardi eura, što je 8,8% ili 2,1 milijardu eura više u odnosu na tekući plan za 2022. godinu. U 2024. godini ukupni rashodi planirani su na razini od 25,6 milijardi eura, a u 2025. projiciraju se na razinu od 25,9 milijardi eura. Slijedom ukupno planiranih prihoda u iznosu od 24,9 milijardi eura te ukupno planiranih rashoda u iznosu od 26,7 milijardi eura, planirani manjak državnog proračuna za 2023. godinu iznosi 1,8 milijardi eura ili 2,6% bruto domaćeg proizvoda. 

Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja istaknuo je da je za ukupni razdjel Ministarstva planirano za 2023. godinu 1.958.794.709 eura tj. 8,6% više u odnosu na plan za 2022. godinu dok projekcija za 2024. iznosi 1.408.674.185 eura te za  2025. godinu 1.409.556.980 eura. Na razni Ministarstva u užem smislu planirano je za 2023. godinu 1.487.403.488 eura. Što se tiče rashoda u okviru ovog prijedloga proračuna najznačajniji rashodi odnose se na fondove EU koji iznose 634 milijuna eura za 2023. od čega prijedlog na razini Ministarstva u užem smislu iznosi 599 milijuna eura. Od navedenog iznosa za promicanje ulaganja u inovacijama i istraživanju, razvoj veza i sinergija između poduzeća,  istraživačko razvojnih centara i visokog obrazovanja, poslovnu konkurentnost te aktivnosti jačanja oporavka od krize u kontekstu pandemije COVID-19 planiran je iznos od 175 milijuna eura. Za projekte vodnokomunalne infrastrukture planirano 259 milijuna eura (uključujući i nacionalno učešće u ovim sredstvima). Za promicanje energetske učinkovitosti i OIE, povećanje energetske učinkovitosti u industriji smanjivanjem udjela fosilnih goriva, uvođenjem alternativnih izvora, povećanje učinkovitosti javne rasvjete, smanjenje količina otpada koji se odlaže na odlagališta i za projekte iz područja zaštite prirode predviđen je iznos od 176 milijuna eura. S obzirom na to da alocirana bespovratna sredstava EU neće biti dostatna do završetka razdoblja prihvatljivosti izdataka, a sukladno obvezama iz potpisanih Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, u okviru izvora općih prihoda i primitaka u 2023. planirana su sredstava za provedbu projekata unapređenja javnog vodoopskrbnog sustava u iznosu od 126 milijuna eura. U okviru sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost u 2023. planirano je ukupno 417 milijuna eura, od čega je 366 milijuna eura planirano na glavi Ministarstva u užem smislu, dok je ostatak planiran kod Agencije za ugljikovodike i  HAMAG-BICRO-a.

Od sredstava planiranih na glavi Ministarstva najznačajniji dio planiran je na projektima vodnog gospodarstva u iznosu 162,4 milijuna eura; 119,2 milijuna eura za revitalizaciju, izgradnju i digitalizaciju energetskog sustava, poticanje energetske učinkovitosti, toplinarstva i OIE te korištenje vodika i novih tehnologija dok je 75 milijuna eura planirano za izgradnju plinovoda Zlobin-Bosiljevo i povećanje kapaciteta LNG terminala. Dodatno su u 2023. planirana sredstva Fonda solidarnosti za sanaciju šteta nastalih kao posljedica potresa iz ožujka i prosinca 2020. na energetskoj i vodnokomunalnoj infrastrukturi u ukupnom iznosu od 56,6 milijuna eura. 

Detaljnije su prezentirani projekti koji se odnose se na Specifični cilj 6i1 – Smanjena količina otpada koji se odlaže na odlagališta. Naglašeno je da se za Centre za gospodarenje otpadom tj. financiranje izgradnje CGO-a odobreno 6 projekata izgradnje CGO-a te 3 projekta izrade studijsko-projektne dokumentacije za CGO-e. Ukupna vrijednost bespovratnih sredstava  za ugovorene projekte iznosi 219,84 milijuna eura.  Nadalje financiraju se projekti izgradnje reciklažnih dvorišta i projekti nabave mobilnih reciklažnih dvorišta. Ukupna vrijednost bespovratnih sredstava za sve ugovorene projekte iz drugog poziva iznosi 12,48 milijuna eura, a za završetak preostalih projekata u 2023. godini planirana su sredstva u iznosu od 3,09 milijuna eura. Vezano uz sanaciju odlagališta financiraju se projekti sanacije i zatvaranja odlagališta neopasnog i opasnog otpada. Za projekte sanacija odlagališta neopasnog otpada iz drugog otvorenog poziva ugovoreno je 20,28 milijuna eura, za projekt sanacije lokacije visokoonečišćene opasnim otpadom Sovjak ugovoreno je 42,55 milijuna eura, a za projekt sanacije odlagališta Karepovac ugovoreno je 15,25 milijuna eura. Za sve navedene projekte su na izvoru 562 u 2023. godini planirana sredstava u iznosu od 12,33 milijuna eura te u 2024. u iznosu od 4,52 milijuna eura. Projekt Sovjak planira se fazirati, odnosno nastaviti sufinancirati kroz iduće programsko razdoblje 2021.-2027. Vezano za financiranje izgradnje i opremanje postrojenja za sortiranje odvojeno prikupljenog komunalnog otpada ukupna vrijednost bespovratnih sredstava za sve ugovorene projekte iznosi 20,84 milijuna eura. Za završetak ovih projekata su u 2023. planirana sredstva u iznosu od 9,22 milijuna eura. Ujedno se financiraju projekti nabave komunalnih vozila i/ili nadogradnje vozila za odvojeno prikupljanje komunalnog otpada. Ukupna vrijednost bespovratnih sredstava za sve ugovorene projekte iznosi 18,3 milijuna eura. Za završetak ovih projekata u 2023. planirana su sredstva u iznosu od 981.615 eura. Financira se uspostava postrojenja za obradu/recikliranje građevnog i/ili krupnog (glomaznog) komunalnog otpada. Ukupna vrijednost bespovratnih sredstava za sve ugovorene projekte iznosi 17,66 milijuna eura. Za završetak ovih projekata su u 2023. planirana sredstava u iznosu od 763.859 eura. U sklopu Interventne mjere za Grad Zagreb financiraju se aktivnosti nabave opreme (spremnici, vozila, mobilna reciklažna dvorišta, oprema za obradu odvojeno prikupljenog biootpada), aktivnosti promidžbe i vidljivosti te upravljanja projektom. Vrijednost bespovratnih sredstava za ovaj projekt iznosi 10,04 milijuna eura, a u proračunu za 2023. godinu planirana su sredstva u iznosu od 295.385 eura. 

Vezano uz Investicijski projekt 6iii – Zaštita i obnova bioraznolikosti  tla za projekte iz područja zaštite prirode iz OPKK u 2023. planiran je ukupni iznos 14,95 milijuna eura, a u 2024. planirano je 2,8 milijuna eura, dok za 2025. nisu planirana sredstva. Za NATURAVITA – Projekt razminiranja, obnove i zaštite šuma i šumskog zemljišta u zaštićenom i Natura 2000 područjima u dunavsko-dravskoj regiji ugovor je vrijednosti 41,69 milijuna eura bespovratnih sredstava. Za Shemu unapređenja postojećih i uspostave novih oporavilišta za divlje životinje-  Projekte unapređenja postojećih i uspostave novih, odgovarajućih smještajnih kapaciteta i osiguravanja stručne podrške za brigu o zaštićenim i strogo zaštićenim divljim životinjama u 2020. i 2021.  ugovoreno je ukupno 3,31 milijuna eura bespovratnih sredstava za 6 oporavilišta za divlje životinje.  Za izradu šumskogospodarskih planova – Ecomanager- Projekt izrade šumskogospodarskih planova koji će na odgovarajući način sagledavati zahtjeve ekološke mreže Natura 2000 u 2023. potpisan je ugovor vrijednosti 12,02 milijuna eura bespovratnih sredstava, a planirano je u 2023. godini isplatiti 4,13 milijuna eura. Za projekt Fearless Velebit – Projekt razminiranja i očuvanja šumskih ekosustava u zaštićenim i Natura 2000 područjima na području PP Velebit i NP Paklenica potpisan je ugovor vrijednosti 29,03 milijuna eura bespovratnih sredstava, a u 2023. planirano je isplatiti 1,9 milijuna eura. Za projekt Karlovac Karst – Projekt razminiranja i očuvanja šumskih ekosustava u zaštićenim i Natura 2000 područjima na području Karlovačke županije potpisan je ugovor vrijednosti 26,08 milijuna eura bespovratnih sredstava, a u 2023. godini planirano je isplatiti 3,63 milijuna eura. 

Direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost istaknuo je da FZOEU u 2023. godini planira prihode u ukupnom iznosu od 400.081.885 EUR, u 2024. godini u iznosu od 339.564.560 EUR, a u 2025. godini u ukupnom iznosu od 347.587.675 EUR. U 2023. godini Fond planira rashode u ukupnom iznosu od 374.534.570 EUR, u 2024. godini u iznosu od 355.362.355 EUR, a u 2025. godini u ukupnom iznosu od 310.226.940 EUR. U 2023. planirano je  16.182.795 eura za administrativno upravljanje i opremanje, 52.316.770 eura za programe i projekte zaštite okoliša, 181.987.650 eura za programe i projekte energetske učinkovitosti te 124.047.355 eura za gospodarenje s posebnim kategorijama otpada. Dodatno je izdvojeno da je za 2023. planirano za sanaciju odlagališta otpada 7 milijuna eura;  izgradnju centara za gospodarenje otpadom 7,2  milijuna eura; poticanje odvojenog prikupljanja otpada i recikliranje 12 milijuna eura; potporu prilagodbi klimatskim promjenama 6 milijuna eura; program obnove obiteljskih kuća 29,5 milijuna eura; program suzbijanja energetskog siromaštva 60 milijuna eura. Istaknuta je nova stavka kojom su predviđena sredstva Modernizacijskog fonda za ulaganja za energetsko klimatske ciljeve za koju je za 2023. planirano 62,5 milijuna eura. 

U raspravi na Odboru postavljeno je pitanje postoje li natječaji koji bi bili dio Operativnog programa Konkurentnost i kohezija i usmjereni prema organizacijama civilnog društva u području zaštite prirode i okoliša. Ova potreba primjerice je prepoznata vezano uz državnim proračunom planirana sredstva za financiranje CroSpeleo baze podataka i katastar speleoloških objekata RH. Istaknut je prijedlog da se uz ovu već planiranu poziciju ujedno planira pozicija (bilo u sklopu Ministarstva ili FZOEU) koja bi joj bila komplementarna te se odnosila na financijsku podršku organizacijama civilnog društva. Naglašeno je da se Odboru obratio Zagrebački speleološki savez ukazujući na potrebu podrške i osiguranja stalnog izvora financiranja organizacijama civilnog društva koje provode akcije čišćenja speleoloških objekata, često u suradnji s jedinicama lokalne samouprave. Predstavnice Ministarstva dodatno su pojasnile da je projekt CroSpeleo, koji se 80% financira od strane FZOEU, pokrenut 2022. od strane Zavoda za zaštitu okoliša i prirode s predviđenim rokom trajanja do 2026. godine. Pojašnjeno je da su komponente ovog projekta: nadopuna i unapređenje kvalitete podataka o speleološkim objektima, nadogradnja informacijskog sustava speleoloških objekata s razvojem novog informacijskog sustava, prikupljanje dodatnih znanstveno stručnih podataka o ulogama speleoloških objekata. Vezano uz predloženu mogućnost financiranja putem EU fondova  istaknuto je kako u novom programskom razdoblju OPKK 2021.-2027. postoji u širem opisu mogućnost da se dio sredstava usmjeri prema organizacijama civilnog društva. Međutim, taj dio nije još razrađen i sljedeće godine će se u skladu s prioritetima odlučivati koji će prvi pozivi biti pokrenuti i prema kome će se usmjeriti sredstva. Navedeno će uključivati i razmatranje mogućnosti kao i obima usmjeravanja financijskih sredstva prema civilnom društvu. Vezano uz čišćenje speleoloških objekata i financiranje nevladinih udruga direktor FZOEU ujedno je informirao o pozivu koji je u 2022. objavljen i čija je evaluacija u tijeku.  

U nastavku rasprave postavljeno je pitanje o visini sredstva rezerviranih za plaćanje penala radi nemogućnosti ispunjenja odredbi direktiva u području zaštite okoliša i prirode. Državni tajnik ovdje je iznio podatke o plaćanju penala na nerecikliranu plastiku koji je uveden odlukom Europske komisije. S ove osnove iz državnog proračuna plaćeno je 16 milijuna eura u 2020. godini te isti iznos u 2021. godini. U ovom trenutku nije poznato koliki će iznos biti isplaćen za 2022. budući da nisu objavljeni zvanični podaci o količini nereciklirane plastike na nivou EU. 

Zaključno je u raspravi istaknuta važnost da se kroz međuresornu suradnju uspostavi model kojim bi se osiguralo da se program energetske obnove kuća provodi paralelno s obnovom od potresa te je direktor FZOEU potvrdio da će se temeljem provedene koordinacije osigurati istovremeno provođenje energetske obnove i obnove od potresa. 

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (5 glasova „za“,  2 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2023. GODINU I PROJEKCIJA ZA 2024. I 2025. GODINU 

te sljedećih odluka:
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu;

• Odluke o davanju suglasnosti Financijski plan Hrvatskih voda za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu;
• Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskih cesta za 2023. godinu i projekcija za 2024. i 2025. godinu;
• Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatske agencije za osiguranje depozita za 2023. i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu;
• Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2023. i projekcija plana za 2024. i 2025.  godinu;
• Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Centra za restrukturiranje i prodaju za 2023. i projekcija za 2024. i 2025. godinu;
• Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskih autocesta za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu;
• Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan HŽ Putničkog prijevoza za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu;
• Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan HŽ infrastrukture za 2023. godinu i projekcija plana za 2024. i 2025. godinu.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 38. sjednici održanoj 22. studenoga 2022. godine, Konačni prijedlog zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. studenoga 2022. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo. 

Odbor je proveo objedinjenu raspravu o predloženom Konačnom prijedlogu zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu i Prijedlogu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2023. godinu i projekcija za 2024. i 2025. godinu. 

Uvodno je državni tajnik Ministarstva financija istaknuo da se predloženim Zakonom uređuje izvršavanje Državnog proračuna RH za 2023. godinu, opseg zaduživanja i jamstava Republike Hrvatske, upravljanje dugom općeg proračuna te financijskom i nefinancijskom imovinom, prava i obveze korisnika proračunskih sredstava, pojedine ovlasti Vlade RH i predsjednika Vlade RH, Ministarstva financija i ministra financija u izvršavanju proračuna za pojedinu proračunsku godinu, kazne za neispunjavanje obveza te druga pitanja u izvršavanju proračuna. Između ostalog definira se da se zaduživanje može provesti na inozemnom i domaćem tržištu novca i kapitala do ukupnog iznosa od 5.512.853.598,00 eura iskazanog u Računu financiranja Državnog proračuna za 2023. godinu.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (5 glasova „za“, 2 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA ZA 2023. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 37. sjednici održanoj 21. rujna 2022. godine, Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o meteorološkoj i hidrološkoj djelatnosti, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. kolovoza 2022. godine uz prijedlog da se sukladno članku 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora predloženi Zakon donese po hitnom postupku.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju državni tajnik obrazložio je da se predloženom izmjenom doprinosi provedbi Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom s ciljem da Republika Hrvatska postane dijelom ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro. Sukladno navedenom predlaže se izmjena prekršajne odredbe članka 24. Zakona o meteorološkoj i hidrološkoj djelatnosti na način da će u odredbama iznosi novčanih kazni kao sankcija za prekršaje biti iskazani u euru.

Odbor je, bez rasprave, jednoglasno (8 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje

ZAKONA O IZMJENI ZAKONA O METEOROLOŠKOJ I HIDROLOŠKOJ DJELATNOSTI

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 37. sjednici održanoj 21. rujna 2022. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o energetskim svojstvima zgrada (preinaka) COM (2021) 802, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 2. lipnja 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/22-07/170,  URBROJ: 50301-21/06-22-4 na sjednici održanoj 10. svibnja 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.

Prijedlog direktive objavljen je 15. prosinca 2021. kao dio paketa „Fit for 55“ kojemu je cilj osigurati postizanje klimatskih ciljeva do 2030. te ostvariti potpunu dekarbonizaciju do 2050. Zgrade su odgovorne za 40 % potrošnje energije te 36 % izravnih i neizravnih emisija stakleničkih plinova povezanih s potrošnjom energije, a 80 % energije koja se koristi u kućanstvima u EU-u odnosi se na energiju za grijanje, hlađenje i pripremu potrošne tople vode. Stoga u sektoru zgradarstva leži velik potencijal za ostvarivanje značajnih ušteda energije i smanjenja emisija. Ključna izmjena je u ciljevima budući da je Direktiva do sada bila usmjerena na poboljšavanje energetskih svojstava zgrada, a sada se usmjerava prvenstveno na smanjenje emisija stakleničkih plinova iz sektora zgradarstva, tj. na doprinos sektora zgradarstva klimatskim ciljevima EU-a. Opći cilj revidirane Direktive je osigurati smanjenje emisija stakleničkih plinova iz sektora zgradarstva do 2030. te potpunu dekarbonizaciju fonda zgrada na razini EU-a do 2050. godine.

Republika Hrvatska podržava revidiranje Direktive i usmjeravanje na osiguravanje doprinosa sektora zgradarstva klimatskim ciljevima uzimajući u obzir potencijal sektora zgradarstva za smanjenje potrošnje energije i posljedično emisija. Prijedlog direktive donosi niz novosti i izmjena važeće Direktive s ciljem značajnijega poticanja obnove zgrada i doprinosa klimatskim ciljevima, premda je upitno hoće li predložene mjere imati očekivani učinak. Dio zahtjeva iz  Prijedloga direktive za RH nije povoljan i teško će biti provediv na nacionalnoj razini, zbog čega će biti potrebno osigurati dodatne fleksibilnosti i raspoloživost bespovratnih sredstava s razine EU-a te omogućiti da pojedine odredbe u daleko većoj mjeri prilagode nacionalnim situacijama uz zadržavanje dostatne razine ambicije. Ujedno će predložene izmjene rezultirati značajnim administrativnim i financijskim opterećenjem, kako javne administracije, tako i građana.

RH spornim smatra uvođenje minimalnih standarda energetskih svojstava (MEPS) na način na koji je to predloženo u članku 9. RH smatra da temelj za utvrđivanje MEPS-ova ne bi trebao biti energetski razred zgrade, već ušteda energije. Energetski razredi nisu ujednačeni na razini EU-a te obveza obnove zgrada razreda G do najmanje razreda F neće biti jednako zahtjevna za sve DČ. Osim toga, razredi G i F odnose se na novu ljestvicu energetskih razreda sukladno članku 16., što podrazumijeva nužnost energetskoga certificiranja svih zgrada nacionalnoga fonda zgrada, neovisno o tome je li za pojedinu zgradu energetskih certifikat izdan ili ne. RH smatra da ova mjera neće postići željene rezultate te traži dodatnu fleksibilnost s ciljem prilagodbe i oblikovanja mehanizma koji bi bio primjereniji nacionalnoj situaciji.
U kontekstu Priloga III. i zahtjeva za nove zgrade standarda ZEB (članak 7.), HR nikako ne može podržati prijedlog svrstavanja DČ u četiri klimatske zone, jer je takva kategorizacija preopćenita, prejednostavna i ne odražava stvarno stanje. Teritorij RH je trenutačno klimatski podijeljen na dvije bitno različite zone, primorsku i kontinentalnu te su 2/3 teritorija u kontinentalnoj zoni, zbog čega nikako ne može podržati niti svrstavanje samo u mediteransku klimatsku zonu. Osim toga, RH ne smatra smislenim utvrđivati i kvantificirati zajedničke pragove za primarnu energiju za nove zgrade standarda ZEB iz Priloga III. kada metodologije izračuna energetskog svojstva zgrade nisu jednake na razini EU-a.

Za RH su u značajnoj mjeri sporne i odredbe o infrastrukturi za održivu mobilnost, posebno kada se radi o obvezama ugradnje mjesta za punjenje električnih vozila u postojeće nestambene zgrade. RH ove odredbe ne smatra proporcionalnima nacionalnim potrebama i očekivanim kretanjima u smislu razvoja elektro-mobilnosti te smatra da zahtjevi trebaju ostati na trenutačnim razinama. Potrebno je osigurati dodatne fleksibilnosti radi prilagodbe odredaba nacionalnim situacijama.
Poseban problem za RH je i financiranje obnove zgrada. Zbog posljedica razornih potresa iz 2020., osim energetske obnove, RH mora provoditi i konstrukcijsku obnovu zgrada oštećenih u potresu, a zbog geografskog smještaja na području povećanoga rizika od seizmičkih aktivnosti RH potiče sveobuhvatne obnove zgrada koje, osim mjera za povećanje energetske učinkovitosti, obuhvaćaju i mjere za povećanje potresne otpornosti zgrada i sigurnosti u slučaju požara. Takva vrsta obnove je nužna te zahtijeva višestruko veća ulaganja nego sama energetska obnova, zbog čega postignute uštede energije nisu dostatne za pokrivanje troškova ulaganja u obnovu. U tom je kontekstu RH potrebna raspoloživost što veće količine bespovratnih sredstava iz izvora na razini EU-a radi postizanja sigurnosti zgrada tijekom korištenja i dostizanja postavljenih ciljeva dekarbonizacije zgrada.

Za RH su sporne i odredbe koje zadiru u vlasnička prava stanara, kao i one koje se odnose na utjecanje na odnose najmodavaca i najmoprimaca.
Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, bez rasprave, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, većinom glasova (7 glasova „za“ i 1 glas „suzdržan“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o energetskim svojstvima zgrada (preinaka) COM (2021) 802

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 37. sjednici održanoj 21. rujna  2022. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na raspolaganje na tržištu Unije i izvozu iz Unije određenih roba i proizvoda povezanih s krčenjem i propadanjem šuma te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 995/2010 COM (2021) 706, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 14. lipnja 2022. 

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/22-07/196,  URBROJ: 50301-21/22-22-2 na sjednici održanoj 24. svibnja 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva poljoprivrede.

Cilj ove inicijative je smanjiti krčenje i propadanje šuma potaknuto potrošnjom i proizvodnjom u EU-u. Ovom se uredbom utvrđuju pravila o stavljanju goveda, kakaa, kave, palmina ulja, soje i drva („relevantna roba”) i proizvoda navedenih u Prilogu I. koji sadržavaju relevantnu robu ili su bili hranjeni relevantnom robom ili su od nje izrađeni („relevantni proizvodi”) na tržište ili na raspolaganje na tržištu Unije te njihovu izvozu s tržišta Unije, s ciljem da se doprinos Unije krčenju i propadanju šuma u svijetu smanji na najmanju moguću mjeru te da se smanji doprinos Europske unije emisijama stakleničkih plinova i globalnom gubitku bioraznolikosti. Uredbom se određuju pravila i obaveze za nadležna tijela države članice, gospodarske subjekte i trgovce koji stavljaju relevantne robe ili proizvode iz prehrambene i drvne industrije na tržište ili na raspolaganje na tržištu Unije te njihov izvoz. 

Republika Hrvatska podržava predmet i područje primjene uredbe. Uzimajući u obzir participiranje relevantnih roba u globalnim trendovima gubitka šuma (deforestacije) uzrokovanih potrebama odnosno potrošnjom u EU-u koji su određeni nastavno na prethodno izrađene analize, RH podržava opći cilj uredbe da se doprinos Unije krčenju i propadanju šuma u svijetu smanji na najmanju moguću mjeru te da se smanji doprinos EU-a emisijama stakleničkih plinova i globalnom gubitku bioraznolikosti.
RH također podržava da se ova uredba jednako primjenjuje na stavljanje na tržište EU-a i stavljanje na raspolaganje na tržištu EU-a, kao i na izvoz iz EU-a. Nastavno na mogućnost proširivanja/dodavanja drugih ekosustava povrh šuma u područje primjene predmetne uredbe, RH smatra da je za sada uredbom adekvatno adresirano minimiziranje rizika stavljanja na tržište EU-a proizvoda koji dolaze iz lanaca opskrbe izravno povezanih s krčenjem i propadanjem šuma.
RH smatra da odredbe koje se odnose na kriterije održivosti za biogoriva i biomasu te izgrađene elektrane na biomasu, trebaju biti usklađene s odredbama Direktive o obnovljivim izvorima energije. Shodno navedenom kriteriji u predmetnoj uredbi ne bi trebali biti rigorozniji.

U pogledu definicija, RH u načelu podržava definicije navedene u članku 2. Prijedloga uredbe vezane uz održivo gospodarenje šumama, jer je definicija održivog gospodarenja šumama uključena i u nacionalno zakonodavstvo (Zakon o šumama). RH podržava definiciju pojma „forest degradation” na način da ona svakako obuhvati sve potencijalne uzročnike propadanja šuma, a ne samo one uzrokovane sječom. U pogledu terminologije korištene u hrvatskoj inačici Prijedloga uredbe, RH ističe kako ista ne odgovara postojećem nacionalnom zakonskom okviru te je potrebno riječ „krčenje” zamijeniti riječju „gubitak” a riječ „propadanje” zamijeniti riječju „degradacija”. Na navedeno će RH ukazati prilikom redakture hrvatske inačice teksta.

RH smatra kako na razini EU-a nije moguće uspostaviti jedinstveni pristup održivom gospodarenju šumama koji bi jednako odgovarao svim državama članicama te je važno uočiti različitosti i specifičnosti šumskih ekosustava ne samo među državama članicama, već i unutar njihovih jedinstvenih teritorija. RH smatra kako mjerila, kriteriji i pokazatelji održivog gospodarenja šumama trebaju biti fleksibilni, uz puno uvažavanje lokalnih šumskih ekosustava i vezanih praksi upravljanja i tradicije, te pri tome biti u potpunosti održivi i izvedivi.

RH smatra kako je u provedbi ove uredbe potrebno koristiti već postojeće administrativne kapacitete te iskustva kroz FLEGT uredbu (kojom je uspostavljen sustav za izdavanje dozvola za uvoz drvne sirovine u Europsku zajednicu) kao i razmjenu iskustava između država članica. Potrebno je izbjeći dodatna administrativna i financijska opterećenja kao i potencijalne pravne i postupovne praznine u prvim godinama primjene. RH stoga izražava zabrinutost vezanu uz administrativni teret zbog pojačanog nadzora većeg broja gospodarskih subjekata.

RH smatra kako je potrebno precizirati odredbe Prijedloga uredbe koje se odnose na postupak ispitivanja i prikupljanja informacija, posebno u dijelu koji se odnosi na usklađenost s nacionalnim standardima zemlje u kojoj se odvija proizvodnja proizvoda iz Priloga I.
RH smatra kako je u ovom trenutku obuhvaćen adekvatni broj predloženih roba kao izravnih i neizravnih uzročnika te mogućem nadopunjavanju popisa iz Priloga I. moraju prethoditi odgovarajuće analize, uzimajući u obzir i moguće dodatne troškove za gospodarstvo.

Što se to tiče rokova za implementaciju, RH smatra kako je potrebno osigurati što dulje prijelazno razdoblje u cilju pripreme za primjenu. Ujedno je bitno osigurati da konačni prijedlog teksta uredbe bude u potpunosti usklađen s pravilima Svjetske trgovinske organizacije i usklađen s međunarodnim pravilima u pogledu nediskriminacije. RH smatra izuzetno važnim osigurati da odredbe kojim se utvrđuju postupci dužne pažnje ne dovedu do prekomjernog administrativnog i financijskog opterećenja gospodarskih subjekata, naročito malih i srednjih poduzetnika. RH ujedno naglašava nužnost posvećenja maksimalne pažnje sprečavanju bilo kakvog narušavanja stabilnosti lanaca opskrbe na svjetskoj razini.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, bez rasprave, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, jednoglasno (8 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na raspolaganje na tržištu Unije i izvozu iz Unije određenih roba i proizvoda povezanih s krčenjem i propadanjem šuma te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 995/2010 COM (2021) 706

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 36. sjednici održanoj  2. lipnja 2022. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 9. svibnja 2022. godine.   

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju državni tajnik je naglasio da se izradi izmjena i dopuna Zakona o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama pristupilo kako bi se doradio zakonodavni okvir za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 i njezinih provedbenih uredbi jer su navedene uredbe značajno izmijenjene od 2013. godine kada je Zakon prvi puta donesen. Uredba Vijeća (EZ) br. 338/97 i paket njezinih provedbenih uredbi redovito se izmjenjuju i dopunjuju, najmanje svake tri godine, te se Konačnim prijedlogom zakona dorađuje pojmovnik važećeg Zakona, usklađuju se razdoblja za izvještavanje Europske komisije i Tajništva CITES Konvencije, propisuju se detaljnije uvjeti ishođenja potvrda za primjerke vrsta navedene u Prilogu A Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 te uvjeti za registraciju njihovog uzgoja i upis u registar kojeg će voditi Ministarstvo, a mijenjaju se i dopunjuju i odgovarajuće prekršajne odredbe važećeg Zakona. Državni tajnik također je naglasio da Konačni prijedlog zakon propisuje i uvjete komercijalnog korištenja strogo zaštićenih zavičajnih vrsta koje nisu obuhvaćene uredbama Europske unije. Nadalje, naglašeno je da se izmjenama Zakona uvodi postupak registracije uzgoja u Republici Hrvatskoj vrsta navedenih u Prilogu A Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 , kako što su npr. kopnene kornjače čančare i afričke sive papige žako. Isto tako  predviđa se obaveza ishođenja potvrde samo za primjerke uzete iz prirode Republike Hrvatske ili uzgojene u Republici Hrvatskoj. Za primjerke koji su nabavljeni u drugim državama sljedivost  podrijetla osiguravat će se računom i drugim dokumentima o nabavi primjeraka, bez obaveze ishođenja dodatne potvrde, čime se smanjuje administrativno opterećenje za pravne i fizičke osobe koje trguju takvim primjercima. Konačnim prijedlogom zakona mijenjaju se i odgovarajuće prekršajne odredbe, te se usklađuje izričaj odredbi o postupanju carinske službe i nadležnih inspekcija te odredbi o privremenom oduzimanju primjeraka s kojima se nezakonito postupa. 

Odbor je bez rasprave jednoglasno (9 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREKOGRANIČNOM PROMETU I TRGOVINI DIVLJIM VRSTAMA

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić                

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 35. sjednici održanoj 26. svibnja 2022. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2018/842 o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma COM (2021) 555, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 30. ožujka 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu uredbe usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/22-07/87,  URBROJ: 50301-21/22-22-2 na sjednici održanoj 14. ožujka 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva i gospodarstva te istaknuo da se kao dio zakonodavnog paketa "Spremni za 55%" izmjena Uredbe (EU) 2018/842 (ESR uredbe) odnosi na izmjenu cilja obvezujućeg godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. godine kako bi se ostvario povećani cilj smanjenja emisija od najmanje 55 % do 2030. godine, uzimajući u obzir potrebu za pravednom tranzicijom i potrebu da svi sektori doprinesu klimatskim naporima EU-a. Konačni cilj je postići postupnu i uravnoteženu putanju prema klimatskoj neutralnosti EU-a do 2050. godine. Postojećom ESR uredbom usvojenom 2018. godine definiran je cilj smanjenja emisija za 30 % do 2030. u odnosu na 2005. godinu, a to nije dovoljno za postizanje novog ukupnog cilja smanjenja emisija EU-a od 55 % u odnosu na 1990, godinu. Naime, bez predloženih izmjena ESR uredbe, svi sektori trenutno obuhvaćeni tom uredbom postigli bi smanjenje emisija od 32 % do 2030. godine u odnosu na 2005. godinu. Obzirom na navedeno, prijedlogom izmjene ESR uredbe postavljen je novi cilj smanjenja emisija na razini cijele EU od 40 % u odnosu na 2005. godinu. Prijedlogom izmjene ESR uredbe utvrđuju se obveze država članica u pogledu njihovih minimalnih doprinosa za razdoblje od 2021. do 2030. godine, a vezano za ispunjenje ukupnog cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova EU-a za 40 % u 2030. godini u odnosu na razinu emisija u 2005. godini.

Republika Hrvatska pozdravlja napore koje EK ulaže u borbu protiv klimatskih promjena povećanjem klimatske ambicije i predlaganjem smanjenja emisija za 55 % do 2030. godine u odnosu na razinu emisija u 1990. godini. S većim ambicijama za sljedeće desetljeće trebali bi uravnoteženo napredovati prema cilju klimatske neutralnosti do 2050. godine. RH je mišljenja kako se radi o vrlo ambicioznom cilju koji niti jedan sektor u RH ne može samostalno dostići.

Prijedlog izmjene ESR uredbe određuje ciljeve smanjenja emisija temeljem BDP-a po stanovniku što je u kontinuitetu s prijašnjim pristupom i prihvatljivo za RH. Korištenjem korekcijskog faktora cilj je povećan za 4 % u odnosu na cilj definiran samo temeljem kriterija BDP po stanovniku (s -16 % na -16,7 %) te je za 9,7 pp veći od postojećeg cilja (-7 %), ali je unatoč toga cilj RH i dalje među najnižima među  državama članicama. Analize pokazuju da je prema scenarijima koji su definirani u Strategiji niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. (''Narodne novine'', broj 63/2021) moguće postići predloženi cilj smanjenja emisija za 16,7 % u odnosu na 2005. godinu, uz osiguranje potrebnih značajnih financijskih sredstava. 

Izmjenom EU ETS Direktive predlaže se i uključivanje sektora zgradarstva i cestovnog prometa od 2025. u zaseban EU ETS, a što RH smatra najvećim izazovom, iako će se emisije iz oba sektora i dalje obračunavati u okviru izmijenjene ESR uredbe.

Glavno sporno pitanje za RH je kako će uključivanje zgradarstva i prometa u EU ETS utjecati na porast cijena. Stav je da će uključivanje sektora zgradarstva u zaseban EU ETS kao i nedostatak financijske sposobnosti građana, veliki broj umirovljenih građana s niskim primanjima i visoki stupanj zaduženosti javnog sektora vjerojatno rezultirati povećanjem cijena za građane koji bi time bili još više izloženi riziku od energetskog siromaštva, a isto predstavlja prepreku i za energetsku obnovu zgrada.

Potresi koji su 2020. godine pogodili RH uvjetovati će provođenje energetske obnove paralelno uz nužnu konstrukcijsku obnovu što poskupljuje izvedbu, a pri čemu konstrukcijska obnova ne pridonosi energetskim uštedama i smanjenju emisija. Ispunjenje postojećeg, ali i novog cilja u zgradarstvu ovisi, prije svega, o dostatnosti sredstava koja će biti na raspolaganju za sufinanciranje energetske obnove.

Slična je situacija i s potrebom smanjenja emisija iz cestovnog prometa, što će također zahtijevati velike investicije, ali u velikoj mjeri ovisiti i o kupovnoj moći građana. 

Što se tiče sektora poljoprivrede, RH smatra kako prijedlog izmjene ESR uredbe mora u većoj mjeri voditi računa o specifičnostima pojedinih država članica. RH je stava kako je u obzir potrebno uzeti dosadašnje napore država članica i trend emisija u poljoprivrednom sektoru kao i ekonomsko-socijalni potencijal država članica da smanjuju emisije u poljoprivrednom sektoru. Dodatno povećanje ponora u LULUCF sektoru, uz istovremeno smanjivanje emisija iz poljoprivrede, može dovesti do još veće neravnoteže između količine proizvedene hrane i potreba stanovništva u RH, koja zapravo već dugo vremena ima negativan AFOLU sektor (LULUCF + poljoprivreda) i neto uvoznica je hrane. U najmanju ruku upitna je ispravnost takvih politika kojima se određuje povećanje ponora onim državama članicama koje imaju negativni ne samo LULUCF, već i cijeli AFOLU sektor, a da pri tom neke od tih država članica ne zadovoljavaju svoje potrebe za hranom, dok se dopušta da neke druge države članice imaju značajne emisije iz AFOLU sektora (pa čak i iz LULUCF sektora) i neto su izvoznice hrane. Takva politika dovodi u pitanje i jednaki položaj država članica po pitanju tržišnog natjecanja, a na nacionalnoj razini učinak bi mogao biti suprotan ciljevima iz Nacionalne razvojne strategije (NRS) kao i Strategije poljoprivrede. Uzimajući u obzir činjenicu da poljoprivreda ima ograničeni kapacitet smanjenja emisija stakleničkih plinova i unatoč provođenju mjera smanjenja emisija, sektor poljoprivrede upozorava na mogućnost daljnjeg smanjenja stočnog fonda što bi negativno utjecalo na ekonomiju, radna mjesta i život u ruralnim područjima te bi moglo dovesti do daljnjeg smanjenja poljoprivredne proizvodnje i stupnja samodostatnosti u proizvodnji hrane uz moguće povećanje uvoza hrane iz trećih zemalja s nižom razinom zaštite okoliša i klime i puno većim ugljičnim otiskom.

U raspravi na Odboru dodatno je pojašnjen sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova koji ima za cilj da države članice ograniče emisije stakleničkih plinova iz postrojenja obuhvaćenih ETS Direktivom. Ovdje je posebice obrazložen način formiranja cijene emisija stakleničkih plinova, sustav trgovanja te dodjela besplatnih jedinica. Ideja je da se emisijama kontrolira tehnološki nivo i potiče postrojenja na modernizaciju. U tom smislu i RH je otvorila liniju Modernizacijskog fonda. Posebice je istaknut problem industrijskih pogona koji posluju na rubnim područjima sa državama koje nisu članice EU i čija proizvodnja nije opterećena ovim sustavom. Naime, hrvatska industrijska postrojenja tog karaktera imaju pravo na određenu količinu besplatnih emisijskih jedinica, međutim ta će mjera EU ukinuti kroz četiri do pet godina što iziskuje da se taj period iskoristi za modernizaciju postrojenja. Istaknuto je i pitanje spremnosti našeg gospodarstva za povlačenje sredstava Modernizacijskog fonda budući da je uvjet za kandidiranje građevinska dozvola. 

Nadalje je u raspravi postavljeno pitanje hoće li javni poziv za financiranje modernizacije postrojenja biti ograničen na samo 45 postrojenja u RH koja su uključena u ETS sustav ili će biti otvoren za sve. Istaknuto je da je postupak izrade dokumentacije i ishođenja građevinskih dozvola dugotrajan i skup te predstavlja velik rizik za subjekte ukoliko tome pristupe u uvjetima kada je natječaj otvoren za sve subjekte. Stoga je izražen stav kako bi ovi natječaji trebali biti ograničeni samo na 45 postrojenja koja su u ETS sustavu te ujedno sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ili državnog proračuna osigurati financijska sredstva za izradu dokumentacije. 

Predstavnica Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja obrazložila je da se za ovu i sljedeću godinu predvidjelo da sva sredstva idu u obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost za industriju, pri čemu se koncentriralo na prerađivačku industriju koja je u najtežem položaju. Kao dodatni element bodovanja uključena su ETS postrojenja te samim time javni poziv neće biti ograničen samo na njih, ali će im se dodatnim bodovanjem dati prednost. Ujedno je pojasnila kako je riječ o prvom pozivu nakon kojeg će uslijediti u drugom dijelu godine još jedan te tijekom sljedeće godine još dva slična poziva. 

Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, jednoglasno (7 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2018/842 o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma COM (2021) 555

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić, predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 35. sjednici održanoj 26. svibnja 2022. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti okoliša putem kaznenog prava i zamjeni Direktive 2008/99/EZ COM (2021) 851, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 6. svibnja 2022. godine.   

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/22-07/127,  URBROJ: 50301-21/06-22-4 na sjednici održanoj 12. travnja 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik u Ministarstva pravosuđa i uprave te naglasio je da je Direktiva 2008/99/EZ glavni horizontalni instrument EU-a za zaštitu okoliša putem kaznenog prava. Evaluacija predmetne Direktive pokazala je da je njome uspostavljen zajednički okvir EU-a za ključne kategorije kaznenih djela protiv okoliša, ali da isti nije proizveo odgovarajuće učinke u praksi primjene. Europska komisija je u evaluacijskom procesu ove Direktive utvrdila kako je područje njezine primjene zastarjelo i definirano na složen način, čime se onemogućuju učinkovite istrage, kazneni progon i prekogranična suradnja; kako kazne nisu učinkovite ni odvraćajuće u svim državama članicama, a dionici multidisciplinarnog lanca sustava zaštite okoliša nedostatno su specijalizirani u provedbi kaznenopravne politike u području zaštite okoliša. Stoga je cilj Prijedloga otkloniti uočene nedostatke kako u samom zakonodavstvu, tako i u praksi njegove primjene.

Republika Hrvatska podržava zakonodavnu inicijativu EK vezano uz novi Prijedlog koji bi trebao otkloniti nedostatke u praksi primjene Direktive 2008/99/EZ, međutim ukazuje i na izazove i potrebu njegova daljnjeg usklađenja s temeljnim pravnim načelima kaznenog zakonodavstva tijekom redovnog zakonodavnog postupka u Vijeću. RH ističe da je značenje izraza „nezakonito“ kako je definirano u članku 2. Prijedloga o kojem ovisi postojanje inkriminacija predloženih kao blanketnih dispozicija u članku 3., upitno s aspekta načela određenosti pravne norme i kao takvo otežava sagledavanje dosega odredbi o kaznenim djelima. 

Nadalje, člankom 3. predlaže se dodatnih devet kaznenih djela, koja nisu bila propisana Direktivom, te stoga nisu niti mogla biti predmetom transpozicije u Kazneni zakon. U stavcima 3., 4. i 5. predmetnog članka predlažu se kriteriji za definiranje pojmova „značajne štete“ i „neznatne količine“, koji će činiti bitno obilježje novih ili dopunjenih/izmijenjenih kaznenih djela. RH ističe da predloženi kriteriji nisu jednoznačno određeni, već su neodređeni i prepušteni tumačenju i analogiji, koja je samo iznimno dopuštena u kaznenom pravu. 

RH naglašava da su kazne i druge kaznenopravne sankcije za fizičke i pravne osobe kako su predložene člancima 5. i 7. Prijedloga, osim što su predložene bez distinkcije u odnosu na namjerna i nehajna kaznena djela predložena člancima 3. i 4. Prijedloga, nesrazmjerne i kaznama propisanim u drugim sekundarnim izvorima prava Europske unije. 

Nadalje RH ističe kako su i druge kaznenopravne sankcije, kako su predložene u predmetnim člancima nejasne pravne prirode. Iako bi neke od njih odgovarale postojećim sigurnosnim mjerama, Prijedlog ne sadrži pretpostavke razmjernosti i počiniteljeve opasnosti, koje su temelj njihove primjene. Kao novinu u odnosu na Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, Prijedlogom se u članku 7.  stavcima 4. i 5. predlaže  novčano kažnjavanje pravnih osoba u minimalnim postocima od ukupnog globalnog prometa pravne osobe u poslovnoj godini koja prethodi odluci o novčanoj kazni. 

RH navodi da pitanje olakotnih i otegotnih okolnosti (članci 8. i 9. Prijedloga) osim što je predloženo isuviše kazuistički, problematično je s pozicije rješenja da se nekooperativnost počinitelja u izvršavanju zakonodavstva cijeni otegotnim.

RH ističe da su odredbe o zastari kaznenog progona i zastari izvršenja kazne zatvora, kako su predložena člankom 11. Prijedloga, kao i odredbe o sudovanju, odnosno prostornom važenju kaznenog zakonodavstva iz članka 12. Prijedloga, usklađene s općim institutima propisanim Kaznenim zakonom. 

Vezano uz članak 14. Prijedloga, imajući u vidu da je EK naglasila da se sudjelovanje odnosi na sam kazneni postupak, a ne na nejavni dio istrage, te da se dodatna prava sudjelovanja javnosti u postupku spominju isključivo s ciljem da se javnosti daju prava koja već postoje u nacionalnom zakonodavstvu, kao zaštitne mjere, a ne da obvezuju države članice da propisuju dodatna prava sudjelovanja javnosti u postupcima, imajući u vidu iskustvo stečeno sudjelovanjem građana, te da takvo pravo može biti pravo na sudjelovanje u samoj raspravi, budući da potonje neke države članice već predviđaju u nekim drugim postupcima, RH ističe da se kazneni postupak u RH vodi načelima kao što je načelo javnosti sukladno kojem naše nacionalno pravo jasno propisuje nazočnost javnosti kao i mogućnosti njenog isključivanja, imajući u vidu interese stranaka i interes postupka kao i druga načela.

RH ističe da je u svakoj fazi vođenja kaznenog postupka nužno strogo se pridržavati svih normi i zakonskih načela koji su međusobno povezani i čine pravosudni sustav. To je nužno zbog činjenice da se kazneni postupak temelji na zaštiti prava i interesa propisanih zakonom i progonu počinitelja kaznenih djela. Stranke u postupku, kao i odredbe kojima se uređuje poziv strankama na ročište te njihova prava i obveze utvrđuju se imajući navedeno u vidu. Stoga bi bilo kakve eventualne nametnute izmjene navedenog nužno trebale uključivati razmatranje ozbiljnih odstupanja od navedenih načela kaznenog postupka i preispitivanje odredbi koje uređuju postupak i uloge njihovih sudionika.

U raspravi na Odboru izražen je interes za podatak o broju pokrenutih kaznenih postupaka povodom kaznenih djela protiv okoliša te istaknuto kako se ne koristi dovoljno ovaj mehanizam, a što se odražava na efikasnosti cijelog sustava nadzora provedbe zakonodavne regulative. 

Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, jednoglasno (7 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti okoliša putem kaznenog prava i zamjeni Direktive 2008/99/EZ COM (2021) 851

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

   
PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 35. sjednici održanoj 26. svibnja 2022. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2019/631 u pogledu postrožavanja standardnih vrijednosti emisija CO2 za nova osobna vozila i nova laka gospodarska vozila u skladu s povećanjem klimatskih ambicija Unije COM (2021) 556, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 16. ožujka 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu uredbe usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/22-07/67,  URBROJ: 50301-21/06-22-3 na sjednici održanoj 1. ožujka 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja i predstavnik Državnog zavoda za mjeriteljstvo. Uredba (EU) 2019/631 donesena je 17. travnja 2019. godine te su njome utvrđeni zahtjevi u pogledu vrijednosti emisija CO2 za nove osobne automobile i za nova LGV kako bi se doprinijelo ostvarivanju cilja Unije da smanji svoje emisije stakleničkih plinova, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2018/842 i ostvarivanju ciljeva Pariškog sporazuma radi osiguravanja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Naime, promet je jedini sektor u kojem su emisije stakleničkih plinova u porastu. Emisije stakleničkih plinova iz cestovnog prometa predstavljaju gotovo 20% ukupnih emisija stakleničkih plinova u EU i značajno su se povećale od 1990. godine. Standardi emisije CO2 za osobna vozila i LGV ključni su pokretači smanjenja emisija CO2 u tom sektoru. Stoga je EK u okviru paketa „Spremni za 55%“ predložila izmjenu Uredbe (EU) 2019/631 u pogledu postrožavanja standardnih vrijednosti emisija CO2 za nova osobna vozila i nova LGV u skladu s povećanjem klimatskih ambicija Unije. 

RH podržava donošenje izmjene/dopune Uredbe (EU) 2019/631 koja preslikava povećanju ambiciju Europskog vijeća o postavljanju novih (strožih) ciljeva. RH trenutačno nema proizvođača vozila koja koriste pogonske motore s unutarnjim izgaranjem, a stoga ni očekivana opterećenja za automobilsku industriju i potencijalno veće troškove proizvodnje.

RH, kao i neke druge države članice s nižom stopom BDP-a, ističe zabrinutost da bi posljedično mogao nastati problem s kapacitetima za recikliranje i zbrinjavanje otpadnih baterija iz prve generacije električnih vozila koja će vjerojatno završiti u manje razvijenim zemljama. RH napominje da je prilikom gospodarenja otpadnim vozilima, baterijama i akumulatorima potrebno voditi računa o postojećim i budućim kapacitetima za oporabu otpadnih vozila, baterija i akumulatora, ulaganjima u poticanje pravnih i fizičkih osoba na korištenje električnih vozila te u razvoj i istraživanje oporabe otpadnih vozila i baterija/akumulatora što će sve utjecati i na kapacitete oporabitelja, ali i sakupljača otpadnih vozila, baterija i akumulatora. 

RH naglašava da se dosljedna strategija EU-a vezano za provedbu klimatskih ciljeva mora temeljiti na načelima tehnološke neutralnosti s ciljem očuvanja specifičnosti pojedine države članice, industrijske konkurentnosti i zapošljavanja u automobilskom sektoru. 

Ambiciozni ciljevi u vezi s datumom postupnog ukidanja tradicionalnih vozila moraju uzeti u obzir realnu procjenu vremena potrebnog za stvaranje infrastrukture za punjenje baterija, osnaživanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u pogledu osiguranja izvora energije i potrebne mrežne infrastrukture, kao i realnu kupovnu moć građana. Ambiciozne ciljeve potrebno je postići i nema alternative tom smjeru jer će troškovi zbog cijena fosilnih goriva i negativnih utjecaja klimatskih promjena biti višestruko veći od troškova potrebnih da bi se ovi ciljevi dostigli. Ujedno potrebna su daleko veća financijska sredstva od onih koja su državama članicama s nižim BDP-om raspoloživa. RH stoga ističe da je nužno osigurati dodatna financijska sredstva da bi se osiguralo postizanje ciljeva na razini država članica, a time i EU-a te spriječilo produbljivanje jaza među njima. 

U raspravi na Odboru dodatno je pojašnjeno da se od 2035. na tržište Europske unije neće moći stavljati automobili i kombiji s unutrašnjim sagorijevanjem odnosno moći će se registrirati samo nova osobna i laka vozila s nultom razinom emisija. Obrazloženo je da se navedeno odnosi na proizvodnju novih vozila od 2035. godine.

U nastavku rasprave iznesen je prijedlog da Odbor pozove na jedan od sastanaka predstavnike Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kako bi se raspravilo o planovima Fonda za poticanje investiranja u punjenje električnih vozila. U tom smislu izražen je prijedlog Fondu da planira poticanje izrade projektne dokumentacije za kapacitete za skladištenja i oporabe otpadnih baterija i drugog otpadnog materijala iz električnih vozila budući da je infrastruktura kojom ne raspolažemo. 

Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, jednoglasno (7 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2019/631 u pogledu postrožavanja standardnih vrijednosti emisija CO2 za nova osobna vozila i nova laka gospodarska vozila u skladu s povećanjem klimatskih ambicija Unije COM (2021) 556

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić, predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 35. sjednici održanoj 26. svibnja 2022. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o energetskoj učinkovitosti (preinaka) COM (2021) 558, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 30. ožujka 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/22-07/99,  URBROJ: 50301-21/06-22-3 na sjednici održanoj 21. ožujka 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložili su predstavnici Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te naglasili da je energetska učinkovitost ključno područje djelovanja bez kojeg ne može doći do dekarbonizacije gospodarstva EU-a. Smanjenje potrošnje energije neophodno je za smanjenje emisija i troškova energije za potrošače i industriju. Novim prijedlogom Europska komisija predlaže definiranje cilja kao obvezujućeg te povećanje uštede energije od 36 do 39 % na razini EU-a do 2030. godine. Cilj predloženih mjera je poboljšanje energetske učinkovitosti u sektorima i u cijelom energetskom lancu. 

RH podržava smanjenje emisija stakleničkih plinova od 55% u 2030., u odnosu na razinu emisija iz 1990., i smanjenje potrošnje energije za 9% u odnosu na 2020., odnosno da potrošnja energije u EU-u u cijelosti ne prelazi 787 Mtoe finalne energije u 2030., odnosno 1020 Mtoe primarne energije u 2030. godini. RH smatra da povećanje energetske učinkovitosti predstavlja unaprjeđenje sustava, ali je potrebno razmotriti u kojoj mjeri utječe na društvo i ostale sektore koji trebaju proći tranziciju na putu prema klimatskoj neutralnosti. Stav je da za postizanje ambicioznijih ciljeva predstoje značajna ulaganja u provedbi mjera. 

U pogledu energetske učinkovitosti važno je uz socijalnu komponentu gledati i gospodarski razvoj pojedine države članice kao i EU-a u cjelini. U tom pogledu RH smatra da distribuirana proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora ima poglavito značajnu ulogu. 

Kada se govori o uključivanju obnovljive energije, kao izvora električne energije, u elektroenergetski sustav tada je obvezno da ta obnovljiva energija zamjenjuje fosilne izvore energije u elektroenergetskom sustavu. Primjer toga mogu biti energetske zajednice obnovljivih izvora energije. Stoga je potrebno u izmjenama direktive urediti pitanje korištenja obnovljivih izvora energije za vlastite potrebe kao doprinosa cilju energetske učinkovitosti. RH smatra potrebnim uvrstiti pojam „subvencionirani obnovljivi izvor krajnjeg kupca“, pod kojim bi se podrazumijevao obnovljivi izvor energije kod krajnjeg kupaca, a iza njegovog mjernog mjesta i koji se koristi za smanjenje potrošnje energije iz klasičnih izvora, a za kojeg je dio sredstava dao opskrbljivač ili drugi obveznik energetske učinkovitosti. 

Poticanje proizvodnje energije kod kupaca je jedan od osnovnih pokretača energetske tranzicije koja je u tijeku, a ujedno je to važan element distribuirane proizvodnje energije. Direktiva treba osigurati da obnovljiva energija, koja se stvori kod kupca, uz podršku/subvenciju bude obračunavana kao energetska učinkovitost, odnosno da proračunima doprinosi ostvarivanju cilja za energetsku učinkovitost. Istovremeno je potrebno osigurati da se ta proizvedena energija ne računa u energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije. Upravo je razdvajanje nastanka energije iz obnovljivih izvora na energiju dobivenu iz izvora kod kupaca energije uz pomoć opskrbljivača (subvencionirani obnovljivi izvor krajnjeg kupca) ili nekog drugog subjekta od energije dobivene iz obnovljivih izvora koji su namijenjeni opskrbi energijom, važan čimbenik da se osigura razvoj obnovljivih izvora i osigura energetska učinkovitost, a da ne dođe do dvostrukog računanja pojedinih izvora energije. Ovo načelo može osigurati i ulaganje sredstava u energetiku i onih sektora i gospodarskih djelatnosti koje nisu direktno vezane uz energetiku i obveze ostvarivanja energetskih ciljeva, na način da ulagači mogu naći svoj interes na tržištu usluga energetske učinkovitosti.  

Poštujući gore navedeno načelo, energija proizvedena kod kupaca za njegove vlastite potrebe neće se računati kao obnovljivi izvor energije u sustavu, dok će se napor opskrbljivača koji pomaže kupcu da ostvari vlastitu proizvodnju tretirati kao energetska učinkovitost. Ovo načelo također treba biti i jedan od ključnih elemenata u borbi protiv energetskog siromaštva. RH je stava  da je provođenje mjera energetske učinkovitosti, posebice u sektoru zgradarstva, iznimno skupo ukoliko mjere energetske učinkovitosti ne obuhvaćaju i mjere proizvodnje obnovljivih izvora energije za vlastite potrebe. Također bez dodatnog financiranja iz fondova EU-a mjere energetske učinkovitosti u sektoru zgradarstva nemaju primjeren rok povratka sredstava za sredstva utrošena u energetsku učinkovitost, a financiranje iz fondova EU-a treba osigurati da se u većoj mjeri osiguraju sredstva privatnim vlasnicima kuća i stanova, a ne samo naglasak staviti na javni sektor. RH predlaže uvođenje omjera ulaganja koji bi se tijekom godina mijenjao od 75 % posto za javni sektor na početku uvođenja te bi se tijekom vremena smanjivao na način da poslije 2030. godine bude 75 % za privatni sektor. RH pri tom napominje da je svaka mjera koja se poduzima u segmentu energetske učinkovitosti fiksno opterećenje u strukturi cijene opskrbljivača te da mjere energetske učinkovitosti, ukoliko nisu pravilno usmjerene, mogu izazvati upravo suprotan efekt od željenog. 

RH je ujedno dala primjedbe i prijedloge na članak 1. stavak 2., članak 4. stavak 1. i stavak 3., članak 5., članak 6., članak 8. stavak 6. te članak 24. Prijedloga direktive. 

RH ujedno ističe kako je jasna logika povećanja cilja zbog potrebne usklađenosti s drugim sektorima, ali je očito da će biti potrebna dodatna financijska sredstva te mjere i aktivnosti za postizanje ušteda. Treba biti svjestan da bi obvezujući cilj mogao dovesti i do povećanja cijena za potrošače, odnosno krajnje kupce. Povećane su obveze energetske uštede na godišnjoj razini od 1.5 %, što će predstavljati dodatno financijsko opterećenje za države članice. U vezi energetskog siromaštva, RH ističe važnost da ovo pitanje treba biti u nadležnosti država članica, radi prisutnih razlika u definiciji i obuhvata energetskog siromaštva na razini EU-a. Stoga se RH zauzima da nadležnost nad pitanjem energetskog siromaštva ostane kod država članica jer se u dosadašnjoj praksi u RH pokazalo da je izgradnja pogona za proizvodnju energije za vlastite potrebe iz obnovljivih izvora najučinkovitija mjera za borbu protiv energetskog siromaštva.

RH se zalaže da se sva proizvedena energija iz obnovljivih izvora energije proizvedena na mjestu potrošnje, odnosno za vlastite potrebe, računa kao doprinos cilju energetske učinkovitosti, jer će u protivnom biti teško ostvariti zacrtane ciljeve energetske učinkovitosti. S druge strane, energija proizvedena iz obnovljivih izvora energije namijenjena potrošnji ne bi se smatrala uštedama energije, već bi se računala u doprinos povećanja udjela obnovljive energije.

U raspravi na Odboru dodatna pojašnjenja zatražena su vezano uz stav RH da obnova u skladu sa standardom za zgrade gotovo nulte energije (nZEB) ne bi trebao biti obvezan standard nego se treba poticati te je ujedno postavljeno pitanje obveznosti primjene ovog standarda za novu gradnju. 

Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, jednoglasno (7 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o energetskoj učinkovitosti (preinaka) COM (2021) 558

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić, predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 35. sjednici održanoj 26. svibnja 2022. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva 2005/29/EZ i 2011/83/EU u pogledu jačanja položaja potrošača u zelenoj tranziciji boljom zaštitom od nepoštenih praksi i boljim informiranjem COM (2022) 143, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 6. svibnja 2022. godine.   

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/22-07/146, URBROJ: 50301-21/22-22-2 na sjednici održanoj 26. travnja 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložili su predstavnici Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te naglasili da je cilj ovog Prijedloga direktive povećati prava potrošača izmjenama dviju direktiva EU: Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi i Direktive 2011/83/EU o pravima potrošača. Cilj je pridonijeti kružnom, čistom i zelenom gospodarstvu EU-a tako što će se potrošačima omogućiti donošenje informiranih odluka o kupnji i time pridonijeti održivijoj potrošnji. Prijedlog je usmjeren na nepoštene poslovne prakse koje potrošače dovode u zabludu u pogledu odabira održive potrošnje, a njime se osigurava bolja i dosljednija primjena pravila EU-a o zaštiti potrošača. 

Republika Hrvatska smatra da će Prijedlog direktive osigurati bolju informiranost potrošača prije sklapanja kupoprodajnih ugovora, osobito u slučajevima kupnje robe koja se na bilo koji način prezentira ekološki prihvatljivom.

RH podržava inicijativu Europske komisije vezanu uz uređenje zelenog manipulativnog marketinga (tzv. greenwashing) s obzirom da i na hrvatskom tržištu ima sve više primjera istog. Potrošači su sve osvješteniji te žele svojim navikama utjecati na smanjenje zagađenja, a stoga su sve podložniji raznim tvrdnjama trgovaca kako kupnjom određene robe i sami mogu utjecati na stvaranje održivog okoliša. Iako se zabrana manipulativnog marketinga može ostvariti i primjenom važećih odredaba Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi, RH smatra da to zahtijeva vrlo ekstenzivno tumačenje istih što dovodi i do različite primjene u državama članicama. Stoga RH pozdravlja izmjene Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi koje propisuju jasne i definirane odredbe o zabrani korištenja određenih tvrdnji trgovaca prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora koje mogu zatvarati potrošača o obilježjima robe koju kupuje te što se određena postupanja trgovaca u ovom području zabranjuju i tzv. crnom listom zavaravajuće poslovne prakse.

RH smatra važnim i uređenje obveze trgovaca, napose internetskih posrednika i internetskih tržišta vezano za alate na kojima se pružaju informacije o održivosti. Predmetni alati katkad mogu biti i jedini izvor informacija o stvarnoj održivosti robe prije sklapanja ugovora na daljinu te je nužno urediti određene minimalne obveze trgovaca u tom segmentu.

U odnosu na dopune Direktive o pravima potrošača, RH pozdravlja uređenje obveze obavještavanja potrošača o ažuriranjima softvera robe s digitalnim elementima i digitalnih usluga i sadržaja koje potrošaču omogućuju usporedivost prije same kupnje. RH smatra da je u ovom dijelu postojala pravna praznina, jer ni odredbe Direktive (EU) 2019/771, niti Direktive (EU) 2019/770, nisu uredile prethodno obavještavanje potrošača o mogućnostima ažuriranja softvera u slučajevima kada nije ugovorena kontinuirana isporuka (odnosno u slučajevima jednokratne isporuke ili više pojedinačnih isporuka). 

RH snažno podržava uređenje obveze informiranja trgovaca o mogućnosti popravka robe te općenito rad Komisije na razvijanju „reparabilitiy scorea“.

RH smatra kako su određene obveze trgovaca određene Prijedlogom direktive već na odgovarajući način adresirane važećim odredbama Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi i Direktive o pravima potrošača te da ih stoga nije potrebno dodatno uređivati. S tim u vezi RH smatra da je potrebno razmotriti potrebu posebnog uređenja točke 10.a Priloga I. Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi uzimajući u obzir kako je sadržaj iste već obuhvaćen točkom 10. Priloga I. Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi. Isto tako, RH smatra da je potrebno preispitati dopunu obveza trgovca u člancima 5. i 6. Direktive o pravima potrošača. Iako RH pozdravlja napore EK u pokušaju da se dodatno uredi obavještavanje potrošača o jamstvu ispravnosti robe, RH smatra kako je sadržaj tih dopuna obuhvaćen važećim člankom 5. stavkom 1. točkom e, kao i da širok opseg primjene te odredbe nije bio prijeporan u praksi. 

Ovim Prijedlogom direktive provode se određena usklađivanja s direktivama (EU) 2019/770 i (EU) 2019/771, osobito u dijelu obveze trgovaca na obavještavanje potrošača o potrebi vremenski određenih intervala besplatnih ažuriranja i posljedicama istih. S obzirom na predloženu definiciju „ažuriranja softvera“ u prijedlozima izmjena članka 2. Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi i članka 2. Direktive o pravima potrošača donekle je nejasno što se misli pod pojmom „besplatno ažuriranje“, odnosno ograničava li se navedena definicija na ažuriranja za koja potrošač ne plaća cijenu ili ipak obuhvaća i ugovore kod kojih potrošač kao protučinidbu trgovcu daje svoje osobne podatke. U potonjem slučaju radilo bi se o ugovoru o zamjeni i protučinidba potrošača ipak ima određenu vrijednost te RH naglašava kako se ti ugovori ne smatraju besplatnima te ako se želi osigurati primjena i tih ugovora (kod kojih je protučinidba potrošača davanje njegovih osobnih podataka) na obveze uređene Prijedlogom direktive vezano uz ažuriranje softvera, potrebno je na odgovarajući način dopuniti predmetnu definiciju. 

RH osobito smatra kako je potrebno propisati jasnije odredbe u dijelu u kojem Prijedlog direktive uređuje okolnosti koje se smatraju bitnima pri utvrđivanju postoji li nepoštena poslovna praksa.

Vezano uz članak 4. Prijedloga direktive koji se odnosi na implementaciju predmetnog Prijedloga direktive RH smatra da predloženi rok od 18 mjeseci za implementaciju nije dostatan državama članicama te predlaže da se isti produži na 24 mjeseca.

Odbor je, bez rasprave, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, jednoglasno (7 glasova „za“) utvrdio sljedeće

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva 2005/29/EZ i 2011/83/EU u pogledu jačanja položaja potrošača u zelenoj tranziciji boljom zaštitom od nepoštenih praksi i boljim informiranjem COM (2022) 143

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 35. sjednici održanoj 26. svibnja 2022. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2017/1938 Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i Uredbe (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o uvjetima za pristup mrežama za transport prirodnog plina COM (2022) 135, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 20. travnja 2022. godine.   

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu uredbe usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/22-07/118, URBROJ: 50301-21/22-22-2 na sjednici održanoj 5. travnja 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Cilj ovog prijedloga je rješavanje vrlo značajnih rizika za sigurnost opskrbe i gospodarstvo EU-a koji proizlaze iz dramatično promijenjene geopolitičke situacije. Ovime se nastoji osigurati da se skladišni kapaciteti u EU-u, koji su ključni za omogućavanje sigurnosti opskrbe, mogu koristiti u duhu solidarnosti. U tu svrhu, obvezna minimalna razina plina u skladištima pojačat će sigurnost opskrbe uoči zime 2022./2023. i sljedećih zimskih razdoblja. Obvezna certifikacija operatera sustava skladištenja će osigurati da se mogu isključiti potencijalni rizici za sigurnost opskrbe koji proizlaze iz utjecaja na kritičnu infrastrukturu za skladištenje. Korištenje skladišta će se potaknuti dopuštanjem oslobađanja korisnika skladišta od tarifa za prijenos na ulaznim ili izlaznim točkama skladišta. Ovim se prijedlogom izmjenjuju dvije postojeće uredbe, Uredba (EU) 2017/1938 o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i Uredba (EU) 715/2009 o uvjetima za pristup mrežama za transport prirodnog plina. Isti se nadovezuje na postojeći okvir za sigurnost opskrbe plinom i pravila unutarnjeg tržišta plina, dodajući daljnje mjere potrebne za omogućavanje sigurnosti opskrbe prirodnim plinom u Uniji u kontekstu teške energetske krize uzrokovane nedavnim promjenama geopolitičke situacije.

Republika Hrvatska načelno podržava napore koji se na razini EU-a poduzimaju s ciljem osiguranja sigurnosti opskrbe, koja je tema od posebne važnosti u svjetlu krize izazivane ruskom vojnom agresijom na Ukrajinu. RH je svjesna važnosti osiguranja plina za sljedeću ogrjevnu sezonu. Iako RH podržava ciljeve predmetne uredbe ujedno ističe da će za provedbu biti potrebno jasnije definirati odredbe u svezi uvođenja te obveznog skladištenja plina, koje RH smatra dvojbenim, s obzirom na to da je do sada tržište plina funkcioniralo kao slobodno tržište. Također, stav je RH kako dosadašnji koncept suradnje koji se odnosi na poštivanje pravila za energetsku solidarnost te koji uključuje ugovore o opskrbi plinom temeljen na solidarnosti, predstavlja dovoljnu osnovu za sigurnost opskrbe u sklopu energetskog sektora. RH ocjenjuje da ključ poboljšane energetske sigurnosti leži prije svega u zajedničkom pristupu kapacitetima preko unutarnjeg tržišta koje funkcionira na bazi suradnje na regionalnoj i razini EU-a. 

RH ističe da je potrebno predvidjeti duži rok za prilagodbu zakonskih okvira država članica, s obzirom na to da je potrebno određene obveze ispuniti već ove godine. Podržava se uvođenje strateškog skladištenja plina, no stav je da je listopad 2022. prekratak rok te da može posljedično utjecati na cijenu plina zbog obveze punjenja skladišta tijekom ljeta. RH smatra kako bi primjereniji rok prilagodbe zakonskih okvira bio barem do ogrjevne sezone 2023./2024. (1.10.2023.).  

RH navodi da sukladno postojećem zakonskom okviru za opskrbljivače na tržištu ne postoji obveza punjenja skladišta plinom. Navedeni zahtjevi bi mogli prouzročiti problem prije stupanja uredbe na snagu, što može imati za posljedicu i pokretanja sudskog procesa. Također, provlači se pitanje kako će se obeštetiti višegodišnje zakupce skladišta koji sada uslijed strateških zaliha neće više imati pravo skladištenja. Predložene odredbe Prijedloga uredbe mogu prouzročiti probleme operativne, tehničke i financijske prirode. Stoga RH smatra da EK mora dati jasna tumačenja i obrazloženja u tom pogledu. 

Prema podacima trgovačkog društva Podzemno skladište plina d.o.o., koja upravlja skladištem, svi raspoloživi kapaciteti sustava skladišta plina (radni volumen) prodani su na tržištu do 31.3.2026., pa treba propisati način "oduzimanja" ugovorenih kapaciteta svakom pojedinom korisniku (ne na nivou cijelog skladišta).  

RH navodi da predložene odredbe, upravo zbog kratkog vremena prilagodbe, potencijalno mogu prouzročiti negativan socioekonomski učinak za krajnje korisnike.

RH smatra da je navedeni prijedlog dobra osnova za pregovore, no mora se nadopuniti odredbama kojima bi se jasnije definirala pravila za pravilno funkcioniranje tržišta plina s ciljem temeljite pripreme za ogrjevnu sezonu 2023,/2024.   

U raspravi na Odboru izraženo je nezadovoljstvo članice Odbora činjenicom da putem  pisanog zastupničkog pitanja od nadležnog ministarstva nije dobivena povratna informacija ispunjava li Vlada Republike Hrvatske svoju obvezu definiranu člankom 27. stavkom 3. Zakona o energiji (Narodne novine br. 120/12, 14/14, 95/15, 102/15, 68/18). Naime, navedenom odredbom regulirano je da Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva, koje je pribavilo mišljenje Hrvatske energetske regulatorne agencije, jednom godišnje, do 30. lipnja tekuće godine za prethodnu godinu, daje i javno objavljuje izvješće o stanju sigurnosti opskrbe energijom i očekivanim potrebama za energijom. Nastavno na iznesenu primjedbu predsjednica Odbora predložila je članici Odbora da uputi pisani zahtjev za uvrštavanje u dnevni red sjednice Odbora prijedloga zaključka kojim bi se pozvalo Vladu Republike Hrvatske da Odboru dostavi navedeno Izvješće. 

Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, većinom glasova (5 glasova „za“ i 2 glasa „suzdržan“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2017/1938 Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i Uredbe (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o uvjetima za pristup mrežama za transport prirodnog plina COM (2022) 135

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 35. sjednici održanoj 26. svibnja 2022. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu promicanja energije iz obnovljivih izvora te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća (EU) 2015/652, COM (2021) 557, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 30. ožujka 2022. godine.   

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/22-07/99,  URBROJ: 50301-21/06-22-3 na sjednici održanoj 21. ožujka 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te naglasio da se prijedlogom revizije planira povećati cilj obnovljivih izvora energije na 40% do 2030., a kojem će doprinositi sve države članice. Predlažu se i podciljevi za uporabu energije iz obnovljivih izvora u prometu, grijanju i hlađenju, zgradama te industriji. Kako bi se postigli klimatski i okolišni ciljevi postroženi su kriteriji održivosti za uporabu bioenergije, a države članice moraju osmisliti programe potpore za bioenergiju u skladu s načelom kaskadnog korištenja drvne biomase. Cilj predloženih mjera je razvoj novih i obnovljivih oblika energije. 

Republika Hrvatska svjesna je važnosti povećanja ciljeva za dostizanje klimatske neutralnosti do 2030. te podržava predloženu ambiciju povećanja udjela obnovljivih izvora energije u konačnoj bruto potrošnji na razinu od 40% na razini EU-a. U trenutno važećem cilju od 32% udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji, nacionalni cilj RH je projiciran da iznosi najmanje 36,6% obnovljivih izvora energije do 2030. godine. U ovom trenutku ne može sa sigurnošću predvidjeti koji će biti specifični cilj za RH u odnosu na novi zajednički cilj EU-a od 40%. Međutim, u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti predviđeno je da će RH do 2030. godine postići udio od 39,4% obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji. U cilju poticanja investicija u obnovljive izvore energije RH smatra da je trenutni prijedlog povećanja zajedničkog cilja sa sadašnjih 32% na 40% do 2030. godine ostvariv ukoliko se revizijom Direktive o energetskoj učinkovitosti omogući državama članicama povezivanje povećanja korištenja energije iz obnovljivih izvora s energetskom učinkovitošću na način da se to pribraja obvezi uštede energije, a ne obvezi povećanja udjela obnovljive energije u konačnoj bruto potrošnji. Ovime bi se izbjeglo „dvostruko brojanje doprinosa“, što je bila bojazan koju je EK iskazivala te bi se dao dodatni poticaj sudionicima na tržištu i obveznicima obveznih shema ušteda da investiraju u  projekte proizvodnje obnovljive energije za vlastite potrebe, a time se približe građanima odnosno kupcima. Imajući u vidu način izračuna postotaka nacionalnih ciljeva za svaku pojedinu državu članicu, RH će biti potrebna dodatna financijska sredstva za  postizanje tog cilja. 

Vezano na članak 1. stavak 4. Prijedloga direktive, kojim se mijenja postojeći članak 9. Direktive RED II, RH izražava zabrinutost radi obveze države članice na sudjelovanje u zajedničkom projektu proizvodnje obnovljive energije već do kraja 2025. RH smatra da je to prekratak rok za obavezno sudjelovanje u zajedničkom projektu te predlaže da isto ne bude obaveza već dobrovoljna mogućnost (kao i do sada).

Vezano na članak 1. stavak 6. kojim se umeće novi članak 15a., a u kojem se propisuje promicanje proizvodnje i uporaba energije iz obnovljivih izvora u sektoru zgradarstva RH ukazuje na sljedeće nejasnoće. Ističe da nije jasno je li istim predviđeno da udio obnovljive energije u građevinskom sektoru mora u 2030. godini iznositi najmanje 49% u konačnoj potrošnji na razini EU-a, odnosno da svaka država članica postavlja svoj okvirni cilj o udjelu te je nejasno je li se pritom misli na udio obnovljive energije koji bi pojedini objekt trošio ili pak o minimalnom udjelu energije iz obnovljivih izvora koji bi bio korišten prilikom izgradnje 

RH izražava zabrinutost za postizanje ovako ambicioznog indikativnog cilja u području zgradarstva imajući u vidu fond starih zgrada u RH te potrebu sveobuhvatne obnove zgrada (energetske i konstrukcijske obnove zbog posljedica potresa u 2020.g.) kao i trenutno raspoloživa financijska sredstva.  

RH će se dalje u pregovorima zalagati da taj cilj od 49% ostane indikativan.

Člankom 1. stavkom 14. mijenja se članak 25. stavak 1. te se povećava razina ambicije u pogledu obnovljivih izvora energije u prometu utvrđivanjem cilja smanjenja intenziteta stakleničkih plinova od 13%, što predstavlja nepoznanicu u odnosu na postojeće dokumente i postojeću metodologiju. Cilj je dosad bio 14 % obnovljivih izvora u prometu. RH ističe da je potrebno razjasniti iz kojeg je razloga došlo do promjene metodologije te kako će se ista primjenjivati u odnosu na postojeće ciljeve iz nacionalnih energetsko-klimatskih planova. S obzirom na to da se na radnim tijelima Vijeća EU trenutno vodi rasprava o Prijedlogu Uredbe EP i Vijeća o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva i stavljanju izvan snage Direktive 2014/94/EU EP i Vijeća, RH smatra kako je potrebno uskladiti raspravu između dvaju prijedloga. Naime, iz Prijedloga Direktive nije jasno definirano iz kakvih obnovljivih izvora se predviđa koristiti energija za cestovni promet 

Člankom 1. stavkom 18. mijenja se članak 29. stavak 1. Direktive RED II s ciljem promjene snage za postrojenja za toplinsku energiju s 20 MW na 10 MW, na koja se trebaju primjenjivati kriteriji održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova za kruta goriva iz biomase, koji će se sada primjenjivati, osim na poljoprivrednu, i na šumsku biomasu. RH smatra da  se kriteriji održivosti u smislu izvora šumske biomase moraju odnositi na sva postrojenja kako bi se spriječio potencijalno negativan utjecaj na šume.

RH smatra da je zaštita staništa, posebno onih bogatih ugljikom, kao što su primarne šume, visoko bioraznolike šume, travnjaci i tresetišta, važna te da je potrebno uvesti izuzeće i ograničenje za dobivanje šumske biomase iz tih izvora. Stoga RH  pozdravlja novi prijedlog kriterija održivosti koji je uz poljoprivrednu biomasu proširen i na šumsku biomasu.

U članku 29. stavku 10. točki d. Direktive RED II obaveza ušteda emisija stakleničkih plinova koja je vrijedila za postrojenja elektrana na biomasu koja su puštena u pogon od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2025. se zamjenjuje s obavezom da se do 31. prosinaca 2025. mogu koristiti postrojenja koja imaju najmanje 70% ušteda emisija stakleničkih plinova. Ujedno se po novom prijedlogu gore navedene odredbe mogu, nakon 1. siječnja 2026. godine, koristiti samo za postrojenja s uštedom emisija stakleničkih plinova od najmanje 80%, dok važeća odredba navodi da novo postrojenje nakon istog datuma mora imati 80% uštede emisija stakleničkih plinova. 

RH ističe da iz prijedloga direktive nije jasno te smatra da je potrebno zatražiti pojašnjenje EK-a na što se odnosi ušteda emisija stakleničkih plinova.

U raspravi na Odboru dodatna pojašnjenja zatražena su vezano uz ciljeve za koje se RH zalaže da ostanu indikativni. 

Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, jednoglasno (7 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu promicanja energije iz obnovljivih izvora te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća (EU) 2015/652, COM (2021) 557

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić, predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 34. sjednici održanoj  11. svibnja 2022. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. travnja 2022. godine.   
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju državni tajnik detaljno je obrazložio izmjene i dopune predloženog Zakona koji ima za cilj otkloniti nejasnoće u području donošenja i provedbe akcijskih planova za poboljšanje kvalitete zraka te kroz propisivanje strožih odredbi rezultirati kvalitetnijim akcijskim planovima i većom odgovornošću svih dionika u provedbi. Predloženim Zakonom između ostalog se usklađuju odredbe o inspekcijskom postupanju te dodatno unapređuje provedba inspekcijskog postupanja pri inspekcijskom nadzoru kvalitete brodskih goriva koja se stavljaju na tržište Republike Hrvatske kao i pri dostavi i korištenju na pomorskim objektima. Državni tajnik ujedno je uvodno pojasnio kako između rješenja koja se predlažu u drugom čitanju u odnosu na rješenja iz prvog čitanja Zakona postoje neznatne razlike nomotehničke naravi te obrazložio razloge neprihvaćanja prijedloga izmjena u članku 7.  
Nakon uvodnog obrazloženja povela se rasprava vezano uz tumačenje i primjenu odredbi predloženog Zakona u dijelu kojim je definirana odgovornost jedinice lokalne samouprave za provedbu i financiranje mjera za smanjivanje onečišćenosti zraka utvrđenih u akcijskom planu za poboljšanje kvalitete zraka. Izražen je stav kako jedinica lokalne samouprave ne može biti odgovorna za financiranje provedbe svih mjera sadržanih u akcijskom planu. Sa stajališta provedbe akcijskih planova naglašena je važnost utvrđivanja izvora onečišćenja te inzistiranja na činjenici da jedinica lokalne samouprave ne osigurava sredstava za provedbu svih mjera iz akcijskog plana, posebice ima li se na umu situacije neprovođenja mjera iz okolišnih dozvola od strane onečišćivača. 
Predstavnici Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja pojasnili su da za mjere koje u akcijski plan predlaže neko drugo tijelo javne uprave ono ujedno treba osigurati u svom proračunu financijska sredstva te je odgovorno za njihovo provođenje. Prilikom donošenja i izrade akcijskog plana svaka mjera koja se ugradi u akcijski plan mora imati suglasnost nadležnog tijela koje je i odgovorno za neprovođenje svoje mjere. Stoga jedinica lokalne samouprave ne može biti odgovorna za mjeru za koju nije nositelj. Primjerice za provedbu propisanih mjera iz okolišne dozvole koje su sastavni dio akcijskog plana ne može biti odgovorna jedinica lokalne samouprave     već onečiščivač.   
Pojašnjen je detaljnije koncept Zakona kojim je važećom odredbom stavka 10. članka 54. regulirano da je onečišćivač dužan provesti i financirati mjere za smanjivanje onečišćenja zraka utvrđenih u akcijskom planu i mjerama za prizemni ozon. Navedenim se obvezuje onečiščivača da provodi mjere propisane okolišnom dozvolom kako bi bio usklađen s graničnim vrijednostima. S druge strane predloženom izmjenom članka 54. dodan je novi stavak kojim je regulirano da su tijela državne uprave, jedinice područne (regionalne) samouprave, jedinice lokalne samouprave i/ili Grad Zagreb i druga nadležna tijela nositelji pojedinih aktivnosti i mjera dužni provesti i financirati mjere za smanjivanje onečišćenja zraka utvrđenih u akcijskom planu. Ovom odredbom obuhvaćeni su svi drugi subjekti izuzev onečiščivača. Time je jasno podijeljena odgovornost svih dionika cijelog sustava. Za svaku pojedinu mjeru postoji nositelj koji je odgovoran za njezinu provedbu i financiranje.
U nastavku rasprave postavljeno je pitanje u kojoj će se mjeri činjenica da je čelnik jedinice lokalne samouprave odgovoran za mjere koje su u nadležnosti jedinica lokalne samouprave odraziti na ambicioznost lokalnih akcijskih planova. Ovo posebice kada je poznatno da su u najvećem dijelu gradova koji imaju obvezu izrade akcijskih planova ključni izvor onečišćenja zraka promet i kućna ložišta za koje malo jedinica lokalne samouprave može financirati provedbu mjera. Istaknuto je kako će razina ambicioznosti tih planova na lokalnoj razini biti niska te neće biti postignuti ciljevi bez nekog fonda na razini pojedinih ministarstava koji su donositelji mjera ili direktne alokacije u neki program iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti ili nove financijske perspektive. Stoga je ključnim ocijenjena potreba da se za jedinice lokalne samouprave osigura jasan put financiranja odnosno apliciranja za određene fondove jer će se time osigurati njihova ambicioznost za veće financijski zahtjevnije zahvate u njihovoj nadležnosti iz segmenta prometa odnosno energetske obnove obiteljskih kuća.  
Postavljeno je pitanje raspoloživosti financijskih sredstava te načina provedbe postupka apliciranja za sredstva za financiranje mjera sadržanih u akcijskim planovima jedinica lokalne samouprave. Pri tom je izraženo mišljenje kako za sredstva Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti model „najbrži prst“ u ovom slučaju ne bi bio prihvatljiv. 
Predstavnici predlagatelja pojasnili su da će se ovo financiranje rješavati kao prioritetna mjera koja treba biti provedena da bi se riješio konkretan problem te da će Ministarstvo s Fondom definirati godišnji plan poziva s ciljem prioritetnog financiranja. Pri tome je ključno da su jedinice lokalne samouprave aktivni sudionik u kreiranju akcijskog plana i zainteresirani akter u cilju zaštite interesa građana od posljedica onečišćenja na svom području. Istaknuto je kako je riječ o malom broju gradova koji imaju obvezu donošenja akcijskih planova i koji su bili neambiciozni. Sada bi se uvedenim davanjem mišljenja Ministarstva na akcijski plan i ocjenom rezultata predloženih mjera postiglo da čelnici jedinica lokalne samouprave ambiciozno shvate ovaj problem kako država ne bi bila penalizirana radi neambicioznosti nekoliko gradova. 
U raspravi je također upozoreno na potrebu da se jedinicama lokalne samouprave koje obvezne izraditi akcijski plan unaprijed pojasni cijeli postupak kojim mogu doći do financijske podrške za provedbu zacrtanih mjera. 
Vezano uz postupak izrade akcijskih planova članovi Odbora informirani su da je u pripremi izrađen pravilnik kojim će se regulirati sadržaj akcijskog plana. Ključno je što dosadašnji akcijski planovi nisu imali kvantificirane doprinose pojedinih mjera i to će sada biti izmijenjeno na način da će u akcijskim planovima biti jasno vidljiv izvor emisija i koji su doprinosi pojedinih onečišćivača.  
Zaključno je u raspravi vanjska članica Odbora i članica Zelene akcije upozorila da je savjetovanje sa zainteresiranom javnošću provedeno u trajanju od samo šesnaest dana za razliku od 30 dana predviđenih Zakonom o zaštiti okoliša te da nije još nije dostupno i objavljeno izvješće s javne rasprave. U tom smislu pozvala je Ministarstvo da pravovremeno na web portalu e-Savjetovanja objavljuje izvješća s komentarima nakon provedenog postupka. Predložila je da se ujedno pozivi za sjednice Odbora za zaštitu okoliša i prirode dostavljaju pučkoj pravobraniteljici, povjereniku za informiranje te Uredu za zakonodavstvo Vlade RH koji su zaduženi za e-savjetovanja. 
Predstavnik Ministarstva pojasnio je da Zakon o zaštiti okoliša predviđa da zbog određenih situacija može savjetovanje sa zainteresiranom javnošću trajati kraće od 30 dana, a što je u ovom slučaju bila potreba da se ispoštuje najavljeni rok za upućivanje zakona u proceduru. 

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (8 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI ZRAKA

Za izvjestiteljicu na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić      

Na zajedničkoj sjednici, i to 37. Odbora za gospodarstvo i 33. Odbora za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, održanoj 28. travnja 2022. godine raspravljen je Prijedlog za iskazivanje povjerenja dr. sc. Davoru Filipoviću za obavljanje dužnosti ministra gospodarstva i održivog razvoja, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavio predsjednik Vlade Republike Hrvatske, aktom od 27. travnja 2022. godine.

Odbori su navedeni Prijedlog razmotrili u svojstvu matičnih radnih tijela, sukladno članku 75., članku 95. i članku 119. stavcima 6. i 7. Poslovnika Hrvatskoga sabora. 

Sjednici Odbora nazočili su predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković te dr.sc. Davor Filipović, predloženi kandidat za ministra gospodarstva i održivog razvoja. 

 Nakon što je predsjednik Vlade Republike Hrvatske obrazložio Prijedlog  za iskazivanje povjerenja dr.sc. Davoru Filipoviću za obavljanje dužnosti ministra gospodarstva i održivog razvoja, provedena je rasprava. 

U raspravi su članovi Odbora sukladno članku 119. stavku 9. Poslovnika Hrvatskoga sabora iskoristili mogućnost postavljanja pitanja predloženom kandidatu na koja je kandidat odgovarao. 

Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode odlučio je većinom glasova (7 glasova „za“ i 3 glasa „protiv“) poduprijeti iskazivanje povjerenja dr. sc. Davoru Filipoviću za obavljanje dužnosti ministra gospodarstva i održivog razvoja.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor za zaštitu okoliša i prirode je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA 
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 31. sjednici održanoj 23. ožujka 2022. godine, Prijedlog hrvatske strategije za vodik do 2050. godine, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 17. ožujka 2022. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženu Strategiju kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju državni tajnik uvodno je prezentirao aktivnosti koje Republika Hrvatska poduzima s ciljem dekarbonizacije energetskog sektora i gospodarstva, a na tragu donesenih strateških dokumenata (Strategije energetskog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050. godinu, Strategije niskougljičnog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050. godinu te Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana za RH za razdoblje od 2021. do 2030. godine). Predložena Strategija nastavak je inicijative za vodik na razini EU koju je RH potpisala 2018. godine. Europska komisija je vodik istaknula kao jednu od ključnih poluga za uspješnu ekonomsku tranziciju u Strategiji za vodik za klimatski neutralnu Europu koju je predstavila 2020. godine. Hrvatska Strategija za vodik predstavlja prvi korak u razvoju primjene vodika u hrvatskom gospodarstvu te obuhvaća mogućnosti proizvodnje vodika, pohrane (skladištenja) i transporta vodika, uporabu kao i potencijale u istraživanju, razvoju i inovacijama na području svih dijelova gospodarstva zasnovanog na vodiku. Uvodno je detaljno prezentiran Strategijom definiran razvojni potencijal i mogućnosti primjene vodika, strateški ciljevi razvoja primjene vodika u gospodarstvu, provedba, praćenje provedbe i izvješćivanje te financiranje.

Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi na Odboru iznesena je kritika radi djelomičnog uvažavanja primjedbi Grupe za energetiku Zavoda za naftno-plinsko inženjerstvo i energetiku Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu iznesenih u provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Istaknuto je kako se izbjegava jasno i nedvosmisleno definiranje svih pojmova. Izražen je stav da se predloženom Strategijom propušta samostalno i samouvjereno definirati vlastitu energetsku politiku čekajući da Europska komisija da uputu što je oportuno razvijati. Ovdje se prvenstveno misli na previranja u Europskoj komisiji u kontekstu plina i nuklearne energije pa se sukladno tim impulsima otvaraju rasprave o izgradnji vlastite nuklearne elektrane ili dogradnje NE Krško. Kritizirano je kašnjenje u izradi i donošenju Državnog prostornog plana, pogotovo u dijelu energetskih objekata i njihovom prostornom rasporedu u jedinicama lokalne samouprave. Primjedba je iznesena na rečenicu na trinaestoj stranici predložene Strategije koja glasi: „U konačnici, postojeća lokacija za UPP terminal će se, ovisno o razvoju tržišta i realiziranim nacionalnim potencijalima za proizvodnju vodika, prenamijeniti u lokaciju za dobavu obnovljivog vodika.“ Postavljeno je pitanje izvedivosti navedenog iz razloga što je za terminal za UPP planirana prva faza plutajućeg terminala za koju je nabavljen brod koji se sljedećih deset godina ne može prenamijeniti te druga faza izgradnje kopnenog terminala.  Polazeći od očekivanja da će prva faza potrajati duže od deset godina otvoreno je pitanje trajanja izgradnje kopnenog terminala i realnosti da se do 2050. godine (vrijeme na koje se odnosi ova Strategija) terminal prenamijeni u lokaciju za dobavu obnovljivog vodika. Upozoreno je da će navedeno iziskivati značajne investicije budući da plinovod nije izgrađen od materijala koji bi mogao prihvatiti vodik.

Državni tajnik obrazložio je da je Strategija pojmovno izbalansirana te dokument s jasnim porukama iza kojeg će uslijediti provedbeni dokumenti. Vezano uz prenamjenu UPP terminala podcrtao je kako u tekstu stoji „ovisno o razvoju tržišta i realiziranim nacionalnim potencijalima za proizvodnju plina“ budući da je jasno da će tehnologija vodika doživljavati promjene. Navedeni razvoj tehnologije determinirat će aktivnosti u budućnosti pri čemu će se voditi računa o sigurnosti i ekonomičnosti. Kada je riječ o donošenju Državnog prostornog plana naglasio je da navedeni u izradi te ujedno za prostorno planiranje i provođenje zacrtanih nacionalnih politika naglasio i odgovornost jedinica lokalne samouprave. 

Nastavno na iznesen podatak o izgradnji 3500 MW novih obnovljivih kapaciteta do 2030. godine izraženo je stajalište da će obnovljive kapacitete graditi privatnici, veliki subjekti, a ne hrvatska javna poduzeća, i to na jeftinom hrvatskom prostoru, prodajući proizvedenu energiju  građanima. Vezano uz LNG terminal istaknuto je da je lokalna razina imala viziju kako ga iskoristiti u svoje strateške interese. Neprimjerenim je istaknuto što se ovaj strateški projekt daje u komercijalne svrhe i dugoročno iznajmljuje. Ponovno je naglašena potreba da jedinice lokalne samouprave kroz doneseni Državni prostorni plan imaju jasnu poruku o planiranim projektima u kojima država ima interes na lokalnoj razini u narednih 10-50 godina. 

Vanjska članica Odbora i ujedno članica Zelene akcije prezentirala je ukratko komentare koje je Zelena akcija uputila u provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću te kritiku iznijela dugogodišnjoj praksi i nejasnoj praksi davanja načelnih komentara „primljeno na znanje“ u izvješćima s javne provedene rasprave. Iznijela je apel da se ova praksa zamijeni jasnijim oblikom komuniciranja sa zainteresiranom javnošću. Zatraženo je dodatno pojašnjenje obrazloženja predlagatelja navedenog u izvješću sa savjetovanja da je „termin obnovljivi vodik puno širi od zelenog vodika“. Istaknuto je kako je odgovor nejasan te se otvara pitanje kako će se ocjenjivati ta održivost odnosno koji će biti kriteriji te obnovljivosti vodika. Vezano uz predloženu Strategiju istaknula je da Zelena akcija smatra pozitivnim korakom što se Hrvatska želi usmjeriti na razvoj obnovljivog odnosno zelenog vodika, ali smatraju da se ni u fazi prijelaza ne smije usmjeriti na povećanje korištenja sivog i plavog vodika. Stajališta su da je zeleni vodik pogodan za dekarbonizaciju teške industrije i djelomično transporta, ali da nije rješenje za dekarbonizaciju sektora grijanja. Izražena je potreba usmjeravanja sektora grijanja na druge metode ozelenjavanja. Postavljeno je pitanje provedbenih dokumenata koji će uslijediti po donošenju strategije te rokova u kojima će biti donošeni.

Predstavnici ministarstva pojasnili su da je kod zelenog vodika riječ isključivo o vodiku koji se proizvodi elektrolizom iz struje koja je obnovljivi izvor energije (definiran samo načinom proizvodnje). Obnovljivi vodik širi je pojam koji se polako uvodi u svjetskim razmjerima te je širi pojam koji obuhvaća i druge parametre (izračun CO2 otiska i ostale tehnologije). Naime, kada krene međunarodno tržište vodika ono će se morati usuglasiti na razini CO2 otiska emitiranog u procesu proizvodnje, a ne tehnologije proizvodnje.

U nastavku rasprave istaknuto je da sam strateški karakter ovog dokumenta definira njegovu općenitiju formu budući da je ona podloga za donošenje provedbenih dokumenata. Postavljeno je pitanje je li se pristupilo izradi akcijskog plana za vodik te kasnimo li za drugim europskim zemljama u donošenju provedbenih dokumenata. Dodatno pojašnjenje zatraženo je i vezano uz planirani opseg proizvodnje vodika odnosno hoće li RH biti samodostatna u njegovoj proizvodnji ili ga dijelom uvoziti.

Državni tajnik pojasnio je da RH ne kasni za ostalim europskim zemljama te da će se po donošenju Strategije ista ugraditi u Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za RH. Pojašnjeno je da je intencija da se proizvede vodika onoliko koliko ga se može potrošiti kako se ne bi stvarala nova potrošnja a da nema adekvatne ponude.

Zaključno je u raspravi iznesen stav kako se uranilo sa izradom Strategije te da je navedeno vidljivo u njezinu sadržaju. Naglašeno je da bi upravo zbog činjenice da je cijela tehnologija još u povoju bilo bolje da se umjesto ove izrade Strategije pristupilo izradi plana za investicije u istraživanje, razvoj i transfer tehnologije bazirane na vodiku. Navedeno bi iziskivalo dvije do tri godine minimalno istraživanja i razvoja tih tehnologija, ali i financiranja istraživanja i razvoja s ciljem uvida u kojoj mjeri se mogu koristiti postojeće tehnologije, što je potrebno osigurati za njihovo korištenje, što bi bila alternativa i slično. Ocijenjeno je da smo time mogli imati pipeline projekata do 2025. na temelju kojih bi bila izrađena Strategija do 2050. godine.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 3 glasa „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje

HRVATSKE STRATEGIJE ZA VODIK DO 2050. GODINE

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 31. sjednici održanoj   23. ožujka 2022. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2018/841 u pogledu područja primjene, pojednostavnjenja pravila o usklađenosti, utvrđivanja ciljeva država članica za 2030. i obvezivanja na zajedničko postizanje klimatske neutralnosti do 2035. u sektoru korištenja zemljišta, šumarstva i poljoprivrede i Uredbe (EU) 2018/1999 u pogledu poboljšanja praćenja, izvješćivanja, praćenja napretka i preispitivanja COM (2021) 554, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 15. veljače 2022. godine.   
Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu Uredbe usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/22-07/23,  Urbroj: 50301-21/22-22-2 na sjednici održanoj 1. veljače 2022. godine.
Stajalište Republike Hrvatske obrazložila predstavnica Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te istaknula kako Prijedlog izmjene Uredbe o LULUCF-u postavlja opći cilj EU-a za neto uklanjanje stakleničkih plinova u sektoru korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF) na 310 milijuna tona ekvivalenta CO2 do 2030. godine; pojačava obvezu država članica da podnose integrirane planove ublažavanja klimatskih promjena za sektor zemljišta i poboljšava zahtjeve praćenja pomoću digitalnih tehnologija; usklađuje ciljeve sa srodnim političkim inicijativama u području bioraznolikosti i bioenergije; utvrđuje cilj EU-a u pogledu klimatske neutralnosti za 2035. godinu u sektoru zemljišta (sektor zemljišta u ovom kontekstu objedinjuje sektore LULUCF-a i poljoprivredni sektor). Prijedlog izmjene Uredbe o LULUCF-u uvodi samo manje izmjene u regulatorni okvir LULUCF-a za prvo obvezujuće razdoblje tj. od 2021. do 2025. dok se značajne promjene odnose na drugo obvezujuće razdoblje od 2026. do 2030. godine. 
Republika Hrvatska pozdravlja prijedlog zakonodavnog okvira kojim se uređuje sektor LULUCF-a koji ima značajnu ulogu uklanjanja CO2 iz atmosfere. Imajući u vidu da je ovaj sektor raznoliko uređen u pojedinim državama članicama RH smatra kako Prijedlog izmjene Uredbe o LULUCF- u mora u većoj mjeri voditi računa o specifičnostima pojedinih država članica, što je bio slučaj u Uredbi (EU) 2018/841.
RH ističe da je pri postavljanju cilja zbirne neutralnosti u 2035. godini za sektor korištenja zemljišta nužno prepoznati da je kod nekih država članica, poput RH, AFOLU (Agriculture, Forestry and Other Land Use) sektor negativan već dugo vremena. U obzir treba uzeti da je RH istovremeno neto uvoznica hrane. Nametanje dodatnog povećanja ponora u sektoru LULUCF-a uz istovremeno smanjivanje emisija iz poljoprivrede dovest će do još većeg disbalansa između proizvedene hrane i potreba stanovništva.
Nakon provedene analize utjecaja Prijedloga izmjene Uredbe o LULUCF-u, RH ne podržava definiranje godišnjih obveza obvezujućeg razdoblja 2026.-2030. na temelju putanja prosječnih vrijednosti emisija i uklanjanja ukupnog sektora za godine 2021., 2022. i 2023. i vrijednosti iz Priloga II.a. 
RH smatra kako trenutni trend emisija i uklanjanja te njihove projekcije definirane za razdoblje od 2021. do 2025. godine, nisu adekvatno vrednovane pri određivanju zadanih ciljeva od 2026. do 2030. godine. Prijedlog EK-a je, u cilju postizanja transparentnosti i jednostavnosti izračuna ciljeva LULUCF-a svake države članice, zanemario startne pozicije i činjenicu koliko koja država članica trenutno doprinosi ponorima u sektoru LULUCF-a te u kojoj mjeri ponori sektora LULUCF-a svake države članice “pokrivaju” njene emisije. Države članice, koje su poput RH, svojim politikama čuvale okolišni integritet i biološku raznolikost očuvanjem velikih površina šuma i njihovim održivim upravljanjem, a što je razvidno iz udjela kopnene površine RH obuhvaćene zaštićenim područjima i mrežom Natura 2000, nisu uzete u obzir prilikom određivanja fleksibilnosti u tekstu Prijedloga izmjene Uredbe o LULUCF-u.
 Nastavno na definirani cilj u 2030. godini, sadržan u Prilogu II.a, predložena vrijednost uklanjanja za RH od -5,5 MtCO2eq u 2030. predstavlja velik izazov s obzirom da prosječno uklanjanje CO2 u Hrvatskoj po glavi stanovnika, po površini i po BDP-u, već značajno nadilazi prosjeke EU-a.
RU predstavlja 1,4% ukupne površine EU-a s 0,92% ukupnog stanovništva i s udjelom od 0,38% ukupnog GDP-a EU-a. Pritom je sektor LULUCF-a RH ostvario 1,8% ukupnog uklanjanja sektora LULUCF-a EU-a za razdoblje 2016.-2018.
Prijedlogom izmjena Uredbe o LULUCF-u predviđen je udio ponora sektora LULUCF-a RH u sektoru LULUCF-a EU-a u iznosu od 1,35 tCO2 eq/stanovnik, što je dvostruko više od prosjeka EU-a koji iznosi 0,69 tCO2 eq/stanovnika.
S obzirom na to da su uklanjanja od -5,5 MtCO2eq bila ostvarena u sektoru LULUCF-a u 2019. godini prema Inventaru emisija i uklanjanja (NIR 2021.), kako bi RH ispunila predložene obveze intenzitet gospodarenja šumama potrebno je zadržati najmanje na sadašnjoj razini.
RH smatra kako Prijedlog izmjena Uredbe o LULUCF-u ne uzima u obzir dosadašnje napore država i trend emisija u poljoprivrednom sektoru kao ni ekonomsko-socijalni potencijal država članica da smanjuju emisije u poljoprivrednom sektoru. Naime, RH je imala smanjenje emisija u sektoru poljoprivrede u vrijednosti od 61,98%  u 2019. godini u odnosu na 1990. godinu.
RH smatra kako u obzir treba uzeti činjenicu da je u razdoblju 2010.-2018. ostvarila znatno smanjenje emisija iz stočarstva (uzrok tome je smanjenje velikog broja mliječnih krava). 
RH također ističe da u odgovoru na izazov vezan uz zahtjev za smanjenje emisija iz poljoprivrede, treba uzeti u obzir i ciljeve definirane u Nacionalnoj razvojnoj strategiji, Programu rada Vlade RH za razdoblje 2020.-2024. kao i očekivani učinak provedbe Strategije poljoprivrede. 
U raspravi na Odboru dodatno pojašnjenje zatraženo je vezano uz izražen stav da  predložena vrijednost uklanjanja za RH od -5,5 MtCO2eq u 2030. godini predstavlja veliki izazov. Predstavnica Ministarstva pojasnila je kako u slučaju da se ne ispuni navedeno moramo kupovati od druge države članice. 
 Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, jednoglasno (10 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

                                                               MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2018/841 u pogledu područja primjene, pojednostavnjenja pravila o usklađenosti, utvrđivanja ciljeva država članica za 2030. i obvezivanja na zajedničko postizanje klimatske neutralnosti do 2035. u sektoru korištenja zemljišta, šumarstva i poljoprivrede i Uredbe (EU) 2018/1999 u pogledu poboljšanja praćenja, izvješćivanja, praćenja napretka i preispitivanja COM (2021) 554

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

  PREDSJEDNICA ODBORA

                                                            Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 31. sjednici održanoj   23. ožujka 2022. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o pošiljkama otpada i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1257/2013 i Uredbe (EU) 2020/1056 COM (2021) 709, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 15. veljače 2022. godine.   
Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu Direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/22-07/23,  Urbroj: 50301-21/22-22-2 na sjednici održanoj 1. veljače 2022. godine.
Stajalište Republike Hrvatske obrazložila je predstavnica Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te istaknula da je ovim Prijedlogom uredbe o pošiljkama otpada odgovoreno na poziv izražen u Europskom zelenom planu i akcijskom planu za kružno gospodarstvo gdje se ističe potreba izmjene postojeće uredbe kako bi se: olakšala otprema pošiljaka otpada za ponovnu uporabu i recikliranje u EU-u; osiguralo da EU ne izvozi svoje probleme s otpadom u treće zemlje; suzbile nezakonite pošiljke otpada. Naime, različita primjena i provedba Uredbe o pošiljkama otpada, uz različito tumačenje njezinih odredbi na različitim razinama i u sustavima inspekcijskog nadzora, otežavali su njezinu provedbu na razini EU-a. Nedostatak kontrole izvoza iz EU-a, posebno otpada sa zelenog popisa, doveo je do gubitka resursa za industrije recikliranja u EU-u. Ujedno su nezakonite pošiljke otpada unutar EU-a te iz EU-a i prema EU-u pokazale  nedostatke provedbe i izvršenja Uredbe o pošiljkama otpada. Novom uredbom predlažu se mjere u cilju smanjenja nastanka otpada u EU-u te ograničavanja izvan EU-a (i to putem viših cijena izvoza otpada zbog novih zahtjeva) kako bi se potaknuo razvoj postojećih i budućih kapaciteta za recikliranje i druge vrste oporabe otpada unutar EU-a (zbog veće količine otpada koji ostaje u EU-u njegova cijena bi trebala biti niža) i time bi se omogućio prijelaz na kružno gospodarstvo i dekarbonizaciju industrije EU-a. To se prvenstveno odnosi na otpad od čelika, aluminija, bakra i papira, a onda i na plastični i sve više na tekstilni otpad. Radi rješavanja problema nezakonitih pošiljaka predlažu se strože odredbe o inspekcijama i sankcijama te snažnije uključivanje Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF). Ovim Prijedlogom uredbe u pravu EU-a provode se odredbe Baselske konvencije i Odluke OECD-a. 
RH podržava donošenje novog zakonodavnog okvira za pošiljke otpada i predložene odredbe kojima se osigurava: potpuna digitalizacija svih postupaka – obveza elektroničke razmjene podataka  koji se odnose na pošiljke otpada između DČ, posebno za otpad sa „zelenog popisa”; ubrzavanje postupaka za pošiljke otpada koje su namijenjene oporabi kroz certificiranje postrojenja za oporabu otpada - „postrojenja koja imaju prethodno odobrenje”; utvrđivanje usklađene klasifikacije otpada na razini EU (npr. pragovi onečišćenja) radi izbjegavanja fragmentacije tržišta otpada zbog različitih interpretacija o razvrstavanju (ne)opasnog otpada, kao i utvrđivanjem razlike je li određena tvar ili predmet otpadom ili ne (primjena kriterija za nusproizvode i ukidanje statusa otpada iz čl. 5. i 6. Okvirne direktive o otpadu); pojednostavljivanje izračuna financijskih jamstava koja subjekti moraju imati prije nego što pošalju „prijavljeni” otpad (neopasni otpad koji podliježe posebnom nadzoru, npr. miješani komunalni i nesortirani plastični otpad) u drugu DČ; novi i stroži uvjeti za pošiljke namijenjene odlaganju ili spaljivanju, tako da su ti postupci dopušteni samo u ograničenim i opravdanim slučajevima. Republika Hrvatska ujedno podržava: utvrđivanje popisa zemalja od strane EK, a koje nisu članice OECD-a, za uvoz neopasnog otpada iz EU koje će to morati zatražiti od EK i dokazati  da su ga spremne oporabiti na način prihvatljiv za okoliš; obustava izvoza u države na koje se primjenjuje Odluka OECD-a od strane EK u slučaju naglog porasta izvoza i utvrđenog rizika za okoliš; razvijanje konkretnih kriterija kako bi se spriječilo da se otpad lažno predstavlja kao „rabljena roba”, za pojedine kategorije „problematičnih“ proizvoda (npr. rabljena vozila i baterije) te suzbijanje nezakonitih pošiljaka. Republika Hrvatska također podržava što će poduzeća koja se bave izvozom iz EU trebati obavljati neovisne revizije svojeg izvoza otpada izvan EU (uvjet za odobrenje izvoza je da revizija pokaže da se u predmetnim postrojenjima taj otpad obrađuje na način prihvatljiv za okoliš).
Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, bez rasprave, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, jednoglasno (10 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

                                                               MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o pošiljkama otpada i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1257/2013 i Uredbe (EU) 2020/1056 COM (2021) 709

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA

                                                            Sandra Benčić 

U Prelogu, 15. ožujka 2022. održana je 30. (tematska) sjednica Odbora za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora o temi: Infrastruktura i tehnologija za razvrstavanje otpada u jedinicama lokalne samouprave – primjeri dobre prakse.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode polazeći od ambicioznijih ciljeva u pogledu gospodarenja komunalnim otpadom definiranih novim Zakonom o gospodarenju otpadom („NN“, br. 84/2021.) te uvažavajući činjenicu da je velik dio jedinica lokalne samouprave još daleko od ostvarenih ciljeva održao je tematsku sjednicu s ciljem  detektiranja postojećih dobrih praksi gospodarenja komunalnim i drugim vrstama otpada na lokalnim razinama.

Naime, Republika Hrvatska u cjelini, a i velik dio jedinica lokalne samouprave još su daleko od zadanih nacionalnih ciljeva (osigurati da se najmanje 50% ukupne mase otpada proizvedenog u kućanstvima i otpada iz drugih izvora čiji tokovi otpada su slični toku otpada iz kućanstva oporabi recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu; najmanje 55% mase komunalnog otpada oporabi recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2025. godine odnosno najmanje 65% do 2035. godine). Kao primjer dobre prakse među jedinicama lokalne samouprave ističe se Grad Prelog koji je u pet godina trostruko povećao postotak odvojeno prikupljenog otpada te danas postiže 70% odvojenog prikupljanja. Ujedno je smanjena količina proizvedenog miješanog otpada ispod 100 kg po stanovniku te je time Grad Prelog postao jedan od  lidera održivog gospodarenja otpadom u RH. Lokalni je to primjer koji dokazuje da je upravo sustav razdvajanja otpada na kućnom pragu i uspostava vlastite lokalne infrastrukture za obradu i oporabu otpada uz neizostavnu edukaciju stanovništva ključni element u dostizanju zadanih ciljeva.

Gradonačelnik Grada Preloga i ujedno član Odbora za zaštitu okoliša i prirode g. Ljubomir Kolarek uvodno je istaknuo da je respektabilan postotak odvajanja otpada u Gradu Prelogu rezultat dugogodišnjeg rada Grada Preloga odnosno svih 14 jedinica lokalne samouprave okupljenih u GKP PRE-KOM d.o.o. Naglasio je da je ovo gradsko komunalno poduzeće osnovano prije dvadeset godina te je kroz to vrijeme uloženo preko 40 milijuna kuna u sustav gospodarenja otpadom. Pri tome velik je uzlet u ulaganjima uslijedio nakon 2013. godine ulaskom RH u Europsku uniju i dostupnošću fondova. U narednom razdoblju planovi su jačati navedenu grupaciju i po mogućnosti u nju uključiti još koju bližu jedinicu lokalne samouprave. 

Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja g. Mile Horvat detaljnije se osvrnuo na obveze koje su jedinicama lokalne samouprave propisane novim Zakonom o gospodarenju otpadom radi ispunjenja ciljeva smanjenja odlaganja otpada i povećanja odvajanja i recikliranja otpada. Ovdje je posebice naglasak dan na odluku o načinu pružanja javne usluge koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, definiciju davatelja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, postupak donošenja cjenika javne usluge te propisane ekonomske instrumente gospodarenja otpadom. Naglasio je da je formiranje cjenika javne usluge isključiva nadležnost jedinica lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba. Zakonom je definirano da izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba daje suglasnost na cjenik javne usluge koji donosi davatelj javne usluge i o kojem se prije donošenja prethodno provodi javno savjetovanje od najmanje 30 dana. Ova definicija dala je potpunu slobodu jedinicama lokalne samouprave da kreiraju politiku cijena pružanja javne usluge na svom području. Navedeni Zakon definira obvezu izrade i donošenja pravilnika čija je izrada u tijeku te prolongirana na nekoliko mjeseci uslijed epidemije bolesti COVID-19 i čestih izostanaka djelatnika. Završeno je savjetovanje za Pravilnik o gospodarenju otpadom te je u tijeku obrada pristiglih primjedbi. 

Detaljno je prezentirana struktura odobrenih i potpisanih ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija za 2014.-2020. godina. Od ukupno ugovorenih 3,86 milijarde kuna značajan dio uložen je u centre za gospodarenje otpadom te za reciklažna dvorišta (prvi poziv 142 ugovora; drugi poziv 71 ugovor), sanacije (prvi poziv 23 ugovora; drugi poziv 8 ugovora), nabavu spremnika za cijelu RH, sortirnice (9 ugovora), kompostane (8 ugovora), nabavu strojeva za obradu građevinskog/glomaznog otpada (31 ugovor), nabavu komunalnih vozila za odvojeno prikupljanje otpada (117 ugovora) te 75 milijuna kuna interventna mjera za Grad Zagreb. 

Vezano za centre za gospodarenje otpadom, uz dva centra koja su otvorena i u funkciji (CGO Marišćina i Kaštijun), obrazložen je status pripreme preostalih centara: u tijeku su radovi na izgradnji CGO Biljane Donje te je predviđeni početak probnog rada početkom 2023. godine; završeni su radovi na izgradnji CGO Bikarac te je u tijeku šestomjesečni probni rad koji je počeo u prosincu 2021.; za CGO Lećevicu korisnik planira novi postupak javne nabave u svibnju 2022. godine te paralelno početi novi postupak procjene utjecaja na okoliš za CGO; za CGO Babinu Goru objavljen je 24. veljače 2022. novi postupak javne nabave za radove (do sada su poništena tri postupka zbog velike disproporcije studijom procijene vrijednosti i ponuđenih cijena izvođača); za CGO Lučino Razdolje u tijeku je ocjenjivanje ponude zaprimljene u drugom postupku javne nabave za radove; za CGO Piškornicu ide se u skori drugi postupak javne nabave za radove (u prvom postupku bili su ponuđeni nesrazmjerno visoki troškovi); u tijeku su projekti pripreme dokumentacije za preostala tri CGO-a (CGO Orlovnjak, CGO Šagulje i Zagreb).

U novom programskom razdoblju odnosno u Programu konkurentnost i kohezija za razdoblje 2021.-2027.  nije prihvatljivo sufinanciranje EU sredstvima ulaganje u odlagališta te ulaganje u postrojenja za obradu preostalog otpada (tj. obrada miješanog komunalnog otpada u postrojenju za mehaničko-biološku obradu). Kod CGO-a umjesto ulaganja u postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada predlažu se ulaganja u postrojenja za recikliranje i oporabu. Ukupna planiranja ulaganja u kružno gospodarstvo iznose 166 milijuna eura, a od toga za program sprječavanja nastanka otpada i jačanja kružnosti je planirano 66 milijuna eura, u sklopu te investicije sufinancirat će se i postrojenja za recikliranje i oporabu.

Mogućnosti za daljnja ulaganja u infrastrukturu postoje kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021.-2026. godine. Planirana je: izgradnja postrojenja za sortiranje (nositelj jedinice lokalne samouprave, u prvom tromjesečju očekuje se objava poziva, na raspolaganju 124 milijuna kuna), izgradnja postrojenja za obradu odvojeno prikupljenog biootpada (nositelj tvrtke u javnom ili privatnom vlasništvu, poziv se očekuje za okvirno mjesec dana, na raspolaganju 354 milijuna kuna), izgradnja i opremanje fiksnih i mobilnih reciklažnih dvorišta (nositelj jedinice lokalne samouprave, u drugom tromjesečju planirana objava poziva, na raspolaganju 65 milijuna kuna), izgradnja i nabava opreme kojom se potiče recikliranje i ponovna uporaba (nositelj tvrtke u javnom i privatnom vlasništvu, planira se objava poziva u drugom tromjesečju, na raspolaganju 557 milijuna kuna) te sanacija zatvorenih odlagališta (nositelj jedinice lokalne samouprave, na raspolaganju 150 milijuna kuna). Ukupno je planirano za ove namjene 1,25 milijardi kuna. U tijeku je također programiranje za sredstva Operativnog programa konkurentnost i kohezija (oko 1,2 mlrd kuna) te će konačna konstrukcija biti poznata do kraja lipnja. 

Ujedno su detaljno prezentirani podaci iz novog Izvješća o komunalnom otpadu za 2020. godinu (podaci za 2021. se obrađuju). U 2020. godini u RH ukupno je nastalo 1.692.966 tona komunalnog otpada što predstavlja smanjenje od 6,5% u odnosu na ukupnu količinu iz 2019. godine. Godišnja količina komunalnog otpada po stanovniku za 2020. godinu iznosi 418 kg. Udio odvojeno sakupljenog komunalnog otpada iznosio je 41%. U 2020. bilježi se porast broja jedinica lokalne samouprave u kojima se provodilo odvojeno sakupljanje biootpada iz komunalnog otpada. Navedena aktivnost provodila se u 35% JLS odnosno 192 JLS što je 20 JLS više nego u prethodnoj 2019. godini. Najveće stope oporabe komunalnog otpada sakupljenog u organizaciji JLS bilježe se u Međimurskoj županiji (47%), Koprivničko-križevačkoj županiji (40%), Varaždinskoj županiji (37%) i Gradu Zagrebu (36%), a najmanje u Ličko-senjskoj županiji (3%) i Zadarskoj županiji (3%).

Aleksandra Čilić, načelnica Sektora za zaštitu okoliša u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost istaknula je da su Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Grad Prelog dugogodišnji partneri u provedbi mjera gospodarenja komunalnim otpadom. Grad Prelog redovito se javlja na sve javne pozive i natječaje Fonda i aktivno provodi svoje projekte. Ciljevi u odvojenom prikupljanju komunalnog otpada koje je postigao Grad Prelog i općine u kojima javnu uslugu obavlja komunalno društvo Pre-kom d.o.o. su respektabilni i kreću se od 55% do 80%. Poticaj Gradu Prelogu bio je što je morao 2011. godine zatvoriti svoje odlagalište komunalnog otpada te snažno krenuti u smjeru gradnje sustava odvojenog sakupljanja komunalnog otpada kako bi što manje otpada odvozio miješani komunalni otpad na drugo službeno odlagalište. 

Fond je sufinancirao Gradu Prelogu izgradnju sortirnice i kompostane (2014.-2015.) u visini 80% ukupne investicije te nabavu razne komunalne opreme i vozila za odvojeno prikupljanje otpada, edukaciju građana te izgradnju reciklažnog dvorišta u visini 40% ukupne investicije. U međuvremenu Grad Prelog je ostvario EU sredstva na javnim pozivima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja  koja su uložena u povećanje kapaciteta kompostane i nabavu dodatnih strojeva, tako da danas kapacitet kompostane premašuje 7000 tona godišnje. Osim navedenog, putem EU sredstava izgrađeno je reciklažno dvorište za građevinski i glomazni otpad te centar za ponovnu uporabu. 

Fond je u 2021. godini imao četiri javna poziva i jedan javni natječaj (za udruge) u području gospodarenja otpadom ukupne vrijednosti preko 90 mil kuna od čega je 48,7 mil kn sredstava iz poticajne naknade, dok su preostala sredstva osigurana iz drugih izvora financiranja Fonda. Prošle godine Fond je objavio javni poziv za sufinanciranje nabave komunalnih vozila na alternativna goriva (hibrid, el.energija, vodik) na koji se javilo 42 komunalne tvrtke u javnom i privatnom sektoru i koji su podnijeli zahtjeve u svojoj prijavi za jedno ili više komunalnih vozila (ukupno 69 komunalnih vozila). Cilj Poziva je smanjenje emisije CO2 i korak prema transformaciji komunalnih poduzeća u Hrvatskoj prema klimatskoj neutralnosti njihovog voznog parka. Time se ostvaruje napredak i u cilju smanjenja emisija CO2 u skladu s planom Europske unije „Fit for 55“, koji za cilj ima smanjenje CO2 za 55 % u odnosu na 1990. godinu. Sredstva su se dodjeljivala sukladno Programu državnih potpora.

U veljači 2022. godine Fond je objavio dva javna poziva u području gospodarenja otpadom koji su još otvoreni. Prvi javni poziv se odnosi na sufinanciranje uklanjanja otpada odbačenog u okoliš (tzv “divlja odlagališta“) u okviru kojeg su osigurana sredstva za sufinanciranje projekata sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu dodjeljivanja sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, te kriterijima i mjerilima za ocjenjivanje zahtjeva za dodjeljivanje sredstava Fonda u visini do 100% prihvatljivih troškova za uklanjanje otpada u romskim naseljima sukladno Odluci VRH o donošenju Operativnog programa nacionalnih manjina  manjine i Zaključku Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. godine, te 40%, 60% ili 80% za ostale JLS-ove ovisi na kojem području se nalaze.

Drugi javni poziv koji je objavljen je Javni poziv za iskaz interesa za provedbu akcija uklanjanja otpadnih vozila na otocima. Njime se želi potaknuti JLS-ove na otocima na organiziranu provedbu akcija uklanjanja otpadnih vozila budući da se u tom slučaju  organizira posebni trajektni ili drugi prijevoz sakupljenih otpadnih vozila sa otoka na zbrinjavanje. U skorije vrijeme Fond će objaviti planirane javne pozive i natječaje u 2022. godine (čeka se usvajanje od strane Upravnog odbora Fonda) te je plan nastaviti sa sufinanciranjem projekata, programa i drugih aktivnosti u području zaštite okoliša i prirode, klimatskih aktivnosti te energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije. U suradnji s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja Fond priprema i javni poziv za povećanje i unaprjeđenje kapaciteta recikliranja namijenjenog malim, srednjim i velikim poduzetnicima kako bi se ojačao i taj sektor koji svakako doprinosi ciljevima koje RH treba ispuniti.

Grad Prelog i svih 12 JLS-ova sudjelovalo je u projektu nabave spremnika za odvojeno sakupljanje komunalnog otpada koji je provodio Fond u ime 407 JLS-ova i za koji je nabavljeno preko 1.200.000 kom spremnika raznih vrsta i zapremina i za koja su ostvarena bespovratna EU sredstva u visini 85% ukupne vrijednosti, dok su 15% osigurale JLS-ovi koji su sudjelovali u ovom projektu. Vrijednost ukupne investicije iznosila je 362 mil kn. Fond očekuje prijave na javne pozive i natječaje u 2022. godini i od strane Grada Preloga i komunalnog društva PRE-KOM d.o.o. koji su predvodnici u gospodarenju otpadom i svakako su dobar primjer ostalim općinama i gradovima u uspostavi sustava gospodarenja otpadom, temeljenog na kružnom gospodarstvu.

Direktor Gradskog komunalnog poduzeća PRE-KOM d.o.o.; g. Siniša Radiković prezentirao je primjer dobre prakse ovog poduzeća formiranog sukladno članku 10. stavku 5. Zakona o gospodarenju otpadom. Putem ovog komunalnog poduzeća 14 JLS sporazumno gospodare otpadom te ono pokriva 43,5% Međimurske i 7,4% Varaždinske županije s potencijalom za širenje. Rezultat navedenog je da je u 2020. skupljeno blizu 11000 tona otpada, odloženo samo 3344 t dok su sve ostalo sami obradili. Pri izgradnji ovog sustava ključna je bila suradnja te je puno ulagano u edukaciju i informiranje korisnika usluge. Izuzetno lošim ocijenio je podatak da  69,07% JLS odvaja ispod 15%. Istaknuo je da, ukoliko se ne poveća odvojeno sakupljanje i obrada korisnog otpada neke JLS-ove s početkom rada centara za gospodarenje otpadom očekuje jedno veliko poskupljenje.

S druge strane, dobre rezultate bilježi svega 23 JLS koje su odvojeno sakupile više od 50% (riječ je o 4,14% JLS-a, svih 12 iz grupacije PRE-KOM). Ovdje prednjači Prelog s 70,98% odvojeno prikupljenog otpada, Koprivnica s 55,75%, Krk s 53,29% te Čakovec s 48,95%. U ovom dijelu iznio je primjedbu na sustav evidentiranja kojim se odvojeno sakupljeni biotopad koji je odložen na odlagalište broji u odvojeni te se ujedno korisni otpad iz „ne kućanstva“ koji ne skupi pružatelj javne usluge pribraja procjenom županijama/JLS-ovima. 

Naglasio je da su nažalost JLS i komunalna društva nespremna i nezainteresirana za raspisane nacionalne i EU javne pozive za gradnju infrastrukture za gospodarenje otpadom. Pri tome smatra da treba pripaziti s gradnjom reciklažnih dvorišta budući da ih se previše gradi a relativno su skupa i daju relativno malo odvojenog otpada. Rješenje vidi u konzumaciji članka 10. Zakona i zajedničkoj izgradnji jednog fiksnog reciklažnog dvorišta te pokrivanja ostalih potreba mobilnim reciklažnim dvorištem. Sa stajališta JLS najveći problem vidi u sakupljanju biorazgradivog komunalnog otpada, nedostatku kompostana, obradi glomaznog otpada, sortirnica i kašnjenju CGO-a. 

U nastavku je detaljno obrazložen uspostavljen sustav sakupljanja otpada na kućnom pragu koji u Gradu Prelogu obuhvaća sakupljanje miješanog komunalnog otpada, sakupljanje biorazgradivog komunalnog otpada, sakupljanje korisnog otpada (papir, tetrapak, plastika, staklena ambalaža, metalna ambalaža) te sakupljanje glomaznog otpada, granja, elektroničkog otpada, guma i tekstila. Obrazložen je sustav evidencije odvoza otpada te uspostavljenih RFID čipova i kamera na kamionima koje snimaju skupljanje odvoza uz čuvanje podataka četiri mjeseca, uspostavljenu aplikaciju za pametne telefone za korisnike. Navedeni sustav odvojenog prikupljanja otpada obuhvaća: kompostanu, sortirnicu korisnog otpada, mehaničku (strojno-ručnu) obradu glomaznog otpada, centar za ponovnu uporabu, reciklažno dvorište, otkup povratne ambalaže, otkup metala, spremište za sakupljanje otpadnog jestivog ulja i masti, reciklažno dvorište za građevinski otpad. Polazeći od kriterija utjecaja na udio odvojenog otpada te uspostavljenog sustava u Gradu Prelogu kao potrebne građevine za gospodarenje otpadom naznačio je: kompostanu (udio cca 35%, procjenjuje da RH treba još 40-50 kompostana), sortirnicu korisnog otpada (udio cca 20%), obradu glomaznog otpada (udio cca 8%), reciklažno dvorište fiksno (udio cca 1,9%), reciklažno dvorište mobilno (udio cca 0,1%), centar za ponovnu uporabu (otpada 0,1%), natkrivena i otvorena skladišta (otpada 0%), garaže za komunalna vozila (otpada 0%). 

Daljnji su ciljevi na tragu koncepta Zero Waste do 2025. izdvojiti do 75% korisnog otpada koje će se obraditi i oporabiti te smanjenje količine odloženog miješanog komunalnog otpada na 60 kg godišnje po stanovniku do 2025. godine.  Za provedeni EU projekt izgradnje reciklažnog dvorišta za građevinski otpad radi se na ukidanju statusa otpada za taj otpad. Nadalje, uz kompost želi se uspostaviti proizvodnja novog proizvoda univerzalnog supstrata „Flora EM“ te se planira daljnje  pomlađivanje flote vozila i strojeva u svim djelatnostima. Razmišlja se o građevini za sušenje miješanog komunalnog otpada kako bi se s uspostavom regionalnog centra Piškornica smanjile količine predane u centar za 20%. Razmišljanja su usmjerena i na manju energanu za miješani otpad međutim ističe kako to trenutno zakonodavna regulativne ne omogućava.

Pozitivnim u postojećem sustavu gospodarenja otpadom ocijenio je provođenje EU javnih poziva za izgradnju građevina za gospodarenje otpadom što je dao veliki poticaj za unapređenje sustava gospodarenja otpadom u JLS te očekivano raspisivanje novih EU javnih poziva iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Pozitivnim je ocijenio donošenje novog Zakona o gospodarenju otpadom kojim su riješeni razni problemi u sustavu (primjerice pitanje subjekta koji je obvezi izgradnje fiksnog reciklažnog dvorišta). Prostor za poboljšanje vidi u: smanjivanju garancije RH za građevine za obradu korisnog otpada, ne kompliciranju u definiranju popusta za korisnike javnih usluga, povećanju naknade za otkup povratne ambalaže u reciklažnim dvorištima jer ovaj sustav proizvodi gubitke, u usmjeravanju naplaćenih sredstva od poticajne naknade na smanjenje troškova odvojenog sakupljanja otpada, uvođenju vaučera za plaćanje režija za Rome i slično. Problematizirao je činjenicu da se svaka šarža komposta kontrolira dva puta (od strane Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja i Ministarstva poljoprivrede) te predlaže da se navedeno spoji u jedno ispitivanje.   

Članovi Odbora u raspravi su pozdravili primjer dobre prakse Grada Preloga te je ujedno iznesen prijedlog organizacije tematske sjednice Odbora u jednoj od JLS koje ne funkcioniraju dobro po pitanju uspostave sustava odvojenog sakupljanja otpada. U raspravi je otvoreno pitanje dobrog modela motiviranja građana za odvojeno sakupljanje otpada, posebice u višestambenim zgradama, uloge kontrole, kažnjavanja te edukacije. Upozoreno je i na probleme s kojima se određene jedinice lokalne samouprave susreću, a što je prepreka za realizaciju zajedničkog komunalnog poduzeća (nemogućnost da se osigura prostor za građevine za gospodarenje otpadom zbog naravi terena, iscjepkanost općina, politička nestabilnost na lokalnoj razini i slično). Istaknuto je kako je zbrinjavanje građevinskog otpada slaba točka u sustavu gospodarenja otpadom te je u tom smislu pohvaljena izgradnja reciklažnog dvorišta za građevinski otpad u Gradu Prelogu.

Zatražena su određena pojašnjenja vezano uz uvjete navoženja zemlje za koju je od strane sakupljača kategorizirano da ne sadrži teške metale. Iznesena je kritika dosadašnjeg slabog angažmana županija na uspostavi centara za gospodarenje otpadom. Izražena je podrška termičkoj obradi i uvođenju mogućnosti izgradnje energane. Istaknut je stav da se s MBO tehnologijom ne može biti financijski u plusu te da je stoga potrebno uvesti termičku obradu i uspostavu energana. Istaknuta je uloga uspostave balirki za uspostavu sortirnica te je naglašeno kako navedeno rijetko koja općina i grad može financijski realizirati. Upozoreno je na slučaj onečišćenja deponije otpada u Gradu Pagu pri čemu se onečišćuje prostor prema solani. Zatražena je intervencija Odbora ili inspekcije u cilju rješavanja navedenog onečišćenja okoliša. 

Vezano uz pitanje postrojenja za termičku obradu državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja istaknuo je da termička obrada nije zabranjena zakonodavnom regulativom, ali je definiran koncept sustava u kojem miješani komunalni otpad završava u centrima za gospodarenje otpadom. Naglasio je da je naručena studija pokazala kako bi RH trebale oko tri energane odnosno postrojenja za termičku obradu. Međutim, postavlja se pitanje lokacije ovakve građevine i prethodnog uključivanja u prostorno plansku dokumentaciju jer unatoč podršci koja se izražava nitko je ne želi u sklopu svoje jedinice lokalne samouprave. Ujedno je istaknuto da se iz europskih sredstava ne mogu sufinancirati takva postrojenja osim za obradu mulja. Zaključno je državni tajnik izrazio spremnost sudjelovanja Ministarstva ukoliko bi Odbor organizirao sjednicu u jedinici lokalne samouprave koja ostvaruje slabe rezultate u odvojenom prikupljanju komunalnog otpada. 

Nakon održane sjednice članovi Odbora obišli su Gradsko komunalno poduzeće PRE-KOM d.o.o. te kompaniju Tehnix d.o.o. u Donjem Kraljevcu.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 29. sjednici održanoj 10. ožujka 2022. godine, Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o provedbi Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskoga parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. godine o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje i Uredbe (EZ) br. 1830/2003 Europskoga parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. godine o sljedivosti i označavanju genetski modificiranih organizama i sljedivosti hrane i hrane za životinje proizvedenih od genetski modificiranih organizama kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 2001/18/EZ, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 3. ožujka 2022. godine. 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju državni tajnik istaknuo je da se predloženim zakonom osigurava provedba u međuvremenu donesene nove Uredbe (EU) 2019/1381 kojom se dijelom mijenja Uredba (EZ) br. 1829/2003. Uredba (EU) 2019/1381 donesena je zbog različitih pravila o transparentnosti procjene rizika i povjerljivosti podataka utvrđenih u zakonodavstvu o hrani, ako i drugim sektorskim aktima Europske unije. Uredbom (EU) 2019/1381 unificirat će se odredbe cjelokupnog zakonodavstva u području hrane u vezi s transparentnošću i održivosti procjene rizika s naglaskom na odredbe koje se odnose na obavješćivanje o riziku u području hrane s posebnim naglaskom na genetski modificiranu hranu i hranu za životinje. Zbog navedenog države članice Europske unije su u obvezi uskladiti svoja nacionalna zakonodavstva s odredbama Uredbe (EU) 2019/1381 kojom će se osigurati transparentno, stalno i uključivo obavješćivanje o riziku tijekom cijelog postupka procjene rizika među svim dionicima u postupku odobravanja genetski modificirane hrane i hrane za životinje (pravne osobe koje procjenjuju rizik i nadležna tijela koja upravljaju rizikom na nacionalnoj razini te osobe koje su odgovorne za stavljanje genetski modificirane hrane na tržište Europske unije). Predmetnim zakonom ujedno se vrši i usklađivanje s Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata („NN“, br. 97/20., 119/20. i 104/21.), a vezano za nazive nadležnih inspektora. U dijelu prekršajnih odredbi mijenjaju se iznosi novčanih kazni za postupanja koja se protive odredbama ovog Zakona.

Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi na Odboru zatražena su dodatna pojašnjenja vezano uz postupak procjene rizika te su predstavnici Ministarstva zdravstva pojasnili da će se provedbom predloženog Zakona osigurati veća kontrola onoga što industrija daje kao deklaraciju za svoj proizvod. Naglašeno je kako će se svi podaci provjeravati, evaluirati i verificirati. U tom radu sudjelovat će i hrvatski znanstvenici u dijelu procjene rizika, a isto tako i u dijelu obavješćivanja javnosti.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (8 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg 

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o provedbi Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskoga parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. godine o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje i Uredbe (EZ) br. 1830/2003 Europskoga parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. godine o sljedivosti i označavanju genetski modificiranih organizama i sljedivosti hrane i hrane za životinje proizvedenih od genetski modificiranih organizama kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 2001/18/EZ.
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 28. sjednici održanoj  17. veljače 2022. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 30. prosinca  2021. godine. 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju državni tajnik istaknuo je da se predloženim Zakonom određuju nadležnosti i odgovornosti dionika u postupku donošenja i provedbe akcijskih planova za poboljšanje kvalitete zraka te nadležnost Ministarstva u dijelu donošenja akcijskih planova za poboljšavanje kvalitete zraka kroz davanje mišljenja o prihvatljivosti koji je sastavni dio odluke o donošenju akcijskog plana. Ujedno se osigurava jasno definiranje obveza dionika vezano uz provedbu mjera definiranih akcijskim planovima za poboljšanje kvalitete zraka te se propisuje da se u slučaju neizvršavanja i neprovođenja planiranih mjera odnosno neostvarivanja zadanih ciljeva po potrebi pokreće postupak izmjena i dopuna akcijskog plana za poboljšanje kvalitete zraka. Daje se ovlaštenje ministru nadležnom za poslove zaštite okoliša da pravilnikom uredi: sadržaj i format akcijskog plana za poboljšanje kvalitete zraka; način i postupak donošenja akcijskog plana za poboljšanje kvalitete zraka; obveze jedinica lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba, ministarstva nadležnog za zaštitu zraka i drugih tijela u postupku donošenja i praćenja provedbe akcijskog plana za poboljšanje kvalitete zraka. Dopunjuju se prekršajne odredbe u dijelu koji se odnosi na kažnjavanje odgovornih osoba u jedinicama lokalne samouprave, jedinicama područne (regionalne) samouprave, Grada Zagreba i/ili tijela državne uprave u slučaju da ne osiguravaju provedbu i financiranje mjere za smanjivanje onečišćenja zraka utvrđenih u akcijskom planu za poboljšanje kvalitete zraka, ne osiguravaju provedbu mjera smanjivanja onečišćenosti zraka. 

Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi na Odboru istaknuta je važnost usklađivanja predloženog Zakona s EU regulativom u cilju očuvanja zdravlja građana i njihova prava na čisti zrak te je ujedno upozoreno na probleme s kojima se suočavaju pogranična područja Republike Hrvatske okrenuta prema Bosni i Hercegovini i Republici Srbiji. Naime pogranični gradovi izloženi su onečišćenju s druge strane granice na koje čelnici lokalne razine ne mogu puno utjecati bez obzira kakav akcijski plan provodili. Istaknuto je da se ovdje otvara pitanje važeće zakonodavne regulative iz područja zaštite zraka u navedenim državama i njihove kompatibilnosti s hrvatskom zakonodavnom regulativom. Ujedno je zatraženo pojašnjenje predloženim Zakonom dodatno definirane nadležnosti inspekcije nad provedbom nadzora brodskih goriva koja se koriste na plovnim objektima odnosno postupanje nadležne inspekcije pri pregledu pomorskih objekata i načinu korištenja brodskih goriva na njima. Postavljeno je pitanje hoće li se ova obveza uporabe goriva s 0,1% sumpora u vezu odnositi i na primjerice male brodare koji obavljaju usluge prijevoza turista.  

Predstavnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja naglasio je da Republika Hrvatska ima usklađen Zakon o zaštiti zraka s Direktivom 2008/50/EZ te nemamo povredu prava u tom smislu. Naime, unatoč tome što je vezano za akcijske planove Republika Hrvatska ostvarila određeni napredak u smanjenju onečišćenja pokazalo se da nije bilo dovoljno ambicioznosti, a to je proizlazilo iz nemogućnosti kontroliranja provedbe mjere. Navedeno se sada uređuje odredbama predloženog Zakona. Kada je riječ o prekograničnom onečišćenju pojašnjeno je kako se doprinos pograničnog onečišćenja mora sagledavati iz dva aspekta: daljinski prijenos koji utječe do 20% u ukupnom onečišćenju na području Republike Hrvatske (iz udaljenijih država poput Poljske, Češke i slično) te direktni doprinos pograničnog područja (primjer Slavonskog Broda i Broda). Naglašeno je da je u Slavonskom Brodu dominantan izvor sumporovodika bila Rafinerija Brod za vrijeme njezina rada, dok i nadalje ostaje problem lebdećih čestica koje su posljedica cijelog niza aktivnosti (kućna ložišta, promet, prekogranični prijenos i slično). Studija koju je 2016. godine izradio Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, a financirao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, pokazala je da je udio onečišćenja vezano za lebdeće čestice s prostora pograničnog grada Broda maksimalno 40%  dok je 60% udio koji treba riješiti Slavonski Brod. Dodatno je problematizirana dugotrajnost postupka donošenja Akcijskog plana za Slavonski Brod gdje je nadležno Ministarstvo u nekoliko navrata vraćalo na doradu Akcijski plan (bilo zbog neambicioznosti, njegove izrade od strane ovlaštenika koji je izgubio ovlaštenje i sl.) Istaknuto je kako se u praksi događalo da se akcijski planovi za razdoblje od četiri godine izrađuju po tri godine. Naznačeno je da se predloženim izmjenama Zakona povećava odgovornost ne samo gradonačelnika i načelnika već i čelnika državnih tijela. Vezano uz dodatno definirane nadležnosti inspekcije nad provedbom nadzora brodskih goriva koja se koriste na plovnim objektima istaknuto je da su ove odredbe usmjerene na velike brodove. Ovdje je posebice prisutan problem ulaska stranih brodova koji dolaze s otvorenog mora. Navedene odredbe, radi veličine brodova, odnose se i na Jadroliniju, ali ne i male brodare. 

U nastavku rasprave pozdravljene su sve izmjene Zakona koje će doprinijeti zaštiti zdravlja građana i zaštiti okoliša. Međutim, izneseno je neslaganje s prenošenjem obveza, a samim time i kaznenih odredbi na čelnike jedinica lokalne samouprave u slučaju kada se obvezuje gradove i općine na donošenje akcijskog plana, a radi se o investicijama za koje su čelnici izrazili primjedbe na Studiju utjecaja na okoliš u procesu njezine izrade. Problematizirano je kako se investitor, ukoliko uspješno ne riješi mjere zaštite zraka i okoliša kroz izradu Studije utjecaja na okoliš i ishodovanje dokumentacije, lišava odgovornosti koja se potom prenosi na čelnike lokalne samouprave. Iznijet je primjer pritužbi građana na kvalitetu zraka uslijed rada CGO Marišćina za što je izrađen Akcijski plan za poboljšanje kvalitete zraka s obzirom na sumporovodik. Njime su propisane mjere pri čemu dobar dio njih mora provesti CGO Marišćina, dok su nekakve financijske obveze i obveze na provođenju bile na Općini Viškovo. Stoga je vezano uz prebacivanje odgovornosti na lokalnu razinu istaknuta potreba razgraničavanja i uključivanja odgovornosti investitora kako oni ne bi bili lišeni odgovornosti za onečišćenje. Zatražena je informacija koliko je doneseno akcijskih planova za 2020. i 2021. godinu. 

Predstavnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja naznačio je da su dostavljena dva akcijska plana od kojih je jedan prethodno naveden. Dodatno je pojasnio da Direktiva ne poznaje razliku između mjerne postaje koja pripada onečišćivaču, lokalnoj mreži ili državnoj mreži. Jedinice lokalne razine ukoliko uvide da bi mogla biti narušena kvaliteta zraka mogu uspostaviti svoje mjerne postaje. Obveza uspostave mjerne postaje za onečišćivača proizlazi iz Studije utjecaja na okoliš kao mjera praćenja kvalitete zraka i praćenja doprinosa pojedinog onečišćivača na pojedinom području. Odgovornost onečišćivača utvrđuje inspekcija tj. nadzire provodi li mjere definirane okolišnom dozvolom. Vezano uz pitanje odgovornosti jedinica lokalne samouprave naglašeno je da pri izradi akcijskog plana svaka mjera koja se odnosi na onečišćivača, jedinicu lokalne samouprave, jedinicu regionalne samouprave, tijelo državne uprave te javno pravno tijelo dolazi na suglasnost Ministarstvu. Pri tome Ministarstvo neće dati pozitivno mišljenje ukoliko je netko odbio provoditi neku mjeru. Kada je riječ o odgovornosti čelnika lokalne razine treba imati na umu da je svaki dionik provedbe mjera dužan provoditi svoju mjeru. 

Tijekom rasprave pozdravljene su odredbe predloženog Zakona kojima se uvodi odgovornost tijela državne uprave i samog ministra ukoliko ne donese, ne provede i ne osigura financiranje mjera za smanjenje onečišćenja zraka. Nadalje je problematizirana ograničena mogućnost djelovanja na lokalnoj razini u slučajevima povremenih, iznenadnih onečišćenja. Za navedena nije moguće da budu izmjerena na lokalnoj razini, a također zbog prekasno izvršenog inspekcijskog nadzora ne dobivaju se podaci o onečišćenju i  samim time onečiščivač ne odgovara za ekološki incident. Kao primjer naveden je slučaj onečišćenja zraka nastalog uslijed nestandardnog prekrcaja nafte iz skladišta na brod od strane tvrtke JANAF d.d. Ovo otvara pitanje kako u budućnosti prevenirati ovakve slučajeve.

Predstavnik Ministarstva naznačio je da Zakon o zaštiti zraka ima mehanizme koji predviđaju incidentne situacije. U navedenim je slučajevima Državni inspektorat RH dužan postupati po dojavi, a jedinica lokalne samouprave donosi odluku o provođenju izvanrednih mjera. Ujedno jedinica lokalne samouprave može pokrenuti postupak angažiranja tvrtke koja će izmjeriti trenutno onečišćenje. Vezano uz iznesen primjer onečišćenja istaknuto je da je u sklopu velikog projekta modernizacije Državne mjere za praćenje kvalitete zraka planirano uspostavljanje mjerne postaje u Omišlju. 

Nastavno na pojašnjenje dodatno je naglašeno pitanje nedostatka kadrova Državnog inspektorata RH (što je ocijenjeno upitnim posebice na područjima opterećenima industrijom), ali ujedno i nedovoljno brzo reagiranje neovisno ima li se ili ne kadrovske resurse. Samim time, provođenje inspekcijskog nadzora nekoliko dana nakon onečišćenja pokazalo se nesvrhovitim.  

Vezano uz slučajeve povremenih onečišćenja istaknuto je da je u praksi uočen nedostatak brze reakcije od strane inspekcijskih službi te ujedno neprovođenje nenajavljenih ispitivanja kvalitete zraka. U tom smislu upućeno je na suradnju sa znanstvenim institucijama (poput Instituta Ruđer Bošković) koje raspolažu adekvatnom opremom. 

Nadalje, za provedbu akcijskih planova smanjenja lebdećih čestica u gradovima ključnim je ocijenjeno ciljano financiranje smanjenja utjecaja glavnih izvora lebdećih čestica (loženje i promet). Za provedbu mjera povećanja energetske učinkovitosti zgrada i kuća te uvođenja električnih automobila nedovoljno učinkovitim ocijenjen je model „najbržeg prsta“ za javne pozive Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Boljom metodom istaknuto je zajedničko djelovanje nadležnog ministarstva, Fonda i jedinica lokalne samouprave kako bi se osigurala financijska sredstva za ciljane mjere za naredne četiri godine. Navedeno bi primjerice uključivalo prebacivanje taksi vozila na električna vozila ili pak izrade energetskih atlasa na razini gradova i ciljanog financiranja povećanja energetske učinkovitosti zgrada. Takvim ciljanim ulaganjima na gradskoj razini mogli bi osigurati bolje učinke i ujedno njihovu mjerljivost. Ujedno je istaknuto da bi ostvarivanje ciljeva zaštite zraka trebalo biti indikator za dodjelu projekata iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti te ITU mehanizma (promet i zgradarstvo).

Ravnateljica Uprave za klimatske aktivnosti obrazložila je da se kroz novi Financijski plan sredstava dobivenih od dražbi ETS, a u dogovoru s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, intenzivnije ide u smjeru definiranja planova i javnih poziva za ciljane mjere. Primjerice u navedenom Financijskom planu na raspolaganju je 300 milijuna kuna za promet koji će biti usmjereni na javna vozila (ne samo taksi vozila već primjerice velik je interes Hrvatske pošte). Ujedno će po njegovu uspostavljanju RH biti na raspolaganju i financijska sredstva Socijalnog fonda za klimatsku politiku. 

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (9 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg 

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka.      
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 28. sjednici održanoj 17. veljače 2022. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama COM (2021) 564, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 24. siječnja 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu uredbe usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/21-07/471,  Urbroj: 50301-21/22-21-2 na sjednici održanoj 13. prosinca 2021. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je ravnatelj Carinske uprave te istaknuo da je mehanizam za prilagodbu  ugljika  na granicama  (engl. Carbon Border Adjustment Mechanism, CBAM) najavljen u Europskom zelenom planu, dio je tog paketa i služit će kao ključan element paketa instrumenata EU-a kojim će se rizici od istjecanja ugljika koji proizlaze iz povećanja klimatskih ambicija Unije nastojati smanjiti kako bi se do 2050. ostvario cilj klimatske  neutralnosti EU-a u skladu s Pariškim sporazumom. U ožujku 2021. Europski parlament donio je rezoluciju u kojoj se zagovara uvođenje mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama usklađenog s pravilima WTO-a. Trenutačno se pitanje rizika od istjecanja ugljika u Uniji rješava u okviru EU ETS-a. Uvođenjem CBAM-a na razini EU-a stvorit će se zajednički i jedinstven okvir kojim će se osigurati jednakost politike određivanja cijene ugljika koja se primjenjuje na unutarnjem tržištu EU-a i politike određivanja cijene ugljika koja se primjenjuje na uvoz. Cilj je osigurati da su domaća proizvodnja i uvoz podvrgnuti podjednakim razinama cijena ugljika te potaknuti proizvođače u trećim zemljama koji izvoze robu u Europsku uniju da usvoje tehnologije s niskom emisijom ugljika. U Republici Hrvatskoj postoji velik broj budućih obveznika, od kojih neki godišnje uvoze male količine (i manje od 1 kg) željeza, aluminija, gnojiva iii cementa; ukupno se radi o vrijednosti robe na godišnjoj razini od oko 3  mlrd. HRK (s oko 25 000 uvoznih stavaka) i više od 1.500 tvrtki/uvoznika.

Republika Hrvatska načelno podržava prijedlog i pozdravlja inicijativu EK kojom se uz povećanje klimatskih ambicija do 2030. godine nastoji zaštititi konkurentnost europske industrije te istovremeno potiče i proizvođače izvan EU na smanjenje emisije stakleničkih plinova koji nastaju kao posljedica industrijske proizvodnje. RH naglašava da je predloženi model uvođenja okolišne pristojbe na ugljik prvi takve vrste u svijetu i ne postoje iskustva stečena u njegovoj primjeni pa predstavlja izvjesnu nepoznanicu za industrijski sektor. Ujedno smatra da je Prijedlog uredbe nedorečen te da državama članicama potencijalno donosi previše administrativnog i financijskog opterećenja. 

RH ističe sljedeća važna pitanja: 1. definiranje praga ispod kojeg se prilikom uvoza neće biti obveznik CBAM mehanizma niti će se morati kupovati CBAM certifikati; 2. uspostava dva paralena registra u kojima će se evidentirati CBAM ceritifikati; 3. učinak na izvoznike iz EU-a u treće zemlje; 4. utjecaj na industriju – zadržavanje konkkurentnosti industrije EU-a/RH; 5. utjecaj na industriju uključenu u EU ETS – zadržavanje konkurentnosti industrije EU-a/RH uključene u EU ETS; 6. pitanja vezana za provedbu CBAM-a na području tržišta električne energije. 

RH smatra da je potrebno uključiti definiranje praga ispod kojeg se prilikom uvoza neće biti

obuhvaćen CBAM mehanizmom niti morati kupovati CBAM certifikati. RH ističe da je potrebno točnije definirati kako će se predaja certifikata obavljati na primjeru kada je količina robe (a onda i posljedično kolicina C02) manja od tone. RH smatra da je potrebno utvrditi optimalan sustav koji ne predstavlja preveliko administrativno opterećenje.
RH smatra da se za bilježenje uvoznika treba koristiti postojeće centralizirane carinske platforme. Osim toga, ovi bi poslovi trebali  biti centralizirani i u nadležnosti EK. Naime, prema ovom Prijedlogu uredbe EK predlaže  uspostavu  tri  sustava: centralnog  registra postrojenja u trećim zemljama koji uspostavlja EK, nacionalnog registra koje uspostavlja država  članica i koji sadrži račune s informacijama o svakom ovlaštenom deklarantu, i neovisnog  dnevnika transakcija kojeg vodi EK i u koji  se upisuju kupnja, posjedovanje, predaja, ponovna kupnja i poništenje CBAM certifikata te kojim se osigurava koordinacija nacionalnih registara. Ujedno se od država članica  traži  da same razvijaju i naprave registar s pojašnjenjem da EK te troškove nije predvidjela u VFO-u te da zbog toga ne može napraviti jedinstveni sustav. Države članice će ovom obvezom financijski i administrativno opteretiti državni proračun, dok će se s druge strane, svi ili većina prihoda od prodaje CBAM certifikata uplaćivati u EU proračun.

RH ističe da nije vidljiva uloga mehanizma u zaštiti proizvođača Europske unije koji izvoze svoje proizvode na međunarodna tržišta. Komisija nije napravila procjenu učinka za izvoz robe u treće zemlje. S obzirom na cijenu proizvodnje iste vrste robe u EU i u trećim zemljama, cijena EU proizvoda na tržištu izvan EU će neminovno biti viša.

RH izražava određenu bojazan u smislu očuvanja konkurentnosti hrvatske prerađivačke industrije. Paralelno s izradom Prijedloga uredbe bila je potrebna procjena utjecaja na razini sektora i na  razini država članica kako bi se ocijenio utjecaj na konkurentnost njihovih gospodarstva. RH se nalazi na vanjskim granicama EU-a te granici s tri zemlje koje nisu članice EU, a posljedično tome industrija u RH ima veći rizik od izmještanja proizvodnje. Isto tako hrvatski proizvođači velik dio proizvoda izvoze na tržišta bivše Jugoslavije, koja nisu u sastavu EU, tako da će se predloženi mehanizam sigurno odraziti na njihovu konkurentnost. RH je stava da je potrebno voditi računa da CBAM ne predstavlja nepotrebno financijsko i administrativno opterećenje za poduzeća, napose mala i srednja poduzeća.

RH otvara pitanje zadržavaja konkurentnosti industrije uključene u EU ETS. Naime, u RH mehanizam CBAM će se primjenjivati na postrojenja koja su u EU ETS-u: Holcim, Cemex i NEXE (cement), Petrokemija (gnojivo), Impol-TLM (aluminij), ABS Sisak (željezo). Uvođenje CBAM mehanizma  cementna  industrija u RH vidi kao rješenje postojećeg problema uvoza jeftinijeg cementa u RH iz trećih zemalja. Tijekom 2020. godine od ukupne količine uvezenog cementa na hrvatsko tržište, 47% je  uvezeno iz trećih zemalja (Turska, BIH i Srbija). S druge strane kod proizvodnje čelika i željeza (ABS Sisak d.o.o.) i aluminija (Impol-TLM) CBAM mehanizam će utjecati na povećanje cijene osnovne sirovine i to onog dijela koji se uvozi iz trećih zemalja, čime i njihov konačni proizvod poskupljuje. Tako operater postrojenja ABS Sisak d.o.o. nešto vise od 15% sirovine od željeza uvozi iz trećih zemalja, dok je ostatak iz zemalja EU. Za potrebe proizvodnje u postrojenju Impol-TLM čak 98% osnovne sirovine je iz uvoza iz trećih zemalja (40.000 t/godinu). Slijedom navedenog očekuje se povećanje cijena proizvedenih gotovih proizvoda od željeza i aluminija.

U području uvoza električne energije RH predlaže duže prijelazno razdoblje do 2030. godine, umjesto 2026. godine te ističe potrebu donošenja provedbenog akta za primjenu  CBAM u području električne energije.

RH ističe važnost uspostave centraliziranog sustava provedbe CBAM-a, a ne na nacionalnom nivou. Nadalje, RH otvara pitanje velikog broja provedbenih i delegiranih akta kojima će se naknadno propisati funkcionalnost samog CBAM  mehanizma, slijedom čega velik dio postojeće Uredbe nije jasan odnosno nije poznato funkcioniranje CBAM-a.

U raspravi na Odboru dodatno se osvrnulo na rezerve koje su istaknute u Stajalištu RH te posebice prijedlog RH, kao i velike većine država članica, da se uspostavi centralizirani sustav provedbe CBAM-a umjesto na nacionalnom nivou. Predstavnici Ministarstva financija te Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja istaknuli su da se rezerve koje je RH istaknula više tiču tehničkog, provedbenog mehanizma. Zahtjev za centralizacijom sustava provedbe proizlazi iz kompleksnosti administracije i troškova cijelog aparata te zadnje rasprave na Vijeću vode zaključku da se centralizacija isplati.   

Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora jednoglasno (9 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama COM (2021) 564

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić, predsjednica Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 28. sjednici održanoj 17. Veljače 2022. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u pogledu doprinosa zrakoplovstva Unijinom cilju smanjenja emisija na razini cijeloga gospodarstva i o pravilnoj provedbi globalne tržišno utemeljene mjere COM (2021) 552, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 24. siječnja 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu Direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/21-07/462, Urbroj: 50301-21/22-21-2 na sjednici održanoj 6. prosinca 2021. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te istaknuo da se ovim prijedlogom uvode izmjene zakonodavstva o sustavu EU-a za trgovanje emisijama (EU ETS) u pogledu njegove primjene na zrakoplovstvo kako bi se osiguralo: da zrakoplovni sektor pridonese novom cilju smanjenja emisija od najmanje -55% (u odnosu na razine iz 2005.) do 2030. godine u skladu s Europskim zelenim planom i Europskim propisom o klimi; da se EU ETS mijenja prema potrebi s obzirom na Program za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika iz međunarodnog zrakoplovstva, tzv. CORSIA; da se dodjela emisijskih jedinica za zrakoplovstvo revidira kako bi se povećao udio emisijskih jedinica namijenjenih za dražbu. Prijedlogom izmjena definiraju se udjeli količine emisijskih jedinica za dražbu u ukupnoj količini emisijskih jedinica za dodjelu. Taj udio bi iznosio 25% 2024. godine, 50% 2025. godine, 75% 2026. godine, a 2027. godine 100%, što znači da se od 2027. operatorima zrakoplova više neće dodjeljivati besplatne emisijske jedinice.

Republika Hrvatska pozdravlja pristup sektorskih doprinosa u naporima za dostizanje klimatskog cilja do 2030. te je svjesna potrebe revizije EU ETS-a u pogledu smanjenja emisija iz zrakoplovnog sektora. RH navodi da je vidljivo kako je uložen veliki napor u nastojanju da se postigne usklađenost politika EU-a s globalnom međunarodnom politikom smanjenja emisija stakleničkih plinova iz zrakoplovnog sektora (bitno jer globalna politika ne postavlja jednako ambiciozne ciljeve smanjenja emisije kao što ih postavlja EU).

S obzirom na trenutne okolnosti RH izražava izvjesnu zabrinutost zbog mogućih posljedica na poslovanje zrakoplovnih kompanija. Zrakoplovni sektor je jedan od sektora koji je najviše pogođen posljedicama pandemije bolesti COVID-19 i još uvijek je u postupku oporavka od tih posljedica zbog velikog smanjenja broja putnika. Ovaj utjecaj je globalni pa ne stavlja u neravnopravan položaj kompanije iz EU-a u odnosu na ostale svjetske zrakoplovne kompanije. Uslijed potpunog zatvaranja kad je po prvi put u povijesti sav putnički promet prekinut, a zrakoplovi prizemljeni, zabilježen je pad potražnje na globalnoj razini u iznosu od 60% u odnosu na 2019. godinu, dok je u RH taj pad bio još izraženiji s više od 80% u odnosu na 2019. godinu. Prema prognozama i scenarijima povratak prometa na razine slične onima iz 2019. godinu očekuje se tek tijekom 2024. godine, u idealnom scenariju razvoja epidemiološke situacije. Nadalje, nagli skok cijene emisijskih jedinica u relativno kratkom vremenu doveo je do porasta operativnih troškova kompanija, a do 2030. godine se može očekivati i daljnji porast cijene i operativnih troškova. Na cijenu emisijskih jedinica moglo bi utjecati predloženo smanjenje iznosa besplatne dodjele jedinica operatorima zrakoplova i njihovo ukidanje 2027. godine tj. stavljanje čitavog iznosa emisijskih jedinica za zrakoplovstvo na dražbu.

U RH u sustav EU ETS-a uključene su kompanije Croatia Airlines i Trade Air (od 2021.). Croatia Airlines je npr. 2018. i 2019. godine (zbog pandemije bolesti COVID-19 2020. godina nije uzeta u izračun) imala prosječne godišnje emisije od 176.650 tC02, dok su godišnje besplatne emisijske jedinice iznosile oko 85.828 t. Razliku od 90.822 tC02 su morali kupiti na tržištu kako bi ispunili svoje obveze te su u prosjeku morali platiti oko 2,2 milijuna EUR. Od 2027. godine će morati kupiti cjelokupan iznos emisija.

U okviru paketa ,,Spremni za 55%" je i revizija Direktive o oporezivanju energije kojom se uvodi PDV na zrakoplovno gorivo i kojom će se čišća goriva učiniti atraktivnijima u svim vrstama prijevoza. Zbog toga će rasti i operativni troškovi zrakoplovnih kompanija te će mnogi zračni prijevoznici prenijeti većinu dodatnih troškova ugljika na krajnje korisnike/putnike što otvara pitanje konkurentnosti. Poseban problem će biti ako će morati smanjivati operativne troškove vezane za sigurnost. RH ističe da predloženi način oporezivanja energenata i električne energije, koji se temelji na energetskoj učinkovitosti, mora biti postupan i prilagodljiv jer bi se na taj način osiguralo dodatno vrijeme za oporavak prometnog sektora te njegovu modernizaciju.

Novom inicijativom ReFuelEU Aviation promiču se održiva zrakoplovna goriva te njihovi dobavljači postaju dužni kombinirati ih u sve većem udjelu s postojećim gorivom za mlazne motore. Ozirom na male raspoložive količine takvog goriva ono je trenutno još uvijek skuplje od klasičnog goriva (tona takvog goriva bez marži na tržištu EU-a danas košta oko 2.700 USD/t, dok tona fosilnog mlaznog goriva 650 USD/t). Mogućnosti smanjenja emisija iz zrakoplovnog sektora su još uvijek ograničene. Postoji izvjesna zabrinutost predstavnika zrakoplovnih kompanija da na tržištu neće biti dovoljno održivog zrakoplovnog goriva za sve sudionike, a osim toga cijena takvog goriva je trenutno višestruko veća od cijene goriva koje se trenutno koristi.

RH podržava stav država članica da je potrebno sagledati kumulativni učinak svih zakonodavnih prijedloga iz paketa koji će imati utjecaj na zrakoplovni sektor. Velika većina država članica traži od EK procjenu kumulativnog učinka paketa ,,Spremni za 55%" na sektor zrakoplovstva, obzirom na to da će osim revizije Direktive o ETS-u na sektor zrakoplovstva imati utjecaj i revizija Direktive o oporezivanju energije, inicijativa ReFuelEU Aviation za održiva goriva za zrakoplovstvo te revizija Direktive o uspostavi infrastrukture za altemativna goriva.

Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi na Odboru izneseno je slaganje sa Stajalištem Republike Hrvatske. Postavljeno je pitanje je li tehnološki do 2027. godine moguće osigurati takvu tehnologiju i goriva. Iznesen je stav da je riječ o preambicioznim ciljevima te je izražena zabrinutost da bi navedeno moglo rezultirati kolapsom cijele avioindustrije. Posebice se taj utjecaj problematizirao za Republiku Hrvatsku za čije su gospodarstvo značajni avio gosti. Ocijenjeno je da bi navedeno višestruko poskupilo turističke aranžmane i dolazak u Republiku Hrvatsku te je ujedno otvoreno pitanje utjecaja na hrvatskog nacionalnog avioprijevoznika Croatia Airlines. Zatraženo je detaljnije pojašnjenje stajališta drugih država članica, posebice onih koje su turističke destinacije.

Načelnica Sektora u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja istaknula je da su sve države članice pred istim izazovima budući da bi se ovo primjenjivalo na cijelu Europsku uniju. Predlaže se da se s 2027. godinom prestane s besplatnom dodjelom emisijskih jedinica. Ujedno 2027. godine počet će se primjenjivati globalno tržišno utemeljena mjera. Samim time će i prijevoznici u trećim zemljama biti obuhvaćeni mjerama smanjenja emisija odnosno plaćati ukoliko nisu u okviru dozvoljenih kvota ili će koristiti emisijske jedinice generirane provedbom nekih drugih projekata. Upravo je to bio uspjeh konferencije u Glasgowu jer su se uspjela usvojiti pravila za korištenje fleksibilnih mehanizama u okviru Pariškog sporazuma. Navedeno podrazumijeva da netko može financirati neke projekte u nerazvijenim državama gdje su te mjere jeftinije i generirati jedinice kojima se onda može pokrivati emisije u zrakoplovstvu. Naravno, zabrinutost postoji i opravdano je pitanje dostupnosti novih tehnologija, ali avioprijevoznici su usmjerili napore ka postizanju tih ciljeva te su zrakoplovi sve efikasniji. Postoji zabrinutost vezano uz dostupost tih goriva, a naravno i za njihovu cijenu. Međutim, sve je postavljeno kako bi se tom visokom cijenom i ciljevima postiglo da se ide u tom smjeru. Naime dosada su aviokompanije morale kupiti 15% emisijskih jedinica dok su 85% dobivale besplatno što nije rezultiralo progresom u smanjenju emisija.

Ravnateljica Uprave za klimatske aktivnosti dodatno je istaknula da iz navedenog ne proizlazi da ćemo 2027. godine imati takva goriva i prijeći na njihovu uporabu već da će avioprijevoznici morati plaćati emisije za sve što emitiraju (kao što primjerice plaćaju veliki energetski subjekti u RH). Ono što je dobro je da će se taj novac slijevati u fondove (u slučaju RH u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost) iz kojih će se financirati projekti dekarbonizacije, kako u tehničkom smislu tako i u istraživanja. Time se pokušava iznivelirati i potaknuti jedan cirkularni sustav u kojem onaj koji onečišćuje plaća, ali plaća upravo zato da bi se razvojem došlo do rješenja. S 2027. godinom ne podvlači se crta na način da avioprijevoznici koji neće imati održivo gorivo neće pružati usluge prijevoza. Naime, oni će samo morati više plaćati nego do sada, ali računa se da će se dovoljno financijskih sredstava slijevati za istraživanje i dekarbonizaciju te da će im taj sustav omogućiti brzi prijelazak na održiva goriva.

Nastavno na dana dodatna pojašnjenja ponovno je izraženo mišljenje kako je riječ o specifičnoj visoko tehnološkoj branši što otvara pitanje postizanja tih ciljeva u tako kratkom roku. Ovdje su posebice izloženi manji avioprijevoznici čije će poslovanje biti dovedeno u pitanje. Ponovno je istaknuta važnost avioprijevoza, posebice u ljetnoj sezoni, za hrvatski turizam. Istaknuto je da će navedeno rezultirati poskupljenjem usluge avioprijevoza te je izražena bojazan da će time postati i nedostupan što će u konačnici biti negativno za RH kao turističku zemlju. Cijeneći ambicioznost pretočenu u ove ciljeve naznačeno je da svijet ne ide tim brzim ritmom kojim se donose ovi propisi.

S druge strane u raspravi je iznesen stav kako EU generalno ide vrlo brzo u tom smjeru i da u protivnom neće biti turizma za dvadeset godina ako se ne poduzmu značajni koraci u smanjenju emisija. Ujedno je upozoreno na zabrinjavajuću činjenicu da u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti nisu predviđene mitigacijske mjere za obalu i ozbiljan rizik od dizanja mora za naše obalne gradove. Vezano uz zadani rok do 2027. isti nije ocijenjen upitnim te je dodatno istaknuta potreba uključivanja svih subjekata u napore za smanjenje emisija. U tom smislu predsjednica Odbora istaknula je kako će u sklopu rasprave o povlasticama zastupnika predložiti da se zastupnicima za udaljenosti ispod 600 km ne odobrava prijevoz avionom.

Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, jednoglasno (8 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u pogledu doprinosa zrakoplovstva Unijinom cilju smanjenja emisija na razini cijeloga gospodarstva i o pravilnoj provedbi globalne tržišno utemeljene mjere COM (2021) 552

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić, predsjednica Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 28. sjednici održanoj 17. veljače 2022. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije, Odluke (EU) 2015/1814 o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije i Uredbe (EU) 2015/757 COM (2021) 551, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 26. siječnja 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/22-07/12, Urbroj: 50301-21/06-22-2 na sjednici održanoj 18. siječnja 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te istaknuo da su analize pokazale da bi se emisije do 2030. godine, zadržavanjem postojećeg zakonodavstva, smanjile za 51%, što bi bilo više od postavljenog cilja od 43%, međutim ne bi bilo dovoljno za ostvarivanje novog ambicioznog cilja od -55% do 2030. godine. Zbog toga je glavni razlog donošenja ovog prijedloga revizija EU ETS-a u skladu s klimatskim ambicijama za 2030. godinu i postizanje najmanje 55% neto smanjenja emisija stakleničkih plinova u odnosu na emisije 1990. godine, s postupnom putanjom do klimatske neutralnosti do 2050. godine. Prema prijedlogu sektori u EU ETS-u do 2030. godine trebaju smanjiti emisije za 61% u odnosu na 2005. godinu. Procjena učinka pokazala je da se povećanje klimatskih ambicija treba odraziti i na ostale sektore koji dosad nisu bili obuhvaćeni EU ETS-om pa se predlaže da se u sustav uključe emisije iz sektora pomorskog prometa te emisije iz sektora zgradarstva i cestovnog prometa.

RH podržava izmjenu EU ETS direktive radi provedbe ambicije koja se postavlja s novim ciljem smanjenja emisija do 2030. godine od najmanje -55%. Vezano za izmjenu EU ETS direktive najveći izazov za postrojenja koja su uključena u EU ETS bit će smanjenje ukupnog broja raspoloživih emisijskih jedinica uslijed povećanja linearnog faktora smanjenja, koji će umjesto dosadašnjih 2,2% iznositi 4,2% do 2030. godine. Posljedično će se time smanjiti količina emisijskih jedinica koje se besplatno dodjeljuju. RH podržava te smatra nužnim ograničavanje emisijskih jedinica i povećanje linearnog faktora smanjenja za postizanje cilja te će se postrojenja morati prilagoditi.

RH podržava mehanizam za prilagodbu ugljika na granici (CBAM). Uvođenje CBAM mehanizma cementna industrija u RH vidi kao rješenje postojećeg problema uzvoza jeftinijeg cementa u RH iz trećih zemalja.

Vezano za uključivanje pomorskog prometa u EU ETS RH ističe da uvođenje navedenih mjera može prouzročiti izazove u pomorskom sektoru koji se odnose na operativnu, tehničku, ali i financijsku prirodu, a posebicu u lukama koje nemaju razvijenu potrebnu lučku infrastrukturu. Isti se odnosi i na brodare kojima će trebati velik period prilagodbe po pitanju prelaska na alternativna goriva. Predloženim mjerama otvara se pitanje konkurentnosti europskih brodara na svjetskom tržištu. Ujedno su alternativna goriva još u razvoju (vodik, amonijak i dr.) te je stoga neophodno ubrzati razvoj novih tehnologija i omogućiti financiranje nabave takvih brodova.

RH smatra najvećim izazovom izmjenom EU ETS direktive predloženo uključivanje sektora zgradarstva i cestovnog prometa od 2025. u zaseban EU ETS. RH ističe kako cestovni promet čini 27% ukupnih emisija u RH te će njegovo uključivanje u EU ETS dodatno istaknuti izazove u pogledu razvoja infrastruture za cestovna vozila na alternativna goriva, kao i pristupačnost ovakvih vozila građanima u RH (obzirom na manju kupovnu moć građana u odnosu na države članice s većim BDP-om). Uključivanje sektora zgradarstva u zaseban EU ETS može rezultirati povećanjem cijena za građane koji bi time bili još više izloženi riziku od energetskog siromaštva. Nedostatak financijske sposobnosti građana, velik broj umirovljenih građana s niskim primanjima i visok stupanj zaduženosti javnog sektora tekođer predstavljaju prepreku za energetsku obnovu zgrada. Razorni potresi koji su pogodili RH u 2020. dokaz su da je uz energetsku obnovu zgrada nužno provoditi i konstrukcijsku obnovu. U sljedećem razdoblju RH će posebno poticati energetsku obnovu koja se nadovezuje na nužnu konstrukcijsku obnovu što poskupljuje izvedbu, a ne pridonosi energetskim uštedama i smanjenju emisija. Stoga će biti potrebno pripremiti detaljnu analizu opterećenja za građane te na temelju te analize osmisliti i provesti mjere za sprečavanje širenja energetskog siromaštva.

RH podržava izmjenu pravila za rezervu za stabilnost tržišta kojima se regulira količina jedinica u opticaju s ciljem bolje regulacije cijene emisijskih jedinica na tržištu. RH smatra da sustav izračuna jedinica koje se prebacuju u rezervu postaje fleksibilniji te će manje utjecati na volatilnost kretanja cijene emisijske jedinice.

RH podržava predloženo povećanje iznosa za Modernizacijski fond za modernizaciju postrojenja, povećanje energetske učinkovitosti i korištenje obnovljivih izvora energije, posebice za postrojenja koja će biti uključena u EU ETS u idućem desetljeću. Za sada RH na raspolaganju ima 8,7 milijuna emisijskih jedinica, a novim prijedlogom njihov broj bi se povećao na 12,2 milijuna emisijskih jedinica. RH je iskoristila mogućnost predviđenu EU ETS direktivom da 20% sredstava od prodaje na dražbi doda u Modernizacijski fond (oko 6 milijuna emisijskih jedinica). Ujedno RH podržava povećanje sredstava za Inovacijski fond za financiranje inovativnih projekata kojima će se smanjiti ili u potpunosti ukloniti emisije. Međutim, ne slaže se s dijelom prijedloga kojim se 150 milijuna jedinica iz novog EU ETS-a za cestovni promet i zgradarstvo stavlja u Inovacijski fond. RH je stava da te jedinice treba ostaviti u novom EU ETS-u te prihode od njihovog dražbovanja usmjeriti na mjere kojima će države članice financirati aktivnosti smanjenja emisija u ovim sektorima te smanjenje energetskog siromaštva i povećanje energetske učinkovitosti.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, bez rasprave, jednoglasno (9 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije, Odluke (EU) 2015/1814 o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije i Uredbe (EU) 2015/757 COM (2021) 551

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić, predsjednica Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 28. sjednici održanoj 17. veljače 2022. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Socijalnog fonda za klimatsku politiku COM (2021) 568, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 24. siječnja 2022. godine.

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu uredbe usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/21-07/470, Urbroj: 50301-21/22-21-3 na sjednici održanoj 13. prosinca 2021. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te istaknuo da je opći cilj Socijalnog fonda za klimatsku politiku pridonijeti tranziciji prema klimatskoj neutralnosti rješavanjem pitanja socijalnih učinaka uključivanja emisija stakleničkih plinova iz zgrada i cestovnog prometa u područje primjene Direktive o ETS-u. Posebni cilj Fonda je pružiti potporu ranjivim kućanstvima, mikropoduzećima i korisnicima usluga prijevoza privremenom izravnom potporom dohotku te mjerama i ulagajima namijenjenima povećanju energetske učinkovitosti zgrada, dekarbonizaciji grijanja i hlađenja zgrada, uključujući integraciju energije iz obnovljivih izvora te omogućivanje boljeg pristupa mobilnosti i prijevozu s nultom i niskom stopom emisija. Fond se osniva za razdoblje od 2025. do 2032. godine. Svaka država članica trebala bi donijeti svoj socijalni plan za klimatsku politiku. Plan se podnosi zajedno s ažuriranim integriranim klimatsko-energetskim planom, a službeno podnošenje očekuje se do kraja lipnja 2024. godine. Na temelju pozitivne ocjene socijalnog plana za klimatsku politiku, EK će sklopiti sporazum s predmetnom državom članicom. Financijska omotnica Fonda iznosi 23,7 milijardi EUR za razdoblje 2025.-2027. te 48,5 milijardi eura za razdoblje 2028.-2032., što u načelu čini 25% očekivanih prihoda od prodaje emisijskih jedinica na dražbi u okviru trgovanja emisijama za zgrade i cestovni promet. Maksimalni iznos sredstava koji može biti dodijeljen RH temeljem Prijedloga uredbe iznosi 1.403.864.753,00 EUR. Države članice sufinanciraju minimalno 50% ukupno procijenjenih troškova za mjere iz Socijalnog plana za klimatsku politiku.

Republika Hrvatska pozdravlja ciljeve Prijedloga uredbe te ključnim za daljnji rad na određenim dijelovima paketa ističe prijedloge revizije VFO-a i ODS-a. RH smatra da metodologija izračuna raspodjele sredstava Socijalnog fonda za klimatsku politiku nije dovoljno jasna te da bi trebalo transparetno objaviti metodologiju izračuna za svaku državu članicu zasebno. RH ističe da će razvijenije države članice moći koristiti nova sredstva, koja dobiju, za konkretne mjere smanjenja emisija, dok će one manje razvijene biti prisiljene usmjeriti značajan dio svojih prihoda od novog ETS-a u suzbijanje samih učinaka rasta cijena prijevoza i stanovanja te će raspolagati manjim iznosima za mjere kojima će se smanjiti potrebe za fosilnim gorivima i samim time smanjiti emisije. RH zastupa stajalište da bi dijeljeno upravljanje Fondom rezultiralo boljom suradnjom između EK i država članica te da se Prijedlogom uredbe treba propisati da se sredstva Fonda uplaćuju predfinanciranjem za svaku godinu trajanja Fonda posebno. Ovakva odredba posebno je važna za RH obzirom da će imati velike financijske izdatke za sprječavanje energetskog siromaštva koje neće moći pokriti samo iz proračunskih sredstava. Nadalje, RH predlaže da se u prijedlog propisa uvedu odredbe koje će omogućiti predfinanciranje kao što je propisano za npr. Modernizacijski fond, a na temelju podnesenih planova država članica i liste projekata i programa koji će se financirati sredstvima Socijalnog fonda. Ujedno RH smatra da je potrebna detaljna informacija EK o tome zašto je stopa nacionalnog sufinanciranja tako visoka (min 50%), uzimajući u obzir da se cjelokupna omotnica Fonda sastoji od sredstava koji predstavljaju 25% prihoda država članica iz novog sustava trgovanja emisijama iz sektora zgradarstva i cestovnog prometa. U vezi povećanja Inovacijskog fonda RH se ne slaže sa člankom 30.d. stavkom 4. Direktive o ETS-u kojim se 150 milijuna emisijskih jedinica izdanih u okviru novog sustava trgovanja emisijama za cestovni promet i zgrade stavlja na raspolaganje Inovacijskom fondu kako bi se potaknula zelena tranzicija. Stoga predlaže da se navedena sredstva stave na raspolaganje državama članicama kroz Socijalno klimatski fond za financiranje mjera dekarbonizacije u sektorima zgradarstva i prometa. Osim toga, imajući u vidu da je početak razdoblja provedbe uvijek nešto sporiji, posebno kada je u pitanju osnivanje novog fonda (dodatno vrijeme za uspostavljanje i funkcioniranje cjelokupnog sustava kako bi mogao isporučiti dovoljnu razinu ili rezultate), RH smatra da postizanje opipljivog napretka iz članka 19. točka 7. ne treba biti kriterij za isplatu financijskih sredstava država članica.

Nakon uvodnog obrazloženja dodatna pojašnjenja zatražena su vezano za neslaganje RH da se 150 milijuna iz novog EU ETS-a za cestovni promet i zgradarstvo stavlja u Inovacijski fond. Ravnateljica Uprave za klimatske aktivnosti pojasnila je da je stav kako bi sredstva trebala biti usmjerena u sektor odnosno namjene iz koje proizlaze emisije. Generalno smo zadovoljni da se formira još jedan fond za tu namjenu i želja je da većina tih sredstava ide u tu namjenu tj. ulaganja u energetsku učinkovitost zgrada i promet. Što se tiče prometa ovdje nije samo riječ samo o ulaganjima u zamjenu za vozila na alternativna goriva već općenito jačanju mobinosti. Navedeno podrazumijeva ulaganje u javni prijevoz i omogućavanje njegove dostupnosti građanima koji su socijalno ugroženi.

Vezano uz predviđenu visoku stopu nacionalnog sufinanciranja izneseno je kako ista možda ne bi trebala biti ista za sve zemlje članice.

U raspravi je otvoreno pitanje koliko će Republika Hrvatska morati osigurati zelene energije da pokrije sve ciljeve iz ovih prijedloga novih akata EU o kojima se raspravlja. Naglašena je uloga i značaj gospodarstva i turizma te istaknuto kako je potrebno sagledati kako će se pokriti manjak energije koji je štetan za prirodu (ocijenjeno da je to zadatak ne samo za RH već i cijelu Europu).

Ravnateljica Uprave za klimatske aktivnosti obrazložila je da upravo stoga ulažemo u obnovljive izvore energije te imamo ciljeve da do 2030. godine imamo 65% odnosno 2/3 konzuma energije iz obnovljivih izvora energije, a čak 100% niskougljične energije do 2030. godine.

Nastavno na ovu problematiku u raspravi je dodatno podržano nastojanje da RH dobiva čistu energiju iz obnovljivih izvora energije i da ona bude jeftina i dostupna svima, ali je i problematizirana realnost planova na razini EU. Upozoreno je kako su realnost RH gradovi poput Siska, Kutine, Slavonskog Broda na čiju kvalitetu zraka značajno utječu emisije nastale uporabom drvenog ugljena za grijanje u domaćinstvima. S druge strane sada govorimo o ambicijama da do 2027. godine avioni koriste održiva goriva ili će plaćati za emisije. Istaknuto je kako bi velik uspjeh za RH bio riješiti problem održivog grijanja u gradovima.

Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora jednoglasno (9 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Socijalnog fonda za klimatsku politiku COM (2021) 568

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić, predsjednica Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Poštovani gospodine Hajduković,

Temeljem Vašeg dopisa KLASA: 021-10/22-11/01, URBROJ: 6521-31-22-01 od 26. siječnja 2022. godine te članka 152. Poslovnika Hrvatskoga sabora („NN“, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. i 123/20), Odbor za zaštitu okoliša i prirode utvrdio je na 28. sjednici Odbora održanoj 17. veljače 2022. godine, Prijedlog uvrštavanja prioritetnih prijedloga zakonodavnih akata Europske unije te inicijativa Europske komisije iz djelokruga Odbora za zaštitu okoliša i prirode u Radni program za razmatranje stajališta Republike Hrvatske za 2022. godinu te Vam ga dostavljamo u privitku.

S poštovanjem,

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Popis prioritetnih prijedloga zakonodavnih i nezakonodavnih akata Europske unije za donošenje u 2022. godini

Europski zeleni plan

1.    Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 347/2013; COM (2020) 824

Gospodarstvo u interesu građana

1.    Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2013/34/EU, Direktive 2004/109/EZ, Direktive 2006/43/EZ i Uredbe (EU) br. 537/2014 u pogledu korporativnog izvještavanja o održivosti; COM (2021) 189

Prilog I.: Nove inicijative

Europski zeleni plan

Cilj politike:
1.    Paket mjera za nultu stopu onečišćenja    

Inicijative:
a)    Revizija Uredbe (EZ) br. 1272/2008 o razvrstavanju, označivanju i pakiranju (zakonodavna inicijativa, uključuje procjenu učinka, članak 114. UFEU-a, drugo tromjesečje 2022.)
b)   Integrirano upravljanje vodama – revidirani popisi onečišćujućih tvari u površinskim i podzemnim vodama
(zakonodavna inicijativa, uključuje procjenu učinka, članak 192. UFEU-a, treće tromjesečje 2021.)
c)    Revizija zakonodavstva EU-a o kvaliteti zraka (zakonodavna inicijativa, uključuje procjenu učinka, članak 192.
UFEU-a, treće tromjesečje 2022.)

Cilj politike:
2.    Paket   mjera   za   borbu   protiv   klimatskih promjena    

Inicijative:
a)    Preispitivanje pravila EU-a o fluoriranim stakleničkim plinovima (zakonodavna inicijativa, uključuje procjenu učinka, članak 192. stavak 1. UFEU-a, drugo tromjesečje 2022.)
b)   Okvir EU-a za usklađeno mjerenje emisija iz prometa i logistike (zakonodavna inicijativa, uključuje procjenu učinka, članak 91. i članak 100. stavak 2. UFEU-a, četvrto tromjesečje 2022.)
c)    Preispitivanje normi za emisiju CO2 iz teških vozila (zakonodavna inicijativa, uključuje procjenu učinka, članak
192. stavak 1. UFEU-a, četvrto tromjesečje 2022.)
d)   Certifikacija uklanjanja ugljika (zakonodavna inicijativa, uključuje procjenu učinka, članak 192. stavak 1. UFEU-a,
četvrto tromjesečje 2022.)

Cilj politike:
3.    Kružno gospodarstvo    

Inicijative:
Inicijativa za pravo na popravak (zakonodavna inicijativa, uključuje procjenu učinka, treće tromjesečje 2022.)

Cilj politike:
4.    Plastično pakiranje    

Inicijative:
a)    Okvir politike za plastiku na biološkoj osnovi, biorazgradivu plastiku ili plastiku koja se može kompostirati
(nezakonodavna inicijativa, drugo tromjesečje 2022.)
b)   Ograničavanje mikroplastike (nezakonodavna inicijativa, četvrto tromjesečje 2022.)
c)    Mjere za smanjenje ispuštanja mikroplastike u okoliš (zakonodavna inicijativa, uključuje procjenu učinka, članak
114. UFEU-a, četvrto tromjesečje 2022.)

Cilj politike:
5.    Bioraznolikost i „od polja do stola”    

Inicijative: 
Održiva upotreba pesticida – revizija pravila EU-a (zakonodavna inicijativa, uključuje procjenu učinka, članak 192.
stavak 1. UFEU-a, prvo tromjesečje 2022.)

Gospodarstvo u interesu građana

Cilj politike:
13.    Zaštita radnika

Inicijative:
Zaštita radnika od rizika povezanih s izlaganjem azbestu na radu (zakonodavna inicijativa, uključuje procjenu učinka, članak 153. stavak 2. UFEU-a, treće tromjesečje 2022.)

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 27. sjednici održanoj  9. veljače 2022. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Fondu za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 10. prosinca  2021. godine.   

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.
Odbor je proveo objedinjenu raspravu o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Fondu za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško i Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti.

U uvodnom obrazloženju državni tajnik istaknuo je da se predložene izmjene Zakona o Fondu usklađuju sa Strategijom i Nacionalnim programom provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško. Ovaj Konačni prijedlog zakona predlaže se paralelno s Konačnim prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti budući da se iz njega u Zakon o Fondu preuzimaju odredbe kojima se regulira pitanje naknada od kojih se financira Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada kao i izrada podzakonskih akata. Uvodno je istaknuto da niti u raspravi na plenarnoj a niti od strane tijela državne uprave nije bilo zahtijeva za suštinskim promjenama. Stoga ne postoje bitne razlike između rješenja koja se predlažu Konačnim prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona, osim manjih nomotehničkih dorada teksta.  

Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi na Odboru postavljeno je pitanje je li od listopada prošle godine (kada je taj postupak bio u tijeku) do današnjeg dana završen postupak izbora izvođača za izradu strateške studije utjecaja na okoliš od strane Fonda. Državni tajnik pojasnio je da je postupak uključio i podnošenje žalbi i sporove na Upravnom sudu, ali da je pitanje tjedna kada će ovaj postupak biti završen. 

U nastavku rasprave upozoreno je na odredbe Direktive o istrošenom gorivu i radioaktivnom otpadu koja eksplicite traže postojanje nadležnog regulatornog tijela kao stručne i nezavisne institucije koja je u cijelosti odgovorna za djelatnosti ili objekte povezane s gospodarenjem istrošenim gorivom ili radiološkim otpadom. Naime, navedena Direktiva definira sljedeće: „Države članice osiguravaju da je nadležno regulatorno tijelo funkcionalno odvojeno od svakog drugog tijela ili organizacije koje se bave promidžbom ili iskorištavanjem nuklearne energije ili radioaktivnog materijala uključujući proizvodnju električne energije“. Istaknuto je da je 2019. godine ukinut Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost te je zatraženo pojašnjenje koje će to sada biti tijelo koje će u skladu s navedenom Direktivom biti nezavisno stručno tijelo odnosno može li Fond predstavljati to nezavisno stručno tijelo. Ključnim je ocijenjeno jesu li  izvršene konzultacije s Europskom komisijom o prihvatljivom tijelu za obavljanje ovih poslova sukladno Direktivi. 

Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja obrazložio je da Ministarstvo unutarnjih poslova, koje je naslijedilo Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost, ima ulogu nezavisnog tijela. Naglasio je kako nema dodirnih točaka između Fonda i Ministarstva unutarnjih poslova te da je hrvatski model identičan modelu primijenjenom u Republici Sloveniji. Naime, i u Republici Sloveniji regulator je pri ministarstvu te ujedno postoji formiran Fond. Istaknuto je da su oba ova zakona prošla provjeru kroz bazu Ministarstva vanjskih i europskih poslova što je također kontrolni mehanizam usklađenosti propisa s Direktivama. Ponuđena zakonska rješenja prihvatljiva su za Europsku komisiju.  

Državni tajnik Ministarstva unutarnjih poslova dodatno je naglasio odredbe članka 7a. važećeg Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti kojim je izrijekom u pet točaka propisano što Ministarstvo treba poduzimati u svrhu osiguranja stvarne neovisnosti od neprimjerenog utjecaja pri odlučivanju.
Nastavno na dana obrazloženja ponovno je naglašena upitnost rješenja da ministarstvo kao dio Vlade RH predstavlja nezavisno stručno tijelo.    
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova  (6 glasova „za“ i 1 glas „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O FONDU ZA FINANCIRANJE RAZGRADNJE I ZBRINJAVANJA RADIOAKTIVNOG OTPADA I ISTROŠENOGA NUKLEARNOG GORIVA NUKLEARNE ELEKTRANE KRŠKO

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA 
Sandra Benčić                

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 27. sjednici održanoj  9. veljače 2022. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 10. prosinca  2021. godine.   

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.

Odbor je proveo objedinjenu raspravu o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti i Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Fondu za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško. 

U uvodnom obrazloženju državni tajnik istaknuo je da se predloženim Zakonom vrši usklađivanje s propisima EU te usklađivanje s odredbama Zakona o Fondu za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško i predloženih izmjena i dopuna toga Zakona. Naime, iz Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti preuzimaju se u Zakon o Fondu odredbe kojima se regulira pitanje naknada od kojih se financira Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada kao i izrada podzakonskih akata. Predloženim izmjenama predviđa se osnivanje Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada samo u odnosu na one djelatnosti koje su predviđene Nacionalnim programom provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva i postignutim dogovorom s Republikom Slovenijom, odnosno samo za zbrinjavanje radioaktivnog otpada i iskorištenih izvora, a ne i istrošenog nuklearnog goriva u odnosu na Nuklearnu elektranu Krško. Uvodno su također obrazložene razlike između rješenja koja se predlažu ovim Konačnim prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz prvog čitanja te naglašeno kako su razlike neznatne i nomotehničke naravi. 
Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi na Odboru  upozoreno je na odredbe Direktive o istrošenom gorivu i radioaktivnom otpadu koja eksplicite traže postojanje nadležnog regulatornog tijela kao stručne i nezavisne institucije koja je u cijelosti odgovorna za djelatnosti ili objekte povezane s gospodarenjem istrošenim gorivom ili radiološkim otpadom. Naime, navedena Direktiva definira sljedeće: „Države članice osiguravaju da je nadležno regulatorno tijelo funkcionalno odvojeno od svakog drugog tijela ili organizacije koje se bave promidžbom ili iskorištavanjem nuklearne energije ili radioaktivnog materijala uključujući proizvodnju električne energije“. Istaknuto je da je 2019. godine ukinut Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost te je zatraženo pojašnjenje koje će to sada biti tijelo koje će u skladu s navedenom Direktivom biti nezavisno stručno tijelo odnosno može li Fond predstavljati to nezavisno stručno tijelo. Ključnim je ocijenjeno jesu li izvršene konzultacije s Europskom komisijom o prihvatljivom tijelu za obavljanje ovih poslova sukladno Direktivi. 

Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja obrazložio je da Ministarstvo unutarnjih poslova, koje je naslijedilo Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost, ima ulogu nezavisnog tijela. Naglasio je kako nema dodirnih točaka između Fonda i Ministarstva unutarnjih poslova te da je hrvatski model identičan modelu primijenjenom u Republici Sloveniji. Naime, i u Republici Sloveniji regulator je pri ministarstvu te ujedno postoji formiran Fond. Istaknuto je da su oba ova zakona prošla provjeru kroz bazu Ministarstva vanjskih i europskih poslova što je također kontrolni mehanizam usklađenosti propisa s Direktivama. Ponuđena zakonska rješenja prihvatljiva su za Europsku komisiju.  
Državni tajnik Ministarstva unutarnjih poslova dodatno je naglasio odredbe članka 7a. važećeg Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti kojim je izrijekom u pet točaka propisano što Ministarstvo treba poduzimati u svrhu osiguranja stvarne neovisnosti od neprimjerenog utjecaja pri odlučivanju.
Nastavno na dana obrazloženja ponovno je naglašena upitnost rješenja da ministarstvo kao dio Vlade RH predstavlja nezavisno stručno tijelo.    
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 1 glas „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O RADIOLOŠKOJ I NUKLEARNOJ SIGURNOSTI

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   
   

PREDSJEDNICA ODBORA 
Sandra Benčić  

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 26. sjednici održanoj 8. prosinca 2021. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva i stavljanju izvan snage Direktive 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća COM (2021) 559, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 5. studenoga 2021. godine.  
Stajalište RH Hrvatske o ovom Prijedlogu uredbe usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/21-07/406,  URBROJ: 50301-21/32-21-3 na sjednici održanoj 19. listopada 2021. godine.
Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture te istaknuo da se Prijedlog uredbe odnosi na izradu nove uredbe o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva. Novom će se uredbom izvan snage staviti Direktiva 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva. Prijedlog je dio sveobuhvatnog skupa međusobno povezanih političkih inicijativa u okviru paketa za ostvarivanje cilja od 55% („Spremni za 55“). Inicijativom se nastoji osigurati dostupnost i iskoristivost široko rasprostranjene mreže infrastrukture za alternativna goriva u cijeloj Europskoj uniji. 
Paket zakonodavnih prijedloga „Spremni za 55“ sadrži niz međusobno povezanih prijedloga u smjeru postizanja ciljeva smanjenja emisija u prometu. RH podržava ciljeve navedenog paketa, međutim ističe kako će za njegovu provedbu biti potreba sustavna preobrazba cjelokupnog gospodarstva te značajno povećanje plovila i vozila s nultim i niskim emisijama kao i preobrazba ključne prometne i energetske infrastrukture. Vezano za Prijedlog uredbe o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva RH podržava izbor uredbe kao pravnog instrumenta koji bi trebao zamijeniti dosadašnju direktivu, s obzirom da će isto omogućiti usklađenu provedbu na području EU. 
RH je stava da predložene odredbe Prijedloga uredbe mogu prouzročiti probleme operativne, tehničke i financijske prirode. Ovo se posebno odnosi na luke, ali i ceste u smislu punionica električnom energijom za teška vozila, s obzirom da potrebna infrastruktura trenutno ne postoji. U lukama zacrtani ciljevi iziskuju kvalitetno unapređenje energetske mreže dok proces ozelenjivanja zahtijeva blisku suradnju luka, brodara, proizvođača te distributera energije, ali i vlasnika tereta. U slučaju putničkih brodova, različite kategorije brodova razlikuju se u svojim karakteristikama potražnje za energijom dok su na vezu, što posljedično dovodi do različitih potreba ulaganja u jednoj luci. Brodovi za kružna putovanja veliki su potrošači električne energije (cca 5-10 MW) te bi navedeno moglo uzrokovati nedostatak ili nedovoljne kapacitete transformatorskih stanica na području gradova – luka. Kako bi cjelokupan sustav neometano funkcionirao potrebna su velika ulaganja unutar luka (izgradnja lučke infrastrukture, novih transformatorskih stanica, osiguranje posebnog prostora za skladištenje i punjenje čistih goriva, nabava novih (alternativnih) vozila za transport i prekrcaj itd.) i odgovarajuće vrijeme prilagodbe (potrebno uzeti u obzir različite startne pozicije pojedinih država članica).
RH, polazeći od toga da je između ostalog i otočna država, navodi da predložene odredbe, upravo zbog kratkog vremena prilagodbe mogu potencijalno prouzročiti negativan socioekonomski učinak za krajnje korisnike. Nadalje, RH ističe da je potrebno predvidjeti duži rok za prilagodbu zakonskih okvira država članica te pojednostaviti predloženi sustav obavješćivanja kako bi se izbjegla nepotrebna preklapanja i pretjerano administrativno opterećenje. 
Nadalje, dodatno vrijeme za prilagodbu ili prilagodba ciljeva na način da više odgovaraju stupnju razvoja tržišta i tehnologije bit će potrebno predvidjeti za teška vozila odnosno električne punionice za takva vozila. Naime, teška vozila na baterijski pogon ne postoje na tržištu i upitno je hoće li ikada postojati (postoji problem težine potrebne baterije, koja bi takvo vozila učinila neučinkovitim i nepraktičnim, te za sada postoje samo dostavna vozila ispod 3,5 t), dok postojeći električni autobusi prometuju samo u zatvorenim gradskim sustavima s infrastrukturom na okretištima i mogućnošću nadopunjavanja koja ne zahtjeva dodatno stajanje. Međutim, upravo će ciljevi za punionice za čitavu TEN-T osnovnu i sveobuhvatnu mrežu za navedena vozila predstavljati najveće opterećenje elektroenergetskog sustava iz cestovnog prometa te se čine neproporcionalni potrebama odnosno radi se o maksimalno postavljenim ciljevima pokrivenosti infrastrukture planiranim za fazu minimalnog ili nikakvog razvoja tržišta. 
RH je ujedno stava kako bi novo zakonodavstvo trebalo osigurati fleksibilnost za bilo koja čista goriva ili tehnologije koje pružaju ekvivalentna rješenja, posebice uzimajući u obzir kako još uvijek postoji neizvjesnost oko toga koja će čista goriva biti prikladna za koji segment pomorstva uzimajući u obzir vrstu broda i tereta i područje plovidbe. Isto vrijedi i za čiste tehnologije za teška cestovna vozila. 
Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi se osvrnulo na sporna/otvorena pitanja naznačena u Stajalištu RH vezano uz nedostatnu infrastrukturu, posebice nepostojanje potrebne lučke infrastrukture. Uočeno je kako bi se ovo moglo financirati iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. U tom smislu zatraženo je obrazloženje je li navedeno integrirano u navedeni Plan.
Državni tajnik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture istaknuo je da je EU na krizu uzrokovanu pojavom epidemije odgovorila uspostavom Mehanizma za oporavak i otpornost koji zajedno s paketom „Spremni za 55“, Pariškim sporazumom kao i ostalim mjerama  ima za cilj zaustaviti globalno zatopljenje. Republika Hrvatska je u samom programiranju za svaku mjeru, za svaki cilj i ulaganja imala zahtjev postizanja zelenih ciljeva i digitalizacije. RH je pri tom izrazila svoje ambiciozne ciljeve te je prisutan optimizam da će se sredstva uspjeti iskoristiti na način da se dosegne razina infrastrukturne opremljenosti zapadnih zemalja (pri tom treba imati na umu da kada je riječ o prometu ni zapadne zemlje, izuzev Danske ili skandinavskih zemalja nisu tako daleko odmakle u tom pogledu). Ambicioznost je prisutna i posebice kada je riječ o pomorskom prometu gdje je RH na neki način u skupini zemalja (baltičkih, sredozemnih zemalja) kojima je nametnula određeni tempo po pitanju sigurnosti i alternativnih goriva. Međutim, problem je ne samo u RH već i u cijeloj EU što za sada ne postoji jasan stav koja su to alternativna goriva koja su pogodna. 
Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, jednoglasno (7 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

                                                               MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalištu Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva i stavljanju izvan snage Direktive 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća COM (2021) 559 

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 
   

PREDSJEDNICA ODBORA
                                                            Sandra Benčić 
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 26. sjednici održanoj 8. prosinca 2021. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u pogledu obavješćivanja o neutralizaciji s obzirom na globalnu tržišno utemeljenu mjeru za operatere zrakoplova sa sjedištem u Uniji COM (2021) 567,  koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 24. studenoga 2021. godine.  
Stajalište RH Hrvatske o ovom Prijedlogu odluke usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/21-07/431,  URBROJ: 50301-21/22-21-5 na sjednici održanoj 15. studenoga 2021. godine.
Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva mora, poremta i infrastrukture te istaknuo da se od 2019. godine provodi Program za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo (CORSIA) Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva mehanizam. Svrha mu je praćenje, izvješćivanje i verifikacija emisija te bi  trebao biti tržišno utemeljena mjera koja se primjenjuje na globalnoj razini i kojom se od 1. siječnja 2021. godine određenim jedinicama za neutralizaciju emisija nastoje neutralizirati emisije ugljikova dioksida iz međunarodnog zrakoplovstva koje premašuju fiksnu razinu emisija.  EU namjerava provesti CORSIA-u uzimajući u obzir razlike između zakonodavstva EU-a i CORSIA-e. S ciljem implementacije CORSIA-e u europsko zakonodavstvo, Europska komisija je predstavila revidirani Prijedlog direktive o izmjeni Direktive (EU) 2003/87/EZ  u pogledu obavješćivanja o neutralizaciji s obzirom na globalnu tržišno utemeljenu mjeru za operatere zrakoplova sa sjedištem u Uniji te revidirani Prijedlog direktive o izmjeni Direktive (EU) 2003/87/EZ u pogledu doprinosa zrakoplovstva Unijinom cilju smanjenja emisija na razini cijelog gospodarstva i o pravilnoj provedbi globalno tržišno utemeljene mjere. 
Glavne zakonske izmjene povezanog Prijedloga direktive su, između ostalog, nastavak primjene EU ETS-a u Europi, uz primjenu CORSIA-e, prema potrebi, na letove izvan Europe. Prijedlog direktive omogućuje zračnim prijevoznicima sa sjedištem u EU-u upotrebu odgovarajućih međunarodnih jedinica za ispunjavanje obveze za letove u treće zemlje ili iz trećih zemalja koje primjenjuju CORSIA-u. Kako bi se osiguralo da se provedbom CORSIA-e u EU podupiru ciljevi Pariškog sporazuma i daju poticaji za široko sudjelovanje u CORSIA-i, moraju se ispuniti sljedeći uvjeti: jedinica za ispunjavanje obveze moraju potjecati iz država koje su stranke Pariškog sporazuma i sudjeluju u CORSIA-i te se mora izbjegavati dvostruko računanje jedinica. 
Prijedlogom odluke uvodi se i izmjena pravila o zrakoplovstvu u sustav EU ETS-a kako bi se uvela obavijest država članica zračnim prijevoznicima sa sjedištem u EU-u o neutralizaciji za 2021. godinu u okviru CORSIA-e. Cilj je provesti slanje te obavijesti tako da se administrativno opterećenje nacionalnih tijela i zračnih prijevoznika svede na najmanju moguću mjeru i pruži pravna sigurnost u pogledu neutralizacije koju u okviru CORSIA-e provode zračni prijevoznici sa sjedištem u državama članicama. Zbog velikog smanjenja emisija iz zrakoplovstva tijekom 2020. godine zbog pandemije bolesti COVID-19, Vijeće ICAO-a je na svojoj 220. sjednici u lipnju 2020. odlučilo da bi operateri zrakoplova kao referentnu vrijednost za izračun neutralizacije za razdoblje 2021.-2023. trebali upotrebljavati emisije iz 2019. godine.  
U članku 1. Prijedloga odluke, kojim se mijenja članak 12. stavak 6. Direktive 2003/87/EZ, uvodi se pravna obveza za države članice da do 30. studenoga 2022. zračne prijevoznike sa sjedištem u EU-u obavijeste o iznosima za neutralizaciju za emisije tijekom 2021. godine. Stoga se ovim prijedlogom predviđa da, nakon što bude jasan iznos dodatne neutralizacije za 2021. godinu, koji će najvjerojatnije biti jednak nuli, države članice to tijekom 2022. priopće zračnim prijevoznicima.   
Republika Hrvatske nema primjedbi te podržava Prijedlog odluke u pogledu obavješćivanja o neutralizaciji s obzirom na globalno tržišno utemeljenu mjeru za operatere zrakoplova sa sjedištem u Uniji. RH od 1. siječnja 2021. godine, kao i ostale države članice EU-a, dobrovoljno sudjeluje u programu CORSIA. 
Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, bez rasprave, jednoglasno (7 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

                                                               MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u pogledu obavješćivanja o neutralizaciji s obzirom na globalnu tržišno utemeljenu mjeru za operatere zrakoplova sa sjedištem u Uniji COM (2021) 567

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

    PREDSJEDNICA ODBORA

                                                            Sandra Benčić 
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 26. sjednici održanoj 8. prosinca 2021. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uporabi obnovljivih i niskougljičnih goriva u pomorskom prometu i izmjeni Direktive 2009/16/EZ COM (2021), koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 24. studenoga 2021. godine.  
Stajalište RH Hrvatske o ovom Prijedlogu uredbe usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/21-07/431,  URBROJ: 50301-21/22-21-5 na sjednici održanoj 15. studenoga 2021. godine.
Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture te istaknuo da se ovaj prijedlog zakonske regulative, kao dio paketa „Spremni za 55“, odnosi na uporabu obnovljivih i niskougljičnih goriva u pomorskom prometu, a čime bi se doprinijelo ispunjenju obveza u okviru Pariškog sporazuma te ostvarenju ciljeva Europske unije za 2030. godinu. Ovim se Prijedlogom uredbe predlaže donošenje zajedničkog regulatornog okvira EU-a za povećanje udjela obnovljivih i niskougljičnih goriva u kombinaciji goriva u međunarodnom pomorskom prometu bez stvaranja prepreka jedinstvenom tržištu. Očekuje se da će se većom predvidljivošću regulatornog okvira potaknuti razvoj tehnologije i proizvodnja goriva. 
Republika Hrvatska pozdravlja napore koje EK ulaže u borbi protiv klimatskih promjena povećavajući klimatske ambicije i predlažući smanjenje emisija za 55% do 2030. godine u usporedbi s razinama iz 1990. godine. RH smatra kako se radi o vrlo ambicioznom cilju koji niti jedan sektor s područja RH ne može samostalno dostići. Paket zakonodavnih prijedloga „Spremni za 55“ sadrži niz međusobno povezanih prijedloga u smjeru postizanja ciljeva smanjenja emisija u prometu. Za njegovu provedbu bit će potrebna sustavna preobrazba cjelokupnog gospodarstva te značajno povećanje broja plovila i vozila s nultim i niskim emisijama kao i preobrazba ključne infrastrukture. Predložena uredba u skladu je s pripremom uvođenja pomorstva u sustav trgovanja emisijama, a sama primjena odnosi se na brodove iznad 5000 BT bez obzira na njihovu zastavu ukoliko uplovljavaju/isplovljavaju/borave u lukama EU-a, a što odgovara i opsegu već postojeće EU MRV Direktive. Predložene odredbe predstavljaju dodatne mjere uz planirano uvođenje pomorstva u EU u sustav trgovanja emisijama, no upitna je njihova primjena na regionalnoj (EU) razini. Pomorstvo je sektor globalne prirode te čak i ako se primjenom ove uredbe uspije stvoriti potražnja za održivijim/alternativnim gorivima na području EU-a, brod koji koristi neko takvo gorivo i plovi između luke EU-a i luke treće zemlje, mora imati dostupno i to gorivo i s njim povezanu infrastrukturu i izvan granica EU-a te će bez globalnog razvoja i primjene alternativnih tehnologija ovu uredbu biti izuzetno teško provesti.  Nadalje, nametanje ove vrste regionalnih mjera može dovesti do istjecanja ugljika i korištenje alternativnih ruta i pravaca te stvaranje hub-ova gdje će se teret iskrcavati i pretovarivati na neku drugu vrstu prijevoznog sredstva (modal shift).  Razvidno je i da će luke koje neće moći pružiti usluge on-shore power supply (OPS) gubiti posao i biti zaobilažene u korist onih koji će to moći. Potreban razvoj OPS-a ovisi i o planovima energetskog razvoja na pojedinom područjima, a što je značajan financijski poduhvat te je potrebno osigurati dovoljan iznos sredstava za međusektorska ulaganja iz mehanizama financiranja EU-a. Dodatno, potrebno je imati na umu količinu administrativnog opterećenja koje se nameće brodaru/kompaniji, a vezano uz potrebne evidencije i skupljanje podataka za potrebe verifikatora. 
RH smatra kako bi novo zakonodavstvo trebalo osigurati fleksibilnost za bilo koja čista goriva ili tehnologije koje pružaju ekvivalentna rješenja, posebice uzimajući u obzir kako još uvijek postoji neizvjesnost oko toga koja će čista goriva biti prikladna za koji segment pomorstva, uzimajući u obzir vrstu broda i tereta te područje plovidbe kao i njihovu dostupnost na globalnoj razini. Također, takve tehnologije u ovom trenutku nisu dovoljno razvijene te nije moguće niti procijeniti u kojem trenutku će postati dostupne čitavom sektoru pomorstva. Stoga je potrebno razmisliti o kasnijem početku primjene ove uredbe te postupnim rokovima prilagodbe (posebno imajući na umu područje primjene te predložene postotke iz članka 4.) Usklađenost s ovom uredbom mogla bi ovisiti o elementima izvan kontrole društva kao što su pitanja povezana s dostupnošću ili kvalitetom goriva te je potrebno omogućiti fleksibilnost pri prenošenju ili posuđivanju viška usklađenosti. RH je ujedno detaljno razradila stajalište po člancima Prijedloga uredbe. 
Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, bez rasprave, većinom glasova (6 glasova „za“ i 1 glas „suzdržan“) je utvrdio sljedeće:

                                                               MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uporabi obnovljivih i niskougljičnih goriva u pomorskom prometu i izmjeni Direktive 2009/16/EZ COM (2021) 562 

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

    PREDSJEDNICA ODBORA

                                                            Sandra Benčić 
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 26. sjednici održanoj 8. prosinca 2021. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i vijeća o osiguravanju jednakih uvjeta za održivi zračni prijevoz COM (2021) 561, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 24. studenoga 2021. godine.  
Stajalište RH Hrvatske o ovom Prijedlogu uredbe usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/21-07/431,  URBROJ: 50301-21/22-21-5 na sjednici održanoj 15. studenoga 2021. godine.
Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture te istaknuo da je opći cilj prijedloga osigurati jednake uvjete na zrakoplovnom tržištu EU-a i smanjiti emisije CO2 postupnim povećanjem udjela održivih zrakoplovnih goriva u zračnim lukama EU-a, a sve u cilju ubrzavanja dekarbonizacije zrakoplovstva i dosizanja klimatskih ciljeva za 2030. i 2050. godinu. Naime, od 2020. zračni prijevoz je jedan od sektora koji su najteže pogođeni krizom uzrokovanom bolešću COVID-19. S obzirom na to da se nazire mogući kraj pandemije, očekuje se da će zračni promet u narednim godinama postupno nastaviti i vratiti na razine prije krize. S druge strane emisije iz tog sektora povećavaju se od 1990. godine te bi se nakon prevladavanja pandemije trend povećanja emisija mogao vratiti. Stoga se prijedlogom želi osigurati postupni prestanak uporabe fosilnog mlaznog goriva i uspostaviti konkurentno tržište održivih zrakoplovnih goriva. 
RH podržava ciljeve paketa zakonodavnih prijedloga „Spremni za 55“, ali ističe kako će za njegovu provedbu biti potrebna sustavna preobrazba cjelokupnog gospodarstva te značajno povećanje plovila i vozila s nultim i niskim emisijama kao i preobrazba ključne infrastrukture. Vezano uz ovaj Prijedlog uredbe RH smatra da je uredba prikladan pravni instrument koji će osigurati usklađenu provedbu na području EU-a. Imajući u vidu da je proizvodnja održivih alternativnih goriva još uvijek na niskoj razini, što prati i niska razina potražnje, prisutnosti i korištenja takvih goriva u zrakoplovima, obveze koje proizlaze iz ove uredbe mogle bi prouzročiti dodatne izazove u postizanju cilja kojim se žele osigurati jednaki uvjeti za održivi zračni prijevoz. RH ima proizvodnju avionskog goriva iz fosilnih izvora, ali još uvijek nema uspostavljenu proizvodnju alternativnih goriva, mahom zbog visoke cijene tehnologije koja ova goriva čini apsolutno nekonkurentnima na tržištu. Kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021.-2026. RH planira poticanje proizvodnje biogoriva druge generacije za cestovni prijevoz (Biorafinerija – tvornica bioetanola), ali ne i proizvodnje naprednih avionskih goriva čija tehnologija još uvijek nije dovoljno isplativa. Naime, nužno je osigurati pravovremenu dostupnost takvih goriva pod jednakim uvjetima svim prijevoznicima na koje će se ova uredba primjenjuje. No obveza se ne smije preliti niti na opskrbljivače, posebice dok tehnologija proizvodnje alternativnih avionskih goriva ne postane isplativa. Također, nužno je osigurati i da ovo ne stavlja prijevoznike iz EU-a u nepovoljniji položaj u odnosu na prijevoznike iz trećih država, pogotovo imajući u vidu posljedice i povijesnu krizu koju je pandemija bolesti COVID-19 prouzročila u sektoru civilnog zrakoplovstva. Ovo je posebno važno kad se uzme u obzir da provedba ove Uredbe predviđa i jačanje određenih europskih/EU inicijativa pri Organizaciji međunarodnog civilnog zrakoplovstva (ICAO) te dosadašnji značajan otpor određenih grupacija trećih država europskim/EU inicijativama po pitanju zaštite okoliša. 
Uz konkretne primjedbe po člancima Uredbe, RH je kao sporna/otvorena pitanja istaknula sljedeća: kako će dobavljač takvih goriva osigurati njihovu ekonomsku isplativost i kako će se to odraziti na troškove prijevoznika; kako i kada će se osigurati dovoljne količine sintetskog goriva za potrošnju u zračnom prometu; kojim propisom se definira kvaliteta sintetičkih goriva za primjenu u zračnom prometu (do sad smo imali standarde JIG-1 i JIG2 za fosilna goriva; kakve su posljedice na zapaljivost sintetičkih goriva i slijedom toga kako pripremati spasilačko-vatrogasnu službu? RH ističe da je, vezano za zaštitu tržišne pozicije prijevoznika iz EU-a u odnosu na prijevoznike iz trećih država te imajući u vidu tijek postupka u odnosu na inicijative vezane za zaštitu okoliša unutar  ICAO-a, važno osigurati da s planiranom primjenom ove uredbe prijevoznike iz EU-a, a i ostatak industrije ne dovede u nepovoljan položaj te u skladu s time moguće revidirati predložene datume početka primjene.  
Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, bez rasprave, jednoglasno (7 glasova „za“) je utvrdio sljedeće:

                                                               MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osiguravanju jednakih uvjeta za održivi zračni prijevoz COM (2021) 

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

    PREDSJEDNICA ODBORA

                                                            Sandra Benčić 
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 26. sjednici održanoj 8. prosinca 2021. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Vijeća o restrukturiranju sustava Unije za oporezivanje energenata i električne energije (preinaka) COM (2021) 563, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 5. studenoga 2021. godine.  
Stajalište RH Hrvatske o ovom Prijedlogu direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/21-07/405,  URBROJ: 50301-21/32-21-4 na sjednici održanoj 19. listopada 2021. godine.
Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je predstavnik Ministarstva financija te istaknuo da je navedeni Prijedlog direktive dio europskog zelenog plana i zakonodavnog paketa „Spremni za 55“ predloženog od Europske komisije kojim se pokreće revizija zakonodavstva u području klime, energetike i prometa s ciljem smanjivanja emisije stakleničkih plinova za najmanje 55% do 2030. (u odnosu na 1990.) i dostizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine. Prijedlogom Direktive revidiraju se i ukidaju određena postojeća oslobođenja od plaćanja poreza i smanjene visine poreza, uvode se novi predmeti oporezivanja, predlažu se nove minimalne visine oporezivanja koje se određuju prema energetskom sadržaju energenata i električne energije te se uspostavlja dinamika dostizanja tih visina. 
Republika Hrvatska, u kontekstu Europskog zelenog plana i paketa „Spremni za 55“ te postavljenih klimatskih ciljeva u zaštiti i očuvanju okoliša koji se žele postići, u načelu podržava inicijalni Prijedlog direktive. RH ističe da Prijedlog direktive, kao dio sveobuhvatne revizije klimatskog, prometnog, građevinskog i energetskog sektora, postizanje ciljeva pogotovo u pogledu smanjivanja emisija CO2 te tranzicije u primjeni čišćih goriva i poticaja u ulaganja u alternativna goriva, svojim predloženim i revidiranim odredbama takve ciljeve nesporno podupire. 
RH smatra da zbog široke i različite primjene raznih vrsta energenata i električne energije u sektorima koji obuhvaćaju značajne segmente gospodarstva (npr. zračni, pomorski i željeznički promet, poljoprivreda i industrija i dr.), kao i društvo (kućanstva), predloženi način oporezivanja energenata i električne energije koji se temelji na energetskoj učinkovitosti mora biti postupan i prilagodljiv na način kako bi se u što većoj mjeri izbjegli negativni utjecaji u socijalnom aspektu, konkurentnosti gospodarstva ili prikupljanju poreznih prihoda. 
S obzirom da je prometni sektor znatno pogođen negativnim utjecajem pandemije uzrokovane virusom COVID-19, a i u kontekstu nedovoljne razvijenosti dijelova prometne infrastrukture te poglavito uzevši u obzir ovisnost prometne povezanosti otoka isključivo o pomorskom prometu, RH predlaže da Direktiva u dijelu ukidanja  obveznih oslobođenja u sektoru prometa stupi na snagu najranije 2025. godine. Na taj način bi se osiguralo dodatno vrijeme za oporavak prometnog sektora te za njegovo unaprjeđenje i modernizaciju kroz pripremu i provedbu nužnih investicijskih projekata sukladno zahtjevima zelene tranzicije.
RH navodi da je nesporno da prijedlog mijenja sadržaj i način oporezivanja, posebno u sektorima koji su do sada bili oslobođeni trošarine, i to na temelju obveznog oslobođenja ili pak primjene opcionalnih oslobođenja koja su nacionalno primijenjena na temelju Direktive Vijeća 2003/96/EZ o restrukturiranju okvira Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije. S obzirom da se radi uglavnom o relativno neznatnom povećanju visine oporezivanja za najšire sektore zahvaćene oslobođenjima, mišljenje je RH da je prijedlog u ovom obliku prihvatljiv, poglavito jer je sveobuhvatan i komplementaran s drugim prijedlozima iz zakonodavnog paketa „Spremni za 55“ te ne zahtijeva značajniju administrativnu promjenu sustava trošarinskog oporezivanja energenata i električne energije. 
RH zadržava mogućnost izražavanja prigovora na pojedine dijelove Prijedloga direktive ukoliko bi se isti naknadno ocijenili neprihvatljivima za RH, o čemu će se predstavnici RH očitovati na narednim sastancima radne skupine/podskupine. 
 Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi na Odboru postavljeno je pitanje odnosa poreza i socijalne dimenzije, odnosno razlikuju li se u strukturi kućanstva od gospodarstva. Predstavnik Ministarstva financija pojasnio je da se predloženom Direktivom načelno predviđa ukidanje raznih izuzeća i oslobođenja te je i sektor kućanstva obuhvaćen tom općom postavkom. Međutim, sektor kućanstva će i nadalje sukladno Prijedlogu direktive uživati povlašteni status budući da će se za sektor kućanstva uvijek primjenjivati posebna tablica za oporezivanje po sniženim stopama u odnosu na opće stope. Ujedno se za sektor kućanstva predviđa desetgodišnji period prilagodbe. Treći element je dana mogućnost državama članicama da uvedu oslobođenja za ugrožena kućanstva. Ugrožena kućanstva definiraju se vrlo široko kao ona koja su ispod 60% medijana raspoloživog dohotka. U smislu primjene navedeno će se morati nacionalno razraditi. Generalno gledano sektor kućanstva će uvijek biti u privilegiranoj poziciji te se neće dovoditi u isti položaj sa drugim sektorima.  
 U nastavku rasprave istaknuta je činjenica da će države koje imaju gospodarstvo koje u manjoj mjeri koristi obnovljive izvore energije (budući da se u njih manje ulagalo) biti manje konkurentne. Naime, njihovi gospodarski subjekti plaćati će veće stope jer koriste fosilne izvore i jer nema odgovarajuće infrastrukture za druge izvore energije. Stoga je naglašeno da bi u cilju konkurentnosti gospodarstva prioritet u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti te planiranju natječaja trebala biti ulaganja u tu vrstu infrastrukture. Ujedno je vezano za pitanje ugroženosti kućanstava izražen apel Ministarstvu financija da u suradnji s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost osiguraju da se sredstva za energetsku obnovu kuća koja se sada dodjeljuju po kriteriju najbrži prst, dodjeljuju po kriteriju ugroženosti odnosno riziku od siromaštva. Naime, ukoliko se sva raspoloživa sredstva ne usmjere po kriteriju socijalne ugroženosti dogodit će se da će puno kućanstava biti izložena potencijalnom oporezivanju. 
 Nakon provedene rasprave Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, većinom glasova (6 glasova „za“ i 1 glas „suzdržan“) je utvrdio sljedeće:

                                                               MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu direktive Vijeća o restrukturiranju sustava Unije za oporezivanje energenata i električne energije (preinaka) COM (2021) 563

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

    PREDSJEDNICA ODBORA

                                                            Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 26. sjednici održanoj 8. prosinca 2021. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskim zelenim obveznicama COM (2021) 391, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 5. studenoga 2021. godine.  
Stajalište RH Hrvatske o ovom Prijedlogu uredbe usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom KLASA: 022-03/21-07/405,  URBROJ: 50301-21/32-21-4 na sjednici održanoj 19. listopada 2021. godine.
Stajalište Republike Hrvatske obrazložila je predstavnica Ministarstva financija te istaknula da je glavni cilj navedenog Prijedloga Uredbe poboljšanje okvira za izdavanje zelenih obveznica. Njima se postavljaju temelji za zajednički okvir s pravilima o upotrebi oznake „europska zelena obveznica“ ili „EUBG“ za obveznice kojima se nastoje ostvariti okolišno održivi ciljevi u smislu Uredba o taksonomiji 2020/852, uvodi se pravni režim za vanjske ocjenjivače s nadzorom Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) te dobrovoljnost standarda. Utvrđivanjem standarda za kvalitetne zelene obveznice nastoji se: omogućiti ulagačima da lakše prepoznaju i pouzdaju se u kvalitetne zelene obveznice; olakšati izdavanje kvalitetnih zelenih obveznica jasnijim definicijama zelenih ekonomskih djelatnosti i smanjenjem mogućih reputacijskih rizika za izdavatelje u prijelaznim djelatnostima; standardizirati vanjsko ocjenjivanje i povećati povjerenje u vanjske ocjenjivače uvođenjem dobrovoljnog sustava registracije i nadzora. 
Republika Hrvatska načelno podržava ovaj Prijedlog uredbe. Iako je zamišljen kao dobrovoljni standard, za pretpostaviti je da će se, u slučaju ako će standard biti prilagođen na način koji će podržati sudjelovanje najveće skupine poduzeća u Europskoj uniji tj. segmentu malih i srednjih poduzeća (u daljnjem tekstu: MSP), smatrati poželjnim i široko prihvaćenim modelom prikupljanja kapitala povezanog s jačanjem održivih poslovnih aktivnosti ili prijelazom na ozelenjivanje njihovih poslovnih aktivnosti. RH ističe da bi navedeno moglo posljedično omogućiti ispunjenje još jednog cilja, odnosno daljnji razvoj Unije tržišta kapitala s velikim brojem MSP-ova koji teže uvrštenju svojih zelenih obveznica na burzi kao i pružanja mogućnosti malim ulagačima zainteresiranima da svoju financijsku imovinu usmjere u održiva ulaganja odabirom između mnogo raznolikijeg skupa održivih ulaganja i financijskih proizvoda.
Ujedno RH ističe određene zabrinutosti u smislu da bi aspekt "demokratizacije" dobrovoljnog EUGB standarda mogao biti ugrožen u slučaju centraliziranog nadzora nad vanjskim ocjenjivačima od strane ESMA-e (kako je to sada predloženo u Prijedlogu uredbe) zbog visokih troškova nadzora koji nastaju nad ocjenjivačima koji bi se neizbježno prenijeli na izdavatelje. Posljedično to može dovesti do situacije u kojima će navedeno biti preskupo za MSP-ove s obzirom na moguću veličinu izdanja, posebno u slučajevima manjih tržišta. RH smatra da bi bila velika šteta ako se propusti prilika "uključiti" što veći broj MSP-ova u "ozelenjivanje" svojih poslovnih aktivnosti jer se gospodarski uspjeh Europske unije ne oslanja samo na nekoliko tisuća velikih paneuropskih korporativnih igrača koji imaju financijska sredstva za podnijeti takve naknade. Nadalje, "zelenost" velikih poduzeća ovisi o statusu njihovih dobavljača poput MSP-ova. Imajući to na umu, RH ističe da bi prilikom izrade Prijedloga uredbe trebalo imati na umu da se ne stvara takav zakonodavni okvir koji bi doveo do "istiskivanja" MSP-ova iz sudjelovanja u ovom iznimno važnom cilju.
U odnosu na ulogu nacionalnih nadležnih tijela, Prijedlog uredbe pripremljen je u obliku uredbe koja će biti popraćena brojnim delegiranim aktima (RTS — Regulatory Technical Standards i ITS — Implementing Technical Standards). Prijedlog uredbe također predviđa da nacionalna nadležna tijela imaju nadzor nad izdavateljima zelene obveznice. Imajući u vidu buduće zadaće nacionalnih nadležnih tijela propisane čl. 37. Prijedloga uredbe, i njihovim drugim sektorskim nadzornim ovlastima, RH smatra da su nacionalna nadležna tijela u dobrom položaju da vrše nadzor i nad vanjskim ocjenjivačima, osobito onima koji pružaju usluge na lokalnim tržištima ili s ograničenim regionalnim dosegom. RH  ističe da obzirom na to da se nadzorne naknade nacionalnih nadzornih tijela utvrđuju uzimajući u obzir financijske kapacitete lokalnih tržišta, taj aspekt ne bi trebao ometati postojanje i daljnji razvoj postojećih lokalnih/regionalnih ocjenjivača i mogao bi im omogućiti povećanje njihove stručnosti. Osim toga, to bi također moglo umanjiti rizik od stvaranja oligopola i u ovom segmentu poslovanja.
RH zagovara oprez pri definiranju zahtjeva kojih će se morati pridržavati i ocjenjivači i izdavatelji, tako da su oni istovremeno proporcionalni stvarnoj prirodi njihovog poslovnog modela, veličini i složenosti, ali da su zadovoljene odgovarajuće razine objavljivanja radi zaštite ulagača.
U odnosu na pitanje izdavanja državnih europskih zelenih obveznica, RH smatra bitnim zadržati fleksibilnost za državu na način da može koristiti državne revizore za ocjenu obveznice, umjesto vanjskih ocjenjivača, kako je i predviđeno Prijedlogom uredbe, kao i osigurati veću fleksibilnost u pogledu usklađivanja s taksonomijom. Po pitanju definicije pojma „državni izdavatelj“, RH predlaže zadržati pristup iz Prijedloga uredbe.
Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, bez rasprave, većinom glasova (6 glasova „za“ i 1 glas „suzdržan“) je utvrdio sljedeće:

                                                               MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskim zelenim obveznicama COM (2021) 391

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić,  predsjednica Odbora. 

    PREDSJEDNICA ODBORA

                                                            Sandra Benčić 
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 25. sjednici održanoj 30. studenoga 2021. godine, Prijedlog Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2022. godinu i projekcija za 2023. i 2024. godinu, Prijedloge financijskih planova izvanproračunskih korisnika za 2022. godinu i projekcija planova za 2023. i 2024. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 28. listopada 2021. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je Prijedlog državnog proračuna kao zainteresirano radno tijelo.

Odbor je proveo objedinjenu raspravu o predloženom Državnom proračunu i Konačnom prijedlogu zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2022. godinu, P.Z. br. 203.

Uvodno je državni tajnik Ministarstva financija detaljno prezentirao makroekonomski okvir te planirane prihode i rashode državnog proračuna. Između ostalog istaknuo je da se u 2021. očekuje realni rast BDP-a od 9,0%, kojega će pratiti rast od 4,4% u 2022. godini, 3,7% u 2023. godini te 3,1% u 2024. godini.  Ovakva dinamika BDP-a uključuje i znatne pozitivne učinke NPOO-a. Ukupni prihodi državnog proračuna u 2022. godini planirani u iznosu od 164,5 milijardi kuna, dok su za 2023. projicirani u iznosu od 167,7 milijardi kuna te na sličnoj razini ostaju i 2024. godine. Ukupni rashodi državnog proračuna planirani su u 2022. godini u iznosu 173,8 milijardi kuna što je 3,9% ili 6,5 milijardi kuna više u odnosu na Državni proračun RH za 2021. godinu. U 2023. godini ukupni rashodi planirani su u razini od 169,8 milijardi kuna, a u 2024. projiciraju se na razini od 166,5 milijardi kuna. Slijedom ukupno planiranih prihoda i rashoda planirani manjak državnog proračuna za 2022. iznosi 9,3 milijardi kuna ili 2,1% bruto domaćeg proizvoda. U 2023. godini manjak državnog proračuna projiciran je u iznosu od 2,1 milijardi kuna ili 0,4% BDP-a dok se u 2024. očekuje višak od 1,2 milijarde kuna ili 0,2% BDP-a.

Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja uvodno je istaknuo da je ukupno za razdjel Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja za 2022. planirano 9.818.334.832 kn dok je projekcija za 2023. godinu 11.151.542.075 kn te za 2024. godinu 7.597.961.469 kn. Unutar ovog razdjela za Ministarstvo u užem smislu planirano je za 2022. godinu 7.312.708.314 kn. Državni tajnik u nastavku je detaljno prezentirao strukturu ukupnih rashoda ovog razdjela proračuna te posebice projekte koji se provode u sklopu Uprave za klimatske aktivnosti. Između ostalog naznačio je da su za Specifični cilj 5a1- Poboljšanje praćenja, predviđanja i planiranja mjera prilagodbe klimatskim promjenama planirana sredstva za projekt Shema za jačanje primijenjenih istraživanja za mjere prilagodbe klimatskim promjenama. U okviru ove sheme potpora je dodijeljena za 25 projekata kojima se provode primijenjena istraživanja za mjere prilagodbe klimatskim promjenama za sektore koji su identificirani u strateškim dokumentima. U 2020. godini ugovoreno je ukupno 69 milijuna kuna bespovratnih sredstava, a korisnici su istraživačke institucije koje uključuju fakultete, institute i udruge. Prema planu provedbe najveći iznos sredstava planira se isplatiti u 2022. godini za koju je planirano 29,68 milijuna kuna. Provedba projekta završava u 2023. godini. Nadalje, za Specifični cilj 6e1 – Poboljšanje sustava upravljanja i praćenja kakvoće zraka sukladno Uredbi 2008/50/EC za projekte iz područja kvalitete zraka iz OPKK u 2022. planiran je ukupni iznos od 23,03 milijuna kuna. Navedeno uključuje projekt uspostave nacionalnog referentnog laboratorija za emisije iz ne-cestovnih pokretnih strojeva kojim će se uspostaviti i akreditirati laboratorij za mjerenje emisija iz motora ne-cestovnih pokretnih strojeva te uspostaviti baza podataka koja će omogućiti ciljane mjere za poboljšanje kvalitete zraka. Projekt je u provedbi te je ugovor s korisnikom (Fakultetom strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu) potpisan u rujnu 2017. godine u vrijednosti 48,45 milijuna kuna bespovratnih sredstava te su sukladno dinamici provedbe projekta planirana sredstva za 2022. godinu u iznosu 22,88 milijuna kuna. Drugi projekt odnosi se na proširenje i modernizaciju državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka – AIRQ. Navedenim projektom modernizirati će se mjerne postaje te opremiti laboratorij za praćenje kvalitete zraka kako bi se unaprijedio sustav praćenja kvalitete zraka. Ugovor je sklopljen u rujnu 2017. na iznos od 106,35 milijuna kuna bespovratnih sredstava s korisnikom (DHMZ) koji sam planira sredstva, a MINGOR isplaćuje sredstva partneru Institutu za medicinska istraživanja, za kojeg se u 2022. planira isplatiti 150.000 kuna. 

Državni tajnik ujedno je detaljnije prezentirao projekte koji se provode u sklopu Uprave Ministarstva nadležne za održivo gospodarenje otpadom, a odnose se na Specifični cilj 6i1 – Smanjenje količine otpada koji se odlaže na odlagališta. Pojašnjeno je da su na aktivnosti K784022, izvoru 562 za projekte iz sektora otpad planirana EU sredstva u 2022. iznose 562.785.760 kn, u 2023. godini iznose 429.305.846 kn, a u 2024. godini iznose 66.997.635 kn. Navedeno uključuje financiranje projekata izgradnje centara za gospodarenje otpadom (dosad je odobreno 6 projekata izgradnje CGO-a te 3 projekta izrade studijsko-projektne dokumentacije za CGO-e). Ukupna vrijednost bespovratnih sredstava za sve dosad ugovorene projekte je 1,7 mlrd kuna. Za projekte CGO-a su na izvoru 562 u 2022. planirana sredstva u iznosu od 212,9 milijuna kn, a u 2023. godini u iznosu od 125,8 milijuna kuna te u 2024. godini u iznosu od 17,8 milijuna kuna. MINGOR je sklopio s korisnikom EKO d.o.o. u prosincu 2020. i korisnikom Bikarac d.o.o u srpnju 2021. ugovore o nacionalnom sufinanciranju projekta izgradnje projekta Biljane Donje i Bikarac te su stoga na izvoru 11 planirana potrebna nacionalna sredstva i to u iznosu od 36,5 milijuna kuna u 2022. godini te 65,8 milijuna kuna u 2023. godini. Nadalje, financiraju se projekti izgradnje reciklažnih dvorišta i projekti nabave mobilnih reciklažnih dvorišta (RD). U lipnju 2021. završeno je ugovaranje za projekte iz drugog poziva za RD te je ugovoreno ukupno 96,1 milijuna kuna. Za ove projekte su u 2022. godini planirana sredstva u iznosu od 44,5 milijuna kuna te u 2023. godini u iznosu od 29,6 milijuna kuna. Ujedno se financiraju projekti sanacije i zatvaranja odlagališta neopasnog i opasnog otpada te je za projekte sanacije odlagališta neopasnog otpada iz drugog poziva ugovoreno 152,8 milijuna kn. Za projekt sanacije lokacije visokoonečišćene opasnim otpadom Sovjak ugovoreno je 320,59 milijuna kuna, a za projekt sanacije odlagališta Karepovac ugovoreno je 114.9 milijuna kuna. Za ove projekte na izvoru 562 u 2022. godini planirana sredstva u iznosu od 112,3 milijuna kuna, u 2023 godini u iznosu od 94,1 milijuna kuna te u 2024. godini u iznosu od 9,2 milijuna kuna. 

Također se financira izgradnja i opremanje postrojenja za sortiranje odvojeno prikupljenog komunalnog otpada te ukupna vrijednost bespovratnih sredstava za sve ugovorene projekte iznosi 175,9 milijuna kuna. Za ove projekte su u 2022. godini planirana sredstva u iznosu od 63,2 milijuna kuna, u 2023. godini u iznosu od 83,2 milijuna kuna te u 2024. godini u iznosu od 16,6 milijuna kuna. Financiraju se i projekti nabave komunalnih vozila i/ili nadogradnje vozila za odvojeno prikupljanje komunalnog otpada. Ukupna vrijednost bespovratnih sredstava za sve ugovorene projekte iznosi 138,8 milijuna kuna. Za ove projekte su u 2022. godini planirana sredstva u iznosu od 56,3 milijuna kuna, u 2023. godini u iznosu od 29,8 milijuna kuna te u 2024. godini u iznosu od 7,5 milijuna kuna. Vezano za financiranje uspostave postrojenja za biološku obradu odvojeno sakupljenog biootpada ukupna vrijednost bespovratnih sredstava za sve ugovorene projekte iznosi 41,6 milijuna kuna. Za ove projekte su u 2022. planirana sredstva u iznosu od 12,3 milijuna kuna, u 2023. godini u iznosu od 29,6 milijuna kuna te u 2024. godini u iznosu od 7,4 milijuna kuna. Nadalje, ukupna vrijednost bespovratnih sredstava za sve ugovorene projekte kojima se financira uspostava postrojenja za obradu/recikliranje građevnog i/ili krupnog (glomaznog) komunalnog otpada iznosi 140,6 milijuna kuna. Za ove projekte su u 2022. godini planirana sredstva u iznosu od 45,1 milijuna kn, u 2023. godini u iznosu od 29,6 milijuna kuna te u 2024. godini u iznosu od 7,4 milijuna kuna.  Zaključno je navedeno da su za interventnu mjeru za Grad Zagreb kojom se financiraju aktivnosti nabave opreme (spremnici, vozila, mobilna RD, oprema za obradu odvojeno prikupljenog biootpada), aktivnosti promidžbe i vidljivosti te upravljanja projektom u proračunu za 2022. planirana sredstva u iznosu od 16,2 milijuna kuna, u 2023. godini u iznosu od 7,4 milijuna kuna te u 2024. godini u iznosu od 1,1 milijuna kuna.  

Predstavnica Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost istaknula je da planirani prihodi i primici Fonda za 2022. godinu iznose 1.978.254.290 kn, za 2023. iznose 2.004.346.890 kn te za 2024. iznose 1.985.195.890 kn. Planirani rashodi i izdaci za 2022. iznose 1.641.904.290 kn, za 2023. godinu 1.628.146.890 kn te za 2024. godinu 1.672.995.890 kn. U nastavku izlaganja dana su detaljnija pojašnjenja rashoda za administrativno upravljanje i opremanje, za programe i projekte zaštite okoliša, za programe i projekte energetske učinkovitosti te za gospodarenje s posebnim kategorijama otpada.  

Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi je zatraženo detaljnije pojašnjenje stavke Opremanje zgrada u sklopu glave Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja za koju je planirano 6.780.000 kn. Postavljeno je pitanje na što se navedena stavka odnosi i koji je izvor financiranja. Predstavnica Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja pojasnila je da značajno povećanje ove stavke u odnosu na iznos planiran za 2021. godinu proizlazi iz provedene reklasifikacije u cilju lakšeg praćenja. Naime, u predloženm Državnom proračunu na navedenoj su stavci sada obuhvaćeni troškovi održavanja zgrade na Kajzerici koji su prije bili obuhvaćeni u sklopu stavke Administracija i upravljanje. 
Vezano uz ulaganja u centre za gospodarenje otpadom postavljeno je pitanje hoće li se, obzirom na raspisane natječaje za uređenje tih centara i ponuđene cijene, uspjeti financijski realizirati planirana dinamika završetka za CGO Piškornicu do 2023. godine.  

Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja pojasnio je da je CGO Piškornica u fazi odabira najpovoljnijeg izvođača radova. Međutim, na nedavno održanom sastanku vlasnici su iskazali nezadovoljstvo ponuđenim cijenama u primljene dvije ponude. Naime, one su bile gotovo 90% veće od procijenjenog iznosa u Studiji. Stoga je prihvaćen njihov prijedlog za ponovljeni poziv s određenim izmijenjenim, relaksirajućim elementima kako bi se omogućilo da veći broj ponuditelja prema svojim referencama priloži ponudu. Vezano za ostale centre za gospodarenje otpadom pojasnio je da će Bikarac početi s radom vjerojatno iduće godine, a Biljane Donje 2023. godine. Lučino Razdolje i Babina Gora imali su odabir izvođača dok su dva slavonska centra za gospodarenje otpadom i centar za Grad Zagreb u fazi studijskog projektiranja odnosno procjene troškova. Ujedno je istaknuo kako je stav Ministarstva da su CGO-i dio sustava te će kao takvi biti i u sljedećem, novom Planu gospodarenja otpadom. Međutim inzistiraju na korigiranju cijena tj. da se cijene po toni obrađenog otpada kompariraju s ostalim europskim centrima budući da se sada događa, od strane ponuditelja, namjerno napuhavanje cijena što je neprihvatljivo.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“,  1 glas „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2022. GODINU
I PROJEKCIJA ZA 2023. I 2024. GODINU 

te sljedećih odluka:
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za 2022. godinu i projekcija plana za 2023. i 2024. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti Financijski plan Hrvatskih voda za 2022. godinu i projekcija plana za 2023. i 2024. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskih cesta za 2022. godinu i projekcija za 2023. i 2024. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatske agencije za osiguranje depozita za 2022. i projekcija plana za 2023. i 2024. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2022. i projekcija plana za 2023. i 2024.  godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Centra za restrukturiranje i prodaju za 2022. i projekcija za 2023. i 2024. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskih autocesta za 2022. godinu i projekcija plana za 2023. i 2024. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan HŽ putničkog prijevoza za 2022. godinu i projekcija plana za 2023. i 2024. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan HŽ infrastrukture za 2022. godinu i projekcija plana za 2023. i 2024. godinu.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 25. sjednici održanoj 30. studenoga 2021. godine,  Konačni prijedlog zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2022. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 28. listopada 2021. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.

Odbor je proveo objedinjenu raspravu o predloženom Konačnom prijedlogu zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2022. godinu i Prijedlogu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2022. godinu i projekcija za 2023. i 2024. godinu.

Uvodno je predstavnik Ministarstva financija istaknuo da se predloženim Zakonom uređuju prava i obveze korisnika proračunskih sredstava glede njihova namjenskog korištenja, ovlasti Vlade RH za zaduživanje i izdavanje obveznica na inozemnom i domaćem tržištu novca i kapitala, ovlasti Vlade RH za davanje jamstva, korištenje proračunske zalihe, upravljanje državnom imovinom, zaduživanje i tekuće otplate, državna jamstva, poticajne mjere u gospodarstvu, korištenje namjenskih prihoda i primitaka, korištenje vlastitih prihoda te novčane kazne zbog povreda odredaba ovog Zakona. Između ostalog definira se način raspolaganja u Državnom proračunu za 2022. godinu planiranih sredstava proračunske zalihe u iznosu od 100.000.000,00 kuna te da se zaduživanje može provesti na inozemnom i domaćem tržištu novca i kapitala do ukupnog iznosa od 40.154.032.114,00 kuna iskazanog u Računu financiranja Državnog proračuna za 2022. godinu.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“,  1 glas „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA ZA 2022. GODINU 

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić   

Odbor za zaštitu okoliša i prirode je donio, sukladno iznesenim stajalištima u provedenoj raspravi o temi: „Pojava bespravne gradnje i njezine posljedice na održivo korištenje prostora i zaštitu okoliša“, na 40., elektroničkoj sjednici Odbora održanoj 7. prosinca 2022. godine sljedeće zaključke.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode održao je 12. studenoga 2021. godine 23. sjednicu o temi: "Sanacija nelegalno eksploatirane troske u tvorničkom krugu bivše tvornice ferolegura u Dugom Ratu", te nastavak tematske sjednice 2. ožujka 2023. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode je donio, sukladno iznesenim stajalištima u provedenoj raspravi o temi: "Sanacija nelegalno eksploatirane troske u tvorničkom krugu bivše tvornice ferolegura u Dugom Ratu" na 49. sjednici Odbora održanoj 13. srpnja 2023. godine sljedeće zaključke.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 22. sjednici održanoj 27. listopada 2021. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Fondu za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 23. rujna 2021. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo. 

Odbor je proveo objedinjenu raspravu o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Fondu za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško, prvo čitanje, P.Z.E. br. 178 i o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, prvo čitanje, P.Z.E. br. 179.

Predstavnik predlagatelja uvodno je istaknuo da je Zakonom o Fondu propisano je da djelatnost Fonda obuhvaća poslove u svezi s prikupljanjem, očuvanjem i povećanjem vrijednosti sredstava za financiranje izrade, revizije i provedbe Programa razgradnje Nuklearne elektrane Krško i odlaganja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva sukladno članku 10. i 11. Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa vezanih uz ulaganje, iskorištavanje i razgradnju Nuklearne elektrane Krško. Prijedlog zakona je potrebno uskladiti s odrednicama koje se odnose na ustrojavanje Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada iz Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti  te s Odlukom o donošenju Nacionalnog programa provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenoga nuklearnog goriva (Program za razdoblje do 2025. godine s pogledom do 2060. godinu).

Predstavnik predlagatelja također je istaknuo da se sredstva za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško ostvaruju tromjesečnim uplatama u Fond do prestanka rada Nuklearne elektrane Krško sukladno Ugovoru, odnosno dok se ne ostvari planirani iznos sredstava utvrđen važećim Programom razgradnje i odlaganja. Obveznik uplate sredstava na račun Fonda je Hrvatska elektroprivreda d.d., Zagreb, a iznos, rok i način uplate sredstava sukladno Programu razgradnje i odlaganja, propisuje Vlada Republike Hrvatske. Naglašeno je nadalje da se ovaj Prijedlog zakona  predlaže paralelno s Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti. Naime, u važećem članku 52. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti određuju se naknade od kojih će se financirati Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada (u daljnjem tekstu: Centar) kao i izrada podzakonskih akata, odnosno propisano je donošenje uredbi kojima se uređuju naknade zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i naknade lokalnoj zajednici. Sadržaj navedenog članka 52. preuzet će se ovim Prijedlogom zakona, konkretno člankom 8. kojim se mijenja članak 10. Zakona o Fondu.

Zastupnici su se u raspravi osvrnuli na pitanje odabira lokacije za skladištenje istrošenog radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško obzirom da je predviđeno zbrinjavanje na području Općine Dvor točnije u mjestu Čerkezovac. Istaknuto je da se predviđena lokacija nalazi na trusnom području. Isto tako naznačeno je da se prilikom donošenja konačne odluke o odabiru lokacije treba provesti široka javna rasprava u kojoj bi se građanima detaljno objasnili svi aspekti takve odluke.

Nadalje u raspravi neki od zastupnika naznačili su da sama nuklearna energija kao takva je sigurna, čista te je jedan od preduvjeta da u budućnosti Republika Hrvatska ima energetsku samodostatnost. Neki od članova Odbora smatraju da nuklearna energija nije rješenje zbog štetnih emisija u okoliš i prijetnje zdravlju ljudi.
U raspravi se postavilo i pitanje visine sredstava koje će se godišnje uplaćivati u Fond, odnosno koliko je realna opcija da Republika Hrvatska krene u izgradnju drugog krila NE Krško zajedno sa Republikom Slovenijom. Isto tako postavilo se i pitanje koliki je udio električne energije proizveden u NE Krško u ukupnoj godišnjoj potrošnji u Republici Hrvatskoj.

Predstavnik predlagatelja u svom odgovoru naznačio je da je do sada sredstva u Fond uplaćivao HEP u iznosu od cca 14. milijuna kuna godišnje, a da je udio električne energije proizveden u NE Krško između 15-16% ukupne godišnje potrošnje u Republici Hrvatskoj. Osvrćući se na pitanje lokacije za odlaganje istrošenog nuklearnog goriva iz NE Krško predstavnik predlagatelja napominje da se radi o vrlo sigurnoj destinaciji kao i već postojećim objektima (vojni hangari) bivše JNA koji su izuzetno kvalitetno i protupotresno građeni.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 “za“ i 3 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Fondu za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 22. sjednici održanoj 27. listopada 2021. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 23. rujna 2021. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo. 

Odbor je proveo objedinjenu raspravu o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Fondu za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško, prvo čitanje, P.Z.E. br. 178 i o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, prvo čitanje, P.Z.E. br. 179.

U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja naglasio je da se Zakonom o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti određuju mjere radiološke i nuklearne sigurnosti, mjere nuklearnog osiguranja, evidentiranja i nadzora nuklearnog materijala u svrhu zaštite pojedinaca, društva i okoliša od štetnih posljedica ionizirajućeg zračenja i omogućavanja sigurnog obavljanja djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja, nuklearnih djelatnosti, djelatnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada i iskorištenih izvora te nuklearnog osiguranja izvora ionizirajućeg zračenja i nuklearnih postrojenja. Ovim Zakonom je propisano osnivanje Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada (u daljnjem tekstu: Centar) kao ustrojstvene jedinice Fonda za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško (u daljnjem tekstu: Fond) te je propisano financiranje zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva, odnosno propisan je način financiranja poslova Centra. Nadalje, sukladno Trećoj reviziji Programa razgradnje Nuklearne elektrane Krško i Programa zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva iz Nuklearne elektrane Krško, objekt za suho skladištenje istrošenog nuklearnog goriva na lokaciji Nuklearne elektrane Krško trebao bi započeti s radom 2021. godine. Pretpostavlja se da će isti biti aktivan najmanje 60 godina nakon završetka rada Nuklearne elektrane Krško. Troškovi izgradnje, pogona, provedbe prve tri kampanje premještanja istrošenog nuklearnog goriva iz bazena u objekt za suho skladištenje i održavanje objekta u razdoblju od 2019. do 2043. godine financirat će se sredstvima suvlasnika Nuklearne elektrane Krško (Hrvatska elektroprivreda d.d. i GEN energija d.o.o.). U međuvremenu, istrošeno nuklearno gorivo iz Nuklearne elektrane Krško i dalje će se skladištiti na lokaciji elektrane, te Centar neće zbrinjavati istrošeno nuklearno gorivo iz Nuklearne elektrane Krško. Zato je potrebno  u odredbama Zakona koje se odnose na Centar izostaviti zbrinjavanje istrošenog nuklearnog goriva nastalog radom Nuklearne elektrane Krško. Isto tako naglašeno je da se propisuje krajnja odgovornost Republike Hrvatske za zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenog goriva koji su nastali na teritoriju Republike Hrvatske, a koja neće biti propisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o Fondu. Također propisuje se i odgovornost Republike Hrvatske za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, istrošenog goriva i iskorištenih izvora nastalih na teritoriju Republike Hrvatske u slučajevima kada prouzročitelj ne može osigurati sredstva za njegovo zbrinjavanje. Zakon propisuje da se Plan nuklearnog osiguranja donosi na temelju dokumenta Prijetnja predviđena projektnom osnovom a koji se donosi na temelju procjene prijetnje. Također je predviđeno da je Plan nuklearnog osiguranja povjerljivi dokument i da sadrži Plan kibernetičke sigurnosti. S obzirom da je Zakonom propisano da se provedba nuklearnog osiguranja odnosi na sve izvore ionizirajućeg zračenja, predlaže se isto izmijeniti u smislu da se nuklearno osiguranje, odnosi samo na radioaktivne izvore i nuklearni materijal. Na taj način se isključuju električni uređaji koji proizvode ionizirajuće zračenje, a koji također spadaju u izvore ionizirajućeg zračenja. 

Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi na Odboru je istaknuta i naglašena potreba praćenja Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva kao i važnost Procjene utjecaja na okoliš.

Nadalje u raspravi su se članovi Odbora osvrnuli na mjere radiološke i nuklearne sigurnosti i mogućnosti primjene zaštite pojedinca, društva i okoliša od štetnih posljedica, kao i učinkovito rješavanje pitanja zbrinjavanja radioaktivnog otpada.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 „za“ i 4 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 22. sjednici održanoj 27. listopada 2021. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 23. rujna 2021. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja je istaknuo da je primjena  Zakona o poljoprivrednom zemljištu u praksi pokazala  da postoje zapreke koje otežavaju i usporavaju proces raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske. Ovim Zakonom predlažu se izmjene odredbi koje se odnose na jedinice lokalne samouprave koje će Programe za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske morati izraditi u roku od tri mjeseca te u roku od tri mjeseca od dobivanja suglasnosti na Program raspisati natječaj za slobodno poljoprivredno zemljište. Nadalje naglašeno je da bi postupci raspolaganja poljoprivrednim zemljištem trebali  postati efikasniji primjenom digitalizacije, a kod prodaje državnog zemljišta dodan je kriterij graničnog zemljišta čime se omogućuje okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta.

Nakon uvodnog obrazloženja predsjednica Odbora je navela primjer općine Bilje čiju je predstavku Odbor zaprimio, a u kojoj se navodi da općina Bilje ima veliku površinu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i to dobrim djelom unutar ekološke mreže zaštićenih područja Natura 2000, unutar i oko Parka prirode Kopački rit te područja Regionalnog parka Mura- Drava. Općina Bilje usmjerena je  na razvoj turizma zasnovan na ponudi proizvoda lokalnih ekoloških proizvođača, a sve to polazeći od činjenice da veliki broj OPG – ova registriran kao ekološki ( 1000 ha), te na osnovu toga predlažu da u Zakonu postane prepoznatljiva zaštita ekološkog načina proizvodnje te da se raspolagatelji državnog poljoprivrednog zemljišta ( jedinice lokalne / regionalne samouprave) obvežu da kroz Program raspolaganja poljoprivrednog zemljišta zaštite ta područja, odnosno odrede površine za ekološku poljoprivrednu proizvodnju.

Predstavnik predlagatelja je naglasio da će Ministarstvo poljoprivrede sve pristigle prijedloge i primjedbe dobivene tijekom javne rasprave razmotriti do drugog čitanja.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 „za“, 2 „suzdržana“, 2 „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg 

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić  

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 22. sjednici održanoj 27. listopada 2021. godine, Prijedlog zakona o održivoj uporabi pesticida, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 23. rujna 2021. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.

Uvodno je predstavnik predlagatelja naglasio da je područje održive uporabe pesticida u Republici Hrvatskoj uređeno  Zakonom o održivoj uporabi pesticida te Pravilnikom o uspostavi akcijskog okvira za postizanje održive uporabe pesticida. Za osiguranje provedbe navedenoga Zakona i Pravilnika Vlada Republike Hrvatske je na prijedlog Ministarstva poljoprivrede usvojila Nacionalni akcijski plan za postizanje održive uporabe pesticida za razdoblje od 2013. do 2023. godine. Predstavnik predlagatelja nadalje je  istaknuo da se Zakonom uređuje sustav izobrazbe profesionalnih korisnika pesticida, distributera i savjetnika, distribucija i prodaja pesticida, informiranje javnosti i podizanje razine svijesti o rizicima od uporabe pesticida, primjena, rukovanje i uvjeti skladištenja pesticida, upravni i stručni nadzor te inspekcijski nadzor. Zakonom se također uređuje primjena pesticida iz zraka, te obavještavanje javnosti o uporabi istih, posebne mjere zaštite vodnog okoliša i vode za piće te primjena pesticida na javnim zelenim površinama.

Nakon uvodnog izlaganja predlagatelja Odbor je većinom glasova (7 „za“ i 3 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o održivoj uporabi pesticida
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 21. sjednici održanoj  16. rujna 2021. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 22. srpnja 2021. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju državni tajnik istaknuo je da se izradi predloženog Zakona pristupilo kako bi se doradio zakonodavni okvir za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima te njezinih provedbenih Uredbi. Predloženom izmjenom Zakona osigurava se dosljednost primjene postupaka propisanih pravnim okvirom EU o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama te se izbjegava pojava pravnih praznina u procedurama i uvjetima izdavanja uvoznih i izvoznih dopuštenja i potvrda potrebnih za zakonit prekogranični promet, trgovinu i korištenje primjeraka divljih vrsta sa popisa Uredbe. Ujedno se dorađuje pojmovnik, usklađuje se razdoblje izvještavanja Europske komisije i Tajništva CITES konvencije te se propisuju detaljni uvjeti ishođenja potvrda za primjerke vrsta navedenih u Prilogu A Uredbe (EZ) br. 338/97 kao i uvjeti za registraciju njihovog uzgoja i upisa u registar koji vodi nadležno ministarstvo. Sukladno predloženim izmjenama dopunjuju se odgovarajuće prekršajne odredbe. Osim okvira za provedbu Uredbi Europske unije predloženim Zakonom propisuju se i uvjeti komercijalnog korištenja zavičajnih vrsta koje nisu obuhvaćene ovim Uredbama. Ujedno se uređuje upravni postupak i sadržaj obrazaca potvrda za korištenje primjeraka strogo zaštićenih vrsta iz prirode Republike Hrvatske koje nisu na popisu Uredbi Europske unije.

Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi na Odboru pozitivnim je ocijenjen predloženi Zakon budući da se njime zakonodavni okvir ažurira sukladno pravnom okviru Europske unije. Ocijenjeno je da će predložene izmjene osigurati zaštitu divljih vrsta Republike Hrvatske, ali ujedno i pridonijeti zaštiti divljih vrsta Bosne i Hercegovine na način da se strožom graničnom kontrolom utječe na sprečavanje ilegalnog prekograničnog prometa divljim vrstama iz Bosne i Hercegovine prema zemljama Zapadne Europe a preko Republike Hrvatske.

Nastavno na ovu primjedbu predstavnica Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja istaknula je da se slučajevi zapljene događaju na granicama Republike Hrvatske kao ulazne točke u Europsku uniju, a radi se o primjercima ptica, prstaca, kornjača čančara koje mahom potječu iz Grčke, Albanije, Kosova, Bosne i Hercegovine te Srbije. 
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (8 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg 

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama.      
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA 
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 20. sjednici održanoj  12. srpnja 2021. godine, Konačni prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. srpnja 2021. godine.   

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju državni tajnik detaljno je prezentirao razlike između rješenja koja se predlažu Konačnim prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona. Sukladno raspravi provedenoj na Odboru za zaštitu okoliša i prirode u prvom čitanju predlagatelj je doradio članak 36. koji regulira financijsko jamstvo za gospodarenje otpadom na način da je stavkom 5. regulirano da je financijsko jamstvo bankarska garancija ili odgovarajući ekvivalentni financijski instrument (polica osiguranja i drugo) koju izdaje osoba iz stavka 3. i 4. ovoga članka. Ujedno je prema mišljenju iznesenom na Odboru dorađen „Dodatak III Necjeloviti popisi plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu“ dodavanjem  podnaslova sukladno Direktivi 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš.
 
 Nakon uvodnog obrazloženja članica Odbora osvrnula se na u prvom čitanju dano izdvojeno mišljenje o neusklađenosti predloženog Zakona sa Zakonom o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, br. 25/2013. i 85/2015.) i Poslovnikom Hrvatskoga sabora u dijelu priloženog Izvješća o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Informirala je članove Odbora da je Povjereniku za informiranje uputila predstavku kojom je ukazala na moguće povrede članka 11. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ovom predstavkom se ukazalo da za savjetovanje o MSP testu za Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom nije objavljeno izvješće te da se za dio komentara navodi „Ne postoji odgovor“, što nije sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama. Povjerenik za informiranje o navedenoj se predstavci očitovao te ju ujedno ustupio na postupanje Uredu za zakonodavstvo Vlade Republike Hrvatske koje je nadležno za primjenu Zakona o procjeni učinka propisa. Sukladno nadležnosti koju obavlja temeljem članka 41. Zakona o pravu na pristup informacijama Povjerenik za informiranje uvidom na portal eSavjetovanja utvrdio je da izvješće o provedenom savjetovanju kako je obavljeno ne odgovara izvješću s analizom komentara i odgovora na iste u materijalima koji su dostavljeni saborskim zastupnicima. Uvidom u sustav eSavjetovanja utvrđeno je kako prema opcijama filtriranja odgovora na komentare u svim objavljenim izvješćima, vidljiv svim korisnicima, uz one do sada moguće “Prihvaća se“, „Djelomično se prihvaća“, „Primljeno na znanje“ i „Ne prihvaća se“, moguće filtrirati i mogući odgovor „Ne postoji odgovor“, pri čemu Povjerenik za informiranje navodi kako ova opcija nije u skladu s normativnim okvirom za provedbu savjetovanja s javnošću, u kojem se jasno navodi kako se izvješće objavljuje s odgovorima na pristigle komentare i mišljenja te s obrazloženjem razloga za neprihvaćanje onih komentara koje nije bilo moguće prihvatiti. Opcija odgovora „Ne postoji odgovor“ ne predstavlja odgovor u smislu Zakona o pravu na pristup informacija pa izvješće koje sadrži i ovaj tekst ne bi smjelo biti moguće objaviti na portalu eSavjetovanja.

Nastavno na izneseno državni tajnik naglasio je da je procedura eSavjetovanja provedena u okviru europskih propisa te da su objavljeni komentari na 1700 primjedbi pri čemu se navedenom pristupilo stručno i ozbiljno. Po provedenoj uobičajenoj proceduri komunikacije i traženja mišljenja tijela državne uprave predloženi Zakon upućen je u saborsku proceduru. Pri tome nisu primljene primjedbe ovakva sadržaja od strane Ureda za zakonodavstvo Republike Hrvatske kao ni Odbora za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora. 
Članica Odbora dodatno je istaknula da nažalost u ovoj visokoj fazi donošenja Zakona ne raspolažemo odgovorom Ureda za zakonodavstvo Republike Hrvatske. Ocijenila je da će daljnje aktivnosti biti uvjetovane navedenim odgovorom budući da je nužno zastupati građane i njihovo zalaganje te im omogućiti jednak položaj i pravo na odgovor na dane primjedbe u eSavjetovanju. Nužnim je ocijenila uvođenje dobre prakse odnosno postupanja sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama.
Državni tajnik dodatno je pojasnio strukturu pristiglih primjedbi u sklopu eSavjetovanja gdje se oko 900 njih odnosilo na odredbe o zabrani stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje na način da se jedna trećina odnosila na protivljenje ovoj zabrani, trećina predstavljala podržavanje zabrane dok su oko jednu trećinu predstavljale primjedbe kojima se traži stroži pristup vezano uz opseg zabrane stavljanja plastičnih proizvoda  na tržište. 
U nastavku rasprave izraženo je žaljenje da Odbor nije u prvom čitanju glasovanjem podržao predloženi Zaključak. Ocjenjujući kako je ovo važno proceduralno pitanje istaknuto je kako svim sudionicima eSavjetovanja  treba osigurati odgovor na komentare i primjedbe. O ovome treba i ubuduće voditi računa primjerice na način da se tijelima državne uprave pošalje jasna uputa o načinu provođenja eSavjetovanja.
 
 Značajan dio rasprave vođen je vezano uz članak 101. (kojim je regulirana poticajna naknada kao mjera kojom se potiče jedinice lokalne samouprave da u okviru svojih ovlasti provode mjere kojima se smanjuje udio miješanog komunalnog otpada u komunalnom otpadu koji nastaje na području te jedinice lokalne samouprave) te Dodatak V. kojim je regulirana formula za obračun poticajne naknade i jedinična poticajna naknada za 2020. i 2021. godinu u kunama po toni. Izražena je dvojba o prihvatljivosti predloženog modela sa stajališta najuspješnijih jedinica lokalne samouprave koje ostvaraju 60% odvojenog prikupljanja otpada budući da će one na ovaj način biti kažnjene ukoliko u jednoj godini smanje za primjerice 1% odvojeno prikupljanje otpada. Pravednijim je ocijenjeno da se poticajna naknada definira po razredima (da primjerice najuspješnije s preko 50% odvajanja plaćaju 50 kn po toni, one s oko 30% 100 kn po toni sve do najneuspješnijih koji bi plaćali 200 kuna po toni kako je predviđeno za 2021. godinu). Istaknuto je kako se ovime ne bi destimuliralo uspješne jedinice lokalne samouprave koje su već odavno ispunile EU zahtjeve već bi se dala jasna poruka kako se njihovo zalaganje cijeni, a onim manje uspješnim omogućilo smanjivanje naknade s dosizanjem razine najuspješnijih. Nastavno na ovo stajalište dodatno je istaknuta važnost osmišljavanja sustava koji na jednak način i po učincima tretira jedinica lokalne samouprave s obzirom na smisao i svrhu pravne norme tj. poticanja većeg odvajanja, a što su neke jedinice lokalne samouprave već dosegle. Ovo tim više kako ove pravne norme ne bi bile predmet eventualnog propitivanja na Ustavnom sudu.
 
Državni tajnik dodatno je obrazložio da su odredbe Zakona o održivom gospodarenju otpadom koje reguliraju poticajnu naknadu bile predmet propitivanja Ustavnog suda te da su predloženim Zakonom uvažene primjedbe kao i iskustva u provedbi Zakona. Osnovni problem bio je u određivanju 2015. godine kao referentne godine. Sukladno predloženom Zakonu Fond će do 31. prosinca tekuće kalendarske godine za prethodnu kalendarsku godinu, donijeti po službenoj dužnosti rješenje kojim utvrđuje obveznika plaćanja i iznos poticajne naknade za prethodnu godinu. Za definiranje ovog sustava će stoga, uz donošenje ovoga Zakona, ključno biti i donošenje provedbenih akata. Ravnateljica Uprave u Ministarstvu dodatno je pojasnila da je formula za izračun poticajne naknade rađena u suradnji s grupacijom koja okuplja komunalce te je bazirana na trenutnoj godini i odnosi se isključivo na rezultate u toj kalendarskoj godini. Navedeni model predložen je i izrađen u suradnji s komunalnim društvima koji su ga ocijenili kao najpravedniji način. Sukladno tom modelu oni koji ostvaruju i premašuju nacionalne ciljeve ne plaćaju poticajnu naknadu. Vezano uz formulu za izračun poticajne naknade u Dodatku V. i iskazane jedinične poticajne naknade za 2021. istaknuto je da je intencija da iznos naknade bude veći što su ciljevi stroži. Riječ je o povećanom jediničnom iznosu kako bi se pokazalo da će svaka tona biti sve skuplja, ali ne u odnosu na prethodnu godinu u smislu količina. Cilj je pokazati da će odlaganje biti financijski luksuz. Međutim, uspješne jedinice lokalne samouprave, poput onih na Krku ne ulaze u poticajnu naknadu budući da su premašile nacionalne ciljeve. Ostale jedinice lokalne samouprave plaćat će po količini za tu kalendarsku godinu.
 
Članica Odbora iz reda javnih, znanstvenih i stručnih djelatnika i ujedno članica Zelene akcije izrazila je žaljenje što Odbor nije održao sazvanu sjednicu kojoj je bila intencija razmotriti dodatno neke teme predloženog Zakona budući da postoji velik interes udruga civilnog društva, stručnih institucija te građana za ovu temu. Naglasila je da organizacije civilnog društva smatraju da predloženi Zakon nije dovoljno ambiciozan te da njegove najveće izmjene idu u pravcu opravdanja i očuvanja izgradnje regionalnih centara za gospodarenje otpadom u koje su gradovi i općine dužne predavati otpad. Ujedno se nadležnost za donošenje planova gospodarenja otpadom prenosi na regionalnu razinu. Stajalište je kako treba izabrati drugi smjer budući da su se predimenzionirani centri za gospodarenje otpadom (Marišćina, Kaštijun) pokazali promašenim, štetnim sustavima i u konačnici ekonomski upitnim za građane. Naime studije izvodljivosti predviđaju za centre kapacitete za puno veće količine miješanog otpada nego što trenutno postoje na razini županija. Upitnim drže smanjivanje ciljeva iz nacionalnog Plana gospodarenja otpadom koji propisuje 60% recikliranja do 2022. godine dok se predloženim Zakonom taj cilj zamjenjuje manjim od 55% do 2025. godine. Vezano uz odredbe o formiranju cijene javne usluge istaknuto je kako predloženi Zakon ne sadržava mehanizme kojim bi se građane zaštitilo od proizvoljnog određivanja cijene. Stava su da se predloženim Zakonom ponovno pokušava ubaciti u ovaj Zakon odredbe koje je Ustavni sud osporio. Zaključno je istaknuto kako je važno definirati sustav u kojem se građane potiče na odvajanje i pravilno postupanje s otpadom što neće biti slučaj ukoliko se cijena javne usluge povećava i proizvoljno određuje.
 
Član Odbora, polazeći od rezultata koje je Grad Prelog ostvario u odvajanju otpada, istaknuo je da je pri prosudbi definiranog cilja od 55% od 2025. nužno bitni realan. U tom smislu naglasio je da podaci pokazuju da se mnogi gradovi nisu odmaknuli kada je riječ o uspostavi sustava odvajanja otpada. Stoga ukoliko se u cijeloj RH lokalna razina bude držala ciljeva predloženih ovim Zakonom za očekivati je da će zadani cilj od 55% biti ostvaren. Ujedno je istaknuo da je predloženim Zakonom riješena sporna situacija kojom su zbog primijenjenog načina obračuna bile kažnjene jedinice lokalne samouprave koje su bile uspješne u odvajanju otpada. Nadalje, pozdravljeno je što je ovim Zakonom dana mogućnost jedinicama lokalne samouprave koje su vlasnici ili suvlasnici komunalnih poduzeća da mogu kada je riječ o cijeni javne usluge balansirati odnosno smanjivati cijenu do određene razine. Ključnim je ocijenjeno da se na razini države promišlja o kompletnom kružnom gospodarstvu na način da se u što većoj mjeri uključe hrvatske tvrtke u preuzimanje otpada koji se sada prodaje u inozemstvo. Navedeno bi imalo pozitivne financijske učinke te vodilo prema ostvarenju zadanih ciljeva i očuvanju okoliša i prirode. Posebice je osmišljavanje cjelovitog sustava gospodarenja otpadom nužnim ocijenjeno za jedinice lokalne samouprave uz more koje su izložene velikim pritiscima u ljetnim mjesecima.

Članica Odbora iz reda javnih, znanstvenih i stručnih djelatnika i ujedno članica Zelene akcije dodatno je naglasila da članak 75. koji definira cijenu javne usluge u stavku 5. regulira sljedeće: „Omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada“. Istaknuto je da bi ovako definirana odredba bila  primjenjiva za idealne uvjete ili slučajeve dobrih primjera poput Preloga i Krka. Upravo zbog činjenice da bi se cijena mogla u slučaju manje uspješnih jedinica lokalne samouprave drugačije formirati, udruga je u javnoj raspravi predlagala da se jasnije definira cijena obvezne minimalne javne usluge na način da primjerice ne prelazi 30% ukupne cijene javne usluge.
 
Ravnateljica Uprave Ministarstva naglasila je da se navedeni cilj iz nacionalnog Plana gospodarenja otpadom od  60% do 2022. godine odnosi na odvojeno sakupljanje otpada te da treba imati u vidu da ne završi u reciklaži sav otpad koji se odvojeno sakupi. Stoga cilj od 55% do 2025. godine iz predloženog Zakona nije usporediv s prethodnim postotkom budući da se odnosi na recikliranje i pripremu za ponovnu uporabu. Vezano uz regionalni pristup planiranja u smislu gospodarenja otpadom naznačila je kako je navedeno preporuka Europske komisije. Što se tiče stajališta o predimenzioniranosti centara naglasila je da je Odlukom o implementaciji definiran maksimalni kapacitet (za one koji su planu) i određen sukladno ciljevima u Planu gospodarenja otpadom. Također je istaknula da Ustavni sud nije imao nikakvih primjedbi u kontekstu određivanja cijene javne usluge na način da bi trebalo odrediti postotak i slično. Štoviše, tom Odlukom pobijene su ideje kako bi se cijena mogla bazirati isključivo na količini miješanog komunalnog otpada koju korisnik predaje. Naime, Ustavni sud zamijetio je da navedeno ne može garantirati osiguranje javne usluge. 
Nastavno na ovu temu istaknuto je da iskustva na lokalnoj razini pokazuju da se uspostava i funkcioniranje sustava ne može planirati ovisno o varijabilnom dijelu već da na fiksnom dijelu cijene počiva opstojnost sustava.
  
Državni tajnik dodatno je naglasio da je predloženim Zakonom javna usluga sakupljanja komunalnog otpada i formiranje cijene javne usluge široko postavljeno kako bi se osiguralo da se na pravilan način definira cijena javne usluge i zaštiti građanstvo odnosno stimulira na odvojeno prikupljanje. Predloženim Zakonom kroz desetak članaka ostavila se široka mogućnost jedinicama lokalne samouprave da definiraju odnos fiksnog i ostalog dijela cijena. Osnovni dokument predstavlja Odluka o načinu pružanja javne usluge koja prolazi u trajanju od 30 dana prethodno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću i koja može sadržavati kriterije za umanjenje cijene javne usluge. Nadalje, donošenje cjenika usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada podrazumijeva provođenje procedure propisane predloženim Zakonom, a koja uključuje i provođenje prethodnog javnog savjetovanja od najmanje 30 dana. Samim time građanstvo se potiče na uključivanje u javnu raspravu na lokalnoj razini. Ministarstvo nema intenciju određivati proporciju u cijeni javne usluge budući da nije riječ o univerzalnom modelu i da je situacija u svakoj jedinici lokalne razine drugačija ovisno o stupnju ulaganja i slično. 
U nastavku rasprave iskazano je zadovoljstvo predloženim Zakonom budući da ga je Ministarstvo izradilo u suradnji s pružateljima usluga u komunalnom gospodarstvu i što su uvažene potrebe jedinica lokalne samouprave. Navedenim širim načinom definiranja omogućilo se uvažavanje specifičnosti svake jedinice lokalne samouprave. Naglašavajući da uspostava sustava gospodarenja otpadom na lokalnoj razini iziskuje financijska sredstva, istaknuta je važnost stvaranja uvjeta da komunalno društvo funkcionira na lokalnoj razini. Ovo posebice u uvjetima kada se komunalno društvo bavi samo ovom djelatnosti koja nije isplativa i stvara gubitke. Značajan pomak vidi se u sada danoj mogućnosti sufinanciranja od strane Fonda i općine. Nova je to mogućnost za općinu da se uključi kako bi se smanjio udar na domaćinstva i gospodarstvo.  Vezano za cjenike problemi u provedbi proizlazili su u najvećoj mjeri u primjeni različitih kriterija. Predloženim Zakonom navedeno se rješava te je značajno da je za cjenike potrebno provesti prethodno javno savjetovanje.  Ključnim je sa stajališta lokalne razine istaknuta važnost održavanja sustava koji ne stvara gubitke komunalnim društvima, ali pri tom treba imati na umu da uspostava ovakvog sustava zahtijeva financijska sredstva i da odvoz otpada u centre za gospodarenje otpadom ima svoju cijenu. Naglašena je važnost angažmana jedinica lokalne samouprave odnosno sankcioniranja ukoliko ne provode predloženi Zakon. Ujedno je velikim iskorakom ocijenjena zabrana stavljanja na tržište plastičnih vrećica za nošenje.

Kada je riječ o poticanju lokalnih jedinica na uspostavu sustavu istaknuto je da su one jedinice lokalne razine koje su ostvarile nacionalne ciljeve odvojenog sakupljanja otpada nagrađene na način što su iskoristile sve mogućnosti Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te osigurale nove strojeve i infrastrukturnu podršku koja je 70-80% financirana sredstvima Fonda. Dodatno je istaknuto da je pri uspostavi sustava gospodarenja komunalnim otpadom na lokalnoj razini potrebno voditi računa o povećanju plaća komunalnih radnika.

U nastavku je iznesen stav kako je legitiman zahtjev da se građane zaštiti od prekomjernog povećanja cijene kroz povećanje fiksnog dijela cijene javne usluge. Naglašeno je kako se često radi o tome da se neučinkovit model upravljanja prenosi na cijenu koju građani plaćaju i ovo bi predstavljalo zaštitni mehanizam. Iznesen je primjer Grada Zagreba gdje se nekorištenje sredstava Europske unije i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost prebacilo na građane u vidu povećanja cijene usluge. Ujedno su istaknute potrebe malih općina s malim brojem kućanstava te siromašnije za koje je trošak hladnog pogona veći nego u velikim sustavima. Stoga je nužnim ocijenjeno poticanje udruživanja općina kroz djelovanje zajedničkih komunalnih društava s ciljem smanjenja troškova te sprečavanja prebacivanja uspostave tereta sustava na građane.  
Dodatne dvojbe iskazane su vezano uz obveznu minimalnu javnu uslugu i cijenu gdje su korisnici razvrstani u dvije kategorije (kategoriju korisnika kućanstvo i kategoriju korisnika koji nije kućanstvo). Istaknuto je da se u kategoriji nekućanstva može javiti primjerice privatni iznajmljivač koji iznajmljuje jednu sobu i generira malu količinu otpada i s druge strane veliki hoteli ili mali kiosk i tvornica, a koji bi plaćali identičnu cijenu minimalne javne usluge. Postavljeno je pitanje razmatra li predlagatelj definiranje potkategorija unutar ove  kategorije. Ravnateljica Uprave Ministarstva obrazložila je da je u odnosu na prvo čitanje  predloženim Zakonom dana mogućnost jedinicama lokalne samouprave određivanja kriterija za sve korisnike, a samim time i za kategoriju korisnika koji nije kućanstvo.  

Zaključno je vezano za kategoriju korisnika koja nije kućanstvo, a koja obuhvaća širok spektar od malih do velikih subjekata, iskazana potreba da se u provedbi Zakona u ovom dijelu nađe prava mjera kako bi se izbjegle tužbe i nezakonitosti. Zabrinjavajućim je ocijenjeno da se centri za gospodarenje otpadom planiraju kao da se neće ostvarivati ciljevi odvajanja otpada. Samim time ako se tehnologija i infrastruktura planira na takve količine otpada ovi će centri biti neprofitabilni i u financijskim problemima kada količine otpada budu manje a oni budu morali održavati veliku infrastrukturu.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i  3 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM 

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA 
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 20. sjednici održanoj  12. srpnja 2021. godine, Prijedlog zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. srpnja 2021. godine.   

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju državni tajnik istaknuo je da predloženim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo implementira Direktiva 2018/2001 te uređuju pitanja od značaja za provedbu energetske tranzicije prema korištenju obnovljivih izvora energije sukladno strateškim dokumentima RH. Predloženim Zakonom postavlja se cilj od 36,6% ukupne obnovljive energije u krajnjoj potrošnji energije u 2030., utvrđuju se transparentna i nedvosmislena pravila za izračunavanje udjela energije iz obnovljivih izvora i definiranje tih izvora te se uvodi obveza izvješćivanja Europskoj komisiji. Nadalje, ostvaruje se jasan postupak za certificiranje povlaštenih proizvođača energije u cilju jamčenja da proizvedena  energija ima garantirano obnovljivo podrijetlo. Uređuju se pitanja vezana uz prihvat obnovljive energije u plinske sustave i sustave toplinarstva. Uspostavlja se postupak jednostavne obavijesti za priključivanje na mrežu proizvodnih postrojenja s električnim kapacitetom jednakim ili manjim od 10,8 kW na način da se priključenje vrši u roku od jednog mjeseca nakon obavijesti. Taj postupak jednostavne obavijesti vrijedi i za veća postrojenja pod uvjetom da se zadrži stabilnost, pouzdanost i sigurnost elektroenergetske mreže.

Definira se kontakt točka (HROTE) koja će biti zadužena za kompletan postupak izgradnje i uključivanja obnovljivih izvora i koja će u roku od godine dana izraditi priručnik. U nastojanju da se financiranje HROTE ne prevaljuje na teret građana, a da ujedno sustav funkcionira i razvija se, uvedene su tri nova izvora: sredstva prikupljena iz trgovanja CO2 emisija, sredstva iz naknada za uvezenu energiju proizvedenu u trećim zemljama iz proizvodnih postrojenja koja koriste ugljen te dodatna sredstva koja će uplatiti budući nositelji projekata OEI za energetsko odobrenje. Uvodi se novi institut zajednice obnovljive energije koje mogu biti u režimu samoopskrbe za vlastitu potrošnju. Zaključno je državni tajnik informirao Odbor da je RH od 2018.  pa do  kraja protekle godine imala instalirano 60 megavata samoopskrbi te da je trenutno na razini RH oko 300 megavata takvih zahtjeva u rješavanju. Nastavno na Nacionalni plan oporavka i otpornosti te provedeni natječaj Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost očekuje se u 2022. godini ogroman skok solara kroz samoopskrbu.

Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi su zatražena dodatna pojašnjenja načina kojim se predloženim Zakonom potiče isplativost i motivacija građana da sudjeluju u proizvodnji električne energije i postanu dijelom sustava. Državni tajnik dodatno je naglasio važnost ubrzavanja postupaka te je na tragu toga definirano da se u roku od mjesec dana nakon obavijesti mora osigurati priključivanje na elektroenergetsku mrežu. Ključno za realizaciju ubrzavanja postupaka bit će i usklađivanje zakona iz područja drugih ministarstava s ovom intencijom. Nadalje je istaknuto da se maksimalno potiče distributere na proaktivnost i osigurava  dovoljna količina financijskih sredstava za potpore. Značajnu ulogu u poticanju uključivanja građana imat će zajednice obnovljive energije kao i energetske zajednice te agregatori. Ujedno se u procesu obnove od potresa inzistira na istovremenom povećanju energetske učinkovitosti i uvođenju OIE.

Nastavno na ovu temu u raspravi je naglašena važnost da se uz sredstva za obnovu iz Fonda solidarnosti ujedno osiguraju pripadajuća sredstva u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ili iz drugih izvora. U tom smislu pozvano je na koncentraciju sredstava Fonda u sljedećem razdoblju na područja koja se obnavljaju jer će se time postići velika isplativost i učinak. Naglašeno je da je prošla sredina godine a da na računu Fonda postoje sredstva za čiju apsorpciju unutar ove kalendarske godine nije raspisan dovoljan broj natječaja. Stoga je Ministarstvo pozvano da dodatno potakne Fond na djelovanje kako bi se sredstva jačom dinamikom distribuirala građanima. 

Vezano uz članak 16. stavak 5. kojim je između ostalog definirano da se programi potpore za električnu energiju iz obnovljivih izvora oblikuju tako da osiguravaju da „proizvođači energije iz obnovljivih izvora odgovaraju na tržišne cjenovne signale i uvećavaju svoje tržišne prihode“ iskazano je neslaganje s navedenom formulacijom jer iz nje proizlazi da se proizvođaču energije omogućuje programe potpore kako bi uvećali svoje tržišne prihode. S druge strane krajnji kupac građanin ili poduzeće čija proizvodnja iziskuje električnu energiju plaćaju fiksnu naknadu kako bi omogućili to povećanje tržišnih prihoda. Naime, u sklopu računa za električnu energiju prikuplja se naknada za OIE iz koje subjekti koji je plaćaju nemaju nikakve koristi. Štoviše postoje slučajevi građana koji se mogu isključivo grijati putem električne energije te na značajni iznos potrošenih kilovata struje plaćaju fiksnu naknadu za OIE. Nastavno na ovu primjedbu državni tajnik detaljno je pojasnio sustav potpora i premija te između ostalog istaknuo da je izrada programa potpora preduvjet izrade novog premijskog sustava. Navedenim programom cilj je težiti tome da se što manje podupire proizvođača energije iz obnovljivih izvora i da on što više ostvaruje prihoda kako se sredstva iz naknade koju plaćaju građani fiksno ne bi trošila na proizvođače.  Ujedno je uputio na mogućnosti koje su kućanstvu dane regulativom koja ide k smanjenju energetskog siromaštva.

Dodatno je u raspravi iskazan prijedlog da se stavak 3. u članku 16. terminološki doradi na način da se definira da povlašteni proizvođači ostvare što manji udio premijske potpore u ukupnom prihodu koji ostvaruju. Istaknuto je kako se događalo dvostruko poticanje proizvođača kroz naknadu koju plaćaju građani te kroz aranžmane HBOR-a s komercijalnim bankama za nižu kamatnu stopu za takve projekte, a što je isključivalo poduzetnički rizik.

Zaključno su u raspravi zatražena dodatna pojašnjenja vezano uz revidiranje iznosa premije za ugovore koji će se sada sklapati na dvanaest godina te aktivnosti koje se poduzimaju s ciljem raspisivanja natječaja za geotermalne izvore. Ujedno je apelirano da se financiranje usmjeri na građansku energiju i davanje mogućnosti građanima da ostvaruju energetsku samodostatnost.  Naglašeno je da kao stratešku orijentaciju treba osigurati ulaganje javnog sektora u solarizaciju i  druge obnovljive izvore energije jer će navedeno kroz 10 do 15 godina biti ključna infrastruktura.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i  3 glasa „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg 

Z A K L J U Č K A

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji.   
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA 
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode je na 20. sjednici Odbora održanoj 12. srpnja 2021. godine razmotrio je prijedlog predsjednice Odbora za održavanje zajedničke tematske sjednice Odbora za zaštitu okoliša i prirode, Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo te Odbora za pomorstvo, promet i infrastrukturu na temu „Pojava bespravne gradnje i njezine posljedice na održivo korištenje  prostora i zaštitu okoliša“ te je u skladu s odredbom članka 47. podstavka 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora jednoglasno (9 glasova „za“) usvojio sljedeći 

Z a k l j u č a k

Prihvaća se održavanje zajedničke tematske sjednice Odbora za zaštitu okoliša i prirode, Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo te Odbora za pomorstvo, promet i infrastrukturu na temu „Pojava bespravne gradnje i njezine posljedice na održivo korištenje  prostora i zaštitu okoliša“.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 19. sjednici održanoj  8. srpnja 2021. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama Zakona o vodama, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 1. srpnja 2021. godine.   
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju državni tajnik detaljno je prezentirao razlike između rješenja koja se predlažu Konačnim prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona. Pojašnjeno je da je izmijenjen članak 110. stavak 2. koji se odnosi na ispunjavanje obveze iz odgovora Republike Hrvatske na Pismo službene obavijesti u pogledu usklađivanja s relevantnim zakonodavstvom Europske unije vezano uz pitanja provedbe zahvata u prostoru odnosno provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene o prihvatljivosti za ekološku mrežu prilikom vađenja šljunka i pijeska iz obnovljivih ležišta u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda. Navedenim izmjenama upućuje se na primjenu posebnih propisa o zaštiti okoliša i prirode, a ne nabrajaju se svi slučajevi u pogledu iznimke od obvezne provedbe postupka. Ujedno je uvažena primjedba o potrebi razmatranja svakog pojedinačnog slučaja. Naglašeno je da je ovo rješenje usuglašeno u cijelosti s predstavnicima Glavne uprave za okoliš Europske komisije i prihvaćeno zaključkom s Objedinjenog sastanka vezano za predmete iz područja okoliša održanog 16. lipnja 2021. godine. Predloženom odredbom otklanjaju se posljedice zbog mogućeg pokretanja sudskog postupka radi povrede prava Europske unije. Nadalje, sukladno primjedbi Odbora za zakonodavstvo u članku 3. predloženog Zakona propisano je kako se radi o „prethodnoj“ suglasnosti Ministarstva. U članku 4. predloženog Zakona kojim se osigurava pravo zemljišnoknjižnih vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti nekretnina koje su po sili Zakona postale javno vodno dobro uvažene su primjedbe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske te dodan uvjet da se ne radi o pogrešnoj uknjižbi prava vlasništva. 
Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi je članica Odbora iz reda javnih, znanstvenih i stručnih djelatnika te ujedno članica Zelene akcije istaknula da predložena izmjena članka 110. stavak 2. predstavlja bolje rješenje od one u prvom čitanju. Međutim, ostaje pitanje zašto se navedeno nije reguliralo na isti način kao izmjenama Zakona iz 2019. godine kojima je jasno bilo definirano da se za provedbu zahvata provodi odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima. Izraženo je stajalište kako odredba koja je predložena u Konačnom prijedlogu zakona ostavlja prostor za višestruke interpretacije. Polazeći od činjenice da je 2009. bila zabranjena eksploatacija šljunka i pijeska, potom 2012. dozvoljena uz okolišne postupke te da su 2019. uvedene iznimke postavljeno je pitanje zašto se prilikom ovog usklađivanja s Direktivom vezano uz procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu predvidjela predloženim izmjenama iznimka. 
 Državni tajnik dodatno je pojasnio da se iznimka u kojima se postupci ne provode u pojedinačnom slučaju definira kao odgovor na izvanredna stanja utvrđena posebnim propisima o zaštiti okoliša i prirode. Nadalje je istaknuo da je, ukoliko se pogledaju rezultati provedenih postupaka procjene utjecaja na okoliš i posebno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu, vidljivo da se itekako vodi računa o zaštiti okoliša i prirode budući da većina zatraženih mišljenja završi s negativnom ocjenom. Naglasio je da je ovdje riječ o vrlo striktnim propisima koji su usklađeni sa zakonodavstvom Europske unije. Stoga ne vidi osnove za prethodno izraženo stajalište. Vezano uz regulativu u dijelu zabrana odnosno dane mogućnosti vađenja šljunka i pijeska iz obnovljivih ležišta u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda istaknuo je da je valorizacija stanja vodnih tijela nakon zabrane vađenja pokazala da je itekako ograničena plovnost vodnih putova. S druge strane pokazalo se da je građevinsko tržište bilo orijentirano isključivo na uvoz u okolnostima kada je isto podrazumijevalo da uvoze nanos iz istih rijeka samo s druge strane granice. Ocijenio je da se predloženim zakonodavnim rješenjem osiguralo usklađivanje sa zakonodavstvom Europske unije te napravljen kvalitetan balans zaštite prirode i omogućavanja postojećih gospodarskih aktivnosti a koje će se pojačati realizacijom projekata iz Nacionalnog plana oporavaka i otpornosti. Ujedno se u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti vodilo računa o projektima koji će pojačati sekundarna staništa, a koji su predloženi od strane Zavoda za zaštitu okoliša i prirode. Planirano je uklanjanje nanosa, izmuljivanje u dužini od 27 km vodotoka. Ovim aktivnostima doprinijet će se stvaranju sekundarnih staništa u riječnim rukavcima koji su u većoj mjeri zapušteni i onemogućuju biološku raznolikost i razvoj mikrostaništa na tim područjima. 
 Članica Odbora iz reda javnih, znanstvenih i stručnih djelatnika te ujedno članica Zelene akcije dodatno je, a imajući u vidu primjenu članka 110. u protekle dvije godine i slučajeve na rijeci Dravi, naglasila važnost implementacije predloženih odredbi Zakona na način da štite rijeke od prekomjerne eksploatacije. U tom smislu naglasila je da je INTERREG projekt koji se bavio sedimentom u dunavskom slivu pokazao da velike rijeke koje su pogodne za iskapanje šljunka i pijeska (Dunav, Sava, Drava, Una, Kupa i Neretva) već imaju značajan manjak nanosa zbog niza izgrađenih hidrocentrala i ostalih opterećenja na rijeku. Stoga je stav udruga iz područja zaštite okoliša kako dodatna eksploatacija može samo pogoršati trenutno stanje te je uz gospodarske interese nužno voditi računa i o zaštiti rijeka od prekomjerne eksploatacije.  
Ravnateljica Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora Ministarstva dodatno je pojasnila da je u slučaju Osijeka i iskapanja 460.000 kubika osiguran monitoring Građevinskog fakulteta te je u periodu kraćem od godine dana sav šljunak vraćen. O ovome je vođena i komunikacija s Europskom komisijom. Dodatno je pojasnila način provedbe predložene odredbe članka 110. stavka 2., ulogu Hrvatskih voda i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture čime se onemogućuje pojava ugroze rijeka. Naime, za odobrene koncesije provodi se inspekcijski nadzor kako bi se eksploatacija provodila sukladno uvjetima zaštite prirode što samim time uključuje i periode nemogućnosti eksploatacije unatoč odobrenoj koncesiji.
U nastavku rasprave je vezano za osnivanje instituta za vode postavljeno pitanje je li se razmišljalo o mogućnosti osnivanja zajedničke ustanove s postojećim znanstvenim institutima čime bi se mogla maksimalno iskoristiti postojeća infrastruktura, oprema, ljudstvo uključivo postojeće znanstvene akreditacije. 
Državni tajnik obrazložio je da mogućnost osnivanja instituta za vode kao samostalnog tijela za monitoring vode egzistira sada već desetu godinu  (neobligatorno regulirano Zakonom o vodama). Predloženo osnivanje instituta za vode na tragu je dugogodišnje komunikacije s Europskom komisijom te povrede prava Europske unije u vidu nedostatnog i nesistematiziranog monitoringa voda u Republici Hrvatskoj. Osnivanjem ovog instituta kojem će monitoring biti temeljna zadaća osigurat će se da monitoring bude potpun i usklađen s pravnom stečevinom Europske unije. Navedeno ujedno neće imati negativni učinak na državi proračun budući da se i sada poslovi monitoringa koje obavljaju Hrvatske vode financiraju iz ciljanih naknada. Ovime će samo doći do preusmjeravanja tih naknada koje se ubiru u svrhu monitoringa iz Hrvatskih voda u institut za vode. Ujedno se vodi intenzivna komunikacija sa znanstvenim institucijama u Republici Hrvatskoj te su četiri fakulteta iskazala interes da budu aktivni sudionici u radu instituta za vode. Nadalje, po osnivanju instituta pristupit će se procesu ishođenja akreditacije za znanstvenu instituciju budući da je za akreditaciju uz postojeće osigurane materijalne kapacitete potrebno osigurati određeni broj znanstvenih novaka sa statusom doktora znanosti.   
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i  4 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O VODAMA 

    Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA 

                       Sandra Benčić  

U Izvješću s rasprave Odbora za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o vodama, drugo čitanje, P.Z.E. br. 129 provedene na 19. sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine, tekst: „Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i  4 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje“ mijenja se i glasi: „Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i  4 glasa „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje“.

PREDSJEDNICA ODBORA 

Sandra Benčić                             
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 17. sjednici održanoj  9. lipnja 2021. godine, Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 22. travnja 2021. godine.   
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.
Odbor je primio pisane prijedloge i komentare Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske udruge poslodavaca, Hrvatske obrtničke komore, Platforme za borbu protiv zagađenja jednokratnom plastikom u Republici Hrvatskoj (Zelena akcija/Friends of the Earth Croatia, Greenpeace u Hrvatskoj, Udruga Tatavaka - Za Zlarin bez plastike, Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce, Terra Hub Croatia i Zelena Istra) i Zero Waste Hrvatska neformalne mreže 34 udruge i građanske inicijative te su sjednici Odbora nazočili predstavnici navedenih komora odnosno udruga i građanskih inicijativa.   
Prije uvodnog obrazloženja predstavnika predlagatelja članica Odbora istaknula je da Izvješće o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću nije izrađeno sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, br. 25/2013. i 85/2015.) budući da je od ukupno zaprimljenih 1721 primjedbi i komentara predlagatelj za 848 naznačio „ne postoji odgovor“ dok ih je 108 „primljeno na znanje“. Iznoseći stajalište da Izvješće predstavlja važnu dokumentaciju u postupku donošenja zakona  i da se ovim ne radi o zakonitom Prijedlogu zakona predložila je da Odbor provede glasovanje o Zaključku kojim će se od Stručnih službi Hrvatskoga sabora zatražiti od predlagatelja da se Izvješće o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću izradi u skladu sa zakonskom regulativom kako bi Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom bio predložen sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama (NN, br. 25/13 i 85/15) i Poslovniku Hrvatskoga sabora (NN, br. 81/2013., 113/2016., 69/2017., 29/2018., 53/2020., 119/2020. i 123/2020.) te time ova točka skine s dnevnog reda i o njoj provede rasprava kada se za to steknu uvjeti. Predloženi Zaključak nije podržan glasovanjem budući da su dva člana glasala „za“, a sedam članova „protiv“. Slijedom navedenog sukladno članku 54. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora (NN, br. 81/2013., 113/2016., 69/2017., 29/2018., 53/2020., 119/2020. i 123/2020.) članica Odbora Sanja Udović zatražila je da se izdvoji njezino mišljenje o neusklađenosti predloženog Zakona sa Zakonom o pravu na pristup informacijama i Poslovnikom Hrvatskoga sabora u dijelu priloženog Izvješća o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.  
 U uvodnom obrazloženju državni tajnik detaljno je prezentirao odredbe predloženog Zakona kojim se prvenstveno vrši usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije koja je u području gospodarenja otpadom izmijenjena i dopunjena tijekom 2018. i 2019. godine. Prijedlog zakona donosi nove ciljeve do 2035. godine povećanja odvajanja i recikliranja otpada i smanjenja odlaganja otpada te se zabranjuje stavljanje na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda i plastičnih vrećica za nošenje debljine manje od 50 mikrometara uz izuzetak vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje što je usklađenje s direktivama iz područja gospodarenja otpadom. Predloženim Zakonom između ostalog reguliraju se nadležnosti u izdavanju dozvola, vođenje očevidnika i evidencija za gospodarenje otpadom, način rada i evidencija centara za ponovnu uporabu, javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada, ekonomski instrumenti gospodarenja otpadom, ciljevi za gospodarenje otpadom, donošenje planskih dokumenata gospodarenja otpadom na razini županija, nadležnosti i prekršajne odredbe za prekogranični promet otpadom, proširena odgovornost proizvođača proizvoda, uvjeti i nadležnosti za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije te inspekcijski i upravni nadzor. Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću provedeno je od 13. studenoga do 13. prosinca 2020. godine na kojem je 1721 subjekata dalo primjedbu te su uvodno detaljno sumarno prezentirane pristigle primjedbe. Između ostalog naglašeno je da se primjedbe u najvećem dijelu, oko 900, odnose na odredbe o zabrani stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje. Dio primjedbi je protivljenje ovoj zabrani, dio primjedbi je podržavanje zabrane, a u dijelu primjedbi se traži još stroži pristup odnosno zabrana stavljanja na tržište svih plastičnih vrećica. Tekst predloženog Zakona u ovom dijelu nije promijenjen te se od 1. siječnja 2022. godine zabranjuje stavljanje na tržište plastičnih vrećica za nošenje debljine stjenke manje od 50 mikrometara uz izuzetak vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje debljine stjenke manje od 15 mikrometara koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga.   
Nakon uvodnog obrazloženja uslijedila je rasprava u kojoj se prvotno osvrnulo na isključivanje pojma „održivom“ iz samog naziva predloženog Zakona te na odredbu kojom je regulirano da Grad Zagreb i jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi odlagalište otpada imaju pravo na naknadu za korištenje odlagališta otpada. Izraženo je stajalište da bi odlagalište otpada u svom definiranju trebalo obuhvatiti i odlagališne plohe u okviru centara za gospodarenje otpadom. Iznesen je stav da bi jedinice lokalne samouprave morale imati mogućnost sklapanja ugovora s jedinicama lokalne samouprave koje dovoze otpad u centar za gospodarenje otpadom. Ova poticajna naknada bi motivirala jedinice lokalne samouprave da u većoj mjeri usmjere napore na primarnu selekciju otpada a što bi se odrazilo na otpad koji ulazi u centre za gospodarenje otpadom. Nastavno na odredbe kojima je regulirano informiranje i sudjelovanje javnosti o podnesenom zahtjevu za izdavanje dozvole za gospodarenje otpadom problematizirano je ograničavanje sudjelovanja javnosti u postupku za spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na sat. Istaknuto je kako navedeno javno savjetovanje ne bi trebalo ograničavati za  kapacitet preko 3 tone na sat već javnost uključiti i za kapacitete ispod navedenog. 
U nastavku rasprave izraženo je zadovoljstvo predloženim Zakonom te ocijenjeno da predstavlja veliki iskorak posebice sa stajališta jedinica lokalne samouprave koje su ostvarile visoku stopu odvajanja otpada, poput Grada Preloga koji je u prošloj godini dosegao stopu od 65%. Posebice je pozdravljena odredbom članka 73. dana mogućnost umanjenja cijene javne usluge. Također je  pozitivnim ocijenjeno ukidanje obveze uspostave fiksnog reciklažnog dvorišta za jedinice lokalne samouprave s više od 3000 stanovnika budući da će se u ovim slučajevima lakše dosegnuti zacrtane razine skupljanja otpada pokretnim reciklažnim dvorištima. Iskazana je i potreba da se podzakonskim aktima korigira pitanje financijskih jamstava potrebnih za dozvole za gospodarenje otpadom na način da se vodi računa o uspješnim jedinicama lokalne samouprave i uvaži njihove rezultate i ne optereti s puno jamstava. 
Članica Odbora iz reda javnih, znanstvenih i stručnih djelatnika i ujedno članica Zelene akcije ocijenila je da je predloženim Zakonom učinjen velik iskorak u dijelu jednokratnih plastičnih proizvoda, ali da razočarava što se zaostaje u usklađivanju s Direktivama. Na ovaj način propustila se prilika da industrija plastike postupno prilagođava svoju proizvodnju. Istaknuto je da je Vlada RH i resorno Ministarstvo propustilo pripremiti na vrijeme ovu industriju za postupne promjene budući da ih se sada suočilo sa skorim datumom. Dvojbenim je ocijenjeno usmjerenje k centrima za gospodarenje otpadom. Ujedno je izražen stav da se po usvajanju ovog Zakona u što je moguće kraćem roku donesu svi potrebni podzakonski akti te da budu kvalitetni i jednostavni za provedbu. Predloženo je da se načelno o problematici načina provođenja savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, izričaju u komentarima predlagatelja na primjedbe i slično provede zasebna raspravu na sjednici Odbora.  
Tijekom rasprave naglašeno je kako se i dalje nastavlja s politikom velikih centara za gospodarenje otpadom sa zastarjelom tehnologijom koji doprinose tome da se, suprotno definiranim načelima na razini EU regulative da se otpad prikuplja, odvaja, oporabljuje što bliže mjestu nastanka, otpad dovozi s lokacija 100 i više kilometera udaljenih od centara. Navedenim se tako stvara i dodatni ekološki otisak. Nametanjem obveze jedinicama lokalne samouprave da miješani otpad predaju u centre iste se onemogućuje odnosno destimulira da pokreću svoje male centre za oporabu, mala postrojenja zahvaljujući kojima bi se osiguralo da dodatno izvuku reciklabilne elemente iz otpada. Stoga se događa da veliki dio otpada koji bi trebao biti odvojen završava u centrima za gospodarenje otpadom, posebice biootpad, što posljedično rezultira nizom problema (neugodni mirisi i sl.). Istaknuto  je da je donošenje novog Zakona o gospodarenju otpadom prilika za zaokret kojim bi potaknuli i jedinice lokalne samouprave i građane na isplativije modele gospodarenja otpadom. Vezano uz jednokratne plastične proizvode pozdravljena je intencija zabrane jednokratnih plastičnih proizvoda u potpunosti. Uočena je nedovoljna ambicioznost radi neuključivanja najtanjih plastičnih vrećica za nošenje te nedefiniranja  konkretnih datuma zabrane stavljanja na tržište drugih jednokratnih plastičnih proizvoda. Podsjetilo se da je Odbor na sjednici održanoj  u ožujku 2021. godine razmotrio Prijedloge Hrvatske udruge poslodavaca, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske te organizacija i inicijativa udruženih u Platformu građana za borbu protiv zagađenja jednokratnom plastikom u Republici Hrvatskoj. Nastavno na provedenu raspravu zatraženo je očitovanje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te budući da navedeno nije dobiveno ovim je putem ponovno zatraženo. Zaključno je istaknuta važnost provedbe pravovremenog planiranja procesa tranzicije industrije plastike i financije podrške procesa transformacije u suradnji s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Ovime bi se osiguralo da tranzicija bude pravedna i da se spriječi gubitak radnih mjesta. Postavljano je pitanje jesu li osigurana sredstava za ovu tranziciju (uključivo i sredstva za podršku radnicima, bilo za prekvalifikaciju ili u slučaju gubitka radnih mjesta) i u kojem roku. 
U očitovanju na iznesene primjedbe državni tajnik upoznao je članove Odbora s aktivnostima koje je Ministarstvo poduzimalo u protekle tri godine u komunikaciji s proizvođačima plastičnih vrećica za nošenje, uključivo i poziv za sufinanciranje ulaganja transformacija na nove proizvodnje koje je Ministarstvo provelo od 30. travnja do 30. svibnja 2021. godine. Navedenim je omogućen najmanji iznos potpore od pola milijuna kuna odnosno najviši iznos potpore od 7,5 milijuna kuna te isti predstavlja značajnu podršku provedbi ovoga Zakona i provedbi zabrane stavljanja na tržište plastičnih vrećica za nošenje debljine manje od 50 mikrometara. Vezano uz pitanje prihvatljivosti koncepta centara za gospodarenje otpadom i njihove isplativosti i prihvatljivosti upozorio je na nepostojanje interesa jedinica lokalne samoprave i njihov neodaziv na poziv za izgradnju sortirnica i kompostana. Naime, pokazuje se da su one neisplative jedinicama lokalne samouprave i da je veći trošak odvajanja otpada od zarade od prodaje korisnih sirovina. 
Sjednici nazočni predstavnici Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske udruge poslodavaca i Hrvatske obrtničke komore iznijeli su zajednički prijedlog modela minimalnog udjela reciklata u laganim plastičnim vrećicama u prijelaznom periodu, a koji nije prihvaćen predloženim Zakonom. Postavljeno je pitanje opravdanosti uvođenja zabrane bez uvažavanja prvotnog prijedloga komora te upućivanja proizvođača na izvoz gdje ostaje otvoreno pitanje njihove trenutne konkurentnosti na europskom tržištu. Istaknuto je kako Direktive ne traže zabranu već smanjenje potrošnje. Rješenje vide u ekodizajnu, reciklatu i prilici da industrija u realnom roku uspostavi kružno gospodarstvo u ovom segmentu gospodarstva. Ukoliko se nastavi inzistirati na ovo rješenju ključno je osigurati adekvatnu financijsku pomoć proizvođačima plastičnih vrećica za investicije u nove tehnologije i nabavu opreme i strojeva te prolongirati rok primjene mjere zabrane stavljanja laganih plastičnih vrećica na tržište. Ujedno je ukazano na necjelovit popis plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu u Dodatku 3. te potrebu da se dodaju podnaslovi. Od strane Hrvatske obrtničke komore dana je primjedba na stavak 5. članka 36. kojim je definirano da je financijsko jamstvo bankarska garancija i drugi odgovarajući ekvivalentni financijski instrument (polica osiguranja i drugo). Predloženo je da se radi nedvojbenosti primjene odredbe jasno defnira da jedan instrument isključuje drugi na način da se riječ „i“ zamijeni riječju „ili“. 
Predstavnici udruga civilnog društva i građanskih inicijativa podržali su uvođenje zabrane plastičnih vrećica za nošenje te ujedno istaknuli potrebu većih ambicija kod prijenosa Direktive EU o jednokratnoj plastici u predloženi Zakon, posebice kada je riječ o postavljanju konkretnih obvezujućih ciljeva smanjenja potrošnje jednokratnih plastičnih proizvoda. Pri tomu je potrebno predvidjeti odredbe koje bi, uz zabranu određenih prozvoda za jednokratnu upotrebum predstavljale značajan poticaj na uspostavu sustava koji promiču višekratna rješenja kao zamjenu za jednokratne plastične prozvode. Stava su da je predloženim Zaknom ujedno važno postaviti pravni temelj za ekonomske instrumente za uspostavu sustava višekratne uporabe. Naglašavaju važnost pravedbene tranzicije koja će voditi računa o očuvanju radnih mjesta, odnosno stvaranju novih, zelenh radnih mjesta. U tom smislu ključnim ocjenjuju pravovremeno sagledavanje točnog broja ugroženih radnih mjesta. 
Od strane predstavnika udruga civilnog društva također je problematičnim ocijenjeno da se ponovno nameće obveza gradovima i općinama da miješani otpad predaju u regionalne centre umjesto ekološki prihvatljive obrade u vlastitim postrojenjima. Ovdje se otvara pitanje uporabe najbolje tehnologije umjesto sadašnjeg oslanjanja na MBO tehnologiju te nužnosti primjene načela blizine. Istaknuto je da Ministarstvo nije raspisalo natječaj za lokalna postrojenja za obradu miješanog komunalnog otpada (što je različito od sortirnica). Postavljeno je pitanje opravdanosti koncepta centara za  gospodarenje otpadom te pritiska toliko otpada na krške terene, seizmološki aktivne terene i slično. Upozoreno je i na potrebu jasnijeg definiranja načina reguliranja cijene javne usluge budući da se ne definiraju mehanizmi kojima bi se građane zaštitilo od nepravedne strukture cijene te nagradilo za pravilno postupanje s otpadom. Naime u praksi se uočava da se na lokalnoj razini svojevoljno određuje udio fiksnog dijela cijene u ukupnoj cijeni javne usluge. Stoga inzistiraju na uvođenju i definiranju pravednog sustava naplate javne usluge. U tom smislu upitna je i podjela na kućanstva i nekućanstva gdje je primjena navedenog dovela do niza nelogičnosti i nepravednosti u obračunu. Zaključno je i od strane udruga otvoreno pitanje načina provedene javne rasprave upućivanja u saborsku proceduru predloženog Zakona uz priloženo Izvješće o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Navode da Izvješće nije izrađeno u skladu sa zakonodavnom regulativom te je osnovni prigovor da na velik dio primjedbi nije dobiven konkretan odgovor predlagatelja o njihovoj prihvatljivosti odnosno neprihvatljivosti kao i razlozima navedenog. 
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 2 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg 

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom.     
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA 
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 16. sjednici održanoj  20. svibnja 2021. godine, Izvješće o pravu na zdrav život i klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj (2013.-2020.) u kontekstu globalnog pokreta za klimu i pandemije COVID 19,  koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora u skladu s odredbom članka 16. stavka 2. Zakona o pučkom pravobranitelju („Narodne novine“, broj 76/12) dostavila pučka pravobraniteljica, aktom od 18. veljače 2021. godine.   
    Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predmetno Izvješće kao matično radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju pučka pravobraniteljica istaknula je da je predmetno Izvješće podneseno temeljem ovlasti iz članka 16. stavka 2. Zakona o pučkom pravobranitelju koji omogućuje podnošenje posebnog izvješća o pojedinim pitanjima iz djelokruga pučkog pravobranitelja, osobito ako se radi o ugroženosti ustavnih i zakonskih prava većeg stupnja ili značaja. Izvješće sadržava devetnaest preporuka upućenih Hrvatskom saboru, Vladi Republike Hrvatske, Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvu zdravstva, Državnom inspektoratu, Ministarstvu graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine te Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Rad pučke pravobraniteljice na ovom području intenziviran je od 2013. godine te su u sedam godišnjih izvješća dane 72 preporuke za unapređenje sustava zaštite okoliša i ljudskih prava od čega je šest u potpunosti, a osam djelomično izvršeno. Istaknuto je da je za usvajanje ovih preporuka ključna podrška Hrvatskoga sabora. Vezano uz pritužbe građana bilježi se velik porast te su one u 2020. u odnosu na 2019. godinu porasle dva puta, dok taj porast u odnosu na 2017. godinu iznosi 177%. Predmetnim Izvješćem naglašava se važnost primjene propisa u praksi te se zagovara donošenje temeljnih dokumenata održivog razvitka i zaštite okoliša: nove Strategije održivog razvitka, Plana zaštite okoliša te Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu. Ujedno se predlaže Hrvatskom saboru da po uzoru na Europski parlament proglasi klimatsku i ekološku krizu u Republici Hrvatskoj. Izvješćem su naglašena pitanja neadekvatnog sustava gospodarenja otpadom i rada centara za gospodarenje otpadom, onečišćenja zraka, tla, vode, svjetlosnog onečišćenja, onečišćenja bukom, neionizirajućeg zračenja. Uz detaljnu prezentaciju svakog ovog područja i danih preporuka dodatno je apostrofirana uloga mladih i obrazovnog sustava i u tom smislu dane preporuke Vladi Republike Hrvatske da udruge i predstavnike mladih uključi u planiranje i razvoj svih javnih politika iz područja zaštite okoliša i održivog razvoja te Ministarstvu znanosti i obrazovanja da razvija ekološku svijest uvođenjem sadržaja o pravu na zdrav život i klimatskim promjenama u obrazovni sustav.   
Vlada Republike Hrvatske na predmetno Izvješće dala je Mišljenje koje je uvodno prezentirao državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
U raspravi na Odboru pohvaljen je rad pučke pravobraniteljice u području zaštite okoliša te naglašena važnost da se ovoj problematici i u narednom razdoblju posveti ista pozornost.
Uz pohvalu izrečenim preporukama iskazana je potreba davanja obimnijih preporuka Državnom inspektoratu Republike Hrvatske budući da se uočava njegovo nefunkcioniranje u  izricanju mjera odnosno sankcija za neprovođenje zakonskih propisa. Pri tome nije upitno neizlaženje inspekcija Državnog inspektorata RH na teren po prijavama već što se zbog izostanka sankcija povećavaju slučajevi onečišćenja okoliša (primjerice ilegalni kamenolomi, probijanje putova na šumskim koncesijama koje su izdane, sječa stabala u šumama uz državne prometnice, pitanje plutajućeg LNG terminala i slično). Pri tome su jedinice lokalne samouprave nemoćne. Stoga je ključna i uloga pučke pravobraniteljice da svoje djelovanje temelji ne samo na pritužbama građana već i na stalnom praćenju svega što se po pitanju zaštite okoliša događa u javnom prostoru, uz poticanje Državnog inspektorata RH na izricanje mjera. 
U nastavku rasprave izraženo je stajalište da su preporuke dane u Izvješću konkretne i da smjeraju na ključne probleme s kojima se građani susreću i za koje se ujedno obraćaju i Odboru za zaštitu okoliša i prirode. Međutim, iskazano je nezadovoljstvo objašnjenjima koje je Vlada Republike Hrvatske po određenim temama dala u svom Mišljenju o Izvješću, a koja su prisutna i u očitovanjima Državnog inspektorata RH koja Odbor prima temeljem predstavki građana. Tako primjerice Vlada RH po pitanju centara za gospodarenje otpadom koji su u radu navodi kako „Izvješće ne uzima u obzir da su svi ti postupci provedeni zakonito“ ili kada je riječ o požaru na odlagalištu Prudinec u Jakuševcu da „inspektori zaštite okoliša nisu naredili uzorkovanje tla iz razloga što je međuskladište na betonskoj podlozi sa zatvorenim sustavom odvodnje, čime nije došlo do onečišćenja tla“. U prvom slučaju postavlja se pitanje jesu li provedeni zakoniti postupci osigurali kvalitetu života na određenom području jer je očito da se građani koji žive u blizini uspostavljenih centara za gospodarenje otpadom imaju ozbiljnih problema s kvalitetom zraka i posljedično zdravljem. U drugom slučaju postavlja se pitanje davanja konstatacija o nepostojanju onečišćenja bez prethodnog provođenja uzorkovanja tla. Ovakav način postupanja nije ocijenjen dobrim ni dostatnim da bi se steklo povjerenje građana u rad institucija.
Kada je riječ o unapređenju zaštite okoliša upozoreno je na nužnost odgoja mladih i razvijanja ekološke svijesti od najmlađe dobi na način da se predmet ekologije i zaštite okoliša uvrsti u nastavni program.   
Vezano uz rad ŽCGO Marišćina državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja dodatno je pojasnio ulogu Ministarstva koje osigurava da se sve odvija u zakonskom okviru te s druge strane ključnu ulogu lokalne razine i upravljačke strukture centara za gospodarenje otpadom. Naglasio je da je Visoki upravni sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja Udruge Krizni Eko Stožer Marišćina za poništavanje rješenja o okolišnoj dozvoli ovoga Ministarstva. Ključnim za kvalitetan rad CGO-a istaknuo je aktivnost jedinica lokalne samouprave na razvoju sustava odvojenog prikupljanja otpada te doradu CGO-a budući da bi zatvaranje centara otvorilo problem zbrinjavanja tog otpada. U tijeku je priprema dokumentacije za nove centre za gospodarenje otpadom za koje proces odobravanja uključuje upućivanje na ocjenu JASPERS-u.  Ujedno je za ocjenu učinkovitosti sustava gospodarenja otpadom u centrima naglasio da ne postoji sustav 100% odvajanja otpada te iznio podatak da se primjerice 34% ostatnog otpada u Njemačkoj  spaljuje. 
Nastavno na izlaganje državnog tajnika otvoreno je pitanje uloge Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja u formiranju sustava gospodarenja otpadom i primjerice sustava penalizacije uspješnih jedinica lokalne samouprave u uspostavi sustava odvojenog prikupljanja otpadom i toleriranja onih koji ništa ili malo poduzimaju po tom pitanju. Otvoreno je i pitanje odgovornosti i uloge Ministarstva u izboru loše tehnologije ŽCGO Marišćina i Kaštijun.      
Državni tajnik skrenuo je pozornost na činjenicu da je Ustavni sud Republike Hrvatske  donio Odluku o ukidanju članaka Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (NN 31/2021.) čime je obuhvaćeno i ovo pitanje te da je ujedno u proceduri novi Zakon o gospodarenju otpadom. Navedenim će se osigurati da se one jedinice lokalne samouprave koji imaju visok stupanj odvajanja otpada ne dovedu u nepovoljniji položaj u odnosu na one koje zaostaju u uspostavi tog sustava. Ujedno je naglasio kako se za natječaj za izgradnju kompostana prijavio samo jedan projekt te da ni on nije s područja koje gravitira na uspostavljene centre za gospodarenje otpadom. Samim time ostaje aktualno pitanje ponovnog upućivanja biotpada u centre za gospodarenje otpadom.  
Zaključno je u raspravi istaknuto da velik dio problema predstavlja što se na lokalnoj razini ne razvrstava otpad i što je samim time problematično što se upućuje u centre za gospodarenje otpadom. Također je naglašeno kako postojeći sustavi organizacije prikupljanja te naplate prikupljanja i odvoza otpada na lokalnoj razini nisu dovoljno poticajni za građane da provode razvrstavanje otpada.
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (7 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg 

z a k l j u č k a

Prihvaća se Izvješće o pravu na zdrav život i klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj (2013.-2020.) u kontekstu globalnog pokreta za klimu i pandemije COVID 19 

        Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA 

                       Sandra Benčić            

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 16. sjednici održanoj  20. svibnja 2021. godine, Prijedlog strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu,  koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 22. travnja 2021. godine.   
    Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je Prijedlog strategije kao matično radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja  istaknuo je da su opći ciljevi ove Strategije: postizanje održivog razvoja temeljenog na znanju i konkurentnom niskougljičnom gospodarstvu i učinkovitom korištenju resursa; povećanje sigurnosti opskrbe energijom, održivost energetske opskrbe, povećanje dostupnosti energije i smanjenje energetske ovisnosti; solidarnost izvršavanjem obveza RH prema međunarodnim sporazumima, u okviru politike EU-a, kao dio naše povijesne odgovornosti i doprinos globalnim ciljevima te smanjenje onečišćenja zraka i utjecaja na zdravlje i kvaliteta života građana. Odabrano je oko stotinu mjera koje se mogu primijeniti za smanjenje emisija u različitim sektorima. Ove mjere ugrađene su u tri glavna scenarija: Referentni scenarij (NUR), Scenarij postupne tranzicije (NU1) i Scenarij snažne tranzicije (NU2).  Procjenjuje se da će za tranziciju prema niskougljičnom razvoju biti potrebno od 38,65 do 65,92 mlrd kuna u razdoblju od 2021. do 2030. odnosno od 0,92 do 1,6% BDP-a. U  razdoblju od 2031. do 2050. trošak će biti od 107,09 do 167,95 mlrd kuna (od 0,96 do 1,51% BDP-a). 
Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi je istaknuto kako se kasni s donošenjem ovog strateškog dokumenta te da se propustilo napraviti zaokret prema niskougljičnom društvu još 2012. godine od kada se počelo govoriti o ovom dokumentu. Naglašeno je da  je pandemija COVID-a 19 imala utjecaj na gospodarsku krizu te će isti utjecaj na gospodarska kretanja imati i klimatske promjene. Stoga je ovaj trenutak ocijenjen ključnim za promjene jer će se Hrvatska suočiti s posljedicama klimatskih promjena koje ne može ignorirati. U tom smislu bilo bi bitno i da Hrvatski sabor proglasi klimatsku krizu. Kada je riječ o važećem zakonodavnom okviru ocijenjeno je kako on nije loš već da je problem u njegovoj implementaciji gdje su između ostalog prisutni slučajevi da se kroz procjene utjecaja na okoliš opravdavaju projekti, strateški dokumenti i slično. Vezano uz predloženu Strategiju ukazano je na potrebu definiranja ambicioznijih ciljeva, rokova u kojima se planira njihova realizacija kako se ne  bi ostalo u okvirima „business as usual“. U tom smislu iznesena je kritika što se scenarij neto nulte emisije spominje samo kao informacija. Uočeno je da se ovim strateškim dokumentom i dalje zagovora široko korištenje plina za koji se ne ističe da je štetan i da doprinosi klimatskim promjenama te se i nadalje želi poticati iskorištavanje nafte i plina.  Otvoreno je pitanje kopnenog LNG terminala koji se ne spominje u Strategiji, čime je izraženo zadovoljstvo, ali i postavljeno pitanje je li se od toga zaista odustalo budući da je ovaj projekt na popisu prioritetnih investicija Europske unije. Kada je riječ o termoeletranama nedovoljno jasno je izražena politika napuštanja ovog izvora energije tim više što se u tekstu spominju dvije termoelektrane dok je u RH samo jedna u radu te ostaje nejasan status druge termoelektrane. Kod planiranja novih hidrooelektrana ukazano je na potrebu prethodne revizije svih prostornih planova kojima su predviđene i neke hidroelektrane od kojih se odustalo. Ujedno prilikom planiranja ovih projekata nužno je izbjegavati njihovu gradnju na područjima Natura 2000, iznimno ugroženim područjima te područjima koja su u njihovoj blizini. Pri tome je bitna uloga procjene utjecaja zahvata na okoliš  i ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu. Jedno od pitanja koje nije adekvatno definirano predloženom Strategijom je pitanje energetskog siromaštva na način da su definirane mjere za sprečavanje energetskog siromaštva. Istaknuto je kako najveći potencijal za energetske uštede ima sektor zgradarstva. U sektoru prometa također su izostale konkretne mjere koje bi rezultirale skorim smanjivanjem emisija (budući da se navodi uporaba plina u prometu). 
Predsjednik Zelene akcije također je istaknuo da se nakon devet godina izrade ovog strateškog dokumenta osjeti deficit hrabrosti da se krene u niskougljičnu strategiju te stoga i scenarij neto nulte emisije nije, šest mjeseci nakon što je prezentiran, pronašao svoje mjesto u ovom dokumentu. Razočaranje je izraženo definiranim ciljevima te istaknuto kako su to ciljevi koje bi 2012. godine, kada se krenulo s ovim procesom, postavili za 2030. godinu. Ključnim za djelovanje ocijenjeno je ovo desetljeće kako se djelovanje ne bi odgađalo nakon 2030. U tom procesu nužno je povećati kapacitete u Ministarstvu, civilnom društvu, obrazovnom sustavu. Vezano uz izostanak definiranja nekih rokova  napomenuto je da su primjerice Slovenija, Grčka i Mađarska najavile u idućih pet godina totalni prestanak korištenja ugljena („phase out“) dok je vidljivo da se kod nas još uvijek ostavlja prostor i ne definiraju jasno rokovi. Ovdje se na isti način otvara pitanje definiranje roka za „phase out“ plina koji se u Strategiji spominje kao tranzicijsko gorivo bez jasnog definiranja trajanja tog tranzicijskog razdoblja. Nedovoljno ambicioznim ocijenjeni su i definirani ciljevi udjela obnovljivih izvora energije. U scenariju snažne tranzicije NU2 taj se udio za 2050. godinu definira na 65,6%, a imajući u vidu postojeći udio, potencijale jedinica lokalne samouprave i građana kada je riječ o eksploataciji sunca i vjetra, taj bi cilj trebao biti postignut i deset godina ranije. Kada je riječ o financiranju naglašena je uloga Nacionalnog plana za oporavak i otpornost te svih drugih izvora koji će RH stajati na raspolaganju u sklopu Europskog zelenog plana. Pri tome važno je u procesu adaptacije na klimatske promjene uvažiti i potencijalne gubitke koji će se javiti u poljoprivredi, turizmu, energetici. Zaključno je, nastavno na ulogu Povjerenstva i suodlučivanje, iskazana otvorenost za suradnju, dijalog i konstruktivne prijedloge. 
U nastavku rasprave izraženo je slaganje s potrebom da se predložena Strategija ojača i da bude ambicioznija. Spornim je ocijenjena politika „dvije trake“ tj. da se s jedne strane zagovara ulaganje u obnovljive izvore energije, a s druge strane istraživanje i eksploatacija nafte i plina. Pri tome ne stoji često korišten argument da je Republika Hrvatska mala zemlja koja malo doprinosi globalnom zatopljenju i ima mali udio u emisijama stakleničkih plinova. Upozoreno je na nužnost definiranja jasnih ciljeva i rokova te njihove provedbe. 
 Pohvaljen je definiran cilj unapređenja modela kako bi se omogućio razvoj projekata obnovljivih izvora energije s participacijom lokalnog stanovništva u vlasničkom, upravljačkom i prihodovnom pogledu (strana 36). Istaknuto je da je konačno vrijeme da se građanima kojima se pri ishođenju računa za struju naplaćuje trošak ulaganja u obnovljive izvore energije, navedeno vrati. Stoga je pohvaljen ovaj cilj kojim će se povećati participacija građana u njihovom prihodovnom smislu. Naglašeno je da je cilj kontinuirane analize situacije i unapređenja ovih modela nikako ne bi trebao biti definiran na način da će se „po potrebi“ unaprijediti modeli budući da je navedeno nužnost. Primjedbe su iznesene i na dio koji se tiče transformacije rafinerija u biorafinerije (strana 38).  Opravdanje za već odigrano gašenje sisačke rafinerije prisutan je u formulaciji „smanjena potražnja za tekućim fosilnim gorivom u rafinerijama, mogla bi dovesti do viška rafinerijskih kapaciteta i pojačane međunarodne konkurencije“. Ujedno smjernica koja glasi: „Porast potrošnje tekućih biogoriva potencijalno otvara priliku postojećim rafinerijama za proširenje djelatnosti na napredna biogoriva – potrebno je provesti dodatne analize mogućnosti i isplativosti ovakvih projekata.“ ostavlja dvojbu hoće li RH uložiti EU sredstva u izgradnju biorfinerije u RH i je li to isplativo ili nije i hoće li se ta biorafinerija preseliti u Mađarsku. Naime, nejasno je zašto se za projekt koji je uveden u Nacionalni plan oporavka i otpornosti sada postavlja pitanje dodatne analize mogućnosti i isplativosti. Spornim je ocijenjen obrnut postupak kojim se ugasila rafinerija i posredno sekundarne djelatnosti bez pravovremenog alternativnog pristupa zbrinjavanju zaposlenika kao i davanje drugoj državi primata u energetskom sektoru te pokrivanje toga ovim strateškim dokumentom na način da se definira potreba dodatnih analiza mogućnosti i isplativosti za biorafineriju. 
Državni tajnik naznačio je da će informacija o projektu biorafinerije u Sisku biti dana u sklopu rasprave na plenarnoj sjednici o Prijedlogu Strategije. 
U nastavku rasprave istaknuta je važnost definiranja orijentacije RH u energetskom sektoru. Navedeno kada je riječ o eksploataciji nafte i plina uključuje opredjeljenje ili za prestanak s njihovim istraživanjem i eksploatacijom čime bi postali isključivo uvoznici ili s druge strane opredjeljenje za stavljanje ovih raspoloživih vlastitih resursa u funkciju razvoja. 
    Nastavno na ovu temu istaknuto je kako je cilj zelene transformacije i ekonomska transformacija odnosno ulaganje u one gospodarske grane koje će imati pozitivan utjecaj na ostvarivanje klimatskih ciljeva. Naglašeno je da se uočava stihijsko djelovanje i da nema jasnog plana za izlazak iz uporabe fosilnih goriva iz razloga što se pokušava ići dvotračno umjesto da se jasno definira kroz godine dinamika povećanja udjela obnovljivih izvora energije. Ovdje se otvara i pitanje trajanja koncesija za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika koje se daju na rok od trideset godina. Prihvatljivim je ocijenjeno da se rok na koje se izdaju definira u vidu fiksne godine tj. do 2040. godine.
    U nastavku je za ocjenu ovog prijedloga naglašena važnost saznanja o iskustvu i praksi  drugih zemalja u definiranju rokova za odobrenje koncesija za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika. 
    Naglasak na važnosti konstruktivnog djelovanja na lokalnoj razini u vidu podrške ulaganjima s pozitivnim učincima za niskougljični razvoj dan je kroz primjer realizacije projekta AAT Geotermae d.o.o. Prelog. Riječ je o ulaganju vrijednosti 100 milijuna eura u projekt hibridne geotermalne energane stranih investitora koji su za navedeni patent dobili nagradu i koji je pred otvaranjem. U tom smislu podcrtana je potreba veće samoinicijative na lokalnoj razini, povezanosti i pozitivne usmjerenosti koja u konačnici rezultira većom transparentnosti i ulaganjima.        
 Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (5 glasova „za“ i  2 glasa „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

STRATEGIJE NISKOUGLJIČNOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE DO 2030. 
S POGLEDOM NA 2050. GODINU

        Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA 

                       Sandra Benčić            

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 15. sjednici održanoj  14. travnja 2021. godine, Informaciju o Sažetku nacrta nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026., koju je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 1. travnja 2021. godine.   
    Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženu Informaciju kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju ministar gospodarstva i održivog razvoja istaknuo je ulogu Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF) te mogućnosti koje se daju Hrvatskoj da iskoristi  sredstva iz RRF temeljem Nacionalnog plana opravka i otpornosti koji se sastoji od sljedećih komponenti: 1. gospodarstvo; 2. javna uprava, pravosuđe i državna imovina; 3. obrazovanje, znanost i istraživanje; 4. tržište rada i socijalna zaštita,; 5. zdravstvo i 6. inicijativa: obnova zgrada. Ukupna procijenjena vrijednost ulaganja iz NPOO-a iznosi 49,08 milijardi kuna od čega se na komponentu gospodarstvo odnosi 54%. Uvodno su detaljno prezentirani dijelovi NPOO s naglaskom na energetsku tranziciju za održivo gospodarstvo, unaprjeđenje vodnog gospodarstva i gospodarenja otpadom te unaprjeđenje korištenja prirodnih resursa i jačanje lanaca opskrbe hranom. 
Nakon uvodnog obrazloženja članica Odbora iz reda javnih, znanstvenih i stručnih djelatnika istaknula je da iz Informacije o Sažetku NPOO nije vidljiv zaokret prema niskougljičnom društvu i dobrom upravljanju te se ujedno dogodio potpuni izostanak sudjelovanja javnosti i relevantnih dionika u kreiranju ovog dokumenta.  Postavljeno je pitanje prihvatljivosti predstavljanja javnosti i Hrvatskom saboru samo sažetka dokumenta. Istaknuto je da navedeno podsjeća na dugogodišnju borbu civilnog sektora vezano za dostupnost samo Netehničkih sažetaka Studija utjecaja na okoliš iz razloga neprihvatljivosti takvih necjelovitih uvida u dokument. Naglašeno je da su organizacije civilnog društva apelirale na potrebni sadržaj NPOO i potrebu da se njegova izrada shvati kao prilika za ambicioznu orijentaciju prema  niskougljičnom društvu. Međutim, ocijenjeno je da u NPOO nema niti inovativnosti, niti ambicija. Ukoliko je riječ o popisu mjera, želja i starih projekata i planova koji se do sada nisu ostvarili postavlja se pitanje učinka NPOO. Uz potrebni ekonomski oporavak istaknuta je i nužnost društvenog oporavka te ocijenjeno kako u ovom dokumentu nije vidljiva dugoročna vizija napretka društva. Nadalje je uočeno da je kao jedan od očekivanih rezultata u području dekarbonizacije zgrada donošenje Programa suzbijanja energetskog siromaštva te je upozoreno da se značajno kasni s njegovim donošenjem budući da je bio najavljen u 2019. godini. Postavljeno je i pitanje najavljene rasprodaje državne imovine slijedom navoda da će do 2023. biti obavljena prodaja barem 150 poduzeća za koje Vlada RH utvrdi da nisu od posebnog interesa. Imajući u vidu dosadašnje neuspješne primjere privatizacije izražena je dvojba kako će ovo prihvatiti hrvatski građani, posebice ima li se na umu da rasprodaja i privatizacija nisu primjeri dobrog upravljanja. Upozoreno je da dobro upravljanje podrazumijeva i veću participaciju građana, udruga i stručne javnosti u kreiranju plana te potom i implementaciji te nadzoru trošenju javnog novca. Izraženo je stajalište kako su nejasni u Sažetku navedeni planovi izmjene radnog zakonodavstva u dijelu mirovinske reforme i omogućavanja rada nakon navršenih 65 godina života, posebice jer su građani 2019. odbili tu inicijativu. 
U nastavku rasprave iznesen je prigovor na transparentnost procesa planiranja te istaknuto da se u uvjetima kada nema transparentnog planiranja ne može ni očekivati transparentno prikazivanje trošenja financijskih sredstava. Istaknuto je da Informacija o Sažetku nacrta NPOO ne može predstavljati relevantnu osnovu za raspravu budući da Sažetak ne može dati jasan uvid u cjeloviti dokument i ostaje otvorenim dvojba sažima li on zaista ono što je sadržaj NPOO. U tom smislu postavlja se i pitanje Zaključka koji će se donositi na plenarnoj raspravi u uvjetima kada Sažetak ne pruža osnovu za mjerodavnu raspravu. Izraženo je očekivanje da konačni tekst NPOO jasno izrazi posvećenost ulaganjima u obnovljive izvore energije i subvencije solarnih panela za svaku kuću i zgradu u Republici Hrvatskoj čime se može postići ušteda u kućnim budžetima. Izdvojen je pozitivan primjer Slovenije koja je jasno krenula u poticanje uporabe obnovljivih izvora energije u vidu poticanja zelenih radnih mjesta kroz izdvajanje 1,5 milijuna eura godišnje za subvencije. Vezano uz planiranu Biorafineriju za proizvodnju naprednih biogoriva Sisak zatraženo je pojašnjenje u kojoj je mjeri taj projekt povezan sa sektorom poljoprivrede budući da će se za proizvodnju biogoriva morati na velikim površinama proizvoditi biljni materijal. Ovdje je nužno voditi računa da značajna upotreba industrijskih goriva nije na tragu zelenog gospodarstva. Istaknuto je da u predočenom dokumentu nije razvidna postignuta međusektorska koordinacija kada je riječ o ovom projektu. 
S druge strane u raspravi je izraženo stajalište da je Nacionalni plan oporavka i otpornosti jasno pokazuje blagodati članstva u Europskoj uniji budući da daje mogućnost Republici Hrvatskoj da u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost iskoristi značajna sredstva u uvjetima epidemije i potresa koji su je pogodili. U tom smislu izražene su pohvale dokumentu te je pozdravljen napor koji je Vlada RH uložila i koji je rezultirao dobivanjem ovih značajnih sredstava. Navedeno je ocijenjeno velikim uspjehom. Također je istaknuto da upućivanje ovog dokumenta Hrvatskom saboru nije bila obveza Vlade RH. U tom smislu naglašena je i uloga saborskih zastupnika kao predstavnika građana u razmatranju ovog dokumenta te izraženo neslaganje s prethodno iskazanim stajalištima o transparentnosti procesa izrade i donošenja NPOO  te ulozi civilnog sektora u dobrom upravljanju i nadzoru.    
Nastavno na izneseno stajalište istaknuto je da definirane metodologije izrade dokumenata poput NPOO, Operativnog programa podrazumijevaju uključenost civilnog društva, gospodarskog  i akademskog sektora u najranijim fazama izrade dokumenta. U tom smislu je i uključenost svih dionika u izradu NPOO ocijenjena nužnom. Vezano uz dostavljeni Sažetak zabrinutost je iskazana u smjeru investicija u bioraznolikost i zaštitu posebno osjetljivih područja, posebice Jadrana. Naglašeno je da nije jasno na koji način i u kojem dijelu i u kojem iznosu će se financirati ova dva segmenta. Kada je riječ o zaštiti Jadrana postavljeno je pitanje u kojoj mjeri će se sredstva fondova iskoristiti za saniranje infrastrukture koja je ostala ili će ostati od eksploatacije na području Jadrana te druge infrastrukture koja je za to vezana a koju će država morati sanirati. Istaknuto je da nije jasno kako su investicije u gospodarstvu, i u području inovacija i komercijalizacije inovacija te području investiranja u proizvodne pogone, vezane uz orijentaciju u području pametnih specijalizacija za koju se Hrvatska opredijelila. Nadalje je naglašeno da bi NPOO trebao sadržavati specificirane gospodarske sektore koji su u riziku od zelene tranzicije budući da će morati pristupiti promjeni proizvodnje ili proizvoda. Navedeno bi uključivalo specificirane planirane aktivnosti, raspoloživa sredstva i dinamiku provedbe njihove tranzicije. Također bi ovaj dokument trebao sadržavati specificirane gospodarske sektore koji su posebno potentni za proizvodnju roba i usluga koje će biti potrebne u obnovi i zelenoj tranziciji. Vezano uz povezivanje inovacija i komercijalizaciju inovacija te održivost financiranja inovacija istaknuta je važnost valoriziranja intelektualnog vlasništva u svim fazama. Ocijenjeno je da se propušta valorizirati vrijednost javnog investiranja u stvaranju određene inovacije. Postavljeno je pitanje koje su to javne usluge koje se planira liberalizirati u narednih deset godina. Pri tom je izražena skepsa vezano uz najavljenu liberalizaciju javnih usluga budući da se njome otvara u određenim gospodarskim sektorima djelomična privatizacija. Naime, iskustvo u Hrvatskoj je pokazalo da se nakon desetak godina od provedene liberalizacije javni monopol zamijeni privatnim monopolom te se upitnim pokazala i praksa da kroz liberalizaciju privatni sektor preuzme dio koji je isplativ i komercijalan. 
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i  2 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg 

z a k l j u č k a

Prihvaća se Informacija o Sažetku nacrta nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026.

    Ujedno Odbor je jednoglasno (8 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg 

z a k l j u č k a

                        
Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi uputit će se Vladi Republike Hrvatske radi pripreme Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. 

    Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA 

                       Sandra Benčić            

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 14. sjednici održanoj  8. travnja 2021. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 18. ožujka 2021. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja detaljno je prezentirao razlike između rješenja koja se predlažu ovim Konačnim prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona te razloge zbog kojih su te razlike nastale kao i razloge neprihvaćanja dijela primjedbi, prijedloga i mišljenja danih na Prijedlog zakona.

U raspravi na Odboru upozoreno je na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-663/2020 od 23. ožujka 2021. godine („Narodne novine“, br. 32/21.) kojom se ukidaju članci 29. stavak 1. i 30. stavak 2. Zakona o energetskoj učinkovitosti („Narodne novine“, br. 127/14., 116/18. i 25/20.) s danom 15. rujna 2021. godine. Navedenim odredbama regulirano je da odluku o sklapanju ugovora o energetskom učinku višestambene zgrade i odluku o sklapanju ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi za višestambenu zgradu donose suvlasnici zgrade natpolovičnom većinom glasova koja se računa po suvlasničkim dijelovima i po broju vlasnika. Budući da nije jasno kako će se postići natpolovična većina računanjem po dva kriterija te ima li koji od ta dva kriterija prednost, ove odredbe podložne su različitim tumačenjima i posljedično problemima u njihovoj praktičnoj primjeni. Stoga je izražen prijedlog da se ovo pitanje riješi u sklopu ovih izmjena i dopuna Zakona o energetskoj učinkovitosti na način da se Odbor definira svojim prijedlogom izmjena Zakona.

Nastavno na ovo pitanje predstavnik predlagatelja istaknuo je da je Odbor za zakonodavstvo predložio amandman kojim se mijenja članak 29. stavak 1. na način da odluku od sklapanju ugovora o energetskom učinku višestambene zgrade, s pružateljem energetske usluge suvlasnici zgrade donose temeljem natpolovične većine glasova suvlasnika zgrade koja se računa po suvlasničkim dijelovima. Ujedno je predložen amandman kojim se mijenja članak 30. stavak 2. na način da odluku o sklapanju ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi za višestambenu zgradu donose suvlasnici zgrade temeljem natpolovične većine glasova suvlasnika zgrade koja se računa po suvlasničkim dijelovima. Predlagatelj je ujedno naglasio da podržavaju navedene amandmane te su isti od strane Odbora ocijenjeni dobrim rješenjem.

U nastavku rasprave zatražena su dodatna tumačenja primjene odredbi kojima se stranke obveznice dodatno potiče da mjere ostvarenja ušteda energije provode kod krajnjih korisnika koji su u riziku od energetskog siromaštva na način da financijska sredstva koriste u svrhu smanjenja energetskog siromaštva u kućanstvima kao i za pomoć kućanstvima u slučaju proglašenja katastrofe. Ovdje je posebice naglašeno da je katastrofa proglašena samo za područje Banovine  pogođeno snažnim potresom te se otvara pitanja primjene ove odredbe na Grad Zagreb, Zagrebačku i Krapinsko-zagorsku županiju koje su također pogođene potresom kao i u slučajevima drugih prirodnih nepogoda. Stoga je izražen prijedlog da se uz kriterij proglašenja katastrofe uključi i kriterij prirodnih nepogoda.

Predstavnici predlagatelja obrazložili su da se predloženim odredbama referira na energetsko siromaštvo općenito te ujedno dodatno apostrofira katastrofa radi situacije na Banovini gdje je zbog te iznimne situacije struja bila plaćena svima. Istaknuto je da je nepotrebno predloženim Zakonom taksativno navoditi sve potencijalne situacije budući da će se strankama obveznicama na način utvrđen Pravilnikom o energetskoj učinkovitosti uvažiti smanjenje obveze za sva njihova ulaganja u svrhu smanjenja energetskog siromaštva. U slučaju donacija koje će se karakterizirati kao energetsko ulaganje u energetsko siromaštvo, uključivo i situacije kada nije proglašena katastrofa, za iste će sukladno metodologiji utvrditi ekvivalentna vrijednost uštede koja će biti nadoknađena posredstvom Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (alternativne mjere). Primjerice ako stranke obveznice doniraju u Fond solidarnosti za obnovu Grada Zagreba isto će biti prihvaćeno kao energetska ušteda. Sve što se obnavlja se Zagrebu ući će u energetsku učinkovitost jer je pretpostavka da će standardi biti dovoljno dobri odnosno da će se u odnosu na prijašnje stanje moći opravdati.

U raspravi je dodatno naglašena važnost stvaranja svih pretpostavki za istovremenu provedbu obnove nakon potresa i energetske obnove.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i  1 glas „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 13. sjednici održanoj  18. ožujka 2021. godine, Prijedlog zakona o promicanju čistih vozila u cestovnom prijevozu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. ožujka 2021. godine.   
    Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo je da se predloženim Zakonom u pravni poredak prenosi Direktiva (EU) 2019/1161 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja o izmjeni Direktive 2009/33/EZ o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu. Ovim se Zakonom utvrđuju obveze javnih naručitelja i naručitelja da pri javnoj nabavi određenih vozila za cestovni prijevoz s ciljem promicanja i poticanja tržišta za čista i energetski učinkovita vozila i povećanja doprinosa prometnog sektora politikama Unije koje se odnose na zaštitu okoliša, klimu i energetiku u obzir uzmu energetske učinke i učinke na okoliš za trajanja cijelog radnog vijeka vozila, uključujući potrošnju energije te emisije CO2 i emisije određenih onečišćivača. U odnosu na sada važeći Zakon uvodi se obveza izvješćivanja Europske komisije o ostvarenim minimalnim ciljevima javne nabave za udio čistih lakih i teških vozila, a koje obveznici javne nabave moraju uzeti u obzir kod svih postupaka javne nabave vozila koji se provode nakon 2. kolovoza 2021. godine.  Ujedno se proširuje primjene Zakona na leasing vozila, unajmljivanje ili najam s pravom otkupa te na ugovore za određene usluge umjesto samo na kupnju vozila. 
Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi su napomenute primjedbe koje su dostavljene u sklopu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću od strane tvrtki koje obavljaju javni cestovni prijevoz putnika. Navedene tvrtke iznijele su primjedbu na kratkoću rokova za primjenu ograničenja emisija. Ujedno je nastavno na prijedloge Hrvatske gospodarske komore o potrebi snažnijeg poticanja posebice uporabe prirodnog plina u prometu Zelena akcija izrazila stav da se ne smije poticati uporaba prirodnog plina u cestovnom prijevozu budući da plin nikako nije prijelazno gorivo. 
Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (8 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o promicanju čistih vozila u cestovnom prijevozu.      
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

    Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
                       Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 13. sjednici održanoj  18. ožujka 2021. godine, Izvješće o stanju u prostoru Republike Hrvatske za razdoblje 2013.-2019. godine, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora u skladu s člankom 39. stavkom 1. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19) dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 25. veljače 2021. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženo Izvješće kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju predstavnica predlagatelja istaknula je da Izvješće prioritetno prikazuje utvrđene probleme u prostoru, analizira stanja i promjene u prostoru koje nastaju pod utjecajem različitih društvenih procesa i imaju veći ili manji neposredan utjecaj na prostor, predlaže rješenja za poboljšanje stanja te ukazuje na mogućnosti daljnjih usmjerenja prostornog razvoja. Zadnje Izvješće o stanju u prostoru Republike Hrvatske za razdoblje od 2008. do 2012. godine razmatrano je i prihvaćeno u Hrvatskom saboru 2013 godine (NN br. 61/13.). Naglasak u ovom Izvješću bio je na temama koje su obilježile razdoblje od 2013. do 2019. godine: novi paket zakona iz područja prostornog uređenja, graditeljstva i građevinske inspekcije, razvoj Informacijskog sustava prostornog uređenja te intenzivnog procesa ozakonjenja nezakonito izgrađenih građevina.

Izvješće je koncipirano u četiri osnovne cjeline: I. Polazišta; II. Analiza i ocjena stanja; III. Analiza provedbe prostornih planova i drugih dokumenata koji utječu na prostor te IV. Prijedlozi za unapređenje prostornog razvoja s osnovnim preporukama mjera za iduće razdoblje. Između ostalog Izvješćem su istaknuti negativni demografski pokazatelji; prikazana prostorna struktura korištenja i namjene površina RH; dana analiza sustava naselja te kratki pregled gospodarskih djelatnosti koje utječu na prostor; analiza opremljenosti prostora infrastrukturom od značaja za RH; analiza korištenja i zaštite dijelova prostora od posebnog značaja (zaštićena područja, ekološka mreža, prostorni planovi posebnih obilježja, kulturna dobra). Istaknuto je imamo planiranih građevinskih područja naselja u RH 403.757 ha tj. 7,14% površine RH dok izdvojene namjene izvan naselja (gospodarske zone, ugostiteljsko-turističke zone, zone sport, rekreacija i sl.) obuhvaćaju 112.723 ha tj. 1,99% površine RH. I nadalje je prisutna daljnja polarizacija i koncentracija stanovništva (središnja Hrvatska sa Zagrebom) dok odumiru naselja u brdsko-planinskim i pograničnim područjima (u popisu stanovništva iz 2011. imali smo 149 naselja bez stanovnika). Kada je riječ o prostornim planovima s 31. prosincem 2019. godine na snazi je bilo 3347 prostornih planova svih razina. Ministarstvo je u razdoblju 2013. do 2018. dalo preko 11 milijuna kuna jedinicama lokalne samouprave za izradu prostornih planova.

Izvješće zaključno sadržava prijedloge za unapređenje prostornog razvoja s osnovnim preporukama mjera za iduće razdoblje i to vezano za demografiju; pravni i institucionalni okvir; edukaciju i jačanje ljudskih kapaciteta; međunarodne aktivnosti; prostorno planiranje i praćenje stanja u prostoru (između ostalog preporuka dovršiti izradu ili izraditi prostorne planove područja posebnih obilježja); upravljanje prostorom (između ostalog preporuka izraditi planove upravljanja zaštićenim područjima, riješiti imovinsko-pravne odnose u nacionalnim parkovima i sl.). 
U raspravi na Odboru upozoreno je potrebu poboljšanja kvalitete strateških utjecaja na okoliš prostornih planova i njihovih izmjena i dopuna. Skrenuta je pozornost na neke primjere (Karlovačka županija) gdje se pristupilo trima ciljanim izmjenama prostornog plana na način da se za svaku od tih izmjena radila zasebna strateška procjena. Izraženo je stajalište da navedena praksa nije prihvatljiva budući da predstavlja neracionalno trošenje resursa i vremena umjesto da se istovremeno sagledavaju sve tri izmjene. Postavljeno je pitanje je li se vodilo u ovom Izvješću računa o tome da u narednom razdoblju treba napredovati u ovom dijelu.

Predstavnik predlagatelja istaknuo je da, kada je riječ o postupcima strateških studija i kasnije studija utjecaja zahvata na okoliš, ima prostora za poboljšanja. Prostorni planeri podržavaju što veće objedinjavanje postupaka, ne samo vremenski već i metodološki. Dinamika života je takva da traži istovremene, ciljane intervencije u prostorne planove koje ukoliko su stručno argumentirane od početka i donošenja odluke do javne rasprave i usvajanja prostornog plana, mogu itekako biti uspješno provedene. Ujedno je napomenuta uloga posebnih ovlaštenika na tržištu koji izrađuju strateške studije.

Nastavno na pitanje uloge posebnih ovlaštenika na tržištu za izradu strateških studija upozoreno je kako se oni često nalaze u situaciji da njihova odluka o tome hoće li studijom onemogućiti određene intervencije u prostoru bude uvjetovana vlastitim interesima održanja i traženosti na tržištu. Stoga je ovdje prepoznat prostor za poboljšanja na tragu rješenja nekih drugih država. Primjerice modela nasumičnog biranja izrađivača studije i mogućnosti da se do usvajanja teksta studije ne ističe naziv tvrtke koja ju izrađuje. Ujedno je otvoreno pitanje kvalitete studija, pojave kopiranja dijelova studija i slično.

Vezano uz uvodno istaknut podatak o 7,14% površine Republike Hrvatske planiranih građevinskih područja naselja te 1,99% površine Republike Hrvatske planiranih izdvojenih namjena izvan naselja (gospodarske zone, ugostiteljsko-turističke zone, zone sport, rekreacija i sl.) zatraženo je tumačenje ovih podataka tj. je li riječ o velikim ili malim površinama. Ujedno je ukazano na pritiske koji postoje na lokalnoj razini vezano uz realizaciju planiranih izdvojenih namjena izvan naselja te postavljeno pitanje mogućnosti ukidanja tih područja i stečenih prava.
Predstavnica predlagatelja istaknula je da imamo i više nego dovoljno građevinskih područja budući da su ekstenzivno planirana posebice uzmu li se u obzir demografski pokazatelji.  Naglasila je kako o lokalnoj samoupravi ovisi koliko će se othrvati zahtjevima za širenje građevinskih područja. Istaknut je primjer Rovinja koji je zaključio da ne želi više ugostiteljsko-turističkih zona budući da im to ugrožava održivi razvoj turizma.

Sa stajališta ostvarenja ciljeva zaštite prostora i okoliša zatražena je ocjena postojećeg sustava prostornog planiranja i podijele nadležnosti na razini jedinica lokalne samouprave, jedinica regionalne samouprave te nacionalnoj razini. Predstavnica predlagatelja detaljnije je obrazložila postojeći sustav te istaknula da su mogućnosti poboljšanja uvelike determinirane raspoloživim administrativnim kapacitetima. Kontrole bi se mogle pojačati i osigurati bolju kvalitetu prostornih planova kada bi Ministarstvo moglo pregledavati i davati mišljenja na sve prostorne planove koji se izrađuju i idu na predstavnička tijela, ali navedeno nije predviđeno važećom zakonodavnom regulativom te nije provedivo radi postojećih administrativnih kapaciteta Ministarstva.

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (8 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg

z a k l j u č k a

PRIHVAĆA SE IZVJEŠĆE O STANJU U PROSTORU REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDOBLJE 2013.-2019. GODINE

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora na 12. (tematskoj) sjednici održanoj 9. ožujka 2021. godine proveo je raspravu o temi: „Klima i klimatske promjene – izazovi i ambicije Republike Hrvatske“. 

Odbor je, sukladno iznesenim stajalištima u provedenoj raspravi, donio jednoglasno na 13. sjednici Odbora održanoj 18. ožujka 2021. godine sljedeće

ZAKLJUČKE

i)    Globalna suradnja

Fond za zelenu klimu (Green Climate Fund) je fond osnovan u okviru UNFCCC-a kao operativni subjekt financijskog mehanizma za pomoć zemljama u razvoju u postupcima prilagodbe i ublažavanja u borbi protiv klimatskih promjena. Na dan 30. srpnja 2020. u radu Fonda je kroz financijski doprinos sudjelovalo 45 država (od čega 24 države članice EU i 9 država u razvoju) 3 regije i 1 grad. Republika Hrvatska, iako jedan od članica Europske unije koja je najizloženija klimatskim promjenama do sada nije sudjelovala u radu Fonda. Alternativa nesudjelovanja Hrvatske u financiranju Fonda može biti pružanje pomoći trećim zemljama i to najbolje putem pružanja bilateralne pomoći usmjerene na države Zapadnog Balkana, što bi provodili hrvatski stručnjaci. Republika Hrvatska ima iskustva u provedbi bilateralnih projekata kao primateljica stručne podrške tijekom procesa pristupanja EU, a danas kao članica EU može pružati podršku i pomoć drugim zemljama u procesu njihova pridruživanja EU, a prvenstveno zemljama u regiji. Navedeni projekti mogu poslužiti za transfer hrvatskih znanja i tehnologija, a mogu ih provoditi hrvatski pravni subjekti i stručnjaci javnih institucija. Predlaže se:
-    Razraditi i od 2022. godine uspostaviti mehanizam tehničke pomoći za zemlje u razvoju/zemlje države Zapadnog Balkana za povećanje njihove klimatske ambicije, a koji će biti financiran od strane Republike Hrvatske u godišnjem iznosu od 586.000 eura.

ii)    Financiranje klimatskih projekata u područjima ublažavanja i povećanja prilagodbe 

Kako bi se postavila na put prema klimatskoj neutralnosti u iznimno kratkom roku, Republika Hrvatska trebat će preuzet obveze iz Europskog klimatskog zakona kojim će osigurati da se klimatska neutralnost do 2050. i izrada strategija prilagodbe klimatskim promjenama definiraju kao zakonska obveza uz redovito praćenje provedbe mjera i njihovu korekciju od 2023. godine. Predlaže se:
-    U okviru sljedeće financijske omotnice europskih strukturnih i investicijskih fondova 2021-2027. te u okviru Programa za oporavak i otpornost izraditi operativne planove za financiranje klimatskih projekata u područjima ublažavanja, prilagodbe i povećanja otpornosti Republike Hrvatske.
-    Novu financijsku omotnicu – Višegodišnji financijski okvir i Program za oporavak i otpornost, programirati na načina da se maksimalno potiče financiranje razvoja održivog gospodarstva uz stavljanje naglaska na zelenu i digitalnu tranziciju u okviru nove europske Industrijske strategije i europskog Akcijskog plana za kružno gospodarstvo.
-    Financiranje s klimom povezanih aktivnosti sagledavati integralno kroz sve sektore i to na način da se analiziraju i rizici i prilike. Financijski sektor u svoje operacije i proizvode nužno mora uključiti (kao mainstream) s klimom povezane aktivnosti kako bi isti postali održivi. 
-    Provoditi redovite konzultacije sektorskih ministarstava i financijskog sektora radi usklađenja aktivnosti i postizanja što boljeg učinka.

iii)    Zelena tranzicija hrvatske industrije

Industrija je među prvim granama gospodarstva koja se prilagodila novim zahtjevima u domeni zaštite okoliša i klime. Trend cijene emisijskih jedinica na tržištu je uzlazan i u narednim godinama će dodatno financijski opterećivati industriju. Problem većine hrvatske industrije je već sada njezina konkurentnost i teško će podnijeti nova financijska opterećenja. Zelena tranzicija je pomoć hrvatskom gospodarstvu da (p)ostane tržišno konkurentno i jedan je od ključnih zadataka politike u sljedećem razdoblju. Predlaže se:
-    Analizirati industrijske sektore s aspekta ciljeva zelene tranzicije i definirati rizike za gubitke radnih mjesta i pojedinih vrsta industrije s ciljem ulaganja u transformaciju proizvodnje na djelatnosti prihvatljive u okviru Zelenog plana. Za sektore za koje se detektiraju rizici potrebno je osigurati posebna sredstva u Planu oporavka i otpornosti te ESI fondovima 2021-2027.
-    U okviru sljedeće financijske omotnice europskih strukturnih i investicijskih fondova 2021-2027. osmisliti i pokrenuti ciljane programe tehničke pomoći i sufinanciranja za zelenu tranziciju industrije i poduzetništva.
-    Od strane Ministarstva gospodarstva i održivoga razvoja aktivno se uključiti u Platformu pametne specijalizacije (engl. Smart Specialisation Platform – S3 Platform) koju operativno vodi Zajednički istraživački centar Europske komisije (engl. Joint Research Centre – JRC) s ciljem poticanja pametnog razvoja gospodarstva i posebice industrije na području Europske unije. Energetika i zelena energetska tranzicija utvrđeni su kao jedno od ključnih tematskih područja za budući pametni razvoj industrije te se putem Platforme promovira među-regionalna suradnja između zemalja članica EU. Europska komisija već sad sufinancira tehničku pomoć i razmjenu znanja putem Platforme, a najavljeni su i budući natječaji kroz koje će se sufinancirati konkretni razvojni i istraživački projekti. 
-    Definirati konkretne razvojne prioritete i projekte u kontekstu pametne specijalizacije i zelene energetske tranzicije hrvatske industrije kako bi se poticao razvoj inovativnih i zelenih grana industrije te općenito privatnog sektora kako bi se osigurala konkurentnost te stvarala zelena radna mjesta.

iv)    Energetska tranzicija Republike Hrvatske

Razvoj hrvatske energetike nužno mora pratiti europske i globalne trendove dekarbonizacije energetskog sektora što znači veće korištenje obnovljivih izvora energije i povećanje energetske učinkovitosti. Dekarbonizacija energetskog sektora posebno je usmjerena na povećanje konkurentnosti i poticanje inovacija, smanjenje negativnog učinka na ljudsko zdravlje i okolinu, ali i osiguravanje energetske neovisnosti Republike Hrvatske. U skladu s tim, energetska tranzicija donosi niz izravnih i neizravnih prednosti po pitanju ekonomije, zdravlja i okoliša te se u tom kontekstu predlaže sljedeće:
-    Uz već dosadašnje aktivnosti na uspostavi tzv. premijskog sustava, potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri poticati izgradnju integriranih sunčanih elektrana na krovovima obiteljskih kuća, višestambenih zgrada i javnih objekata kao i veće korištenje ostalih tehnologija obnovljivih izvora energije. U ovom smislu je posebno potrebno raditi na edukaciji građana koji nisu dovoljno upoznati s mogućnostima koje su im već sada dostupne. Primjena solarne energije, mikro kogeneracija i dizalica topline omogućava jeftiniju proizvodnju čiste energije, korištenje dostupnog energetskog potencijala, mobilizaciju privatnog kapitala te uključenje građana pomoću mehanizama potrošača s vlastitom proizvodnjom (engl: prosumer) kao i stvaranje velikog broja novih radnih mjesta.
-    Poticati energetsko zadrugarstvo (energetske zajednice) te detaljno analizirati perspektive decentralizacije energetskog sustava.
-    Ugljen kao energent predstavlja iznimno veliku opasnost na ljudsko zdravlje te postaje sve nekonkurentniji po pitanju cijene proizvedene energije. Hrvatska je u fazi izlaska iz korištenja ovoga energenta i posebno je važno naglasiti da je on neprihvatljiv kao gorivo koje se još uvijek koristi u ruralnim krajevima za grijanje prostora, ali i dugoročno neprihvatljiv za proizvodnju električne energije pa je u tom smislu potrebno definirati i rok za izlazak iz korištenja ugljena kao izvora energije (tzv. phase-out ugljena).
-    Zgrade su najveći pojedinačni krajnji potrošač energije u Republici Hrvatskoj te time i predstavljaju najveći potencijal za dekarbonizaciju. Osim na strani energetske učinkovitosti putem energetske obnove, nužno je raditi i na održivoj i čistoj opskrbi zgrada energijom. To podrazumijeva investicije u nove centralizirane sustave grijanja, obnovu postojećih te poticanje korištenja čistih i održivih individualnih rješenja. Kombinirano financiranje (spajanje privatnog kapitala i ESIF/RRF sredstava) nužno je potreban model kojim se ostvaruje dovoljno velika poluga (multiplikativni efekt) te je jedini način dosezanja ukupnih ciljeva energetske obnove i dekarbonizacije fonda zgrada do 2030. i 2050. godine. Obnovu zgrada u većim urbanim središtima treba provoditi na razini blokova, a ne individualno, čime se znatno smanjuju troškovi po površini zgrade.
-    Kako bi se prikazao stvarni trošak proizvodnje energije iz fosilnih goriva, nužno je jasno identificirati i maksimalno ukidati sve energetske subvencije fosilnih goriva (izravne i neizravne). Nužno je i pripremiti mehanizme poticanja primjene prihvatljivih rješenja putem subvencija proizvodnje energije iz obnovljivih izvora ili investicija u energetsku efikasnost gdje je to potrebno.
-    Dekarbonizacija prometa kao drugog najvećeg pojedinačnog krajnjeg potrošača energije u RH, uključuje promjene u modalitetu te energiji. Potrebno je fokus što više prebaciti na javni i željeznički prijevoz dok se cestovni nužno mora modernizirati u smjeru sve većeg korištenja vozila na alternativne pogone (posebice električnu energiju i vodik) što nužno mora pratiti razvoj infrastrukture. Ovo uključuje aktivnosti u javnom i privatnom sektoru te će zahtijevati određene subvencije i/ili promjene u mehanizmima oporezivanja osobnih vozila, ali i alternativne modele financiranja projekata i promjenu paradigme korištenja osobnih vozila. Elektrifikacija prometa je već započela, ali infrastrukturu za električna vozila i dalje treba razvijati. No, razvoj infrastrukture za vodik tek treba započeti, pa ovaj proces treba na početku snažno subvencionirati kako na razini proizvodnje (posebice zelenog vodika iz OIE) tako i na razini punionica vodika dok se ne stvori dovoljno velika mreža punionica da se korištenje vozila na gorive članke može primijeniti na čitav prostor RH. Povećanjem udjela obnovljivih izvora energije povećati će se potreba za balansiranjem elektroenergetskog sustava što će doprinijeti proizvodnji vodika i za promet, te na taj način dodatno smanjiti ovisnost o uvozu energenata. Također, nužno je povećati udio infrastrukture prometa u mirovanju, pješačkog i biciklističkog prometa.

v)    Poljoprivreda

Poljoprivreda može biti izrazito pogođena negativnim utjecajima klimatskih promjena, ali također i značajno doprinosi klimatskim promjenama. Strateški ciljevi Republike Hrvatske vezano uz poljoprivrednu proizvodnju u kontekstu novih klimatskih ciljeva i nužnost prilagodbe klimatskim promjenama stoga trebaju težiti tome da poljoprivreda postane održiva i trebaju se jasno definirati od nacionalne-zakonodavne i regionalne razine do konkretnih aktivnosti poljoprivrednih subjekata. Poljoprivredna proizvodnja treba poduzeti preventivne mjere zbog prilagodbe klimatskim promjenama kako bi se smanjile štete i iskoristile mogućnosti. Jednako tako treba smanjiti emisije stakleničkih plinova i utjecaj poljoprivrede na promjenu klime . U kontekstu prilagodbe klimatskim promjenama i smanjenju utjecaja na promjenu klime, za u sektor poljoprivrede predlaže se:
•    Uskladiti ciljeve poljoprivrede s klimatskim strateškim i zakonodavnim okvirom te raditi na boljem povezivanju sa sektorima radi postizanja sinergije u provedbi klimatskih ciljeva.
•    Jasno odrediti mjere na nacionalnoj razini (podizanje kapaciteta i edukacijske kampanje vezane uz procese prilagodbe, upravljanje rizicima i osiguranje, povećanje učinkovitosti sustava navodnjavanja, upravljanje rizicima od poplava i prevencija.
•    Poticati skraćivanje lanaca opskrbe (Farm-to-fork koncept) te poticati zelenu javnu nabavu s ciljem skraćivanja transporta i poticanja održivih načina proizvodnje hrane.
•    Na razini poljoprivrednih proizvođača potrebno je jačati svijest i kapacitete, modernizirati proizvodnju te podizati udjela površina pod ekološkom poljoprivredom.

vi)    Sat za klimu i programi edukacije o klimatskoj akciji

Dugoročan uspjeh energetske i klimatske tranzicije Republike Hrvatske zahtjeva aktivnije uključenje i edukaciju djece i mladih o našem utjecaju na klimu. Kako je već dokazano odazivom na akcije Climate Strike te Fridays for Future, djeca i mladi su za ovu temu vrlo zainteresirani te im se nužno mora omogućiti obrazovanje po pitanju klime i klimatskih promjena od najranije dobi. Predlaže se:
-    Uvesti Sat za klimu u sve osnovne i srednje škole u sklopu kojeg će se djecu i mlade obrazovati po pitanju klime i klimatskih promjena.
-    Uvesti teme klime i klimatskih promjena kao sastavni dio budućih programa edukacije te jačati visokoškolsko obrazovanje na tu temu.
-    Uključiti djecu i mlade u procese planiranja i donošenja odluka kako bi se klimatski ciljevi integrirali u sve aspekte upravljanja.

vii)    Provedba donesenih te izrada i donošenje strateških dokumenata 

Naglašava se važnost provedbe cilja klimatske neutralnosti do 2050. obuhvaćenog Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine („Narodne novine“ 13/2021.), u okviru strateškog cilja 8 Ekološka i energetska tranzicija za klimatsku neutralnost te razvojnog smjera Zelena i digitalna tranzicija.

Sa stajališta ostvarenja zadanih ciljeva značajna je izrada Scenarija za povećanje ciljeva Republike Hrvatske do 2030. te za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine koju je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja pokrenulo tijekom 2020. godine. U lipnju 2020. godine je izrađen nacrt Scenarija za postizanje većih smanjenja emisija do 2030. godine i klimatske neutralnosti Republike Hrvatske do 2050.  godine za energetski sektor. U siječnju 2021. godine izrađen je scenarij postizanja većih smanjenja emisija do 2030 godine i klimatske neutralnosti Republike Hrvatske do 2050. godine za sektore izvan energetike (industrijski procesi i upotreba proizvoda, poljoprivreda, otpad i korištenje zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstvo tzv. LULUCF). 

Naglašava se važnost što skorijeg upućivanja izrađene Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu u proceduru donošenja  kako bi Republika Hrvatska mogla ispuniti obvezu  prema Europskoj komisiji i Tajništvu Pariškog sporazuma. Za provedbu Strategije ključan je dovršetak izrade petogodišnjeg akcijskog plana  koji će sadržavati mjere iz scenarija klimatske neutralnosti. 

U prosincu 2019. godine usvojen je Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku sa ciljevima koje je RH postavila u smanjenju CO2, povećanju OIE u finalnoj potrošnji te smanjenju energetske učinkovitosti kao doprinos EU zajedničkom cilju za 2030- godinu. Plan sadrži preko stotinu mjera kojima se navedeni ciljevi trebaju ostvariti, a nadopunjen je u prosincu 2020. godine kada su, sukladno preporukama EK, pojačan cilj za prometni sektor, a time ujedno i korigiran cilj OIE u finalnoj potrošnji koji sada iznosi 36,6% (u odnosu na 36,4% kako je navedeno u izvornom planu). Doprinos RH u smislu OIE biti će veći od planiranog prosjeka za EU koji je 32% u 2030. godini, dok se sa mjerama koje će se poduzimati u smislu energetske učinkovitosti predviđa uštedjeti na razini postavljenog prosjeka od 32,5%. Slijedom povećanja cilja smanjenja CO2 na EU razini iz prosinca 2020. godine, očekuje se revizija Integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova 2023. i 2024. godine kako to predviđa Uredba o upravljanju energetskom unijom i klimatskim politikama, a sukladno novoj raspodjeli napora smanjenja emisija na države članice i novih sektorskih ciljeva.

Prva nacionalna Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. s pogledom na 2070. godinu („Narodne novine“, broj 46/2000) sadržava analizu rizika na klimatske promjene te definira mjere prilagodbe klimatskim promjenama u područjima: upravljanje vodama, poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo i akvakultura, bioraznolikost, energetika, turizam, zdravlje/zdravstvo, prostorno planiranje i uređenje i upravljanje rizicima od katastrofa.  Za provedbu ove Strategije nužno je dovršiti izradu akcijskog plana za prvo petogodišnje razdoblje, koji sadrži prioritetne mjere, nositelje, rokove i financijska sredstva u navedenim područjima.

Sa stajališta financiranja mjera ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama naglašava se važnost izrade Plana korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj od 2021. do 2025. godine. Paralelno je potrebno raditi na izradi Programa koji će sadržavati detalje provedbe tehničke pomoći u provedbi klimatske politike u dijelu koji se odnosi na ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama. Pomoć će biti usmjerena na države Zapadnog Balkana, u kontekstu vanjske dimenzije Europskog zelenog plana. 

Naglašava se važnost daljnjih ulaganja u istraživanje i razvoj i jačanja kapaciteta društva za suočavanjem s klimatskih promjena uz osnaživanje dionika za poduzimanja mjera prilagodbe klimatskim promjenama.  

PREDSJEDNICA ODBORA

Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode je donio, sukladno iznesenim stajalištima u provedenoj raspravi o temi: „Klima i klimatske promjene – izazovi i ambicije Republike Hrvatske“,  na 13. sjednici Odbora održanoj 18. ožujka 2021. godine sljedeće zaključke.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 11. sjednici održanoj  4. ožujka 2021. godine, Konačni prijedlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Svjetske meteorološke organizacije o pravnom statusu i djelovanju Ureda za projekte Svjetske meteorološke organizacije u Republici Hrvatskoj, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 25. veljače 2021. godine.   
    Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju glavna ravnateljica Državnog hidrometeorološkog zavoda istaknula je da je Republika Hrvatska od 1992. godine članica Svjetske meteorološke organizacije (WMO), specijalizirane ustanove Ujedinjenih naroda za meteorologiju, hidrologiju i srodne geofizičke znanosti. Republika Hrvatska aktivno sudjeluje u programima i projektima WMO-a uključujući sudjelovanje u neprekidnoj međunarodnoj razmjeni meteoroloških, hidroloških i srodnih podataka i proizvoda. Navedeno je rezultiralo potpisivanjem navedenog Sporazuma i uspostavom Ureda za projekte WMO koji će biti smješten u prostorima Državnog hidrometeorološkog zavoda. Predloženim Zakonom potvrđuje se navedeni potpisani Sporazum kako bi njegove odredbe postale dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Od rada Ureda za projekte WMO-a očekuje se znatna društveno-ekonomska korist s gledišta jačanja Republike Hrvatske kao centra izvrsnosti za meteorologiju i hidrologiju u jugoistočnoj Europi te jačanja otpornosti na prirodne nepogode u uvjetima globalnih klimatskih promjena. Ujedno će se olakšati provedba projekata WMO-a u jugoistočnoj Europi u nadolazećem razdoblju. 
Nakon uvodnog obrazloženja Odbor je, bez rasprave, jednoglasno (10 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I SVJETSKE METEOROLOŠKE ORGANIZACIJE O PRAVNOM STATUSU I DJELOVANJU UREDA ZA PROJEKTE SVJETSKE METEOROLOŠKE ORGANIZACIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA 

                       Sandra Benčić     

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 11. sjednici održanoj  4. ožujka 2021. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o biogorivima za prijevoz, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 18. veljače 2021. godine.   
    Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo je da se predloženim izmjenama zakonodavni okvir Republike Hrvatske usklađuje s Direktivom (EU) 2018/2001 kojom se uspostavlja zajednički pravni okvir za promicanje korištenja obnovljive energije u prijevozu. Radi uključivanja uporabe obnovljive energije u sektor prometa svaka država članica određuje obvezu za opskrbljivače gorivom u skladu s okvirnom putanjom koju treba postaviti sama država članica, a koju je potrebno uskladiti s propisanom metodologijom. Pri tome metodologija se odnosi na kvalitetu i količine stavljanja pojedinih vrsta biogoriva i načina njihove proizvodnje, obveze smanjenja emisija stakleničkih plinova u cijelom ciklusu od proizvodnje i prerade pojedinih sirovina do krajnje primjene. Također se propisuju kriteriji i načini bilanciranja i dokazivanja ostalih oblika obnovljivih izvora odnosno energije u prometu poput vodika i električne energije. Okvirna putanja za Republiku Hrvatsku definirana je Integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planom. Definiran je cilj od 14% udjela obnovljive energije u konačnoj potrošnji energije u sektoru prometa do 2030. godine. Predstavnik predlagatelja izrazio je uvjerenje da će aktivnostima koje RH planira poduzeti u narednom razdoblju ostvariti planirani cilj udjela od 14%. Između ostalog istaknuta je uloga razvoja željeznice, kombiniranog prijevoza, ulaganja u luke u punionice i vodične stanice u lukama, poticanja uporabe električne energije sa zelenim podrijetlom i slično. Posebice je istaknuto da je planirano u idućem razdoblju kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti, sredstva Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te redovna europska sredstva stimulirati izgradnju punionica i kompletne infrastrukture.  
    Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi na Odboru dana uočeno je kako su učinjeni pomaci što se tiče ulaganja u infrastrukturu za ove namjene te je predloženo da se na tragu prakse drugih država članica EU omogući zainteresiranima da tijekom cijele godine temeljem sklopljenog  kupoprodajnog ugovora ostvaruju subvencije. Navedeno bi zahtijevalo korekciju natječaja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kojima se subvencionira nabavka vozila na hibridni pogon ili električna vozila. 
    Predstavnik predlagatelja istaknuo je da se tome teži, ali da su u ovom trenutku limitirajući faktor raspoloživa financijska sredstva. Pozitivnim je ocijenio što ovaj program sufinanciranja sada ima kontintinuitet na godišnjoj razini čime se omogućuje nabavka navedenih vozila za potrebe gospodarstva i građana. Interes je da se minimalno 50 milijuna kuna planira Nacionalnim planom oporavka i otpornosti za poticanje punionica čime bi naglasak prvotno bio na uspostavi punionica, više no nabavci vozila na hibridni pogon i električnih vozila. Navedeno proizlazi iz činjenice da je Republika Hrvatska turistička zemlja te je stoga potrebno osigurati punionice za turiste, zatim omogućiti sufinanciranje izgradnje punionica na struju koncesionarima na pumpama te ujedno otvoriti prostor za lokalnu industriju kada je riječ o punionicama.
    Vezano uz natječaje koji se realiziraju preko Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost iznesena je primjedba na primjenu načina „najbrži prst“. Ujedno je izraženo stajalište da se ovako koncipiranim natječajima sufinancira privatna kupnja vozila onima koji su više platežne moći. Ocijenjeno je da bi efikasniji način bio da se financijska sredstva prvotno usmjere prvih nekoliko godina u sektor javnog prometa, posebice u urbanim cjelinama. Time bi se omogućilo da se javni prijevoz, uključujući i taxi službe, prebacuje na uporabu električnih vozila. Navedeno bi uključivalo više subjekata sufinanciranja, od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, gradova te onih koji obavljaju djelatnost prijevoza. Ocijenjeno je kako bi navedeno imalo veći kumulativni efekt koji bi mogli lakše pratiti. Stav je da bi se po uspostavi takvog javnog prometa trebalo usmjeriti na poticanje građana na kupnju takvih vozila, s tim da bi u ovom slučaju olakotna okolnost bila već uspostavljena infrastruktura za punionice. Nastavno na ove primjedbe predstavnik predlagatelja upoznao je članove Odbora s aktivnostima koje su se u proteklih godinu dana provodile na razini Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i gradova s ciljem poticanja prelaska javnog prometa na obnovljivu energiju. Ujedno je istaknut stav o potrebi davanja mogućnosti građanima za nabavku hibridnih i električnih vozila te je kao prioritet za  idućih godinu dana izdvojena uspostava punionica na glavnim državnim pravcima autocesta i dobrom dijelu državnih cesta.  
    Postavljeno je pitanje tretmana resursa za proizvodnju bioplina odnosno statusa biotopada i biorazgradivog materijala koji se može koristiti za proizvodnju bioplina i to u cijeloj liniji od prikupljanja tog otpada, odvoza do konačno proizvodnje. Uočeno je kako gradovi (primjerice Grad Zagreb) daju izuzetno visoke iznose konzorcijima koji proizvode bioplin temeljem biootpada da bi uzeli njihov biootpad koji je zapravo resurs za proizvodnju bioplina. Upitnim je istaknuto plaćanje odvoza tog otpada koji je zapravo resurs. Ocjenjujući kako ovdje prostoji prostor za racionalizaciju postavljeno je pitanje planira li se navedeno regulirati na državnoj razini kako bi se spriječilo da se ovaj trošak zapravo prebacuje na građane tri puta (kroz odvoz, subvencioniranu cijenu povlaštenim proizvođačima električne energije te zaključno cijenu konačnog proizvoda). 
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 4 glasa „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o biogorivima za prijevoz.     
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

    Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA 

                       Sandra Benčić     

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 11. sjednici održanoj  4. ožujka 2021. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 25. veljače 2021. godine.   
    Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo je da se predloženim Zakonom ispunjavaju obveze Republike Hrvatske u skladu s određenim odredbama Direktive 2014/52/EU te su obrazložene osnovne odrednice predloženog zakona i prezentirane razlike između rješenja koja se predlažu u ovom drugom čitanju u odnosu na prvo čitanje. Sukladno mišljenju Odbora za zaštitu okoliša i prirode rok od osam dana predviđen za nositelja izrade prostornog plana da pokrene postupak usklađivanja površina za eksploataciju s prostornim planom promijenjen je na rok od 30 dana. Nadalje, uvažavajući mišljenje Odbora za zaštitu okoliša i prirode da je sa stajališta poticanja korištenja obnovljivih izvora energije neprihvatljivim da se dozvola za istraživanje geotermalnih voda ukida ukoliko se tim istraživanjem ometa odnosno ugrožava istraživanje ugljikovodika u istom istražnom prostoru ili istraživanje ugljikovodika u susjednim istražnim prostorima, ukoliko se istraživanjem ugrožava buduća eksploatacija ugljikovodika ili ukoliko se istraživanjem ometa odnosno ugrožava eksploatacija ugljikovodika na utvrđenim eksploatacijskim poljima, članak 65. važećeg Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika izmijenjen je člankom 32. Konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika u kojem su točke 3., 4. i 5. brisane.
U raspravi na Odboru ponovno je istaknuto da su geotermalne vode važan resurs koji je potrebno štiti te je naglašena važnost tretmana geotermalnih voda u zakonodavnoj regulativi kao općeg dobra koje ne može biti u vlasničkom režimu. Stoga je ponovno izražen apel predlagatelju da ponovno razmotri ovu primjedbu i korigira pravni režim geotermalnih voda u predloženom Zakonu. Ovo tim više što navedeno nije prepreka da se geotermalne vode koriste u energetske svrhe. Također je istaknuto da bi od uporabe geotermalnih voda u energetske svrhe prvenstveno koristi trebalo usmjeriti na lokalnu zajednicu i poticati lokalne zajednice na upravljanje ovim resursom. 
Ponovljena je i primjedba o potrebi skraćivanja roka na koji se izdaju dozvole za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika budući da bi navedeno bilo jasan pokazatelj da je Republika Hrvatska spremna na napuštanje fosilnih goriva slijedom zacrtanih ciljeva energetske politike Europske unije. Ukoliko bi se dozvole izdavale na fiksni rok primjerice do 2040. godine Republika Hrvatska bi se zaštitila od eventualnih tužbi investitora zbog naknade štete  u slučajevima da se mora uskladiti s ciljevima Europske unije u zaštiti okoliša i smanjiti eksploataciju fosilnih goriva. 
Odboru su od strane Zelene akcije dostavljeni komentari na predloženi Zakon. Članica Odbora iz reda javnih, znanstvenih i stručnih djelatnika te ujedno članica Zelene akcije ukratko je prezentirala dostavljene komentare. Zelena akcija pohvaljuje što se ovim izmjenama onemogućava masivno hidrauličko frakturiranje uz napomenu da je potrebno napraviti korak naprijed na način da se zabrane svi oblici frakiranja/frakturiranja kao metode eksploatacije ugljikovodika te uvoz plina koji je dobiven takvom metodom izvan Republike Hrvatske. Zelenoj akciji nije prihvatljiva niti jedna metoda frakiranja budući da imaju negativan utjecaj na okoliš. Ujedno pozdravljaju usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s EU direktivama u dijelu uključivanja i sudjelovanja javnosti u procesima donošenja odluka o novim dozvolama za istraživanje ugljikovodika te se nadaju dobroj implementaciji navedenih odredbi. 
Vezano uz članak 5. kojim se dodaje članak 8.a izraženo je mišljenje kako se iz navedene odredbe stječe dojam da se geotermalni kapaciteti neće koristiti radi geotermalne energije već da bi se u ležišta geotermalne energije utiskivao ugljikov dioksid. Predstavnik predlagatelja pojasnio je da će se ugljikov dioksid utiskivati u napuštene bušotine gdje može biti i nešto geotermalnog potencijala, ali koji je neperspektivan i neiskoristiv. Dodatno su članovi Odbora informirani o značaju realizacije projekta Biorafinerija u Sisku i očekivanim učincima ovog projekta sa stajališta utiskivanja ugljikovog dioksida. 
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i  4 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ISTRAŽIVANJU I EKSPLOATACIJI UGLJIKOVODIKA

    Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA 

                       Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 11. sjednici održanoj  4. ožujka 2021. godine, Prijedloge Hrvatske udruge poslodavaca, Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske obrtničke komore vezano uz prijedlog zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje. Odbor je naknadno na ovu temu primio pisane primjedbe Saveza samostalnih sindikata Hrvatske te organizacija i inicijativa udruženih u platformu građana za borbu protiv zagađenja jednokratnom plastikom u Republici Hrvatskoj
Sjednici Odbora nazočili su uz predstavnike Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja i predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, inicijative Za Zlarin bez plastike/udruga Tatavaka te Greenpeacea. 
Predsjednica Odbora uvodno je sumirala osnovne postavke primljenih prijedloga. Prijedlozi su s jedne strane da se u što je mogućem kraćem roku zabrani stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje radi usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s EU Direktivama, posebice s Direktivom o smanjenju potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje te zaštite okoliša, posebice očuvanja morskog okoliša. S druge strane izneseni su argumenti koji idu u smjeru zaštite gospodarskih subjekata koji su proizvođači plastičnih vrećica na način da im se osigura određeni prijelazni period kako bi se mogli prilagoditi na novonastalu situaciju i zamijeniti  tehnologiju proizvodnje odnosno vrstu proizvoda koje proizvode. Predsjednica Odbora uvodno je istaknula kako je riječ o nacrtu akta koji još nije u saborskoj proceduri donošenja te je ova rasprava prilika za otvaranje dijaloga i iznalaženje mogućih rješenja. Za zelenu tranziciju bitnim je ocijenila načelo pravednosti budući da je, samo ukoliko se u ovom procesu uzima u obzir aspekt pravednosti, moguće od građana dobiti podršku. Pokazuje se da iako je još od 2015. godine poznato da će se ići u zabranu stavljanja na tržište ovih proizvoda,  država nije poslala jasne signale hoće li se to i kada dogoditi. Posebice jasan signal nije bilo davanje sredstava proizvođačima plastičnih vrećica iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija za unapređenje proizvodnje plastičnih vrećica iz reciklata. Konstatirala je da postoji širi konsenzus o potrebi zabrane laganih plastičnih vrećica za nošenje, međutim ključno je pitanje treba li ostaviti period za transformaciju proizvođačima ovih proizvoda uz vođenje tog procesa i ulaganja iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti ili to jednostavno učiniti odmah. Pri donošenju ovih odluka istaknula je nužnost uzimanja u obzir činjenice da je riječ o proizvodnoj djelatnosti i da  period za transformaciju ne može biti nekoliko mjeseci budući da je teško u svega nekoliko mjeseci zamijeniti tehnologiju i uvesti nove proizvode, ali da je isto tako važno ne ostavljati predug period koji bi doveo u pitanje ciljeve navedene Direktive i hitne potrebe smanjenja plastičnog otpada, posebno onog vezanog za jednokratne plastične proizvode. 
Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja obrazložio je da je zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica najavljivana u pripremnom periodu od 2015. sukladno Direktivi (EU) 2015/720, Akcijskom planu EU za kružno gospodarstvo, Komunikaciji strategije za plastiku u kružnom gospodarstvu, Direktivi o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. Ujedno je u za ovaj mandat u Programu Vlade Republike Hrvatske jasno definirano u dijelu koji se odnosi na gospodarenje otpadom da će se zabraniti lagane plastične vrećice. Nadalje, kroz aktivnosti i pripreme novog Zakona o gospodarenju otpadom, a koje traju duže od godinu dana, jasno su komunicirani svi elementi tog nacrta Zakona, između ostalog i činjenica da će se ograničiti stavljanje na tržište određenih proizvoda od plastike. Navedenim Nacrtom Zakona o gospodarenju otpadom definira se zabrana stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje osim vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje. Pri tome nije zabranjena njihova proizvodnja već zabrana stavljanja na tržište jer određeni proizvođači imaju izvoznu komponentu svojih proizvoda koja ovime neće biti ograničena. Ove izmjene su kroz raspravu o nacrtu akta komunicirane sa svim subjektima: Hrvatskom  gospodarskom komorom, Hrvatskom udrugom poslodavaca, Hrvatskom obrtničkom komorom, Udrugom gradova, Udrugom 
komunalaca, Gospodarsko-socijalnim vijećem i drugim zainteresiranim subjektima. Ovaj novi Zakon bit će ubrzo upućen na Vladu Republike Hrvatske a potom i u saborsku proceduru donošenja u prvom čitanju. Specifičnost ovog akta je da je na njega pristiglo oko 1700 primjedbi od čega 900 vezano na pitanje zabrane laganih plastičnih vrećica, pri čemu su stavovi bili u rasponu od apsolutnog ukidanja svih plastičnih proizvoda, zadržavanja na tržištu laganih plastičnih vrećica do njihove zabrane. Ministarstvo je razmotrilo navedene primjedbe i zauzelo poziciju kojom se zabranjuje stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stijenke manjom od 50 mikrona, uključujući one s debljinom stijenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama. Dozvoljeno je stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica tj. onih s debljinom stijenke manjom od 15 mikrona koje se koriste zbog higijenskih razloga i služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu. Osim navedenog dozvoljeno je stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stijenke preko 50 ili više mikrona (to su tzv. višekratne vrećice). Nastoji se potaknuti korištenje debljih plastičnih vrećica i vrećica od alternativnih materijala (tekstil, papir). Trenutne stopa recikliranja laganih plastičnih vrećica su vrlo niske (neisplativost odvojenog prikupljanja, onečišćenost otpadnih vrećica, visoki troškovi prijevoza zbog male mase i slično) i teško je očekivati da će one u bliskoj budućnosti dosegnuti neku značajnu razinu.  Podloga za predloženo zakonodavno rješenje je Direktiva (EU) 2015/720, članak 1. i 2. koji nacionalnom zakonodavstvu daju mogućnost da se poduzimaju mjere za postizanje održivog smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje na svom državnom području te države članice mogu poduzimati mjere poput ekonomskih instrumenata i nacionalnih ciljeva smanjenja u pogledu bilo koje vrste plastičnih vrećica za nošenje bez obzira na debljinu stijenku. Vezano uz zahtjeve Hrvatske udruge poslodavaca, Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore da se umjesto zabrane propiše obvezni udio reciklata istaknuto je da ova mjera u navedenoj Direktivi nije predviđena, kao ni mogućnost za ispunjavanje ciljeva Direktive na ovaj način. Direktiva jasno i nedvosmisleno govori da treba smanjiti potrošnju plastičnih vrećica ne određujući pri tom njihov sastav. Podaci Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost iz 2018. godine pokazuju da je u Republici Hrvatskoj na tržište u 2019. stavljeno 1400 tona vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje, 1658 tona laganih plastičnih vrećica za nošenje i 590 tona ostalih plastičnih vrećica. Navedeno pokazuje rast potrošnje u odnosu na 2018. godinu kao prvu godinu izvješćivanja, dok je pad zabilježen u kategoriji laganih plastičnih vrećica (efekt uvedene mjere obvezne naplate). Uvažavajući pojavu epidemije COVID-19, katastrofe izazvane potresom definirano je da će se odredba Zakona kojom se regulira zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje primjenjivati od 1. siječnja 2022. godine. Nadalje, u roku nekoliko dana na javnom savjetovanju bit će objavljen nacrt teksta poziva kojim će se poticati investicije u zelenu i digitalnu tranziciju. Cilj je potaknuti projekte koji sadržavaju nabavku strojeva za proizvodnju proizvoda za koji se može dokazati da je višekratniji, reciklabilniji nego do sada. Intenzitet potpore bit će  35% nepovratnih sredstava za srednje poduzetnike i 45%  nepovratnih sredstava za male poduzetnike. Ovime se kreira jedan financijski instrument kako bi se u ovih godinu dana pomogli upravo ti mali poduzetnici koji će biti pogođeni ovim ograničenjem, a kako bi transformirali svoju proizvodnju. 
    Pomoćnica ministra za gospodarstvo i održivi razvoj dodatno je naglasila kako su svi relevantni subjekti čiji su predstavnici prisutni na ovoj sjednici komunicirani pri izradi ovog Zakona te da je navedeni dijalog trajao i duže od godinu dana, ne uzevši u obzir činjenicu o dijalogu vođenom od 2015. Dodatno je naglašeno da kada se govori o učincima predloženih odredbi na gospodarstvo treba imati na umu da je riječ o zabrani samo jednog artikla te se iz razgovora vođenih s proizvođačima pokazalo da će nekima predloženi rok biti dovoljan, dok nekima ne bi bio dovoljan rok ni od deset godina.  
    Direktorica Sektora za energetiku Hrvatske gospodarske komore istaknula je da spomenuta Direktiva ne zabranjuje niti traži zabranu stavljanja na tržište nego izrijekom govori o ograničavanju i smanjenju potrošnje. Konstatirala je da ukoliko bude donesen Zakon o gospodarenju otpadom s predloženim rješenjem da će tada Republika Hrvatska biti jedna od rijetkih država članica EU koja će zabraniti plastične vrećice, uključivo i biorazgradive vrećice tj. kompletan asortiman vrećica za koje postoji tržište ne samo u RH nego i drugim državama članicama  Europske unije. Hrvatska gospodarska komora uvažavajući principe zaštite okoliša te zagovarajući kružno gospodarstvo te cijeneći potrebu očuvanja radnih mjesta izradila je u suradnji s tvrtkama proizvođačima prijedlog uvođenja reciklata u proizvodnju laganih plastičnih vrećica. Nastavno na podatak da je stopa recikliranja laganih plastičnih vrećica u Republici Hrvatskoj niska istaknuto je kako nije postojao sustav koji bi na to poticao i usmjeravao da se u vrećice ugrađuju reciklati već su sami proizvođači krenuli u tom smjeru potaknuti potražnjom pojedinih trgovačkih lanaca. Ujedno prije doslovno par godina proizvođači su imali mogućnost financirati strojeve za proizvodnju upravo takvog asortimana, a to im neće biti od koristi do kraja ove godine ukoliko se ustraje na ovom zakonodavnom rješenju. Predloženim odredbama nije zabranjena proizvodnja, ali je zabranjeno stavljanje na tržište što će rezultirati time da hrvatski proizvođači koji proizvode proizvod s 80% reciklata neće moći prodavati u Republici Hrvatskoj. Proizvođači su iskazali spremnost za proizvodnju proizvoda s visokim udjelom reciklata kako bi bili konkurentni s drugim državama članicama koje imaju mogućnost plasmana na tržište plastičnih vrećica s određenim udjelom reciklata. Navedeno bi od naših tvrtki učinilo izvoznice, međutim to se ne drži savršenim rješenjem. Posebice stoga što imamo situaciju da od 27 država članica njih 8 ima zabranu stavljanja na tržište plastičnih vrećica, dok pojedine od njih imaju izuzeća za vrećice s određenim udjelom reciklata (npr. Belgija i Italija). Primjerice Njemačka je uvela zabranu na šest mjeseci nakon čega će donijeti konačnu odluku. Ključno je pitanje kako će se predložena zabrana odraziti na tvrtke proizvođače i koliko im je vremena potrebno za transformaciju. U javnom i stručnom prostoru govori se o smanjenju potrošnje i ograničavanju potrošnje plastičnih vrećica, ali puno puta u Ministarstvu nije izrijekom rečeno da se ide u zabranu a velika je razlika između ograničenja i zabrane. Cilj koji traži EU je smanjenje broja plastičnih vrećica po glavi stanovnika. Hrvatska gospodarska komora je stoga predložila Ministarstvu uvođenje modela kojim bi se  omogućilo stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje uz obvezu da iste sadrže određeni postotak reciklata i oznaku nadležnog tijela. Navedeni model dodjele znaka Hrvatske gospodarske komore prezentiran je predstavnicima akademske zajednice (Fakultetu strojarstava i brodogradnje i Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije) te je ocijenjen pozitivno. 
    Predstavnica Greenpeaca istaknula je da je peticiju za zabranu laganih plastičnih vrećica potpisalo 65000 građana što ukazuje na rast zabrinutosti građana za ovu temu. Predložena rješenja recikliranja jednokratnih plastičnih proizvoda pa i plastičnih vrećica ne može se smatrati kružnim gospodarstvom. Problematičnim smatraju i prijedlog Hrvatske gospodarske komore o uvođenju reciklata budući da lagane plastične vrećice s udjelom reciklata neće utjecati na to da će u opticaju biti manje plastičnih vrećica. Ujedno je stav da je uvođenje ove zabrane tema koja postoji u javnom prostoru već šest godina te je sukladno Direktivi potrebno poticati proizvode za višekratnu uporabu. Ujedno je istaknuto da okolišne organizacije nisu neosjetljive na socijalna pitanja i pitanja radnih mjesta. Stoga su u svojim prijedlozima u sklopu e-savjetovanja pozivali da se uspostave ekonomski instrumenti, poticaji za sustave za višekratnu uporabu. Osim toga u srpnju prošle godine, kada su brojne organizacije uputile apel Hrvatskom saboru i Vladi RH za zeleni oporavak i razvoj, pozivali su na niskougljični razvoj koji će uključivati stvaranje zelenih radnih mjesta. Imajući u vidu da će u predstojećem sedmogodišnjem razdoblju Republici Hrvatskoj biti na raspolaganju značajna sredstva iz fondova Europske unije, izražen je apel da se iskoriste za zelenu tranziciju. Zastupnici Hrvatskoga sabora pozvani su da prilikom rasprave o novom Zakonu o gospodarenju otpadom podrže zabranu stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica te da se predloži i usvoji proširenje ove zabrane i na vrlo lagane plastične vrećice. 
    Predstavnica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) naglasila je da SSSH ima članove u djelatnostima proizvodnje plastičnih vrećica te da u zadnjih šest godina o ovoj temi zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica nije bio kontaktiran. Prva sjednica povjerenstva Gospodarsko-socijalnog vijeća u koje je bilo uključeno održana je 26. veljače 2021. godine. Istaknula je da prisutnost ove teme u eteru nije mogla rezultirati prilagodbom proizvodnje u uvjetima kada Direktiva ne uvjetuje donošenje zabrane stavljanja na tržište ovih proizvoda. Naime, tek kada je neki propis donesen i ugrađena prijelazna razdoblja to postaje okvir za djelovanje jer nitko bez valjanih razloga neće intervenirati  u promjenu tehnologije i ukoliko na to nije stimuliran. SSSH stoga prvenstveno zagovara pravednu tranziciju. Iz uvodnog izlaganja predstavnika Ministarstva vidljivo da će postojati financijski mehanizam malim poslodavcima za prijelaz na nove tehnologije, no ostaje pitanje položaja radnika koji će izgubiti radna mjesta. Navedena tranzicija imat će posljedice za poslodavce, ali i za radnike o čemu se ne govori. Materijali ne sadržaju statistiku ni analitiku, nema podataka o broju radnih mjesta, mogućnostima poslodavaca da pređu na novu tehnologiju i zadrže radna mjesta. Ključno je utvrditi konkretno stanje i iznaći moguća rješenja s prijelaznim razdobljem koje ne dovodi u pitanje radna mjesta, odnosno ukoliko ih dovodi u pitanje SSSH inzistira na definiranju rješenja za radnike. SSSH podržava predloženo rješenje uvođenja reciklata kao prijelaznog rješenja uz stavljanje znaka na proizvod. Nadalje, nužno je imati u vidu da se dio proizvođača laganih plastičnih vrećica nalazi u potresom pogođenom području. 
    Predstavnica inicijative Za Zlarin bez plastike/Udruge Tatavaka istaknula je važnost dijaloga i sagledavanja perspektive svih društvenih skupina na koje utječe određena odluka. Prezentirala je mikromodel u kojem je angažirana navedena inicijativa i udruga uz podršku Turističke zajednice i Mjesnog odbora te zlarinskih poduzetnika koji su iz svog poslovanja odlučiti izbaciti jednokratne plastične proizvode. Navedeni mikromodel primjer je koje bi naše društvo šire trebalo primjenjivati ukoliko se želi ispuniti zadane ciljeve do 2050. godine i očuvati radna mjesta. Naglašeno je da je temeljna obveza poslodavca koji želi sačuvati radna mjesta praćenje okruženja u kojem posluje i adekvatno prilagođavanje. Europska unija je nizom javnih politika davala od 2015. jasan signal u kojem pravcu ide kada je riječ o plastičnim vrećicama te jasno definirala cilj smanjenja potrošnje plastičnih vrećica po glavi stanovnika. Navedenog podatka za Republiku Hrvatsku nemamo, postoje podaci o ukupnoj masi iz kojih je vidljivo da se ona povećala iz čega zaključujemo da se broj plastičnih vrećica po glavi stanovnika nije smanjio. Izražen je oprez kada je riječ o uspoređivanju s rješenjima u drugim zemljama budući da je nužno pri tom uzeti u obzir sociološke karakteristike, kulturne razlike i slično. Stoga je pri definiranju rješenja nužno uskladiti postavljena pravila s realitetom i mentalitetom. Prezentirajući neka poduzetnička rješenja ponovne uporabe proizvoda naglašena je važnost iznalaženja rješenja za ponovnu uporabu proizvoda i stvaranje kružnog gospodarstva s ciljem stvaranja novih, zelenih radnih mjesta.
    Predstavnica Hrvatske udruge poslodavaca istaknula je da se zabranom plastičnih vrećica neće riješiti njihova upotreba tim više što i danas imamo situaciju u dućanima da se umjesto naplate plastične vrećice kupcima besplatno daju male vrećice za rasute proizvode. Jedan od ključnih problema je sustav prikupljanja i recikliranja plastičnih vrećica koje nužno treba unaprijediti. Direktiva (EU) 2015/720 ne definira zabranu nego ograničavanje upotrebe plastičnih vrećica. Iznesena je kritika što kao i SSSH nisu kao socijalni partneri bili uključeni na očekivan i primjeren način sukladan sklopljenom Sporazumu socijalnih partnera s Vladom RH od početka nastanka ovog propisa, a i socijalnih politika. Istaknuto je da je ovdje riječ od 178 tvrtki koje zapošljavaju oko 800 radnika s tim da je većina njih pozicionirana u rubnim i ruralnim područjima Republike Hrvatske (primjerice Sisak, Vukovar, Kotoriba i slično) te je svako radno mjesto u tim područjima važno. HUP podržava smjer zacrtan EU politikama, ali ocjenjuje da se zabranom plastičnih vrećica neće postići željeni rezultati. Stoga pozivaju da se napori dodatno ulože na edukaciju i pronalaženje inovativnih rješenja i zelenu tranziciju u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Nužno je iznalaziti rješenja na tragu podrške kružnog gospodarstva. Stajalište je da ukoliko prikupimo plastiku koja završava u otpadu i ukoliko se taj otpad vraća kao sirovina u proizvodni proces kroz obvezu ugradnje 80% reciklata u finalni proizvod, da je tada riječ kružnom gospodarstvu. Samim time doći će do smanjenja otpada jer će biti ponovo vraćen u proizvodnju. Kada je riječ o sufinanciranju i programima koji se planiraju za male i srednje poduzetnike postavljeno je pitanje razmišlja li se iz perspektive tvrtke koja je pogođena potresom i koja treba investirati u obnovu svojih pogona gdje će ona pronaći ostatak sredstava ukoliko im odobrimo potporu intenziteta od 35 ili 40%. U tom slučaju navedene tvrtke trebaju naći izvor ostatka financijskih sredstava za financiranje takvih projekata dok im istovremeno zabranom stavljanja jednog njihovog asortimana na tržište smanjujemo obujam proizvodnje. Izražen je apel da se ova problematika sagleda cjelovito. Sudjelujući u izradi te dajući svoj doprinos u izradi sedmogodišnjeg financijskog okvira i Nacionalnog plana oporavka i otpornosti HUP je detektirao kako tu privatnog sektora gotovo pa i nema te se naglasak daje na javne investicije i javne projekte. Stoga je važno iznaći rješenja kojima ne bi bila ugrožena radna mjesta, posebice na potresu ugroženim područjima. HUP podržava uvođenje novih tehnologija, ali uz primjerena prijelazna razdoblja i edukaciju zaposlenika za uporabu novih tehnologija. Stoga je ocjena da prijelazni period od šest mjeseci do 1. siječnja 2022. nije dovoljan kako bi se tvrtke i radnici prilagodili novim okolnostima. 
    Predstavnica Hrvatske obrtničke komore napomenula je da je s današnjim danom registrirano 160 obrta za proizvodnju plastičnih vrećica, većinom obiteljskih obrta. Zabrana proizvodnje bez omogućavanja dužeg prijelaznog perioda ugrozila bi njihovu egzistenciju i egzistenciju njihovih obitelji. 
    Članica Odbora iz reda javnih, znanstvenih i stručnih djelatnika i članica Zelene akcije    osvrnula se na izjave da spomenuta Direktiva ne spominje zabranu plastičnih vrećica kao netočnu budući da je ona izričito dopušta, ali ne nalaže zabranu. Zelena akcija podržava predloženu zabranu, ali također smatra da se s ovakvim rješenjima kasni. Stoga poziva na ambicioznija rješenja u novom Zakonu budući da nemamo cjelovito rješenje koje bi omogućilo realizaciju zelenog gospodarstva i suočavanje s krizom klimatskih promjena. Kada je riječ o radnim mjesta uočavaju kako poslodavci žele svoju odgovornost za radnike i transformaciju radnih mjesta prebaciti na državu premda se ovdje ne radi toliko o ukidanju radnih mjesta već o transformaciji. Potrebno je da prijelazni rok za uvođenje ove zabrane bude realan, ali ujedno kratak kako se ne bi ponovila situacija kakvu danas imamo. Stoga ne podržavaju tražene rokove od tri, pet godina budući da je već proteklo šest godina u kojima su ti procesi trebali biti pokrenuti. Zaključno je naglašeno kako sukladno novom prijedlogu u Republici Hrvatskoj neće biti zabrane proizvodnje te će biti moguć izvoz tih proizvoda. 
    Članica Odbora napomenula je kako zabrinjava u raspravi istaknut podatak da socijalni partneri nisu bili adekvatno uključeni u cijeli proces definiranja novih zakonskih rješenja. Ujedno je iskazan interes za konkretne podatke broja radnih mjesta koja će eventualno usvajanjem ovoga zakona biti ukinuta. Zatraženi su i konkretniji podaci o novim natječajnim linijama koje se planiraju te istaknuto uvjerenje da će biti usmjerene na područja posebne državne skrbi i područja pogođena potresom.
    Član Odbora također je pozvao na spremnost da se tvrtkama koje trebaju proći tranziciju  pruži adekvatna financijska pomoć kako bi pokrenuli drugu proizvodnju koja im omogućuje ostvarivanje dobiti i očuvanje radnih mjesta. 
    Na upit člana Odbora o metodologiji praćenja učinaka mjere, tj.  mjere li se učinci po broju vrećica ili gramima budući da to znatno utječe na procjenu i izbor mjera, pomoćnica ministra pojasnila je da govorimo o broju plastičnih vrećica po glavi stanovnika. U izboru artikla za zabranu naglasak je dan na plastične vrećice temeljem procjene učinaka koja je rađena na razini Europske unije i u sklopu koje je ova vrst vrećica prepoznata kao najveći problem radi jednokratne uporabe. 
Predsjednica Odbora istaknula je važnost ove rasprave i njihova daljnjeg provođenja. Naglasila je kako kružno gospodarstvo traži ulaganje u inovacije, dizajn i proizvodnju onih proizvoda koji se mogu višekratno koristiti. Kao problem je istaknula što se u ovome rješenju nije išlo dovoljno široko na način da se već sada u novom Zakonu o gospodarenju otpadom najave zabrane i drugih vrsta jednokratnih proizvoda od plastike, ne samo plastičnih vrećica, uz jasno definiranje rokova kada izlaze iz uporabe. Na taj način osigurala bi se predvidljivost i jasnoća komuniciranja prema radnicima i gospodarstvu, a koja je ključna kako bi zelena tranzicija završila u plusu radnih mjesta. Iz rasprave je vidljivo da se od ovoj temi i cilju smanjenja potrošnje plastičnih vrećica po glavi stanovnika govori od 2015. godine, ali se ne može konstatirati da je bio dan jasan signal o uvođenju zabrane. Ovo tim više što se u proteklom periodu kroz Operativni program konkurentnost i kohezija financiralo projekte za prelazak na proizvodnju plastičnih vrećica od reciklata. Stoga je potrebno već sada jasno, dugoročno komunicirati sa svim akterima ciljeve i rokove. Na tragu toga Ministarstvo mora imati već sada za čitavo desetljeće analizu svih sektora u riziku koja će ići u tranziciju i ta bi analiza trebala biti osnova za definiranje natječaja za zelenu tranziciju proizvodnih sektora. Vezano uz spomenuti natječaj istaknula je da bi natječajem trebalo obuhvatiti primarno ovaj sektor, koncentrirano kako bi se izbjeglo da se ide na sve sektore djelomično. Naglasila je da je ovo testni slučaj tranzicije u kojem zabranjujemo jedan proizvod te je stoga nužno definirati realne rokove za provedbu kako za ovaj slučaj, tako i za svaki unutar realizacije cilja zabrane jednokratne plastike. Pitanje realnosti rokova ključno je za uspješnost realizacije projekata i povlačenja sredstava iz EU fondova i sredstava Nacionalnog plana oporavka i otpornosti za ulaganja u novu tehnologiju i prelazak na nove proizvode. Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska udruga poslodavaca trebale bi napraviti dubinsku analizu tvrtki koje proizvode plastične vrećice u smislu njihovih potreba za tranziciju (ulaganja, broj ugroženih radnih mjesta, sheme za obrazovanje i prekvalifikaciju radnika i slično). Uspješnost ove tranzicije ključna je za dobivanje potpore javnosti za zelenu tranziciju i u slučajevima kada će biti u pitanju znatno veći broj radnih mjesta. 
Zaključno je državni tajnik Ministarstva vezano uz iskazanu primjedbu HUP-a i SSSH da nisu bili uključeni istaknuo da su njihovi članovi bili članovi radne skupine za izradu zakona.   
    

PREDSJEDNICA ODBORA 

                       Sandra Benčić    

Odbor za zaštitu okoliša i prirode je na 10. sjednici Odbora održanoj 18. veljače 2021. godine razmotrio prijedlog predsjednice Odbora, a na inicijativu dr.sc. Julija Domca, posebnog savjetnika za energiju i klimu predsjednika Republike Hrvatske, za održavanje tematske sjednice s temom „Klima i klimatske promjene – izazovi i ambicije Republike Hrvatske“ te je u skladu s odredbom članka 47. podstavka 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora jednoglasno (8 glasova „za“) usvojio sljedeći 

Z a k l j u č a k

Prihvaća se održavanje tematske sjednice Odbora za zaštitu okoliša i prirode s temom „Klima i klimatske promjene – izazovi i ambicije Republike Hrvatske“

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić   

ODBOR ZA EUROPSKE POSLOVE
n/p g.  Domagoj Hajduković, predsjednik

Poštovani gospodine Hajduković,
      
Temeljem Vašeg dopisa KLASA: 021-20/21-11/01, URBROJ: 6521-31-21-01 od 5. veljače 2021. godine te članka 152. Poslovnika Hrvatskoga sabora („NN“, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. i 123/20), Odbor za zaštitu okoliša i prirode utvrdio je na 10. sjednici Odbora održanoj 18. veljače 2021. godine, Prijedlog uvrštavanja prijedloga zakonodavnih akata Europske unije u postupku donošenja te inicijativa Europske komisije iz djelokruga Odbora za zaštitu okoliša i prirode u Radni program za razmatranje stajališta Republike Hrvatske za 2021. godinu te Vam ga dostavljamo u privitku.

S poštovanjem,

PREDSJEDNIK ODBORA
Sandra Benčić 

PRIJEDLOG UVRŠTAVANJA PRIJEDLOGA ZAKONODAVNIH AKATA EUROPSKE UNIJE U POSTUPKU DONOŠENJA TE INICIJATIVA EUROPSKE KOMISIJE IZ DJELOKRUGA ODBORA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I PRIRODE U RADNI PROGRAM ZA RAZMATRANJE STAJALIŠTA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2021. GODINU 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 9. sjednici održanoj  3. veljače 2021. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 19. studenog 2020. godine.   

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo je da se predloženim Zakonom ispunjavaju obveze Republike Hrvatske u skladu s određenim odredbama Direktive 2014/52/EU. Nacionalno zakonodavstvo usklađuje se s pravnom stečevinom Europske unije prenošenjem definicije „javnosti“ i „zainteresirane javnosti“. Uvodi se obveza objave nacrta pojedinih akata koji se odnose na naftno-rudarske projekte i građevinske dozvole, a čiji sastavni dio moraju biti mjere zaštite okoliša i programi praćenja stanja okoliša iz provedenih postupaka procjene i ocjene utjecaja na okoliš. Javnosti se će objavom na mrežnoj stranici Ministarstva osigurati uvid i u pojedine uvjete koje su izdala nadležna tijela za navedene projekte i građevinske dozvole. Ujedno će se javnosti i zainteresiranoj javnosti omogućiti pristup pravosuđu u pogledu odobrenja za zahvate koji se izdaju temeljem ovoga Zakona. Predloženim zakonom otvara se mogućnost osnivanja razvojnog društva za poticanje razvoja i korištenja geotermalnog potencijala RH u svrhu ostvarenja povećanja udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije. U svrhu promicanja geotermalnog potencijala RH uvodi se ovlast Agenciji za ugljikovodike za provedbu određenih istražnih radova. Sa stajališta smanjenja emisija stakleničkih plinova značajno je uvođenje i izjednačavanje trajnog zbrinjavanja ugljikova dioksida s novim pojmom trajnog zbrinjavanja uz korištenje ugljikova dioksida uz uvjet osiguranja potpunog izdvajanja ugljikova dioksida te omogućavanja njegovog sigurnog vraćanja u sustav trajnog zbrinjavanja u ležištu.  Predloženim zakonom se kao mjera zaštite okoliša i prirode uvodi zakonsko rješenje zabrane uporabe postupka hidrauličkog lomljenja s pomoću velikog volumena fluida. 

Nakon uvodnog obrazloženja podržane su izmjene zakona u dijelu stvaranja pretpostavki za brže i transparentno dobivanje dozvola i provedbe projekata. Ocijenjeno je da će se predloženim izmjenama otvoriti prostor za brojnije investicije u obnovljive izvore energije. 

Zatražena su dodatna tumačenja nastavno na predložene izmjene članka 44. važećeg Zakona sukladno kojim investitor zahtjevu za utvrđivanje eksploatacijskog polja obavezno mora priložiti i potvrdu o usklađenosti eksploatacijskog polja s prostornim planom od tijela državne uprave nadležnog za prostorno uređenje, a Agencija za ugljikovodike je dužna sukladno stavku 2. navedenog članka inicirati postupak usklađivanja površina za eksploataciju s prostornim planom ukoliko se predloženo eksploatacijsko polje ne nalazi unutar površina planiranih za eksploataciju u skladu s prostornim planom. Postavljeno je pitanje je li postupak provođenja izmjene prostornog plana obvezan za lokalnu razinu. Ujedno je istaknuto da je rok od osam dana predviđen ovim člankom za nositelja izrade prostornog plana da pokrene postupak usklađivanja površina za eksploataciju s prostornim planom nerealan. U kontekstu činjenice da se zone istraživanja i eksploatiranja mineralnih sirovina trebaju definirati Državnim planom prostornog razvoja izražena je dvojba o provedbi stavka 2. izmijenjenog članka 44. Zakona do donošenja navedenog Državnog plana. 

Sa stajališta provođenja cjelovite zaštite okoliša i prirode od štetnih utjecaja pri izvođenju naftno-rudarskih radova pozdravljene su predložene izmjene članka 105. važećeg Zakona na način da se uvodi zabrana postupka lomljenja („hidrauličkog lomljenja s pomoću velikog volumena fluida“).

Imajući u vidu važnost ove problematike i samu složenost provedbe ovih projekata i činjenicu da je ovo treća izmjena Zakona s ukupno 86 članaka, ocijenjeno je da bi preglednosti i boljoj provedbi Zakona o istraživanju ugljikovodika i eksploataciji ugljikovodika doprinijelo donošenje novog Zakona. Izraženo je stajalište kako predložena zakonodavna rješenja nisu ispunila očekivanja o jasnoj orijentaciji ka postupnom napuštanju istraživanja i eksploatacije ugljikovodika i okretanju ka obnovljivim izvorima energije, a na tragu Europskog zelenog plana koji je Republika Hrvatska podržala. U tom smislu članak 65. važećeg Zakona i nadalje definira da Ministarstvo odlukom ukida dozvolu za istraživanje geotermalnih voda ukoliko se ovim istraživanjem ometa odnosno ugrožava istraživanje ugljikovodika u istom istražnom prostoru ili istraživanje ugljikovodika u susjednim istražnim prostorima, ukoliko se istraživanjem ugrožava buduća eksploatacija ugljikovodika ili ukoliko se istraživanjem ometa odnosno ugrožava eksploatacija ugljikovodika na utvrđenim eksploatacijskim poljima. Ovakvo rješenje ocijenjeno je neprihvatljivim sa stajališta poticanja korištenja obnovljivih izvora energije.

Otvoreno je i pitanje želimo li zakonodavnom regulativom nastaviti tretirati geotermalne vode kao javno dobro ili kao opće dobro koje ne može biti u vlasničkom režimu. Uočeno je da je Zakonom o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika iz 2018. godine prevedeno iz režima općeg dobra u režim javnog dobra. Nadalje je navedeno kako bi za postupni prelazak ka napuštanju fosilnih goriva i uporabi obnovljivih izvora energije kao jedan od alata moglo biti i utvrđivanje godine do koje dozvole mogu vrijediti. Naime, Republika Hrvatska je potpisnica Ugovora o energetskoj povelji koji sadržava klauzule o zaštiti investitora temeljem kojih investitor može kroz arbitražu tražiti naknadu štete koje mogu nastati ukoliko država onemogući istraživanje i eksploataciju ugljikovodika. Imajući u vidu izdavanje dozvola na dugi rok i da već postoje pokrenuta dva zahtjeva protiv RH postavljeno je pitanje je li ukalkuliran taj rizik za potencijalnim zahtjevima za odštete u slučajevima kada će RH morati smanjivati broj eksploatacijskih polja fosilnih goriva ukoliko se EU regulativa u tom dijelu značajnije postroži.    

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 3 glasa „protiv“ i 1 glas „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg 

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika.    
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić            

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 9. sjednici održanoj  3. veljače 2021. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 7. siječnja 2021. godine.   
    Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo je da se predloženim Zakonom usklađuje zakonodavni okvir Republike Hrvatske s izmjenama regulatornog okvira Europske unije nastalih donošenjem Direktive (EU) 2018/2002. te se njime određuje okvir mjera za promicanje energetske učinkovitosti unutar RH kako bi se osiguralo postizanje nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti za 2020. godinu i 2030. godinu. Direktivom (EU) 2018/2002 uspostavlja se zajednički pravni okvir kako bi se osiguralo postizanje glavnih ciljeva energetske učinkovitosti EU od 20% smanjenja potrošnje energije u odnosu na projiciranu potrošnju u 2020. i najmanje 32,5% smanjenja potrošnje energije u 2030. godini. Direktiva je ujedno porpisla da su države članice dužne ostvariti uštede te je propisana metodologija za utvrđivanje iznosa obveznih kumulativnih ušteda energije. Prosječni iznos novih godišnjih ušteda energije u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. propisan je na 1,5% prosječne količine isporučene energije krajnjim kupcimau 2010., 2011. i 2012. Za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2030. potrebno je ostvariti nove godišnje uštede energije koje odgovaraju iznosu od 0,8% prosjeka krajnje potrošnje energije iz posljednje tri godine koje prethode 1. siječnju 2019. Nacionalni okvirni ciljevi energetske učinkovitosti izražavaju se u apsolutnim iznosima potrošnje primarne energije i krajnje potrošnje energije u 2020. godini, odnosno 2030. godini na način određen Integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planom. Naznačena je uloga Dugoročne strategije obnove nacionalnog fonda zgrada do 2050. za postizanje energetske učinkovitosti zgrada i doprinosa alternativnim mjerama politike. Utvrđena je obveza Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da svoje poslovanje u potpunosti uskladi s odredbama Nacionalnog akcijskog plana za energetsku učinkovitost, kao i programima obnove zgrada, koji su glavne alternativne mjere politike energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj. 
Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi je naglašena važnost provedbe mjera  i planova energetske učinkovitosti na lokalnoj razini. U tom smislu postavljeno je pitanje planira li se predloženim Zakonom za lokalnu razinu uvesti sankcije ukoliko u propisanim rokovima ne izrade i donesu akcijske planove energetske učinkovitosti te ukoliko ih ne provode. Ovo je posebice naglašeno imajući u vidu ulogu provedbe mjera na lokalnoj razini za ostvarivanje zacrtanih nacionalnih ciljeva, a u kontekstu provedbe EU regulative. Naglašena je i uloga provedbe edukacije na lokalnoj razini. 
Nastavno na ovu temu izražen je stav kako bi pri uvođenju ovakvih sankcija trebali biti oprezniji i uzimati u obzir kapacitete lokalne razine, kako stručne tako i financijske. Ovo tim više što je zadnjim izmjenama porezne politike smanjen dio njihovih prihoda. U tom smislu naglasak bi trebalo dati na osiguravanju sredstava za lokalne jedinice koje su podkapacitirane i s niskim indeksom razvijenosti, a sankcioniranje usmjeriti na one jedinice s višim indeksom razvijenosti.  
Vezano uz obvezu opskrbljivača da u definiranom roku Ministarstvu dostave podatke o uštedama u prethodnoj godini, uočeno je da su u savjetovanju s zainteresiranom javnošću dobavljači ujedno tražili od Ministarstva da zada rok u kojem je ono dužno opskrbljivačima izdati rješenje za tekuću godinu. Isti prijedlog Ministarstvo nije prihvatilo te je zatraženo obrazloženje u kojem je od strane državnog tajnika istaknuta česta pojava predavanja nepotpune dokumentacije koju Ministarstvo vraća dobavljačima na dopunu i ispravak. Stoga je u raspravi navedeno da ukoliko je razlog nepotpuna dokumentacija da se tada može propisati rok za Ministarstvo od dana predaje potpune dokumentacije. 
U kontekstu donesene Direktive o energetskim zajednicama postavljeno je pitanje načina njezine implementacije u hrvatsko zakonodavstvo.    
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i  3 glasa „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg 

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti.     
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

    Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA 

                       Sandra Benčić            

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 8. sjednici održanoj  17. prosinca 2020. godine,Prijedlog odluke o proglašenju isključivog gospodarskog pojasa Republike Hrvatske u Jadranskom moru koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 14. prosinca 2020. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženu Odluku kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju predstavnica predlagatelja istaknula je kako je Odlukom o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru od 3. listopada 2003. proglašen  Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske (ZERP), ali je isto tako  Hrvatski sabor zadržao pravo proglasiti i ostale sadržaje isključivog gospodarskog pojasa u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora i Pomorskim zakonikom. Spomenuta Odluka izmijenjena je 2004., 2006. i 2008., u dijelu koji se odnosi na početak primjene pravnog režima ZERP-a za države članice Europske unije pri čemu je Odlukom o izmjeni odluke o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru od 13. ožujka 2008. utvrđeno da se ZERP neće primjenjivati na države članice EU od 15. ožujka 2008. do iznalaženja zajedničkog dogovora u EU duhu. Radi zaštite interesa Republike Hrvatske na Jadranu, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici 27. listopada 2016. donijela Zaključak kojim je zadužila Ministarstvo vanjskih i europskih poslova  da započne konzultacije s državama članicama EU i Europskom komisijom vezano za zaštitu interesa Republike Hrvatske u Jadranskom moru uključujući i mogućnost proglašenja te punu primjenu isključivog gospodarskog pojasa Republike Hrvatske. Nadalje, predstavnica predlagatelja je naglasila da su Republika Hrvatska i Talijanska Republika postigle dogovor o proglašenju svojih isključivih gospodarskih pojaseva u Jadranskom moru, u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora. Isto tako predstavnica predlagatelja istaknula je da o namjeri Republike Hrvatske da će proglasiti isključivi gospodarski pojas obavljen niz prethodnih razgovora sa slovenskom stranom, kako uoči održavanja sastanka hrvatsko-talijanskog Koordinacijskog odbora ministara tako i nakon toga. Nakon što je predsjednik Vlade  13. prosinca 2020. izvijestio predsjednicu Europske komisije, o namjeri da Republika Hrvatska  proglasi isključivi gospodarski pojas, Vlada Republike Hrvatske je  na sjednici održanoj 14. prosinca 2020. utvrdila Prijedlog odluke o proglašenju isključivog gospodarskog pojasa Republike Hrvatske  u Jadranskom moru. Zatim je predstavnica predlagatelja istaknula da se navedenim proglašenjem utvrđuju  morski prostori koje obuhvaća isključivi gospodarski pojas i načini utvrđivanja njegove vanjske granice. Isto tako  utvrdilo bi se da se pravni režim isključivog gospodarskog pojasa izvršava u skladu s Pomorskim zakonikom, UNCLOS-om i zakonodavstvom EU, te da isključivi gospodarski pojas Republike Hrvatske ostaje morski prostor u kojemu sve države uživaju međunarodnim pravom zajamčene slobode i prava. Zaključno je predstavnica predlagatelja istaknula da bi se utvrdio dan stupanja Odluke na snagu, s kojim datumom bi se ujedno izvan snage stavila Odluka o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru (Narodne novine, br. 157/03, 77/04, 138/06 i 31/08).

Tijekom rasprave naglašeno je da je  proglašenje isključivog gospodarskog pojasa dobar početak suradnje  sa susjedima u zaštiti Jadranskog mora koje je poluzatvoreno i osobito osjetljivo.

Nakon uvodnog obrazloženja Odbor je, jednoglasno (10 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje slijedećeg

ZAKLJUČKA

Prihvaća se Izvješće o konzultacijama u vezi s namjerom proglašenja isključivog gospodarskog pojasa RH.

Podržava se Prijedlog odluke o proglašenju isključivog gospodarskog pojasa RH u Jadranskom moru , i zadužuje se Vlada RH da na trilateralnom sastanku u siječnju 2021. godine između RH, Talijanske Republike i Republike Slovenije podupre snaženje suradnje u svijetlu isključivih gospodarskih pojaseva RH, Talijanske Republike i Republike Slovenije u 2021. godini nakon čega će se proglasiti Odluke o proglašenju isključivog gospodarskog pojasa u Hrvatskom saboru.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 8. sjednici održanoj  17. prosinca 2020. godine, Izvješće s rasprave o Stajalištu Republike Hrvatske o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija - Povećanje klimatskih ambicija Europe za 2030. - Ulaganje u klimatski neutralnu budućnost za dobrobit naših građana COM (2020) koji je Odboru za zaštitu okoliša i  prirode  dostavio Odbor za europske poslove aktom od 4. prosinca 2020. godine.   

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 67. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo je da Europska komisija objavila ovu Komunikaciju i dubinsku analizu za povećanje cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova na razini Europske unije od 55% za 2020. u odnosu na 1990. godinu. Komisija je ujedno 17.9.2020. godine objavila Izmijenjeni prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1999 ( Europski propis o klimi). U ovaj prijedlog izmijenjenog Europskog propisa o klimi ugrađen je cilj od najmanje 55% smanjenja emisija za 2030. godinu. Da bi se ovi ambiciozni ciljevi ispunili potrebno je definirati mjere u svim sektorima gospodarstva, potrebno je pokretanje revizije postojećih sektorskih zakonodavnih instrumenata čije će prijedloge Komisija predstaviti do lipnja 2021., te proširiti  EU ETS-a na cestovni prijevoz i zgradarstvo (pomorstvo, zrakoplovstvo ). U nastavku izlaganja predstavnik predlagatelja je istaknuo da Republika Hrvatska podržava prijedlog povećanja cilja EU na najmanje 55% do 2030.godine. Isto tako naglašeno je da Republika Hrvatska  podržava da se taj cilj , kao i cilj klimatske neutralnosti do 2050. godine, ugradi u zakonodavni okvir EU-a putem Europskog propisa o klimi. Važno je napomenuti da će ključnu ulogu odigrati energetski sektor obzirom da 75% emisija stakleničkih plinova u EU potječe iz energetskog sektora. Nadalje tijekom uvodnog izlaganja naglašeno je da je Republika Hrvatska stava da je za postizanje cilja od najmanje 55% do 2030. godine  ključno da Komisija predstavi raspodjelu napora postizanja toga cilja na države članice kako bi one mogle identificirati nacionalne mogućnosti i uvjete, uzimajući u obzir svoje polazne točke.

U raspravi koja je uslijedila izraženo je mišljenje da se premalo govori o tome koje se sve prilike otvaraju, osiguravanjem pravedne i uključive tranzicije prema klimatskoj neutralnosti. Isto tako naglašeno je da će se zelena i digitalna tranzicija ostvariti prelaskom na čistu energiju, poticanjem zelenih ulaganja, dekarbonizacijom zgrada, jačanjem samodostatnosti u proizvodnji hrane i razvojem biogospodarstva u cjelini. 

Nakon uvodnog obrazloženja Odbor je, jednoglasno (10 glasova „za“) odlučio predložiti Odboru za europske poslove Hrvatskoga  sabora sljedeće 

MIŠLJENJE

Podržava se stajalište Republike Hrvatske o Stajalište Republike Hrvatske o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija - Povećanje klimatskih ambicija Europe za 2030. - Ulaganje u klimatski neutralnu budućnost za dobrobit naših građana COM (2020) 562

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA 

Sandra Benčić  

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 8. sjednici održanoj  17. prosinca 2020. godine, Izvješće s rasprave o Stajalištu Republike Hrvatske o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija - Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo: Za čišću i konkurentniju Europu COM (2020) 98 koji je predsjednici Odbora za zaštitu okoliša i prirode  dostavio predsjednik Odbora za europske poslove, aktom od 24. studenog 2020. godine.   

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 67. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo kako je Europska Komisija  11. ožujka 2020. godine donijela novi Akcijski plan za kružno gospodarstvo, koji predstavlja novi plan EU-a za održivi rast te čini jednu od glavnih sastavnica europskog zelenog plana donesenog 11. prosinca 2019. godine. U daljnjem izlaganju naglašeno je da kružno gospodarstvo ima ključnu ulogu u ostvarenju ambicioznog cilja pretvaranja Europe u klimatski neutralni kontinent do 2050. godine. Isto tako cilj je prilagoditi gospodarstvo zelenoj budućnosti, ojačati konkurentnost uz istovremenu zaštitu okoliša i dati nova prava potrošačima. Da bi se navedeno lakše ostvarilo potrebno je aktivnosti i mjere razvijat kroz suradnju s poslovnom zajednicom, potrošačima i drugim dionicima. Procjenjuje se da se primjenom načela kružnoga gospodarstva u gospodarstvu EU-a može ostvariti povećanje BDP-a od dodatnih 0,5 % do 2030., čime bi se stvorilo oko 700 000 novih radnih mjesta. Akcijski plan za kružno gospodarstvo predviđa preko 30 mjera, od kojih se 16 odnosi na zakonodavne inicijative, planirane u razdoblju od kraja 2020. do 2022.

Republika Hrvatska  pozdravlja donošenje Akcijskog plan za kružno gospodarstvo kao jednu od važnih inicijativa europskog zelenog plana. Isto tako smatra da će  koncept kružnog gospodarstva poboljšati način na koji se mogu zadovoljiti funkcionalne potrebe društva uz korištenje manje sirovinskih materijala, promjenom načina proizvodnje i upotrebe proizvoda, ali i promjenom navika potrošača a sve u svrhu smanjenja emisija stakleničkih plinova. Nadalje Republika Hrvatska smatra da će stavljanje kružnog gospodarstva u srž gospodarskog oporavka EU-a pomoći u izgradnji otpornijeg gospodarstva kako EU-a tako i država članica a to će stvoriti nove ekonomske mogućnosti i pomoći u ispunjavanju klimatskih ciljeva.

U raspravi je izraženo mišljenje da je Akcijski plan za kružno gospodarstvo usko povezan s politikom gospodarenja otpadom, pa se postavlja pitanje kako će Republika Hrvatska napraviti iskorak da iz otpada stvori sirovine koju će uspješno plasirati na tržištu i kasnije ugraditi u proizvode. Postavljeno je također pitanje koji su planovi Republika Hrvatska učiniti po pitanju Plana za gospodarenje otpadom. predstavnik ministarstva gospodarstva i održivog razvoja odgovorio je da je gospodarenje otpadom jako kompleksno pitanje, te da Plan gospodarenja otpadom ostaje aktualan još dvije godine, odnosno do 2022. godine, jer je to načelo stabilnosti politike, a nakon toga će se planirati novi Plan gospodarenja otpadom koji će biti u skladu s Akcijskim planom za kružno gospodarstvo.

Nakon uvodnog obrazloženja Odbor je, jednoglasno/većinom glasova (10  glasova „za“) odlučio predložiti Odboru za europske poslove Hrvatskoga  sabora slijedeće  

MIŠLJENJE

Podržava se stajalište Republike Hrvatske o Stajalište Republike Hrvatske o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija - Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo: Za čišću i konkurentniju Europu COM (2020) 98

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA 

Sandra Benčić                
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 6. sjednici održanoj 12. studenoga 2020. godine, Prijedlog državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu i projekcija za 2022. i 2023. godinu, Prijedloge financijskih planova izvanproračunskih korisnika za 2021. godinu i projekcija planova za 2022. i 2023. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. listopada 2020. godine.    
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna kao zainteresirano radno tijelo. 

Odbor je proveo objedinjenu raspravu o Prijedlogu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu i projekcija za 2022. i 2023. godinu i  Konačnom prijedlogu zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu, P.Z. br. 51.
Uvodno je glavni državni rizničar  Ministarstva financija prezentirao makroekonomski okvir sukladno kojem je izvršena projekcija ukupnih prihoda i ukupnih rashoda te između ostalog istaknuo da se u 2021. godini očekuje realni rast BDP-a od 5,0% kojega će pratiti rast od 3,4% u 2022. godini te 3,1% u 2023. godini.  Ukupni prihodi u 2021. planirani su u iznosu od 147,3 milijarde kuna dok su za 2022. projicirani u iznosu od 152,7 milijardi kuna te za 2023. godinu u iznosu od 152,9 milijardi kuna. Ukupni rashodi u 2021. planirani su u iznosu od 157,9 milijardi kuna, za 2022. u iznosu od 160,0 milijardi kuna te se za 2023. projiciraju na razinu od 157,2 milijarde kuna. Sukladno metodologiji ESA 2010 očekuje se da će planirani manjak općeg proračuna iznositi 2,9% BDP-a u 2021. godini dok je u 2022. projiciran manjak proračuna od 2,1% BDP-a, a u 2023. godini očekuje se manjak od 1,6% BDP-a. 
Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja istaknuo je da je predloženim Državnim proračunom na razini razdjela Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, uključujući sve proračunske korisnike iz resora, planiran po svim izvorima financiranja za 2021. godinu iznos 7.302.575.667 kn, za 2022. godinu 9.175.549.708 kn te za 2023. godinu 8.351.885.571 kn, dok je na razini Ministarstva u užem smislu za 2021. godinu planirano 5.004.975.982 kn. U okviru ovog prijedloga proračuna najznačajniji rashodi odnose na Fondove EU i iznose 4.593.793.191 kn za 2021. godinu, od čega prijedlog na razini Ministarstva u užem smislu iznosi 4.077.683.788 kn i to za projekte vodnokomunalne infrastrukture iznos od 1.326.053.154 kn uključujući učešća za EU projekte te promicanje energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, smanjenja količina otpada koji se odlaže na odlagališta, za projekte iz područja zaštite prirode iznos od 1.142.998.446 kn, kao i jačanja gospodarstva primjenom istraživanja i inovacija, investicijskih prioriteta, promicanje ulaganja u inovacijama i istraživanju te razvoj veza i sinergija između poduzeća, istraživačko razvojnih centara i visokog obrazovanja, te za poslovnu konkurentnost. Dodatno, instrumentom Re-act EU pružaju se dodatna sredstva najvažnijim gospodarskim sektorima koji doprinose mjerama za oporavak od krize kako bi se postavili temelji za zeleni, digitalni i otporni oporavak. Ministarstvo ima na raspolaganju 220 mil EUR (1,65 mlrd kn), a plan je da se sredstva koja su Ministarstvu na raspolaganju iz ove omotnice angažiraju dodjelom poticajnih bespovratnih sredstava poduzetnicima kroz poziv „Jačanje konkurentnosti poduzeća (ulaganjima u digitalnu i zelenu tranziciju)“. Vezano za izvore financiranja koji utječu na visinu manjka, skupine računa 3 i 4, isti na razini razdjela (uključujući sve proračunske korisnike iz resora za 2021. godinu) iznose 1.141.736.768 kn, od čega se najznačajniji iznos od 499.836.768 odnosi na Ministarstvo u užem smislu. U okviru ovih izvora najznačajniji iznos odnosi se na učešća za EU projekte koji na razini Ministarstva u užem smislu iznose 196.618.653 kn, od čega se glavnina odnosi na učešće za vodnokomunalne projekte.
U nastavku je zamjenik generalnog direktora Hrvatskih voda naznačio je da je Financijskim planom Hrvatskih voda za 2021. godinu planirano ukupnih prihoda u iznosu od 3.886.610.080 kuna te ukupnih rashoda u iznosu 3.916.610.080 kuna. 

Zamjenica direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost istaknula je da planirani ukupni prihodi Fonda za 2021. godinu iznose 2,045 mlrd kn, planirani ukupni rashodi 1,975 mlrd kn, a višak prihoda i primitaka 70 mil kn. Za 2022. godinu projicirano je 1,897 mlrd kn ukupnih prihoda, 1,660 mlrd kn ukupnih rashoda te 236 mil kn viška dok je za 2023. projicirano 1,922 mlrd kn ukupnih rashoda, 1,626 mlrd kn ukupnih rashoda te 296 mil kn viška. Planirani ukupni rashodi u iznosu od 1,975 mlrd kn za 2021. godinu izvršavaju se kroz četiri glavne skupine te je za administrativno upravljanje i opremanje planirano 110 mil kuna, za programe i projekte zaštite okoliša 541 mil kuna, za programe i projekte energetske učinkovitosti 382 mil kn te za gospodarenje s posebnim kategorijama otpada 940 mil kn. Detaljnije su prezentirani rashodi unutar ove četiri kategorije te izdvojena planirana sredstava za sljedeće stavke: 246 mil kn za nabavu spremnika sredstvima EU; 44 mil kn za izgradnju centara za gospodarenje otpadom (Bikarac II faza, Biljane Donje, Lećevica, Babina Gora, Piškornica, Lučino Razdolje); 36 mil kn za sanaciju odlagališta otpada; 30 mil kn za sanaciju odlagališta opasnog otpada Sovjak; 34 mil kn za obeštećenje radnika trgovačkog društva Plobest d.d.; 33 mil kn za poticanje odvojenog prikupljanja otpada i recikliranje; 185 mil kn za program obnove obiteljskih kuća; 100 mil kn za poticanje energetske učinkovitosti; 49 mil kn za poticanje korištenja obnovljivih izvora energije; 20 mil kn za program nabave kondenzacijskih bojlera. 

Nakon uvodnih obrazloženja u raspravi je zatraženo dodatno pojašnjenje planiranih viškova u Financijskom planu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u iznosu 70 mil kn za 2021. godinu, 236 mil kn za 2022. godinu te 296 mil kn u 2023. godinu. Izraženo je mišljenje kako planiranje viškova ove visine ukazuje da ili se obveznicima plaćanja nameću preveliki nameti ili Fond ne izvršava predviđene poslove i nema dovoljno programa usmjerenih na poticanje zaštite okoliša i energetske učinkovitosti. 

Od strane predstavnika Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Ministarstva financija obrazloženo je da je Financijski plan Fonda izrađen sukladno Smjernicama Ministarstva financija.  Glavni državni rizničar dodatno je obrazložio kako pri izradi Smjernica Ministarstvo financija analizira izvršenje kroz prethodne godine odnosno uplaćene prihode koji su uglavnom nešto viši od planiranih dok izvršenje rashoda ovisi o provedbi projekata i javnih nabava i bude sporije od planiranog. Temeljem navedenih podataka traži se neka sredina što se tiče definiranja limita u Smjernicama. Dodatno je zamjenica direktora Fonda pojasnila da Fond ima ugovorenih poslova znatno više od dinamike povlačenja sredstava. Iznijela je podatak da do 30. rujna 2020. Fond ima 1,590 mlrd kuna preuzetih obveza no da drugu stranu predstavlja dinamika trošenja tih sredstava. Naglasila je da projekti Fonda, u sklopu kojih se sklapaju ugovori s privatnim subjektima i korisnicima imaju ročnost godinu (primjerice kod nabave električnih vozila) ili dvije godine (primjerice kod građevinskih projekata). Nadalje, na dinamiku trošenja sredstava značajno utječe činjenica da nije riječ o projektima koji se kontinuirano provode, već povremeno provođenje projekata uvjetuje pojavu kašnjenja u dinamici povlačenja sredstava. Nastavno na aktivnost Fonda istaknut je podatak da je samo od 25. lipnja 2020. do današnjeg dana Fond zaprimio u obradu 15.000 predmeta. 
Nastavno na dana obrazloženja izražena su oprečna stajališta. S jedne strane izraženo  je nezadovoljstvo danim obrazloženjima te istaknuto da je razvidno da trajanje pojedinih projekata nije uvjetovano kalendarskom godinom. Istaknuto je da ukoliko je poznat rok trajanja projekata tada ovakvo planiranje viškova ukazuje da Fond nije planirao obveze za izvršenje projekata koji traju više od godinu dana. Podcrtano je kako je kod formiranja proračuna cilj ravnoteža prihoda i rashoda te je neprihvatljivo da Fond već sada planira milijunske viškove prihoda nad rashodima. S druge strane istaknuto je da je od strane predstavnika Ministarstva financija jasno pojašnjeno definiranje Smjernica koje su ključne za planiranje sredstava na državnoj razini. Naglašeno je kako ovdje nije riječ o planiranju lokalnog proračuna već državnog proračuna te da pri planiranju sredstava Fond ne može biti izdvojena cjelina.  

Dodatno je od strane predstavnice Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost pojašnjeno da Fond prikuplja sredstva od emisijskih jedinica te da je riječ o strogo namjenskim sredstvima za koje se izrađuje plan alokacije. Za izrađeni plan za razdoblje 2017. -2020. preuzete su obveze u iznosu preko 1 mlrd kuna, ali se ti projekti nisu realizirali te se navedena sredstva prenose iz jedne godine u drugu ili treću godinu. Naime, riječ je o strogo namjenskim sredstvima koja se mogu trošiti samo po mjerama i u postotnom učešću za one projekte za koje su preuzete obveze (u ovom slučaju riječ je o centrima za gospodarenje otpadom). Nastavno na ovo obrazloženje istaknut je interes za pisano objašnjenje ovih namjenskih prihoda i projekata koji će se iz njih financirati. 

U nastavku rasprave postavljano je pitanje jesu li u državnom proračunu planirana sredstava za najavljenu primjenu poreza za nereciklabilnu plastiku na razini EU, a koji će se morati plaćati države članice. Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja obrazložio je da je ovaj porez na razini EU najavljen te da se navodi stopa poreza 800 eura po toni nereciklabilne plastične ambalaže. Međutim, nije definiran rok njegove primjene niti iznos te stoga nije ni bilo elemenata za uvođenje stavke za ove namjene u državni proračun. 

Nadalje je upozoreno na probleme koji su nastali kod realizacije programa obnove obiteljskih kuća i primjene modela „najbrži prst“ kod prijave za ovaj program. Postavljeno je pitanje razmatra li Fond primjenu nekog drugog modela prijave. Zamjenica direktora Fonda pojasnila je kako je način prijave transparentan, ali da interes građana značajno premašuje financijski potencijal. Za ilustraciju navela je podatak da će se predviđenim sredstvima omogućiti energetska obnova između 3000-3500 objekata dok je javni poziv zatvoren s 7386 prijava, a zapravo je u tom danu broj građana koji se javio premašio brojku od 11000. Ocijenila je da navedeno ne bi bio slučaj da se ovaj program provodi u kontinuitetu, na godišnjoj razini. U ovom slučaju pet godina nije bilo ovakvog projekta u provedbi što je rezultiralo velikim interesom koji značajno premašuje predviđeni financijski potencijal. 
Zatražena je informacija je li u Financijski plan Hrvatskih voda uključen projekt Kanal Dunav-Sava te je postavljeno pitanje planirane dinamike realizacije ovog projekta. Ujedno je istaknuto kako će isti dovesti riječne luke u pomalo nepovoljan tržišni položaj. Zamjenik generalnog direktora Hrvatskih voda pojasnio je da navedeni projekt nije uključen u predloženi Financijski plan Fonda te da će Hrvatske vode dostaviti Odboru detaljan pisani odgovor.  

U nastavku rasprave uočeno je da je za program sanitarne odvodnje i vodoopskrbe  slabija realizacija od planirane te je postavljeno pitanje planiranih sredstava u narednim godinama. Ujedno se osvrnulo na pitanje programa naplate naknade za uređenje voda u sklopu kojeg postoji sporazum o sufinanciraju od strane Hrvatskih voda onih jedinica lokalne samouprave koje su preuzele naplatu naknade u smislu rješavanja baze korisnika, novih izmjera, utvrđivanja korisne površine koja je osnova za naplatu. Napomenuto je da geodetske tvrtke navode kako se, kada se uđe u takav program, nerijetko utvrdi da korisna površina na koju jedinice lokalne samouprave zadužuju naplatu prelazi u postotku 150% pa i više. Imajući u vidu da je ovo prihod i Hrvatskih voda i jedinica lokalne samouprave izražen je prijedlog da se planirani iznos i projekcije za naredne godine korigira te razmotri povećanje postotka sufinanciranja. Naime, obzirom na projekte čija se realizacija planira u interesu je Hrvatskih voda i jedinica lokalne samouprave da se urede baze i poveća ovaj vlastiti prihod. 

Otvoreno je pitanje izgradnje i rada centara za gospodarenje otpadom. Upozoreno je na brojne predstavke građana, kako vezano uz rad postojećih centara, tako i centara koji su u postupku realizacije. Ovdje je posebice istaknuto pitanje utjecaja CGO Lučino Razdolje na osjetljiv ekološki sustav Malostonskog zaljeva i djelatnost uzgoja školjkaša. Imajući u vidu sve ove predstavke iznijet je prijedlog Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da naruči neovisnu studiju koja bi detektirala ključne probleme i načine njihova otklanjanja uključivo i pitanje modernizacije i odabira modela prikupljanja i obrade otpada u centrima za gospodarenje otpadom. Nastavno na ovu temu, a imajući u vidu probleme koje biootpad predstavlja u CGO-ima, upozoreno je na važnost pokretanja programa nabave spremnika za odvojeno prikupljanje biootpada. 

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“,  4 glasa „protiv“ i 1 glas „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2021. GODINU I PROJEKCIJA ZA 2022. I 2023. GODINU 
te sljedećih odluka:
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskih voda za 2021. godinu i projekcija plana za 2022. i 2023. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskih cesta za 2021. godinu i projekcija za 2022. i 2023. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Centra za restrukturiranje i prodaju za 2021. i projekcija za 2022. i 2023. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za 2021. godinu i projekcija plana za 2022. i 2023. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka za 2021. godinu i projekcija plana za 2022. i 2023. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2021. i projekcija plana za 2022. i 2023.  godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskih autocesta za 2021. godinu i projekcija plana za 2022. i 2023. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan Autoceste Rijeka-Zagreb za 2021. godinu i projekcija plana za 2022. i 2023. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan HŽ Putnički prijevoz za 2021. godinu i projekcija plana za 2022. i 2023. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na Financijski plan HŽ Infrastruktura za 2021. godinu i projekcija plana za 2022. i 2023. godinu.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA
                                                         
Sandra Benčić   

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 6. sjednici održanoj 12. studenoga 2020. godine, Konačni prijedlog zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. listopada 2020. godine.    

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Konačni prijedlog zakona kao zainteresirano radno tijelo. 

Odbor je proveo objedinjenu raspravu o predloženom Konačnom prijedlogu zakona o  izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu, P.Z. br. 51 i Prijedlogu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu i projekcija za 2022. i 2023. godinu.   
Uvodno je predstavnik Ministarstva financija istaknuo da se ovim Zakonom uređuje izvršavanje Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu, opseg zaduživanja i jamstava države, upravljanje financijskom i nefinancijskom imovinom, poticajne mjere u gospodarstvu, korištenje namjenskih prihoda i primitaka, korištenje vlastitih prihoda, prava i obveze korisnika proračunskih sredstava, pojedine ovlasti Vlade RH, predsjednika Vlade RH, Ministarstva financija u izvršavanju Državnog proračuna, kazne za neispunjavanje obveza te druga pitanja u izvršavanju Državnog proračuna. Ovim Konačnim prijedlogom zakona predložena rješenja omogućuju redovito izvršavanje prava i obveza proračunskih korisnika u skladu s makroekonomskom politikom i financijskim mogućnostima Državnog proračuna Republike Hrvatske u 2021. godini. Između ostalog regulirano je da se zaduživanje može provesti na inozemnom i domaćem tržištu novca i kapitala do ukupnog iznosa od 33.853.727.037,00 kuna iskazanog u Računu financiranja državnog proračuna. Tekuće otplate glavnice državnog duga, iskazane u Računu financiranja državnog proračuna za 2021. godinu u iznosu od 22.562.512.580,00 kn te pripadajuće kamate imaju u izvršavanju državnog proračuna prednost pred svim ostalim rashodima i izdacima.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“,  4 glasa „protiv“ i 1 glas „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2021. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   
 

PREDSJEDNICA ODBORA
                                                         
Sandra Benčić   

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 5. sjednici održanoj 4. studenoga 2020. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. listopada 2020. godine.    

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Konačni prijedlog zakona kao zainteresirano radno tijelo. 

Odbor je proveo objedinjenu raspravu o predloženom Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu, P.Z. br. 50. i Prijedlogu izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu i projekcije za 2021. i 2022. godinu.   

Uvodno je predstavnik Ministarstva financija istaknuo da se ovim Zakonom mijenja iznos zaduživanja na inozemnom i domaćem tržištu novca i kapitala kao i visina zaduženja za izvanproračunske korisnike s ciljem osiguravanja kontinuiteta podmirivanja obveza. Mijenja se godišnja vrijednost novih financijskih jamstava za 2020. godinu te iznos sredstava koji se osigurava za temeljni kapital, udio u kreditima i jamstveni fond Hrvatske banke za obnovu i razvitak u 2020. godini. Predloženim Zakonom povećava se visina postotka zaduživanja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave s tri na šest posto radi povećanja zahtjeva za dugoročno zaduživanje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave tijekom 2020. godine. Nadalje, utvrđuje se pravna osnova za isplatu beskamatnog zajma jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave koje imaju pad prihoda u 2020. godini u odnosu na 2019. godinu uslijed epidemije koronavirusa i njenih posljedica. Utvrđuje se pravna osnova za dodjelu sredstava namijenjenih za podmirenje obveza bolničkih zdravstvenih ustanova u vlasništvu županija iz državnog proračuna, a sve s ciljem zadržavanja jednake razine zdravstvene zaštite na cijelom području RH. 
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“,  4 glasa „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O IZVRŠAVANJU DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2020. GODINU

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA

Sandra Benčić   
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 5. sjednici održanoj 4. studenoga 2020. godine, Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu i projekcija za 2021. i 2022. godinu, Prijedloge izmjena i dopuna financijskih planova izvanproračunskih korisnika za 2020. godinu i projekcija planova za 2021. i 2022. godinu, koje je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. listopada 2020. godine.    

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna kao zainteresirano radno tijelo. 

Odbor je proveo objedinjenu raspravu o predloženim izmjenama i dopunama  Državnog proračuna i  Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu, P.Z. br. 50.

Uvodno je predstavnik Ministarstva financija istaknuo da se predloženim izmjenama i dopunama državnog proračuna za 2020. godinu ukupni proračunski prihodi povećavaju za 9,2 milijarde kuna te iznose 131,1 milijardu kuna. Ujedno se ukupni rashodi povećavaju za 8,6 milijardi kuna te iznose 155,9 milijardi kuna. Slijedom toga manjak državnog proračuna za 2020. godinu planiran je u iznosu od 24,8 milijarde kuna ili 6,7% bruto domaćeg proizvoda.  Opća država prema ESA 2010 metodologiji imat će manjak u iznosu od 29,5 milijardi kuna ili 8% BDP-a. Temeljem kretanja fiskalnog salda proračuna opće države očekuje se da će udio javnog duga u BDP-u u 2020. zabilježiti rast za 14,5 postotnih bodova u odnosu na 2019. godinu te će iznositi 87,3% BDP-a.
Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja istaknuo je da se predloženim  izmjenama i dopunama obzirom na promjenu djelokruga i ustrojstva bivši resor Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta seli  u razdjel 077-Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja i to za rashode koji su ostvareni od 23. srpnja 2020. godine do donošenja ovih Izmjena i dopuna te rashode koji se planiraju izvršiti do kraja 2020. godine. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna novi plan razdjela koji uključuje sve proračunske korisnike, po svim izvorima financiranja iznosi 6.327.848.790 kn, od čega za samo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u užem smislu iznosi 3.201.932.352 kn. Najznačajnija sredstva odnose se na Fondove EU i to sveukupno 3,7 mlrd kuna, od čega Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u užem smislu 2,1 mlrd kuna i to za projekte vodno komunalne infrastrukture, promicanja energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, smanjenja količina otpada koji se odlaže na odlagališta, za projekte iz područja zaštite prirode, kao i jačanja gospodarstva primjenom istraživanja i inovacija, investicijski prioriteta, promicanje ulaganja u inovacijama i istraživanju te razvoj veza i sinergija između poduzeća, istraživačko razvojnih centara i visokog obrazovanja, te za poslovnu konkurentnost. Što se tiče izvora koja utječu na visinu deficita, skupine računa 3 i 4, prijedlogom ovih Izmjena i dopuna oni iznose 1,4 mlrd kuna, od čega samo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u užem smislu 824 mil kuna. Dodatna sredstva predložena ovim izmjenama i dopunama predviđena  su za financiranje LNG terminala na otoku Krku u iznosu od 377 mil kn, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o financiranju prve faze projekta plutajućeg terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku od 30. siječnja 2019. godine, te učešća za vodnokomunalne projekte u iznosu od 57 mil kn.   

Zamjenica direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost istaknula je da se ukupni prihodi Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za 2020. godinu smanjuju  za 117.194.535,00 kn i iznose 1.752.834.960,00 kn. Planirani rashodi Fonda za 2020. smanjuju se za 420.518.500,00 kn i iznose 1.448.948.000,00 kn. Najznačajnije smanjenje izvršeno je u okviru rashoda za programe i projekte u zaštiti okoliša i to za 282.511.700,00 kn (u najvećoj mjeri odnosi se na smanjenje sredstava za nabavu spremnika i to za 235 mil kn; smanjenje potpora prilagodbi klimatskim promjenama za 20 mil kn; smanjenje sredstava za sanaciju odlagališta opasnog otpada Sovjak za 16,7 mil kn). Programi i projekti energetske učinkovitosti smanjuju se za 41.747.600,00 kn (značajnije se smanjuju planirana sredstva za program nabave kondenzacijskih bojlera tj. za 22 mil kn budući da dinamika isplata ne prati ugovoreno jer su uvelike u tijeku postupci saniranja dimnjaka što utječe na dinamiku kupnje bojlera). Administrativno upravljanje i opremanje povećava se za 914.000,00 kn dok se rashodi za gospodarenje s posebnim kategorijama otpada smanjuju za 97.173.200,00 kn.  

Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi je zatraženo detaljnije pojašnjenje predloženog smanjenja ukupnih sredstva za nacionalne parkove i parkove prirode za 83.979.639 te povećanja sredstva za gospodarenje otpadom za 48.715.781 kn te kn na način da se detaljnije prezentira na koje se projekte i stavke ove izmijene u najvećoj mjeri odnose.  Predstavnica Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja pojasnila je da je uslijed ovogodišnje situacije došlo do smanjenja vlastitih prihoda nacionalnih parkova i parkova prirode. Vezano za gospodarenje otpadom obrazloženo je da Ministarstvo vodi EU komponentu sredstava iz EU fondova te da je Operativnom programu Konkurentnost i kohezija, na izvorima Kohezijskog fonda, došlo do povećanja sredstava. Što se tiče same strukture na razini podprojekata istaknuto je da se ovi podaci mogu naknadno dostaviti.

U raspravi su zatražena dodatna obrazloženja vezano uz sanaciju crne točke jame Sovjak za koju je poništen postupak javne nabave za projektiranje i izvođenje radova sanacije. Izražena je kritika dinamike provedbe postupaka (posebice trajanja raspisivanja tendera) te postavljeno pitanje hoće li za ovu namjenu biti rezervirana EU sredstva. Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja pojasnio je da je u tijeku provođenje svih radnji u cilju ponavljanja postupka javne nabave za projektiranje i izvođenje radova sanacije te da će financiranje ići kroz faze i biti iz ovog programa.
U raspravi su zatraženi podaci o objavljenim pozivima vezano za sortirnice, reciklažna dvorišta, spremnike za odvojeno prikupljanje komunalnog otpada. Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja detaljno je naveo sve do sada objavljene pozive za EU sufinanciranje u području gospodarenja otpadom iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija 2014-2020.  Objavljeni su sljedeći pozivi: 1) za izgradnju i/ili opremanje postrojenja za sortiranje u vrijednosti od 350 mil kn (zaprimljena 21 prijava, donesene 3 odluke o financiranju, evaluacija prijava u tijeku); 2) za izgradnju i opremanje postrojenja za biološku obradu odvojeno sakupljenog biootpada  u vrijednosti od 100 mil kn (poziv je još otvoren, do sada je zaprimljeno 13 prijava, donesene 4 odluke o financiranju, evaluacija do sada pristiglih prijava u tijeku); 3) za uspostavu postrojenja za obradu građevnog i/ili glomaznog komunalnog otpada u vrijednosti od 150 mil kn (zaprimljeno 71 prijava, doneseno 18 odluka o financiranju, evaluacija u tijeku); 4) za nabavu komunalnih vozila za odvojeno prikupljanje otpada u vrijednosti od 150 mil kn (zaprimljeno 146 prijava, doneseno 37 odluka o financiranju, evaluacija u tijeku); 5) za uspostavu reciklažnih dvorišta u vrijednosti od 100 mil kn (poziv je još otvoren, do sada zaprimljena 71 prijava, donesena odluka o financiranju za 37 projekata, evaluacija do sada pristiglih prijava u tijeku). 

Zamjenica direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost pojasnila je da je predloženim izmjenama Financijskog plana Fonda za 2020. planirano smanjenje sredstava za nabavu spremnika za odvojeno prikupljanje komunalnog otpada za 235 milijuna kuna. Obrazložila je da je postupak javne nabave za grupu 1 (kante) poništen krajem 2019. godine te je pokrenut novi postupak javne nabave koji je završen te se očekuje, po dobivanju suglasnosti, sklapanje ugovora i isporuka kanti tijekom studenog i prosinca uz prolongiranje isplate narednu godinu. 
U nastavku rasprave je vezano uz objavljene pozive za sortirnice upozoreno na probleme s kojima se susreću jedinice lokalne samouprave u turističkim dijelovima, posebice na otocima. Naime, navedenima pri prijavi problem predstavlja isplativost po broju stanovnika budući da taj broj značajno varira u turističkoj sezoni, a isto se ne ponderira u navedenim pozivima. Stoga je izražen apel da se pri raspisivanju narednih natječaja vodi računa o ovome kako bi se olakšalo otočkim općinama prijava i izračun isplativosti. 

U raspravi je iznesena pohvala provedenim pozivima za nabavu komunalnih vozila i obradu građevnog otpada. Ujedno je istaknuto da kod realizacije poziva za sortirnice treba voditi računa o njihovoj specifičnosti, tj. potrebi da iste budu ekonomski održive što nije lako postići. Nadalje, izražen je apel da se pri provedbi poziva vodi računa i o interesima domaćih proizvođača kako se ne bi događalo da otpadne domaći proizvođač kanti kao neprihvatljiv. U tom smislu dodatno je podcrtana potreba uvođenja kriterija zelene javne nabave i kriterija transporta i blizine proizvodnje. Ovime se ne bi omogućilo pogodovanje domaćim proizvođačima već bi im se, uvažavanjem kriterija blizine proizvodnje i transporta, dala mala prednost.    
U dijelu rasprave koji je bio usmjeren na predložena dodatna sredstva za financiranje prve faze projekta terminala za ukapljeni prirodni plin na Krku kako bi se osigurao  kontinuitet i sigurnost opskrbe prirodnim plinom u RH i EU, izražena su oprečna stajališta. Izraženo je stajalište o neprihvatljivosti ovog projekta s aspekta zaštite okoliša posebice ima li se u vidu Studija utjecaja na okoliš i ekološke metode te je ovo navedeno kao osnovni razlog za neprihvaćanje predloženih izmjena i dopuna Državnog proračuna za 2020. godinu. Ujedno je iznesen stav kako je riječ o kontroverznom projektu budući da je ovdje riječ o velikim ulaganjima u fosilne izvore energije s dugim razdobljem povrata u smislu financijske isplativosti u uvjetima kada preuzimamo europsku politiku smanjenja emisija stakleničkih plinova i cilj klimatske neutralnosti do 2050. godine iz Europskog zelenog plana.  
S druge strane neprihvatljivim je ocijenjen prijedlog da se izmjene i dopune Državnog proračuna za 2020. godinu ne prihvate iz razloga realizacije projekta terminala za ukapljeni prirodni plin na Krku. Izražen je stav kako je riječ o realizaciji strateškog projekta za Republiku Hrvatsku i da su poštujući sva pravila struke provedeni svi nužni postupci za realizaciju ovog projekta. Ujedno je pomoćnica ministra gospodarstva i održivog razvoja podcrtala da, kada se govori o projekt terminala za ukapljeni prirodni plin na Krku i daje ocjena Studije utjecaja na okoliš, treba voditi računa o tome da je ovaj postupak proveden sukladno EU direktivama te da je tužba osporena na dvije sudske razine. 

U nastavku rasprave podržane su predložene izmjene i dopune Državnog proračuna te je izražena pozitivna ocjena aktivnosti i mjera koje poduzimaju Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost na uspostavi cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj. Ocijenjeno je kako je napravljen iskorak u gospodarenju otpadom u Republici Hrvatskoj te je naglašeno da je za uspostavu cjelovitog sustava gospodarenja otpadom ključna izgradnja centara za gospodarenje otpadom. U tom smislu podcrtana je uloga i važnost djelovanja na lokalnoj razini. 
Nastavno na pitanje uspostave centara za gospodarenje otpadom istaknuto je kako predstavke građane upozoravaju na upitnost primijenjenog modela te tehnologije koja uzrokuje emisije onečišćujućih tvari i utječe na kvalitetu života i zdravlje građana u neposrednoj blizini centara za gospodarenje otpadom. U tom smislu upozoreno je na potrebu otvaranja tematske rasprave o poboljšanju postojećeg sustava gospodarenja otpadom te definiraju novih modela za novu financijsku perspektivu sukladno politici i ciljevima Zelenog europskog plana. Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja istaknuo je da je u takvu raspravu potrebno uključiti sve glavne aktere sustava, uključivo i direktore centara za gospodarenje otpadom. 
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“,  4 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje 

IZMJENA I DOPUNA DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE ZA 2020. GODINU I PROJEKCIJA ZA 2021. I 2022. GODINU 

te sljedećih odluka:
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatskih voda za 2020. godinu i projekcija plana za 2021. i 2022. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatskih cesta za 2020. godinu i projekcija za 2021. i 2022. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Centra za restrukturiranje i prodaju za 2020. i projekcija za 2021. i 2022. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za 2020. godinu i projekcija plana za 2021. i 2022. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka za 2020. godinu i projekcija plana za 2021. i 2022. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2020. i projekcija plana za 2021. i 2022.  godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatskih autocesta za 2020. godinu i projekcija plana za 2021. i 2022. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana Autoceste Rijeka-Zagreb za 2020. godinu i projekcija plana za 2021. i 2022. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana HŽ putničkog prijevoza za 2020. godinu i projekcija plana za 2021. i 2022. godinu;
Odluke o davanju suglasnosti na izmjene i dopune Financijskog plana HŽ infrastrukture za 2020. godinu i projekcija plana za 2021. i 2022. godinu.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA

Sandra Benčić 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 5. sjednici održanoj 4. studenoga 2020. godine, Konačni prijedlog zakona o proglašavanju Parka prirode „Dinara“, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 29. listopada 2020. godine.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo je važnost donošenja ovoga Zakona kojim će se zaštiti cjelovitost i prirodNe te druge vrijednosti masiva Dinara temeljene na ekološkim, krajobraznim i drugim vrijednostima. Vezano uz pitanje mogućih istraživanja ugljikovodika na području budućeg Parka prirode, a koje je bilo prijeporno u sklopu rasprave na sjednici Odbora o predloženom zakonu u prvom čitanju, dana su pojašnjenja. Predlagatelj je od Agencije za ugljikovodike obaviješten da tijekom nadmetanja za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na području Dinarida, provedenog od 8. veljače do 10. rujna 2019., nisu pristigle ponude za istražne prostore DI-15 i DI-16, unutar kojih dijelom ulazi područje predloženog Parka prirode „Dinara“ te da će područje predloženog Parka prirode „Dinara“ biti isključeno iz istražnih prostora poligona DI-15 i DI-16 ukoliko dođe do novog nadmetanja. Agencija za ugljikovodike ujedno je obavijestila predlagatelja da na području Dinarida nisu provedena snimanja gravimetrije i magnetometrije iz zraka.

Nakon uvodnog obrazloženja Odbor je, bez rasprave, jednoglasno (10 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje

ZAKONA O PROGLAŠAVANJU PARKA PRIRODE „DINARA“

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 4. sjednici održanoj 16. listopada 2020. godine Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1999 (Europski propis o klimi) COM (2020) 80, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 1. listopada 2020. godine.

Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu Direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom Klasa: 022-03/20-07/235,  Urbroj: 50301-21/32-20-2 na sjednici održanoj 8. rujna 2020. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te istaknuo da je Europska komisija 4. ožujka 2020. godine donijela Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1999 (Europski propis o klimi) kojim se utvrđuje cilj klimatske neutralnosti EU-a do 2050 koji se treba ostvariti na području EU-a. Cilj je prijedloga usmjeriti djelovanje uključivanjem cilja klimatske neutralnosti EU-a do 2050. u zakonodavstvo te pojačati sigurnost i povjerenje u odlučnost EU-a, transparentnost i odgovornost. U ovom izvornom prijedlogu ujedno je navedeno da će Komisija do rujna 2020. predstaviti plan za koji je izrađena procjena učinka i u okviru kojeg je predviđeno pooštravanje ciljnih vrijednosti smanjenja emisija stakleničkih plinova u EU-u do 2030., na odgovoran način, na najmanje 50 % i prema 55 % u usporedbi s vrijednostima iz 1990., te da će Komisija predložiti odgovarajuću izmjenu tog prijedloga.

Republika Hrvatska podržava donošenje Europskog propisa o klimi kojim se utvrđuje cilj klimatske neutralnosti EU-a do 2050. godine na području EU i što će njime biti obuhvaćeni svi sektori i svi staklenički plinovi. RH također podržava prijedlog EK za preispitivanje politika i zakonodavstva EU-a s obzirom na njihovu usklađenost s ciljem klimatske neutralnosti te drži da je predmetno preispitivanje potrebno napraviti i za zakonodavstvo EU-a na snazi. Vezano za podizanje cilja smanjenja emisija za 2030. stav je RH bio da je prije podizanja cilja smanjenja emisija s 40% na 50 ili 55% potrebno da EK napravi procjenu učinka na razini DČ te pojedinih sektora budući da države članice ne kreću u postupak niskougljične tranzicije s istih početnih pozicija što se tiče razvoja gospodarstva, razvoja inovacija i tehnologija kao niti financijskih mogućnosti. RH je iznijela stav kako cilj klimatske neutralnosti utvrđen u ovom zakonodavnom aktu treba biti isključivo kolektivni cilj za cijelu EU, a ne na razini država članica. Međutim, procjenu utjecaja (IA) je potrebno napraviti na razini država članica, a ne samo na EU razini te na razini sektora. Stav Republike Hrvatske je bio da je povećanje cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova EU do 2030. u odnosu na 1990 potrebno usvojiti na razini Europskog Vijeća. RH je također pozvala Europsku komisiju na što raniju dostavu procjene učinka (IA) za povećanje cilja smanjenja emisija s 40% na najmanje 55% za 2030. u odnosu na razine iz 1990. RH podržava uspostavu inidikativnog međucilja u 2040. godini.

U mjesecu rujnu 2020. Europska komisija donijela je Izmijenjeni prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1999 (Europski propis o klimi) te se sukladno izvornom prijedlogu uredbe iz rujna 2020. revidiraju ciljne vrijednosti smanjenja emisija stakleničkih plinova. Naime, predlaže se da se ciljne vrijednosti smanjenja emisija stakleničkih plinova u EU-u do 2030. povećaju na najmanje 55 % u usporedbi s vrijednostima iz 1990., uključujući emisije i uklanjanja. Prijedlogom iz rujna 2020. izmjenjuje se ovaj početni prijedlog Komisije COM(2020) 80 final kako bi se revidirane ciljne vrijednosti uključile u Europski propis o klimi.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, bez rasprave, većinom glasova (7 glasova „za“ i 6 glasova „suzdržan“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1999 (Europski propis o klimi) COM (2020) 80

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić, predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 4. sjednici održanoj 16. listopada 2020. godine Stajalište Republike Hrvatske o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naš život COM (2020) 380, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 2. listopada 2020. godine.  
Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu Direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom Klasa: 022-03/20-07/254,  Urbroj: 50301-21/32-20-2 na sjednici održanoj 28. rujna 2020. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te istaknuo da je cilj ove Strategije osigurati da bioraznolikost Europe bude na putu ka oporavku do 2030. za dobrobit ljudi, planeta, klime i našeg gospodarstva. Strategija adresira pet ključnih uzročnika gubitka bioraznolikosti: promjenu načina uporabe zemljišta i mora, prekomjerno iskorištavanje resursa, klimatske promjene, onečišćenje i invazivne strane vrste. U Strategiji se među ostalim predlaže da se odrede obvezujući ciljevi za obnovu degradiranih ekosustava, poboljša stanje očuvanosti zaštićenih staništa i vrsta u EU-u, oprašivači vrate na poljoprivredna zemljišta, smanji onečišćenje, poveća broj zelenih površina u gradovima, poboljša zdravlje europskih šuma te potakne ekološka poljoprivreda i druge poljoprivredne prakse koje pogoduju bioraznoikosti. Predlažu se konkretni koraci kako bi se bioraznolikost Europe počela oporavljati do 2030., uključujući pravnu zaštitu najmanje 30% europskog kopna i 30% mora, djelotvorno upravljanje zaštićenim područjima, kao i vraćanje obilježja krajobraza velike raznolikosti na najmanje 10% poljoprivrednog zemljišta. EK će ujedno nastojati mobilizirati sve instrumente vanjske politike kako bi pridonijela izradi ambicioznog novog globalnog okvira UN-a za bioraznolikost na Konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti 2021. godine.

Republika Hrvatska podržava cilj zakonske zaštite najmanje 30% kopnenih i 30% morskih ekosustava u EU-u. Trenutno imamo pravno zaštićeno (u mreži Natura 2000 i kroz zaštićena područja u nacionalnim kategorijama zaštite) 37,96% kopna i preko 9% mora pod nacionalnom jurisdikcijom. Stav je RH da je nužno voditi računa o regionalnim posebnostima koje uključuju različito vrijedna staništa te o koristi koju zaštita donosi, a ne samo o površini zaštićenog područja. Stoga sama površina ne bi trebala biti jedini kriterij. 
RH načelno podržava krajnji cilj uspostave 10% strogo zaštićenih područja na onim dijelovima čija je važnost i uloga u očuvanju bioraznolikosti znanstveno neupitna. No ujedno smatra da uz ova područja u 10% strogo zaštićenog prostora EU-a trebaju ući i područja država članica koja trenutno nemaju visoku bioraznolikost, ali imaju potencijal da je dostignu. Na ovaj način zemlje članice EU-a mogu ravnomjernije podnijeti teret ovih zahtjevnih, ali nužnih ciljeva. Time ove obveze stroge zaštite neće teretiti samo zemlje s visokom bioraznolikošću koje su u pravilu slabije razvijene zemlje EU-a i koje trenutno većim udjelom nacionalnih površina doprinose zajedničkoj mreži EU-a Natura 2000.

RH ujedno načelno podržava uspostavu pravno obvezujućih ciljeva za obnovu prirode te na razini RH ističe važnost obnove slatkovodnih ekosustava (rijeka i manjih vodotoka). Podržava se  i cilj koji se odnosi na zaustavljanje trenda opadanja oprašivača te poljoprivredne ciljeve koji se odnose na smanjenje upotrebe i rizika od kemijskih pesticida, kao i upotrebe opasnijih pesticida i smanjenje uporabe gnojiva. Pozdravlja se i namjera povećanja udjela poljoprivrednih površina pod ekološkom proizvodnjom kao i poljoprivrednih površina pod obilježjima krajobraza velike raznolikosti. Ujedno se podržavaju ciljevi koji se odnose na smanjenje gubitka zemljišta i obnovu ekosustava tla. 
RH načelno podržava radnje koje imaju za cilj uspostavu dobrog stanja okoliša morskih ekosustava smanjenjem negativnih utjecaja na osjetljive vrste i staništa. Međutim, takvim radnjama trebaju prethoditi kvalitetne analize socio-ekonomskog aspekta te adekvatni financijski mehanizmi koji bi eliminirali negativan utjecaj na postojeće gospodarske aktivnosti. RH naglašava da je potrebno nastaviti aktivno raditi na smanjenju negativnog utjecaja ribolova na morski okoliš. U RH je potrebno nastaviti suradnju na analizama i procjeni mogućih štetnih učinaka pridnenih alata na morskim područjima Natura 2000, prvenstveno putem provođenja postupka ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu za Planove upravljanja iz sektora ribarstva (primjerice planove upravljanja ribolovnim alatima). Sa stajališta RH istaknuta je važnost obnove i zaštite posebno vrijednih morskih staništa koji doprinose očuvanju bioraznolikosti te su potpora održivim ribljim stokovima. U izradu budućih nacionalnih prostornih planova morskog područja (epikontinentalni pojas i ZERP), koje države članice moraju izraditi do 2021. godine, trebaju se uključiti svi relevantni sektori te je potrebno s okolišnog aspekta sagledati sve njihove interakcije prilikom namjene i načina korištenja morskog područja.

RH podržava izdvajanje dodatnih sredstava EU-a za postizanje ciljeva koji doprinose implementaciji Strategije kao i usvajanje novog ambicioznog plana za bioraznolikost na globalnoj razini u sklopu 15. Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti. Po usvajanju Strategije i donošenjem dokumenata predviđenih Strategijom RH će definirati nove nacionalne ciljeve koje će dodatno ugraditi i u novu Strategiju zaštite prirode. 
Nakon uvodnog izlaganja predlagatelja postavljeno je konkretno pitanje zašto za vjetroelektranu Vrataruša II kod Sinja nije proveden postupak procjene utjecaja na okoliš i ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu kad je poznato da nisu točno utvrđeni mogući utjecaji vjetroelektrane na bjeloglave supove i sure orlove koji se gnijezde i hrane na planiranoj lokaciji vjetroelektrane, a radi se o strogo zaštićenim pticama i rijetkim grabljivicama čija populacija stagnira u RH. Predstavnik ministarstva je odgovorio da je postupak povrede prava protiv Republike Hrvatske proveden pred Europskom komisijom, te da Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja može dostaviti pisani odgovor na navedeno pitanje.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora većinom glasova (10 glasova „za“ i 3 glasa „suzdržan“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naš život COM (2020) 380

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić, predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 4. sjednici održanoj 16. listopada 2020. godine Stajalište Republike Hrvatske o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Strategija „Od polja do stola“ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav COM (2020) 381, koje je Odboru za zaštitu okoliša i prirode sukladno članku 154. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora dostavio Odbor za europske poslove, aktom od 1. listopada 2020. godine.  
Stajalište Republike Hrvatske o ovom Prijedlogu Direktive usvojila je Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku Vlade Republike Hrvatske Zaključkom Klasa: 022-03/20-07/217,  Urbroj: 50301-21-20-2 na sjednici održanoj 25. kolovoza 2020. godine.

Stajalište Republike Hrvatske obrazložio je državni tajnik Ministarstva poljoprivrede te istaknuo da je Strategija „Od polja do stola“ jedan od dokumenata koji proizlaze iz Europskog zelenog plana. Njome su predložene aktivnosti kojima poljoprivreda može doprinijeti razvoju klimatski neutralnog gospodarstva. Strategija donosi konkretne ciljeve koje treba ostvariti na razini EU: ukupno smanjenje korištenja pesticida (za 50%) i korištenja pesticida visokog rizika (za 50%) do 2030.; smanjenje gubitaka hranjivih tvari za najmanje 50% te smanjenje korištenja gnojiva (za najmanje 20%) do 2030.; smanjenje upotrebe antimikrobnih pripravaka u stočarstvu i akvakulturi za 50% do 2030; povećanje udjela poljoprivrednih površina pod ekološkom proizvodnjom za najmanje 25% do 2030. U postizanju ciljeva strategije veliku ulogu ima prijedlog Komisije za reformu zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) iz lipnja 2018., za koji Komisija ocjenjuje da ima potencijal dati doprinos Zelenom planu.

Republika Hrvatska u svom Stajalištu između ostalog naglašava da bi bilo korisno da je uz Strategiju izrađena analiza učinka koja bi dala informacije o rezultatima mjera koje su na snazi te o očekivanom učinku mjera koje će proizaći iz provedbe Strategije. Analiza učinka omogućila bi i realnu procjenu ciljeva koji se tiču korištenja pesticida, gnojiva, antibiotika te povećanja površine pod ekološkom proizvodnjom. RH stoga smatra potrebnim da EK pruži dodatne informacije o tome kako je utvrdila konkretne ciljeve i na koji način bi se oni prenijeli na države članice.  Upozorava se na vremensku neusklađenost procesa usvajanja reforme ZPP-a i s time povezane izrade nacionalnih strateških planova s jedne strane te aktivnosti koje proizlaze iz provedbe Strategije „Od polja do stola“ s druge strane. Upozoreno je na nepostojanje pravne osobe po kojoj bi EK mogla uvjetovati odobravanje nacionalnih strateških planova ispunjavanjem ciljeva Strategije „Od polja do stola“. Nadalje, preporuke za izradu nacionalnih strateških planova, koje bi bile obvezujuće za države članice, dovode u pitanje jedno od osnovnih načela reforme ZPP-a tj. veću supsidijarnost u okviru koje bi države članice trebale imati najveću moguću fleksibilnost u provedbi ZPP-a.

RH ujedno ističe da je smanjenje upotrebe pesticida nužno te da kod utvrđivanja cilja u ovoj Strategiji treba uzeti u obzir da alternativne metode često nisu dovoljno učinkovite, nema ih dovoljno na tržištu, nema dovoljno znanja za njihovu primjenu i mogu biti skupe. Stoga taj cilj treba realnije procijeniti i predvidjeti njegovo ostvarenje kroz duže vremensko razdoblje. RH skreće pozornost i da je prilikom reguliranja navođenja jedinstvene oznake dodatnog nutritivnog označavanja na hrani potrebno predvidjeti mjere informiranja potrošača o njezinom značenju kako bi se izbjeglo dovođenje potrošača u zabludu. RH drži da Strategija nije dovoljno uravnotežena budući da su njezini konkretni ciljevi vezani samo za poljoprivrednu proizvodnju, dok su navodi o mogućim aktivnostima i doprinosima drugih dionika u lancu općenitije naravi. Prepoznaje se da je u uvjetima otvorenog tržišta konkurentnost EU proizvođača hrane manja te da će pokušaj globalizacije EU standarda putem trgovinskih sporazuma imati ograničeni doseg. Nadalje, RH podržava stvaranje kraćih lanaca opskrbe budući da doprinose smanjenju okolišnog otiska prehrambenih sustava. RH navodi da je potrebno predvidjeti ambicioznije mjere za rješavanje kriza na tržištu hrane od onih koje predlaže ova Strategija, a što je postalo vidljivo u uvjetima krize povezane sa koronavirusom. RH podržava aktivnosti koje će doprinijeti zaustavljanju i preokretu stope rasta prekomjerne težine i pretilosti u EU do 2030. godine.

RH naglašava da je nužno osigurati potrebno financiranje poljoprivrednog sektora iz proračuna EU za iduće proračunsko razdoblje. Smanjeno financiranje ZPP nakon 2020., dogovoreno u okviru Višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021-2027. godine, nije u skladu s povećanim očekivanjima koja se nameću pred poljoprivredu Europskim zelenim planom i Strategijom „Od polja do stola“.

Nakon uvodnog izlaganja postavljeno je pitanje kako će se Republika Hrvatska zaštititi od nedavno otkrivene afričke svinjske kuge koja je nedavno otkrivena u Njemačkoj.

Predstavnik predlagatelja je odgovorio da se ta virusna bolest može širiti lokalno, migracijom divljih svinja ili ljudskim aktivnostima poput neprimjerenog odlaganja zagađene hrane. Međutim, Republika Hrvatska je dobro upoznata s tim te će se s donošenjem posebnih mjera i pravovremenim i učinkovitim analizama koje se provode prilikom uvoza mesa potpuno zaštititi.

Izneseno je mišljenje da je vrlo važna i zelena javna nabava, naročito kod lokalne proizvodnje hrane jer se na taj način skraćuje  put „ od polja do stola“ te se i o njoj treba voditi računa kod donošenja ovakvih dokumenata. Predstavnik Ministarstva poljoprivrede je pozdravio navedenu sugestiju te napomenuo da su aktivnosti Ministarstva također usmjerene putem implementacije navedenog.

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora, sukladno članku 152. stavku 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora većinom glasova (10 glasova „za“ i 3 glasa „suzdržan“) je utvrdio sljedeće:

MIŠLJENJE

Odbor podržava Stajalište Republike Hrvatske o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Strategija „od polja do stola“ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav COM (2020) 381

Za izvjestitelja na sjednici Odbora za europske poslove određena je Sandra Benčić, predsjednica Odbora. 

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić 

ODBOR ZA EUROPSKE POSLOVE
n/p g.  Domagoj Hajduković, predsjednik

Poštovani gospodine Hajduković,      

Temeljem Vašeg dopisa KLASA: 021-20/20-11/01, URBROJ: 6521-31-19-18 od 2. rujna 2020. godine te članka 152. Poslovnika Hrvatskoga sabora (»Narodne novine«, br. 81/13., 113/16., 69/17, 29/18. i 53/2020.) Odbor za zaštitu okoliša i prirode na 2. sjednici Odbora održanoj 10. rujna 2020. godine razmotrio je dostavljene dokumente te utvrdio Prijedlog dopune Radnog programa za 2020. godinu koji dostavljamo u privitku.

Odbor je ovime ujedno podržao Prijedlog uvrštavanja prijedloga zakonodavnih akata i prioritetnih prijedloga u postupku donošenja te inicijativa Europske komisije iz djelokruga Odbora za zaštitu okoliša i prirode u Radni program za razmatranje stajališta Republike Hrvatske za 2020. godinu, a koji je Odbor u proteklom sazivu dostavio Odboru za europske poslove dopisom od 21. travnja 2020. godine.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić  

PRIJEDLOG DOPUNE RADNOG PROGRAMA ZA 2020. GODINU UVRŠTAVANJEM PRIJEDLOGA ZAKONODAVNIH I NEZAKONODAVNIH AKATA IZ DJELOKRUGA ODBORA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I PRIRODE

Popis izravno dostavljenih prijedloga zakonodavnih i nezakonodavnih akata Europske unije 
objavljenih od 1. travnja do 31. kolovoza 2020. godine 

Zajednički europski odgovor na pandemiju koronavirusa (COVID-19)
4.   Izmijenjeni prijedlog Uredbe Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021.–2027. (VFO 2021. – 2027.); COM  2020) 443;
8.  Izmijenjeni prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Fonda za pravednu tranziciju; COM (2020) 460;
12. Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju mjera za održivo željezničko tržište s obzirom na pandemiju bolesti COVID-19; COM (2020) 260

Europski zeleni plan 
1. Prijedlog odluke Vijeća o podnošenju, u ime Europske unije, prijedlogâ o izmjeni Dodatka IV. Baselskoj konvenciji o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju s obzirom na 15. zasjedanje Konferencije potpisnica te o stajalištu Europske unije o prijedlozima drugih potpisnica o izmjeni Dodatka IV. i drugih dodataka; COM (2020) 362
 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 1. sjednici održanoj  4. rujna 2020. godine, Prijedlog zakona o proglašenju Parka prirode „Dinara“, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 24. srpnja 2020. godine.   

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo je da se predloženim Zakonom područje planinskog masiva Dinare (Dinara, hrvatska strana Troglava i Kamešnica), izvorišni dio i gornji dio toka rijeke Cetine te krška polja uz Cetinu (Hrvatačko, Paško i Vrličko) proglašava Parkom prirode „Dinara“ te se utvrđuju njegove granice. Donošenjem ovoga Zakona osigurat će se primjerena pravna i stručna zaštita područja Dinare, omogućiti cjelovito sagledavanje održivog načina obavljanja gospodarskih djelatnosti te iznalaženje optimalnih rješenja za korištenje prirodnih resursa i jačanje turističko–edukativnih sadržaja tog prostora. Predstavničko tijelo Splitsko-dalmatinske županije obvezuje se da u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona ukine postojeće značajne krajobraze unutar obuhvata Parka prirode (Rumin i Grab) dok će stupanjem na snagu ovoga Zakona prestati važiti Rješenje Zavoda za zaštitu prirode o proglašenju rijeke Krčić rezervatom prirodnog predjela. Propisuje se da će Vlada Republike Hrvatske u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uredbom osnovati javnu ustanovu za upravljanje Parkom prirode „Dinara“. Zaštita, unapređenje i korištenje te način upravljanja Parkom prirode uredit će se pobliže prostornim planom područja posebnih obilježja i planom upravljanja Parkom prirode „Dinara“ nakon donošenja predloženog Zakona. 

U raspravi na Odboru problematizirano je pitanje sjedišta javne ustanove za upravljanje Parkom prirode „Dinara“ budući da se ovo zaštićeno područje prostire na području dvije županije (Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije). Izraženo je mišljenje kako bi pri izboru sjedišta javne ustanove trebalo uzeti u obzir da ona može biti značajan čimbenik poticanja razvoja manjih mjesta poput Kijeva ili Vrlike. Ocijenjeno je kako bi se pri donošenju odluke o izboru sjedišta trebalo voditi kriterijima doprinosa razvoju toga područja, zapošljavanju i ostanku stanovništva na području Parka prirode. Također je iznesen stav da bi izbor županije u kojoj bi se smjestila javna ustanova trebao biti determiniran činjenicom u kojoj se županiji nalazi prevladavajući dio Parka prirode. Predstavnik predlagatelja istaknuo je da će se pitanje sjedišta  ustanove regulirati Uredbom o osnivanju javne ustanove Parka prirode „Dinara“ koju će Vlada Republike Hrvatske donijeti u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.     
Nastavno na odredbu članka 115. stavka 3. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, br. 80/13., 15/18., 14/19. i 127/19.) kojom je regulirano da su u parku prirode dopuštene gospodarske i druge djelatnosti i zahvati kojima se ne ugrožavaju njegova bitna obilježja i uloga te primjedbu iznesenu u javnoj raspravi u kojoj se ukazuje na „potencijalno iskorištavanje dijela ovog područja od strane  INA koja „negdje“ planira bušotinu“, postavljeno je pitanje je li INA d.d. iskazala namjere te vrste i uputila upit za moguće bušotine. 

U tom kontekstu postavljeno je pitanje je li dozvoljena gospodarska djelatnost na ovom području bila ključna da se predloži zaštita ovog područja u kategoriji parka prirode, a ne nacionalnog parka. Istaknuto je da su u ožujku dodijeljene koncesije za istraživanje ugljikovodika na području Dinare čime ostaje dvojba čemu ta istraživanja i davanje koncesija prije proglašenja zaštićenog područja. Upozoreno je da je na području Parka prirode planiran čitav niz aktivnosti (izgradnje energetskih objekata, elektroenergetskih objekata od strane Hrvatske elektroprivrede d.d. i sl.) te je problematizirana kompatibilnost ovih aktivnosti s ciljevima zaštite prirode i okoliša ovog prostora.
Predstavnik predlagatelja obrazložio je da su svi veći zahvati u prostoru definirani  prostorno planskom dokumentacijom te da u navedenoj na županijskoj razini za ovo područje ne postoje takve bušotine nafte ili plina. Napomenuo je da je Ministarstvo dozvolilo provođenje istraživanja ugljikovodika na Dinaridima te da se ono obavlja zračnim putem 3D metodom. Riječ je o istraživanjima koja se provode na području cijelog dinarskog krša, dok je preduvjet eksploatacije uključivanje eksploatacijskih polja u prostorni plan.  

Vezano uz otvoreno pitanje zaštite ovog područja u kategoriji nacionalnog parka predstavnici predlagatelja su istaknuli da je stručna podloga za zaštitu ovog područja rađena sa svrhom da valorizira prirodne i kulturne vrijednosti ovog prostora te je u prvotnoj verziji zaštita bila predviđena na razini regionalnog parka. Proglašavanju parka prirode pristupilo se budući da se ove dvije kategorije može svesti pod jednaki nazivnik što se tiče ograničenja i da je razlika samo u tome tko je upravljač odnosno proglašava li to područje zaštićenim država ili županije. Imajući u vidu da je nacionalni park druga po snazi kategorija zaštićenih područja te da je sukladno Zakonu o zaštiti prirode u nacionalnom parku zabranjena gospodarska uporaba prirodnih dobara, proglašavanje ovog područja nacionalnim parkom tražilo bi napuštanje niza aktivnosti koje se danas provode na tom području (lovstvo, ribolov, gospodarenje šumama).  Prirodne vrijednosti zbog kojih je to područje tako značajno na nacionalnoj pa i europskoj razini nastale su kao posljedica stoljetnog, može se reći i tisućljetnog suživota čovjeka s tim područjem (poput  primjerice pašarenja) te je svrha Parka prirode oživiti te djelatnosti, omogućiti korištenje područja kroz lov, ribolov, rekreaciju u širem smislu. Time bi se osigurao suživot lokalnih ljudi s tim prostorom, a onda i povećao potencijal cijelog tog šireg područja na način da se u budućnosti koristi u turističke, rekreativne svrhe i donese pravi benefit ljudima koji tamo žive.
Vezano uz ovu temu u raspravi je nadalje izraženo mišljenje kako proglašenje određenog stupnja zaštite, posebno više kategorije, podrazumijeva i pripreme u vidu transformacije različitih vrsta proizvodnje i gospodarskih djelatnosti. U tom smislu upozoreno je na problem nedostatnih aktivnosti s tim ciljem na razini jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i na nedostatak koordinacije u provedbi tih aktivnosti. Upozoreno je kako je nespojiva eksploatacija ugljikovodika s područjem koje se želi zaštiti te da je nužno sagledati postoje li ili se planiraju na ovom području gospodarske aktivnosti koje se kose sa ciljevima zaštite prirode i okoliša. 

U nastavku rasprave podržan je predloženi Prijedlog zakona i proglašenje zaštite ovog područja u kategoriji parka prirode. Ujedno je ukazano na važnost suradnje s lokalnom zajednicom kako bi se uz zaštitu ovog područja vodilo računa o ljudima koji na ovom područje žive i koriste ovaj prostor. Predloženo je da se u članku 4. stavku 5. koji glasi: „Dijelovi granice Parka prirode „Dinara“ koji presijecaju građevinska područja naselja mogu se prilikom izrade prostornog plana područja posebnih obilježja Parka prirode „Dinara“ zakonom drugačije utvrditi“ dodaju riječi: „uz suglasnost i uz suradnju s jedinicama lokalne samouprave“. Donošenje prostornog plana za ovo područje ocijenjeno je ključnim te potaknuto njegovo donošenje u što je moguće kraćem roku po donošenju ovoga Zakona. 

Upozoreno je na potrebu pronalaženja balansa između očuvanja života na ovom području i s druge strane njegove zaštite. Naglašeno je kako granice Parka prirode trebaju biti definirane na način da se osigura zaštita prostora, ali i zadrži stanovništvo te vrati život na ovo područje. Stoga je istaknuto da je nužno pripaziti na granice Parka prirode posebice u odnosu na naseljena mjesta te je postavljeno pitanje je li granica utvrđena s gradovima i općinama. Predstavnik predlagatelja pojasnio je da su u razdoblju od godine dana u suradnji s jedinicama lokalne samouprave definirane granice pri čemu se vodilo računa o svim detaljima važnim i za zaštitu i za suživot na ovom prostoru. 
U raspravi je izraženo nezadovoljstvo predloženim granicama (neuključivanje vojnog poligona u granice Parka prirode i slično). Iskazana je zabrinutost radi nedovoljne brige o zaštiti Dinare te postavljeno pitanje realizacije štetnog projekta reverzibilne hidroelektrane Vrdovo za Peruću i Cetinu te realizacije Centra za gospodarenje otpadom Lećevica i moguće ugroze izvora pitke vode. 

Sukladno dijelu provedene rasprave predsjednica Odbora predložila je da Odbor donese Zaključak kojim bi Odbor od Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja zatražio informacije o danim koncesijama za eksploataciju ugljikovodika na području Parka prirode „Dinara“ kao i onima koje su zatražene i u postupku su te koncesijama koje se tiču druge energetske proizvodnje (hidroelektrane, solarne elektrane i slično). O predloženom Zaključku provedeno je glasovanje te isti nije prihvaćen budući da je „za“ glasovalo pet, a „protiv“ šest članova Odbora.  
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“ i 5 glasova „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg 

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o proglašenju Parka prirode „Dinara“.   
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

PREDSJEDNICA ODBORA 

Sandra Benčić    

Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 1. sjednici održanoj 4. rujna 2020. godine, Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o šumama, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 20. kolovoza 2020. godine.   

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo je da se predloženim Zakonom kao mjera za pomoć gospodarstvu uslijed epidemije koronavirusa predlaže normativno uređenje odredbi Zakona o šumama u dijelu koji se odnosi na naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma i to kroz dvije mjere – smanjenje stope za obračun naknade te povećanje granice za utvrđivanje obveze nastanka plaćanja naknade. Stopa za obračun naknade smanjuje se sa sadašnjih 0,0265% na 0,024% od ukupnog prihoda ili ukupnih primitaka. Očekuje se da će se provedbom ove mjere rasteretiti gospodarski subjekti u visini oko 19 milijuna kuna. Povećanjem granice ukupnog godišnjeg prihoda i primitka s dosadašnjih 3,0 milijuna kuna na 7,5 milijuna kuna smanjit će se broj obveznika plaćanja naknade te bi ukupni prihodi iz ove naknade bili prosječno smanjeni za dodatnih 14 milijuna kuna. Ukupno je riječ o rasterećenju gospodarstva u iznosu od oko 33 milijuna kuna. S druge strane ovo umanjenje prikupljenih sredstava na ime naknade za općekorisne funkcije šuma očekivano će rezultirati blagim smanjenjem aktivnosti u djelatnostima vezanima uz razminiranje, vatrogasnu djelatnost i gospodarenje šumama. Stoga će Ministarstvo poljoprivrede uložiti  dodatne  napore kako bi se osigurali drugi  izvori  sredstava  da  bi  šumoposjednici  mogli  zadržati  postojeću  razinu očuvanja općekorisnih funkcija šuma (primjerice kroz nacionalni Strateški plan za poljoprivredu u okviru Zajedničke poljoprivredne politike Europske unije). Ujedno je istaknut projekt NATURAVITA koji je jedan od najvećih projekata zaštite prirode u Republici Hrvatskoj, a kome je cilj razminiranje, obnova i zaštita šuma, šumskog zemljišta i vodnih resursa.   

U raspravi na Odboru istaknuta je važnost osiguravanja financijskih sredstava za  vatrogasnu djelatnost kao preventivne mjere u uvjetima klimatskih promjena i njihova utjecaja na pojavu požara. Polazeći od podatka da se 20%  ukupnih prihoda prikupljenih s osnove naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma koristi za financiranje vatrogasne djelatnosti postavljeno je pitanje na koji će se način smanjenje ukupnih sredstava odraziti na ovu djelatnost te kako će se kompenzirati ovo smanjenje. Ključnom informacijom ocijenjen je podatak o planiranju financijskih sredstava za vatrogasnu djelatnost u državnom proračunu s ciljem kompenziranja smanjenja ukupnih sredstava prikupljenih temeljem naknade. Predstavnik predlagatelja istaknuo je, nastavno na već prethodno spomenute druge izvore financiranja, da se smanjenje ukupnih prihoda s osnova ove naknade ne bi trebalo značajnije odraziti na financiranje vatrogasne djelatnosti.    

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (11 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg 

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o šumama.    
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.   

    
PREDSJEDNICA ODBORA 

Sandra Benčić