Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je na 47. sjednici održanoj 4. srpnja 2023. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 28. lipnja 2023. godine uz prijedlog da se sukladno člansku 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora predloženi Zakon donese po hitnom postupku..
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.
Odbor je proveo objedinjenu raspravu o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, s Konačnim prijedlogom zakona, P.Z. br. 517 i Prijedlogu zakona o izmjenama Zakona o tržištu električne energije, s Konačnim prijedlogom zakona, P.Z. br. 516.
Uvodno je državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja istaknuo da se predloženim izmjenama i dopunama Zakona otklanjanju prepoznate prepreke za bržu implementaciju obnovljivih izvora energije i to u dijelu koji se odnosi na korisnike postrojenja za samoopskrbu. Predloženim Zakonom propisuje se da će korisnik postrojenja za samoopskrbu ostati u sustavu samoopskrbe i u uvjetima u kojima je proizveo više električne energije na godišnjoj razini od potrošene, ali mu se višak proizvedene električne energije na godišnjoj razini obračunava na način na koji se plati višak proizvedene električne energije sukladno pravilima tržišta električne energije, općim propisima računovodstva za proizvedenu i isporučenu energiju u elektroenergetski sustav te sukladno ugovoru s opskrbljivačem. Time se otklanja nepredvidivost koju je imao korisnik postrojenja za samoopskrbu u smislu obveznog prelaska u kategoriju vlastite potrošnje. Ujedno je omogućeno građanima da mogu instalirati proizvodno postrojenje do 20 kW neovisno o tome što im je priključak manji. Također se uvodi i detaljno regulira samoopskrba za višestambenu zgradu. Nadalje, Agencija za ugljikovodike imenuje se nacionalnim koordinacijskim tijelom za vodik.
U raspravi na Odboru članica Odbora istaknula je kako je u sklopu rasprave prilikom donošenja važećeg Zakona tražila da se iz teksta tada predloženog Zakona briše stavak 14. članka 51. koji regulira da ukoliko opskrbljivač ili tržišni sudionik s kojim korisnik postrojenja za samoopskrbu ima sklopljen ugovor utvrdi da je korisnik postrojenja za samoopskrbu u prethodnoj kalendarskoj godini u mrežu isporučio više električne energije nego što je preuzeo iz mreže, da se isti tada smatra krajnjim kupcem s vlastitom proizvodnjom u tekućoj kalendarskoj godini. Vezano uz ovaj predloženi Zakon istaknula je kako se stječe dojam da se ograničava proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora energije, a što nije intencija, posebno ima li se u vidu da je Europska komisija odlučila prijaviti Sudu pravde Republiku Hrvatsku, Mađarsku i Portugal jer nedovoljno primjenjuju direktive o obnovljivim izvorima energije u dijelu građanske energije. Naglasila je kako je prije dvije godine prilikom donošenja važećeg Zakona upozoravano kako se tako postavljenim modelom kažnjava građane koji su proizveli više električne energije nego što su potrošili budući da ih se stavlja u nepovoljan položaj. Naime, navedeno zakonodavno rješenje rezultiralo je nepotrebnim forsiranjem potrošnje (primjerice upotrebe klima uređaja uz otvorene prozore) kako se ne bi prešlo u nepovoljniju kategoriju proizvođača. Istaknula je kako se sada predloženim Zakonom ispravlja ta pogreška na koju je prije dvije godine ukazivano te poboljšava sustav budući da građani ostaju samoopskrbljivači za dio električne energije koju sami troše, dok u kategoriju proizvođača ulaze samo za višak električne energije isporučene u mrežu.
Nastavno na ovu temu državni tajnik je detaljno obrazložio novine predloženih izmjena stavka 14. članka 51. kojim se regulira da ukoliko opskrbljivač ili tržišni sudionik s kojim korisnik postrojenja za samoopskrbu ima sklopljen ugovor utvrdi da je korisnik postrojenja za samoopskrbu u prethodnoj kalendarskoj godini u mrežu isporučio više električne energije nego što je preuzeo električne energije iz mreže, o razlici između isporučene i preuzete električne energije dužan je obavijestiti korisnika postrojenja za samoopskrbu do 28. veljače tekuće kalendarske godine. Detaljno je pojašnjena uloga i obveze opskrbljivača električne energije u kontekstu svih izmjena članka 51. te još jednom naglašeno kako u slučaju utvrđivanja viška električne energije korisnik postrojenja za samoopskrbu ne gubi taj status. Istaknuto je da navedena opcija donosi benefite za korisnika jer ostvaruje određene prihode ukoliko više proda nego što kupi električne energije. Također su detaljno pojašnjene predloženim izmjenama članka 51. definirane obveze operatora distribucijskog sustava koji će, između ostalog, sada za svako postrojenje morati davati i najavu proizvodnje. Naglašeno je kako je za očekivati da će ovako koncipiran sustav potaknuti digitalizaciju RH u smislu ugradnje digitalnih brojila, a za što je osigurano dovoljno financijskih sredstava.
U nastavku rasprave dodatna pojašnjenja tražena su vezano uz predložene izmjene i dopune članka 51. na način da će se korisniku postrojenja za samoopskrbu koji ostaje u sustavu samoopskrbe i koji je predao višak električne energije, ta ista razlika plaćati po cijeni koja vrijedi za vlastitu potrošnju kupca kategorije poduzetništvo, odnosno cijenu industrijske struje. Nadalje je apelirano da se predloženim Zakonom omogući osnivanje energetskih zadruga. Vezano uz definirano ograničenje do 500 kw ukupne priključne snage svih proizvodnih postrojenja na jednom obračunskom mjernom mjestu ili više mjernih mjesta u višestambenoj zgradi ili zajednici obnovljivih izvora energije u slučaju više obračunskih mjernih mjesta predloženo je da se navedeno ograničenje briše iz predloženog Zakona. Istaknuto je kako navedeno onemogućava stvaranje velikih energetskih zajednica koje postoje primjerice u Beneluxu, Njemačkoj i širom Europe i koje broje desetke tisuća članova građana (i do 30000) s velikom ukupnom snagom u MW. Takve zajednice proizvode struju i postaju ozbiljan faktor u energetskoj tranziciji. Ujedno je izražen stav da bi trebalo omogućiti velike energetske zajednice građana i pravnih osoba time što bi se u energetsku zajednicu mogli uključiti blok višestambenih zgrada i primjerice škola, parkiralište, dom zdravlja u neposrednom susjedstvu. Na taj način bolje bi se ostvarivalo samoopskrbljivanje i dijeljenje energije.
Državni tajnik pojasnio je da je navedeno ograničenje logično i tehničke naravi te postoji godinama u našem elektroenergetskom sustavu na način da je za postrojenje preko 500 kW potrebno ishoditi energetsko odobrenje kao za energanu za proizvodnju električne energije, a ne za samoopskrbu. Na pitanje može li jedno postrojenje uključivati uz stanare iz različitih zgrada i pravne osobe koje se nalaze untar nekog susjedstva pojašnjeno je da samo stanari zgrade osnivaju postrojenje s tim da se mogu dogovoriti da iznajme krov zgrade, ali u tom slučaju više nije riječ o samoopskrbi. Ujedno je obrazloženo da stanari zgrade koji osnivaju postrojenje ne moraju osnivati neprofitnu pravnu osobu već se, sukladno ovoj regulativi, sve uređuje ugovorom o samoopskrbi u višestambenoj zgradi s opskrbljivačem. Navedeni ugovor donose suvlasnici zgrade temeljem minimalno natpolovične većine glasova suvlasnika zgrade koja se računa po suvlasničkim dijelovima. Istakntuo je kako je ključno da su ova predložena zakonska rješenja sada provediva. Vezano uz izražen apel da se predloženim Zakonom ujedno omogući osnivanje energetskih zadruga državni tajnik obrazložio je da sukladno važećoj regulativi postoje enegetske zajednice te da se predloženim izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji određuje nova energetska djelatnost za zajedice obnovljive energije. Naglasio je da bi uvođenje zadruga sada bilo dodatno kompliciranje s tim da nije isključeno njihovo uvođenje u budućnosti. Provedba predloženih izmjena i dopuna iziskuje prilagodbu cijelog sustava te ga u ovom trenutku ne treba opteretiti ovim dodatnim institutom za koji ne znamo ima li značajnijeg interesa. Upravo je ocjena HEP ODS o provedivosti bila ključna da se sada krenulo s ovako predloženim izmjenama.
U nastavku rasprave postavljeno je pitanje postoji li, obzirom na prethodno spomenuta ograničenja, usporedba s regulativom u drugim državama članicama EU, posebice Slovenijom koja je maknula ograničenja za građansku energiju. Državni tajnik istaknuo je kako su predložena rješenja liberalnija u odnosu na neke države članice (iznesen primjer Grčke). Osvrnuo se na primjer Slovenije koja kombinira solare i baterije te naglasio kako predloženi Zakon omogućuje da se u narednom razdoblju kroz Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost raspiše natječaj kojim bi se omogućilo da građanin koji ima više panela od priključka može sudjelovati u natječaju za sufinanciranje baterija.
Nadalje je u raspravi upozoreno da će uvjet minimalne natpolovične većine glasova suvlansnika zgrade koji se računa po suvlasničkim dijelovima za sklapanje ugovora o samoopskrbi u višestambenoj zgradi biti prepreka za osnivanje postrojenja na otocima, Istri i Dalmaciji budući da postoji velik udio povremenih stanara bez stalnog prebivališta na tim područjima. Iznesen je primjer općine Omišalj koja bilježi puno zainteresiranih iz stambenih naselja za postavljanje solara i koji unatoč tome što općina sufinancira s 2000 eura po sustavu i besplatnu projektnu dokumentaciju do izdavanja odobrenja od strane HEP-a, ne mogu to iskoristiti iz prethodno navedenih razloga. Ocijenjeno je kako će to biti velik problem na ovim područjima te da je potrebno razmotriti uvođenje modela koji bi omogućio onima sa stalnim prebivalištem da mogu realizirati osnivanje postrojenja.
Državni tajnik istaknuo je kako je navedeni model već prokušan te je pitanje iznalaženja nekog drugog modela koji bi bio zakonit i ne bi bio predmet ustavne tužbe. Ujedno je naglasio važnost angažmana lokalne razine kroz kampanje i sufinanciranje. Također je napomenuto da svi stanari ne moraju sufinancirati postrojenje već mogu samo potpisati kako bi se mogao sklopiti ugovor o samoopskrbi.
Zatraženo je pojašnjenje vezano uz status proizvođača energije koji su dobili subvencije države prema sada predloženim zakonskim rješenjima te je državni tajnik istaknuo da je navedeno pitanje načina financiranja projekata te da će što se tiče sustava svi oni koji su bili samoopskrbljivači to i ostati.
U raspravi je dodatno istaknut dobar primjer Slovenije koja je maknula administrativne barijere za građansku energiju, omogućila različite kombinacije unutar naselja, a ne samo jedne zgrade. Spomenut je model financiranja u solarne elektrane prisutan u Sloveniji i drugim zemljama u okruženju gdje opskrbljivač investira a građani određeni broj godina otplaćuju kao da kupuju struju po normalnoj cijeni te nakon isteka tih godina postaju u potpunosti suvlasnici elektrane. Podcrtano je kako solarizacija RH treba krenuti od krovova u vlasništvu građana. Izraženo je neslaganje s politikom nekoliko velikih privatnih investitora u nekoliko velikih solarnih elektrana. Stoga je kao najbrži model istaknuto micanje svih barijera i ograničenja za građane kako bi se omogućilo naseljima da što bolje koriste prostor koji imaju te javni prostor za postavljanje sunčevih elektrana, dijeljenje električne energije i prijenos viška u sustav. Napomenuto je da predloženi zakon ukidanjem nekih ograničenja predstavlja određeni pozitivan pomak, ali da je za solarizaciju RH potrebno učiniti puno više. Naglašeno je da bi, kada se planiraju velike strateške investicije u obnovljive izvore energije, trebalo primarno mobilizirati štednju građana umjesto potrage za velikim stranim investitorima. Građani imaju velik interes u ulaganje u obnovljive izvore energije i kada bi postojao zajednički fond gdje bi država garantirala i izvodila neki strateški projekt putem HEP-a, a građani bili suinvestitori, tada bi kroz deset do petnaest godina bili u velikoj većini vlasnici energije koju proizvodimo. Naime, građani Hrvatske su prošle godine uložili 60 milijardi kuna u nekretnine, od čega polovicu u gotovini. Stoga bi cilj trebao biti preusmjeravanje investiranja s područja nekretnina (zbog čega je došlo do sumanutog rasta cijena) u primjerice zelenu tranziciju. Predloženo je da se velike solarne elektrane odrede kao strateški projekt koji potom neće financirati država iz duga ili davanjem u koncesiju jednom privatnom investitoru već otvaranjem javne ponude građanima da mogu kupiti udio i biti suvlasnici energetskih postrojenja. Navedeno je već praksa primjerice u Irskoj i drugim europskim državama.
Državni tajnik je istaknuo kako treba građane potaknuti na stavljanje solara, a što je cilj predloženih izmjena, ali da se moraju omogućiti i velike investicije kako bi se osigurala energetska neovisnost Hrvatske. RH svoj uvoz ne može nadoknaditi isključivo energijom iz hrvatskih kuća. Ovdje uz građansku energiju i velike investicije u postrojenja ključan je naglasak na vodikovom zelenom gospodarstvu.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (7 glasova „za“, 3 glasa „suzdržan“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje
ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBNOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE I VISOKOUČINKOVITOJ KOGENERACIJI
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić