Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 11. sjednici održanoj 4. ožujka 2021. godine, Prijedloge Hrvatske udruge poslodavaca, Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske obrtničke komore vezano uz prijedlog zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje. Odbor je naknadno na ovu temu primio pisane primjedbe Saveza samostalnih sindikata Hrvatske te organizacija i inicijativa udruženih u platformu građana za borbu protiv zagađenja jednokratnom plastikom u Republici Hrvatskoj
Sjednici Odbora nazočili su uz predstavnike Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja i predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, inicijative Za Zlarin bez plastike/udruga Tatavaka te Greenpeacea.
Predsjednica Odbora uvodno je sumirala osnovne postavke primljenih prijedloga. Prijedlozi su s jedne strane da se u što je mogućem kraćem roku zabrani stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje radi usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s EU Direktivama, posebice s Direktivom o smanjenju potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje te zaštite okoliša, posebice očuvanja morskog okoliša. S druge strane izneseni su argumenti koji idu u smjeru zaštite gospodarskih subjekata koji su proizvođači plastičnih vrećica na način da im se osigura određeni prijelazni period kako bi se mogli prilagoditi na novonastalu situaciju i zamijeniti tehnologiju proizvodnje odnosno vrstu proizvoda koje proizvode. Predsjednica Odbora uvodno je istaknula kako je riječ o nacrtu akta koji još nije u saborskoj proceduri donošenja te je ova rasprava prilika za otvaranje dijaloga i iznalaženje mogućih rješenja. Za zelenu tranziciju bitnim je ocijenila načelo pravednosti budući da je, samo ukoliko se u ovom procesu uzima u obzir aspekt pravednosti, moguće od građana dobiti podršku. Pokazuje se da iako je još od 2015. godine poznato da će se ići u zabranu stavljanja na tržište ovih proizvoda, država nije poslala jasne signale hoće li se to i kada dogoditi. Posebice jasan signal nije bilo davanje sredstava proizvođačima plastičnih vrećica iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija za unapređenje proizvodnje plastičnih vrećica iz reciklata. Konstatirala je da postoji širi konsenzus o potrebi zabrane laganih plastičnih vrećica za nošenje, međutim ključno je pitanje treba li ostaviti period za transformaciju proizvođačima ovih proizvoda uz vođenje tog procesa i ulaganja iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti ili to jednostavno učiniti odmah. Pri donošenju ovih odluka istaknula je nužnost uzimanja u obzir činjenice da je riječ o proizvodnoj djelatnosti i da period za transformaciju ne može biti nekoliko mjeseci budući da je teško u svega nekoliko mjeseci zamijeniti tehnologiju i uvesti nove proizvode, ali da je isto tako važno ne ostavljati predug period koji bi doveo u pitanje ciljeve navedene Direktive i hitne potrebe smanjenja plastičnog otpada, posebno onog vezanog za jednokratne plastične proizvode.
Državni tajnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja obrazložio je da je zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica najavljivana u pripremnom periodu od 2015. sukladno Direktivi (EU) 2015/720, Akcijskom planu EU za kružno gospodarstvo, Komunikaciji strategije za plastiku u kružnom gospodarstvu, Direktivi o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. Ujedno je u za ovaj mandat u Programu Vlade Republike Hrvatske jasno definirano u dijelu koji se odnosi na gospodarenje otpadom da će se zabraniti lagane plastične vrećice. Nadalje, kroz aktivnosti i pripreme novog Zakona o gospodarenju otpadom, a koje traju duže od godinu dana, jasno su komunicirani svi elementi tog nacrta Zakona, između ostalog i činjenica da će se ograničiti stavljanje na tržište određenih proizvoda od plastike. Navedenim Nacrtom Zakona o gospodarenju otpadom definira se zabrana stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje osim vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje. Pri tome nije zabranjena njihova proizvodnja već zabrana stavljanja na tržište jer određeni proizvođači imaju izvoznu komponentu svojih proizvoda koja ovime neće biti ograničena. Ove izmjene su kroz raspravu o nacrtu akta komunicirane sa svim subjektima: Hrvatskom gospodarskom komorom, Hrvatskom udrugom poslodavaca, Hrvatskom obrtničkom komorom, Udrugom gradova, Udrugom
komunalaca, Gospodarsko-socijalnim vijećem i drugim zainteresiranim subjektima. Ovaj novi Zakon bit će ubrzo upućen na Vladu Republike Hrvatske a potom i u saborsku proceduru donošenja u prvom čitanju. Specifičnost ovog akta je da je na njega pristiglo oko 1700 primjedbi od čega 900 vezano na pitanje zabrane laganih plastičnih vrećica, pri čemu su stavovi bili u rasponu od apsolutnog ukidanja svih plastičnih proizvoda, zadržavanja na tržištu laganih plastičnih vrećica do njihove zabrane. Ministarstvo je razmotrilo navedene primjedbe i zauzelo poziciju kojom se zabranjuje stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stijenke manjom od 50 mikrona, uključujući one s debljinom stijenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama. Dozvoljeno je stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica tj. onih s debljinom stijenke manjom od 15 mikrona koje se koriste zbog higijenskih razloga i služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu. Osim navedenog dozvoljeno je stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stijenke preko 50 ili više mikrona (to su tzv. višekratne vrećice). Nastoji se potaknuti korištenje debljih plastičnih vrećica i vrećica od alternativnih materijala (tekstil, papir). Trenutne stopa recikliranja laganih plastičnih vrećica su vrlo niske (neisplativost odvojenog prikupljanja, onečišćenost otpadnih vrećica, visoki troškovi prijevoza zbog male mase i slično) i teško je očekivati da će one u bliskoj budućnosti dosegnuti neku značajnu razinu. Podloga za predloženo zakonodavno rješenje je Direktiva (EU) 2015/720, članak 1. i 2. koji nacionalnom zakonodavstvu daju mogućnost da se poduzimaju mjere za postizanje održivog smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje na svom državnom području te države članice mogu poduzimati mjere poput ekonomskih instrumenata i nacionalnih ciljeva smanjenja u pogledu bilo koje vrste plastičnih vrećica za nošenje bez obzira na debljinu stijenku. Vezano uz zahtjeve Hrvatske udruge poslodavaca, Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore da se umjesto zabrane propiše obvezni udio reciklata istaknuto je da ova mjera u navedenoj Direktivi nije predviđena, kao ni mogućnost za ispunjavanje ciljeva Direktive na ovaj način. Direktiva jasno i nedvosmisleno govori da treba smanjiti potrošnju plastičnih vrećica ne određujući pri tom njihov sastav. Podaci Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost iz 2018. godine pokazuju da je u Republici Hrvatskoj na tržište u 2019. stavljeno 1400 tona vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje, 1658 tona laganih plastičnih vrećica za nošenje i 590 tona ostalih plastičnih vrećica. Navedeno pokazuje rast potrošnje u odnosu na 2018. godinu kao prvu godinu izvješćivanja, dok je pad zabilježen u kategoriji laganih plastičnih vrećica (efekt uvedene mjere obvezne naplate). Uvažavajući pojavu epidemije COVID-19, katastrofe izazvane potresom definirano je da će se odredba Zakona kojom se regulira zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje primjenjivati od 1. siječnja 2022. godine. Nadalje, u roku nekoliko dana na javnom savjetovanju bit će objavljen nacrt teksta poziva kojim će se poticati investicije u zelenu i digitalnu tranziciju. Cilj je potaknuti projekte koji sadržavaju nabavku strojeva za proizvodnju proizvoda za koji se može dokazati da je višekratniji, reciklabilniji nego do sada. Intenzitet potpore bit će 35% nepovratnih sredstava za srednje poduzetnike i 45% nepovratnih sredstava za male poduzetnike. Ovime se kreira jedan financijski instrument kako bi se u ovih godinu dana pomogli upravo ti mali poduzetnici koji će biti pogođeni ovim ograničenjem, a kako bi transformirali svoju proizvodnju.
Pomoćnica ministra za gospodarstvo i održivi razvoj dodatno je naglasila kako su svi relevantni subjekti čiji su predstavnici prisutni na ovoj sjednici komunicirani pri izradi ovog Zakona te da je navedeni dijalog trajao i duže od godinu dana, ne uzevši u obzir činjenicu o dijalogu vođenom od 2015. Dodatno je naglašeno da kada se govori o učincima predloženih odredbi na gospodarstvo treba imati na umu da je riječ o zabrani samo jednog artikla te se iz razgovora vođenih s proizvođačima pokazalo da će nekima predloženi rok biti dovoljan, dok nekima ne bi bio dovoljan rok ni od deset godina.
Direktorica Sektora za energetiku Hrvatske gospodarske komore istaknula je da spomenuta Direktiva ne zabranjuje niti traži zabranu stavljanja na tržište nego izrijekom govori o ograničavanju i smanjenju potrošnje. Konstatirala je da ukoliko bude donesen Zakon o gospodarenju otpadom s predloženim rješenjem da će tada Republika Hrvatska biti jedna od rijetkih država članica EU koja će zabraniti plastične vrećice, uključivo i biorazgradive vrećice tj. kompletan asortiman vrećica za koje postoji tržište ne samo u RH nego i drugim državama članicama Europske unije. Hrvatska gospodarska komora uvažavajući principe zaštite okoliša te zagovarajući kružno gospodarstvo te cijeneći potrebu očuvanja radnih mjesta izradila je u suradnji s tvrtkama proizvođačima prijedlog uvođenja reciklata u proizvodnju laganih plastičnih vrećica. Nastavno na podatak da je stopa recikliranja laganih plastičnih vrećica u Republici Hrvatskoj niska istaknuto je kako nije postojao sustav koji bi na to poticao i usmjeravao da se u vrećice ugrađuju reciklati već su sami proizvođači krenuli u tom smjeru potaknuti potražnjom pojedinih trgovačkih lanaca. Ujedno prije doslovno par godina proizvođači su imali mogućnost financirati strojeve za proizvodnju upravo takvog asortimana, a to im neće biti od koristi do kraja ove godine ukoliko se ustraje na ovom zakonodavnom rješenju. Predloženim odredbama nije zabranjena proizvodnja, ali je zabranjeno stavljanje na tržište što će rezultirati time da hrvatski proizvođači koji proizvode proizvod s 80% reciklata neće moći prodavati u Republici Hrvatskoj. Proizvođači su iskazali spremnost za proizvodnju proizvoda s visokim udjelom reciklata kako bi bili konkurentni s drugim državama članicama koje imaju mogućnost plasmana na tržište plastičnih vrećica s određenim udjelom reciklata. Navedeno bi od naših tvrtki učinilo izvoznice, međutim to se ne drži savršenim rješenjem. Posebice stoga što imamo situaciju da od 27 država članica njih 8 ima zabranu stavljanja na tržište plastičnih vrećica, dok pojedine od njih imaju izuzeća za vrećice s određenim udjelom reciklata (npr. Belgija i Italija). Primjerice Njemačka je uvela zabranu na šest mjeseci nakon čega će donijeti konačnu odluku. Ključno je pitanje kako će se predložena zabrana odraziti na tvrtke proizvođače i koliko im je vremena potrebno za transformaciju. U javnom i stručnom prostoru govori se o smanjenju potrošnje i ograničavanju potrošnje plastičnih vrećica, ali puno puta u Ministarstvu nije izrijekom rečeno da se ide u zabranu a velika je razlika između ograničenja i zabrane. Cilj koji traži EU je smanjenje broja plastičnih vrećica po glavi stanovnika. Hrvatska gospodarska komora je stoga predložila Ministarstvu uvođenje modela kojim bi se omogućilo stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje uz obvezu da iste sadrže određeni postotak reciklata i oznaku nadležnog tijela. Navedeni model dodjele znaka Hrvatske gospodarske komore prezentiran je predstavnicima akademske zajednice (Fakultetu strojarstava i brodogradnje i Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije) te je ocijenjen pozitivno.
Predstavnica Greenpeaca istaknula je da je peticiju za zabranu laganih plastičnih vrećica potpisalo 65000 građana što ukazuje na rast zabrinutosti građana za ovu temu. Predložena rješenja recikliranja jednokratnih plastičnih proizvoda pa i plastičnih vrećica ne može se smatrati kružnim gospodarstvom. Problematičnim smatraju i prijedlog Hrvatske gospodarske komore o uvođenju reciklata budući da lagane plastične vrećice s udjelom reciklata neće utjecati na to da će u opticaju biti manje plastičnih vrećica. Ujedno je stav da je uvođenje ove zabrane tema koja postoji u javnom prostoru već šest godina te je sukladno Direktivi potrebno poticati proizvode za višekratnu uporabu. Ujedno je istaknuto da okolišne organizacije nisu neosjetljive na socijalna pitanja i pitanja radnih mjesta. Stoga su u svojim prijedlozima u sklopu e-savjetovanja pozivali da se uspostave ekonomski instrumenti, poticaji za sustave za višekratnu uporabu. Osim toga u srpnju prošle godine, kada su brojne organizacije uputile apel Hrvatskom saboru i Vladi RH za zeleni oporavak i razvoj, pozivali su na niskougljični razvoj koji će uključivati stvaranje zelenih radnih mjesta. Imajući u vidu da će u predstojećem sedmogodišnjem razdoblju Republici Hrvatskoj biti na raspolaganju značajna sredstva iz fondova Europske unije, izražen je apel da se iskoriste za zelenu tranziciju. Zastupnici Hrvatskoga sabora pozvani su da prilikom rasprave o novom Zakonu o gospodarenju otpadom podrže zabranu stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica te da se predloži i usvoji proširenje ove zabrane i na vrlo lagane plastične vrećice.
Predstavnica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) naglasila je da SSSH ima članove u djelatnostima proizvodnje plastičnih vrećica te da u zadnjih šest godina o ovoj temi zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica nije bio kontaktiran. Prva sjednica povjerenstva Gospodarsko-socijalnog vijeća u koje je bilo uključeno održana je 26. veljače 2021. godine. Istaknula je da prisutnost ove teme u eteru nije mogla rezultirati prilagodbom proizvodnje u uvjetima kada Direktiva ne uvjetuje donošenje zabrane stavljanja na tržište ovih proizvoda. Naime, tek kada je neki propis donesen i ugrađena prijelazna razdoblja to postaje okvir za djelovanje jer nitko bez valjanih razloga neće intervenirati u promjenu tehnologije i ukoliko na to nije stimuliran. SSSH stoga prvenstveno zagovara pravednu tranziciju. Iz uvodnog izlaganja predstavnika Ministarstva vidljivo da će postojati financijski mehanizam malim poslodavcima za prijelaz na nove tehnologije, no ostaje pitanje položaja radnika koji će izgubiti radna mjesta. Navedena tranzicija imat će posljedice za poslodavce, ali i za radnike o čemu se ne govori. Materijali ne sadržaju statistiku ni analitiku, nema podataka o broju radnih mjesta, mogućnostima poslodavaca da pređu na novu tehnologiju i zadrže radna mjesta. Ključno je utvrditi konkretno stanje i iznaći moguća rješenja s prijelaznim razdobljem koje ne dovodi u pitanje radna mjesta, odnosno ukoliko ih dovodi u pitanje SSSH inzistira na definiranju rješenja za radnike. SSSH podržava predloženo rješenje uvođenja reciklata kao prijelaznog rješenja uz stavljanje znaka na proizvod. Nadalje, nužno je imati u vidu da se dio proizvođača laganih plastičnih vrećica nalazi u potresom pogođenom području.
Predstavnica inicijative Za Zlarin bez plastike/Udruge Tatavaka istaknula je važnost dijaloga i sagledavanja perspektive svih društvenih skupina na koje utječe određena odluka. Prezentirala je mikromodel u kojem je angažirana navedena inicijativa i udruga uz podršku Turističke zajednice i Mjesnog odbora te zlarinskih poduzetnika koji su iz svog poslovanja odlučiti izbaciti jednokratne plastične proizvode. Navedeni mikromodel primjer je koje bi naše društvo šire trebalo primjenjivati ukoliko se želi ispuniti zadane ciljeve do 2050. godine i očuvati radna mjesta. Naglašeno je da je temeljna obveza poslodavca koji želi sačuvati radna mjesta praćenje okruženja u kojem posluje i adekvatno prilagođavanje. Europska unija je nizom javnih politika davala od 2015. jasan signal u kojem pravcu ide kada je riječ o plastičnim vrećicama te jasno definirala cilj smanjenja potrošnje plastičnih vrećica po glavi stanovnika. Navedenog podatka za Republiku Hrvatsku nemamo, postoje podaci o ukupnoj masi iz kojih je vidljivo da se ona povećala iz čega zaključujemo da se broj plastičnih vrećica po glavi stanovnika nije smanjio. Izražen je oprez kada je riječ o uspoređivanju s rješenjima u drugim zemljama budući da je nužno pri tom uzeti u obzir sociološke karakteristike, kulturne razlike i slično. Stoga je pri definiranju rješenja nužno uskladiti postavljena pravila s realitetom i mentalitetom. Prezentirajući neka poduzetnička rješenja ponovne uporabe proizvoda naglašena je važnost iznalaženja rješenja za ponovnu uporabu proizvoda i stvaranje kružnog gospodarstva s ciljem stvaranja novih, zelenih radnih mjesta.
Predstavnica Hrvatske udruge poslodavaca istaknula je da se zabranom plastičnih vrećica neće riješiti njihova upotreba tim više što i danas imamo situaciju u dućanima da se umjesto naplate plastične vrećice kupcima besplatno daju male vrećice za rasute proizvode. Jedan od ključnih problema je sustav prikupljanja i recikliranja plastičnih vrećica koje nužno treba unaprijediti. Direktiva (EU) 2015/720 ne definira zabranu nego ograničavanje upotrebe plastičnih vrećica. Iznesena je kritika što kao i SSSH nisu kao socijalni partneri bili uključeni na očekivan i primjeren način sukladan sklopljenom Sporazumu socijalnih partnera s Vladom RH od početka nastanka ovog propisa, a i socijalnih politika. Istaknuto je da je ovdje riječ od 178 tvrtki koje zapošljavaju oko 800 radnika s tim da je većina njih pozicionirana u rubnim i ruralnim područjima Republike Hrvatske (primjerice Sisak, Vukovar, Kotoriba i slično) te je svako radno mjesto u tim područjima važno. HUP podržava smjer zacrtan EU politikama, ali ocjenjuje da se zabranom plastičnih vrećica neće postići željeni rezultati. Stoga pozivaju da se napori dodatno ulože na edukaciju i pronalaženje inovativnih rješenja i zelenu tranziciju u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Nužno je iznalaziti rješenja na tragu podrške kružnog gospodarstva. Stajalište je da ukoliko prikupimo plastiku koja završava u otpadu i ukoliko se taj otpad vraća kao sirovina u proizvodni proces kroz obvezu ugradnje 80% reciklata u finalni proizvod, da je tada riječ kružnom gospodarstvu. Samim time doći će do smanjenja otpada jer će biti ponovo vraćen u proizvodnju. Kada je riječ o sufinanciranju i programima koji se planiraju za male i srednje poduzetnike postavljeno je pitanje razmišlja li se iz perspektive tvrtke koja je pogođena potresom i koja treba investirati u obnovu svojih pogona gdje će ona pronaći ostatak sredstava ukoliko im odobrimo potporu intenziteta od 35 ili 40%. U tom slučaju navedene tvrtke trebaju naći izvor ostatka financijskih sredstava za financiranje takvih projekata dok im istovremeno zabranom stavljanja jednog njihovog asortimana na tržište smanjujemo obujam proizvodnje. Izražen je apel da se ova problematika sagleda cjelovito. Sudjelujući u izradi te dajući svoj doprinos u izradi sedmogodišnjeg financijskog okvira i Nacionalnog plana oporavka i otpornosti HUP je detektirao kako tu privatnog sektora gotovo pa i nema te se naglasak daje na javne investicije i javne projekte. Stoga je važno iznaći rješenja kojima ne bi bila ugrožena radna mjesta, posebice na potresu ugroženim područjima. HUP podržava uvođenje novih tehnologija, ali uz primjerena prijelazna razdoblja i edukaciju zaposlenika za uporabu novih tehnologija. Stoga je ocjena da prijelazni period od šest mjeseci do 1. siječnja 2022. nije dovoljan kako bi se tvrtke i radnici prilagodili novim okolnostima.
Predstavnica Hrvatske obrtničke komore napomenula je da je s današnjim danom registrirano 160 obrta za proizvodnju plastičnih vrećica, većinom obiteljskih obrta. Zabrana proizvodnje bez omogućavanja dužeg prijelaznog perioda ugrozila bi njihovu egzistenciju i egzistenciju njihovih obitelji.
Članica Odbora iz reda javnih, znanstvenih i stručnih djelatnika i članica Zelene akcije osvrnula se na izjave da spomenuta Direktiva ne spominje zabranu plastičnih vrećica kao netočnu budući da je ona izričito dopušta, ali ne nalaže zabranu. Zelena akcija podržava predloženu zabranu, ali također smatra da se s ovakvim rješenjima kasni. Stoga poziva na ambicioznija rješenja u novom Zakonu budući da nemamo cjelovito rješenje koje bi omogućilo realizaciju zelenog gospodarstva i suočavanje s krizom klimatskih promjena. Kada je riječ o radnim mjesta uočavaju kako poslodavci žele svoju odgovornost za radnike i transformaciju radnih mjesta prebaciti na državu premda se ovdje ne radi toliko o ukidanju radnih mjesta već o transformaciji. Potrebno je da prijelazni rok za uvođenje ove zabrane bude realan, ali ujedno kratak kako se ne bi ponovila situacija kakvu danas imamo. Stoga ne podržavaju tražene rokove od tri, pet godina budući da je već proteklo šest godina u kojima su ti procesi trebali biti pokrenuti. Zaključno je naglašeno kako sukladno novom prijedlogu u Republici Hrvatskoj neće biti zabrane proizvodnje te će biti moguć izvoz tih proizvoda.
Članica Odbora napomenula je kako zabrinjava u raspravi istaknut podatak da socijalni partneri nisu bili adekvatno uključeni u cijeli proces definiranja novih zakonskih rješenja. Ujedno je iskazan interes za konkretne podatke broja radnih mjesta koja će eventualno usvajanjem ovoga zakona biti ukinuta. Zatraženi su i konkretniji podaci o novim natječajnim linijama koje se planiraju te istaknuto uvjerenje da će biti usmjerene na područja posebne državne skrbi i područja pogođena potresom.
Član Odbora također je pozvao na spremnost da se tvrtkama koje trebaju proći tranziciju pruži adekvatna financijska pomoć kako bi pokrenuli drugu proizvodnju koja im omogućuje ostvarivanje dobiti i očuvanje radnih mjesta.
Na upit člana Odbora o metodologiji praćenja učinaka mjere, tj. mjere li se učinci po broju vrećica ili gramima budući da to znatno utječe na procjenu i izbor mjera, pomoćnica ministra pojasnila je da govorimo o broju plastičnih vrećica po glavi stanovnika. U izboru artikla za zabranu naglasak je dan na plastične vrećice temeljem procjene učinaka koja je rađena na razini Europske unije i u sklopu koje je ova vrst vrećica prepoznata kao najveći problem radi jednokratne uporabe.
Predsjednica Odbora istaknula je važnost ove rasprave i njihova daljnjeg provođenja. Naglasila je kako kružno gospodarstvo traži ulaganje u inovacije, dizajn i proizvodnju onih proizvoda koji se mogu višekratno koristiti. Kao problem je istaknula što se u ovome rješenju nije išlo dovoljno široko na način da se već sada u novom Zakonu o gospodarenju otpadom najave zabrane i drugih vrsta jednokratnih proizvoda od plastike, ne samo plastičnih vrećica, uz jasno definiranje rokova kada izlaze iz uporabe. Na taj način osigurala bi se predvidljivost i jasnoća komuniciranja prema radnicima i gospodarstvu, a koja je ključna kako bi zelena tranzicija završila u plusu radnih mjesta. Iz rasprave je vidljivo da se od ovoj temi i cilju smanjenja potrošnje plastičnih vrećica po glavi stanovnika govori od 2015. godine, ali se ne može konstatirati da je bio dan jasan signal o uvođenju zabrane. Ovo tim više što se u proteklom periodu kroz Operativni program konkurentnost i kohezija financiralo projekte za prelazak na proizvodnju plastičnih vrećica od reciklata. Stoga je potrebno već sada jasno, dugoročno komunicirati sa svim akterima ciljeve i rokove. Na tragu toga Ministarstvo mora imati već sada za čitavo desetljeće analizu svih sektora u riziku koja će ići u tranziciju i ta bi analiza trebala biti osnova za definiranje natječaja za zelenu tranziciju proizvodnih sektora. Vezano uz spomenuti natječaj istaknula je da bi natječajem trebalo obuhvatiti primarno ovaj sektor, koncentrirano kako bi se izbjeglo da se ide na sve sektore djelomično. Naglasila je da je ovo testni slučaj tranzicije u kojem zabranjujemo jedan proizvod te je stoga nužno definirati realne rokove za provedbu kako za ovaj slučaj, tako i za svaki unutar realizacije cilja zabrane jednokratne plastike. Pitanje realnosti rokova ključno je za uspješnost realizacije projekata i povlačenja sredstava iz EU fondova i sredstava Nacionalnog plana oporavka i otpornosti za ulaganja u novu tehnologiju i prelazak na nove proizvode. Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska udruga poslodavaca trebale bi napraviti dubinsku analizu tvrtki koje proizvode plastične vrećice u smislu njihovih potreba za tranziciju (ulaganja, broj ugroženih radnih mjesta, sheme za obrazovanje i prekvalifikaciju radnika i slično). Uspješnost ove tranzicije ključna je za dobivanje potpore javnosti za zelenu tranziciju i u slučajevima kada će biti u pitanju znatno veći broj radnih mjesta.
Zaključno je državni tajnik Ministarstva vezano uz iskazanu primjedbu HUP-a i SSSH da nisu bili uključeni istaknuo da su njihovi članovi bili članovi radne skupine za izradu zakona.
PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić