Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 19. sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama Zakona o vodama, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 1. srpnja 2021. godine.
Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 179. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao zainteresirano radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju državni tajnik detaljno je prezentirao razlike između rješenja koja se predlažu Konačnim prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona. Pojašnjeno je da je izmijenjen članak 110. stavak 2. koji se odnosi na ispunjavanje obveze iz odgovora Republike Hrvatske na Pismo službene obavijesti u pogledu usklađivanja s relevantnim zakonodavstvom Europske unije vezano uz pitanja provedbe zahvata u prostoru odnosno provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene o prihvatljivosti za ekološku mrežu prilikom vađenja šljunka i pijeska iz obnovljivih ležišta u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda. Navedenim izmjenama upućuje se na primjenu posebnih propisa o zaštiti okoliša i prirode, a ne nabrajaju se svi slučajevi u pogledu iznimke od obvezne provedbe postupka. Ujedno je uvažena primjedba o potrebi razmatranja svakog pojedinačnog slučaja. Naglašeno je da je ovo rješenje usuglašeno u cijelosti s predstavnicima Glavne uprave za okoliš Europske komisije i prihvaćeno zaključkom s Objedinjenog sastanka vezano za predmete iz područja okoliša održanog 16. lipnja 2021. godine. Predloženom odredbom otklanjaju se posljedice zbog mogućeg pokretanja sudskog postupka radi povrede prava Europske unije. Nadalje, sukladno primjedbi Odbora za zakonodavstvo u članku 3. predloženog Zakona propisano je kako se radi o „prethodnoj“ suglasnosti Ministarstva. U članku 4. predloženog Zakona kojim se osigurava pravo zemljišnoknjižnih vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti nekretnina koje su po sili Zakona postale javno vodno dobro uvažene su primjedbe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske te dodan uvjet da se ne radi o pogrešnoj uknjižbi prava vlasništva.
Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi je članica Odbora iz reda javnih, znanstvenih i stručnih djelatnika te ujedno članica Zelene akcije istaknula da predložena izmjena članka 110. stavak 2. predstavlja bolje rješenje od one u prvom čitanju. Međutim, ostaje pitanje zašto se navedeno nije reguliralo na isti način kao izmjenama Zakona iz 2019. godine kojima je jasno bilo definirano da se za provedbu zahvata provodi odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima. Izraženo je stajalište kako odredba koja je predložena u Konačnom prijedlogu zakona ostavlja prostor za višestruke interpretacije. Polazeći od činjenice da je 2009. bila zabranjena eksploatacija šljunka i pijeska, potom 2012. dozvoljena uz okolišne postupke te da su 2019. uvedene iznimke postavljeno je pitanje zašto se prilikom ovog usklađivanja s Direktivom vezano uz procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu predvidjela predloženim izmjenama iznimka.
Državni tajnik dodatno je pojasnio da se iznimka u kojima se postupci ne provode u pojedinačnom slučaju definira kao odgovor na izvanredna stanja utvrđena posebnim propisima o zaštiti okoliša i prirode. Nadalje je istaknuo da je, ukoliko se pogledaju rezultati provedenih postupaka procjene utjecaja na okoliš i posebno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu, vidljivo da se itekako vodi računa o zaštiti okoliša i prirode budući da većina zatraženih mišljenja završi s negativnom ocjenom. Naglasio je da je ovdje riječ o vrlo striktnim propisima koji su usklađeni sa zakonodavstvom Europske unije. Stoga ne vidi osnove za prethodno izraženo stajalište. Vezano uz regulativu u dijelu zabrana odnosno dane mogućnosti vađenja šljunka i pijeska iz obnovljivih ležišta u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda istaknuo je da je valorizacija stanja vodnih tijela nakon zabrane vađenja pokazala da je itekako ograničena plovnost vodnih putova. S druge strane pokazalo se da je građevinsko tržište bilo orijentirano isključivo na uvoz u okolnostima kada je isto podrazumijevalo da uvoze nanos iz istih rijeka samo s druge strane granice. Ocijenio je da se predloženim zakonodavnim rješenjem osiguralo usklađivanje sa zakonodavstvom Europske unije te napravljen kvalitetan balans zaštite prirode i omogućavanja postojećih gospodarskih aktivnosti a koje će se pojačati realizacijom projekata iz Nacionalnog plana oporavaka i otpornosti. Ujedno se u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti vodilo računa o projektima koji će pojačati sekundarna staništa, a koji su predloženi od strane Zavoda za zaštitu okoliša i prirode. Planirano je uklanjanje nanosa, izmuljivanje u dužini od 27 km vodotoka. Ovim aktivnostima doprinijet će se stvaranju sekundarnih staništa u riječnim rukavcima koji su u većoj mjeri zapušteni i onemogućuju biološku raznolikost i razvoj mikrostaništa na tim područjima.
Članica Odbora iz reda javnih, znanstvenih i stručnih djelatnika te ujedno članica Zelene akcije dodatno je, a imajući u vidu primjenu članka 110. u protekle dvije godine i slučajeve na rijeci Dravi, naglasila važnost implementacije predloženih odredbi Zakona na način da štite rijeke od prekomjerne eksploatacije. U tom smislu naglasila je da je INTERREG projekt koji se bavio sedimentom u dunavskom slivu pokazao da velike rijeke koje su pogodne za iskapanje šljunka i pijeska (Dunav, Sava, Drava, Una, Kupa i Neretva) već imaju značajan manjak nanosa zbog niza izgrađenih hidrocentrala i ostalih opterećenja na rijeku. Stoga je stav udruga iz područja zaštite okoliša kako dodatna eksploatacija može samo pogoršati trenutno stanje te je uz gospodarske interese nužno voditi računa i o zaštiti rijeka od prekomjerne eksploatacije.
Ravnateljica Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora Ministarstva dodatno je pojasnila da je u slučaju Osijeka i iskapanja 460.000 kubika osiguran monitoring Građevinskog fakulteta te je u periodu kraćem od godine dana sav šljunak vraćen. O ovome je vođena i komunikacija s Europskom komisijom. Dodatno je pojasnila način provedbe predložene odredbe članka 110. stavka 2., ulogu Hrvatskih voda i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture čime se onemogućuje pojava ugroze rijeka. Naime, za odobrene koncesije provodi se inspekcijski nadzor kako bi se eksploatacija provodila sukladno uvjetima zaštite prirode što samim time uključuje i periode nemogućnosti eksploatacije unatoč odobrenoj koncesiji.
U nastavku rasprave je vezano za osnivanje instituta za vode postavljeno pitanje je li se razmišljalo o mogućnosti osnivanja zajedničke ustanove s postojećim znanstvenim institutima čime bi se mogla maksimalno iskoristiti postojeća infrastruktura, oprema, ljudstvo uključivo postojeće znanstvene akreditacije.
Državni tajnik obrazložio je da mogućnost osnivanja instituta za vode kao samostalnog tijela za monitoring vode egzistira sada već desetu godinu (neobligatorno regulirano Zakonom o vodama). Predloženo osnivanje instituta za vode na tragu je dugogodišnje komunikacije s Europskom komisijom te povrede prava Europske unije u vidu nedostatnog i nesistematiziranog monitoringa voda u Republici Hrvatskoj. Osnivanjem ovog instituta kojem će monitoring biti temeljna zadaća osigurat će se da monitoring bude potpun i usklađen s pravnom stečevinom Europske unije. Navedeno ujedno neće imati negativni učinak na državi proračun budući da se i sada poslovi monitoringa koje obavljaju Hrvatske vode financiraju iz ciljanih naknada. Ovime će samo doći do preusmjeravanja tih naknada koje se ubiru u svrhu monitoringa iz Hrvatskih voda u institut za vode. Ujedno se vodi intenzivna komunikacija sa znanstvenim institucijama u Republici Hrvatskoj te su četiri fakulteta iskazala interes da budu aktivni sudionici u radu instituta za vode. Nadalje, po osnivanju instituta pristupit će se procesu ishođenja akreditacije za znanstvenu instituciju budući da je za akreditaciju uz postojeće osigurane materijalne kapacitete potrebno osigurati određeni broj znanstvenih novaka sa statusom doktora znanosti.
Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 4 glasa „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje
ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O VODAMA
Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.
PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić